PREDŠKOLSKI ODGOJ

UNIVERZITET U TRAVNIKUEDUKACIJSKI FAKULTET

PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA

SEMINARSKI RAD IZ METODIKE

NASTAVE MATEMATIKETEMA: PROBLEMATIKA U NASTAVI MATEMATIKE

KANDIDATKINJA: MENTOR:

SABINA LOLIĆ Prof. Dr. RUŽA TOMIĆ

Travnik,2015.

SADRŽAJ:

- Uvod

- Predškolski odgoj

- Kreativni oblici rada s djecom u vrtićima, igraonicama i kućnom

ambijentu u cilju lakšeg usvajanja matematičkih znanja

- Matematičke aktivnosti

- Školski odgoj

- Primjeri kreativnog rada na času matematike

- Srednjoškolski odgoj

Način organizacije nastavnog procesa

Zaključak

UVOD

Matematika je svuda oko nas. Ona nam služi u svakodnevnom životu, jer matematika je sat koji nas ujutru budi u određeno vrijeme, broj stolica koje imamo u kući, količina mlijeka koju dijete treba popiti, broj dugmadi na košulji, drvene kockice od kojih dijete gradi toranj i sl.

Matematika je sredstvo komunikacije, objašnjavanja i procjene.

Djecu od malih nogu trebamo uključivati u zabavne i zanimljive aktivnosti koje im pomažu da razumiju ključne pojmove važne za dalje razumijevanje matematike.

Djetetovo doživljavanje broja počinje još u prvoj godini. Brzo nauči da ima jedan nos, dvije cipele, tri dugmeta. Čuje slijed brojeva. Svaki broj treba čekati dok broj prije njega nije izgovoren, a onda će ustupiti mjesto sljedećem. To iskustvo slijeda već počinje u igrama poput ubacivanja jednog po jednog kamenčića u kanticu.

Različiti su načini kojima možemo navesti dijete na učenje o brojevima: možemo brojati hrpu oraha ili jabuka, možemo dijeliti slatkiše sa drugom djecom. Tada dijete počinje razumijevati šta brojevi znače u stvarnome životu.

Na uzrastu od druge do treće godine, dijete može slikovito misliti o brojevima. Na primjer, trebaju mu tri noža, vilice i kašike da postavi stol.

Djeca ne moraju znati sve brojeve prije nego što počnu brojati, ali ne mogu početi brojati prije nego što nauče nekoliko brojeva. Djeca uživaju govoriti "jedan, dva, tri, četiri" i tako dalje, i treba ih poticati da taj slijed ponavljaju koliko god žele.

Ima i rima koje mogu poslužiti za uvježbavanje, npr. "jedan, dva, brojim ja", "jedan, dva, tri, četiri, na moj papir brojevi sletjeli", "jedan, dva, tri, četiri, pet, brojni je splet".Nema potrebe prekidati djecu dok ponavljaju brojeve; neka izgovore sve brojeve koje znaju. Iako možda nemaju praktičnu potrebu za brojem poput "devetnaest", jednom će im dobro doći to što znaju da dolazi poslije "osamnaest".

PREDŠKOLSKI ODGOJ:

KREATIVNI OBLICI RADA SA DJECOM U VRTIĆIMA, IGRAONAMA I KUĆNOM AMBIJENTU U CILJU LAKŠEG USVAJANJA MATEMATIČKIH ZNANJA:

Omogućiti djeci da igrajući se raznovrsnim materijalima otkrivaju vještine:

matematičkog razmišljanja

razvoj pozornosti, pažnje

uspoređivanje, pridruživanje, grupiranje, razvrstavanje, pokušaj

brojanja

razvoj fine motorike šake

razvoj suradništva u radu i igri

igra neoblikovanim materijalom

(plodine, dugmad, otpad...)

igra pedagoškioblikovanim materijalom

izrada matematičkih igara

Kuhanje je zabavno za djecu. Ona će uživati u kuhanju , a sve aktivnosti vezane za svakodnevno kuhanje možemo lako povezati sa matematikom (brojanje, vaganje..).

Djeci se obavezno govori štase radi:zamoliti ih da dodaju – "dva jaja", "veliku kašiku", da stave nešto NA, PORED... Starijoj djeci postavljati problemska pitanja, npr. kako recept za dvoje povećati u recept za četvero i slično (ako su u receptu 4 kašike, koliko nam treba sada i sl.)

Kod zajedničkog čišćenja graha brojati zrna – jedan po jedan, dva po dva, tri po tri. Djeca trebaju servirati sto – svakome po jedna kašika, vilica...

Djeci obavezno moramo dozvoliti da predviđaju, npr: staviti u posudu grah, klikere ili nešto slično. Pitati dijete što misli, koliko zrna ima u posudi? Ovo je za dijete veoma uzbudljivo i izazovno.

Razmišljati o strategijama za brojanje - kako možemo najpreciznije pretpostaviti broj nečega. Osmisliti najefikasniju strategiju kako da na kraju prebrojimo sve (hrpice po 10 ili sl.) i utvrdimo koliko smo ih dobro pretpostavili.

Čak i ako dijete može brojati samo do 10 ono će početi razumijevati količinu i biti će sve vještije.

Mjeriti visinu i težinu ukućana – napravitimetar i bilježiti razlike (tko je teži, tko lakši, za koliko, koliko dijete treba narasti da bude kao...)

Razlomke vježbati s hranom (pola jabuke, trećina jabuke... Pizza je također idealna za vježbu). Ne trebamo spominjati pojam "razlomak", jednostavno se samo igrati.

Koristiti sat – pitati djecu koliko je sati, koliko još do...

Brojati novac – oduzimati, množiti:koliko nam treba novca da bismo kupili jednu čokoladu, a koliko za pet...

Napraviti geo-ploču za igranje. Za ovu didaktičku igračku potreban je jedan komad drveta, ekseri i gumice za kosu. Na kvadratnom komadu drveta prikucaju seekseri na jednakom razmaku (po jedan centimetar lijevo-desno i gore-dolje).

Gumice različitih boja možemo razvlačiti po ekserima tvoreći različite geometrijske oblike i šare.

Igrati se društvenih igara koje zahtijevaju matematičke radnje ("Čovječe ne ljuti se", "Monopoli", "Domino", "Tombola", igre memorije).

Tražiti od djeteta da sortiraju – rublje, dugmad, štipaljke, pribor za jelo (skupovi)

Napraviti tabele, kao da se kartamo pa pišemo tablice – koliko je puta zvonio telefon...

Prije nego požurimo djeci objasniti ili odgovoriti na neko pitanje, moramo pitati njega/nju što misli. Dijete treba učiti da pokušava i slobodno griješi.

Svi učimo na greškama, a strah od greške nas blokira.

Kada govorimo djetetu kako mi nešto radimo (računmo i sl.) objašnjavamo im i što milsimo, kako smo do toga došli. Neka i djeca "naglas razmišljaju", jer kad govore o onome što rade, to im pomaže da budu svjesniji svojih postupaka.

Geometrija je važna – i ona se razvija kroz igru: trebamo napraviti s djecom različite oblike od kartona, rastavljati kutije različitih oblika, tražiti geometrijske oblike svugdje po kući i na ulici. Koristiti različite slagalice od bilo kojih materijala (nije neophodno da to budu kockice, poslužiti će i prazna ambalaža, kutije od mlijeka i sl).

Prostorna orjentacija je također važna za razumijevanje geometrije. Ima dosta pjesmica i igara koje zahtijevaju da dijete pronađe nešto što je "ispod ili iznad", pokaže lijevu ili desnu ruku (npr. Hoki-poki), sakriti se "iza", daleko ili blizu ("toplo-hladno"), "karte blaga", "školice" i sl.

Muzika je važna za razumijevanje matematike: igranje sa ritmovima, pljeskanje rukama.

Dok se bavimo matematičkim aktivnostima dijete će naučiti:

prepoznavati brojeve i razumijeti pojam broja

prepoznavati različite geometrijske oblike

brojati

sabirati i oduzimati

uspoređivati visinu i težinu različitih predmeta

razvrstavati i grupirati predmete.

formirati pojmove: više – manje - isto, gore – dolje - između, ispod - iznad, lijevo - desno, dugačko - kratko, nisko - visoko, duboko - plitko.

povezivati brojeve s odgovarjućim brojem predmeta

određivati koliko je sati.

ŠKOLSKI ODGOJ:

„Matematika je očita nakon što je vidiš. Kada progledaš, stvari postaju očite.“

Ovo je razlog zašto se učenici (i odrasli, tj. bivši učenici) tako razilaze u mišljenjimaupravo oko matematike: ili je vole (vide) ili je ne vole (ne vide). Nema ravnodušnih. Ili je očito ili nema smisla. I sami se matematičari često nađu pred problemom koji ne razumiju, ali kad se udube odjednom osjete da su prešli na drugu stranu.

Nastava matematike ima zadaću pomoći učenicima da uđu u taj svijet. No pitanje glasi: kako pomoći učenicima da vide matematiku?

