Preuzmite Broj 2 (.pdf)

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

ISSN 1848-1264 UDK 33:37

Volumen 2/Volume 2 Broj 2, 2012. /Number 2, 2012

Glavni urednik/Editor in Chief:Vitomir Tafra

ENTREPRENEURIAL LEARNING UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO

Zagreb, 2012.

Urednički odbor/Editorial board:mr.sc. Martina Ferk (Zagreb, Croatia), dr.sc. Dragomir Đorđević (Novi Sad, Srbi-ja), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), Vitomir Tafra (Zagreb, Croatia), mr.sc. Zdravko Tkalec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Zoltan Zavargo (Novi Sad, Srbija).

Širi urednički odbor/Extended editorial board:dr.sc. Milica Andevski (Novi Sad, Srbija), dr.sc. Marijana Carić (Novi Sad, Srbja), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Tomislav Galeta (Slavoski Brod, Croatia), mr.sc. Efka Heder (Zagreb, Croatia), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Cro-atia), dr.sc. Tanja Mihalič (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia), mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mitar Perušić (Zvornik, Bosna i Herce-govina), dr.sc. Saša Petar (Zagreb, Croatia), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Dragan Soleša (Novi Sad, Srbija), dr.sc. Gyula Vatai (Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia).

Nakladnik/Publisher:Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje

Nikola Šubić ZrinskiSelska cesta 119, Zagreb, Croatia

Za nakladnika/For Publisher Vitomir Tafra

MINPOMinistarstvo poduzetništva i obrta Republike HrvatskeMinistry of Entrepreneurship and Crafts

Pokrovitelji:

Hrvatska gospodarska komoraCroatian chamber of economy

HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORACROATIAN CHAMBER OF TRADES AND CRAFTS

SADRŽAJ

1 Uvodni članci / Opening articles

Dijana VicanPoduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj / Entrepreneurial Drive In Elementary School Teachers In Croatia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Zdravko TkalecPedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje/ Entrepreneurial Pedagogy and Life - long Learning . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2 Cjeloživotno učenje za poduzetništvo – kada i kako? / Lifelong Learning for Entrepreneurship - When and how?

Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil PopovskiLifelong learning for best adaptation to the 21.century changes in the world of work . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Marina Gregorić, Ljiljana SkendrovićUloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije / The Role of Entrepreneurship and Longlife Learning in Branding of Tourism Destination . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Martina Klepić Novalija Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Narcisa Vojnović, Siniša ManojlovićUčenje za poduzetništvo u školama - što i kako? / Education for Entrepreneurship in Schools: What and How? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

3 Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku / Knowledge and skills necessary for a modern entrepreneur

Miroslav ČavlinPoslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća / Business analyst in function of creating the new company value . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen PavetićVažnost informatičke pismenosti učenika ekonomske škole / Importance of Computer Literacy of Economic Schools Students . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan SalarićZnanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku u ovisnosti o fazi razvoja poduzeća / Knowledge and Skills for a Modern Entrepreneur depending on the Company’s Development Stage . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin MilkovićStjecanje znanja i vještina za budućnost u poduzetništvu / Acquiring Entrepreneurial Knowledge and Skills for Future . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Pavao IvićKomunikacija poduzetnika i medija / Communication Beetwen Entrepreneur and Media . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Toni Miljak, Jasenka BubićRačunovodstvena politika amortizacije u funkciji donošenja poslovnih odluka poduzeća / Depreciation Accounting Policy as a Function of Business Decision Making of the Company . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125

Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda RaspopovićLičnost preduzetnika – urođena ili stečena veština / Personality of enterpreneur – instilled or gained skill . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

Eva MijatovićRačunovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

4 Aktivne metode učenja i poučavanja / Active methods of teaching and learning

Daliborka Pavić, Davorin NovoselPoduzetničke vještine u osnovnoj školi - predmetna nastava. Primjer dobre prakse. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

Saša Raletić, Ivana MiloševAktivne metode učenja u oblasti preduzetništva / Active Teaching Methods in Entrepreneurship . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Vedran KraljetaSistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva / Business Constellations - New Tool for Entrepreneurial Learning . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177

6 Sadržaj

UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 7

Ivona Pavelić„Živa“ bilanca – virtualno iskustvo poduzetništva i instrument učinkovitog poslovnog odlučivanja / „Living” Balance Sheet - a Virtual Experience of Entrepreneurship and Instrument of Effective Business Decision Making . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189

Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen PečujlijaPreduzetničke težnje studenata Fakulteta tehničkih nauka / Entrepreneurial Aspirations of the Faculty of Technical Sciences Students’ . . . . . . . . . . . . . . . 197

Irena NaraksPractice firm model – getting competences with method “Learning By Doing” . . . . . . . . 207

Jasna Peklić, Dinka VujatovićObrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima / The entrepreneurial learning for kindergarden . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

5 Upravljanje karijerom – poduzetnička kompetencija / Career management - Entrepreneurial competence

Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana SertićPercepcija karijere poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola u Republici Hrvatskoj / Perception of VocationalSchool Students in Croatia towards the Carrier of Entrepreneur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277

Snežana PrelevićKome je biznis odgovoran? / To Whom is a Business Responsible? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

Lana Dojčinović, Ana JergovićUpravljanje karijerom – Poduzetnička kompetencija / Managing your career – Entrepreneurial competencies . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245

Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario BanožićUloga veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija mladih / The Role of University of Applied Sciences in Developing of Enterpreneurial Competences of Young People . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251

Helena Šlogar, Vesna CiganUmijeće pregovaranja kao ključna kompetencija u razvoju poduzetništva / Negotiation Skills as Key Competences forEntrepreneurship Development . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

Vesna ŠteficaZnačaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom / The role of entrepreneurship competences at career management . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267

6 Poduzetništvo - društveno odgovorno poslovanje / Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility

Mirjana BabićSocially responsible business in function of corporate image improvement / Društveno odgovorno poslovanje u funkciji unapređenja imidža poduzeća . . . . . . . . . . . . . . 277

Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica SrbićDruštveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša na primjeru poslovanja poduzeća „DM - Drogerie Markt Hrvatska“ / Socially Responsible Business and Environment Preservation in the Example of Company „DM - Drogerie Markt Croatia“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

Dragan Salarić, Ana JergovićPoduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje /Entrepreneurship and Corporate Social Responsibility . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295

Marijana Bolarić ŠkarePoduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse / Entrepreneurship and Self-employment - Examples of Good Practice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303

Aleksandra Đ. Nikolić, Maja S. KovačevićUloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti privrede Srbije / Role of entrepreneurship in developing the competitiveness of Serbian . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313

Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja KitićEkoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu na primjeru Republike Hrvatske / Ecotourism as a Stimulation for Tourism Entrepreneurship Development In the Example On Republic of Croatia . . . . . . . . 323

Natalija TerzićDržavni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede . . . . . . . . . . . 333

Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski Slobodan StojanovićAgroturizam u funkciji razvoja poduzetništva u Vukovarsko -srijemskoj županiji – stanje i perspektive / Agrotourism as a function of development of entrepreneurship in Vukovar-Srijem County – current state and perspectives . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341

Lazar Ožegović, Lazar OžegovicPoslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja socijalnog preduzetništva / Business (business) incubator model-faster development of social entrepreneurship . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349

Emil Priskić, Lucija BačićStečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva / Bankruptcy as a Function of Company Revitalisation . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

8 Sadržaj


Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran BroćićPerspektive i razvojni izazovi preduzetništva upoljoprivredno-prehrambenom sektoru Republike Srbije / Perspective and developing challenges of entrepreneurship in agri-food sector of Republic of Serbia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371

Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana BilićUtjecaj malog poduzetništva na razvoj gospodarstva Osječko - baranjske županije / The influence of small businesses on the progress of the economy of Osijek-baranja county . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383

Upute za suradnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 397

Guidelines for collaborators . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 399

Uvodni članci

1Opening articles

Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj

Dijana Vican, Odjel za pedagogiju, SVEUČILIŠTE U ZADRU, M. Pavlinovića bb, 23000 ZADAR, RH, Telefon: +385 (0)23 200 612, E-mail: [email protected]

SažetakPoduzetnička kompetencija kod djece i učenika najefikasnije se razvija na razini predškol-skog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Ona je zahtjev suvremenih nacional-nih kurikuluma zemalja EU, ali i temeljni cilj Nacionalnog okvirnog kurikuluma u RH. Ostva-renje ovog suvremenog odgojno-obrazovnog zahtjeva ovisi, među inim, o osobnoj percepci-ji nastavnika o usmjerenosti prema inovativnosti, stvaralaštvu, želji za uspjehom, novim od-govorima na nove izazove, novim načinima rješavanja problema. Ova su obilježja sastavnice poduzetničkog poriva pod kojim se podrazumijeva skup osobina koje pokreću osobu na po-duzetno i inovativno djelovanje. Polazeći od pretpostavke da će nastavnici koji sebe percipiraju kao osobe s poduzetničkim porivom, efikasnije ostvarivati razvoj poduzetničke kompetencije kod učenika, proveli smo empirijsko istraživanje na uzorku od 466 predmetnih nastavnika u 23 osnovne škole u Re-publici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja otkriti i razmotriti one dimenzije poduzetničkog poriva koje su se pokazale značajnima na upitniku formiranome u skali s 42 tvrdnje strukturirane u pet podskala koje ukazuju na pet dimenzija poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavni-ka. Primjenom deskriptivne statistike u radu se interpretiraju rezultati s obzirom na temeljne varijable ispitanika (spol, radni staž i nastavni predmet). Posebno se razmatraju tri dimenzi-je poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavnika s pedagoškog gledišta, a to su usmjere-nost prema inovativnosti i proaktivnosti, samopoštovanje i usmjerenost prema postignuću.

Ključne riječi: poduzetnička kompetencija kao temeljna kompetencija, poduzetnički poriv na-stavnika, poduzetno i inovativno djelovanje nastavnika, poduzetništvo

1. Poduzetništvo u kontekstu formalnog odgoja i obrazovanjaRepublika Hrvatska konkretizirala je obrazovne promjene u Nacionalnom okvirnom kurikulu-

mu za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2008.), prihvaćajući razvoj temeljnih kompetencija na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini. Time je prihva-tila razvoj ključnih kompetencija kod djece i učenika, a time i poduzetničku kompetenciju kao jed-nu od osam ključnih kompetencija (Recommendation of the European Parliament and of the Co-uncil of 18 December 2006 on Key Competences for Lifelong Learning, 2006).

Poučavanje o poduzetništvu i razvoj poduzetničke kompetencije kod učenika pretpostavlja os-posobljene i obrazovane neposredne nositelje odgojno-obrazovnog rada, prvenstveno nastavni-ke1, jer je ostvarenje promjena prvenstveno u njihovim rukama. Stoga se u istraživačkom prosto-ru obrazovnih znanosti postavlja niz pitanja vezanih za nastavnike na koji način učitelji i nastavni-ci potiču razvoj poduzetnosti učenika i kako procjenjuju poduzetničke osobine i ponašanje učeni-

1 Izrazi koji se u ovom članku koriste za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe.

14 Dijana Vican: Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj

ka, koliko su današnji nastavnici spremni provoditi razvoj poduzetničkih kompetencija te koje su potrebe nastavnika i učenika te drugih sudionika u obrazovanju glede razvoja poduzetničke kom-petencije (Baranović, Štibrić, Domović, 2007.; Jokić i sur. 2007). Inozemni istraživački korpus je op-sežan pa izdvajamo određene istraživačke probleme koji se odnose na nastavnike. Provjeravan je kompetencijski model i elementi poduzetničkog ponašanja strukovnih nastavnika. Van Dam, Schipper, Runhaar, 2009.; Seikkula-Leino i sur .(2009.) ispitivali su na koje sve načine nastavnici implementiraju odgoj i obrazovanje za poduzetništvo u nastavnom radu. Stvaranje poduzetnič-ke kulture i mijenjanje sveukupne kulture rada očekuje se pretežito na razini strukovnog obrazo-vanja (Towards Entrepreneurial Culture for the Twenty-first Century, 2006). U međunarodnu stu-diju koja je obuhvatila istraživanje o pripremi budućih nastavnika tijekom inicijalnog obrazovanja za poduzetničko obrazovanje u deset zemalja (Mapping of teachers preparation for entreprene-urship education, 2011), uključena je i Hrvatska. Rezultati ukazuju da je pripremanje budućih na-stavnika za provođenje poduzetničkog obrazovanja relativno slabo zastupljeno u studijskim pro-gramima. Najnovija studija Europske komisije bavi se inicijalnim obrazovanjem i osposobljava-njem nastavnika te drugim načinima potpore nastavnicima u provođenju poduzetničkog obrazo-vanja na međunarodnoj razini (Entrepreneurship Education: Enabling Teachers as a Critical Succe-ss Factor, 2011).

Ocjenjujući da je za efikasno provođenje poduzetničkog obrazovanja relevantna i percepcija samih nastavnika o njihovoj poduzetničkoj kompetenciji, odnosno želja, htjenje i volja neposred-nih nositelja obrazovnog rada za poučavanjem poduzetništva i razvojem poduzetničke kompeten-cije, istraživanje smo usmjerili na osobnu procjenu nastavnika o njihovom poduzetničkom porivu. Pod poduzetničkim porivom podrazumijeva se osobna želja, preferiranje i volja osobe za poduze-tan i proaktivan rad, korištenje i stvaranje prilika, inovativno djelovanje, stvaralaštvo, samoefika-snost i druge odlike osobnosti (Florin, Karri i Rossiter, 2007.).

U istraživanju se pošlo od pretpostavke da je osobna percepcija nastavnika o poduzetničkom porivu bitna zato što otkriva poduzetnički duh u školskom ambijentu, odražava prihvaćanje re-formskih promjena u sustavu obrazovanja, spremnost osobnog ulaganja u promjene, daje pret-postavke za procjenu i stvaranje poduzetničke kulture. Istovremeno, daje smjernice za daljnje ko-rake u primjeni poduzetničkog obrazovanja.

2. Cilj istraživanjaTemeljni cilj istraživanja bio je utvrditi stupanj osobne procjene poduzetničkog poriva nastav-

nika u odgojno-obrazovnom, školskom i nastavnom radu u osnovnim školama i to kroz pet di-menzija koje čine strukturnu cjelinu poduzetničkog poriva: a) usmjerenost prema inovativnosti, b) usmjerenost prema proaktivnosti, c) samopoštovanje, d) usmjerenost prema postignuću i e) ne-konformističko ponašanje.

U svrhu ovoga rada operacionalizirali smo tri zadatka istraživanja:• utvrditi razine dimenzija poduzetničkog poriva koje nastavnici osobno najviše, odnosno

najmanje procjenjuju• razmotriti svaku dimenziju kroz frekventnost ponuđenih tvrdnji, odnosno čestica sadržanih

u skali upitnika• razmotriti sličnosti i razlike osobne procjene poduzetničkog poriva nastavnika s obzirom na

spol, radni staž u školi, nastavni predmet, odnosno odgojno-obrazovno područje


3. Uzorak, metoda i instrument istraživanjaEmpirijski dio istraživačkog projekta proveden je 2011. godine na uzorku od 466 predmetnih

nastavnika iz 23 osnovne škole u 6 regija RH : 1) Zagreb, 2) Sjeverna Hrvatska, 3) Slavonija, 4) Lika i Banovina, 5) Istra, Primorje i Gorska Hrvatska i 6) Dalmacija, a potom prema slučajnom odabiru škola, vodeći računa o prosječnom broju učenika u školi.

U istraživanju je primijenjen upitnik sa skalom poduzetničkog poriva, koji su konstruirali J. Florin, R. Karri i N. Rossiter (2007). Upitnik je sastavljen od 42 tvrdnje podijeljene u pet podska-la koje su prilagođene poslovima nastavnika u osnovnoj školi. Podskale sa skupom tvrdnji pred-stavljaju sadržajne dimenzije poduzetničkog poriva nastavnika u nastavnim, školskim i odgojno-obrazovnim aktivnostima. Zadatak ispitanika bio je da na ljestvici od pet stupnjeva označe stu-panj slaganja s navedenom tvrdnjom (najmanji broj označava potpuno neslaganje, a najveći pot-puno slaganje).

U istraživanju je sudjelovalo 466 nastavnika predmetne nastave, od toga 22,10% muškaraca i 77,90% žena. Prema odgojno-obrazovnim područjima obuhvaćeno je 32,19% nastavnika iz jezič-no-komunikacijskog, 13,09% iz matematičkog, 20,17% iz prirodoslovnog, 7,73% iz tehničkog i in-formatičkog, 13,95% iz društveno-humanističkog, 7,51% iz umjetničkog i 5,36% iz tjelesnog i zdravstvenog područja. Od ukupnog broja ispitanika 24,46% ima do 5 godina radnog sta- ža, 20,82% nastavnika se nalazi u rasponu od 6 - 10 godina radnog staža, 23,39% steklo je između 11 i 20 godina radnog staža, 11,37% se nalazi u rasponu 21 - 30 godina i 19,96% ostvarilo je više od 30 godina radnog staža.

4. Rezultati istraživanja – interpretacija i diskusijaOsobna procjena nastavnika osnovnih škola o njihovom poduzetničkom porivu analizirana je

kroz čestice koje odražavaju dimenzije poduzetničkog poriva. Faktorskom analizom poduzetnič-kog poriva nastavnika ekstrahirane su tri dimenzije. To su: usmjerenost prema proaktivnom pona-šanju i sklonost inovacijama, samopoštovanje i usmjerenost prema postignuću (tablica 1.).

Tablica 1.: Prosječni i ukupni rezultat prema dimenzijama skale poduzetničkog poriva

M - prosječni rezultat (aritmetička sredina); SD - standardna devijacija

Rezultati ukazuju na izrazito pozitivnu percepciju dimenzija poduzetničkog poriva kod nastav-nika. Iz navedene tablice razvidno je da je najviši prosječni rezultat, u intervalu od 1 do 5, ostva-ren na dimenziji usmjerenosti prema postignuću (M=4,21), zatim na usmjerenosti prema inovativ-nosti i proaktivnosti (M=3,84; SD=0,475), te samopoštovanju (M=3,89; SD=0,656). Na prvoj je di-menziji zabilježeno najmanje prosječno odstupanje rezultata (SD=0,39), što pokazuje da su nastavni-

ci relativno homogeni u samoprocjenama, odnosno da najviše procjenjuju osobnu usmjerenost pre-ma postignuću. Na dimenziji samopoštovanja otkrivamo i najviše raspršenje rezultata koje ukazuje na određenu heterogenost samoprocjena nastavnika.

4.1. Usmjerenost nastavnika prema proaktivnosti i inovativnostiDimenziju proaktivnosti i sklonost inovacijama nastavnika razmatrali smo kroz frekvenciju česti-

ca koje određuju proaktivno i inovativno ponašanje. Značajno veliki broj nastavnika (85,63%) vjeru-je da je važno neprestano težiti novim načinima ostvarivanja zadaća; 85,41% nastavnika smatra da mogu prepoznati dobru priliku za sebe; 85, 2% procjenjuje sebe kao osobu koje se uvijek trudi pro-naći nove načine za unaprjeđivanje vlastitog života; 84,34% nastavnika ocjenjuje da ništa nije tako uzbudljivo kao provođenje vlastitih ideja u djelo. 80,9% ispitanika smatra da pretežito ili posve uživa kada nešto može napraviti na drugačiji, neuobičajen način.

Zanimljive su visoke procjene nastavnika i u drugim česticama koje odražavaju dimenziju proak-tivnosti i inovativnosti. 76,4% nastavnika se posve ili pretežito raduje kada ima mogućnost pristupi-ti zadatku na neuobičajen način, 75,11% ih je svjesno da je za uspjeh ponekad potrebno raditi stva-ri na način koji se na prvi pogled može činiti neobičnim, a 73,39% ispitanika ocjenjuje da im je užitak pronaći dobra rješenja za probleme koje još nitko nije riješio.

Analizom varijance utvrđena je statistički značajna razlika na dimenziji inovativnosti i proaktivno-sti nastavnika u odnosu na radni staž (F=3,13; p=0,01). U post hoc analizi, primjenom Fisherovog te-sta utvrđeno je da nastavnici s više od 30 godina radnog staža (M=3,980; SD=0,440) imaju statistički značajno viši rezultat procjene osobne inovativnosti i proaktivnosti od ostalih nastavnika.

Razlika u procjenama inovativnosti i proaktivnosti utvrđena je i u odnosu na nastavni predmet (F=1,95; p=0,02). Post hoc analizom utvrđeno je da nastavnici likovne kulture (M=4,089; SD=0,392), prirode (M=4,089; SD=0,523) i tehničke kulture (M=4,181; SD=0,550) iskazuju višu usmjerenost pre-ma inovativnom i proaktivnom ponašanju od nastavnika koji predaju druge nastavne predmete.

4.2. Samopoštovanje nastavnikaSamopoštovanje kao odlika osobnosti prepoznaje se kroz osjećaj vrijednosti sebe u odnosu

na druge u svom okruženju, zadovoljstvom u radu, ustrajavanjem na zahtjevnom zadatku, divlje-njem pred kolegama, osjećajem sigurnosti u društvu uspješnih osoba, neopterećenošću što dru-gi misle o njemu.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da 84,97% nastavnika ocjenjuje sebe vrlo ustrajnima jer ni-kada ne odustaju od rješavanja zahtjevnog zadatka. 84,55% nastavnika ne osjeća se manje vrijed-nima u odnosu na kolege. Dvije trećine nastavnika (74,47%) su pretežito često ili posve često za-dovoljni kvalitetom svog rada, a tek nešto manje (70,17%) ih rješava probleme ne provodeći vri-jeme u traženju pomoći od drugih. Analiza varijance nije pokazala značajnu razliku od odnosu na temeljne varijable.

4.3. Usmjerenost nastavnika na uspjeh i postignućeUsmjerenost nastavnika na uspjeh i postignuće jest odlika osobnosti koja se manifestira kroz težnju

za što boljim i temeljitijim izvršavanjem zadatka, ponosom na svoja radna postignuća, prepoznavanjem svojih slabosti i nedostataka, iskorištavanjem pruženih prilika, dobrim osjećajem nakon obavljenog po-sla, vjerovanjem da je planiranje budućnosti preduvjet uspjeha. Najveći broj nastavnika (94,85%) pro-



cjenjuje da se osjeća dobro kada se potrudi izvršiti radni zadatak, a 93,56% nastavnika misli da je važ-no prepoznati svoje slabosti ili nedostatke. Procjena ulaganja napora uočena je kod značajnog broja is-pitanika (87,98%) kao i procjena da svaki zadatak izvršavaju što je moguće temeljitije. 74,9% nastavni-ka procjenjuje da daje sve od sebe kako bi iskoristili svaku pruženu priliku.

Na dimenziji usmjerenosti prema postignuću i uspjehu primjenom jednosmjerne analize varijan-ce utvrđena je statistička značajna razlika u odnosu na spol (F=5,29; p=0,02), te radni staž ispitanika (F=3,79; p=0,00). Post hoc analizom provjeren je smjer razlike u odnosu na spol ispitanika, koji ukazu-je da su nastavnice više usmjerene prema postignuću (M=4,233; SD=0,362) od nastavnika (M=4,133; SD=0,482). Što se tiče razlike u procjeni usmjerenosti prema postignuću, post hoc analizom smo utvr-dili da nastavnici s više od 30 godina radnog staža iskazuju statistički značajno veću usmjerenost pre-ma postignuću (M=4,306; SD=0,321).

Rezultati prethodno razmotrenih triju dimenzija, međutim, dobivaju drugu sliku kada pogledamo samoprocjene ispitanika s obzirom na konformističko ponašanje. Naime, polovica nastavnika (50,2%) još uvijek postavlja pitanja ili je indiferentna glede uobičajenih pravila rada u školi, a više od trećine na-stavnika (37,99%) vjeruje da je poštivanje pravila preduvjet uspjeha.

