Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave ......25 Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave na vršnjačko zlostavljanje UDK: 364.271-053.5

25

Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave na

vršnjačko zlostavljanje

UDK: 364.271-053.5Izvorni znanstveni č lanakPrimljeno: 29. 08. 2014.

Mr.NikolinaDolački1 Izv.prof.dr.sc.TajanaLjubinGolub2

OŠ Josip Račić, Zagreb Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [email protected] [email protected]

SažetakRad ispituje reakcije budućih učitelja na incidente vršnjačkog zlostavljanja opisane u vinjetama. Uzorak čine studenti koji se obrazuju za učitelje razred-ne nastave u osnovnoj školi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, Hrvatska (poučavaju učenike stare 7 - 10 godina) (N=166; 97% ženskih ispitanika). Prezentirane su vinjete koje prikazuju verbalno, fizičko i relacijsko zlostavlja-nje u dvije varijante: u jednoj su i zlostavljač i žrtva bili dječaci, a u drugoj djevojčice. 39% ispitanika točno percipira relacijsko zlostavljanje, dok 73% točno kvalificira verbalno zlostavljanje. Relacijsko zlostavljanje se procjenjuje

1 NikolinaDolačkirođenaje1987.godineuZagrebu.Diplomiralajerazrednunastavu,modulhrvatskijezik,naUčiteljskomfakultetuuZagrebutesteklatitulumagistreprimar-nogobrazovanja.Trenutnojezaposlenakaoučiteljicarazrednenastave.

2 TajanaLjubinGolubje(su)autoricavišeodšezdesetznanstvenihistručnihradovaizpsihologije.Znanstveniinteresisujojupodručjuforenzičkepsihologije,aunovijevrijemeiedukacijskepsihologije,posebnoistraživanjazanesenostiuučenju.

N. Dolački i T. Ljubin Golub: Vršnjačko zlostavljanje napredak 156 (1 - 2) 25 - 46 (2015)

26

najmanje teškim ponašanjem od sva tri tipa zlostavljanja. Za relacijsko zlo-stavljanje ispitanici su preporučivali manju razinu intervencije učitelja nego za verbalno i fizičko zlostavljanje.Nije bilo razlike u težini procijenjenih incidenata, niti u težini preporučenih reakcija učitelja ovisno o tome je li zlostavljanje bilo između dječaka ili između djevojčica. Raspravljane su implikacije rezultata na edukaciju učitelja o postu-panju u vršnjačkom zlostavljanju.Ključneriječi: buling, vršnjačko zlostavljanje, teacher response, budući uči-telji

UvodVršnjačkozlostavljanje(uengleskoj literaturikoristeseterminibullying, peer

abuse)jeposebnakategorijaagresivnogponašanjaučenikailigrupeučenika,kojeosimštojeizvedenosasvrhomdasedruguosobupovrijedi,poniziilipodloži,ujed-nojeisustavnoidugotrajno,apočiniteljižrtvanisuizjednačenipomoćitesestogažrtvanijeumogućnostiobraniti(Olweus,1993./1998.;Rigby,1996./2006.).Budućidasetrajnopojavljujeurazličitimkulturamavećduževrijemepredmetjebrojnihistraživanja(zapregledvidiHongiEspelage,2012.;Berger,2007.;Swearer,Espela-ge,VaillancourtiHymel,2010.).Učestalostovogtipaviktimizacijevariraovisnookulturi,dobiispitanikaiprimijenjenojmetodologiji.Primjerice,uVelikojBritanijijeviktimizirano27%osnovnoškolskedjecei10%polaznikasrednjihškola(WhitneyiSmith,1993.),uIrskoj13%djeceuosnovnojškolii5%učenikausrednjimškolama(O’Moore,2000.);uGrčkojsutipostoci11,9%i6,1%zaosnovneisrednješkole(Sa-pouna,2008.).VršnjačkozlostavljanjeprisutnojeiuAmerici,gdjenedavnoistraži-vanjepokazujedaje19%djeceviktmiziranoprijenjihovedvanaestegodine(WongiSchonlau,2013.).PremapodacimaUNICEF-a(Pregrad,2010.)dobivenimtijekomproljeća2004.godinena23.342učenikaosnovnihi3.974učenikasrednjihškolauHrvatskoj,odnosno84osnovnei9srednjihškola,prosječnoje10,4%učenikabiloizloženozlostavljanju,pričemujedoživljenozlostavljanjeoperacionaliziranokaodoživljenonasilničkoponašanjeučestalostinajmanje2do3putamjesečnoiliviše.Iakoškolskazajednica(osoblješkoleiroditeljiučenika)običnopodcjenjujetežinuzlostavljanjasmatrajućidasuzlostavljanjeisocijalnonasiljeblažidoumjerenoteškiproblemi,učeniciprocjenjujudaonopredstavljatežiproblem(Cohen,2006.).

Zlostavljanje obuhvaća široku lepezu negativnih radnji. Fizičko zlostavljanje(FZ)uključujeponašanjakaoštosuudaranje,guranje,iznuđivanjenovcaodvršnja-ka,uništavanjetuđihstvari.Najčešćejeverbalnozlostavljanje(VZ)kojeseočituje

27


kaoverbalnaagresijaiagresivnakomunikacijakaoštojeismijavanjedrugogučeni-ka,nazivanjeučenikapogrdnimimenima,prijetnje,ucjene(Olweus,1998.).Razli-kujeseirelacijskozlostavljanje(RZ)kojeobuhvaćaprikrivenaagresivnaponašanjakaoštosuizbacivanjedrugihizigre,ignoriranjedrugeosobe,širenjeglasinailažiodrugojosobi.

Vršnjačkozlostavljanjezapočinjeupredškolskojdobi(Jansenisur.,2012.),naji-zraženijejeuvišimrazredimaosnovneškole(BuljanFlander,DurmanMarijanovićiĆorićŠpoljar,2007.),aučestalostopadatijekomsrednješkoleirazdobljastudiranja(zapregledvidiuBerger,2007.;Sesar,2011.)Nažalost,postojitendencijadazlostav-ljanjeperzistira: longitudinalno istraživanjeprovedenokroz8godinapokazalo jedapostojipovezanostpočinjenogzlostavljanjaudobiod8godinaspočinjenjenimzlostavljanjemudobiod16godina,kaoipovezanostdoživljenogzlostavljanjaudobiod8i16godina(Sourander,Helstela,HeleniusiPiha,2000.).

Vršnjačko zlostavljanje ima niz neposrednih kao i dugotrajnih posljedica. Uškolskomkontekstustvararazrednuokolinukojanijepoticajnazaučenje(LaceyiCornell,2013.),ajakeemocionalnereakcijeučenikakojijezlostavljanmoguuzro-kovatidadijetezbogstrahaizostajeizškole(BenbenishtyviAstor,2005.)teimaslabijeakademskopostignuće(Glew,Fan,Katon,RivaraiKernic,2005.;Juvonen,WangiEspinoza,2011.;Ma,Phelps,LerneriLerner,2009.).Doživljenovršnjačkozlostavljanjepovezanojesniskimsamopoimanjemiodbacivanjemodstranevrš-njaka(Boulton,SmithiCowie,2010.;CrickiGrotpeter,1996.)ipredstavljarizičnifaktorzanapuštanješkole(Cornell,Gregory,HuangiFan,2013.),uzimanjesredsta-vaovisnosti(Tharp-Taylor,HavilandiD’Amico,2009.;Kim,Catalano,HaggertyiAbbott,2011.)idelinkvenciju(WongiSchonlau,2013.).Doživljenozlostavljanjeodstranevršnjakapredstavljarizikzaslabomentalnoifizičkozdravlje(Rigby,2000.;Gini,2013.),pogotovozarazvojdepresije(Kaltiala-HeinoiFröjd,2011.)isimptomaPTSD(Idsoe,DyregroviIdsoe,2012.),amogućeposljediceuključujučakisuicid(Klomek,SouranderiGould,2011.).Naročiteposljedicetrpežrtvekroničnogzlo-stavljanja(Kochenderfer-LaddiWardrop,2001.;Takizawa,MaughaniArseneault,2014.).

Sdrugestrane,zlostavljačkoponašanjepovezanojesaeksternaliziranimsmet-njamakaoštosuagresivnostiantisocijalnoponašanje(JuvoneniGraham,2014.),uzimanjemalkoholaikanabisa(Garcia-Continente,Pérez-Giménez,EspeltiNebotAdell,2013.;Radliff,Wheaton,RobinsoniMorris,2012.),noisdepresivnimsimp-tomimateljutitošću(Espelage,BosworthiSimon,2001.)ipredstavljarizikzadalj-njeantisocijalnoinasilnoponašanje(Rigby,2003.)tekasnijiopćiinasilničkikrimi-nalitet(Olweus,2011.;Souranderisur.,2006.).Primjerice,recentnolongitudinalnoistraživanje(Olweus,2011.)koje jepratiloosobeodadolescencijedoodrasledobi


28

pokazalojedajezlostavljačkoponašanjeuranojadolescencijiprediktivnozakasnijikriminaliteti55%školskihzlostavljačabilojeukasnijojdobiosuđenozbogjednogilivišekaznenogdjela,anjih36%zanajmanjetrikaznenadjela.