Siguran put je svakako baviti se matematičkim sadržajima. Što znači "baviti se" matematikom? Prije je za to postojala fraza "zagrijati stolac", a danas kad kažemo "baviti se" mislimo na isto, ali smo moderniji i maštovitiji u opisu: čitati, računati, diskutirati, svađati se sam sa sobom i s knjigom, ne odustati, raditi različite aktivnosti vezane uz matematiku...

Drugim riječima, provesti vrijeme uz matematiku. Pomoću računala ili bez njega, u društvu ili bez njega, ali svakako uz matematičke sadržaje. Vrlo nepopularno među učenicima, zar ne? U ovom segmentu motivacije i neodustajanja sama ličnost nastavnika najviše dolazi do izražaja.

Okolina učenika također jako utječe na motivaciju i stavove o tome hoće li se učenik uhvatiti u koštac s razumijevanjem matematičkih sadržaja. Kroz nastavni proces javlja se niz problema u savladavanju gradiva iz matematike. Najčešći problemi su: u matematičkoj pismenosti, čitanju s razumijevanjem, odnosu prema radu i teškoćama u učenju teorije matematike / dokazi i aksiomi.

Problem pojačava činjenica da za razliku od teškoća u čitanju i pisanju, teškoće u učenju matematike su društveno prihvaćene. Roditelji često svojoj djeci kažu da ni oni sami ne razumiju matematiku. Takvim nastupom ne pomažu svojoj djeci.

Glavna uloga svakog roditelja jestrpljivo tražiti način za razvoj matematičke pismenosti kod djeteta i usvajanje matematičkih sadržaja s razumijevanjem.

Najveći problem je sigurno u matematičkoj pismenosti, čitanju s razumijevanjem, odnosu prema radu i teškoćama u učenju.

Problem pojačava zanemarivanje činjenice da je u proces učenja (a tako i matematičkih sadržaja) uključeno više komponenti: kognitivni razvoj, stil učenja, emocionalna zrelost….

Sve su te komponente jako važne, a vrlo je važno da su i uvažene.

Kao preduvjet usvajanja matematičkih sadržaja posebno se naglašava važnost sljedećih (predmatematičkih) vještina:

* razvrstavanje podataka

* uspoređivanje podataka i veličina

* nizanje i održavanje zadanog redoslijeda

* slijed niza uputa od više koraka

* orijentiranje i organiziranje u prostoru

* vizualizacija

* vizualno grupiranje predmeta

* prepoznavanje obrazaca

* procjenjivanje

Za razvoj vještina najvažnije je nematematičko okruženje. Naglašava se važnost dječje igre, što smo već naglasili u predškolskom odgoju, to je ujedno i prostor za djelovanje roditelja, odnosno okoline.

U igri dijete uči:usmjeriti pažnju, vježba vizualizaciju, iskušava ideje, prakticira odraslo ponašanje, razvija osjećaj kontrole nad svojim svijetom itd.

Nedovoljna razvijenost spomenutih vještina izuzetno ometa rad s razumijevanjem, od čitanja s razumijevanjem, pa do oblikovanja matematičke pismenosti.

PRIMJERI KREATIVNOG RADA NA ČASOVIMA MATEMATIKE:

Primjer obrade kocke na satu geometrije:

SREDNJOŠKOLSKI ODGOJ:

Nastava matematike u srednjim školama još uvijek je pretežno usmjerena na izvršavanje plana i opsežnog programa, a mnogi nastavnici matematike svoj glavni zadatak vide u tome da učenici usvoje što više propisanog gradiva.

U takvoj su nastavi matematike nerijetko, više od drugih, zapostavljeni su upravo najsposobniji učenici. Oni u početku uče s lakoćom i veseljem, a onda, budući da nisu dovoljno i primjereno opterećeni i da mogu bez napora usvojiti ono što se od njih traži, dobivaju pogrešan dojam da za učenje matematike i ne treba veliki napor ili postupno gube volju za učenjem.

Ako nastavnik kontinuirano ne prati i ne potiče njihov razvoj, važan će dio njihovih matematičkih sposobnosti mirovati i neće se razvijati. Tu leži prvi problem.

Zato osnovni cilj nastave matematike, koji se postavlja pred svakog učenika, ne smije biti puko usvajanje gradiva propisanog planom i programom i usvajanje znanja koja se temelje samo na nizu pravila, formula i umijeća rješavanja jednostavnih standardnih zadataka.

S druge strane, već je davno uočeno da i zadovoljavajuća redovita nastava može u potpunosti zadovoljiti potrebe i interese određenog broja učenika s posebnim sklonostima i sposobnostima za dublje razumijevanjematematike, koji uz odgovarajućirad mogu kasnije dati natprosječne rezultate.

Tu leži drugi problem. Zato se nameće potreba da se razvijaju i njeguju posebne aktivnosti koje omogućuju što ranije otkrivanje takvih učenika i usmjeravanje i praćenje njihovog rada.

Savremena nastava matematike tako postavlja i zahtijeva rješavanje dvaju važnih problema:

• problem razvoja stvaralačkog mišljenja i stvaralačkih sposobnosti učenika,

• problem odgovarajućeg osposobljavanja nastavnika matematike.

Savremena metodika nastave matematike pruža razne mogućnosti za rješavanje ovih dvaju problema, posebno za rješavanje prvog problema putem uvođenja učenika u samostalan i istraživački rad, te razvijanja njihovih sposobnosti za rješavanje problema.

Važne elemente rješavanja prvog problema nastavnik matematike moženaći već u idejama na temelju kojih izvodi nastavu, načelima nastave matematike.

U osnovnoj i srednjoj školi uspostavljaju se ova načela:

načelo primjerenosti, načelo pažnje

načelo interesa, svjesnosti i aktivnosti

načelo sistematičnosti i postupnosti

načelo trajnosti znanja, vještina i navika

načelo odgojnosti nastave

načelo motivacije, načelo individualizacije

načelo problemnosti, načelo naučnosti.

Zatim su tu načini organizacije nastavnog procesa, oblici nastave:

frontalni oblik nastave, diferencirana nastava,

heuristicka nastava, problemska nastava,

programirana nastava, egzemplarna nastava,

demonstracijska nastava, mentorska nastava i dr.

Bitni su i načini prenošenja znanja u nastavi matematike, nastavne metode:

metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora ili dijaloga,

heuristicka metoda, metoda rada na tekstu,

problemska metoda, programirana metoda,

metoda demonstracije i dr.

Međutim, i pored svih načela, oblika rada i nastavnih metoda, dobrih udžbenika, kvaliteta nastave najviše zavisi od samom nastavniku. Nema kreativne nastave matematike bez kreativnog nastavnika matematike.

Prvi preduvjet za kreativnost nastavnika jeste njegova dobra osposobljenost, a to znači rješavanje drugog problema.

Evo nekih osobina kreativnog nastavnika:

sposobnost pobuđivanja interesa za matematiku i aktivnost učenika

sposobnost stvaranja problemskih situacija

pravilan izbor oblika rada i nastavnih metoda

pravilan izbor primjera i zadataka

originalnost ideja i rješenja

umijeće pojednostavnjenja složenih problema

umijeće proučavanja problema

nenametljivo vođenje dijaloga i usmjeravanje

otvorenost prema novim idejama

dobro poznavanje matematicke literature

komunikativnost, strpljivost, upornost, maštovitost

Osim redovne nastave postoje i druge mogućnosti s kojima kreativan nastavnik matematike može razvijati stvaralačko mišljenje i matematičkesposobnosti svojih učenika.

To su:

dodatna nastava i izborna nastava.

Posebno su važna matematička takmičenja, jer se na njima u učenicima ispunjava prirodna želja da provjere svoje matematičke sposobnosti. Kreativan nastavnik u kreativnoj nastavi ima velike izglede da kod svojihučenika razvije kreativne osobine.

Evo nekih osobina kreativnog u učenika:

radoznalost uma, brzo izvođenje računskih operacija,

lako izvođenje složenijih računskih operacija,

lako razumijevanje problema,

sposobnost provođenja duboke analize,

otkrivanje različitih načina rješavanja problema,

stvaranje i iznošenje novih ideja,

sposobnost uočavanja i postavljanja problema,

ustrajnost u radu, samostalnost,

maštovitost, dosjetljivost,

umijeće uspoređivanja dobivenih rezultata,

sposobnost uspostavljanja analogija,

sposobnost proučavanja,

sposobnost apstrahiranja,

umijeće izvođenja pravilnog logičkog rasuđivanja.

ZAKLJUČAK

Ono što metodičar i nastavnik može i treba raditi, u cilju prilagođavanja nastave matematike i kreativnosti nastavnog predmeta, jeste:

uticati na učenike da zavole matematiku

njegovati pravilan pristup matematičkim sadržajima

učestvovati u istraživanjima vezanih za matematičko obrazovanje, ne zato što je to trend u svijetu, već zato da napravi stvarne korake naprijed.