5. ZaključakPrema rezultatima istraživanja osobne procjene nastavnika uočava se da značajno veliki broj

nastavnika vrlo visoko procjenjuje svoj poduzetnički poriv, a osobito kroz tri dimenzije – usmje-renost prema proaktivnosti i inovativnosti, samopoštovanje, te usmjerenost prema postignuću. S obzirom da nastavnici odgovaraju iz perspektive svog nastavnog predmeta, visoke samoprocje-ne rezultata o samopoštovanju ne iznenađuju. U provođenju promjena u obrazovni sustav i očeki-vanju da će upravo nastavnici najučinkovitije ozbiljiti reformske aktivnosti ovaj pozitivni efekt va-lja uzeti u obzir.

Međutim, ovaj rezultat ne potvrđuje postojanje i razinu znanja, vještina i sposobnosti nastav-nika za provođenje učinkovitog poduzetničkog obrazovanja. Pretpostavlja se da značajno visoka samoprocjena nastavnika o poduzetničkom porivu proizlazi iz perspektive i razine odgovornosti iz nastavnoga predmeta koji nastavnik realizira, a ne poduzetništva kao interdisciplinarnog sadržaja.

Rezultati konformističkog ponašanja nastavnika ukazuju na nedostatak onoga što je pokre-tač stvaranja poduzetništva kao društvene i obrazovne vrijednosti, a to je poduzetnički duh. Za pretpostaviti je da ustrajavanje na centraliziranom sustavu obrazovanja utječe na unutarnje na-dahnuće nastavnika. Poduzetništvo i poduzetničko obrazovanje pretpostavljaju veću autonomi-ju škole. S njome bi, vjerojatno, došle do izražaja odlike osobnosti nastavnika koje bi potkrijepi-le istinsko ozbiljenje poduzetništva, kao što su traženje novih mogućnosti i prilika, mijenjanje na-čina rada s pravilima i obimnim propisima (administrativni stil) u poduzetničko upravljanje, spre-mnost za preuzimanje vođenja i aktivniji pristup u rješavanju problema (umjesto čekanja odluka iz Ministarstva).

Entrepreneurial Drive In Elementary School Teachers In Croatia

AbstractEntrepreneurial competence among children and pupils is most efficiently developed at the level of preschool, elementary and secondary education. It is a requirement of the contem-porary national curricula of EU countries and also the fundamental objective of the nation-al framework curriculum in Croatia. The realization of this modern educational requirement depends, among other things, upon teachers’ personal perception towards the orientation of innovation, creativity, desire to succeed, new answers to new challenges, new methods of solving problems. These characteristics are components of the entrepreneurial drive which includes the set of traits responsible in motivating a person towards entrepreneurial and in-novative activity.Starting from the assumption that teachers who perceive themselves as persons having an entrepreneurial drive can more efficiently pursue the development of entrepreneurial competencies among students, we conducted an empirical study on a sample of 466 sub-ject teachers in 23 elementary schools in Croatia. The survey aimed to discover and discuss those dimensions of the entrepreneurial drive which appeared to be most significant on the questionnaire which was created as a scale with 42 statements structured into five sub-scales. This indicated the five dimensions of entrepreneurial drive of the elementary school teachers. Using descriptive statistics in this procedure, the results were interpreted with re-spect to the fundamental variables of the respondents (gender, tenure and teaching sub-ject). Special attention was given to the three dimensions of entrepreneurial drive in ele-mentary school teachers from a pedagogical standpoint, and that was the focus towards in-novation and proactivity along with self-esteem and the orientation towards achievement.

Key words: entrepreneurial competencies as core competencies, entrepreneurial drive in te-achers, enterprising and innovative work of teachers, entrepreneurship



Literatura 1. Baranović, B., Štibrić, M., Domović, V. (2007) Obrazovanje za poduzetnost – perspektiva osnovnoškolskih

učitelja i nastavnika. Sociologija i prostor, 45 177-178 (3-4): 339-360. 2. Entrepreneurship Education: Enabling Teachers as a Critical Success Factor“. A Report on Teacher Education and Tra-

ining to prepare teachers for the challenge of entrepreneurship education. Final Report. November 2011. Bruxelles, European Commission

3. Florin, J., Karri, R. i Rossiter, N. (2007). Fostering Entreprenueurial Drive in Bussiness Education: An Attitudinal Approach, Journal of Management Education, http://jme.sagepub.com/content/31/1/17 (Sačuvano 23. 9. 2010.)

4. Jokić, B. (2007) (ur.). Ključne kompetencije ˝učiti kako učiti˝ i ˝poduzetništvo˝ u osnovnom školstvu Repu-blike Hrvatske. Istraživački izvještaj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja. http://www.etf.europa.eu/pubmgmt.nsf/%28getAttachment%29/2815170B680F82FEC125741A004F96F0/$File/NOTE7D6JZ6.pdf (Sačuvano 5. 12. 2008.)

5. Mapping of teachers preparation for entrepreneurship education, Final Report, 22 August 2011. (pripremila A. Cu-rth)http://ec.europa.eu/education/more-information/doc/2011/mapping_en.pdf (Sačuvano 8. 11. 2011.)

6. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2008). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, Zagreb

7. Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 december 2006 on Key Competences for Lifelong Learning (2006), http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2006:394:0010:0018:en:PDF (Sačuvano 5. 1. 2012./)

8. Seikkula-Leino, J., Ruskovaara, E., Ikävalko, M., Mattila, J.& Rytkölä, T. (2009). Teachers as learners promoting en-trepreneurship education. Paper presented at The 20th Biannual NFF Conference ˝Business as Usual˝, Turku/Åbo, Finland, August, 19-21, 2009. Dostupno na http://developmentcentre.lut.fi/files/muut/NFF_2009.pdf (Sačuvano 19. 9. 2011.)

9. Towards Entrepreneurial Culture for the Twenty-first Century, ILO i UNESCO, 2006.10. Van Dam, K., Schipper, M. & Runhaar, P. (2009), Developing a competency-based framework for teachers’ entrepre-

neurial behavior. Teaching and Teacher Education (2009): 1-7.

Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje

Zdravko Tkalec, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, Nikola Šubić Zrinski, Selska 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska, Tel. 00385 1 3695 706, fax. 00385 1 4002 302, [email protected]

SažetakKako je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja, potrebno je usustaviti odnose odgojno-obrazovnih sadržaja, metodičko-didaktičkih modela te mjerila i načine evaluacije ishoda učenja s potrebama gospodarstva. Nužno je objediniti sadašnje i buduće potrebe gospodarstva i drugih društvenih aktivnosti i dovesti ih u sklad s poduzet-ničkim načinom promišljanja. Pedagogija poduzetništva trebala bi biti znanstvena disciplina/grana unutar područja peda-gogijske znanosti koja bi se bavila istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda. Ti i takvi odgojno-obrazovni ishodi jesu poduzetnička znanja, vještine i stavovi ili poduzetnič-ka kompetencija. U radu će se također definirati odnos pojmova „poduzetnost“ i „poduzet-ništvo“ koji mogu i ne moraju ekonomsko-gospodarski korelirati. Pedagogija poduzetništva proučavala bi zakonitosti odgoja i obrazovanja za poduzetništvo te bi na temelju znanstve-nih istraživanja dala odgovor na niz pitanja vezanih za cjeloživotno učenje za poduzetnost i poduzetništvo: od definiranja odgojno-obrazovnih ishoda i njihovoga mjerenja pa do teori-je poduzetnosti i poduzetništva kroz povijest, s naglaskom na buduće potrebe znanja veza-ne uz poduzetnost i poduzetništvo.

Ključne riječi: cjeloživotno učenje, kompetencija, pedagogija, poduzetništvo

1. UvodPoduzetništvo je jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Samim time, potrebno

je odgoju i učenju za poduzetništvo posvetiti posebnu (pedagošku) pažnju. Činjenica je da je ishod svakog razvoja i napretka znanje i osposobljenost, odnosno kvalifikacija za činjenje određenog po-sla. Poduzetništvo nije ništa drugo do sposobnost, kompetentnost (racionalan skup znanja, vješti-na i stavova) realizacije određenih poslovno-ekonomskih zadataka. Ti su zadaci u direktnoj vezi s gospodarskim, odnosno općedruštvenim razvojem. Poduzetnički kompetentnije društvo jest i ra-zvojno i konkurentnije društvo. U tom smislu potrebno je pozicionirati i značaj i realizaciju odgo-ja i učenja za poduzetništvo.

Odgoj i učenje za poduzetništvo imaju svoju aksiološku i teleološku osnovu. Imaju svoju vri-jednost i svrhovitost. Pedagogija poduzetništva se po prvi put uvodi u odgojno-obrazovnu termi-nologiju te predstavlja granu pedagogije koja proučava odgoj i obrazovanje za poduzetništvo. U ovom će radu biti prezentirana ideja cjelovite implementacije odgoja i učenja za poduzetništvo u odgojno-obrazovne programe.

22 Zdravko Tkalec: Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje

2. Definicija pojmovaPedagogija je znanstveno polje u području društvenih znanosti koje istražuje odgoj, obrazova-

nje i izobrazbu mlađeg naraštaja i odraslih osoba s pozitivnim i negativnim učincima koji djeluju u okruženju (Mijatović, ur. 1999, str. 652.). Pedagogija je znanost koja istražuje odgojni proces, odgoj ili oblikovanje (izgrađivanje) čovjeka kao ljudskog bića (Vukasović, 1991, str.9). Pedagogija je tako-đer znanost o odgoju (Gudjons, 1994, str.17.) ili ukupnost znanja o metodama, sredstvima odgoja i naobrazbe (Anić, 2005, str. 1013.).

Poduzetništvo u užem smislu jest sposobnost pokretanja, vođenja i razvijanja poslovnog pothvata, s dostatnim kapitalom, a koji je povezan s većom ili manjom neizvjesnošću i rizikom ( Kuvačić, 2005, str.23). Poduzetništvo je također i proces stvaranja nečeg novog i vrijednog kroz posvećivanje vremena i truda, pretpostavljajući popratne financijske, fizičke i društvene rizike i na kraju primanje nagrade u obliku novčanog i osobnog zadovoljstva i neovisnosti ( Hisrich, Pe-ters, Shepherd, 2008, str.8) . Osim toga poduzetništvo se može definirati kao posebna gospodar-ska funkcija . . . usmjerena na pokretanje novih poslovnih inicijativa s ciljem očekivanja iznad pro-sječnih prihoda ( Škrtić, 2008, str.31.)

Cjeloživotno učenje je novo shvaćanje da se učenje ne odnosi samo na djetinjstvo, već na cijeli čovjekov život (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010, str. 256.) te pedagoška i andragoš-ka koncepcija koja polazi od spoznaje da čovjek, formalno ili neformalno uči kroz čitav život . . . ( Mijatović ur., 1999, str. 643.)

Poduzetnost ili poduzetništvo u širem smislu jest spremnost za proaktivno djelovanje. Za peda-gogiju poduzetništva bismo mogli reći da je to znanstvena disciplina unutar pedagogijske znanosti koja se bavi istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda povezanih s općim razvojem poduzet-ništva. Jednoznačna definicija pojmova značajna je zbog daljnjeg razumijevanja teksta.

3. Kompetencijski okvir poduzetništvaZa poduzetničku kompetenciju u širem smislu možemo reći da je to spremnost na inovativno

djelovanje, ali i mogućnost podržavanja inovacija koju donose vanjski čimbenici. Uključuje poziti-van stav prema promjenama, preuzimanje odgovornosti za vlastito djelovanje (pozitivno ili nega-tivno), utvrđivanje ciljeva i njihovo ostvarenje i motiviranost za uspjeh. (EU Komisija, Uprava za ob-razovanje i kulturu, 2004).

Poduzetnička se kompetencija sastoji od određenih znanja, vještina i stavova koji su primjere-ni određenom kontekstu (ekonomskom, kulturnom, sportskom itd.). Postoji još cijeli niz definicija poduzetničke kompetencije te pripadajućih dijelova termina. Poduzetnička kompetencija se neo-pravdano poistovjećuje samo s vođenjem gospodarskog subjekta, što je preusko definiranje. No, mogli bismo definirati i poduzetničku kompetenciju u užem smislu i to kao spremnost, sposob-nost rukovođenja poslovnim subjektom s ciljem razvojne održivosti na tržištu. Mogli bismo reći da je poduzetnička kompetencija u širem smislu načelo, karakteristika koja doživljava svoju ope-rativnost ovisno o kontekstu poduzetničke kompetencije. Poduzetničku kompetenciju (s osnov-nim karakteristikama: kreativnost, inovativnost, upornost, prepoznavanje prilika, preuzimanje ri-zika, timski rad, planiranje, organiziranje itd.) mogu posjedovati i razvijati i liječnici, pravnici, spor-taši, umjetnici i mnoge druge vrste zanimanja, ako ne i sva. Djelatnost u svakom zanimanju zahti-jeva poduzetničke kompetencije (koje opet čine jedinstvo znanja, vještina i stavova ovisno o kon-tekstu). Doseg određene razine kontekstualnog (znanja, vještine i stavovi) određuje stupanj kom-


petentnosti određene osobe ili skupine. Determiniranost poduzetništva u hrvatskoj svakidašnji-ci, kao ekonomsko-gospodarske aktivnosti je moguća, ali samo u definiciji poduzetništva u užem smislu, jer ne postoji prikladniji i svrsishodniji termin za vođenje gospodarsko - ekonomske djelat-nosti. S druge strane, poduzetništvo u širem smislu jest spremnost na inovativno djelovanje s pri-je određenim karakteristikama te univerzalan pojam primjenjiv na sve vrste aktivnosti.

4. Cilj i zadaci Prvenstveni cilj pedagogije poduzetništva bio bi istraživanje i implementacija didaktičko-me-

todičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda. Odgojno-obrazovni ciljevi mogu se promatrati s društvenog i individualnog aspekta.

Cilj i zadaci odgoja i obrazovanja iskazuju namjeru, intenciju odgojno-obrazovnog čina. Oni su polazište, ali i ishodište svakog odgojno-obrazovnog procesa. Odgojno obrazovni proces počinje određenom namjerom, a završava provjerom koliko je ta namjera ostvarena. Cilj je uopćena i sa-žeta formulacija intencije, a zadaci su razrada i konkretizacija. ( Bognar, Matijević, 2002, str. 163.).

Društveni aspekt odgoja i obrazovanja za poduzetnost/poduzetništvo jest osnaživanje naci-onalnog gospodarstva u cjelini , dok je individualni aspekt stjecanje znanja, vještina i stavova za poduzetništvo.

Zadaci odgoja i obrazovanja za poduzetništvo određuju se sukladno gospodarskim interesi-ma društva. To znači da bi nezaobilazan faktor u kreiranju zadataka trebalo biti gospodarstvo, ali i znanstvene institucije koje imaju veze s odgojem i obrazovanjem i gospodarstvom.

5. Odgojno obrazovni ishodi, nastavni sadržaji, strategija, vrjednovanje

Odgojno-obrazovni ishodi (outcomes) su neposredni rezultati obrazovno-odgojnog procesa. To su psihičke promjene učenika u spoznajnom području (znanja i sposobnosti), psihomotornom (motorne vještine) i motivativnom području (vrijednosti, stavovi i navike). Psihičke promjene što su rezultat učenja osposobljavaju učenike za promjenu ponašanja pa su to različite osposobljenosti. (Pastuović, 1999, str. 122).Odgojno-obrazovne ishode za poduzetništvo potrebno je temeljem istraživanja uskladiti s razina-ma odgoja i obrazovanja, što znači da su svakoj odgojno - obrazovnoj razini pridruženi odgovarajući isho-di odgoja i obrazovanja, od dječjeg vrtića pa do visokih škola. Nužno je da su nakon toga ishodi usklađeni s odgojno-nastavnim sadržajima kojima će se realizirati planirani ishodi. Konačan ishod odgoja i formal-nog obrazovanja bi se trebao ogledati u razini gospodarske konkurentnosti zemlje.

Nastavni sadržaji bit će usklađeni s razinom odgoja i obrazovanja. To znači da će učenici drugog ra-zreda osnovne škole imati drugačije odgojno-obrazovne ishode i nastavne sadržaje u odnosu na učeni-ke trećeg razreda osnovne škole.

Posebno i vrlo značajno područje jest strategija odgoja i obrazovanja za poduzetništvo. Ipak, konačan izbor (metoda i postupaka, napomena autora) je kreativan čin nastavnika (Bognar, Ma-tijević, 2002, str. 292). Pri kreiranju strategije učenja i poučavanja za razvoj poduzetničke kompe-tencije potrebno je primijeniti strategiju metodičkog pluralizma. Nužno je koristiti aktivne meto-de učenja i poučavanja, ali razmisliti i o alternativnim oblicima učenja i poučavanja (sugestopediji /superučenju), neurolingvističkom programiranju (NLP) i edukinestetici.

Potrebno je spomenuti neke projektne metode koje se koriste u odgojno-obrazovnom proce-su obrazovanja za poduzetništvo od osnovnih škola preko srednjih do visokih škola, a to su:

• učeničke zadruge• učenička (virtualna) poduzeća• studentska (virtualna) poduzeća• stvarna studentska poduzeća• poslovne simulacije

Tijekom odgojno-obrazovnog procesa u navedenim metodičkim okvirima se više ili manje (stvarno ili simulacijski) prate stvarni poslovni tijekovi. Učenici/studenti uče radeći.

Teško je vrjednovati rezultate timskog rada i obrazovne ishode, a posebice u određenom pro-jektnom zadatku u okviru važećih dokimoloških postavki (ocjene od 1 do 5). Na tom području, a vezano uz nove kompetencije pa tako i poduzetničku te metode učenja i poučavanja, nužne su razvojne promjene.

6. Područje realizacije Realizacija odgojno-obrazovnih programa iz područja poduzetništva odvijala bi se od predš-

kolske dobi do visokoškolske. Značajno je početi odgoj za poduzetništvo od dječjih vrtića. Pola-znici dječjih vrtića trebaju stjecati odgoj za poduzetništvo (u širem smislu). Potreban je odgoj koji potiče kreativnost, inovativnost, razumno preuzimanje rizika, upornost, pozitivnost karaktera i sl. Osim toga, nužno je u toj fazi razvoja poticati djecu na proizvodnju, stvaranje nove vrijednosti, ra-cionalno korištenje materijalnih resursa te ih upućivati u značaj osnovnih ekonomsko-poslovnih pojmova kao što su prodaja, nabava, prihod, trošak i dr.

U osnovnim je školama potrebno prilagoditi odgojno - obrazovne sadržaje, kao i metode uče-nja i poučavanja, razinama obrazovanja. Važno je koristiti načelo obrazovnih ishoda i mjerenje obrazovnih ishoda po proteku određenih vremenskih segmenata.

Također bi bilo važno obuhvatiti obrazovanjem za poduzetništvo srednjoškolske i visokoškol-ske obrazovne programe, ali provoditi ga kao cjeloživotno. Na taj način bi bio obuhvaćen cijeli for-malni i neformalni sustav obrazovanja u korelaciji s obrazovanjem za poduzetništvo. To je nužno s obzirom da je poduzetništvo u užem smislu riječi, područje stvaranja nove vrijednosti i društve-nog bogatstva koje je onda opet temelj razvoja ostalih društvenih aktivnosti (kultura, obrazova-nje, zdravstvo i druge).

Implementacija poduzetništva u odgojno-obrazovne procese jest posebno pitanje Potrebno je odgovoriti na pitanje kako organizirati učenje za poduzetništvo. Kao međupredmetnu temu, kao poseban predmet ili kao kombinaciju međupredmetne teme i posebnog predmeta? Zbog značaja poduzetništva kao ključne kompetencije, možda bi trebalo razmisliti o učenju za podu-zetništvo kao međupredmetnoj temi u kombinaciji s posebnim predmetom. Također se nameće pitanje imaju li sada odgajatelji i nastavnici (osnovne, srednje i visoke škole) dovoljno poduzetnič-kih znanja za učenje poduzetništva. Značajno je i pitanje imaju li i nastavnici koji uče nastavnike i odgajatelje dovoljno znanja o poduzetništvu kako bi ga tijekom obrazovnog procesa prenijeli na odgajatelje i nastavnike u osnovnim, srednjim i visokim školama. Pristup organizaciji sustavnog obrazovanja za poduzetništvo obuhvaćao bi:

1. sve one koji su korisnici odgojno-obrazovnog procesa u formalnom i neformalnom obrazo-vanju ( polaznici dječjih vrtića, učenici osnovnih i srednjih škola i studenti),

2. sve one koji su nositelji odgojno-obrazovnog procesa: odgajatelji u dječjim vrtićima, učitelji u osnovnim školama, nastavnici u srednjim školama i profesori na visokim školama,

3. nove nastavne planove i programe u formalnom odgoju i obrazovanju gdje se za poduzet-ništvo odgaja i uči na sljedeći način:



• da je poduzetništvo međupredmetna tema• da je poduzetništvo poseban predmet• kombinacija: poduzetništvo kao međupredmetna tema i poseban predmet,• uprave odgojno-obrazovnih institucija,• nastavne planove i programe visokih škola koje na različite načine educiraju odgojno-učitelj-

sko - nastavnički kadar (Učiteljski fakultet, Filozofski fakultet i sl.),• medije i javnost koje je potrebno senzibilizirati o značaju poduzetništva te• sve donositelje odluka o odgojno-obrazovnoj politici države (ministarstva, županije, općine

i gradovi, značajna poduzeća).

7. ZaključakPedagogija poduzetništva, kao znanstvena disciplina unutar pedagogijske znanosti, bavila bi se

istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda u području poduzetničke kompetencije. U tom smi-slu je to i nužnost s obzirom da je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog uče-nja, ali i osnovni generator materijalnog bogatstva društva.

Učenje, odnosno odgoj za poduzetništvo treba sustavno provoditi putem nacionalnog odgojno- obrazovnog kurikuluma od predškolskog odgoja nadalje kroz cjeloživotno obrazovanje. Pedagogija poduzetništva u korelaciji sa znanstvenim institucijama i gospodarskim subjektima bila bi „zaduže-na“ za kvalitetan odgoj i obrazovanje u području poduzetništva.

Uz pristup odgoju i obrazovanju za poduzetništvo koji potencira razvoj poduzetnosti i poduzet-ništva, a koji prožima sve društvene i gospodarske odnose možemo očekivati dugoročan gospodar-ski (i ne samo gospodarski) rast.

Entrepreneurial Pedagogy and Life - long Learning

AbstractSince entrepreneurship is one of the key competencies of life-long learning, it is necessary to coordinate the relations among education materials, teaching-didactic models and crite-ria and methods for evaluating the results of learning with economic needs. It is necessary to bring together present and future economic needs with other social activities and syn-chronize them with the entrepreneurial way of thinking.Entrepreneurial pedagogy should be a scientific discipline / branch within the field of ped-agogical science which would research and implement didactic-teaching models into edu-cation processes with the aim of reaching educational results. The educational results ob-tained in this way are entrepreneurial knowledges, skills and attitudes or entrepreneurial competence. This paper will try to define the relation between the terms of ‚’enterprise’’ and ‚’entrepreneurship’’, which can, but don’t have to correlate economically.Preschool pedagogy as a scientific discipline deals with the peculiarities of upbringing chil-dren of young age, such as care, protection, upbringing and education of children from their birth to the beginning of attending school, pedagogy of leisure deals with how to use one’s leisure time more usefully; entrepreneurial pedagogy would answer a series of questions re-garding life-long learning for enterprise / entrepreneurship: from defining educational re-sults and their evaluation to the theory of enterprise / entrepreneurship through history, with an emphasis on future knowledge needs in enterprise / entrepreneurship.