Zlostavljanjemeđuvršnjacimaovisiionizukontekstualnihfaktora,kaoštosuroditeljskapodrška,emocionalna toplina i reakcijeučitelja teškolskaklimaipre-vencijananaraziniškole.Djecasumanjeuključenauvršnjačkozlostavljanjekadaroditeljipružajudjetetuvećuemocionalnupodršku,kadaješkolskaklimapozitiv-nija,učitelji aktivnozainteresiraniza svojeučenike tekadaučenici imajuosjećajpravednosti (Wang,Iannotti iNansel,2009.;Barboza isur.,2009.;Guerra,Willi-amsiSadek,2011.;Gage,PrykanovskiiLarson,2014.;Waasdorp,Pas,O’BrennaiBradshaw,2011.;Gendron,WilliamsiGuerra,2011.).Školskaklimaiprevencijskipostupcinaraziniškoletakođermogudoprinijetismanjenjuvršnjačkogzlostavljanja(KyriakidesiCreemers,2012).

Zbogsveganavedenograzvijenisuprogramiusmjereninaprevencijuzlostavlja-nja(TtofiiFarrington,2011.;Howe,WrightMarini,HaymesiTenor,2013.;Pregrad,2010.;MarušićiPavinIvanec,2007.;MalešiStričević,2005).Takviprogrami,npr.Olweusov (1998.) običnou sebi sadržeproaktivni tip intervencije usmjerenna todadozlostavljanjanitinedođe,kaoštojeprimjericeedukacijaškolskezajednice,zajednosreaktivnimtipomintervencijeusmjerenomnaaktivnostizazaustavljanjezlostavljanja.Uprogramimaprevencijeulogaučiteljajeodpresudnevažnosti.

Ulogaučiteljausprečavanjuvršnjačkognasilja

Učiteljiimajuizrazitovažnuuloguuškolskomživotuučenika,socioemocional-nomrazvojuivažnuuloguuprevencijizlostavljanja.Učiteljskabrigaipodrškauče-nicimasmanjujeučeničkudelinkvencijuiagresiju(ReinkeiHerman,2002.)irizikodzlostavljanja(Natvig,AlbrektseniQvarnstrom,2001.).Učiteljisuuspecifičnojsituacijijermoguprimijetitinasiljeuškoli,pogotovourazredutegapreveniratii/ilizaustavitikadgaprimijete(Crothers,KolbertiBarker,2006.).Međutim,izgledadaučiteljinereagirajunaagresivnoponašanjemeđuučenicimakolikobitrebali.CraigiPepler(1998.)provelisuistraživanjeukojemsu48satiopserviraliučenikezavri-jemeigreuškolskomdvorištuizavrijemeručkau65osnovnihškola.Ustanovilisudasesvakisatdesiprosječno6.5epizodavršnjačkogzlostavljanjatedaseu84%tihepizodazlostavljanjaradilooagresijiotvorenogtipa,uzprisustvodrugihosoba,bilovršnjaka i/iliodraslihosoba.Najvažnije,školskoosobljereagiralo jeusamo25%slučajevazlostavljanjakojemsuprisustvovali(CraigiPepler,1998.).Neadekvantereakcijeučiteljana zlostavljanjemoguobeshrabriti učenikedapotražepomoćodučitelja,panečudinalazdajenereagiranjeučiteljananasiljepovezanosvišomrazi-nomviktimizacijeučenika(Marachi,AstoriBenbenishty,2007.).

29


Uzto,izgledadajepercepcijaučiteljaiučenikaoreakcijamaučiteljanazlostav-ljanje različita.Većinaučitelja (85%) izjavljuju dau takvim situacijama reagiraju“uvijek”ili“često”,dokučenicipakdržedasamomanjinaučitelja(35%)intervenirakadasedesivršnjačkozlostavljanje(Pepler,Craig,ZiegleriCharach,1994.).Istra-živanjeuHrvatskojkojejeproveoUNICEF2004.godinesugeriradaučiteljipolo-vičnoreagirajunazlostavljanjeuškoli,tj.sastajalištaučenikasvega49,81%učiteljačestoilivrločestoreagira,doknjih15,47%upraviluuopćenereagiranaproblemzlostavljanja.Istegodineprovedenojeistraživanjeinaučiteljimatejeutvrđenodasesamo34,8%učiteljasmatrakompetentnimazarješavanjeproblemazlostavljanjauškoli,doksečak40,4%učiteljaosjećabespomoćnima,24%zbunjenima,aiznimnomalibrojučiteljaostajeravnodušannazlostavljanje.Istraživanjejeponovljeno2008.godinetejeutvrđenodajepostotakučiteljakojisesmatrajukompetentnimazarje-šavanjezlostavljanjabitnoporastaos34,8%na55,93%,dokseinadaljejedandioučiteljasmatrabespomoćnima(26,97%)ilizbunjenima(16,76%)(Pregrad,2010.).

Reakcijaučiteljanazlostavljanjeovisionizufaktoru,izmeđukojihsuispitivanikarakteristikesamogdogađaja,individualnekarakteristikeučiteljakaoštosurod,stavoviiuvjerenja,vlastitavršnjačkaviktimizacijaiempatijasažrtvomtekarakte-ristikežrtve.

Karakteristikedogađaja,odnosnotipzlostavljanjanedvojbenoutječenaučitelj-sku procjenu događaja. Istraživanja sustavno pokazuju da se fizičko zlostavljanjenajvišeprepoznaje,ocjenjujenajtežimiispitaniciiskazujunajvećuvjerojatnostin-tervencije na taj tip nasilja, dok se relacijsko zlostavljanje najmanje etiketira kaozlostavljanjeiprocjenjujesemanjeozbiljnimuodnosunadrugetipovezlostavljanja(npr.Craig,HendersoniMurphy,2000.;BaumaniDelRio,2006.;YooniKerber,2003.;Byers,CaltabianoiCaltabiano,2011.),bezobzirajesuliispitanicibilisavjet-niciuškolama(JacobsoniBauman,2007.),učiteljiuosnovnojškoli(Yoon,2004.)ili budući učitelji (Craig, Bell i Leschied, 2011.). Sukladno tome da se relacijskozlostavljanje procjenjuje najmanje teškim, za žrtve relacijskog zlostavljanja poka-zujesemanjesuosjećanja,uusporedbisažrtvamafizičkogiverbalnogzlostavljanja(Jacobson iBauman,2007.;Yoon iKerber, 2003.).Osim tipa zlostavljanja, osob-noprisustvoučiteljadogađajutakođerimavažnostzamogućureakcijuučiteljanazlostavljanje(Craigisur.,2000.),kaoivlastitoiskustvoviktimizacijeudjetinjstvu(KokkoiPörhölä,2009.).

Odindividualnihkarakteristikaučiteljaizgledadajerodjednaodvažnihkarak-teristika.Naime,ispitivanjenauzorcimarazličitihkultura,američkomikorejskom,pokazalojedaćeučiteljicevišereagiratinazlostavljanjenegoučitelji(Yoon,Bauman,ChoiiHutchinson,2011.).Nekolikoistraživanjabaviloseispitivanjempovezanostistavova iuvjerenjaučitelja snačinomreagiranjanavršnjačkozlostavljanje (Craig


30

isur.,2000.;Yoon,2004.).Pokazalosedasustavovipremaagresijiivjerovanjaomogućnostipromjeneagresivnogponašanjakorelatirazličitihstrategijakojeučiteljikoristekadatrebajureagiratinaincidenteagresivnogponašanjailinazlostavljanje(GrummiHein,2013.).Osimtoga,učiteljskauvjerenjakakojezlostavljanjezapra-vonormativnoponašanjetakođerumanjujuvjerojatnostdareagirajukadaprimjetetakvoponašanje(Kochenderfer-LaddiPelletier,2008.).Yoon(2004.)jepokazaladasuuvjerenjaučiteljaosamoefikasnostiuupravljanjuponašanjemučenikapozitivnopovezanasvjerojatnošćuučiteljskeintervencije.Osimuvjerenja,pokazalosedajeempatijaučitelja,bilomjerenakaocrtaličnosti(Craigisur.,2000.),bilomjerenakaostupanjempatijepremakonkretnojžrtvi(Yoon,2004.;Mishna,Scarcello,PepleriWiener,2005.)povezanasvjerojatnošćudaučiteljreagiranazlostavljanje.Moralnaorijentacijaučiteljatakođerimautjecajnareakcijuučitelja.Moralnaorijentacijanabrigupovezanajesreakcijamausmjerenimnarješavanjeproblema,dokjeorijenta-cijanapravdupovezanasdisciplinirajućomreakcijom(EllisiShute,2007.).