Cilj nastavematematike treba biti upoznavanje učenika sa svim stranama matematičkedjelatnosti, naravno primjereno njihovim matematičkim sposobnostima ipredznanju. Posebno je važno otkrivanje puta ka samostalnom stvaralačkomradu učenika.

Kreativan nastavnik, birajući pogodne probleme i primjenjujući te metode, može učenike osposobiti za rad koji je vrlo blizak istraživačkom radu. Mnogo je nastavnih matematičkih sadržaja za takvu primjenu.

Učenike treba postupno i primjereno naučiti:

analizirati, sintetizirati, generalizirati,

specijalizirati, apstrahirati, konkretizirati,

inducirati, deducirati, uočavanju analogije, bez obzira na to hoće li se oni

kasnije ozbiljnije baviti matematikom ili ne.

Matematički način mišljenja dragocjen je i primjenjiv i u mnogim drugim djelatnostima. Naglasak je na riječima “postupno” i “primjereno”.

Ukoliko nastavng gradivo i pristup nastavnika tom nastavnom gradivu nije zadovoljavajući i kreativan učenici s vremenom mogu steći pogrešan dojam da je matematika teži predmet nego što to ona uistinu jeste.

Nažalost, često se u udžbenicima matematike, a onda kao posljedica i u nastavnom procesu, ne poklanja dovoljno pažnje pravilnosti i jednostavnosti primjene naučnih postupaka.

Za obrade nekih matematičkih sadržaja može se čak reći da su s tog gledišta pogrešne.

Neuspjesi učenika u matematici i neznanje koje pokazuju nakon završenog školovanja dobrim su dijelom posljedica činjenice da se nastava većinom izvodi na nižoj razini, gdje se suviše inzistira samo na usvajanju gradiva, a zapostavljena je navedena viša razina.

Razlog zapostavljenosti leži u činjenici da su za višu razinu nastave matematike potrebne zahtjevnije nastavne metode zasnovane na heurističkoj i problemskoj nastavi.

Na kraju možemo zaključiti, cilj u poboljšanju nastave matematike mora se usmjeriti na:

upoznavanje različitih pristupa planiranju i programiranju nastave matematike,

povećanje motiviranosti za kreativniji pristup planiranju i provedbi nastave,

kompetentnijimi stručnijim nastavnicima matematike koji će na kreativan način približiti nastavno gradivo učenicima,

razmjeni iskustva između nastavnika – kvalitetniji i stručniji aktivi matematike.

LITERATURA:

Pamela Liebeck, Kako djeca uče matematiku, Educa, Zagreb, 1998. Kibernetika i pedagogija (Upravljeanje mišljenjem u nastavi), L.N. Lada,

BIGZ, Beograd, 1975. (13.-21.) M. Pavleković, Metodika nastave matematike sa informatikom I,

Element, Zagreb, 1997. str. 1 Ruža Tomić, Metodika nastave matematike, Tuzla (2009)



VANNASTAVNE AKTIVNOSTI U METODICI BOSANSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

SEMINARSKI RAD IZ METODIKE NASTAVEBOSANSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI



Travnik,2015.

SADRŽAJ:

- Uvod

- Plan vannastavnih aktivnosti

- Program vannastavnih aktivnosti

- Sekcije iz oblasti jezika

- Literarna sekcija

- Dramska sekcije

- Recitatorska sekcija

- Novinarska / žurnalistička sekcija

- Bibliotečka sekcija

-Zaključak

UVOD

U razvijanju učeničkih vještina, pored osnovnog edukacijskog programa, značajan doprinos daju i vannastavne aktivnosti. Ove aktivnosti su od velikog značaja kako za učenike, tako i za odgojno-obrazovne ustanove.

Putem vannastavnih aktivnosti učenici tragaju za novim načinom samopoštovanja i oslobađanja svojih stvaralačkih potencijala. Također putem vannastavnih aktivnosti djeca ispunjavaju svoje vrijeme konstruktivno, kreativno i kod učenika se sprječavaju ona ponašanja koja nisu prihvatljiva niti u porodici, niti u školi, a ni u društvenoj zajednici.

U vannastavnim aktivnostima se mogu postizati vidni rezultati učenika i razvijati zanimanje za bavljenje određenim aktivnostima u slobodnom vremenu. Kod učenika prije svega trebamo razvijati motivaciju za uključivanjem u vannastavne aktivnosti, putem prikazivanja plana-šta će se raditi, putem dovođenja učenika koji je ranije bio u tim vannastavnim aktivnostima-da ispriča svoje doživljaje, putem davanja slika sa takmičenja, putem pokazivanja različitih nagrada koje je određena sekcija postigla na takmičenju, kao i putem kreativnog sadržaja koje ćemo učeniku predstaviti putem vannastavnih aktivnosti.

U okviru vannastavnih aktivnosti trebaju se poštovati slijedeća načela:

sloboda za pravilan izbor vannastavnih aktivnosti smislenost koja daje društvenu i etičku vrijednost sadržaja, jer

besmislenost vodi ka dosadi, besciljenosti i sl. individualnost i grupni rad nadarenost samoaktivnost u kojoj učenik upoznaje sebe, svoje kvalitete, mogućnosti,

stvara zadovoljstvo za sebe raznovrsnost primjerenost psihofizičkim mogućnostima učenika uradnja sa drugim institucijama u oblasti kulture, umjetnosti i sl.

U školama treba da se nude aktivnosti koje obiluju bogatstvom programskih sadržaja. Vannastavne aktivnosti za učenike trebaju imati u svoje sadržaje ugrađenu socijalnu komponentu razvoja učenika: psihološku, tjelesnu, radnu,emotivnu, moralnu i estetsku. Putem razvoja svih ovih komponenti u vannastavnim aktivnostima učenici se mogu dodatno odgajati i obrazovati, odmarati se, iskazivati svoj stvaralački rad, nadarenost, socijalizirati se, zabaviti, pa čak i usmjeriti svoje loše ponašanje i preobraziti ga u pozitivno i prihvatljivo ponašanje za sebe i druge.

1. PLAN VANNASTAVNIH AKTIVNOSTI

Plan vannastavnih aktivnosti u nastavi bosanskog jezika trebalo bi da obuhvat slijedeće komponente:

• Koliko sati će biti realizirano u okviru vannastavnih aktivnosti u toku

školske godine?

• Koje oblasti vannastavnih aktivnosti (centri vannastavnih aktivnosti)

će biti zastupljene u osnovnoj školi?

• Dan, sat i mjesto realizacije vannastavnih aktivnosti

• Imena koordinatora – voditelja vannastavnih aktivnosti

S obzirom na činjenicu da je u jednoj školi nerealno očekivati da se jednaka pažnja posveti svim oblastima, potrebno je na početku školske godine detaljno razmotriti u kojoj mjeri će pojedine oblasti biti zastupljene.

Od posebnog značaja je da se u Planu vannastavnih aktivnosti odredi dan, sat i mjesto gdje će se one odvijati.

Kada učenici i koordinatori- voditelji znaju da će se aktivnosti odvijati sedmično, ili petnaestodnevno i koliko će one trajati, onda se oni mogu adekvatno pripremiti, biće motivirani za aktivnost, što će značajno uticati na efekte u njihovom ostvarivanju.

Blagovremeno i tačno određenje vremena, mjesta i trajanja aktivnosti ima svoju pedagošku vrijednost i zato ga treba obezbijediti već u Planu na početku školske godine.

Imenovanje koordinatora – voditelja vannastavnih aktivnosti vrši Nastavničko vijeće na početku školske godine i ono ne može biti rezultat licitiranja i dobrovoljnog opredjeljivanja nastavnika, nego izbora na osnovu unaprijed utvrđenih kriterija od strane najvišeg stručnog organa u osnovnoj školi.

2. PROGRAM VANNASTAVNIH AKTIVNOSTI

Program vannastavnih aktivnosti u nastavi bosanskog jezika trebalo bi da obuhvati sljedeće komponente:

• Vrste aktivnosti (sadržaja), u okviru svake oblasti

• Ko bi trebalo da učestvuje u kreiranju i realiziranju Programa aktivnosti

• Koje organizacione forme aktivnosti će biti zastupljene

• Koje uvjete bi trebalo da obezbijedi osnovna škola da bi aktivnosti mogle

biti realizirane (objekti-mjesta, namještaj, oprema, sredstva, materijal ...)

Svaka oblast podrazumijeva niz konkretnih aktivnosti (sadržaja) za koje će se škola opredijeliti na početku školske godine, vodeći računa o:

primjerenosti aktivnosti uzrastu djece, njihovim mogućnostima, interesovanjima i potrebama, kao i kadrovskom potencijalu i uvjetima kojima škola raspolaže.

U kreiranju programa i njihovoj realizaciji neophodno je obezbijediti učešće najšireg kruga zainteresiranih, prije svega, djece i njihovih roditelja, specijaliziranih stručnjaka različitog profila (pedagoga, psihologa, ljekara, umjetnika, i dr.) koji se mogu angažirati na profesionalnoj i volonterskoj osnovi.