Key words: life-long learning, competence, pedagogy, entrepreneurship

Literatura:1. Anić,V., (2005), Veliki rječnik Hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber2. Bognar, L.i Matijević, M. ( 2002) Didaktika, Zagreb: Školska knjiga3. Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V., (2010.), Didaktika i kurikulum, Zagreb, IEP-D24. EU komisija, (2004), Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, Zagreb: Uprava za obrazovanje i kulturu5. Giesecke, H., (1991), Uvod u pedagogiju, Zagreb: Educa6. Gudjons, H., (1994), Pedagogija - temeljna znanja, Zagreb: Educa7. Hentig, H., (2008), Što je obrazovanje, Zagreb: Educa8. Hisrich, R., Peters, M., Shepherd, D. ( 2008), Poduzetništvo, Zagreb: Mate9. Jensen, E., (1998), Super-nastava, Zagreb: Educa10. Kuvačić, N., ( 2005), Poduzetnička biblija, Split: Beretin11. Meyer, H., (2002.), Didaktika razredne kvake, Zagreb: Educa12. Meyer, H., ( 2005.), Što je dobra nastava, Zagreb, Erudita13. Mijatović, A. ur. (1999), Osnove suvremene pedagogije, Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor14. Pastuović, N., ( 1999), Edukologija, Zagreb: Znamen15. Škrtić, M., (2008.), Osnove poduzetništva i menadžmenta, Karlovac: Veleučilište u Karlovcu16. Vukasović, A., (1991), Pedagogija, Zagreb: „Zagreb“-poduzeće za grafičku djelatnost


Cjeloživotno učenje za poduzetništvo – kada i kako?

2Lifelong Learning for Entrepreneurship - When and how?

Lifelong learning for best adaptation to the 21. century changes in the world of work

Mirjana Borota Popovska; Institute for Sociological, Political and Juridical Research- Skopje; [email protected] Marija Topuzovska, Institute for Sociological, Political and Juridical Research –Skopje; [email protected] Vasil Popovski; Institute of Economics – Skopje; [email protected]

AbstractSince the lifelong learning has been recognized as a high priority need for the individual, or-ganization and society and many different learning methods, techniques and activities are constantly being created and applied in order to build and develop the necessary knowl-edge, skills and competences, the question that arises is: what kind of lifelong learning is most adequate for best adaptation to the 21.century rapid changes in the world of work? Or more specific: what do people think and/or expect from the lifelong learning, so it can be considered effective and most appropriate? So for that purpose, this paper shares the find-ings form a research conducted on postgraduate students on Human Resources Manage-ment in the frames of the Institute for Sociological, Political and Juridical Research as a for-mal type of education and part of the lifelong learning process in the field of organization-al/business studies.

Key words: lifelong learning; skills and competences; 21.century changes; world of work

1. Introduction The world of work in 21 century is in a constant state of flux and change. Technological devel-

opment is introducing new skills and making others redundant; the high rate of unemployment is demanding new training and retraining; the shift from rural to urban employment requires a change in competencies and life style; migration and the displacement of people around the globe need a reorientation to a different sphere of the world of work: all these, and other factors, de-mand commitment to and provision for life-long learning. The world of work requires it’s partic-ipants to have the opportunity for constant personal and professional development. However, life-long learning requires personal commitment and motivation that will only develop when such learning is rewarded. Further, all our efforts to make continuing education a reality in our socie-ties will fail unless people develop the attitudes and values that encourage them to make the com-mitments necessary to engage in this area of education.

The world of work is experiencing major changes in patterns of production as well as dramatic innovations in technologies in the context of a more competitive global economy. There are ma-jor shortages of qualified workers for new industries, the displacement of labour, dislocation of people, reduced unionization, unemployment, obsolescence of skills and production techniques, gender inequalities and precarious employment. An increasing proportion of the working popula-tion exists outside the range of mainstream labour market policies, and formal education is able

32 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for...

to meet the demands of only a very small proportion of this population. All these changes con-front us day after day and reinforce the tremendous importance of lifelong learning as well as explain the growing demand for adult and continuing learning. Acknowledging the changing na-ture of work and the effects of policies to increase productivity, which result in considerable loss of jobs, we must affirm the importance of the right to work, as well as the role of adult learning which needs to be seen as an investment for better future.

The contemporary concept of the Lifelong learning, as it is defined by the European Commis-sion documents, primary with the Lisbon strategy (March, 2000) understands “all learning activ-ities undertaken throughout life, with the aim of improving knowledge, skills and competences within a personal, civic, social and/or employment-related perspective”. The breadth of this defi-nition also draws attention to the full range of:

• formal• nonformal and• informal learning activities.

The main idea is that, besides the knowledge, everyone has to gain, improve and development eight key competences, according to the European Reference Framework, to be able to cope with the 21. century changes, job tasks, and everyday life responsibilities in all spheres. The key com-petences for LLL are:

• Communication in the mother tongue• Communication in a foreign language• Mathematical literacy and basic competences in science and technology• Digital competence• Learning to learn• Interpersonal and civic competences• Entrepreneurship• Cultural expression

There is also, European Qualification Frame of Lifelong learning, with qualifications at 8 refe-rent levels, established with recommendations by ILO.

Actually, the Lifelong learning in its practice should be the best solution for: • Personal fulfillment and development throughout the life (cultural capital): key competen-

ces must enable people to pursue individual objectives in life, driven by personal interests, aspirations and the desire to continue learning throughout life;

• Active citizenship and social inclusion (social capital): key competences should allow everybody to participate as an active citizen in society; and

• Employability/adaptability (human capital): the capacity of each and every person to obta-in a decent job in the labour market.

The main priorities for action are: investing/financing in human resource development, cor-porative social responsibility, bringing closer the learning to the learner, making the education more attractive; organizational learning; equal educational opportunities for everyone, valoriza-tion, certification etc.

This paper makes an effort to investigate the preferences of people for lifelong learning mod-el in order to cope with the changes in the world of work.


2. Methodology For this research paper primary source of quantitative data was used, which was collected by

questionnaire. The collected data was analyzed through descriptive statistics, at univariate and bivariate level. The first level was analyzed and illustrated by frequencies, mean values and stand-ard deviation. And for the second level there were used cross tabs. The collected data was ana-lyzed with the SPSS (Statistical Package for Social Science) and the results are presented by tables, with interpretation and discussion by the authors.

The sample for this research was purposive, consisted of 73 respondents and the criteria for its design was: (a) active students at postgraduate studies (b) in Human Resource Management (c) at the Institute for Sociological, Political and Juridical Research in Skopje. This sample is consid-ered adequate for the research subject as the respondents represent a category of people which have chosen to continue with their formal education in the field of organizational/business stud-ies so they could use their new gained knowledge and qualifications in the world of work.

3. Results and discussionInitially the respondents were asked: How well do you cope with the 21.century changes? In

the following three tables we can find the results made by a cross tabulation by three variables: sex, age and working status. The results tell us that there is a significant difference between male and female respondents’ answers and the conclusion is that sex as a variable plays an important role on the way of coping with the changes, i.e. women consider that they better cope with the changes. The age is also an important variable, as there are great differences between the results, but a more precise analyze cannot be done, as the respondents from the third age-category are statistically not representative. Toward the working status as a variable, it brings conclusion that people who work more difficult cope with the changes, than people that don’t work. The 27,7% of total amount of respondents answered that they cannot cope in society, 23,3% at work, 20,5% in social relations, and 5,5% in family.

Table 1. Coping with the changes/cross tabs by sex

Table 2. Coping with the changes/cross tabs by age

Table 3. Coping with the changes/cross tabs by working status

On the question: Do you think that your last completed formal education gave you the required knowledge/skills for your employment/job? respondents’ answers show the mean of 2.84 (1 - very much; 5 - not at all), which says that the last formal education maybe wasn’t too much satisfacto-ry for the needs for employment/job, but it is considered enough, i.e. useful in general.

Table 4.Formal education and employment/job



According to table 5, the competency at work is at a high level, as most of the respondents consider that: My job tasks very well correspondence with the skills I own – 19,2% and/or I have the competence to cope with more complex job tasks – 38,4%, and only 9,6% who answered with: I need extra training to cope with my job tasks.

Table 5. Competency at work

The results (table 6.) show that both, the formal and the nonformal education are considered equally helpful for better coping with the changes.

Table 6. Formal or nonformal education for better coping with the changes

The respondents were also asked what do they find as most prevailing when choosing their formal/nonformal education. And the results are ranked as: (1) quality/renomee with 57,5%; (2) educational program with 26%; (3) price with 13,7% and (4) location with only 2,7%.

Table 7. Criteria for choosing a type of lifelong learning

The respondents had to answer do they prefer to use their working time, time for leisure throughout the week, or free time for weekends, for educational purposes (table 8), and from the results, it can be concluded that most of them, 75,3% would like to use their time for leisure throughout the week. This is very important fact for the work vs. private life balance, i.e. for the total quality of working life.

Table 8. Spending time for lifelong learning

About the issue of participation and finance investment in nonformal education/training pro-gram, the respondents were asked what do they prefer – either them to choose the training pro-gram, either their employer, and also – who to take on the costs for that. The results show that most of the respondents – 63% prefer to choose the training program by themselves, but that to be paid by the employer. It is a positive fact that even 27,4% are willing to choose and finance the training by themselves, and only 9,6% would rather let the complete decision to be made by the employer (table 9).

Table 9. Choosing and financing the lifelong learning

The results about the benefits and expectations from the current formal education (postgrad-uate studies in HRM), could be ranked in the following order: (1) Personal satisfaction/realization of personal aspirations/self fulfillment; (2) Opportunities for new employment; (3) Gaining knowl-edge, skills and competencies required for the job (4) Opportunities for career development/new, better position at work; (5) Active citizenship and social inclusion; (6) Keeping the job.



At the question: Would you use your student status for educational mobility in EU, most of the respondents answered with yes – 42% (table 10).

Table 10. Educational mobility

The valorization of the certificate/diploma from the formal/nonformal educations turns to be a significant issue for working - mobility outside the country opportunities, as most of the re-spondents – 52% had a positive answer toward the question.

Table 11. Working mobility

There is a distribution of positive answers in percentages of the respondents (table 12) about each of the key competence for LLL (through some extra sub-competences), which they person-ally find it necessary to gain or to improve.

• The rank of the most required competences would be: 1. Situation assessment and problems resolving 2. Taking initiative/risk 3. Human resource management 4. Collaboration with people from other country/culture 5. Use of scientific/professional technology 6. Creative expression 7. Organizational skills 8. Foreign language 9. General knowledge10. Collaboration with other people/team work

11. Use of computer12. Basic mathematical operations13. Internet14. Learning to learn15. Literacy in mother tongueThis should be accepted as meaningful information for the curricula development for the ed-

ucational study programs. And it also shows the recognized need for entrepreneurial competenc-es development.

Figure 1. Required LLL competences

And for that purpose, in order to improve/gain these competences, most of them – 53,4% would rather choose formal education, 38,4% would choose nonformal education/training, and only 8,2% consider that the self-learning (by literature, audio-visual devices, internet etc.) would be the most useful way.



Table 12. Competences development and lifelong learning form

The respondents were directly asked, with open question, what would they suggest for im-provement of the current educational programs, and the general highlights were: (a) focus on quality; (b) professors’/trainers’ approach improvement; (c) less theory, more practice; (d) mod-ernization; (e) learning practical things; (f) redefinition of the low regulative about LLL in the coun-try; (g) verification of the nonformal education.

4. ConclusionAs the results show, people can hardly cope with the 21. century changes in the world of work,

but in the sphere of the everyday life also. The respondents have recognized their need for con-stant improvement and development, and their general opinion is that this type of knowledge, skills and competences could be gained by combining the both of the educational systems: for-mal and nonformal. As five most required competences they outline: situation assessment and problems resolving; taking initiative/risk; human resource management; collaboration with peo-ple from other country/culture; use of scientific/professional technology; from which can be con-cluded that the priority action should be directed to the lifelong learning for entrepreneurship; people skills development; and using technology.

SažetakBudući da je cjeloživotno učenje prepoznato je kao jedan od prioriteta potreba za pojedinca, organizacije i društva i mnogo različitih metoda učenja, tehnika i aktivnosti se stalno stvara i primjenjuje za izgradnju i razvoj potrebnih znanja, vještina i kompetencija, pitanje koje se nameće je: Kakav oblik cjeloživotnog učenja je najprikladniji za najbolju prilagodbu na brze promjene u 21.stoljeću u svijetu rada? Ili više specifično: Što ljudi misle i / ili očekuju od cje-loživotnog učenja, tako da se može smatrati učinkovito i najprikladnije? Za tu je svrhu, ovaj rad dijeli saznanja iz istraživanja provedenog na studentima postdiplomskog studija Uprav-ljanje ljudskim resursima u okvirima Instituta za sociološka, politička i pravna istraživanja kao formalni tip obrazovanja i dio cjeloživotnog učenja u području organizacijskih / poslov-nih studija.

Ključne riječi: cjeloživotno učenje, vještine i kompetencije, promjene u 21. stoljeću, svijet rada.

References1. CEDEFOP Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. (2003) Lifelong learning:

Citizen View. p. 6-24.2. Commission of the European Communities. (2000) A memorandum of lifelong learning. Brussels.3. Commission of the European Communities. (2001) Making a European area of lifelong learning a reality.

Brussels.4. Craig, L. R. (1987) Training and Development Handbook. A guide to human resource development. McGraw-

Hill Book Company. 5. European commission (2004) Implementation of education and training 2010 work programme: Key compe-

tences for Lifelong learning – A European Reference Framework. 6. Jones, G. and George, M. J. (2003) Contemporary management. McGraw-Hill.


Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije

Marina Gregorić i Ljiljana Skendrović, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, „Nikola Šubić Zrinski“, 10 000 Zagreb, Hrvatska, Selska cesta 119, Telefon: +385 1 3010 618, Fax: +385 1 4002 302, Mobitel: +385 99 40 40 164, [email protected], [email protected]

Sažetak Brendiranje turističke destinacije ne može se zamisliti bez suradnje privatnog i javnog sekto-ra, poduzetništva i države. Cjeloživotno učenje važan je čimbenik podizanja svijesti tržišta o prednostima turističke destinacije i njezine vrijednosti na tržištu. Definicija brenda koja po-lazi od potrošača je ona kojom se treba voditi u današnjem tržišnom okruženju u kojem ku-pac i tržište određuju vrijednost proizvoda ili usluge. Da bi se postiglo uspješno brendiranje destinacije, brend mora postati živ za turiste koji dolaze u destinaciju. Marketinški menadžer moraju biti u mogućnosti ponuditi iskustva i doživljaje kroz posjet destinaciji i pri formira-nju brenda, a ne samo razvijati ime, logo i znak. Sve destinacije danas imaju hotele, kongre-sne kapacitete, jedinstvenu kulturnu baštinu, prirodne ili umjetne atrakcije, zabavne sadrža-je ili neke druge oblike turističkih sadržaja kojima nastoje privući pozornost i povećati vrijed-nost brenda destinacije, ali budući uspjeh ovisi o njihovoj mogućnosti kreiranja jedinstvenog identiteta i diferencijacije u odnosu na konkurenciju. Da bi se destinacija uspješno brendira-la potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude zajedno s krovnim nacionalnim institucijama te njihov koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi, pružanju je-dinstvene i konzistentne kvalitete usluge. Uključivanje poduzetništva i cjeloživotnog učenja o specifičnostima brendiranja turističke destinacije predstavljaju osnovne preduvjete za nje-no uspješno brendiranje.

Ključne riječi: Poduzetništvo, brendiranje, cjeloživotno učenje, turistička destinacija.

1. UvodTuristička destinacija jedna je od temeljnih nositelja turističke ponude nekog područja koja se

karakterizira raznolikošću sadržaja i specifičnim obilježjima. Turističke destinacija promatra se kao amalgam, tj. kombinacija prirodnih i umjetnih atrakcija, pruženih usluga smještaja, hrane i pića kao osnovne djelatnosti turizma te ostalih usluga koje se nude turistima u destinaciji, a nisu isklju-čivo turitičke djelatnosti. Gostoljubivost zaposlenih u turizmu kao i lokalnog stanovništva zajed-no s pristupom destinaciji, odnosno prometnom povezanošću destinacije s emitivnim tržištima te lokalni prijevoz također utječu na brendiranje i atraktivnost destinacije. Tome treba pridodati de-stinaciju kao kulturološku potvrdu vrijednosti, neodvojivost procesa proizvodnje usluge, potrošnje odnosno konzumacije turističke usluge od strane turista te višestruku upotrebu destinacije kako od turista i posjetitelja tako i od lokalnog stanovništva.

Upravo zbog ovakve heterogenosti turističke destinacije, njeno se brendiranje mora promatra-ti kao kompleksan proces na koji imaju utjecaj svi posredni i neposredni sudionici koje čine privat-ni i javni sektor; privatni poduzetnici i država. Kako je uloga poduzetništva u turističkoj destinaciji karakterizirana pružanjem različitih usluga u destinaciji od strane lokalnih poduzetnika i onih koji

44 Marina Gregorić, Ljiljana Skendrović: Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja...

su svoje poduzetničke pothvate ostvarili u određenoj djelatnosti, a nisu dio lokalnog stanovništva, njihov je razvoj potrebno jačati na način da se javni sektor aktivnije uključi u sve oblike suradnje i potpore, a sve s ciljem stvaranja jakog brenda destinacije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je voditi računa o svim aspektima cjeloživotnog učenja koje bi trebalo obuhvatiti znanja i iskustva prilago-đena promjenama na tržištu potražnje za turističkim proizvodom.

2. Brendiranje turističke destinacije Brendiranje proizvoda u prošlosti je odigralo važnu ulogu u marketingu i promidžbi općenito, a

u današnje vrijeme posebno važnu ulogu ima i u marketingu turističke destinacije. Klasična definicija brenda, koja izrazito naglašava ulogu i perspektivu ponuđača, definira brend

kao ime, znak, simbol, dizajn ili kombinaciju istih, čija je svrha i namjera identificirati proizvode ili usluge jednog ili više ponuđača i diferencirati ih od konkurencije.

Modernija definicija brenda polazi od strane potrošača te se njome treba voditi u današnjem tržišnom okruženju u kojem kupac i tržište određuju vrijednost proizvoda ili usluge čime utječu kako na pozicioniranje, tako i na osnaživanje brenda.

Brend se također definira kao nešto jednostavno (Interbrand, 1990.). Brend je efekt trgovačke marke koja kroz pažljiv menadžment, umješnu promidžbu i široku uporabu dolazi do umova potro-šača kako bi u njima probudila pažnju i stvorila vrijednost i atribute nečeg opipljivog i neopipljivog.

Brend je proizvod ili usluga napravljena isključivo svojom osobnošću i pozicioniranjem (Hankin-son, 2001.). Osobnost brenda jedinstvena je kombinacija opipljivog i simboličnog obilježja (kao npr. što dobivam?) ili neopipljivog simboličnog atributa (kako se osjećam?). Pozicioniranje brenda definira točku referentnosti uz poštivanje kompetitivnih prednosti i zauzima jedinstveno mjesto u percepciji i umu potrošača.

Uloga brenda je omogućiti kupcu efektivan proces izbora (Doyle, 1989.). Cilj je brenda probu-diti u kupcima pozitivnu akciju kroz mogućnost donošenja odluke. Razvoj imena, loga i prezentaci-je atraktivnog brenda (kako fizičkog tako i emocionalnog) vrednovanog od strane potrošača i po-nuđača jest osnova procedure brendiranja.

Turistička destinacija može se definirati kao „ono što turist odabire kao mjesto koje će posjeti-ti, a s kojim na tržište istupaju proizvođači usluge, odnosno destinacija treba biti definirana s pozi-cije turista“ (Magaš, 2003., str. 24).

Pojam destinacija potječe od latinske riječi destinatio koja znači ciljno odredište. Temeljem ovog značenja, može se zaključiti da je „destinacija u svom izvornom značenju sinonim za odredi-šte, pa i cilj, krajnji ili usputni“ (Berc, Radišić, 2009., str. 10). Uži pojam destinacije počeo se počet-kom sedamdesetih godina postupno širiti i na istraživanja turizma, a posebice njegovih tijekova iz-među emitivnih i receptivnih područja, te je tako destinacija postajala sve više istoznačnica za tu-ristički lokalitet, zonu, mjesto, grad, regiju, zemlju, skupinu zemalja pa čak i kontinent. Turistička destinacija može predstavljati i širi prostor koji svoj turistički identitet gradi na koncepciji kumu-lativnih atrakcija koje omogućuju doživljaj i s dodatnom turističkom infrastrukturom predstavlja-ju prostor intenzivnoga okupljanja turista (Vukonić, 2001.).Suvremena primjena pojma turističke destinacije podrazumijeva poimanje šireg prostora ili šire prostorne jedinice kao razvojne jedini-ce. U turističkim se destinacijama omogućuje turistička potrošnja te se one mogu promatrati kao turistički proizvod koji na određenim tržištima konkurira ostalim proizvodima. Turistička destina-cija još se definira i kao prostorna jedinica koja svojim komplementarnim turističkim sadržajima odgovara zanimanju jednog i više segmenata turističkih korisnika. Može se također reći da je turi-


stička destinacija optimalna kombinacija fiksnih i varijabilnih čimbenika, te mogućnost turističko-ga djelovanja u skladu s preferencijama tržišta, neovisno o administrativnim granicama. Pri tom su fiksni čimbenici oni koji se ne mogu mijenjati ili se dugoročno mijenjaju kao što su slike krajoli-ka, znamenitosti, atraktivnosti, hoteli, kulturni objekti, turistički uredi itd., dok su varijabilni čim-benici turističke robe kao i ulaganja rada potrebnog za odgovarajuće povezivanje tih roba i njiho-vo plasiranje na tržište. Prema tumačenju WTO-a (World Tourism Organization), turistička destina-cija se smatra osnovnom jedinicom na kojoj su temeljene različite dimenzije turizma te ključnom točkom u razvoju i pružanju turističkoga proizvoda kao i implementaciji politike i strategije turiz-ma, te osnovnom jedinicom turističke analize. Tako destinacija po WTO-u nudi širok spektar proi-zvoda, iskustava i usluga koji su sastavni dio brenda destinacije.

Značenje destinacije za pojedinoga turista ovisno je o njegovim potrebama i spoznajama pa time i samo shvaćanje destinacije s aspekta turista može imati različita, subjektivna značenja. S obzirom na karakter destinacije koja se sastoji od različitih atrakcija, a time i povezanih turističkih usluga i opremljenosti, destinacija predstavlja skup usluga koji za turista znači proizvod te se može definirati i kao konkurentna jedinica u receptivnom turizmu.

Da bi se postiglo stvarno uspješno brendiranje turističke destinacije, brend mora postati živ za sve posjetitelje i turiste koji dolaze u destinaciju. Marketinški menadžeri moraju biti u mogućno-sti ponuditi iskustva i doživljaje kroz posjet destinaciji i pri formiranju brenda, a ne samo razvija-ti ime, logo i znak. Sve destinacije danas imaju hotele, kongresne kapacitete, jedinstvenu kultur-nu baštinu, prirodne ili umjetne atrakcije, zabavne sadržaje ili neke druge oblike turističkih sadrža-ja kojima nastoje privući pozornost i povećati vrijednost brenda destinacije, ali budući uspjeh pri-vlačnosti za turiste ovisi o njihovoj mogućnosti kreiranja jedinstvenog identiteta i diferencijacije u odnosu na konkurenciju.

Na tržištu na kojem je potrebno uvjeriti turiste da posjete destinaciju, treba postići da turisti osjete empatiju s destinacijom i njenim vrijednostima, te da odluke o izboru destinacije donose temeljem osjećaja, stanja svijesti i uma, a ne temeljem cijene, a to se treba postići brendiranjem (Morgan et al., 2002.).