Izgledadajezareakcijuučiteljavažnaipercepcijaučiteljadaježrtvabilaprovo-kativna.Koristećipolustrukturiraniintervjunauzorkuod13učiteljakojisudavalisvojeodgovorevezanouz17-erodjeceiznjihovihrazredakojasusebeprethodnoidentificiralakaožrtvezlostavljanja,istraživačice(Mishnaisur.,2005.)suutvrdilenekolikofaktorakojiutječunatokakoćeučiteljiokarakteriziratizlostavljanjeikakoćenanjegareagirati.Ovifaktoribilisupercepcijaodgovornostiviktimiziranogdje-teta,sličnostviktimiziranogdjetetasočekivanimkarakteristikamažrtveiempatijapremažrtvi.

Istraživanjenafinskimučiteljimapokazujedasuoniodmogućihreakcijanaj-višesklonidicipliniratizlostavljača,zatimuključitidrugeodrasleosobe, raditisazlostavljačem,raditisažrtvom,anajmanjesuskloniignoriratidogađaj(SairaneniPfeffer,2011.).

Budući da vršnjačko zlostavljanje ima niz negativnih posljedica, pogotovo zažrtvekroničnogzlostavljanja(Kochenderfer-LaddiWardrop,2011.),potrebnogajeprevenirati,aukolikosepojaviuočitičimranijeinanjegareagirati.Kakosepojav-nostjavljavećuvrtiću(Jansenisur.,2012.),odnosnounižimrazredimaosnovneškole(Bilić,Buljan-FlanderiHrpka,2012.),važnojekakonavršnjačkozlostavljanjereagirajuodgojiteljiupredškolskomprogramuodnosnoučitelji/ceprimarnogobra-zovanjatj.razrednenastave.

UHrvatskojnedostajeistraživanjakojabisebavilaprepoznavanjemireakcija-maučitelja ibudućihučiteljanavršnjačkozlostavljanje.Stogajeciljovogistraži-vanjabioutvrditiukojojmjeribudućiučiteljitočnoprepoznajuzlostavljanje,kojereakcijeučiteljasmatrajupoželjnimterazlikujeliseprepoznavanjeireagiranjeuči-teljaovisnootomejesulizlostavljačižrtvadječaciilidjevojčice.Budućidanismo

31


imalipolaznihistraživanjaostupnjupoznavanjazlostavljanjaupopulacijiučitelja,ovojepostavljenokaoistraživačkopitanje:Ukojojmjeribudućiučiteljiprepoznajuodređeni tip zlostavljanja? (Istraživačko pitanje 1)Na temelju ranijih istraživanja(Yoon, 2004.) pretpostavili smo da će relacijsko zlostavljanje procjenjivatimanjetežimponašanjemnegofizičkoiverbalnozlostavljanje(Hipoteza1).Natemeljute-orijeplaniranogponašanja,premakojojštojeponašanjevažnijetojevjerojatnijedaćeseonoizvesti(Ajzen,1991.),kaoinatemeljuranijihistraživanja(Yoon,2004.),možesepretpostavitidaćezatežeoblikezlostavljanjaispitanicipreporučitiozbilj-nijereakcijeučitelja(Hipoteza2).Nadalje,željelismoispitatidoživljavajuliseistaponašanjatežimipreporučalisevećareakcijakadasuupitanjudjevojčiceuodnosunatokadasuuzlostavljanjeuključeniidječaci.Nekaprethodnaistraživanjapoka-zalasudaučiteljizlostavljačkaponašanja,pogotovofizičko,smatrajunormativnimponašanjemvišezadječakenegozadjevojčicepasustoga,kadasuupitanjudječaci,sklonijiočekivatida tooni sami riješe (Kochenderfer-Ladd iPelletier,2008.).Natemeljutoga,možeseočekivatidaćeuslučajufizičkogzlostavljanjameđudječacimaučiteljimanjereagiratinegolikadaseonoodvijameđudjevojčicama,dokusluča-juverbalnogirelacijskogzlostavljanjanećebitirazlikeupreporučenimreakcijamaučitelja(Hipoteza3).

MetodaSudionici

Uistraživanjujesudjelovaloukupno166studenataprvegodineredovnogstudijarazrednenastavenaUčiteljskomfakultetu,odčegajevećina(97.5%)bilaženskogroda.Dobispitanikakretalaseod18–20godina.Učiteljirazrednenastaveeducirajusezaradunižimrazredimaosnovneškole.Većinaispitanikaprovelajenapraksiuškolidvatjedna(71%),doksuostaliprovelijedantjedan.

Postupak

Istraživanjejeprovedenogrupno,zavrijemeredovnenastave.Poloviciispitani-kaodabranihposlučaju(N=82)danesuvinjeteukojimasuzlostavljačižrtvabilidječaci,doksudrugojpolovici(N=84)danevinjeteukojimasuobojebiledjevojčice.Prijepodjeletestnogmaterijala,ispitanicimajeobjašnjenasvrhaistraživanja,zaga-rantiranaanonimnostidobrovoljnosttedobivenpisanipristanakzasudjelovanjeuistraživanju.


32

Instrumenti

Zapotrebeistraživanjakonstruiranjeinstrumentpouzorunaistraživanjakojasukoristilavinjete(BaumaniDelRio,2006.;Byers isur.,2011.),prilagođenslu-čajevimazlostavljanjakojisesusrećuupraksi,kojiobuhvaćašestvinjetaukojimasuprikazanirazličititipovizlostavljanja,odčegapodvijevinjeteopisujuverbalno,fizičko i relacijsko zlostavljanje. Jedna vinjeta u kojoj je prikazano verbalno zlo-stavljanjeopisujeslučajstalnogvrijeđanje i ruganjezbognedostatkaoca,adrugaprikazujestalnovrijeđanjeiruganjezbogdrugačijevjere.Fizičkozlostavljanjepri-kazanojeujednojvinjetiuviduuzastopnogotimanjasendviča,audrugojvinjetiprikazanojestalnonaguravanjeučenikaodstranejačegučenikazavrijemeodmorauškolskomhodniku.Relacijskozlostavljanjeprikazanojeujednojvinjetikrozopisstalnogisključivanjaučenikaizigre,audrugojvinjetijeprikazanonastojanjedaseogovaranjempreotmeprijateljučeniku.

Nakonsvakepročitanevinjeteispitanikjetrebao:a)procjenititežinuponašanjaprikazanoguvinjeti,naskaliod1(vrlomalatežina)do7(vrlovelikatežina);b)od-govoritinapitanjeŠto je opisano u vinjeti,birajućijedanodponuđenačetiriodgovora(običnarazmiricameđuvršnjacima;ozbiljnijasvađameđuvršnjacima;nasiljemeđuvršnjacima;zlostavljanjevršnjaka);tec)odgovoritinapitanjeŠto bi bilo najbolje da učitelj/ica učini u ovoj situaciji?takoštosumogliodabratinajmanjejedananajvišetrimogućaodsedamponuđenihpostupanjaučitelja(ništa;savjetovatizlostavljačuižrtvidasamiriješeproblem;poslatizlostavljačaižrtvuškolskompedagogu/psi-hologu;pozvatizlostavljačanarazgovorteukazatinanjegovo/njezinoneprimjerenoponašanje;pozvatiroditeljezlostavljačanarazgovor;savjetovatižrtvidasezauzmezasebe;savjetovatižrtvidaizbjegavazlostavljačaiignoriranjegovoponašanje).In-strumentjeprimijenjenudvijeverzije.UverzijiAzlostavljačižrtvabilisudječaci,auBverzijizlostavljačižrtvabilesudjevojčicetesutomeiprilagođenaimenauvinjetama.Završnidioprimijenjenoginstrumentaobuhvaćaojedemografskekarak-teristikeispitanika:rod,godinustudijateukupnovrijemeprovedenonapraksi.

RezultatiPrepoznavanjezlostavljanja

UTablici1.prikazanisurezultatikojipokazujukolikipostotakispitanikasmatradaodređenavinjetaprikazujeobičnurazmiricu,ozbiljnijusvađu,nasiljeilizlostav-ljanjevršnjaka (Tablica1).Za ispitivanje razlikeu točnostikvalifikacijedogađajaovisnootipuzlostavljanjakorištenjeCochranovQtest,kaoizausporedbupoje-dinih parova, uzBonferoni korekciju za višestruke usporedbe parova.Nađena je

33


razlikautočnostikvalificiranjaincidentazlostavljanjemovisnootipuprikazanomuvinjeti(CochranovQ=118,762,df =5,p <.01).Verbalnozlostavljanjetočnokla-sificiranajvećibrojispitanika(73%i74%).VZseznačajnovišekvalificirazlostav-ljanjemiuodnosunaRZiuodnosunaFZ-naguravanje(svip < .05),doknemarazlikeuodnosunaFZ-otimanjesendviča(p >.05).RZtočnokvalificirazlostavlja-njemmanjeodpolovineispitanika(40%zaslučajotimanjaprijatelja;38%zaslučajisključivanjeizigre).IzmeđudvatipaVZ,kaoidvatipaRZnemarazlikeuučesta-lostitočnekvalifikacije(svip>.05).RZseklasificiraznačajnomanjetočnoodsvihdrugih oblika zlostavljanja (svip < .05).Većina ispitanika također je prepoznaladajestalnootimanjeužinedrugomučenikuvidzlostavljanja(63%).Stalnofizičkonaguravanjeslabijegučenika37%ispitanikakvalificiralo jezlostavljanjemtenjih41%nasiljem,nojedandioispitanikajetakvoponašanjeokarakteriziraokaoobičnurazmiricu(11,4%)ilisvađu(10,8%).PercepcijaRZjezavećinuispitanikasvađailiobičnarazmirica:uslučajuslučajuotimanjaprijateljatosmatranjih52%,auslučajuisključivanjaizigre57%.