VANNASTAVNI SADRŽAJI U NASTAVI JEZIKA

Vannastavni sadržaji u nastavi jezika obuhvataju različite tipove sekcija koje se bave pojedinim oblastima iz jezika ili književnosti, na jedan drugačiji, opširniji i studiozniji način nego što je to moguće raditi na redovnoj nastavi.

Najčešći tipovi sekcija / vannastavnih aktivnosti u nastavi jezika i književnosti u školama su:

sekcije iz oblasti jezika literarna sekcija dramska sekcija recitatorska sekcija novinarska sekcija bibliotečka sekcija

Uzavisnosti od plana i programa škole neke od ovih sekcija se spajaju, u svome programskom sadržaju, i djeluju kao jedna sekcija. Najčešći primjeri na koje nailazimo u školama su:

dramsko-recitatorska sekcija literarno-recitatorska sekcija

Ostali spojevi i kombinacije su rjeđe jer bi rad takvih sekcija bio otežan zbog različitih programskih sadržaja, a i oblasti koje pojedine sekcije obuhvataju.

Sekcije iz oblasti jezika

Sekcije iz oblasti jezika, osim obrazovno-naučne uloge, ima i važnu društvenu funkciju – formiranje humane, duhovno osposobljene ličnosti učenika, odnosno čovjeka visoke etičke i kreativne kulture, kvalitetnog znanja i pravilnog mišljenja, spremnog dau skladu sa ovim principima bude aktivan

u savremenoj društvenoj zajednici.

U proučavanju jezika i jezičkih sadržaja (jezika u upotrebi –komunikacija i jezika u književnom djelu – umjetnička funkcija jezika) posebna se pažnja posvećuje osposobljavanju učenika da razumiju:

fonološke, morfološke, leksičke, sintaksičke i stilske karakteristike,

tvorbene modele i mogućnosti, leksičku i sintaksičku metaforiku, stilogenu

distribuciju, jezičku slikovnost kao i distinktivne i umjetnički funkcionalne

odnose između narodnog i standardnog jezika, odnosno njihove norme.

Osnovni cilj sekcije iz oblasti jezika je sticanje odgovarajućih i kvalitetnih znanja iz ove naučno-obrazovne oblasti, njihova praktično-kreativna primjena u procesu daljeg školovanja, u svakodnevnom životu i standardima savremenog društva i savremene tehnološke evolucije.

Plan rada jezičke sekcije:

planiranje i organizovanje rada sekcije upoznavanje učenika sa nastavnim planom i programom jezik kao društvena kategorija jezik kao sistem znakova historija jezika pravopisna pravila: veliko i malo slovo, afrikati, glas h, glas j ... glasovne promjene: jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu

tvorbe,gubljenje suglasnika, ispadanje glasova- asimilacije/ disimilacije ijekavski izgovor sastavljeno i rastavljeno pisanje pravopisni znaci: tačka, zarez, dvotačka, zagrada, kosa crta, crtica ... skraćenice pisanje riječi stranoga porijekla sintaksičke nedoumice završna vježba analiza rada i postignuća

Bilo bi poželjno poslije svake oblasti uraditi kratki test, na taj način bi nastavnik dobio uvid koja je to jedinica iz nastavnog plana i programa jezičke sekcije nedovoljno svaćena od strane učenika. Potom bi se u

narednom periodu više zadržao na njoj i posvetio joj više pažnje u pripremanju za rada sekcije.

Literarna sekcija

Program literarne sekcije je zasnovan prvenstveno na tome da se podstakne ljepota i dar prema pisanoj riječi, bez obzira na formu u kojoj se ona daje – lirika, proza, dijalog... Riječi su kao bijele ptice, ako ih ne uhvatimo, one zauvijek odlepršaju.

Učenici na tim časovima pišu prozne i poetske radove na zadate teme, koje su uglavnom u vezi sa značajnim datumima i po ličnom izboru. Zatim, uče i pisanje kritika, upotrebu svih oblika pripovjedanja, upotrebu i prepoznavanje stilskih figura, pravopis i stil srpskog jezika.

Ciljevi i zadaci literarne sekcije su:

- razvoj kulture pismenog izražavanja

- razvoj ljubavi prema pisanoj riječi

- razvoj interesovanja za pisasnje

- slikovitost i jasnost u pisanju

- razvoj maštovitosti i kreativnosti

- razvoj radnih navika

Svoje radove učenici izlažu na školskim panoima, učestvuju na školskim priredbama i sl.

Plan rada literarne sekcije:

formiranje sekcije čitanje ranije književnih djela i pripremanje učenika za rad

planiranje rada sekcije uvod u funkcionalne stilove dodatne aktivnosti i zadaci obilazak gradske biblioteke čitanje i analiza književnih tekstova pisanje sastava na zadanu temu učenici pišu (poezija) učenici pišu (proza) čitanje književnih djela prezentacija učeničkog rada u toku godine oblici proze izražavanja pisanja Reading fiction (uočavanje opise likova, figure prepoznavanje

govora) analiza rada i postignuća

U metodici nastave bosanskog jezika nailazimo na primjer programa rada literarne sekcije na mlađem uzrastu koji izgleda ovako:¹

analiza tekstova domaćih i stranih književnika prisustvo književnim raspravama i rasprava o njima organizacija susreta s piscima posjeta sajmovima i izložbama knjiga pisanje, čitanje i analiza originalnih literarnih radova učešće u priredbama, takmičenjima, konkursima priprema priloga za radio i televiziju suradnja sa ostalim sekcijama iz škole suradnja i razmjena iskustva sa sekcijama iz drugih škola suradnja s ostalim stručnim grupama u okviru dodatne nast

___________________

¹R. Tomić: Metodika maternjeg jezika i književnosti, Tuzla, 2008. str. 152.

Dramska sekcija

Dramska sekcija predstavlja značajan vid dramskog odgoja i obrazovanja. Dijete se putem dramskog obrazovanja u dramskoj sekciji potvrđuje kao

stvaralac, a kroz emotivnu angažovanost u dramskoj igri kasnije pokazuje bolje uspjehe u učenju i pamćenju, stičući sposobnost fleksibilne i stvaralačke ličnosti.

Zadatak dramskog odgoja je da djetetu pomognu u oslobađanju spontanosti i razvijaju kreativne mogućnosti za umjetnički doživljaj.

Ciljevi i zadaci dramskog rada sa djecom:

- uvođenje u kulturu dramskog stvaralaštva, - uvođenje u osnove dramskog izražavanja,- razvoj stvaralačkih sposobnosti,- potpunije estetsko obrazovanje,- razvijanje mašte, saznajni i emotivni razvoj,- stvaranje fleksibilne i opservativne ličnosti,- stvaranje kritične i samokritične ličnosti,- podsticanje interesovanja za istraživanje,- razvoj opažanja, razmišljanja i slobodnog izražavanja,- razvijanje sposobnosti za koncentraciju i- sposobnosti za javne nastupe.-

Kroz dramsku sekcijui glumu, pretvaranje učenioka u ono što nisu, unaprijeđuje se stvaralački i odgojni razvoj mladog čovjeka.

Kroz pohvale i nagrade, konstruktivne kritike, kroz osmjeh i zabavu, učimo ih da cijene jedni druge i poštuju tuđa mišljenja.

Kroz radionice, posjete kazalištima, improvizacije, koje su često odskočna daska za ideje , pravimo koleraciju između zabave i obrazovanja.

Drama, kao posebna književna vrsta, mladima osigurava slobodu samoizražavanja i pomaže razvoju mašte, povećava socijalnu i mentalnu

osviještenost (posebno kroz igranje uloga), fluentnost govora, samopoznavanje, samodisciplinu i samouvjerenost.

Daje im mogućnost da nauče kako sarađivati s drugima i pomaže im u razvoju mišljenja i sposobnosti organizacije.

Dramska pedagogija podrazumijeva skup metoda poučavanja i učenja koje se sistematski koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se služi tokom sazrijevanja i odrastanja.

Za odgojni dramski rad danas se koriste još nazivi odgojna drama, drama za odgoj, dok je, naročito u anglosaksonskim zemljama, potpuno udomaćen naziv drama. Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću ili njeno lakše razumijevanje. Dramski odgoj prije svega odgaja za život i namijenjen je svoj djeci.

U metodici nastave bosanskog jezika nailazimo na primjer programa rada dramske sekcije na mlađem uzrastu koji izgleda ovako:²

organiziranje posjeta pozorištu i analiza gledane predstave analiza radio TV-drame analiza prigodnih recitala s radija i televizije susreti s glumcima, rediteljimai drugim pozorišnim radnicima uvježbavanje izražajnog kazivanja umjetničkih tekstova priprema pozorišnih predstava učešće u priredbama, takmičenjima, smotrama prezentacija pripremljenih pozorišnih djela suradnja sa sekcijama u školi i van škole pripremanje prigodnih programa za školski radio i televiziju

___________________

²R. Tomić: Metodika maternjeg jezika i književnosti, Tuzla, 2008. str. 152.