George Whitfield opisuje važnost brendiranja na sljedeći način: „Brending je stvaranje iskustva mjesta kao pozitivnog, mjesta koje se pamti i koje je posebno koliko je moguće biti poseban. Brend je obećanje. Da bi nešto značio, brend mora biti isporučen i održan. Obećanje nije u tome da bi posjetitelji pronašli destinaciju fizički, već da bi doživjeli iskustva i uživali u atributima na način koji prelazi njihova očekivanja. Iskustvo je ono što zadovoljava i pruža izvršenje obećanja. Bez obzira koliko je destinacija poznata, koliko je bogata i jedinstvena njena kultura i njena prirodna ljepo-ta, najvažnije mjerilo destinacije je realnost kako posjetitelji dožive destinaciju, kako su posjetitelji tretirani i kako su se osjećali prilikom boravka u destinaciji.“ (Rogers, 2008., str.132).

Brendiranje treba uključivati sljedeće: • definirati jedinstvenost prodajnih prednosti koje destinaciju diferenciraju od konkurencije• proizvesti i postaviti prioritete s jasnim motivacijskim porukama potencijalnim posjetitelji-

ma koje odražavaju pozitivan stav zajednice prema njima• izraditi positioning statement koja opisuje destinaciju i odvaja ju od konkurencije u očima

posjetitelja• osmisliti kreativan logo za destinaciju koji podupire i slaže se s novoformiranom izjavom

pozicioniranja.

Uvijek su ljudi ti koji su ključni i odgovorni za izvršavanje usluge i ispunjavanje obećanog, a ujedno su i odgovorni za razvoj brenda. Unatoč kulturi i atrakcijama destinacije, ipak su ljudi oni koji pružaju gostoprimstvo, osmijeh, pažnju i dobrodošlicu gostima te na taj način pružaju i osje-ćaj ugode i stvaraju pozitivne doživljaje koji prerastaju u iskustvo zbog kojeg se jedna destinacija može uvelike razlikovati od druge.

Brendiranje mora u sebi sadržavati stvaranje dodatne vrijednosti za posjetitelje, a upravo se to postiže ljudskom komponentom i dobrodošlicom koju samo čovjek može pružiti. U ovom aspektu dolazi do izražaja poduzetništvo i cjeloživotno učenje za poduzetništvo koje treba omogućiti stvara-nje dodatne vrijednosti kroz procese razvoja i primjene stečenih znanja koja imaju za svrhu ostva-riti ciljeve destinacijskog menadžmenta u okviru brendiranja.

Brendiranje mora omogućiti da destinacija kao proizvod ima svoj rast, trajanje i dugoročnost, te je stoga od izuzetne važnosti postupku brendiranja pristupiti ispravno. Komponenta diferencija-cije mora biti potkrijepljena stvarnom mogućnošću da se održi obećano i da se zadovolje očekiva-nja posjetitelja u potpunosti. Dobro brendiranje destinacije treba biti originalno i uključivati kom-ponentu diferencijacije, ali originalnost i različitost trebaju biti održive, vjerodostojne i relevantne.

Brend čije ime nije poznato na tržištu, prolazi kroz četiri faze:• Stvaranje svijesti o postojanju brenda među potencijalnim turistima.• Prepoznavanje brenda od strane budućih korisnika.• Odluka korisnika o preferenciji ili nepreferenciji brenda, odnosno kupnji ili odbijanju brenda. • Lojalnost privlačnom brendu od strane korisnika turističkoga proizvoda.Za turističku destinaciju važan je efekt prepoznavanja turističkoga proizvoda. Razlog je uobi-

čajeno ponašanje turista koji odabiru turističku destinaciju prema njenoj popularnosti ili prepo-znatljivosti. Svaki brend potrebno je pratiti i unaprjeđivati, a praćenje uspješnosti brenda na trži-štu omogućuje donošenje ocjene o aktualizaciji i potrebi za redizajnom. Brend treba izraziti krat-ko i jasno, treba biti jednostavan za izgovor i čitanje, jednostavan za pamćenje i razlikovanje i tre-ba biti takav da se može izgovarati na dominantnim jezicima.

Brend destinacije izražava njenu lokaciju, aktivnosti i sadržaje unutar njenih granica. Potrebno je izgraditi dugoročnu viziju brenda destinacije koja se temelji na znanju i u suglasju svih sudionika u formiranju turističkoga proizvoda.

3. Utjecaj poduzetništva i cjeloživotnoga učenja na brendiranje turističke destinacije

Kako se poduzetništvo može definirati kao proces stvaranja nečega novoga s ciljem ostvarivanja nagrade ili profita, a karakterizira ga sedam temeljnih osobina (inovativnost, sklonost preuzimanju rizika, samouvjerenost, radoholičnost, svrhovitost, odgovornost i samostalnost) možemo zaključiti kako je većina ovih karakteristika prepoznatljiva u okviru pružanja širokog spektra usluga u turistič-koj destinaciji, odnosno da se one trebaju pružati na način koji će kod turista izazvati zadovoljstvo i želju da se ponovo vrate na destinaciju.

U okviru brendiranja destinacije potrebno je prepoznati sve karakteristike poduzetništva kao sa-stavnice turističkog proizvoda destinacije i njihove nositelje, za što je potrebno kontinuirano učenje svih sudionika i kreatora turističke ponude i jednoznačno razumijevanje zakonitosti, teorije i prak-se brendiranja.



Učenje o poduzetništvu i učenje o brendiranju destinacije u turističkoj djelatnosti, trebale bi biti koordinirane aktivnosti poticane od strane nacionalnih nositelja destinacijskog menadžmenta i to na način da se svi sudionici aktivno uključuju u procese obrazovanja o značenju i ciljevima brendiranja, kontinuiranim formalnim i neformalnim obrazovanjem, a sve s ciljem održanja obećanja koja su dana turistima pri cjelokupnom procesu brendiranja destinacije i u svim oblicima komunikacije s tržištem. Da bi se destinacija uspješno brendirala potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude za-jedno s krovnim nacionalnim institucijama te njihov zajednički koordinirani rad na razvoju destinaci-je, njenoj promidžbi i pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge.

U tom smislu potrebno je direktno obrazovati sudionike u većim i manjim grupama, putem se-minara, radionica i treninga, kroz izradu praktičnih projektnih zadataka, poduzetničkih planova i ra-zličitih razvojnih studija, kongresa i okruglih stolova, a koji za cilj imaju učenje o destinaciji, menad-žmentu i brendiranju destinacije. Ovim bi se postiglo da svi sudionici i pružatelji usluga (uključuju-ći privatni i državni sektor) u destinaciji steknu znanja koja im omogućuju izgradnju snažnog bren-da i njegovu uspješnost koja se manifestira kroz postizanje željene percepcije vrijednosti destinaci-je u očima turista.

Formalna znanja sudionika potrebno je nadopunjavati i neformalnim znanjima koja se mogu ste-ći kroz razmjenu iskustava s drugim destinacijama sličnih karakteristika, zatim učenje na tekućim po-slovima (tzv. on the job learning), a obrazovanje se treba vršiti na svim nivoima radnika i rukovodite-lja, posebice onih u direktnom kontaktu s turistima i posjetiteljima turističke destinacije. Usluga ob-razovanja u formalnom i neformalnom obliku treba uključivati stručnjake koji su u stalnom kontak-tu s aktualnim događanjima u praksi marketinga i brendiranja, a oni mogu biti i domaći i inozemni.

Ovakav pristup brendiranju destinacije rezultat je praktičnih i teorijskih znanja, iskustava i znan-stvenih analiza koje trebaju biti temelj za daljnja istraživanja uspješnosti brendiranja, a postignuti re-zultati mogu se vidjeti u ostvarenju sinergije teorije i prakse te izravnom ocjenom kvalitete destina-cije od strane turista.

4. Zaključak Temelj i motivacija za izradu ovoga rada rezultat je istraživanja teorijskih spoznaja o brendiranju

turističke destinacije, promatranja iz stvarnog života kao i rada u području obrazovanja i destinacij-skog menadžmenta, tijekom kojih su autori uočili povećanu potrebu za uključivanjem komponenti cjeloživotnog učenja o brendiranju turističke destinacije u sve segmente nositelja turističke ponude u destinaciji. Cilj ovakvog pristupa jest potaknuti privatni i javni sektor na jačanje sinergije, koordina-ciju međusobne suradnje, razmjenu znanja i iskustava te kontinuiran zajednički razvoj kako bi uspješ-no brendirali turističku destinaciju na emitivnim tržištima.

Za uspješno i jedinstveno brendiranje destinacije važno je znati tko su nositelji turističke ponu-de, koja je njihova uloga, koje su atraktivnosti destinacije i po čemu se destinacija može diferencira-ti od konkurencije. Potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude, njihov koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi, pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge. Podu-zetništvo ovdje ima važnu ulogu jer je ono sastavni dio cjelokupnog okvira ponude u destinaciji. Po-trebno je intenzivno primjenjivati sve oblike cjeloživotnog učenja u praksi kako bi se svi sudionici ak-tivno uključili u procese stjecanja potrebnih znanja o stvaranju brenda destinacije.

U skladu s istraživanjima i dostignućima koja zastupaju različiti autori, praktičari i teoretičari tu-rizma i destinacijskog menadžmenta, možemo zaključiti da je brendiranje destinacije važan predu-vjet za uspjeh destinacije u smislu posjećenosti, poznatosti i profitabilnosti. Uloga poduzetništva i

cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije značajna je i podrazumijeva trajnu potre-bu za uključivanjem svih sudionika, kako bi se putem cjeloživotnog učenja o specifičnostima bren-diranja turističke destinacije osiguralo njeno uspješno brendiranje.

The Role of Entrepreneurship and Longlife Learning in Branding of Tourism Destination

AbstractBranding of tourism destination can’t be seen without cooperation between private and public sector, entrepreneurship and government. Lifelong learning is an important element of increased awareness about the market and advantages of tourism destination as well as its market value. Definition of brand which starts from the needs of consumers is one that should lead in contemporary market environment where customers and market determine the value of the product or services. To achieve successful branding of destination brand must become alive for tourists visiting destination. Marketing management must be able to create experiences for tourists while visiting destination through creation of brand in-stead of creating only the name or sign. All destinations today consist of hotels, congress halls, unique cultural, natural or manmade attractions, entertainment, amusement and oth-er facilities in order to attract attention and increase the value of destination brand, but fu-ture success depends on their capability of creating unique identity and differentiation from competitors. In order to successfully manage branding of destination, cooperation of all car-riers of tourism supply is necessary, together with national institutions and their coordinated work on the destination development, promotion and offering unique and consistent quali-ty of service. Involvement of entrepreneurship and lifelong learning about specific issues re-lated to branding of tourism destination are basic prerequisites of its successful branding.

Key words: Entrepreneurship, branding, lifelong learning, tourism destination.

Literatura:1. Berc Radišić, B. (2009). Marketing turističkog proizvoda destinacije. Opatija. Fakultet za menadžment u turiz-

mu i ugostiteljstvu.2. Berman, B., Evans, J. (1987). Marketing. New York. Macmillian Publishing Company.3. Kotler, P. (1996). Principles of marketing. London. Prentice Hall. 4. Magaš, D. (2003). Menadžment turističke organizacije i destinacije. Opatija. Fakultet za hotelski i turistički

menadžment.5. Morgan et al. (2002). preuzeto od: Rogers, T. (2008) Conferences and conventions, A global industry. UK.

Butterworth-Heinemann. 6. Rogers, T. (2008). Conferences and conventions, A global industry. UK. Butterworth-Heinemann.7. Šošić, H. (1995). Poduzetništvo. Zagreb. Centar za dopisno obrazovanje Birotehnika.8. Vukonić, B. Keča, K. (2001) Turizam i razvoj. Zagreb Mikrorad d.o.o. i Ekonomski fakultet Zagreb.8. Zbornik radova. (2011). Učenje za poduzetništvo. Zagreb. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i uprav-

ljanje Nikola Šubić Zrinski.


Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa

Martina Klepić Novalija, PULIS Poslovne usluge d.o.o, t./f. +385 1 2365 056, [email protected]

Sažetak Baveći se poslovnim procesima više od 20 godina u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, promatram promjenu okruženja. Danas biti poduzetnik znači nešto posve drugačije. Svakodnevna edu-kacija neophodna je za uspjeh na tržištu. Istodobno, napredak tehnologije nije donio kva-litetniju komunikaciju jer kako onda objasniti da danas u doba softvera i hardvera mladi nisu svjesni svoga okruženja, ne znaju što ih očekuje kada izađu iz škole ni koje su njihove mogućnosti.Ovaj rad prikazuje što mladima nismo pružili, a možemo i trebamo pružiti. Mladi trebaju kva-litetnije informacije, bolju komunikaciju, poticaje za usavršavanje i kontakt sa stvarnim svi-jetom. U članku autorica prikazuje predodžbe mladih o poduzetništvu, njihovom okruženju i njima samima.

Ključne riječi: poduzetništvo, mladi, obrazovanje, osnovna škola, srednja škola, društvena kretanja

1. UvodIstraživački rad o poduzetništvu i mladima nastao je na temelju iskustva radionice koja je odr-

žana u Osnovnoj školi dr. Ivan Merz u Zagrebu u prosincu 2011. godine. Naslov radionice bio je “Stipendije, aktivnosti učenja i projekti - kako, gdje, zašto, što trebam znati.”

U sklopu škole osnovana je Udruga čiji je cilj obogatiti ponudu škole te učenicima pružiti više sadržaja.

Kao poslovni savjetnik malog i srednjeg poduzetništva i ambasador ženskog poduzetništva - “Europske mreže žena ambasadorica poduzetništva” autorica se uključila u rad udruge provođe-njem trodnevne radionice “Stipendije, aktivnosti učenja i projekti - kako, gdje, zašto, što trebam znati.”

Radionicu su pohađali učenici 7. i 8.-ih razreda i obrađivane su sljedeće teme:• Što za vas znači novac?• Kako se mladi mogu organizirati? • Što je stipendija i kako vam može pomoći?• Gdje pronaći stipendije za svoje daljnje školovanje?• Što je projekt?• Kako napisati projekt?• Kako pronaći projekte?• Kako pronaći partnere u projektima?• Praktični primjer pisanja projekta.

52 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa

Radnja knjige “Alisa u zemlji čudesa” prati doživljaje djevojčice Alise koja pada niz zečju rupu u fantastični svijet naseljen osebujnim stvorenjima.

Učenici su se osjećali upravo kao i djevojčica Alisa. Pali su u rupu fantastičnog svijeta novca, projekata, stipendija, volontiranja, novih mogućnosti, poduzetništva – u svijet naseljen osebujnim pojmovima.

Prema anketnom upitniku svi su učenici smatrali radionicu korisnom. 72% učenika odgovorilo je da nakon radionice shvaća što je projekt i kako ga napisati , 63% učenika izjavilo je da je radio-nica potaknula želju za daljnjim učenjem o projektima, stipendijama ,volontiranju, poduzetništvu.

Pri izvođenju radionice uočeni su sljedeći problemi:• učenici su nedovoljno obaviješteni o mogućnostima stipendija i volontiranja,• ne posjeduju vještine planiranja i organizacije,• ne poznaju oblike organizacije mladih,• željni su kreativnih pristupa rješavanju problema,• pomanjkanje komunikacije među učenicima.Na temelju iskustava radionice iz prosinca 2011. godine, u travnju 2012. godine napravljeno je

istraživanje o odnosu prema novcu, kreativnosti u školi, vanjskom okruženju učenika, poduzetništvu .Prije nego što se iznesu statistički podaci o istraživanju potrebno je istaknuti organizacijske

oblike mladih i učeničko poduzetništvo.

2. Organizacijski oblici mladih i učeničko poduzetništvo

Tablica 1. Postoji više oblika organiziranja mladih, kao što su:

Udruge mladih Udruga građana/ki registrirana prema Zakonu o udrugama koje vode mladi koji su demokratski izabrani među članstvom udruge, a u svome radu usredotočeni su na afirmaciju mladih i podizanje kvalitete života mladih u zajednici.

Udruge za mlade Udruga građana/ki registrirana prema Zakonu o udrugama, a ne vode ih nužno mladi demokratski izabrani među članstvom udruge; u svome radu usredotočena je na podizanje kvalitete života mladih i rješavanje konkretnih problema

Klub za mlade Prostor otvoren za mlade u unaprijed određeno vrijeme tijekom dana koji nudi različite sadržaje za mlade; ponekad je registriran kao zasebna nevladina udruga, a ponekad kao projekt unutar nevladine udruge i sl.; klubovi za mlade samostalni su prostori u kojima mladi stvaraju sadržaje prema vlastitim potrebama

Centri za mlade Specijalizirani su prostori pružanja usluga i servisa mladima te mjesta na kojima se mladi mogu obrazovati i informirati o brojnim pitanjima i ži-votnim područjima; centre za mlade vode stručnjaci ili udruge mladih i za mlade

Učeničke zadruge Dragovoljnim učlanjenjem u zadrugu učenik preuzima obvezu rada u njoj. Postaje suodgovoran za njen rad te uspjeh i neuspjeh. Razvija se osob-nost i druge pozitivne karakterne crte i stječe sposobnost za uspješno su-očavanje s životnim problemima.U Zagrebu, prema Hrvatskoj udruzi učeničkog zadrugarstva, postoji 26 zadruga osnovnih škola od ukupno 127 redovnih škola i 5 učeničkih za-druga srednjih škola.


Projekt Učeničko poduzetništvo koji provodi Centar za poduzetništvo Osijek od 2001. godine na području istočne Hrvatske primjer je razvoja poduzetničkih vještina kroz projekt u kojem učenici pomoću učeničkih tvrtki stječu znanja o tržišnim mehanizmima, vođenju poslovanja, timskom radu i odgovornosti te razvijaju osobne vještine – samoinicijativnost, samopouzdanje i kreativnost, tj. osobine od presudne važnosti za uspjeh u društvu. Program Učeničko poduzetništvo pomaže stva-ranju poduzetničke kulture i potiče poduzetničke aktivnosti učenika.

Riječ poduzetno prema rječniku stranih riječi znači: snalažljivo, vješto, praktična primjena ideja, a poduzetnik je osoba koja ima osobine kao što su: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samo-uvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva, odgovornost.

Ovim istraživanjem pokazano je kako se učenici snalaze u poduzetništvu, što misle o okruženju u kojem žive i rade te znaju li koje im se mogućnosti pružaju u svakodnevnom životu.

U nastavku teksta prikazuje se što osnovnoškolci i srednjoškolci znaju o poduzetništvu, što osje-ćaju prema sebi i svojoj okolini te koliko su im poznate informacije iz okruženja koje pomažu u sva-kodnevnom životu i obrazovanju.

3. MetodologijaUkupno je anketirano 417 učenika triju osnovnih škola u Zagrebu: Fran Krsto Frankopan, dr. Ivan

Merz i Petar Preradović te triju srednjih škola iz Zagreba: II. Ekonomska gimnazija, Privatna srednja ekonomska škola INOVA i Srednja škola Sesvete – opća gimnazija.

Upitnik je popunilo 245 učenika osnovnih škola od čega 110 učenika osmih i 135 učenika sed-mih razreda, te 172 učenika srednjih škola - 114 učenika drugih razreda i 58 učenika trećih razreda.

Podjednaki je broj muških i ženskih ispitanika u osnovnoj školi ( 121 učenica i 124 učenika). U srednjoj školi manje je muških ispitanika – 77 učenika i 95 učenica.

Upitnik za osnovnu školu sadržavao je 18 pitanja, a za srednju školu 24 pitanja. Dio pitanja bile su opisne izjave kako bi se ispitanike potaknulo na razmišljanje; na dio pitanja bilo je moguće odgo-voriti s više odgovora te zadnji dio pitanja nudio je mogućnost zaokruživanja samo jednog odgovo-ra. Pitanja su prilagođena uzrastu ispitanika. Izabrane su kvalitativne varijable (opisne, znakovne, atributivne ). Dobiveni rezultati analizirani su s naglaskom na razlike u spolovima, razredu i stupnju obrazovanja ispitanika.

4. Rezultati

Grafikoni 1 i 2. Provjera značenja riječi poduzetno – mogućnosti zaokruživanja više odgovora

U analizi pitanja zanimljivo je smanjenje postotka odgovora „praktično“ kod starijeg uzrasta is-pitanika. Pozitivno je da odgovor „nova ideja“ za ispitanike ima veće značenje što su stariji.

Grafikoni 3. i 4. Grafikon planiranja

Vidljivo je da se sa starošću ispitanika smanjuje proces planiranja i povećava broj ispitanika koji ponekad planiraju tjedan. Ovo je pokazatelj da u metode poučavanja treba uvesti planiranje kao osnovu za budući osobni i profesionalni razvoj

Grafikoni 5. i 6. Način upravljanja novcem

Iz grafikona se vidi da je ekonomska situacija dovela do pažljivijeg upravljanja novcem, učeni-ci više pažnje polažu na štednju i pažljivije upravljaju novcem.



Tablica 2. Ključne riječi - izjave učenika o upravljanju novcem i načinu dodatne zarade

Raspored izraza i riječi napravljen je prema redoslijedu: poslovni cilj, osobni cilj, potrošnja

Grafikoni 7. i 8. Prijelaz na pitanja o poduzetništvu – Kako biste pokrenuli vlastiti posao obzirom na izvor financiranja ?

Što

bi učin

io s

a p

uno n

ovca ?

7. razred –

• obrazovanje

• donacija

• osnovao bi tvrtku

• ulagao bih u dionice

• investirao bih novac u neke

tvrtke

• otvorio bih stomatološku

ordinaciju

• rezervat za dabrove

• za bolesnu djecu

• ulagao bih u banku

• ovisi o količini novaca, dio

obitelji - dio bi uložio

• na stvari koje do sada nisam

mogao imati

• isplata kredita roditelja

• računalo

• putovanje svijetom

• materijalne svrhe

• novi bicikl

• preselio bih u Brazil

• sve bih potrošio

• išao bih na svjetsko prvenstvo

• kupila bih kuću na moru

8. razred

• uložio bih u nešto

• otvorio bih tvrtku,

• kupio bih novu tehnologiju i

razvio neki posao

• prvo bih istražio gdje mogu

uložiti, a zatim bi stvarao

profit

• štedio bih i ulagao,

• ulagao bih u posao,

• osnovao bih tvrtku,

• banka,

• investicije,

• štednja,

• uvoz kapa iz Amerike,

• kupio bih farmu

• osnovao bih vlastiti posao,

• od dijela bih kupio što želim ,

a dio bih stavio sa strane

• kupio bih stvari koje su mi

potrebne

• štedio bih do punoljetnosti i

onda kupio kuću

• ulagao bih u sigurne stvari

• dio bih dao u humanitarne

svrhe

• 10% za sebe 90% štednja,

bolji život, pomagao bih

siromašnima

• odselio bih se iz Hrvatske

• potrošio bih

• kupio bih auto

• otišao bih na koncert Eminema

• živio bih rastrošno

Vidljivo je da bi se većina ispitanika udružila (oko 40%) što je potrebno njegovati i u njihovom

daljnjem školovanju zato što je u vremenima globalizacije udruživanje bitno zbog održivosti poslo-vanja . Duh zajedništva i udruživanja treba još jače naglašavati te poticati mlade na razne oblike udruživanja ( zadruge, klasteri...)

Tablica 3. Pitanje Tko je poduzetnik?

7 razred 8 razred

Ne znam 7% 12%

Netko tko radi za drugoga 26% 30%

Netko tko radi za sebe 66% 58%

Očito je nepoznavanje načina djelovanja poduzetnika kod ispitanika oba uzrasta

Tablica 4. Ključne riječi i izjave na pitanje Tko je poduzetnik?