Tablica 1. Točnostprepoznavanjazlostavljanja

Percepcijaponašanjaprikazanoguvinjeti

Tipzlostavljanjaprikazanuvinjeti

Relacijsko1

%(N)Relacijsko2%(N)

Verbalno1

%(N)Verbalno2

%(N)Fizičko1

%(N)Fizičko2

%(N)

Obična razmirica 27,7 (46) 30,1 (50) 4,2 ( 7) 4,2 ( 7) 1,2 (2) 11,4 (19)

Svađa 24,7 (41) 26,5 (44) 11,4 (19) 11,4 (19) 1,2 (2) 10,8 (18)

Nasilje 7,2 (12) 5,4 ( 9) 12,0 (20) 10,2 (17) 34,9 (58) 41,0 (68)

Zlostavljanje 40,4 (67) 38,0 (63) 72,3 (120) 74,1 (123) 62,7 (104) 36,7 (61)

Relacijsko – 1otimanje prijatelja, 3isključivanje iz igre; Verbalno – 1ruganje zbog oca, 2ruganje zbog vjere; Fizičko – 1otimanje užine, 2naguravanje

Kakobiodredilirazlikujelisekvalifikacijadogađajaovisnootomejesulizlo-stavljačižrtvadječaciilisuobojedjevojčice,provedenesuanalizeχ2testomzasvakuvinjetuposebno(6analiza).Rezultatisupokazalidazapetodšestprikazanihvinjetanijenađenarazlikaukvalifikacijidogađajaovisnoorodu,uzp<.05.Statističkizna-čajanarazlikapronađenajezavinjetukojajeprikazivalauzastopnootimanjeužine(FZ)(χ2=8.344,p < .05).Kadasupočinitelj ižrtvadjevojčiceispitanicidogađajklasificirajurelativnovišekaozlostavljanje(70%klasificirakaozlostavljanje,a27%kaonasilje)negokadasupočiniteljižrtvadječaci(43%klasificirakaozlostavljanje,a55%kaonasilje).


34

Procjenatežinezlostavljanjaovisnootipuzlostavljanja

Ispitanicisuprocjenjivalitežinuprikazanogponašanjauvinjetinaskaliod0do7.Procijenjenatežinakrećeseod4,7zarelacijskozlostavljanje(otimanje prijatelje)do6,1zafizičkozlostavljanje(otimanje užine)(Slika1).KakobiustanovilirazlikujeliseprocijenjenatežinaponašanjaovisnootipuzlostavljanjaprovedenajemiješanaANOVAsrodomzlostavljača/žrtveuvinjetamakaofaktorommeđugrupa.Usluča-jevimanarušenogsfericitetaštojetestiranoMauchlyevimWpokazateljem,korište-najeGreenhouse-Geisserovakorekcijazastupnjeveslobode.Pokazalosedajeteži-naprocjenjenogponašanjastatističkiznačajnorazličitaovisnootipuzlostavljanja(F=89.188,df=4,330,p<.01).PosthocanalizasBonferronikorekcijompokazalajedaseFZ-otimanjesendvičadoživljavatežimoblikomponašanjaodFZ-naguravanjaiodobaoblikaRZ,alijednakoteškimkaoobaoblikaVZ(sveuzp>.05).VZdo-življavasetežimodRZ(p<.05),aizmeđudvatipaRZnijebiloznačajnerazlike(p >.05),kaonitiizmeđudvatipaVZ(p>.05).Naguravanjesepoprocijenjenojtežinirazlikujeznačajnoodsvihdrugihoblikazlostavljanjaiprocjenjujesemanjeteškimodverbalnog,atežimodrelacijskogzlostavljanja(p<.05).Rezultatisusukladnihi-potezi1:RZseprocjenjujelakšimodVZiodFZ.Interakcijarodazlostavljača/žrtveitežineprocjenjenogponašanjanijebilastatističkiznačajna(F=1.732,df=1.774,p>.05),štoupućujedapercipiranatežinaponašanjazlostavljačanijeovisilaotomejeliuvinjetibilariječodječacimailidjevojčicama.

Slika 1. Usporedbaprocijenjenetežineponašanjaurazličitimoblicimazlostavljanja(N=166)

35


Reakcijeučiteljauslučajuzlostavljanja

UTablici2prikazanisupodacikojipokazujuštobudućeučiteljicesmatrajudabitrebaloučinitiuodređenojsituacijizlostavljanjameđuučenicima.Ispitanicisuimalimogućnostodabratidotrireakcije.Većinajeizabralatrireakcije(44%zavinjetu1,60,2%zavinjetu2,54%zavinjetu3i4,54%zavinjetu6),osimzavinjetukojajeprikazivalaisključivanjeizigregdjejevećina(43%)izabraladvijereakcije.

Nitijedanispitaniknijeseopredijeliozanedjelovanjeodnosnoignoriranjedo-gađaja,bezobziranavidzlostavljanja.Općenito, ispitanicinajvišebirajureakcijepozvati zlostavljača na razgovor kod učiteljice i ukazati mu/joj na neprimjerenost ponašanja (od80%-89%),pozvati roditelje zlostavljača na razgovor kod učiteljice(od27%za slučaj isključivanja iz igredo86%za slučajotimanjaužine) iuputiti žrtvu i zlostavljača kod školskog psihologa ili pedagoga (od25%zaslučajisključi-vanjaizigredo54%zaslučajotimanjaužine).Reakcijuučiteljasavjetovati žrtvi da se sama zauzme za sebe odabralojeod12,7%ispitanikazaslučajruganjazbogocadonjih49,4%zaslučajisključivanjaizigre.Sličnotomereakcijuučiteljasavjetovati žrtvu i zlostavljača da sami riješe problemkaopoželjnusenajvišebirau slučajurelacijskogzlostavljanjaisključivanja(18,7%)iotimanjaprijatelja(9,0%)doksetareakcijagotovouopćenebirakaopoželjnauslučajuruganjaučenikadrugomučeni-

Tablica 2.Preporučenareakcijaučiteljaovisnootipuzlostavljanja

Preporučena

reakcijaučitelja Tipzlostavljanjaprikazanvinjetom

RZ1(otimanjeprijatelja)%(N)

RZ2(isključ.izigre)%(N)

VZ1(ruganjezbogoca)%(N)

VZ2(ruganjezbogvjere)%(N)

FZ1(otimanjeužine)%(N)

FZ2(nagura-vanje)%(N)

Q

1. 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) -

2. 9,0 (15) 18,7 (31) 1,8 (3) 1,8 (3) 3,0 (5) 6,0 (10) 76.092**

3. 33,7 (56) 49,4 (82) 12,7 (21) 15,7 (26) 16,3 (27) 25,3 (42) 120.592**

4. 13,9 (23) 7,2 (12) 25,9 (43) 16,3 (27) 6,6 (11) 12,7 (21) 44.760**

5. 88,6 (147) 82,5 (137) 84,3 (140) 86,1 (143) 79,5 (132)88,6 (147)

11.498*

6. 32,5 (54) 25,3 (42) 37,3 (62) 42,2 (70) 54,2 (90) 44,6 (74) 52.100**

7. 40,4 (67) 26,5 (44) 75,9 (126) 77,1 (128) 86,1 (143) 57,8 (96) 231.988**

Legenda: Q= Cochranov Q test, **p < .01, *p < .051. Ništa; 2. Savjetovati Žr i Zl sami riješe problem; 3.Savjetovati Žr da se zauzme sama za sebe; 4. Savjetovati Žr da izbjegava Zl; 5. Pozvati Zl na disciplinski razgovor; 6. Uputiti Žr i Zl kod školskog pedag/psihol; 7. Pozvati Zl roditelje na razgovor


36

ku.Reakcijuučiteljasavjetovati žrtvi da izbjegava zlostavljača i ignorira ponašanje zlostavljača biralojekaopoželjnuod6,6%ispitanikauslučajuotimanjaužinedo25,9%kojitosmatrajupoželjnomreakcijomučiteljauslučajuverbalnogzlostavljanjauviduruganjazbogoca.Kakobiutvrdilirazlikujeliseučestalostodređeneprepo-ručenereakcijeovisnootipuzlostavljanjaprovedenjeCochranovQtestzasvakitipreakcije.Zasvetipovereakcijepokazalosedapostojeznačajnerazlikeuučestalostinjihovogbiranjakaopoželjnih,ovisnootipuzlostavljanja(svip <.05).