Recitatorska sekcija

Jedna riječ može imati mnogo značenja, a može se izreći i na bezbroj načina. Recitovanje je oblik govora u kojem riječi nose najveće svečane odore.

Recitatorska sekcija u svom radu, u velikoj mjeri,može da uđe u tajne ove umjetnosti i da pruži kreativno izražavanje i razvoj mladih - njihovu maštu, misli, osjećaje, volju i karakter, a mnoge pozitivne osobine. Nastavnici ohrabruju učenike da putem recitacije izraze svoje intenzivne misli i emocije.

U okviru sekcije, a posebno pripreme za za rad sekcije, nastavnici bi trebali da izaberu stihove koji su biseri našeg svijeta i književnosti. Treba imati na umu da, ako se, na primjer, odabere pjesma ekavski napisana, takav tekst nije potrebno "ijekvizirati" osim ako postoji opravdana i ovlaštena interpretacija te pjesme.

Nastavnik ima zadatak uputiti učenike da određena pravila dobrog recitacija: osjećanja u tekstu, spontano recitovanje, pravilno i jasno vokalizovanje; promijeniti volumena i brzine izgovora riječi i rečenica u smislu značenja.

Elementi dobrog recitovanja na kojima će nastavnik raditi na časovima sekcije su:

1. Vježba intonacija i intenziteta (snage) glasa

Intonacija je muzički stranu govora. Intenzitet je (glas) izražavanja i naglasak na govornu situaciju koji moraju biti motivirani i prirodni. U naglašavati važnost intonacije je dobro. Obavezno raditi vježbe: tipa da svaki učenik predložene riječi izgovara na različite načine.

2. Vježbe tempa, ritma

Tempo određuje dužina tona čitača i brzine čitanja, tj. izgovaranja. Ovisno o situaciji, brže i sporije govorenje teksta doprinosi ljepoti njene reprodukcije. Recitovanje, zamorno slušaocima, brzo postaje dosadno, a ovisno o sadržaju teksta, treba ga mijenjati.

Ritam se naizmjenično mijenja. Učenicima treba pružiti primjere slušanja recitovanja poznatih glumaca, a nakon slušanja zajednički ih analizirati.

3. Pauze u recitovanju, ponavljanje i uzdržavanje

Važno je znati da je pauze u tekstu mogu biti:

gramatičke - u znaku interpunkcije

logičke– označavanje kraja recitovanja u cjelini i

psihološke - emocionalne, koje određuju raspoloženje.

U skladu s tim, pauza ima višestruke uloge: proširuje prethodne i uvodi sljedeće misli i osjećaje, dajući im veću težinu, tj. karakter podstiče radoznalost, iščekivanja, napetost. Osim toga, reecitator odmara i normalno diše zahvaljujući pauzama. Nepotrebne pauze možu umoriti recitatora i umrtviti tekst. Poslije analize teksta, položaju i dužini pauze, nastavnik treba posvetiti najviše pažnje.

Plan rada recitatorske sekcije:

formiranje sekcije čitanje ranije književnih djela i pripremanje učenika za rad planiranje rada sekcije vježba intonacije i vježba inteziteta glasa dodatne aktivnosti i zadaci obrada jedne izabrane pjesme istraživanje oblika pjesme vježbe tempa i ritma vježbe mimike i gestikulacije ponavljanje i refreni pauze u recitiranju čitanje pjesama vježbe intonacije, tempa, ritma i pauze u recitovanju slušanje recitovanja dobrih glumaca samostalni nastupi učenika analiza rada i postignuća

Novinarska sekcija

Novinarska sekcija razvija okretnost u razgovoru i pismenom izražavanju. Osnovna zadaća je pomoći učenicima da izrastu u kulturnu žurnalističku publiku koja svoj izbor iz novinskog preobilja ne svodi samo na sportsku i muzičku rubriku.

Cilj sekcije je pratiti i objavljivati aktualne teme vezane uz život i rad škole kao i brojna događanja izvan nje. Ova sekcija učenicima pruža jedinstvenu priliku rada po njihovim idejama i željama.

Najveći zadatak ove sekcije je osmišljavanje, uređivanje i pripremanje za štampu školskog časopisa. Nastavnik obavezno treba upoznati učenike sa deklaracijom o etničkom standardu profesionalnog ponašanja novinara. Na taj način im ujedno ukazuje i na norme dobrog ponašanja i odnosa prema radu.

Deklaracija koja služi kao etnički standard profesionalnog ponašanja novinara ima 9 članaka:

1. Poštovanje istine i prava javnosti na istinu prava je dužnost novinara.

2. U obavljanju svojih dužnosti, novinar će uvijek braniti načela slobode i pravo na objektivan komentar ili kritiku.

3. Novinar će izvještavati u skladu s činjenicama kojima porijeklo dobro poznaje. Novinar neće izostaviti bitnu informaciju ili krivotvoriti dokumente.

4. Novinar će se uvijek koristiti moralnim metodama, kako bi došao do vijesti, fotografije ili dokumenta.

5. Novinar će sve poduzeti kako bi ispravio objavljenu informaciju čim se ispostavi da je namjerno netačna, pa i bez intervencije ispravka.

6. Novinar će poštovati profesionalne tajneu vezi s izvorima informacije koju je dobio u povjerenju.

7. Novinar je svjestan opasnosti od diskriminacije koju nerijetko potiču mediji, te će sve učiniti da izbjegne produbljivanje tave diskriminacije, posebno one koja je utemeljena na razlikama u rasi, spolu, vjeri itd.

8. Novinar će smatrati velikom uvredom: plagijat, zlobne pogrešne interpretacije i klevete i neosnovane optužbe, a i prihvaćanje mita radi tiskanja neke informacije.

9.Novinar vrijedan ovoga naziva smatrat će svojom dužnošću slijediti već spomenuta načela.

Nastavnik je u okviru pripremanja programa rada sekcije obavezan upoznati učenike i sa pojmom novinarstvo i novinarskim žanrovima.

(Fr. Žanr - rod, vrsta) kao i naučni i praktična disciplina koja proučava oblike novinarskog izražavanja i načina grupiranja žanrova. Oblici novinarskog izražavanja su:vijesti, izvještaj, komentar, kritika, članak, esej i feljton. Koncept novinarstva je zasnovan na prijenosu tekućih događaja široj publici putem štampanih medija kao što su novine, ali sa razvojem novijih tehnologija, kao što su radio , televizija i internet , značenje pojma je prošireno i sada uključuje sve štampane, elektronske i digitalne medije preko koji se prenosi o aktuelnim događajima.

Plan rada novinarske sekcije

formiranje sekcije čitanje ranijih literarnih radova učenika planiranje rada sekcije na osnovu ideja učenika upoznavanje sa funkcionalnim stilovima dodatne aktivnosti i zadaci pronalaženje primera za svaki funkcionalni stil upoznavanje sa oblicima novinarskog izražavanja (vijest, izvještaj i

reportaža) pronalaženje i uočavanje oblika novinarskog izražavanja u dnevnim

novinama Samostalno pisanje novinskog članka (vijesti, izvještaja i reportaže) čitanje i komentar radova dodatne aktivnosti i zadaci pisanje vijesti, izvještaja i reportaže oblici novinarskog izražavanja (reportaža i intervju) intervju sa nekim od učenika ili nastavnika škole reportaža sa nekog aktuelnog događanja rad na prikupljanju materijala za školski časopis tematska posjeta muzeju i biblioteci i pisanje reportaže

plan izrade časopisa podjela zadataka za rad na časopisu izbor novinara urednika prikupljanje materijala za školski časopis rad na školskom časopisu (pregled materijala) priprema časopisa za štampu štampanje časopisa prezentacija školskog časopisa

U metodici nastave bosanskog jezika nailazimo na primjer programa rada novinarske sekcije na mlađem uzrastu koji izgleda ovako:³

• organiziranje pretplate na odabranu štampu• posjete novinarsko-izdavačkim kućama i štamparijama• susreti s profesionalnim novinarima• razgovor o nekoliko dječijih listova ičasopisa• prikupljanje zanimljivih priloga iz štampe• uređivanje zidnih novina• uređivanje priloga za školski list• suradnja s drugim listovima• učešće na takmičenjima i konkursima• suradnja s drugim sekcijama

___________________

³R. Tomić: Metodika maternjeg jezika i književnosti, Tuzla, 2008. str. 152.

Bibliotečka sekcija

Danas većina mladih nije zainteresovana za priču o zastarjelim bibliotekama, jer oni sada imaju priliku da dopru do informacije u svojoj sobi. Nije im potrebna pomoć bibliotekara, oni imaju internet. Informacija je informacija, bez obzira na to kako smo došli do nje. Mladi znaju gdje mogu da nađu potrebnu informaciju, međutim ne znaju kako razlikovati bitno od nebitnog, prave od lažnih informacija i kako uživati u cijelom procesu, od početka do kraja. Upravo tu leži velika uloga i zadatak bibliotečke sekcije.Nastavnici jezika i bibliotekari bi trebalo da budu putokaz mladim ljudima u tom pravcu, da ih nauče da razlikuju bitno od nebitnog, tačno od netačnog i da razlikuju samostalni istraživački rad od plagijata.