Učenici sedmog razreda znanje, sposobnost, stvaranje profita, samostalno stvaranje posla, očekivanje dobiti, ulaga-nje u svoj posao, ulaganje u tuđi posao, razvoj vlastitog posla, vlasnik tvrtke, muljator, osnivač tvrtke, onaj koji zapošljava druge ljude, onaj tko otvara vlastiti biznis uz dozu rizika i hrabrosti

Učenici osmog razredaideje, preuzimanje rizika, oblikovanje posla, onaj tko vodi neku tvrtku, ulaganje vlastitog kapi-tala, vlastita tvrtka, vlastiti izvor prihoda, proizvodnja i prodaja vlastitih proizvoda, tko radi u tuđoj tvrtki, onaj tko preuzima posljedice i rizik, osoba koja samostalno obavlja poslove, ino-vativna osoba, ostvarivanje što veće dobiti na tržištu, netko ustrajan u ciljevima, netko tko zna mijenjati ljude u ono što žele, samozapošljavanje osoba koje ulažu u ambiciozne projekte, osoba koja upravlja poduzećem na visokom polažuju, odgovorna osoba, netko tko komunici-ra s velikim brojem osoba, netko tko ima vlastitu tvrtku, osoba koja se bavi novcem, netko tko samostalno zarađuje za život prodajom proizvoda ili usluga

Učenice osmog razredaonaj koji radi u tuđoj tvrtci, snalažljiva osoba koja dobiva novce bez razloga, ostvarivanje pri-hoda bez napora i ulaganja, postizanje ciljeva bez napora, osoba koja svoje poslove obavlja trajno

Grafikoni 9. i 10. Pitanje vezano uz način organiziranja mladih

Znat

e li

tko

je p

oduz

etni

k?



Iz ovog je grafikona vidljivo da mladi nisu upoznati s načinom organizacije mladih kao što su :klubovi za mlade, klubovi mladih, zadruge, centri za mlade, mogućnost volontiranja u inozemstvu, stipendije. Potrebno je otvoriti info točke za mlade.

Tablica 5. Ključne riječi i izjave uz pitanje Kako se mladi mogu organizirati?

Učenici sedmog razredaprodaja nepotrebnih stvari, dijeljenje letaka, ljetni posao, s prijateljem bih osnovao tvrtku, pitao bih tatu mogu li preko njegove tvrtke organizirati posao, organizirao bih poslove za koje nije potrebno predznanje

Učenici osmog razreda sezonski rad, zajednički rad, rad preko praznika, pomaganje drugima, honorarni po-sao, skupljanje plastičnih boca, ilegalni poslovi

Učenici sedmog razreda pomaganje, okoliš, pomoć starijima, pokretanje posla, iskoristiti talent, prodaja na-kita, ljetni posao, pranje automobila, pomaganje udrugama, uključivanje u razne programe, pridruživanje nekoj organizaciji

Učenice osmog razreda čuvanje djece, ljetni posao, briga o starijima, volontiranje, ljetni poslovi, dodatni po-slovi, pranje automobila, pomaganje susjedima, raznošenje reklama, volontiranje

Grafikon 11. Je li ti osnovna škola pomogla da postaneš kreativan/a?

Kako

se m

ladi

mog

u or

gani

zirat

i kak

o bi

zara

dili

za sv

oje

potr

ebe?

Ovime grafikonom prikazano je da su učenici osmih razreda nezadovoljniji poticanjem kreativ-nosti od učenika sedmih razreda. Odgovor „Nisam o tome razmišljao/a“ pokazuje koliko su učeni-ci svjesni svoga okruženja.

Grafikoni 12. i 13. U ovom grafikonu tražile su se karakteristike poduzetnika. U upitniku učenici imaju dojam osobne naravi pitanja

Uspoređujući karakteristike učenika, možda budućih poduzetnika, vidljivo je da iako su samo-uvjereni, uporni i vole stvarati nove vrijednosti, ne žele preuzeti rizik i to njih 60% i sedmih i osmih razreda. Poduzetnik preuzima rizik. Nameće se pitanje, ali i odgovor . Ako niste upoznati u što se upuštate, nećete preuzeti rizik, ali ako ste upoznati s procesima i rješenjima, tada ćete se lakše upustiti u rizik. Zbog toga mlade treba educirati.



Grafikon 14. Pitanje - Imaš li cilj u životu?

Većina ispitanika ima postavljen cilj što je više izraženo kod učenica nego kod učenika za oko 10%.

5. Istraživanje - srednja školaPitanja u upitniku za srednju školu podijeljena su na osobne karakteristike, poduzetništvo,

okruženje, projekte

5.1. Pitanje o financijama

Grafikon 15. Upravljanje financijama

Ovdje su uočava zanimljiva razlika prema spolu i starosti ispitanika. Mlađi ispitanici pažljivije upravljaju novcem, dok je kod učenica obrnuta siutacija.

5.2. Pitanja o poduzetništvu

Grafikoni 16. i 17. Karakteristike učenika - poduzetnika

Vidljivo je da su mlađi učenici skloniji riziku od starijih kolega.

Grafikon 18. Što znate o poduzetniku, poduzetništvu, stipendijama, projektima?



Znanje o poduzetništvu je skromno, poražavajuće je znanje o projektima i EU fondovima pri čemu je samo 10% ispitanika upoznato s EU fondovima, dok 5% misli da zna napisati projekt. Uče-ničko poduzetništvo s 2% nepoznanica je srednjoškolskoj populaciji.

Stariji učenici žele više naučiti o poduzetništvu od mlađih kolega.Na pitanje Na što vas asocira cijeli upitnik?, u osnovnoj je školi 75% ispitanika odgovorilo Ni na

što , dok je samo 27% znalo odgovor – poduzetnik.U srednjoj školi 70% ispitanika nije ništa odgovorilo, dok je 30% znalo odgovor – poduzetnik.

6. Okruženje ispitanika

Grafikoni 19. i 20. Koje je osobine škola potaknula kod ispitanika

Tablica 6. Pozitivne i negativne osobine koje učenici misle da su stekli tijekom školovanja

intelektualno ponašanje, jednostavnost, samouvjerenost, odgovornost, prijateljstva, snalažlji-vost, znanje, odlučnost, upornost, planiranje, disciplina, nedostatak vremena, odgoj, radna na-vika, disciplina

znanje, obrazovanje, upornost, preuzimanje rizika, sigurnost, svjesnost vlastite vrijednosti, sna-lažljivost, kreativnost, upornost, marljivost, organizacija, ambicija, ozbiljnost, zajednica, nove vještine, društvenost, ozbiljnost

inovativnost, pokretanje posla, znanje, kultura, intelektualno ponašanje, radne navike , jedno-stavnost, odlučnost, planiranje, nedostatak vremena, odgoj, navika na rad, disciplina, trud, red-rad-disciplina, budućnost

ambicioznost, spoznaja novih stvari, odgovornost, samostalnost, inovativnost, praktičnost, planiranje

lijenost, nezainteresiranost, neodgovornost, kako biti inovativan, kako postati političar, ograni-čenost, stres, strah, ulizivanje

ograničenost, stres, strah, lijenost, bahaćenje, vrijeđanje drugih ako ne želite da vrijeđaju vas, laganje

psovanje, bezobrazluk, nervoza, strah, osjećaj krivnje, šamaranje, preopterećenost nepotreb-nim stvarima, nekreativnost, napor, stres, varanje na testovima, osjetljivost, lijenost

Koje

je p

oziti

vne

osob

ine

sred

nja

škol

a u va

s ugr

adila

?Ko

je st

e ne

gativ

ne o

sobi

ne

stek

li u sr

ednj

oj šk

oli ?

Grafikoni 21., 22., 23,. 24., Željeno mjesto zaposlenja nakon srednje škole

Ova analiza pokazala je veliku razliku među spolovima. Učenici žele svoj zaposlenje većinom potražiti u inozemstvu, dok se učenice većinom odlučuju za zaposlenje u školstvu, državnoj službi, poduzetništvu i multinacionalnim kompanijama. Riziku su sklonije djevojke.

7. Rezultati i zaključakMladi su samosvjesni, samouvjereni, kreativni i uporni. Ove karakteristike treba iskoristiti.

Iako poduzetništvo nije njihovo preferirano mjesto rada spremni su učiti . Što će više znanja ima-ti iz područja poduzetništva, EU fondova, oblika organiziranja mladih to će njihov stupanj preuzi-manja rizika rasti.

Istraživanje je pokazalo da je poduzetništvo nepoznanica i za učenike osnovnih škola i za uče-nike srednjih škola. Što ih prije naučimo da „sami love ribu“ to će biti zadovoljniji, a poduzetništvo za njih neće biti zemlja čudesa, već zemlja mogućnosti.

Literatura:1. Anić, Vladimir (1991). Rječnik hrvatskog jezika2. Centar za poduzetništvo Osijek, Učeničko poduzetništvo 3. Hrvatska udruga učeničkih zadruga, Učeničko zadrugarstvo4. Grad Zagreb, Popis srednjih škola5. Singer, Slavica ( 2006). Tko je poduzetnik?


Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako?

Narcisa Vojnović, Agencija za odgoj i obrazovanje, Donje Svetice 38, 10000 Zagreb, Hrvatska, Telefon: +385 01 2785-025, Telefaks: +385 01 2785-140, E-mail: [email protected] Siniša Manojlović, Proconsult do.o.o., Hvarska 4b, 10000 Zagreb, Hrvatska, E-mail: [email protected]

SažetakPotreba za podučavanjem i učenjem za poduzetništvo u odgojno-obrazovnim ustanovama, s ciljem odgovarajuće pripreme djece i mladih za život i profesionalni razvoj u današnjim i budućim društvenim i tržišnim uvjetima, više nije upitna. Preostaje nam „samo” naći najbo-lje odgovore na pitanja što, kako i kada odgajati i obrazovati učenike u osnovnim i srednjim školama te kako oblikovati odgovarajuće, poduzetnički orijentirane kurikulume i postići da stručni, programski, organizacijski i materijalni resursi naših škola ostvaruju željene odgoj-no-obrazovne ishode. Ovaj rad izvorni je autorski prijedlog modularnog stručnog usavršavanja učitelja i nastavni-ka u školama, ali i budućih učitelja i nastavnika, kojim bi se obuhvatilo kako stjecanje podu-zetničkih znanja i vještina njih samih, bez čega teško da mogu ostvarivati očekivane poduzet-ničke utjecaje, tako i njihove pedagoške kompetencije za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika provođenjem specifičnih sadržaja i metoda podučavanja, naravno uz poticajnu škol-sku klimu i suradnju na razini škole i školskog okruženja.Time će se osigurati jedan od osnovnih preduvjeta učenja i podučavanja učenika za poduzet-ništvo, usmjeravajući se prije svega na razvoj njihovih poduzetničkih/psiholoških obilježja, a potom i na stjecanje temeljnih poduzetničkih iskustava, znanja i vještina. Radom želimo doprinijeti provedbi Strategije učenja za poduzetništvo 2010. - 2014. Vlade Republike Hrvatske, operacionalizirajući mjere iz Akcijskog plana usmjerene na učenje za po-duzetništvo u samim školama i učiteljskim/nastavničkim fakultetima.

Ključne riječi: učenje za poduzetništvo, poduzetničke kompetencije učenika, stručno usavrša-vanje učitelja i nastavnika

1. Uvod

1.1. Učenje za poduzetništvo u strateškim dokumentima U dokument Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obve-

zno i srednjoškolsko obrazovanje (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvat-ske, 2010.) ugrađen je koncept osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje, kakav je utvrđen i u dokumentu Key Competences for Lifelong Learning - a European Reference Fra-mework (European Parliament and the Council of The European Union, 2006.). Inicijativnost i po-duzetnost smatraju se jednom od ključnih kompetencija koje su učenicima nužne za uspješno funkcioniranje u novim promjenjivim tržišnim uvjetima.

Nacionalni kurikulum svrstava poduzetničku kompetenciju učenika u međupredmetne teme ili interdisciplinarne sadržaje u osnovnim i srednjim školama, „bok uz bok” s temama osobnog i so-

66 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako?

cijalnog razvoja, zdravlja, korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, metoda i tehni-ka učenja te građanskog odgoja i obrazovanja. To što se pojedine od osam temeljnih kompeten-cija, uključujući i poduzetničku obrađuju na taj način, također je u skladu s navedenim europskim konceptom.

Uvođenje poduzetništva u Nacionalni okvirni kurikulum najavljeno je u dokumentu: Strategi-ja učenja za poduzetništvo 2010.-2014. (Vlada Republike Hrvatske, 2010.) u kojem se navodi i niz mjera koje će unaprijediti poučavanje i učenje za poduzetništvo.

Premda se u Strategiji predviđa uvođenje učenja za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, ipak se polazi od či-njenice da se sustavan razvoj najdjelotvornije ostvaruje kroz formalni sustav odgoja i obrazova-nja pa se niz mjera planira upravo u okviru redovitog školskog sustava. Od njega se, uz neposred-ne odgojno-obrazovne, očekuju i posredni ekonomski učinci, što bi na duži rok trebalo utjecati na pokretanje poduzetništva i u konačnici rezultirati rastom privredne konkurentnosti.

Već i zbog načina na koji je poduzetnička kompetencija učenika u navedenim dokumentima definirana s obzirom na broj i strukturu psiholoških obilježja koje učitelji u osnovnim školama i na-stavnici u srednjim školama (u daljnjem tekstu jednom riječju: učitelji) trebaju podržavati, potica-ti i sustavno razvijati, kao i zbog odgojno-obrazovnih i društvenih ciljeva koje se time želi ostvari-ti, jasno je da su očekivanja postavljena pred učitelje i vrlo zahtjevna.

1.2. Opći i specifični aspekti poduzetničke kompetencije Prema citiranim dokumentima, poduzetnička kompetencija odnosi se na sposobnost pojedin-

ca da ideje pretvori u djelovanje te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, spremnost na preuzima-nje rizika i sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Ona je temelj za vo-đenje društvenog i profesionalnoga života pojedinca i osnova je za stjecanje specifičnih znanja i vještina potrebnih za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti.

Strategija učenja za poduzetništvo razlikuje širi koncept obrazovanja za poduzetništvo koji je u funkciji razvijanja poduzetničkih sposobnosti, vještina i sklonosti, što uključuje i razvoj određe-nih obilježja osobnosti te usvajanje osnovnih ekonomskih spoznaja. Specifični, uži koncept obra-zovanja i osposobljavanja za poduzetništvo u izravnoj je funkciji pokretanja djelatnosti i upravlja-nja poslovnim subjektima.

Prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu, osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije učenika jest razvoj osobina ličnosti te znanja, vještina, sposobnosti i stavova potrebnih za djelova-nje uspješne poduzetne osobe, osposobljene za uočavanje prilika u kojima svoje ideje može pre-tvoriti u djelatnost ili pothvat u različitim situacijama: obrazovanju, radu i općenito u životu. Podu-zetnička kompetencija uključuje razvoj učenika kao poduzimljivih, samostalnih i kreativnih, spre-mnih na prihvaćanje promjena i preuzimanje rizika, s razvijenim socijalnim i komunikacijskim spo-sobnostima te s temeljnim znanjima iz područja gospodarstva i obrta te vođenja poslova.

Za ostvarivanje željene razine učeničkih kompetencija koje podrazumijevaju niz potrebnih psi-holoških obilježja (sposobnosti, crta ličnosti, motiva, vrijednosti, stavova) te općih i specifičnih po-duzetničkih znanja i vještina potrebno je, prije svega, postići odgovarajuću razinu učiteljskih kom-petencija (Lončarić i Pejić Papak, 2009.).


2. Svrha radaSvrha je rada prijedlozima koji se odnose na stručno usavršavanje učitelja i budućih učitelja u

području poduzetništva i obrazovanja za poduzetništvo doprinijeti razvoju njihovih kompetencija, kao preduvjetu poticanja i razvoja poduzetničkih kompetencija učenika.

U radu se izlažu izvorni autorski prijedlozi modularnog stručnog usavršavanja učitelja u škola-ma, ali i budućih učitelja, kojim bi se obuhvatilo kako njihovo vlastito stjecanje poduzetničkih zna-nja i vještina (bez čega ne mogu ostvarivati očekivani poduzetnički utjecaj), tako i njihove peda-goške kompetencije za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika primjenom specifičnih sadrža-ja i metoda podučavanja.

Izloženi prijedlozi osmišljeni su i izrađeni za potrebe SEECEL-a (South East European Centre for Entrepreneurial Learning) u sklopu radne skupine ISCED 2, s ciljem izrade sveobuhvatnog instru-mentarija u razvoju koncepta učenja za poduzetništvo.

3. Koncept poduzetničkog usavršavanja učitelja

3.1. Učiteljske kompetencije za razvoj poduzetničke kompetencije učenika

Kao preduvjet za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika, u radu predlažemo model struč-nog usavršavanja učitelja i unapređivanja njihovih kompetencija, koji u spomenutim dokumentima nije razrađen, a bez čega se učenje za poduzetništvo u školama ne može odgovarajuće provoditi.

Nacionalnim okvirnim kurikulumom obrada međupredmetnih tema, pa tako i poduzetništva, nije pobliže predstavljena, osim što je propisana kao obvezna u svim nastavnim predmetima, a može se ostvarivati i zajedničkim projektima ili modulima. Od učitelja i nastavnika u budućnosti se očekuje kompetentnost u njenoj izvedbi.

Strategijom učenja za poduzetništvo u četverogodišnjom se razdoblju očekuje izrada kurikulu-ma, plana primjene i sustavnog uvođenja obrazovanja za poduzetništvo u sve razine odgoja i ob-razovanja. Na kompetencije učitelja djelovat će se nizom mjera: njihovim osposobljavanjem za poduzetničko obrazovanje s naglaskom na metodičke aspekte, uključivanjem u osmišljavanje pri-kladnih nastavnih aktivnosti za razvoj poduzetničkih kompetencija i osiguravanjem potrebnih di-daktičko-metodičkih sredstava, razvojem poduzetnički orijentiranog ozračja u školama i motivaci-je učitelja za uključivanje poduzetničkog učenja u nastavu te suradnjom, umrežavanjem i partner-stvom odgojno-obrazovnih ustanova s poduzetnički relevantnim institucijama.

Pojedina istraživanja utvrdila su nedovoljnu osposobljenost učitelja za razvoj poduzetničke kompetencije učenika i naglasila potrebu da se ista unaprijedi (Domović, Baranović i Štibrić, 2007.; Jokić i dr., 2007.). Tim je razumljivije da brojni autori koji se bave učenjem za poduzetništvo isti-ču potrebu za sustavnim osposobljavanjem učitelja u tom području (Begović, Stanković i Tkalec, 2009.; Heder, Smoljić i Tafra, 2009.). Pojedini autori te mogućnosti razmatraju s dužnim oprezom, naglašavajući da bi polaznici takvog programa usavršavanja uz opća ekonomska i specifična po-duzetnička znanja i vještine nužno trebali i sami imati određene poduzetničke sklonosti i odgo-varajuća psihološka obilježja (Letonja, 1999.). To dovodi u pitanje očekivanja da velik dio učitelj-skog korpusa kroz ciljano stručno usavršavanje može steći potrebne kompetencije na željenoj ra-zini i time se adekvatno i sveobuhvatno osposobiti za razvoj poduzetničke kompetencije kod dje-ce (Vojnović i Manojlović, 2011.).

Naš je prijedlog da bi veći broj učitelja trebao proći kraće programe stručnog usavršavanja o ovoj temi, koji bi bili informacijsko-motivacijske i ujedno selekcijske prirode. Nakon prolaženja osnovnog programa, mogla bi se izdvojiti stručna i potporna „jezgra” od nekoliko odgovarajuće selekcioniranih i potom dodatno educiranih učitelja. Oni bi, uz edukacijsku i motivacijsku ulogu, u svojim školama bili nositelji i koordinatori ovog područja. Stoga se u nastavku rada, bavimo pri-jedlogom stručnog usavršavanja u tom cilju.

3.2. Prijedlog programa stručnog usavršavanja budućih učitelja Bez obzira na poduzetnička iskustva i sklonosti, programi stručnog usavršavanja svakako tre-

baju predvidjeti da što veći broj učitelja ovlada osnovnim znanjima o samom poduzetništvu i po-duzetničkoj aktivnosti, zatim o poduzetničkim kompetencijama, a tek potom o prikladnim sadr-žajima i načinima njihovog poticanja i razvoja kod učenika. To je tim važnije što polazimo od pret-postavke da kod većine učitelja i budućih učitelja znanja i iskustva o poduzetništvu i o razvoju po-duzetničkih obilježja učenika, barem za sada, nisu prisutna. Jasno je da svi budući učitelji neće biti jednako motivirani za podučavanje o poduzetništvu pa će taj program ujedno poslužiti i kao se-lekcija motiviranih učitelja koji će se, sukladno svojem interesu za to područje, nakon obveznog programa lakše opredijeliti (ili se neće opredijeliti) za nastavak poduzetničke edukacije u okviru izbornog programa. Detaljno informiranje kakve i koje su metode nastavnog rada važne za podu-zetnički razvoj učenika i zbog čega te praktično osposobljavanje za njihovu primjenu, uslijedilo bi u drugom izbornom programu.

Tablica 1. u prvom stupcu sadrži simplificiranu strukturu predloženih sadržaja iz područja uče-nja o poduzetništvu i razvoja poduzetničkih kompetencija, tj. okvirni popis sadržaja koji bi se obra-đivali bilo u okviru obveznog, bilo u okviru izbornog programa za buduće učitelje, podijeljen u če-tiri tematske cjeline: Poduzetništvo, Poduzetničke kompetencije učenika, Razvoj poduzetničkih obilježja učenika i Uloga škole i korištenje školskog okruženja. Pojam, vrste i značenje poduzetniš-tva. Tematska cjelina Poduzetništvo bi, između ostalog, obradila razvoj poduzetničke ideje: ana-lizu konkurentnosti proizvoda i usluga, analizu inovacije ili unapređenja proizvoda ili usluge, pro-nalaženje tržišnih mogućnosti, marketing mix 4 P’s (Kotler i Keller, 2007.) i izradu poslovnog plana.

U drugom i trećem stupcu razgraničeno je koji bi se od tih sadržaja obrađivali kroz obvezni ko-legij Poduzetništvo i poduzetničke kompetencije, a koji kroz izborni kolegij Razvoj poduzetničkih kompetencija učenika.

Naravno, svaki se sadržaj može dodatno razraditi, uz naznaku u kojem stupnju uključuje stjeca-nje faktografskih, kauzalnih i proceduralnih znanja i vještina, primjere iz prakse te razradu i izved-bu vlastitih ideja i rješenja, kao što je to u tablici naznačeno uz svaki predloženi sadržaj.



Tablica 1. Predloženi sadržaji kolegija o poduzetništvu za buduće učitelje

Opis kolegija Kolegij 1. Kolegij 2.

Naziv kolegija Poduzetništvo i poduzetničke

kompetencije

Razvoj poduzetničkih kompetencija učenika

Status kolegija Obvezni kolegij Izborni kolegij

Nositelj/i kolegija Profesor ekonomske

struke (ili: i profesor psihološke i/ili

pedagoške struke - kombinirana nastava)

Profesor psihološke

i/ili pedagoške struke

Uvjeti za pohađanje Položen Kolegij 1.