Kakobidodatnousporedilipredloženo reagiranje ispitanikaza različitevrstezlostavljanja,mogućiodgovorisukodiraniod1do6,sukladnoliteraturi(BaumaniDelRio,2006.) (savjetuježrtvi izlostavljačudasamiriješeproblem=1,savjetu-ježrtvidasesamazauzmezasebe=2,savjetuježrtvidaizbjegavazlostavljača=3,pozove zlostavljača na razgovor temu/joj ukaže na neprimjerenost ponašanja=4,pošaljezlostavljačaižrtvuškolskompsihologu=5,pozoveroditeljezlostavljačanarazgovor=6).Zasvakogispitanikaformiranjeukupanrezultatzapojedinuvinjetupričemujevećirezultatodgovaraovećojrazinipredloženihreakcijaučitelja,odno-snovećojvlastitojuključenostiučiteljauintervenciju.Kakobiustanovilirazlikujelisepreporučenareakcijaučiteljaovisnootipuzlostavljanjaprovedenajemiješanaanalizavarijancesazavisnomvarijablomtežinerekacijeirodomzlostavljača/žrtveuvinjetamakaofaktorommeđugrupa.Uslučajevimanarušenogsfericitetaštojetesti-ranoMauchlyevimWindikatorom,korištenajeGreenhouse-Geisserovakorekcija.Pokazalosedajetežinapreporučenereakcijestatističkiznačajnorazličitaovisnoovinjetama(F=53.205,df=4,228,p<.01).PosthocanalizasBonferronikorekcijompokazalajedasetežinapreporučeneučiteljevereakcijenerazlikujezadvaoblika

Slika 2. Usporedbapreporučenetežinereakcijeučiteljazarazličiteoblikezlostavljanja(N=166)

37


verbalnogzlostavljanja,kaonitiizmeđuobaoblikaverbalnogzlostavljanjaifizičkogzlostavljanjauvidunaguravanjauhodniku(zasvep>.05).Zafizičkozlostavljanje–otimanjesendvičaivrijeđanjezbograzličitevjereispitanicismatrajuprikladnimnajvećurazinuintervencije (p<.01),aizmeđuovadvaoblikanemarazlikeutežinipreporučenihintervencija(p>0.05).(Slika2.)Rezultatisusukladnihipotezi2.Zaoblikekojepercipirajutežim,ispitanicipreporučujuvećeintervencijeučitelja.

Interakcijarodazlostavljača/žrtveitežinepreporučenereakcijeučiteljanijebilastatističkiznačajna(F=0.979,df=4.228,p>.05),štoupućujedapreporučenatežinareakcijaučiteljanijeovisilaotomejeliuvinjetibiloriječdječacimailidjevojčica-ma.Rezultati sudjelomičnosuprotnihipotezi3udijelukoji seodnosinafizičkozlostavljanje.

RaspravaPrepoznavanje vršnjačkog zlostavljanja u školi preduvjet je ispravne reakcije

učitelja,smanjenjaiprevencijebudućegzlostavljanja.Stogajeciljradabioutvrditiukojojmjeribudućeučiteljice razrednenastave točnoklasificirajuponašanjapri-kazanauvinjetimakaozlostavljanjeteštosmatrajupoželjnimnačinomreagiranjaučitelja.Uprikazanimvinjetamaopisanojeagresivnoponašanjekojeimatriglavnekarakteristikepokojimasekvalificirazlostavljanjem:a)izvedenojesnamjeromdadrugojosobinaneseštetu;b)agresivnoponašanjeseponavlja;c)postojirazlikaumoćipočiniteljaižrtve.

Rezultatisupokazalidaseverbalnozlostavljanjenajtočnijekvalificira:74%is-pitanikaprepoznalojestalnoruganjezbogvjerekaozlostavljanje,anjih72%pre-poznalo jeučestaloruganjezbogocakaozlostavljanje.Relacijskozlostavljanjeseznačajnorjeđekvalificirazlostavljanjemuodnosunadrugadvatipazlostavljanja.52%ispitanikaotimanjeprijatelja smatraobičnomrazmiricomili svađom,a57%isključivanje iz igre smatraobičnomrazmiricom ili svađom.Dakle,ovajvidzlo-stavljanjaseminimalizira.Kvalifikacijadogađajazapetodšestvinjetanijeovisilaotomejesuliuvinjetamabiliprikazanidječaciilidjevojčice.

Pretpostavilismodaćeserelacijskozlostavljanjeprocjenjivatimanjetežimpo-našanjemodverbalnogifizičkogzlostavljanja(Hipoteza1).Rezultatisupokazalida se najlakšimprocjenjuje relacijsko zlostavljanje, zatimverbalno zlostavljanje inajtežimfizičkozlostavljanjeuviduotimanjasendviča.Fizičkozlostavljanjeuvidunaguravanjaprocjenjujeselakšimponašanjemodverbalnogzlostavljanja.Idrugaistraživanjakojasukoristilavinjetepokazujudaserelacijskozlostavljanjaprocje-njujekaonajmanjeteškotedaispitanici,bilodasusavjetniciuškolama(JacobsoniBauman,2007.),ilibudućiučitelji(Craigisur.,2011.)imajumanjeempatijezažrtve


38

relacijskogzlostavljanja, uusporedbi sfizičkim iverbalnimzlostavljanjem (Jaco-bsoniBauman,2007.).Primjerice,YooniKerber(2003.)suusvojimistraživanjimautvrdilidaučiteljiprocjenjujuverbalno ifizičkozlostavljanjeznatnoozbiljnijim itežimoblikomzlostavljanjaodrelacijskogzlostavljanja.Onikojisuprošlinekioblikedukacijeovršnjačkomzlostavljanjuprocjenjujurelacijskozlostavljanjetežimnegoprijeedukacije,nonažalosttosenijeprevelouaktivnijereagiranjeučiteljanarela-cijskozlostavljanje(Dedousis-WallaceiShute,2009.).

Nekaistraživanjaupućujudajerelacijskozlostavljanječešćemeđudjevojčicama(WhitneyiSmith,1993.)idadjevojčicevišenegodječacikoristeširenjeglasinaodrugojosobi(Sapouna,2008.).Drugaistraživanjanenalazerazlikeizmeđudjevoj-čicaidječakaupogledurelacijskognasilja(LöseliBliesener,1999.)ilinalazedajerelacijskonasilječešćemeđudječacima(AhmadiSmith,1994.).Sveukupno,obzi-romnaposljedicerelacijskogzlostavljanja(Yoon,BartoniTaiariol,2004.),bitnojebudućeučiteljeeduciratiovažnostprepoznavanjaireagiranjanatajoblikzlostavlja-nja,ikadasuupitanjudječaciidjevojčice.

Fizičkozlostavljanjeuvidustalnogotimanjaužinedrugomučenikutakođerve-ćinaispitanikatakođertočnokvalificirakaovidzlostavljanja(63%).Fizičkozlostav-ljanjeuvidunaguravanja37%ispitanikaklasificirakaozlostavljanje,njih41%kaonasilje,anjih22%smatradajetosamoobičnarazmiricailisvađa.Ovoukazujedaseovajvidzlostavljanjatakođernedovoljnoprepoznajekaoozbiljantipagresije,iakojevjerojatnodajeupravoonraširen,pogotovouvrijemeodmorailiigranja.

Natemeljuranijihistraživanja(Yoon,2004.;BaumaniDelRio,2006.)teteo-rijeplaniranogponašanja(Ajzen,1991.)pretpostavilismodaćezatežeoblikezlo-stavljanjaispitanicipreporučitiozbiljnijereakcijeučitelja(Hipoteza2).Rezultatisusukladnihipotezi.Sukladnopercepcijitežinepojedinogponašanjakaozlostavljač-kog,ispitanicisupreporučivaliodređenereakcijuučiteljakaopoželjne.Zafizičkozlostavljanjeuviduotimanjaužineiverbalnozlostavljanjeuviduruganjazbogvje-reispitanicismatrajuprikladnimnajvećurazinuintervencijaučitelja,doknajmanjurazinupreporučujuzarelacijskozlostavljanje.

Nitijedanodispitanikanijesmatraodajeignoriranjedobarnačinreagiranjanasituaciju,neovisnoovrstizlostavljanja.Nadalje,neovisnookojojvrstizlostavlja-njaseradilo,razmatrajućipoželjnureakcijuučiteljanajvećipostotakispitanikaseopredjeljivaozaslanjezlostavljačaižrtveškolskompedagogu/psihologu,razgovoručiteljicesazlostavljačemtepozivanjezlostavljačevihroditeljauškolu.Rezultatisuuskladusastranimistraživanjimakojapokazujudavećinaučitelja(86,3%)nakonincidentaobavljarazgovorsazlostavljačemodnosnožrtvomismatrajutouzostaleaktivnostikojeslijedenakonincidentanajučinkovitijimmjeramazasmanjenjezlo-stavljanja(Dake,Price,TelljohanniFunk,2003.).