Ciljevi bibliotečke sekcije trebali bi biti:

- razviti interes i ljubav prema knjizi - ohrabriti učenike da čitaju knjige i pored obavezne lektire- razviti kulturu čitanja svih vrsta tekstova, ali- uvesti učenike u razne literature u skladu sa godinama - Uključenost učenika u lepljenje i liječenje oštećenih knjiga, što doprinosi osjećaj vođenja knjiga općenito - poticanje i razvoj kreativnosti kod učenika - stvaranje radnih navika - motiviranje učenika za samostalan, istraživački rad- pravilna upotreba rječnika i leksikona- Podsticanje darovitih i talentovanih učenika u čitanju i učešće u različitim kulturnim i zabavnim aktivnostima škole - ohrabrenje i podrška učenicima koji pišu samostalno

Bliotečka sekcija ima značajnu ulogu u vaspitanju i obrazovanju učenika, jer navikava i osposobljava za samostalni rad, razvija ljubav prema knjizi, neguje kolektivizam, podstiče istraživačku radoznalost i individualnu kreativnost.. Na taj način, biblioteka uspešno vrši svoju obrazovno- vaspitnu ulogu, a preko tih oblika rada postaje omiljeno mesto učenika škole.

U cilju svestranog povezivanja dece - čitalaca sa bibliotekom, šireg zadovoljenja njihovog interesovanja i stvaralačkih inicijativa, biblioteka organizuje raznovrsne oblike rada sa učenicima.Članovi bibliotečke sekcije upoznaju biblioteku kao informacioni centar škole u kome se nalaze ne samo konvencionalni izvori informacija (knjige i časopisi) vec i nekonvencionalni ( CD, DVD i ostali multimedijalni materijal). Na taj način učenici i nastavnici stiču uvid u sve izvore informacija kojima raspolaže škola , bez obzira na oblik prezentovanja sadržaja i to radi sticanja , produbljivanja i proširivanja svojih znanja.

Program rada bibliotečke sekcije obuhvata sledeće sadržaje:

upoznavanje učenika sa istorijom nastanka knjige i razvojem biblioteka

upoznavanje sa dijelovima knjige : glavni naslov, korični naslov, hrbat knjige, predgovor, pogovor, sadržaj, ilustracije i drugo

upoznavanje sa smještajem knjige i decimalnom klasifikacijom upoznavanje sa tehnikom izdavanja i vraćanja knjige vježbe u brzom pronalaženju knjige na polici i vraćanje na isto

mesto sređivanje polica sa knjigama i estetsko uređenje biblioteke upoznavanje pisaca i djela fizička obrada knjige saniranje pocijepanih knjiga priređivanje izložbi knjiga, tematskih izložbi, izložbi uz književne

susrete prikupljanje isječaka iz novina, anotacija, kritike, zanimljivosti iz

geografije i drugih oblasti čitanje uz diskusiju prikupljanje isječaka iz dječije štampe i klasifikacija po nastavnim

oblastima organizovanje književnih susreta obilježavanje kulturnih i historijskih dogašaja i ličnosti uređivanje panoa za različite datume

izrada tematskih antologija pjesama organizovanje akcija prikupljanja knjiga za školsku biblioteku posjeta bibliotekama susjednih škola i saradnja sa njihovim

sekcijama ( zajednički sastanci uz određene programe , izmjena i iskustvo u radu, takmičenje sekcija...)

posjeta gradskoj biblioteci i upoznavanje sa njenim radom i knjižnim fondom

razgovor o novoizašlim knjigama posjeta sajma knjiga pisanje kataloških listića saradnja sa ostalim sekcijama u školi: recitatorskom, literarnom,

dramskom, novinarskom, muzičkom, likovnom...

ZAKLJUČAK

Aktivnosti posle časova čine suštinski deo cjelokupnog učenja, jer su potrebe učenika suštinski dio njihovog razvoja. Ali, pored ovoga, oni ne samo da čine školu prijatnijom, već i kreiraju atmosferu koja promoviše školski duh i društvenu interakciju između učenika u zdravoj atmosferi.

Međutim, ako se posmatra dublje, doći će se do evidentnog zaključka da vannastavne aktivnosti pomažu učenicima čak i više na individualnom nivou. Oni postaju odgovorniji i organizovaniji, disciplinovaniji, sigurniji u sebe iz prostog razloga što postižu rezultate i van škole, a razvijaju se i u liderskim veštinama koje se izjednačavaju sa postizanjem boljih ocjena i nastavkom školovanja. Šta više, ovi učenici imaju manje disciplinskih problema u i van škole i manja je verovatnoća da će posegnuti za duhanom, alkoholom i drogama. Stoga, ova "veza" koja se stvara između škole i učenika stvara osećaj pripadnosti koji je jedna od ljudskih potreba

i od suštinske je važnosti za opstanak školstva kao odgojno-obrazovne ustanove.

Bez obzira o kojoj se vannastavnoj aktivnosti ili sekciji u okviru nastave jezika i književnosti radi mogli bismo uočiti nekoliko zajedničkih ciljeva:

stvarati ugodna raspoloženja kod učenika oslobađati ih straha od javnih nastupa razvijati interes za dramski tekst razvijati izražajnost u govoru razvijati samopouzdanje sudjelovati na priredbama

Vannastavne aktivnosti su integralni dio odgojno-obrazovnog rada u osnovnoj školi i u funkciji su ostvarivanja globalnog cilja odgoja i obrazovanja.• One se organiziraju u skladu sa interesovanjima, mogućnostima i dobrovoljnim opredjeljenjem učenika.• Planiranje, programiranje, pripremanje, organizacija i realizacija vannastavnih aktivnosti podrazumijevaju aktivno učešće učenika.• Vannastavne aktivnosti ne bi smjele ni sadržajem, ni trajanjem preopteretiti učenike.• One se ne bi smjele pretvoriti u bilo koju vrstu nastavka nastavnog rada.• Trajanje vannastavnih aktivnosti, njihovi sadržaji i koordinatori - voditelji, se utvrđuju Planom i programom koji se donosi na početku školske godine, a verificira ga Nastavničko vijeće.

LITERATURA:

Rosandić, D., Metodika književnog odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb (1986)

Halilović, S., Bosanski jezik, Sarajevo (1998)

Silić, J., Od rečenice do teksta, Sveučilišna naknada Liber (SNL), Zagreb, (1984)

Tomić, R., Metodika nastave bosanskog jezika i književnosti, Tuzla, (2009)



VANNASTAVNE AKTIVNOSTI U METODICI NASTAVE PRIRODE I DRUŠTVA (MOJE OKOLINE)

SEMINARSKI RAD IZ METODIKE NASTAVE PRIRODE I DRUŠTVA (MOJE OKOLINE)



Travnik,2015.

SADRŽAJ:

- Uvod

- Zadaci vannastavnih aktivnosti

- Ekološka sekcija / sekcija zaštite okoliša

- Deset zapovijedi prijatelja okoliša

- Plan rada ekološke sekcije

- Ekološko obrazovanje

- Činioci ekološke edukacije

- Obrazovanje zazaštitu okoliša

- Zaključak

UVOD

Svaka se odgojna sredina razvija prema mogućnostima, interesu djece i raznovrsne slobodne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti kojima dopunjuje i podiže kvalitetu odgojnoga rada. Aktivnosti kojima se učenici bave u slobodno vrijeme mogu se podijeliti u tri osnovne skupine: aktivnosti za odmor, rekreaciju i razvoj ličnosti (Rosić, 2005):

Prve aktivnosti služe odmaranju, bez posebnoga i napornijega fizičkog ili psihičkog angažmana u domu, na javnom mjestu ili u prirodi. Uglavnom su individualnoga karaktera. Odmor je proces obnavljanja i osvježavanja istrošenih supstancija, fizičke i psihičke energije te uspostavljanja novih snaga koje su čovjeku potrebne za život i rad.Drugu skupinu aktivnosti čine različiti oblici rekreacije u najširemu smislu te riječi, sa zadatkom aktivnoga odmora, zdrave razonode ili zabave (šetnja, izleti, društvene igre…).Treću skupinu čine aktivnosti koje su namijenjene razvoju ličnosti putem različitih područja ljudske djelatnosti (obrazovne, kulturne, društvene…).Svrha, cilj i zadatak takvih aktivnosti su da život odgajanika učine ljepšim, humanijim, raznovrsnijim, korisnijim, zanimljivijim i ugodnijim.

Jedna od osnovnih specifičnosti izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti jeste visok stepen motivacije polaznika. Budući da djeca samostalno birajusvoje izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, u skladu s osobnim interesima,njihova motivacija je izrazito visoka, te učenici puno lakše usvajaju nova znanja i u puno većem obimu. Učenici uz pomoć učitelja (koji u ovom slučaju ima ulogu inicijatora, voditelja aktivnosti i mentora) rade na aktivnostima,uče istraživanjem, otkrivanjem i usvajaju vještine timskoga rada. Djecadijele zadatke i obveze i u sebi razvijaju osjećaj odgovornosti, ali i osjećaj samopotvrđivanja.