Način izvođenja nastave Predavanja, vježbe,

seminari, konzultacije

Predavanja, vježbe,

seminari, terenska nastava, mentorski rad

Trajanje nastave 30 sati 45-60 sati

ECTS bodovi 2-3 ECTS 3-5 ECTS

Studijski program Diplomski Diplomski

Semestar Zimski Ljetni (u kontinuitetu)

Sadržaji

I. Poduzetništvo:

1 Pojam, vrste i značenje poduzetništva

2 Ključna obilježja poduzetnika

3 Poduzetnička znanja i vještine

4 Razvoj poduzetničke ideje:

- analiza konkurentnosti proizvoda i usluga - analiza inovacije ili unapređenja proizvoda

ili usluge - pronalaženje tržišnih mogućnosti

- marketing miks 4 P's (proizvod, cijena, distribucija i promocija)

5 Poslovni plan

II. Poduzetničke kompetencije učenika:

1 Pojam kompetencija i poduzetničkih kompetencija

2 Pokazatelji (ne)poduzetničkih obilježja kod

učenika

3 Poduzetničke kompetencije u funkciji dobi

4 Što utječe na razvoj poduzetničkih kompetencija

III. Razvoj poduzetničkih obilježja učenika:

1 Metode podučavanja koje potiču poduzetnička

obilježja (poticanje kreativnosti i inovativnosti, komunikacijske i socijalne vještine, kritičko

mišljenje i rješavanje problema, proaktivni pristup, poduzetna orijentacija i samopouzdanje ...)

2 Specifični sadržaji usmjereni na razvoj

poduzetničkih kompetencija (interkurikularni i ekstrakurikularni)

3 Sadržaji nastavnog predmeta u funkciji

poduzetničkog učenja i razvoja

IV. Uloga škole i korištenje školskog okruženja:

1 Poticajna školska klima i ciljane

Premda se ovdje predlaže da se na fakultete koji obrazuju buduće učitelje uvedu i obvezatni i izborni kolegij iz poduzetništva, obvezni program u početnoj fazi uvođenja može biti i izborni, a u tom bi slučaju predloženi izborni program bio nastavak prethodnog izbornog programa.

3.3. Prijedlog programa modularnog stručnog usavršavanja učitelja i ravnatelja škola

Programi za učitelje škola imali bi također dva stupnja: prvi - informativno-motivirajući za veći obuhvat učitelja i drugi - detaljniji, za zainteresirane koji se za to žele posebno osposobiti.

Ideja je da što veći broj učitelja prođe informativno-motivirajući dio programa (dakle prvu ra-zinu), kako bi i oni bili upućeni i mogli ostvarivati potrebnu suradnju. Taj 5-satni ili 7-satni program ponudio bi nužne informacije o poduzetništvu i poduzetničkim kompetencijama, a potom bi se kroz radionice i primjere iz prakse, učitelji neposredno upoznali s razvojem poslovne ideje (tema iz podu-zetništva - 1. radionica) i sadržajima uspješnih poduzetničkih programa za učenike (tema iz razvoja poduzetničkih kompetencija - 2. radionica).

Za barem dva ili tri zainteresirana učitelja po školi (što je minimalan broj radi osiguravanja podrš-ke) trebalo bi zatim omogućiti da prođu puni program, kako bi u školi postojala osposobljena struč-na jezgra za organiziranje i provedbu poduzetničkih programa. Pretpostavljajući da su dijelom ovla-dali raznovrsnim metodama podučavanja, ovaj program najveći naglasak stavlja na poduzetništvo, poduzetničke kompetencije učenika i raznovrsne sadržaje namijenjene razvoju poduzetničkih obi-lježja učenika: kurikularne, kroskurikularne i ekstrakurikularne.

Tablica 2. prikazuje koje bi sadržaje i na kojoj razini obrade prolazili učitelji u početnom i napred-nom programu stručnog usavršavanja, kao i kakvi bi programi bili namijenjeni ravnateljima škola.



Opi

s pro

gram

aPr

ogra

m za

uči

telje

škol

aPr

ogra

m za

ravn

atel

je šk

ola

Naz

iv p

rogr

ama

Razv

oj p

oduz

etni

čkih

kom

pete

ncija

uče

nika

Škol

a i r

azvo

j pod

uzet

ničk

ih k

ompe

tenc

ija

Pred

avač

/iSt

ručn

jaci

za p

oduz

etni

čko

učen

je: p

rofe

sori

viso

kih

učili

-št

a, p

oduz

etni

čki e

duci

rani

uči

telji

i od

gova

raju

ći n

asta

v-ni

ci s

truk

ovni

h šk

ola,

savj

etni

ci za

pod

uzet

ništ

vo i

gost

uju-

ći p

oduz

etni

ci

Stru

čnja

ci za

pod

uzet

ničk

o uč

enje

: pro

feso

ri vi

soki

h uč

i-liš

ta, p

oduz

etni

čki e

duci

rani

ravn

atel

ji i o

dgov

araj

ući n

a-st

avni

ci s

truk

ovni

h šk

ola,

savj

etni

ci za

pod

uzet

ništ

vo i

go-

stuj

ući p

oduz

etni

ciN

ačin

izvo

đenj

a pr

ogra

ma

Pred

avan

ja i

radi

onic

e, p

rakt

ični

prim

jeri,

isku

stve

no u

če-

nje,

savj

etov

anje

i m

onito

ring

Pred

avan

ja i

radi

onic

e, p

rakt

ični

prim

jeri,

isku

stve

no

učen

je

Uvj

eti z

a po

hađa

nje

Nem

aN

ema

Vrije

me

održ

avan

jaM

odul

arno

(mje

sečn

o) ti

jeko

m je

dne

škol

ske

godi

neM

odul

arno

(mje

sečn

o) ti

jeko

m je

dne

škol

ske

godi

neVr

sta

prog

ram

aVi

šem

odul

arni

pro

gram

Više

mod

ular

ni p

rogr

amEC

TS b

odov

i2-

3 EC

TS2-

3 EC

TSPo

djel

a pr

ogra

ma

1. d

io:

2. d

io:

1. d

io:

2. d

io:

Info

rmat

ivno

-mot

ivac

ijski

pr

ogra

m za

širi

obuh

vat u

či-

telja

škol

a

Eduk

ativ

ni p

rogr

am za

za-

inte

resir

ane

učite

lje -

pred

-st

avni

ke šk

ola

Info

rmat

ivni

pro

gram

za ši

ri ob

uhva

t rav

nate

lja

Eduk

ativ

ni p

rogr

am za

zain

-te

resir

ane

ravn

atel

je

Traj

anje

5 - 7

sati

25 -

28 sa

ti10

-14

sati

15- 2

1 sa

t

Sadr

žaj *

I.Po

duze

tniš

tvo:

1Po

jam

, vrs

te i

znač

enje

po

duze

tniš

tva

2Kl

jučn

a ob

iljež

ja p

oduz

etni

ka

3Po

duze

tnič

ka zn

anja

i vj

eštin

e

4

Razv

oj p

oduz

etni

čke

idej

e:

- ana

liza

konk

uren

tnos

ti pr

o-iz

voda

i us

luga

- a

naliz

a in

ovac

ije il

i una

pre-

đenj

a pr

oizv

oda

ili u

sluge

- p

rona

laže

nje

trži

šnih

mo-

gućn

osti

- mar

ketin

g m

ix 4

P’s

(pro

-iz

vod,

cije

na, d

istr

ibuc

ija i

prom

ocija

)

(1. r

adio

nica

- pr

imje

ri)

(1. r

adio

nica

- pr

imje

ri)

Tabl

ica

2. P

redl

ožen

i sad

ržaj

i pro

gram

a st

ručn

og u

savr

šava

nja

o po

duze

tništ

vu za

uči

telje

i ra

vnat

elje

škol

a

5Po

slov

ni p

lan

II.Po

duze

tnič

ke k

ompe

tenc

i-je

uče

nika

:1

Poja

m k

ompe

tenc

ija i

podu

-ze

tnič

kih

kom

pete

ncija

2Po

kaza

telji

(ne)

podu

zetn

ič-

kih

obilj

ežja

kod

uče

nika

3Po

duze

tnič

ke k

ompe

tenc

ije

u fu

nkci

ji do

bi

4Št

o ut

ječe

na

razv

oj p

odu-

zetn

ički

h ko

mpe

tenc

ija

III.

Razv

oj p

oduz

etni

čkih

obi

-lje

žja

učen

ika:

1

Met

ode

podu

čava

nja

koje

po

tiču

podu

zetn

ička

obi

-lje

žja

(pot

ican

je k

reat

ivno

-st

i i in

ovat

ivno

sti,

kom

uni-

kaci

jske

i so

cija

lne

vješ

tine,

kr

itičk

o m

išlje

nje

i rje

šava

-nj

e pr

oble

ma,

pro

aktiv

ni p

ri-st

up, p

oduz

etna

orij

enta

cija

i s

amop

ouzd

anje

...)

(2. r

adio

nica

- pr

imje

ri)

2Sp

ecifi

čni s

adrž

aji u

smje

re-

ni n

a ra

zvoj

pod

uzet

ničk

ih

kom

pete

ncija

(int

erku

riku-

larn

i i e

kstr

akur

ikul

arni

)

(2. r

adio

nica

- pr

imje

ri)

3Sa

drža

ji na

stav

nog

pred

me-

ta u

funk

ciji

podu

zetn

ičko

g uč

enja

i ra

zvoj

a

IV.

Ulo

ga šk

ole

i kor

ište

nje

škol

-sk

og o

kruž

enja

:

1Po

ticaj

na šk

olsk

a kl

ima

i ci-

ljane

akt

ivno

sti n

a ra

zini

škol

e

(2. r

adio

nica

- pr

imje

r)

2M

oguć

nost

i una

pređ

iva-

nja

podu

zetn

ički

h ak

tivno

sti

u ok

ruže

nju

škol

e i v

anjs

koj

sura

dnji

(2. r

adio

nica

- pr

imje

ri)

Lege

nda:

- s

tjeca

nje

fakt

ogra

fski

h, k

auza

lnih

i pr

oced

ural

nih

znan

ja

- una

pređ

ivan

je p

roce

dura

lnih

znan

ja i

vješ

tina,

uz p

rimje

re iz

pra

kse

- r

azra

da i

izve

dba

vlas

titih

idej

a i r

ješe

nja



Drugi dio programa koji je višednevnog trajanja rasporedio bi se iz mjeseca u mjesec u vidu vi-šesatnih modula iz dva razloga. Prvi je organizacijsko-financijske prirode (manje troškova, manje izostanaka), a drugi je što se time polaznicima pruža mogućnost da znanja i iskustva isprobavaju i razvijaju u praksi i da potom razmjenjuju stečena iskustva u okviru svoje skupine. Njihova bi se najvrjednija iskustva na kraju godine mogla uvrstiti u prateće materijale programa, čime bi se pro-gram stalno unapređivao.

Na isti način zamišljen je i program usavršavanja za ravnatelje škola, ali sa sadržajnim nagla-skom na stvaranje poticajne školske klime i suradnju s relevantnim poduzetničkim utjecajima u okruženju.

4. ZaključakPredloženim programima kraćeg trajanja (obveznim kolegijem za sve buduće učitelje, odnosno

informativno-motivacijskim programom za široku populaciju učitelja) mnogi bi učitelji stekli te-meljna znanja i iskustva o poduzetništvu i poduzetničkim kompetencijama, čime bi se ostvario cilj Nacionalnog okvirnog kurikuluma, a to je da svi učitelji budu upućeni u ovo stručno područje i da mogu u određenoj mjeri dati svoj doprinos zajedničkom radu. Na temelju tog programa, dio zain-teresiranih polaznika nastavljao bi s naprednijim programima o razvoju poduzetničkih kompeten-cija (studenti putem izbornog kolegija, učitelji putem edukativnog programa za predstavnike ško-la - voditelje i koordinatore poučavanja za poduzetništvo), s posebnim naglaskom na odgovaraju-će metode i tehnike te prikladne sadržaje rada s učenicima. Time bi se postiglo da se poduzetnički orijentirani i motivirani učitelji osposobe u ovom području i da svaka škola dobije „stručnu jezgru” koja bi u svakodnevnoj primjeni kompetentno provodila i unapređivala ovo važno odgojno-obra-zovno područje. Paralelnim programima za ravnatelje škola nastojala bi se poticati školska klima i vanjska suradnja, što je temeljna pretpostavka za razvoj poduzetničkih kompetencija.

Svi predloženi programi počivaju na jedinstvenoj strukturi predloženih sadržaja te se među-sobno nadograđuju i prožimaju kako bi se omogućio odgovarajući doprinos svih sudionika i njiho-vo sinergijsko djelovanje.

Education for Entrepreneurship in Schools: What and How?

AbstractThe need for teaching and learning entrepreneurship in educational institutions, aimed to prepare children and youngsters for life and professional development in today’s and fu-ture social and market conditions is no longer questionable. We ‘only’ have to find the best answers to the questions as to what, how and when to educate students in primary and secondary schools, how to create adequate, entrepreneurially oriented curriculums, and achieve that the professional, programming, organizational and material resources of our schools have desired educational outcomes.This paper is an original authors’ proposal for modular training of school teachers, as well as future teachers, that would imply developing of their own entrepreneurial knowledge and skills, the lack of which would mean failure of expected entrepreneurial influences, and their competencies for the development of entrepreneurial abilities with pupils through in-troducing specific targeted activities and teaching methods, of course, all in a stimulating school climate and cooperation at school and school environment levels.One of the main pre-conditions for entrepreneurial education of students will thus be pro-vided, focusing primarily on the development of their entrepreneurial/psychological char-acteristics, then also on gaining basic entrepreneurial experiences, knowledge and skills.By this work, we wish to contribute to the implementation of National Strategy of Entre-preneurial Learning 2010 - 2014 by the Government of the Republic of Croatia from May, 2010, developing measures from the Action Plan intended for entrepreneurial education at schools and teacher training colleges.

Key words: entrepreneurial education, entrepreneurial competencies of students, teacher training



Literatura 1. Begović, V., Stanković, D., Tkalec, Z. (2009.) Strategije učenja i poučavanja za razvoj poduzetničke kompeten-

cije u neformalnom obrazovanju. U: Zbornik radova 4. međunarodne konferencije Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih, Šibenik, 29.-31.5.2009. (Ur.: Matijević, M. i Žiljak, T.) Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb. 83-93.

2. Domović, V., Baranović, B., Štibrić, M. (2007.). Učitelji i uvođenje poduzetničke kompetencije u osnovne škole. U: Babić, N. (Ur.). Kompetencije i kompetentnost učitelja. Učiteljski fakultet u Osijeku i Kherson State University, Kherson, Ukraine, Osijek. 175-181.

3. Heder, E., Smoljić, M., Tafra, V. (2009.) Nužnost implementacije poduzetničke kompetencije u kurikulum neformalnog obrazovanja. U: Zbornik radova 4. međunarodne konferencije Neformalno obrazovanje i infor-malno učenje odraslih Šibenik, 29.-31.5.2009. (Ur.: Matijević, M. i Žiljak, T.) Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb. 73-81.

4. Jokić, B. i dr. (2007.) Ključne kompetencije “učiti kako učiti” i “poduzetništvo” u osnovnom školstvu Republi-ke Hrvatske ; Istraživački izvještaj. European Training Foundation i Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja. Zagreb.

5. Kotler, P., Keller K. L. (2007.) Upravljanje marketingom. Pearson Education / Mate d.o.o. Zagreb. 6. Letonja, M. Didaktika podučavanja poduzetništva (1999.). U: Poduzetništvo za 21. stoljeće : Priručnik za

učitelje/trenere, savjetnike i promotore poduzetništva (Ur.: Glas, M., Kraljeta, V., Pšenyčni, V.). Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb. 292-296.

7. Lončarić, D. i Pejić Papak, P. (2009.) Profiliranje učiteljskih kompetencija. Odgojne znanosti, 11(2). 479 - 497. 8. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (2010.) Nacionalni okvirni kurikulum za

predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. 9. Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on key competences

for lifelong learning (2006/962/EC). Annex: Key Competences for Lifelong Learning - a European Reference Framework. Official Journal of the European Union, 30.12.2006, L 394. 13-18.

10. Vlada Republike Hrvatske (2010.). Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014. 11. Vojnović, N., Manojlović, S. (2011.) Psihološki aspekti poduzetničke kompetencije učenika utvrđeni stra-

teškim aktima i očekivana ograničenja u njihovoj provedbi. U: Zbornik radova 1. međunarodne konferen-cije: Učenje za poduzetništvo. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski. Zagreb, 63.-75.

Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku

3Knowledge and skills necessary for a modern entrepreneur

Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća

Miroslav Čavlin, finansije i bankarstvo, FIMEK, Cvećarska 2, 21000 Novi Sad, 063-581-714, fax 021 469513, e-mail: [email protected]

SažetakUsmerenje ka jačanju kompetencija je najznačajniji aspekt opstanka,rasta i razvoja karije-re svakog stručnjaka. Težište rada je na kategorizaciji i opisu relevatnih kompetencija uspeš-nog poslovnog analitičara. Svaka organizacija ima različiti pristup o značaju rada poslovnog analitičara, a ako se želi razviti i unaprediti njegov rad morate prepoznati nivo kompetentno-sti u raznim oblastima veština i zatim preduzeti neophodne mere radi njihovog poboljšanja.Profesija i kvalifikacije poslovnog analitičara su fokusirane na izgradnju sistema koji ispunja-va potrebe stručne podrške upravljanju. U savremenim uslovima poslovni analitičari mogu opstati i razvijati se ako nude širi skup kompetencija koje omogućuju da dokažu kako identi-fikuju, analiziraju i razvijaju opcije za uvećanje vrednosti preduzeća. Oblasti ličnih kvaliteta najveći izazov za poslovne analitičare. Naime, oni treba da koriste sve svoje bihejvioralne ve-štine da bi poništili stereotipe i prevazišli otpor, kako bi mogli da informišu o mogućnostima opstanka i neprekidnog unapređenja razvoja poslovanja.

Ključne reči: poslovna analiza, poslovno znanje, vrednost preduzeća

1. Profil ličnosti poslovnog analitičaraSuština promena u ekonomiji kompanija težištem se locirala na opstanak, rast i razvoj, te izna-

laženje adekvatnih koncepata upravljanja radi što boljeg i bržeg internog i eksternog prilagođa-vanja kompanije. Zajednički cilj menadžmenta i poslovnog analitičara je trajan uspeh kompanije. Pri tome kvalitet uspeha, zavisi od kometencije i ličnosti poslovnog analitičara, odnosno od kva-liteta njegove koordinativne i integrativne aktivnosti. Kompetencije su opisane najčešće u litera-turi kao sposobnost izvođenja određene aktivnosti po propisanom standardu, a za potrebe ovog rada kompetencija se može definisati kao nešto šta je potrebno poslovnom analitičaru da bi svoj posao efikasno obavljao. U ovom radu se nastoje afirmisati i opisati relevatne kompetencije us-pešnog poslovnog analitičara.

Za ostvarivanje koordinativne i integrativne uloge podrške upravljanju velika pažnja se prida-je karakteristikama osobe, a pre svega znanju o područjima koja su objekat ispitivanja, kao i po-znavanja odnosa među njima. Naglašava se potreba teorijskog i faktičkog znanja poslovnog anali-tičaria, kome je potrebno poslovno znanje da obezbedi dobro razumevanje organizacije i poslov-nog domena u kojem posluju.

Bihejvioralne veštine i lični kvaliteti se odnose na način na koji razmišljate i kako se ponašate sa ljudima u svom okruženju. Često se kaže da je lakše osobi koja ima dobre bihejvioralne vešti-ne razviti tehnike neophodne za njihov posao nego osposobiti dobrog tehničara ovim veštinama. Jedan od glavnih razloga za to jeste što se dobre bihejvioralne veštine uče i razvijaju godinama. Upravo dobra interpersonalna veština je važna odlika poslovnog analitičara.

80 Miroslav Čavlin: Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća

Tehnike poslovne analize su specifične za ulogu poslovnog analitičara, i čine težište operativ-nog znanja koje mu je neophodno za realizaciju želja i očekivanja menadžmenta.

Pregled potrebnih kompetencija poslovnog analitičara: (modifikovano prema Kupper, 1995, str. 46)

Bihejvioralne veštine i lični kvaliteti: Komunikacija; Umreženo mišljenje; Inicijativnost; Društve-na svest; Analitičke veštine i kritičko razmišljanje; Pregovaranje; Liderstvo; Samouverenost; Zna-nje stranih jezika...

Poslovna znanja: Ekonomska teorija odnosa u sistemu vođenja i izvođenja; Finansije i ekonomi-ja; Razvoj poslovnog slučaja; Domensko znanje; Predmet ekspertize;Principi IT; Teorije ponašanja..

Tehnike: Upravljanje projektima; Analiza strategije; Analiza i upravljanje stejkholdera; Teh-nike istraživanja;Inženjering zahteva; Modeliranje poslovnog sistema i procesa;Modeliranje podataka;Upravljanje poslovnim promenama; Tehnike razvoja kreativnosti..

1.1. Bihejvioralne veštine i lični kvalitetiKomunikacija obuhvata širok spektar veština kao što su izgradnja odnosa, slušanje, uticanje i

izgradnjau empatije. Suština operativno-analitičkog posla podrazumeva prikupljanje i analiziranje podataka odnosno informacija radi adekvatne dijagnoze i predloga terapije. Slaba veština komu-niciranja se često navodi kao problem za računovođe i informatičare jer im se komunikacija odvi-ja između računara i čoveka. Za analitičare koji potiču iz ovih profesija je potrebno vreme da shva-te koje norme komuniciranja i koji pristup, jezik i stil će biti efikasan.

Izgradnja odnosa predstavlja bitan element komunikacione veštine i odnosi se na sposobnost da se dobro snalazimo sa drugim ljudima, na profesionalnom pa čak i na društvenom nivou. Po-slovni analitičar mora pridobiti ljude da saopšte informacije, da dele ideje i da razgovaraju o pred-lozima za promene. Sve ovo će biti mnogo jednostavnije ako im ljudi veruju i ako im se dopadate. Oni koji prirodno poseduju ovu veštinu izgledaju da stvarno brinu o drugima, i na taj način se ose-ćaju važnim i poštovanim.

Uticanje zahteva poseban napor za poslovog analitičara jer oni svoju aktivnost zaključuju pre-poručujući menadžementu pravac delovanja. Ako je ta preporuka u suprotnosti sa unapred stvo-renom idejom o tome šta je potrebno, ili zahteva radikalne ili neočekivne radnje, onda je sposob-nost uticanja od izuzetne važnosti. Nije dovoljno samo poslati e-mail za donosioce odluka, već je potrebno identifikovati i razumeti pojedince i grupe ljudi koji će uticati na odlučivanje. Identifiko-vanje svakog aktera i razumevanje njihove moći kojom utiču na donošenje odluka omogućuje da se utiče na donosioce odluka na najefikasniji način. Jednom kada su donosioci odluka identifikova-ni, mogu da se definišu i pravci delovanja. Poslovni analitičari moraju razviti sposobnost razume-vanje predloga druge strane, pretpostavljeni otpor i stil uticanja potreban pri obraćanju pojedin-cu ili grupi. Na primer, neki menadžeri mogu prepustiti donošenje svih odluka drugoj grupi, mogu zahtevati sve informacije na veoma detaljnom nivou ili zatražiti rezime visokog nivoa. Neki su pak, zainteresovani za sve formalnosti, a neki vide samo viziju ili celokupnu sliku. Modeliranje pristupa je od vitalnog značaja za uspešan ishod. Sam rezultat analize može biti doveden u pitanje, i kada se poslovni analitičari usmeravaju da nađu ili predlože drugi pravac delovanja. U tom slučaju, može se zahtevati još jedan krug pregovora kroz diskusije u vidu okruglog stola radi traženjem podrške za izbor najboljeg pravca delovanja, posebno u situaciji kada postoje divergetna mišljenja. Upravo navedena situacija, ukazuju na neophodnost još jednog ličnog svojstva koje poslovni analitičar sa vremena na vreme mora da koristi, a to je sposobnost da se odupre pritisku.