39


Jedandioispitanikasmatradajepoželjnareakcijaučiteljauslučajuzlostavljanjasavjetovatižrtvidasesamazauzmezasebe.Tustrategijuodabralojekaopoželjnuučiteljskustrategiju49%ispitanikauslučajurelacijskogzlostavljanjaisključivanjeizigre,odnosno34%ispitanikauslučajuotimanjaprijatelja.Uslučajufizičkogzlo-stavljanjaneštomanjibrojispitanikasmatradajetopoželjnareakcijaučitelja:25%uslučajunaguravanjate16%ispitanikauslučajuotimanjaužine.Kodverbalnogzlo-stavljanjanajmanjibrojispitanikaseopredijeliozareakcijusavjetovanježrtvidasesamazauzmezasebe,njih16%uslučajuruganjazbogvjerete13%uslučajuruganjazbogoca.Budućidajejedanodglavnihelemenatazlostavljanjadisproporcijamoćiisnagenastranizlostavljača,žrtvasenemožezauzetisamazasebeipotrebnajojjepodrškaodrasleosobe,odnosnoučitelja.Stogaupućivatižrtvudasetrebasamazasebezauzetimožekodnjeizazvatiosjećajiznevjerenostiibesmislenostiprijavljiva-njazlostavljanja,bespomoćnostiipasivnost.

Rezultatisunadaljepokazalidanijebilorazlikeuprocijenjenojtežiniponaša-njaipredloženojtežiniintervencijeučiteljaovisnootomejesuliuzlostavljanjebiliuključeni dječaci ili djevojčice, niti za jedan od tipova zlostavljanja.Rezultati sudjelomičnosukladnihipotezi3.Naime,sukladnohipotezinijenađenarazlikazaRZiVZovisnoorodusudionikazlostavljanja.Suprotnohipotezi,nijenađenaočekivanarazlikauFZ.Ranijaistraživanjaupućujudaučiteljiagresivnoizlostavljačkopona-šanjeuvećojmjerismatrajunormativnimponašanjemzadječakenegozadjevojčicepasustoga,kadasuupitanjudječaci,manjesklonireagirati(Kochenderfer-LaddiPelletier,2008.).MogućejedakorištenevinjetezaFZnisuaktiviralerazličitaočeki-vanjazadječakeidjevojčice,štotrebaprovjeritidaljnjimistraživanjima.

Jedandiomeđuvršnjačkogzlostavljanjaodvijaseiizvanpogledaučitelja,npr.izvanučionicenahodnicima,blagovaoniidrugimprostorimagdjeučiteljinisudo-voljnoprisutniteganemogusamiprimijetiti(Vaillancourtisur.,2010.).Stogajeučeničkoprijavljivanjezlostavljanjavažanizvorinformacijaučitelju.Podacipriku-pljeninaslučajnomuzorkuučenikaiz39školakojesustekleUNICEF-ovopriznanje“Školebeznasilja”,pokazujudaseučeniciiučeniceprilikomzlostavljanjanajčešćepovjeravajuprijatelju/imai/iliroditeljima,aučiteljuilirazrednikuseobraća18.3%djevojčicai15.4%dječakatenekojdrugojodraslojosobiuškoli(7.6%djevojčicai9%dječaka)(Tomić-LatinaciNikčević-Milković,2009.).Uistraživanjukojejepro-veoUNICEFuRepubliciHrvatskojuperioduod2008.-2010.godineutvrđenojedasegotovopolovicaučenikakojisužrtvepovjeravasvojimučiteljima,štojevišenegoprije,alisesmatraidaljenedovoljnim(Pregrad,2010.).Istraživanjapokazujudaurazredimaukojimasedjecavišepovjeravajuozlostavljanjuimamanjezlostavljanjatedajevećavjerojatnostdaćesedijetepovjeritiučiteljuakovjerujedaćeučiteljimatiaktivnuuloguidaćeintervenirati,primjericetakoštoćerazdvojitiučenike


40

uključeneuzlostavljanje,uključitiroditeljeiravnatelja(KhaerannisaiKochender-fer-Ladd,2014.).Vezanouznašerezultate,možesepretpostavitidajefizičkonagu-ravanjejedanodoblikazlostavljanjakojiječešćeprisutanupravouprostorimaizvanučionice.Međutim,ukolikoučiteljismatrajudajetoobičnarazmirica,odnosnoneposvetedovoljnupažnjudaprepoznajuradiliseozlostavljanju,vrlojevjerojatnodasepotaknutinedovoljnimineadekvatnimreagiranjemučitelja,učenicinećevišepovjeravatisvojimučiteljima.

Ograničenjeistraživanjajeupotrebavinjeta.Iakopostojiograničenjeusmisluvanjskevaljanosti,ipaksevinjetesmatrajunajprikladnijomičestokorištenommeto-domzaispitivanjeučiteljskihreakcijatedajuvažneinformacijezakritičneelementeedukacijskogprogramavezanoguzprevencijuzlostavljanja.Ipak,trebanapomenutidareagiranjeukonkretnojsituacijineovisisamoostavovimakojejepoželjnoreagi-ranjenegoionizukontekstualnihčimbenika.

Uprimijenjenom instrumentunije jasnoodređeno treba liposlati zlostavljačaižrtvukodškolskogpedagoga/psihologaodvojenoilizajedno,stogabiubudućimistraživanjimatrebalotospecifičnoodrediti.Nadalje,osimmogućihreakcijakojesubileodređeneponuđenimodgovorima,postojeidrugeaktivnostikojeučiteljimogupoduzeti,akojenisubileobuhvaćeneovimistraživanjem,kaoštosupojačavanjenadzora,stvaranjerazrednihpravilaosprečavanjuzlostavljanja,roditeljskisastancina temu sprečavanja zlostavljanja, diskusija na satu razredne zajednice, stvaranjepogodnograzrednogiškolskogokružjazaprevencijuzlostavljanjaidr.

Važnojenapomenutikakoseradioispitanicimakojisubudućiučiteljitesuuškoliproveli tek tjedandodva tjedna tijekomprakse.Stoga se rezultatinemogugeneraliziratinauzorakučiteljasradnimiskustvom.Uzorakjegotovocijeliženskogroda,štodobroodgovarazastupljenostiženauprofesijiučiteljarazrednenastave.

Sveukupno,rezultatiupućujunapotrebuedukacijebudućihučiteljaovršnjač-komzlostavljanju,posebnorazvijanjunjihovihkompetencijazauočavanjeipravilnoreagiranjeusituacijamazlostavljanja.Naročitovažnimističeseedukacijaoprepo-znavanjuispriječavanjurelacijskogzlostavljanjatemanjeprepoznatihoblikafizič-kogzlostavljanjakaoštojenaguravanje.

Ulogaučiteljausprečavanjuzlostavljanjasepogotovoističebudućidaistraživa-njauprirodnomokruženju(Hawkins,PepleriCraig,2001.)pokazujedasuvršnjaciprisutniu66%epizodameđuvršnjačkogzlostavljanja,no interveniratićeusvega19% epizoda. Stoga, ukoliko ne interveniraju učitelji, vrlo je vjerojatno da će sezlostavljanjenastaviti.Štozlostavljanjedužetraje,toučenicivišedoživljavajudasunjihovevlastitestrategijesuprotstavljanjamanjeučinkoviteivjerojatnijećeprimi-jenjivatistrategijekojećedaljepovećativiktimizaciju(Craig,PepleriBlais,2007.).No,ulogacijeleškolskezajedniceipromjenaškolskeklimeikulturekojadozvoljava

41


relacijskuagresijujeodpresudnevažnosti.Stogasesustavnipreventivniprogramiipolitika intervencijenaraziniškolekojaćepodržatiaktivno,ane izbjegavajućeponašanjeučiteljautimslučajevima,smatrajunužnimzasmanjenjerelacijskogzlo-stavljanja(Yoon,BartoniTaiariol,2004.).

LiteraturaAhmad,Y.iSmith,P.K.(1994.).BullyinginSchoolsandtheIssueofSexDifferences,U:J.

Archer(ur.),Male Violence(str.70–83).London:Routledge.Ajzen,I.(1991).Thetheoryofplannedbehavior.Organizational Behavior and Human De-

cision Processes,50,179-211.Barboza,G.E.,Schiamberg,L.B.,Oehmke,J.,Korzeniewski,S.J.,Post,L.A.iHeraux,C.

G.(2009.).Individualcharacteristicsandthemultiplecontextsofadolescentbullying:anecologicalperspective.Journal of Youth & Adolescence,38,101–121.

Bauman,S., iDelRio,A. (2006.).Pre-service teachers’ responses tobullying scenarios.Comparingphysical,verbal,andrelationalbullying.Journal of Educational Psycholo-gy,98(1),219-231.

Benbenishty,R.iAstor,R.A.(2005.).School violence in context: Culture, neighborhood, family, school, and gender.NewYork,NY:OxfordUniversityPress.