Takve slobodne aktivnosti vrlo su pogodne za razvijanje radnih navika kod učenika. Specifičnostima svoga djelovanja izvannastavne i izvanškolske aktivnosti odličan su oblik socijalizacije učenika.

Zadaci vannastavnih aktivnosti:

• Povezivanje, proširivanje i produbljivanje znanja, vještina i navikastečenih u nastavi i vannastavnim aktivnostima• Usvajanje novih znanja, vještina i navika• Razvijanje interesovanja za društveno koristan rad• Osposobljavanje za aktivnosti u slobodnom vremenu koje će biti u funkciji razvoja odgoja i obrazovanja, prevencije svih vrsta ovisnosti, zaštite i unapređivanja zdravlja• Osposobljavanje za aktivno učešće u društvenom životu i njegovom demokratskom razvoju• Podsticanje dječijeg stvaralaštva – kreativnosti• Osposobljavanje za komunikaciju, interakciju i kooperaciju sa drugima• Omogućavanje upoznavanja drugih i drugačijih• Omogućavanje učenja fleksibilnosti i tolerancije

EKOLOŠKA SEKCIJA / SEKCIJA ZAŠTITE OKOLIŠA

Cilj ekološke sekcije je ukazati učenicima na važnost zaštite okoliša, primjenu naučenog kroz dalji tok obrazovanja, podizanje nivoa kulturnog života u širem društvenom okruženju, razviti osjećaj za zdrav okoliš i estetiku. Zadaci sekcije su i izrada higijenske prakse sa obrazovnim programima, poboljšati nivo kulture u široj zajednici, da se razvije odnos poštovanja za rad i razvijati svijest učenika koliko je njihovo mjesto u zaštiti prirode važno. Ekološka sekcija / sekcija okoliša obavlja svoje aktivnosti kroz razne oblike rada, kao što su:obilježavanje ekoloških problema,

razvoj tematskih radova (godišnja doba i plodove tih godišnjih doba), uređivanje i postavljanje izložbe, eko-tours i posjeta muzejima, rad na razvoju bioloških zbirki i prikupljanje botaničkih i zooloških materijala, konstantno održavanje renoviranje kabineta biologije,sudjelovanje u pošumljavanja golim površinama, izvještaji, istraživanja i rasprave o problemima okoliša, saditi biljke i uljepšavati školski prostor / školsko dvorište

Rad sekcije treba zasnivati na deset zapovijedi očuvanja okoliša koji uče djecu važnosti kulture ponašanja u prirodi i svom okruženju:

DESET ZAPOVIJEDI PRIJATELJA OKOLIŠA:

1. Najprije pometi pred svojim vratima.2. Ono što si očistio/la danas – čuvaj i sutra.3. Jedna žarulja manje – energija više.4. Cvijeće sadi – ne beri.5. U zdravom tijelu – zdravo piće i hrana.6. Čist zrak – dug život.7. Manje papira – više šuma i kisika.8. Ništa nije vječno, osim plastike.9. Ono što imaš čuvaj da traje što dulje.10. Misli danas za bolje sutra.

Učenicima treba ukazati na rastuće ekološke probleme: zagađivanje zraka i vode, radioaktivno zračenje, iscrpljivanje nenadoknadivih energenata, globalno zagrijavanje, neadekvatno odlaganje otpada, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta i problem smanjenja ozonskog omotača. Jedan od načina rješavanja navedenih problema je edukacija učenika o važnosti zdravog života u zdravoj životnoj sredini i očuvanju prirode i okoliša za generacije koje dolaze.Plan rada ekološke sekcije:

- obilježavanje ekoloških datuma- uređivanje i postavljanje izložbi- rad na izradi bioloških zbirki i sakupljanju botaničkog i zoološkogmaterijala- rad na izradi nastavnih sredstava- stalno održavanje i uređenje kabineta biologije- rad u školskom dvorištu- predavanja o značajnim biolozima i određenim temama- prikazivanje filmova sa biološkim sadržajem- ekološki izleti- referati, ankete i diskusije o ekološkim problemima- projekti

Svaka sekcija koja se bavi zaštitom okoliša ima zajedničke odrednice koje se mogu proširivati novim zadacima, u zavisnosti koliko je sekcija ozbiljna i posvećena u svom radu. Međutim, postoje osnovni zadaci sekcije kao što su:Uređenje učionica i školskog dvorištaObilježavanje značajnih ekoloških datuma kroz izrađivanjepanoaorganiziranje seminaraorganiziranje eko kvizasudjelovanje u brojnim ekološkim akcijama

Ekološka edukacija treba da pruži vrlo sigurno znanje o osnovnim pitanjima okoliša savremenog društva, da razvija kritički stav učenika prema ekološkoj nekulturi i ukazuje na zdravu i lijepuživotnu sredinu, na potrebu racionalnog korištenja prirodnih resursa.Obrazovni proces u cilju zaštite i poboljšanja prirodnog okruženja je svjesna i planirana akcija u toku cijeloga života, koja ima za cilj: podizanje svijesti o osnovnim karakteristikama okoliša, odnosa unutar njega i odnosa s njom, na osnovu kojih čovjek nastoji da očuva i unaprijedi životnu sredinu.

U metodici nastave prirode i društva / moje okoline nailazimo na primjer programa rada sekcije za zaštitu i unapređenje životne sredine koji izgleda ovako:

• formiranje sekcije, izbor rukovodstva• izrada i usvajanje programa rada• pričanje doživljaja sa ljetnjeg raspusta• uređenje školske učionice (kompletiranje cvijeća)• upoznavanje sa značajem zdravog okruženja• uređenje školskog dvorišta – izlet u obližnju šumu• prikupljanje lišća različitog drveća i smještaj u herbarij• proučavanje tekstova iz novina i enciklopedija o životu biljaka i životinja zimi• pripremanje kućica i hranilica za ptice• priprema za izlet na snijeg (odjeća, obuća, hrana) • dogovor o ponašanju i orijentaciji u prirodi zimi• proučavanje literature o štetnosti zagađivanja okoline• zaštita čovjekove okoline• čišćenje prirode u proljeće• prepoznavanje biljaka i životinja u prirodi• doček ptica selica• kviz takmičenja na temu: Zaštita i unapređenje životne sredine• predavanje za učenike • uređenje školskog dvorišta

• izlet u prirodu

__________________

¹R. Tomić: Metodika nastave prirode i društa (Moje okoline), Tuzla, 2009. str. 206.

Ekološko obrazovanje

Ekološko obrazovanje i formiranje ekološkog načina razmišljanja počinje u ranom djetinjstvu, te je stoga vrlo važna uloga obrazovih organizacija, na svim nivoima sticanja znanja. Zato je zadatak obrazovanja prenošenje znanja na generacije koje rastu i koje su pune aktivnosti za rješavanje problema okoliša.Potrebno je, ne samo ukazati učenicima na značaj ekologije nego, sistematizirati znanja o savremenim problemima okoliša, prirode i opasnosti ugrožavanja životne sredine.Najvažniji zadatak je otkloniti negativne posljedice poremećene ekološke ravnoteže.Osnovni princip eko-obrazovanja je ekološko obrazovanje mladih generacija, koje ne smije biti samo puka informacija o eko-činjenicama.

Znanje koje učenici stiču ne smije biti samo na nivou svijesti, nego da je znanje za cijeli život. U obrazovnim institucijama mora se to znanje usvajati ne samo kroz predmet Biologije i Prirode i društva nego i kroz vannastavne aktivnosti, ekološke sekcije.Svijesti o okolišu nije samo znanje, već i emocionalne i voljne komponente koje su od suštinskog značaja, zato jer znanje bez vjerovanja i praktičnih aktivnosti ne znači mnogo.

Da bismo mogli očekivati i zahtijevati od učenika primjereno ekološko ponašanje neophodno ih je prethodno obrazovati.To znači uvođenje ekoloških sadržaja na svim nivoima obrazovnog sistema i obrazovanja. Zbog toga ne treba prepustiti slučajuorganizovanje nastave, na temu ekologije. Tom problemu mora se pristupiti vrlo ozbiljno i efikasno, naravno, kroz inovacije postojećih nastavnih planova i programa i uvođenjem redovnih sadržaja u nove, prerađene nastavne planove i programe.

Činioci ekološke edukacijemogu se svrstati u dvije grupe:

Činioci koji se podrazumijevaju pod pojmom motivacije (usvajanje ekološke orijentacije kao vrijednosti, koliko su zadovoljni stanjem okoliša);

Činioci koji sepodrazumijevaju pod pojam kompetencija (ono što znaju, što su upoznali i ono što oni doživljavaju).

Posebno zanimljivi su faktori koji se odnose na uspjeh u obrazovanju, odnosno formiranjaekološke svijesti i kulture o životnoj sredini, U formiranju te svijesti kod djece učestvuju svi: obitelj, vrtić, škola, fakultet, društvene organizacije...