Timski rad je najčešći oblik rada poslovnih analitičara, jer je priroda posla takva da zahteva pri-kupljanje informacija iz raznih izvora, a razumevanje svoje uloge u timu i onoga što treba da se ura-di, te uvažavanje radnog stila drugih je značajno kako bi se osiguralo postizanje ciljeva projekta.


Društvena svesnost ( „ulična škola života“ ) ne znači prihvatanje „status quo“, već korišćenje snalažljivosti i lukavstva da bi ostvarili rezultati, čak iako postoji otpor. U suštini, ono o čemu go-vorimo je sposobnost da se razreši šta jeste, a šta nije politički prihvatlljivo u jednoj organizaciji i da se koriste prave organizacione poluge da bi se nešto uradilo. To znači poznavanje izvora moći unutar organizacije, razumevanje šta vole i šta ne vole saradnici i prilagođavanje pristupa u skla-du sa time.

Analitičke sposobnosti i kritičko razmišljanje znači ne pristati na očigledno, ne prihvatati stvari zdravo za gotovo i ne donositi prenagle zaključke. To znači što serioznije istraživanje dok se stvar-na situacija ne identifikuje i stvarni problem ne definiše, kao i upoređivanje mnoštva često kon-fliktnih podataka i utvrđivanje relevantnih, te predstavljanje rezultata analize u obliku pogodnom za relvantne aktere. Upravo u ovom segmentu se preispituje stečeno znanje na svakom koraku: Zašto ste to uradili? Koje vrednosti se time dobijaju? Gde se to radi? Kako se to radi? Ko ima od-govornost za to? Kada bi to trebalo da se desi? Neki analitičari su verovanja da se posao sastoji od pukog gomilanja sve više i više podataka u nadi da će se odgovor sam otkriti, ali se to neće desiti bez aktivne i kritičke aktivnosti analitičara. Vremenom analitičar može da proceni nivo analize po-trebne za identifikaciju određene situacije. Jedina maksima iz prakse se često koristi jer kaže da: odradi 20% potrebne analize da bi se dobio 80% pravi odgovor, a zatim budi 100% siguran u svoj uticaj. To ne znači preduzimanje prečica niti improvizaciju pri analizi; već prepoznavanje ključnih faktora umesto pokušavanja da se sve analizira (tzv. „paraliza analize“).

Osećaj za detalje odnosno imati “oko“ za detalje je značajan atribut poslovnog analitičara, jer često prava se terapija može otkriti samo posle napornog i opširnog istraživanja. Rešavanje pro-blema podrazumeva način razmišljanja poslovnog analitičara odnosno njegov stav da se proble-mi mogu rešiti. Čak iako se ne nađe optimalno rešenje iz finansijskih, tehničkih ili političkih razlo-ga analitičar mora biti pragmatičan i spreman da pronađe druga rešenja koja će biti od bar neke koristi za kompaniju.

Liderstvo je primenljivo u poslovnoj analizi jer se u tom kontekstu može definisati kao kreira-nje vizije o opcijama koje stoje na raspolaganju pri rešavanju poslovnog problema, savetovanje aktera kako bi dobili saglasnost o viziji, a zatim vođenje procesa poslovne promene prema posti-zanju te vizije. Stvaranje dobre vizije zahteva holističko razmišljanje i rigoroznu analizu da bi pro-jekat bio uspešan prihvaćen kod ključnih poslovnih partnera.

Samouverenost je osobina koja se često preskoči, mada je izuzetno značajna jer znači da neko ima dovoljno poverenja u sebe, u kvalitet svoje analize i u ispravnost svojih rešenja da bi mogao da izdrži pritisak i održi svoje argumente.

1.2. Poslovna znanja Ovaj segment daje do značaja spektaru poslovnih znanja i razumevanja koje je od suštinskog

značaja kao temelj i osnova za rad poslovnog analitičara. Finansije su univerzalni jezik poslovanja. Čak i u javnom i neprofitnom sektoru ekonomije, finansije imaju ključnu ulogu u donošenju po-slovne odluke. Poslovni analitičar treba da ima dobro poznavanje ekonomije i osnove poslovnih fi-nansija, naravno i osnove teorije ekonomije.

Razvoj poslovnog slučaja podrazumeva osnovno razumevanje finansija i funkcionisanja po-slovnog područja. Stoga pri prezentaciji rezultata analize mora se proveriti da li se ima valjano vrednovanje finansijskih efekata koji će projekat pružiti. Poslovni analitičari uključeni u pripre-manje poslovnog slučaja će trebati da razumeju upravljanje investicijama i da sarađuju sa odelje-njem za finansije.

Domensko znanje podrazumeva dobro opšte razumevanje poslovnog domena ili sektora u ko-jem posluje organizacija, bila ona u privatnom, javnom ili neprofitnom sektoru. Razlozi za pozna-vanje ovih znanja su razumno komuniciranje sa poslovnim ljudima uključenim u projekat, na jezi-ku koji mogu da razumeju, zatim pomaže u razumevanju šta jeste, a šta nije prihvatljivo ili korisno u ovom poslovnom domenu, te omogućuje uzimanje ideje, naročito one koje se odnose na najbo-lju praksu iz dela sektora i njihovu primenu.

Predmet ekspertize se odnosi na domensko znanje samo mnogo detaljnije. Dobro razumeva-nje poslovnog područja u kojem se radi je značajno da bi se uspostavio kredibilitet sa klijentima. Poslovni analitičari mogu biti stručnjaci za određene poslovne oblasti, sa jakim i detaljnim razu-mevanjem predmetne oblasti, koji mogu ukazati vrlo brzo na oblasti poboljšanja, i identifikovati šta treba da se promeni ili analizira koristeći postojeće znanje i veze. Alternativno, oni mogu ima-ti opšte znanje sa iznimnim znanjem o pojedinim poslovnim područjima koji se oslanjaju na druge da bi dobili relevantno detaljno znanje. Ne postoji dobar ili loš odgovor da se odredi da li je bolje biti specijalista ili generalista. Oba su od koristi, u zavisnosti od organizacionog konteksta. Ključna stvar je da se proceni koliko dobro vaše kompetencije zadovoljavaju potrebe tekuće situacije i da se prepoznaju prednosti i slabosti.

Principi IT posebno važni za poslovni analitičare koji ne dolaze iz IT sektora, a, bitno je da po-slovni analitičar dobro poznaje različite organizacione strukture – funkcionalnu, strukturu projek-ta, matrice i tako dalje – i njihove relativne prednosti i mane.

1.3 Tehnike za izvršenje zadataka poslovnog analitičaraUpravljanje projektima uklučuje procese upravljanja prostorom, integracijama, vremenom,

troškovima, kvalitetom, ljudskim resursima, komunikacijama, rizicima, i nabavkama. Malo je vero-vatno da će od poslovnog analitičara tražiti da zna sve veštine iz svih ovih područja, ali gde je tim projekta mali, analitičar će možda trebati da preuzme ulogu menadžera projekta. Kod većih proje-kata se često zapošljava stručnjak za upravljanje projektima. Međutim, postoje neke veštine koje analitičar mora poznavati. Na primer, razumevanje inicijacije projekta je značajno pošto omogu-ćava analitičaru da razume ili definiše referentne uslove projekta. Takođe je značajno da analiti-čar razume pristupe planiranja upravljanja projektima – pošto će trebati da radi u okviru plana – i da je svestan relevantnih aspekata kao što su međuzavisnosti zadataka, kontrola kvaliteta i uprav-ljanje rizicima.

Analiza strategije obuhvata niz tehnika koje se koriste za razumevanje smera poslovanja i pred-nosti i slabosti cele ili dela organizacije.Analiza i upravljanje akterima uključuje razumevanje ko su zainteresovane strane projekta poslovne analize i razrešenje kako se njihovim interesima najbolje upravlja. Tehnike istraživanja podrazumava spoznaju osnove poslovnog problema, radi koje ana-litičar mora da uradi detaljnu analizu oblasti. Inženjering zahteva je skup praksi i procesa koje do-vode do razvoja seta dobro formulisanih poslovnih zahteva, iz kojih su moguća poslovna rešenja .Modeliranje poslovnih sistema je pristup vizualizovanja poslovnog sistema kreiranjem konceptu-alnog modela. Modeliranje poslovnog procesa se koriste za mapiranje i analiziranje kako u stvari poslovni procesi rade i da pomognu identifikovati mogućnosti za poboljšanje procesa, dok mode-liranje poslovnog sistema sagleda ceo poslovni sistem. Modeliranje podataka koji se koriste u po-slovnom sistemu pruža se koristan uvid u to kako sistem funkcioniše. Upravljanje poslovnim pro-menama obuhvata tehnike potrebne za sprovođenje promena unutar organizacije. Izbor olakša-vajuće tehnike obično rezultiraju kombinacijom pravih kvaliteta moderatora da odgovaraju zadat-ku i kulturnom kontekstu organizacije u kojoj se koristi..



2. Mogućnosti jačanja kompetencija poslovnog analitičaraU dosad navedenom smo identifikovali veliki broj kompetencija koje poslovni analitičar treba

da savlada, što za nekoga ko je nov u ovoj ulozi to može da se čini prilično zastrašujuće. Takođe se postavlja pitanje: „Da li moram da imam sve ove kompetencije da bi bio dobar analitičar ?“. Odgo-vor je jasno „ne“, i poslovni analitičari obično počinju sa dobro razvijenim kompetencijama u ne-kim oblastima, a manje razvijenim sposobnostima u drugim oblastima. Prvi korak u razvoju jeste razumevanje kompetencija potrebnih za poslovnog analitičar u organizaciji. Ovo bi trebalo da uk-ljučuje procenu kako sadašnjih, tako i budućih potrebnih kompetencija. U suštini, postoje tri na-čina na koji poslovni analitičari mogu razviti svoje kompetencije: obukom, samostalnim učenjem i radnim iskustvom (Paul,Yeates,Cadle, 2010, str.27).

Obuka je posebno korisna za konkretne tehnike i do nekog stepena za bihejvioralne veštine i lične kvalitete. Obučavanje na osnovu školskog pristupa omogućava da se veštine nauče i prakti-kuju u relativno sigurnom okruženju, sa mentorom pri ruci da pruži podršku, vođstvo i podstrek. Takođe omogućava da delegati na kursu razmenjuju znanja i iskustva, što pomaže da se oboga-ti iskustvo. Obuka putem računara takođe može biti korisna, naročito gde je potrebno da se ste-kne znanje.

Samostalno učenje je odličan način za analitičara da unapredi svoje poslovno znanje. Kao i udž-benici, čitanje domaćih i inostranih publikacija, tehničkih i stručnih časopisa proširuju i produblju-ju analitičarevo razumevanje poslovnog sveta. Internet takođe pruža obilje resursa, uključujući specijalističke stranice, artikle i blogove.

Radno iskustvo pruža mogućnost korišćenja i poboljšavanja tehnika i produbljivanja poslovnog znanja. To je najbolji teren u kojoj poslovni analitičar može razviti svoje bihejvioralne veštine i lične kvalitete. Osobine većine analitičara se poboljšavaju vremenom kako njihovo iskustvo raste, ali se može povećati i ubrzati ako organizacija ima pravilan program mentorstva i podučavanja. Čak iako to nije slučaj, ima mnogo toga da se kaže pri radu ili diskutovanju sa iskusnijim poslovnim analiti-čarima koje poštujete. Međutim, važno je prilagoditi pristup ličnosti i kompetencijama, jer ono što odgovara jednoj osobi ne mora da odgovara drugoj. Značaj navednih tehnika je posebno važan, ako je poznata činjenice da je obrazovanje analitičara pretežno orjentisano na finansije i računo-vodstvo i primenu standarizovanoh metoda bez obzira na predmet analize (Čavlin.M.,Malešević, Đ., 2010, str 181).

3. ZaključakRazvoj kompetencija je najznačajniji aspekt razvoja karijere bilo kojeg stručnjaka. Ovaj rad teži

da kategorizuje i opiše najčešće kompetencije uspešnog poslovnog analitičara. Svaka kompanija ima različito pristup značaju poboljšanja kompetencija, ulozi koju pojedinac treba da izvrši ako želi da razvije i unapredi svoje osobine, kao i spoznaji nivoa kompetentnosti u raznim oblastima radi preduzimanja neophodne mere poboljšanja. Poslovni analitičari mogu jedino opstati i evoluirati ako nude širi skup kompetencija koje omogućuju da dokažu kako identifikuju, analiziraju i razvija-ju opcije za dodavanje vrednosti organizacijama. Dakle, oni treba da koriste sve svoje bihejvioral-ne veštine da bi poništili stereotipe i prevazišli otpor, kako bi mogli da rade na poslovnim pobolj-šanjima i jačanju vrednosti kompanije.

Business analyst in function of creating the new company value

AbstractThe most important aspect of survival, growth and career development of each expert is guidance towards strengthening the competencies. The work focuses on the categorization and description of the relevant competencies of a successful business analyst. Every organi-zation has a different approach to the importance of business analysts, and if it wants to de-velop and improve his work, it must recognize the level of competence in various areas of skills and than take necessary measures for their improvement. Profession and qualification of the business analysts are focused on building a system that meets the needs of profes-sional management support. In modern conditions, business analysts can survive and pros-per if there is an offer for a wider set of competencies that provide them to demonstrate how they identify, analyse and develop options for increasing company value. The great-est challenge for business analysts are areas of personal qualities. That means, they should use their behavioral skills to undo stereotypes and overcome the resistance, in order to pro-vide information about the possibilities of survival and continuous improvement of business development.

Keywords: business analysis, business knowledge, the value of the company

Literatura:1. Kupper, H.U.(1995), Controling, Stuttgart,Schaffer/Poeschel2. Paul, D., Yeates, D.,Cadle, J., (2010), Business analysis, Swindon,BISL3. Čavlin, M., Malešević, Đ., (2010). Savremeni pristup i metode analize poslovne konkuretnosti kompanija. U :

Mikerević, D., (ur).,Uloga finansijske i računovodstvene profesije u prevazilaženju krize u realnom finansij-skom sektoru, Banja Vrućica, SRRRS, 181-201.


Važnost informatičke pismenosti učenika ekonomske škole

Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić, Obrazovna grupa Zrinski, 10110 Zagreb, Selska cesta 119, Hrvatska, Tel. +385 (0)1 3010617, fax +385(0)1 4002 302, [email protected], [email protected], [email protected]

SažetakUloga i važnost pismenosti mijenjala se kroz stoljeća. U 21. stoljeću, pod utjecajem razvoja informacijsko - komunikacijskih tehnologija pismenost dobiva novu dimenziju. U suvreme-nom društvu informatička pismenost prestaje biti potreba samo onih koji stječu nova zna-nja te je važna i u radnoj okolini, u obitelji i društvu općenito. Osnova za razvoj suvremenog društva jest informacijska pismenost njegovih pojedinaca, a nužan preduvjet informacijske pismenosti jest informatička pismenost. Informacijska pismenost predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje zna-nja o tome kako pronaći i učinkovito iskoristiti informaciju u svrhu rješavanja problema i do-nošenja odluka. Informatička pismenost odnosi se na sposobnost korištenja računalnog har-dvera i softvera.Digitalna kompetencija jedna je od osam ključnih kompetencija Vijeća Europe te je vrlo važ-no da učenici budu u kontaktu s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama tijekom ci-jelog srednjoškolskog obrazovanja. Kada govorimo o učenicima ekonomskih škola, informa-tička znanja i vještine neizostavan su preduvjet realizacije modularnog kurikuluma vježbov-nih tvrtki te se zbog potpore koju informatika daje predmetu Poslovanje vježbovnih tvrtki, u Ekonomskoj školi „Katarina Zrinski“, javlja prikladan termin ICT4PVT (informacijsko komuni-kacijske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki).Cilj nastave informatike u ekonomskoj školi nije stvoriti informatičare, cilj je usmjeren na in-formatičko opismenjivanje ekonomista u svrhu stjecanja poduzetničke kompetencije.

Ključne riječi: informacijska pismenost, informatička pismenost, informacijsko - komunikacij-ske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki

1. UvodVažnost pismenosti, kao jednog od temeljnih ljudskih prava, oduvijek je poznata kako u sva-

kodnevnom životu, obrazovanju tako i u poslovnom svijetu. U suvremenom društvu znanja, pi-smenost dobiva sasvim novu dimenziju. Zadnje desetljeće u kojem računala ulaze u gotovo sve aspekte života, informatička pismenost više nije samo prednost, već postaje imperativ uspješnog poslovnog čovjeka.

Prije šest godina Vijeće Europe definiralo je osam ključnih kompetencija koncepta cjeloživot-nog učenja, a jedna od njih je i digitalna kompetencija koja se odnosi na sposobnost sigurnog pri-stupa i uporabe digitalnih medija i njihovih sadržaja, sposobnost logičkog i kritičkog razmišljanja, vještinu upravljanja informacijama te dobro razvijenu vještinu komuniciranja. Kada bismo digital-nu kompetenciju raščlanili na sva znanja i vještine koje ona uključuje došli bismo do zaključka da su to, dobrim dijelom, ona znanja i vještine koje učenici tijekom svog školovanja trebaju usvojiti na nastavi informatike.

88 Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić: Važnost informatičke pismenosti...

Dakle, vrlo je važno da mladi ekonomisti iz srednje škole izađu informatički pismeni, odnosno da popisu svojih kompetencija pribroje i onu digitalnu.

2. Informacijska, digitalna i informatička pismenostInformacijska pismenost predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja

o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije kako bi se riješio određe-ni problem ili donijela odluka.

Informacijski pismena osoba je ona koja zna kako je znanje organizirano, kako pronaći informa-cije, kako ih vrednovati i organizirati te kako ih učinkovito koristiti. Ukratko, informacijski pisme-na osoba je ona koje je naučila kako učiti, osoba koja ima ključnu kompetenciju potrebnu za cjelo-životno obrazovanje.

Informacijska i digitalna pismenost termini su koji se često koriste kao sinonimi, ali to je po-grešno. Informacijska pismenost širi je pojam jer se odnosi na cijelu paletu izvora informacija pa tako i na one u tiskanom obliku. Iako živimo u stoljeću kojim vladaju digitalne informacije, još uvi-jek postoji velik broj informacija koje su nam dostupne samo u tiskanim izvorima. Digitalna kompe-tencija podrazumijeva znanja i vještine vezane isključivo za digitalne medije, a odnosi se na logič-ko i kritičko razmišljanje, sigurno korištenje informacija i informacijsko - komunikacijskih tehnolo-gija, kako na radnom mjestu tako i u slobodno vrijeme te dobro razvijene komunikacijske vještine.

Iz gore navedenog proizlazi da je u današnje doba digitalna kompetencija važna za vlastiti ra-zvoj, učenje, školovanje, zapošljavanje te sudjelovanje u društvu općenito.

Informatička se pismenost definira kao sposobnost korištenja računala i računalnih programa. Osnovna informatička znanja i vještine koje treba posjedovati informatički pismena osoba stalno se dopunjuju i usavršavaju jer moraju pratiti brz razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije. Ne tako davno osnovna znanja uključivala su poznavanje računalne konfiguracije i osnova korište-nja operacijskih sustava, osnovnu primjenu programa za obradu teksta, tablične proračune i izra-du prezentacija pomoću računala. Danas se među osnovna znanja ubraja i poznavanje Interneta i njegovih servisa, a posebno komuniciranje elektroničkom poštom i korištenje World Wide Web -a.

Poznavanje rada na računalu postaje sve važnije otkako su tvrtke počele ovisiti o kompjuter-skoj tehnologiji. Ako imate određeno informatičko znanje, zadatke možete obavljati pravovreme-no na organiziraniji i učinkovitiji način, možete napredovati na radnom mjestu, dobiti priliku za rad na više izazovnih projekata. U svakom slučaju napredne računalne vještine pomoći će vam da brže dođete do boljeg posla ili vodećih pozicija.

Znanje korištenja Interneta i komunikacijskih programa otvara vam različite mogućnosti za uspješnu komunikaciju sa suradnicima, nadređenima ili poslovnim partnerima. Ako vaš posao uk-ljučuje putovanja, vjerojatno ćete često morati koristiti računalo za komunikaciju s drugima te su informatička znanja nužna za uspješnu poslovnu komunikaciju.

Osnova za razvoj suvremenog društva jest informacijska pismenost njegovih pojedinaca, a nu-žan preduvjet informacijske pismenosti jest informatička pismenost. Slična zakonitost vrijedi i za učenike ekonomske škole kojima je digitalna kompetencija preduvjet realizacije modularnog kuri-kuluma vježbovnih tvrtki, a samim tim i poduzetničke kompetencije.

3. Novo doba – novi načini edukacijeInformacijske tehnologije drastično se razvijaju, novi načini edukacije zamjenjuju tradicional-

ne. Era informacija donosi promjene u cijelom društvu, mijenja se način kako djelujemo, komuni-


ciramo, mislimo, mijenjaju se metode učenja i poučavanja, pogotovo na višim razinama školova-nja. Pojavljuju se termini e-učenje, učenje na daljinu, online učenje, a sve se to odnosi na eduka-ciju putem računala uz pomoć Interneta. Uz učenje na daljinu ne treba zanemariti metode pou-čavanja unutar učionice te ih također treba prilagoditi novom informatičkom dobu.

S porastom značaja informatičkog društva javlja se pojam nova ekonomija u kojoj dolazi do intenzivnog uključivanja informacijsko - komunikacijskih tehnologija u sva područja ekonomije, a i cijelog društva, tj. upravo informacijsko - komunikacijska tehnologija postaje njena glavna po-kretačka snaga. Kvaliteta razvoja zemalja koje su potpuno zahvaćene informatičkom revoluci-jom mjeri se doprinosom IKT (informacijsko komunikacijske tehnologije) čimbenika na stopu ra-sta bruto domaćeg proizvoda.

Investiranje u ljude počinje edukacijom te je nužno dobro poznavati potrebe moderne eduka-cije. Nova ekonomija zasnovana je na poduzetništvu, znanju i na digitalnoj tehnologiji te traži pro-mjene u obrazovnom sustavu. Osim temeljnih obrazovnih područja kao što su matematika, ma-terinski i strani jezik, uspjeh u novoj ekonomiji zahtijeva vještine kao što su kritičko razmišljanje, kvalitetno komuniciranje, kreativnost, preuzimanje rizika, timski rad, poduzetništvo, fleksibilnost i posljednju, ali ne manje važnu – informatičku pismenost.

Obrazovni sustav trebao bi mlade ljude, a buduće radnike pripremiti na cjeloživotno učenje kako bi bili sposobni kontinuirano unaprjeđivati svoje vještine, a sam obrazovni sustav trebao bi biti usmjeren na potrebe poduzeća te dovoljno fleksibilan da se prilagodi promjenjivim zahtjevi-ma, a iznad svega potiče cjeloživotno učenje.

U okviru strategije Europa 2020, Europska komisija donijela je planski dokument pod nazivom Digitalna agenda za Europu. U tom dokumentu razrađen je desetogodišnji plan koji se odnosi na zapošljavanje i rast te provedbu strukturalnih reformi, a opći je cilj agende ostvarenje održive gospodarske i društvene pogodnosti na jedinstvenom digitalnom tržištu utemeljenom na brzom i ultrabrzom Internetu te interoperabilnim aplikacijama.

U svojim je istraživanjima Europska komisija zaključila da je niska razina osnovnih vještina (či-tanja, pisanja i računanja) usko grlo napretka jer su upravo te vještine nužno potrebne u današnje vrijeme velikog utjecaja digitalnih medija, ali svakako nisu jedine. Također se ističe važnost podu-zetničke, digitalne i višejezične kompetencije.

Europska je komisija zaključila da je do 2020. godine digitalnu pismenost nužno podići na višu razinu te povećati potražnju za IKT stručnjacima. Iako se pristup informacijsko komunikacijskim tehnologijama znatno poboljšao, učinkovita upotreba IKT-a još uvijek je glavni problem, a jaz iz-među nestručnih i stručnih IKT korisnika sve je veći.