Berger,K.S.(2007.).Updateonbullyingatschool:Scienceforgotten?Developmental Revi-ew,27,90-126.

Bilić,V.,BuljanFlander,G.iHrpka,H.(2012.).Nasilje nad djecom i među djecom. Jastre-barsko:NakladaSlap.

Boulton,M.J.,Smith,P.K.iCowie,H.(2010.).Short-termlongitudinalrelationshipsbetweenchildren’speer victimization/bullying experiences and self-perceptions:Evidence forreciprocity.School Psychology International,31(3),296–311.

BuljanFlander,G.,DurmanMarijanović,Z.iĆorićŠpoljar,R.(2007.).Pojavanasiljameđudjecomsobziromnaspol,dobiprihvaćenost/odbačenostuškoli.Društvena istraživa-nja, 16,157-174.

Byers,D.,Caltabiano,N.iCaltabiano,M.(2011.).Teachers’attitudestowardovertandco-vertbullyingandperceivedefficacytointervene.Australian Journal of Teacher Educa-tion, 36(11).http://ro.ecu.edu.au/ajte/vol36/iss11/8(25.05.2012).

Cohen,J.(2006.).Social,emotional,ethical,andacademiceducation:Creatingaclimateforlearning,participationindemocracy,andwell-being.Harvard Educational Review,76,201–237.

Cornell,D.,Gregory,A.,Huang,F.iFan,X.(2013.).Perceivedprevalenceofteasingandbullyingpredictshighschooldropoutrates.Journal of Educational Psychology, 105, 138-149.

Craig,W.M.iPepler,D.J.(1998.).Observationsofaggressiveandnon-aggressivechildrenontheschoolplayground.Merrill-Palmer Quarterly, 44,55-76.

Craig,K.,Bell,D.iLeschied,A.(2011.).Pre-serviceteachers’knowledgeandattitudesre-gardingschool-basedbullying.Canadian Journal of Education, 34(2), 21-33.

Craig,W.,Pepler,D.iBlais,J.(2007.).Respondingtobullying:Whatworks?.School Psyc-hology International, 28(4),465–477.


42

Craig,W.M.,Henderson,K.iMurphy,J.G.(2000.).Prospectiveteachers’attitudestowardbullyingandvictimization.School Psychology International, 21(1),5-21.

Crick,N.R.iGrotpeter,J.K.(1996.).Children’streatmentbypeers:Victimsofrelationalandovertaggression.Development and Psychopathology,8,367–380.

Crothers,L.M.,Kolbert,J.B.iBarker,W.F.(2006.).Middleschoolstudents’preferencesforanti-bullyinginterventions.School Psychology International, 27,475–487.

Dake,J.A.,Price,J.H.,Telljohann,S.K.iFunk,J.B.(2003.).Teacherperceptionsandprac-ticesregardingschoolbullyingprevention.Journal of School Health, 73(9),347-355.

Dedousis-Wallace,A.iShute,R.H.(2009.).Indirectbullying:Predictorsofteacherinterven-tion,andoutcomeofapiloteducationalpresentationaboutimpactonadolescentmentalhealth.AustralianJournalofEducational&DevelopmentalPsychology,9,2–17.

Ellis,A.A.iShute,R.(2007.).Teacherresponsestobullyinginrelationtomoralorientationandseriousnessofbullying.British Journal of Educational Psychology,77,649-663.

Espelage,D.L.,Bosworth,K.iSimon,T.R.(2001.).Short-termstabilityandprospectivecorrelatesofbullyinginmiddle-schoolstudents:anexaminationofpotentialdemograp-hic,psychosocial,andenvironmentalinfluences.Violence & Victims, 16,411–426.

Gage,N.A.,Prykanowski,D.A.iLarson,A.(2014.).Schoolclimateandbullyingvictimiza-tion:Alatentclassgrowthmodelanalysis.School Psychology Quarterly, 29, 256-271.

Garcia-Continente,X.,Pérez-Giménez,A.,Espelt,A. iNebotAdell,M.(2013.).Bullyingamongschoolchildren:Differencesbetweenvictimsandaggressors.Gaceta Sanitaria,27(4),350-354.

Gendron,B.P.,Williams,K.R.iGuerra,N.G.(2011.).Ananalysisofbullyingamongstu-dentswithinschools:estimatingtheeffectsofindividualnormativebeliefs,self-esteem,andschoolclimate.Journal of School Violence, 10,150–164.

Gini,G.iPozzoli,T.(2013.).Bulliedchildrenandpsychosomaticproblems:ameta-analysis.Pediatrics, 132(4),720-729

Glew,G.M.,Fan,M.Y.,Rivara,F.P.iKernic,M.A.(2005.).Bullying,psychosocialadjus-tment,andacademicperformanceinelementaryschool.Archives of Pediatric and Ado-lescent Medicine, 159(11),1026-1031.

Grumm,M. iHein,S. (2013.).Correlatesof teachers’waysofhandlingbullying.SchoolPsychologyInternational,34(3),299-312.

Guerra,N.G.,Williams,K.R.iSadek,S.(2011.).Understandingbullyingandvictimizati-onduringchildhoodandadolescence:amixedmethodsstudy.Child Development, 82, 295–310.

Hawkins,D.L.,Pepler,D.J.iCraig,W.M.(2001.).Naturalisticobservationsofpeerinter-ventionsinbullying.Social Development, 10,512-527.

Hong,J.S.iEspelage,D.L.(2012.).Areviewofresearchonbullyingandpeervictimizationinschool:Anecologicalsystemanalysis.Aggression and Violent Behavior, 17,311-322

Howe,E.,WrightMarini,J.,Haymes,E.iTenor,T.(2013.).Bullying:Bestpracticeforpre-ventionandinterventioninschools.U:C.Franklin,M.B.Harris,iP.Allen-Meares(ur.),The school services sourcebook: A guide for school-based professionals(2.izdanje,str.473–480).NewYork,NY:OxfordUniversityPress.

Idsoe,T.,Dyregrov,A.iIdsoe,E.C.(2012.).BullyingandPTSDsymptoms.Journal of Ab-normal Child Psychology, 40,901-911.

Jacobsen,K.E.iBauman,S.(2007.).BullyinginSchools:SchoolCounselors’ResponsestoThreeTypesofBullyingIncidents.Professional School Counseling,11,1-9.

43


Jansen,P.W.,Verlinden,M., vanBerkel,A.,Mieloo,C., vanderEnde, J.,Veenstra,R.,Tiemeier,H.(2012.).Prevalenceofbullyingandvictimizationamongchildreninearlyelementaryschool:dofamilyandschoolneighbourhoodsocioeconomicstatusmatter?BMC Public Health, 12, 494. http://www.gmw.rug.nl/~veenstra/CV/GenR_Jansen_BMCPublicHealth12.pdf

Juvonen,J.iGraham,S.(2014.).Bullyinginschools:thepowerofbulliesandtheplightofvictims.Annual Review of Psychology, 65,159-85.

Juvonen,J.,Wang,Y.iEspinoza,G.(2011.).Bullyingexperiencesandcompromisedacade-micperformanceacrossmiddleschool.Journal of Early Adolescence,31(1),152-173.

Kaltiala-Heino,R.iFröjd,S.(2011.).Correlationbetweenbullyingandclinicaldepressioninadolescentpatients.Adolescent Health, Medicine and Therapeutics, 2,37-44.

Khaerannisa, I. i Kochenderfer-Ladd, B. (2014.). To tell or not to tell:What influenceschildren’sdecisionstoreportbullyingtotheirteachers?School Psychology Quarterly, 29(3),336-348.

Kim,M. J.,Catalano,R.F.,Haggerty,K.P. iAbbott,R.D. (2011.).Bullyingat elemen-taryschoolandproblembehaviourinyoungadulthood:Astudyofbullying,violenceandsubstanceusefromage11toage21.Criminal Behaviour and Mental Health, 21, 136–144.

Klomek,A.B.,Sourander,A. iGould,M.S. (2011.).Bullyingandsuicide:Detectionandintervention.Psychiatric Times, 28(2), 1-6.

Kochenderfer-Ladd,B.iPelletier,M.E.(2008.).Teachers’viewandbeliefsaboutbullying:Influencesonclassroommanagementstrategiesandstudents’copingwithpeervictimi-zation.JournalofSchoolPsychology,46,431-453.

Kochenderfer-Ladd,B.iWardropJ.L.(2001.).Chronicityandinstabilityofchildren’speervictimizationexperiencesaspredictorsoflonelinessandsocialsatisfactiontrajectories.Child Development,72,134–151.

Kyriakides,L.iCreemers,B.P.M.(2013.).Characteristicsofeffectiveschoolsinfacingandreducingbullying.School Psychology International, 34(3), 348-368.

Kokko,T.H.J.iPörhölä,M.(2009.).Tacklingbullying:Victimizedbypeersasapupil,aneffectiveintervenerasateacher?Teaching&TeacherEducation,25,1000-1008.

Lacey,A.,&Cornell,D.(2013.).Theimpactofbullyingclimateonschoolwideacademicperformance.Journal of Applied School Psychology, 29, 262-283.