Obitelj je važan činilac obrazovanja naše mladosti, koja uglavnom ima pozitivan učinak u smislu razvoja ekološke vrijednosti svojih članova. Gradi formalistički stav i brigu o neposrednom okruženju. Obitelj je najuža društvena grupa koja ostvaruje opće stanje postojanja i potrebe drugih važnih osoba. Osnovni način rada u osobnom primjeru obitelji je da djeca uče spontano, takvi uticaji na mlađe članove obitelji su trajne prirode.

U grupi vršnjaka,dijete nabolje usvaja i usavršava svoju ekološku svijest, taj činilac društvene svijesti među mladimanadilazi u nekim situacijama i uticaj porodice važan faktor. Oni imaju identične stavove o procjeni socijalnog statusa svoje generacije. Potrebno je uzeti u obzir vrijednosti u svijetu mladih ljudi, njihove potrebe i način gledanja na probleme prijetnje za okoliš.

Nastavnik je zadužen za obrazovni proces, od njega zavisi kako će se svijest učenika o značaju ekologije razvijati. Uspjeh u realizaciji zavisi od pripreme, programa i rada same sekcije.

Obrazovanja za zaštitu životne sredine

Obrazovanja za zaštitu životne sredine treba da obezbijedi: razumijevanje da je obrazovanje za zaštitu okoliša traje doživotno stvoriti osjećaj odgovornosti sve informacije za učenike moraju biti tačne i potpune, istražiti optimalne metode u obrazovanju za zaštitu okoliša i

primjenjivati ih.

Unatoč činjenici da ekologija, kao poseban školski predmet nije zastupljena u sistemu obaveznog obrazovanja, postoji kontinuitet u proučavanju sadržaja okoliša od predškolskog do kraja osnovnog obrazovanja.

Koliko će pitanja i problematika zaštite okoliša biti zastupljene u vannastavnim aktivnostima, sekcijama u okviru predmeta Priroda i društvo (Moja okolina) i kasnije Biologije zavisi o mnogo afiniteta i interesa pojedinih nastavnika i škole u cjelini.

U okviru obrazovanja za zaštitu okoline učenike obavezno treba upoznati sa vrstama onečišćenja i zagađenja:

Hemijsko onečišćenje i zagađenje

Termin hemijske kontaminacije uključuje uvođenje u okoliš bilo namjerno ili nenamjerne kemijske supstance koje nisu svojstvene u okruženju. Hemijske supstance koje onečišćuju okruženje obično su proizvod ljudske aktivnosti, a rijetko aktivnost vulkana.

Biološke kontaminacije i zagađenje

Biološki kontaminacije su rezultat razvoja pojedinih vrsta organizama (ili mikroorganizama) na temelju hemijskih ili biohemijskih kontaminacija. Organizmimi (ili mikroorganizmi) koji se hrane kemijski (obično organskog ili biokemijskog porijekla) i njihovo propadanje uzrokuje značajne promjene u okruženju i može utjecati na zdravlje biljaka, životinja i ljudi .

Radioaktivne kontaminacije

Radioaktivne kontaminacije javljaju se kao rezultat upotrebe radioaktivnih tvari, koji zbog ljudske greške dolaze u okruženje. Najčešće takve greške su u proizvodnji električne energije. Ali postoji namjerno uvođenje radioaktivne tvari kao što su razna nuklaerna oružja. Nakon kontaminacije tla s radioaktivnim materijama masa se još dugo vremena ne može koristiti u originalne svrhe.

Otpad

Otpad je skup tvari kemijskog, biološkog ili nuklaernog porijekla. Otpad je rezultat isključivo ljudske aktivnosti. Neprikladni su za dalju upotrebu na tradicionalan način i zahtijevaju nove načine rada i obrade. Može se javiti ugasovitom, tečnim i čvrstog stanju. Otpad može biti inertni / neopasni i opasni.

ZAKLJUČAK

Sama svijest o ekološkoj kulturi učenika razija se kontinuirano. To je dugotrajan proces u kojem su uključeni svi. Dijete znanje crpi iz različitih izvora znanja:

Neposredni stvarnosti - znači specifično okruženje u kojem postoji učenik. Tu podrazumijevamo obiteljske kuće, vrtiće, škole, fakultete, socijalnu okolinu / urbano ili ruralno područe. Neposredna stvarnost igra važnu ulogu u formiranju ekološke svijesti, iako je u velikoj mjeri zaslužna i za neekološku svijest, ipak je znanje koje dijete stiče kroz kroz nju najviše kvalitete;Tekstualni materijali - školske knjige, beletristike izdanja, kratke priče, romani... Školski udžbenici su osnovni izvor, ali u smislu ekoloških i obrazovnih materijala nedovoljno usklađeni sa radom i nastavnim programima. Tačnije rečeno, ekološke aktivnosti su nedovoljno zastupljene i nefunkcionalan;Učila i objekti - modeli, preparati, modeli, slike, crteži, tablice, grafikoni, fotografije, slajdove, video kaseta... Oni zamijenjuju neposrednu stvarnost;Nastavnik- pojavljuje kao značajan činilac u realizaciji ciljeva i zadataka obrazovanja okoliša: bira nastavne planove i programe, procjenjuje ekološke aspekte nastavnog plana i programa, organizira i upravlja procesom stjecanja znanja, formira stavove i navike učenika, organizuje i sprovodi vannastavne aktivnosti i usmjerava svoje postupke djelujući na osobnosti učenika;Print, televizije, radioi druga sredstava masovne komunikacije - medija se bave informisanjem, aktiviranjem građana u zaštiti okoliša. Na taj način, neformalno i obrazovanjem i vaspitanjem okoliša.

Eko sadržaj treba osigurati da učenici na vannastavnim aktivnostima u okviru predmeta Priroda i društvo uče: osnovne pojmove (koncept poremećaja ekološke ravnoteže;izraz degradacije okruženju, itd); da steknu znanja o negativnom uticaju zagađenog zraka, tla, vode;

o tome kako spriječiti i zaštitu od bilo kakve negativne uticaja na životnu sredinu.

Škola je osnovni činilac obrazovanja i eko-obrazovanja. Sa utvrđenim sadržajem plana i programa, kao i vnnastavnim oblicima rada škola pruža najveće mogućnosti za izgradnju svijesti učenika. Pruža značajne mogućnosti za sticanje određenih znanja, ali i za razvoj određene navike, za razvoj ekološke svijesti razvijanjem ljubavi i odgovornog odnosa prema obitelji.

Koliko će se u okviru nastavnog procesa posvetiti ekološkim sadržajima i da li će se napraviti korelacija između subjekata u procesu nastave i iskustva u velikoj mjeri ovisi o afinitetu i stručnosti nastavnika. Stoga, veliku pažnju treba posvetiti stalnom stručnom usavršavanju nastavnika kroz dodatne edukacije i seminare. Značajno je i školu, kao instituciju, ozbiljno uključiti u aktivnosti ui organizacije na razini lokalne zajednice.Cilj nastave u okviru eko sekcija i predmeta Priroda i društvo je ukazati učeniku na sljedeće:

osnovnu kontradikcije između društva i prirode; različite pojave transformacije okoliša u korist zdravlja ljudi; mjere koje društvo preuzima u zaštiti i unapređenju životne

sredine; ekološki procesi i odnosi koji se odvijaju u životu zajednice; uvjeti, posljedice i načini prevazilaženja stanja okoliša. sistem obrazovanja mora biti stalna funkcija formiranja vrijedne

ekološke orijentacije učenika; struktura vrijednosti eko-sistema zavisiod sljedećim činiocima:

obrazovnog sistema, globalnog društva, tehnološkog razvoja, ekoloških pokreta, tradicije.

Pravilno stvaranje sistema ekološke vrijednosti i svijesti kod djece je ustvari simbioza doprinosa škole, obitelji, mikro i makrozajednice, odnosno društva u

cjelini.

LITERATURA:

Cifrić, (1993.) – Ekološka edukacija i moderno društvo. Socijalna ekologija, 2 (2): 235-248.

Goletić, Š., Selimović, S., (2003): Značaj ekološke edukacije. Zaštita okoliša, Mašinski fakultet u Zenici pp 7-11

Setevanović, B., Radović, I. (2003): Suština i značaj ekoloških postavki kao polazište uz vasitanju i ukupnom obrazovanju – tradicija i perskpektive. Zbornik radova: Obrazovanja o životnoj sredini u reformisanjoj školi i društu, Ed. Ecolibri, Beograd, pp 44-54.

Šoljanin, D. (1996): Uravnoteženi razovj i mladi. Uravnoteženi razovj – put budućnosti, Fondeko, Sarajevo, pp 123-129.

Uzelac, V. (1996):Okoliš i obrazovanje, Hrvatski pregagoški književni zbor, Zagreb.

Tomić, R. (2009): Metodika nastave prirode i društva (moje okoline) .

Documents

PREDŠKOLSKI ODGOJ