Lösel, F. iBliesener, T. (1999.). ‘Germany’.U: P.K. Smith,Y.Morita, J. Junger-Tas,D.Olweus,R.CatalanoiP.Slee(ur.),The Nature of School Bullying: A Cross-National Perspective(str.225–249).LondonandNewYork:Routledge.

Ma,L.,Phelps,E.,Lerner,J.V.iLerner,R.M.(2009.).Academiccompetenceforadoles-centswhobully andwho are bullied: findings from the 4-H studyof positive youthdevelopment.TheJournalofEarlyAdolescence,29,862-895.

Maleš,D.iStričević,I.(2005.).Zlostavljanje među učenicima može se spriječiti: Priručnik za učitelje i stručne suradnike.Zagreb:UdruženjeDjecaprva.

Marachi,R.,Astor,R.A.iBenbenishty,R.(2007.).Effectsofteacheravoidanceofschoolpoliciesonstudentvictimization.School Psychology International,28,501–518.

Marušić,I.iPavinIvanec,T.(2007.).Praćenjevršnjačkognasiljauosnovnimškolama:spol-nerazlikeuučestalostiivrstamanasilnogponašanja.Ljetopis socijalnog rada, 15(1),5-19.


44

Mishna,F.,Scarcello,I.,Pepler,D.iWiener,J.(2005.).Teachers’understandingofbullying.Canadian Journal of Education, 28(4),718-738.

Natvig,G.,Albrektsen,G.iQvarnstrom,U.(2001.).School-relatedstressexperienceasariskfactorforbullyingbehavior.Journal of Youth and Adolescence, 30,561−575.

O’Moore,M.(2000.).CriticalIssuesforTeacherTrainingtoCounterBullyingandVictimi-sationinIreland,Aggressive Behavior, 26,99–111.

Olweus,D.(1998.).Nasilje među djecom u školi: što znamo i što možemo učiniti.[Bullyingatschool:Whatweknowandwhatwecando].Zagreb:Školskaknjiga.(originalanradpubliciran1993.).

Olweus,D.(2011.).Bullyingatschoolandlatercriminality:FindingsfromthreeSwedishcommunitysamplesofmales.Criminal Behaviour and Mental Health, 21(2),151-156.

Pregrad, J. (2010.).Priručnik programa prevencije vršnjačkog zlostavljanja za sigurno i poticajno okruženje u školama Stop.Zagreb:UredUNICEF-azaHrvatsku.

Pepler,D.J.,Craig,W.M.,Ziegler,S.iCharach,A.(1994.).Anevaluationofananti-bullyingintervention inTorontoschools.Canadian Journal of Community Mental Health,13,95-110.

Poulou,M.(2001.).Theroleofvignettesintheresearchofemotionalandbehaviouraldiffi-culties.Emotional and Behavioural Difficulties,6, 50–62.

Radliff,K.M.,Wheaton,J.E.,Robinson,K.iMorris,J.(2012.).Illuminatingtherelation-shipbetweenbullyingandsubstanceuseamongmiddleandhighschoolyouth.Addic-tive Behaviors, 37,569-572.

Reinke,W.iHerman,K.(2002.).Creatingschoolenvironmentsthatdeterantisocialbehavi-orsinyouth.Psychology in the Schools,39,549−560.

Rigby,K.(2006).Zlostavljanje u školi: što možemo učiniti?.[Bullyinginschoolsandwhattodoaboutit].Zagreb:Mostad.o.o.(Originalanradpubliciran1996.).

Rigby,K.(2000.).Effectsofpeervictimizationinschoolsandperceivedsocialsupportonadolescentwell-being.Journal of Adolescence, 23,57–68.

Rigby,K.(2003.).Consequencesofbullyinginschools.Canadian Journal of Psychiatry, 48(9),583-90.

Sairanen,L.iPfeffer,K.(2011.).Self-reportedhandlingofbullyingamongjuniorhighscho-olteachersinFinland.School Psychology International, 32(3), 330-344.

Sapouna,M.(2008.).BullyinginGreekprimaryandsecondaryschools,School Psychology International, 29, 199-212.

Sesar,K.(2011.).Obilježjavršnjačkognasilja.Ljetopis socijalnog rada, 18(3),497-526.Sourander,A.,Helstela,L.,Helenius,H. iPiha, J. (2000.).PersistenceofBullyingFrom

Childhood toAdolescence–Longitudinal8-YearFollow-UpStudy,Child Abuse and Neglect, 24(7),873–81.

Sourander,A.,Elonheimo, H,Niemala, S.,Nuutila,A.M.,Helenius,H., Sillanmaki,L.,Almqvist, F. (2006.).Childhoodpredictors ofmale criminality:Aprospective popu-lation-basedfollow-upstudyfromage8tolateadolescence.Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 45(5),578-586.

Swearer,S.M.,Espelage,D.L.,Vaillancourt,T.iHymel,S.(2010.).Whatcanbedoneaboutschoolbullying?Linkingresearchtoeducationalpractice.Educational Researcher, 39,38–47.

45


Takizawa,R.,Maughan,B.iArseneault,L.(2014.).AAdulthealthoutcomesofchildhoodbullyingvictimization:evidencefromafive-decadelongitudinalBritishbirthcohort.American Journal of Psychiatry, 171(7),777-784.

Tharp-Taylor, S., Haviland, A. i D’Amico, E. J. (2009.). Victimization frommental andphysicalbullyingandsubstanceuseinearlyadolescence,Addictive Behaviors, 34(6-7),561-567.

TomićLatinac,M.iNikčevićMilković,A.(2009.).ProcjenaučinkovitostiUNICEF-ovogprogramaprevencijevršnjačkognasiljaizlostavljanja.Ljetopis socijalnog rada, 16(3),635–657.

Ttofi,M.M.iFarrington,D.P.(2011.).Effectivenessofschool-basedprogramstoreducebullying:Asystematicandmeta-analyticreview.Journal of Experimental Criminology, 7,27–56.

Vaillancourt,T.,Brittain,H.,Bennett,L.,Arnocky,S.,McDougall,P.,Hymel,S.,Short,K....Cunningham,L.(2010.).Placestoavoid:population-basedstudyofstudentreportsofunsafeandhighbullyingareasatschool,Canadian Journal of School Psychology, 25(1),40-54.

Waasdorp,T.E.,Pas,E.T.,O’Brenna,L.M.,iBradshaw,C.P.(2011.).Amultilevelperspecti-veontheclimateofbullying:discrepanciesamongstudents,schoolstaff,andparents.Journal of School Violence, 10, 115–132.

Wang,J.,Iannotti,R.J.iNansel,T.R.(2009.).SchoolbullyingamongadolescentsintheUnited States: physical, verbal, relational, and cyber. Journal of Adolescent Health, 45(4),368-375.

Whitney,I.iSmith,P.K.(1993.).Asurveyofthenatureandextentofbullyinginjunior,middleandsecondarySchools.Educational Research, 35,3-25.

Wong,J.S.iSchonlau,M.(2013.).Doesbullyvictimizationpredictfuturedelinquency?Apropensityscorematchingapproach.Criminal Justice and Behavior, 40, 1184-1208.

Yoon,J.S.(2004.).Predictingteacherinterventionsinbullyingsituations.Education and Treatment of Children, 27(1),37-45.

Yoon,J.S.iKerber,K.(2003.).Bullying:Elementaryteachers’attitudesandinterventionstrategies.Research in Education, 69,27–35.

Yoon,J.S.,Barton,E.iTaiariol,J.(2004.).Relationalaggressioninmiddleschool:educa-tionalimplicationsofdevelopmentalresearch.The Journal of Early Adolescence, 24, 303-318.

Yoon,J.,Bauman,S.Choi,T.iHutchinson,A.S.(2011.).HowSouthKoreanteachershandleanincidentofschoolbullying,School Psychology International, 32(3),312–329.


46

Preserviceteachers’recognitionofandreactionstodifferenttypesofbullying

AbstractThis study examined preservice teachers responses to a school bullying inci-dents described in vignettes among a sample of undergraduate students (N= 166, 97% females) in a education program to become primary school teach-ers (teaching 7-to10- years-olds) at Faculty of Teacher Education in Zagreb, Croatia. Verbal, physical, and relational bullying vignettes were presented in two variants: with both bully and victim being boys or both being girls. Rela-tional bullying was correctly perceived as bullying in 39% respondents, while 73% correctly qualified verbal bullying. Relational bullying was assessed as the least serious of the 3 types. For relational bullying respondents recom-mended a lesser degree of teacher reaction than for verbal and physical bul-lying. There was no difference in perceived seriousness of bullying incident, nor in a degree of teacher reaction in the case when both bully and victim were boys in comparison to the case when both bully and victim were girls. The implications of the results related to teachers’ education on how to deal with bullying were discussed.Keywords:Bullying, peer victimization, teacher response, pre-service teach-ers

Documents

Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave ......25 Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave na vršnjačko zlostavljanje UDK: 364.271-053.5