Upravo bi edukacija trebala odigrati glavnu ulogu u rješavanju tog problema, ali današnji obra-zovni sustavi nisu dovoljno otvoreni za inovativno poučavanje putem IKT-a što je velika šteta jer takav način edukacije ima potencijala modernizirati i učenje i poučavanje.

Prognoze ukazuju da će se tržište rada Europske unije do 2015. godine suočiti s manjkom od približno 384 000 stručnjaka iz područja informacijskih tehnologija.

Istraživanja i studije pokazali su da postoji 85 postotna korelacija između digitalno kompeten-tnih zaposlenika i stupnja konkurentnosti. U posljednjih nekoliko godina uočen je veliki nesrazmjer između ponude i potražnje za IKT stručnjacima, ne samo u čistom IKT sektoru, već i u 90% svih ostalih sektora zbog čega je jako važno povećati mjere poboljšanja e-vještina djece, mladih, uči-telja te ostalih korisnika informacijsko - komunikacijskih tehnologija. Da bi bio konkurentan, obra-zovni sustav mora biti dio strategije ljudskih potencijala, a obrazovna reforma mora osigurati da se sredstva uložena u obrazovanje koriste učinkovito.

4. Ekonomska škola „Katarina Zrinski“ – primjer dobre prakseTehnologija napreduje velikom brzinom, verzije softvera se mijenjaju, pojavljuju se novi pro-

grami. Potrebno je konstantno biti u tijeku, usavršavati se, educirati kako bi bili konkurentni u po-slovnom svijetu. Informatika je savršen primjer potrebe za cjeloživotnim učenjem.

Iz gore navedenih zaključaka koji proizlaze iz istraživanja Europske unije vidljivo je koliko je važ-na digitalna kompetencija, koliko je važno biti u okruženju informacijsko - komunikacijskih tehno-logija te pratiti njihov kontinuirani razvoj. S obzirom na sva ta saznanja, u hrvatskom obrazovanju dolazi do nekih nelogičnosti.

Do sada, prema kurikulumu, u ekonomskim školama informatika se slušala u prvom, drugom i trećem razredu, a od školske godine 2011./2012. učenici prvih razreda ekonomskih škola pohađa-ju nastavu prema novom planu i programu u kojem informatike u trećem razredu više neće biti.

U Ekonomskoj školi „Katarina Zrinski“ i nakon ove reorganizacije plana i programa, informatika će ostati jednako zastupljena u sve četiri godine školovanja jer smatramo da je važno kontinuira-no biti u doticaju s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama. Da je nekim slučajem informa-tika već postala obvezan predmet u osnovnim školama, tada bi se moglo raspravljati o opravdano-sti takve reorganizacije, ali dok god to nije slučaj, dok god je informatika izborni predmet u osnov-noj školi, dok god se dobar dio učenika prvi put s predmetom informatike susreće tek u prvom ra-zredu srednje škole, smatramo da takva promjena nije opravdana.

Učenici u prve dvije godine mogu dobiti osnovna znanja iz informacijsko - komunikacijskih teh-nologija, ali bilo bi poželjno da ta osnovna znanja produbljuju, proširuju, povezuju s drugim pred-metima, tj. koriste temeljna informatička znanja u svrhu postizanja poduzetničke kompetencije koja je zajedno s digitalnom kompetencijom važan komadić slagalice zvane cjeloživotno učenje.

Od ukupno 12 godina školovanja - kroz samo dvije godine informatike do digitalne kompetenci-je? Ni slučajno. Je li učenik digitalno pismen nakon što odsluša građu računala, osnove obrade tek-sta i osnove tabličnih kalkulacija? Nije. Zašto ih obrazovni sustav ne bi potpuno pripremio za digi-talni poslovni svijet, zašto ne bi upoznali npr. i računovodstvene programe, razne druge programe direktno vezane za struku i potencijalni budući posao? Zašto ne bi bili spremni za taj posao prije nego se zaposle? U Ekonomskoj školi „Katarina Zrinski“ slažemo se s izrekom practice makes per-fect – samo se uz puno praktičnog rada iz stručnih predmeta može stići do željenih kompetencija, uz pusto teoretiziranje ne.

Zbog gore navedenih informatičkih kompetencija za koje smatramo da učenici moraju steći kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje, u našoj smo školi uveli PVT (Poslovanje vježbovnih tvrtki) u sve četiri godine. Učenici se u prvoj godini upoznaju s načinom kvalitetne organizacije individu-alnog radnog prostora, usvajaju osnovna načela osobnog i poslovnog načina ponašanja, a usvoje-na teorijska znanja koriste na praktičnoj nastavi PVT-a na kojoj će također usavršiti samostalnost u javnom nastupu i prezentaciji.

U drugoj godini cilj im je izraditi poslovnu dokumentaciju, razviti kreativnost u nastupu i pre-zentaciji vlastite VT te se znati poslovno ponašati na manifestacijama. U trećoj godini moraju nau-čiti kako iskoristiti ljudske resurse kao nosioce procesa realizacije VT, organizirati poslovne funkcije i intersektorske veze VT, prezentirati poslovanje učeničke VT, iskoristiti informacijske tehnologije kao sredstva poslovanja VT, a u četvrtoj godini moraju izraditi i interpretirati osnovna ekonomska izvješća o poslovanju vlastite i zajedničke VT, sudjelovati na međunarodnim sajmovima VT i izrazi-ti svoju samostalnost, komunikativnost i pismenost.

U cilju poboljšanja kvalitete rada, za poslovanje vježbovnih tvrtki, uveli smo u četvrti razred predmet ICT4PVT (informacijsko komunikacijske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki).



Iz toga je proizašla jedna potpuno nova kvaliteta rada i poslovanja te nas je usmjerila i na elektroničko poslovanje. Cilj predmeta ICT4PVT jest pokazati učenicima informacijsko - komuni-kacijske tehnologije koje se primjenjuju u svakodnevnoj poslovnoj komunikaciji. Učenici upozna-ju osnove poslovnog komuniciranja putem elektroničke pošte i sve više prisutnih društvenih mre-ža. Također upoznaju osnove izrada web stranica za svoje VT pomoću nekih besplatnih sustava za upravljanje sadržajem (content management system). U cilju što boljeg korištenja i prenošenja znanja o informacijskim i komunikacijskim tehnologija vršimo stalnu edukaciju naših profesora.

Uz stalno korištenje i usavršavanje ICT4PVT razvili smo naše programe PVT banke i suda kako bi učenici naučili kako se osnivaju tvrtke i kako se odvija platni promet u bankama. Program je bio namijenjen pružanju podrške vježbovnim tvrtkama u Hrvatskoj u njihovom međusobnom poslo-vanju te smo ga koristili za poslovanje na svim našim PVT sajmovima koje smo organizirali. Kao kruna razvijanja tog programa 2012. godine smo unutar IPA projekta Modularni kurikulum poslo-vanja vježbovnih tvrtki razvili jedinstvenu web aplikaciju za poslovanje vježbovnih tvrtki iz cijelog svijeta. Poslovanje Banke vježbovnih tvrtki kao i Suda vježbovnih tvrtki u online verziji omoguća-va učenicima i nastavnicima rad bez vremenskih i prostornih ograničenja. Takva mogućnost pruža veću fleksibilnost i primjenu različitih strategija i metoda učenja kao i njihovu kombinatoriku. Pro-gram se nalazi na stranici www.pvt.hr., a sama je aplikacija prilagođena za jednostavan rad uče-nika i profesora. Sve tvrtke se moraju prvo registrirati na sudu te im se automatski dodjeljuje žiro račun i određena svota novaca na računu. Svakoj registriranoj vježbovnoj tvrtki osiguran je vlasti-ti web prostor. To omogućuje učenicima da samostalno kreiraju i postavljaju svoj sadržaj, objavlju-ju vijesti, uređuju linkove, vežu slike uz web sadržaje. Primjenom ovako koncipiranog sučelja web stranica osigurava se mogućnost kroskurikularne povezanosti s drugim nastavnim predmetima i njihovim sadržajima. To su prvenstveno informatika, ekonomski predmeti, hrvatski jezik, strani je-zici, ali i svi ostali nastavni predmeti mogu naći svoje mjesto u radu i poslovanju vježbovne tvrt-ke. Svaka registrirana tvrtka ima automatski kreiranu stranicu s kontaktima i stranicu asortimana koja se generira na osnovi unesenih artikala tvrtke. U sklopu aplikacije postoji i sustav podrške po-slovanju vježbovnih tvrtki koji se sastoji od tehničkih i ljudskih čimbenika. U sustavu podrške na-lazi se i online e-learning sadržaj kojeg su dužni proći svi učenici i nastavnici kako bi im se olakšao rad sa samom aplikacijom. Sadržaj se nalazi na stranicama PVT aplikacije i lako je dostupan svim korisnicima.

5. ZaključakSvjetski pokazatelji govore o ekonomskoj, a i globalnoj važnosti digitalne pismenosti pojedina-

ca nekog društva. Europska komisija digitalnu je kompetenciju istaknula kao jednu od ključnih za koncept cjeloživotnog učenja. Razvoj informacijskih tehnologija ima snažan i direktan utjecaj na novu ekonomiju koja naglašava potrebu za reformom obrazovnog sustava na način da informacij-ske tehnologije uđu u sve njegove pore kako bi mlade ljude pripremio na cjeloživotno učenje, na kontinuirano usavršavanje te ih usmjerio, educirao i upoznao s potrebama poduzeća u kakvima će jednog dana raditi.

Hrvatska je u Europi, uskoro i dio Europske unije. Europa i svijet govore isto, dolaze do istih za-ključaka u vezi obrazovnog sustava, informacijsko - komunikacijskih tehnologija i važnosti digital-nih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje i uspješno poslovanje.

Jesu li doista učenicima ekonomskih škola, budućim ekonomistima, poduzetnicima, u svojem dvanaestogodišnjem školovanju dovoljne dvije godine informatike? U Ekonomskoj školi „Katarina

Zrinski“ ne mislimo tako, stoga će i nadalje učenicima biti omogućeno četverogodišnje, kontinui-rano druženje s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama, na početku u svrhu osnovnog in-formatičkog opismenjivanja, a kasnije u svrhu realizacije primarnog cilja naše škole - postizanja po-duzetničke kompetencije.

Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Kada si u informatičkom dobu, unesi promjene u obrazovni sustav kako bi iz njega izlazili digitalno kompetentni mladi ljudi spremni za novu digital-nu ekonomiju.

Importance of Computer Literacy of Economic Schools Students

AbstractThe role and importance of literacy has changed through centuries. In the 21st century liter-acy gains a new dimension, under the influence of the development of information and com-munication technologies. In the modern society computer science literacy is no longer the need of those who acquire new knowledge, but it starts being important in the working en-vironment, family and society in general. The basis for the development of modern society is computer science literacy of its individuals, and the necessary prerequisite of information literacy is computer science literacy.Information literacy represents understanding the need for information and having knowl-edge about finding and using information to solve problems and make decisions. Computer science literacy refers to the capability to use computer hardware and software.Computer science literacy is one of the eight key competencies of the Council of Europe, since it is very important to keep pupils in contact with information communication tech-nologies during their secondary education. When we talk about pupils of economic schools, computer science knowledge and skills are a necessary prerequisite for the realisation of modular curriculum of training companies, and thanks to the support computer science gives to the subject Business operatings of training companies, in Economic school Katarina Zrins-ki we use the appropriate term ICT4PVT.The aim of computer science in economic school is not to create informaticians, but to cre-ate economists with computer science literacy, in order to gain entrepreneurial competency.

Key words: information literacy, computer science literacy, ICT4PVT



Literatura1. Ala-Mutka, K., Malanowski, N., Punie, Y. & Cabrera, M. (2008). Active Ageing and the Potential of ICT for

Learning. Institute for Prospective Technological Studies (IPTS), JRC, European Commission. EUR 23414 EN. Dostupno na: http://ipts.jrc.ec.europa.eu/publications/pub.cfm?id=1659 (sačuvano 19.4.2012.)

2. Ala-Mutka, K., Punieand, Y., Redecker, C., (2008). Digital Competence for Lifelong Learning, European Commi-ssion, Joint Research Centre, Institute for Prospective Technological Studies

3. European Parliament and the Council (2006). Recommendation of the European Parliament and the Council of 18 December 2006 on key competences for lifelong learning. Official Journal of the European Union, L394. Dostupno na: Eurostat, data accessed from the Eurostat database at http://epp.eurostat.ec.europa.eu/ (sačuvano: 19.4.2012.)

4. Priručnik za učenike i nastavnike Poslovanje vježbovnih tvrtki putem web aplikacija (2011.), Ekonomska škola Katarina Zrinski, Zagreb

5. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2006/l_394/l_39420061230en00100018.pdf (sačuvano 16.4.2012.)

6. http://ftp.jrc.es/EURdoc/JRC48708.TN.pdf (sačuvano 22.4.2012)7. http://ec.europa.eu/governance/impact/planned_ia/docs/2012_eac+_014_rethinking_skills_en.pdf (saču-

vano 22.4.2012.)

Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku u ovisnosti o fazi razvoja poduzeća

Zoran Đorđević, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10000 Zagreb, Hrvatska, telefon:+385 1 3706251, fax:+385 1 3706224, mail: [email protected] Lana Dojčinović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10 000 Zagreb, HrvatskaDragan Salarić, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10 000 Zagreb, Hrvatska

SažetakPoduzetnici te mala i srednja poduzeća u njihovom vlasništvu oduvijek su bili promatrani kao glavni pokretači gospodarstva, zapošljavanja i ekonomije u cjelini. Njihove osnovne karakte-ristike bile su proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost što ih je diferenciralo od velikih kom-panija. Međutim, s razvojem poslovanja malih i srednjih poduzeća, poduzetnici su naišli na izazove opstanka i/ili daljnjeg rasta poduzeća za koje nisu više dovoljni samo entuzijazam, spremnost na preuzimanje rizika i fleksibilnost. Sve se više pažnje posvećuje razvoju funda-mentalnih menadžerskih znanja, vještina i programa koje će poduzetniku današnjice omo-gućiti da kvalitetno upravlja rastom i razvojem vlastitog poduzeća. Potrebna znanja i vješti-ne poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća. Promatramo kako se potrebe za određenim znanjima i vještinama mijenjaju s fazom razvoja poduzeća i pozicijom poduzetni-ka unutar samog poduzeća. Ključne riječi: Poduzetništvo, razvoj poslovanja, znanja i vještine

1. UvodUnutar Europske unije, od tri osobe zaposlene u privatnom sektoru mala i srednja poduzeća

zapošljavaju dvije osobe te kreiraju više od polovice ukupne dodane vrijednosti u EU. Mala i sred-nja poduzeća predstavljaju srž europske ekonomije jer svojim rastom i razvojem te inovativno-šću pokreću gospodarstvo, zapošljavanje i rast ekonomije u cjelini. Intrigira činjenica da 99% kom-panija na području EU jesu upravo mala i srednja poduzeća te da su devet od deset malih i sred-njih poduzeća zapravo mikro poduzeća s manje od 10 zaposlenih. Njihova je osnovna karakteri-stika proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost što ih diferencira od velikih, multinacionalnih kom-panija. Svaki biznis danas pa samim time i mala i srednja poduzeća, konfrontiran je s globalnom konkurencijom i učestalim i kompleksnim promjenama u okruženju. Svjedoci smo sve kraćih ži-votnih ciklusa proizvoda i različitih želja kupaca, što predstavlja kontinuirane prilike, prvenstveno novim kompanijama i startupima , da zauzmu svoje mjesto na tržištu čak i u industrijama u koji-ma dominira dobro organizirana i resursima dobro potkovana konkurencija. Istovremeno, ukazuje se kratkoročna mogućnost malim poduzećima da temeljem svojih osnovnih karakteristika osvoje svoj udjel na tržištu. Samim time poduzetnici na čelu poduzeća moraju izgraditi organizaciju koja će moći efikasno poslovati u tom dinamičnom okruženju. Međutim, s razvojem organizacije po-duzetnici nailaze na izazove opstanka i/ili daljnjeg rasta poduzeća za koje nisu više dovoljni samo entuzijazam, spremnost na preuzimanje rizika i fleksibilnost. Znamo li da devet od deset malih i srednjih tvrtki čine one u kojima je manje od deset zaposlenih, uz dominaciju onih s manje od če-tiri osobe, razumljivo je da te tvrtke nemaju nužne vještine i korporacijsko znanje adekvatnog di-zajniranja novih poslovnih modela.

96 Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan Salarić: Znanja i vještine potrebne suvremenom...

Prema Galbraithu (1971.) dobar poduzetnik često nije i dobar menadžer. Međutim, danas smo svjedoci da poduzetnici mogu uspješno upravljati rastom svojih kompanija. Kao primjer uzmimo Billa Gatesa ili nedavno preminulog Stevea Jobsa. Danas poduzetnici sve više pažnje posvećuju ra-zvoju menadžerskih znanja i vještina i programima koje će im omogućiti da kvalitetno upravljaju rastom i razvojem vlastitih poduzeća. Potrebna znanja i vještine poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća. Ovaj rad promatra kako se potrebe za određenim znanjima i vještinama po-duzetnika mijenjaju s fazom razvoja poduzeća i pozicijom poduzetnika unutar samog poduzeća.

2. Faze razvoja poduzeća, karakteristike i izazovi/zadaci koje donose

Životni ciklus poduzeća čine 4 faze: uvođenje, rast (koji možemo podijeliti na rani i kasni rast), zrelost i opadanje. Naglasak je na fazi rasta budući ona predstavlja trenutak u razvoju poduzeća kada se kreira organizacija koja će moći upravljati svojim daljnjim rastom.

2.1. Faza uvođenjaTijekom faze uvođenja dolazi do konceptualizacije i implementacije poslovne prilike/ideje u

poslovni pothvat (poduzeće), njegov budući izgled, način vođenja/upravljanja te, najvažnije, gdje pronaći inicijalni kapital i kako održati pozitivan tijek novca. Karakteristike ove faze razvoja podu-zeća jesu neiscrpna energija i volja poduzetnika da sakupi/privuče resurse i organizira početne operacije kako bi poduzeće moglo započeti svoj životni ciklus. Osnovno obilježje ove faze razvoja jest da su poduzetnici ti na kojima počivaju sve aktivnosti vezane uz poslovanje poduzeća te glav-ni izazov predstavlja stvaranje sustava poslovanja.

2.2. Faza rastaFaza rasta predstavlja ključnu fazu razvoja poduzeća te pred poduzetnika stavlja niz najtežih

izazova/zadataka s kojima se mora suočiti i tijekom nje mora stvoriti sustav koji će kasnije efika-sno djelovati u nastavku razvoja poduzeća. Samu fazu možemo podijeliti na dvije podfaze: rani i kasni rast. Prema Greineru (1998.) svaku podfazu rasta poduzeća determinira dominantan uprav-ljački stil, kao i dominantni izazov koji se mora riješiti prije negoli se rast nastavi. Adizes (1999.) fo-kus stavlja na karakteristike svake podfaze te na normalne nasuprot abnormalnih problema koji se pojavljuju tijekom razvoja poduzeća. Churchill (1997.) opisuje 5 faktora koji utječu na svaku podfa-zu: menadžerski stil, organizacijska struktura, postojanje formalnih sustava, strateški ciljevi i uklju-čenost vlasnika. Flamholtz (2000.) svoj model bazira na karakteristikama, problemima i izazovima svake podfaze. Harper (1995.) bazira svoj model na karakteristikama menadžmenta i izazovima te evoluciji menadžerske strukture i načinima na koji ju postići (Tablica 1).


Autor Karakteristike i izazovi rane

faze rasta

Karakteristike i izazovi kasne faze

rasta

Ključni zadaci za poduzetnika tijekom faze

rasta

Adizes

Tendencija da se učini što više,

na što više strana.

Orijentiranost na prodaju s

premalo pažnje na

profitabilnost. Neadekvatna

struktura, sustavi i planiranje.

Poduzeće je preraslo

sposobnosti poduzetnika.

Poduzeće samo pronalazi svoj put

mimo vlasnika, uspostavlja svoju

vlastitu viziju te se fokusira na

ciljeve. Naglasak je na profitu.

Sustav i strukture se razvijaju te

postoji potreba za

menadžerskom edukacijom.

Delegiranje, tranzicija ka profesionalnom

menadžmentu i decentraliziranoj

strukturi. Razvoj efikasnih procesa uz

ravnotežu kontrole i kreativnosti. Razvoj i

održavanje strategije koja se fokusira na

ciljeve i dovodi do dugoročne efikasnosti.

Churchill

Prosječan profit i dostatan tijek

novca. Vlasnik provodi manje

vremena radeći, a sve više

upravljajući. Funkcijski

menadžeri i prvi profesionalni

menadžeri dolaze u poduzeće.

Postoje osnovni sustavi i

bazično planiranje. Strategija je

održavanje statusa quo.

Generiranje gotovine i

osiguravanje financija za rast.

Kontrole troškova i

profitabilnosti. Zapošljavanje

kvalitetnih menadžera za rast.

Implementacija sustava i

planiranje za budućnost.

Strateško planiranje sa ključnim

menadžerima dok je operativna

razrada delegirana.

Decentralizacija

Kvalitetni kadar, planiranje i sustavi

moraju biti spremni prije nego su

potrebni. Povećava se potreba za

delegiranjem i profesionalnim

menadžmentom. Upravljanje tijekovima

novca za financiranje rasta.

Flamholtz

Brz rast prodaje i zaposlenih

uzrokuje ograničenje resursa i

sputava sustav.

Tranzicija prema profesionalnom

menadžmentu. Formaliziranje

ciljeva, odgovornosti, sustava i

planiranja.

Razvoj sustava i pronalaženje dodatnih

resursa. Izgradnja profesionalne

organizacije uz zadržavanje poduzetničke

orijentacije. Uspostava sustava planiranja i

kontrole.

Greiner

Delegiranje. Uvođenje

funkcionalne organizacijske

strukture – specijalizacija

poslova. Uvođenje sustava i

standarda. Formalna

komunikacija.

Povećano delegiranje sa

smanjenom direktnom

komunikacijom prema top

menadžmentu (MBE). Sustavi

nagrađivanja kao motivator.

Teškoće pri koordinaciji i kontroli

kao posljedica povećanja stupnja

decentralizacije.

Prepoznavanje svake faze i trenutka kad je

pojedina promjena potrebna. Rješenja su

različita na različitim razinama. Revolucija

predstavlja platformu za promjenu i nove

prakse. Priprema menadžmenta i

struktura koje ne samo rješavaju

probleme nego se uklapaju u sljedeću fazu

rasta.

Harper

Generiranje profita.

Orijentiranost na prodaju uz

manje pažnje na efikasnost,

kvalitetu, kontrolu. Delegiranje

kao posljedica nedostatka

vremena. Interno promovirani

menadžeri s nedostatkom

adekvatnih vještina. Problemi

suradnje među odjelima.

Veličina i kompleksnost

zahtijevaju sofisticiranije

menadžere. Tenzije između

profesionalnog menadžmenta i

poduzetnika, zaposlenika i

klijenata. Konkurentski

pritisci zahtijevaju konkurentnije

ponude. Novi proizvodi/usluge.

proaktivno planiranje zamjenjuje

reaktivni pristup.

Delegiranje autoriteta supervizorima i

investiranje u ključne menadžment

talente. Uspostavljanje konkurentske

unikatnosti odmakom od i ponudom

zasnovanom na više od jednog

proizvoda/usluge. Razvoj proaktivnog

planiranja i usklađivanje odjela.

Tablica 1 - pregled modela prema podfazama rasta

2.3. Faza zrelostiFaza zrelosti predstavlja 3. fazu razvoja poduzeća. Tijekom ove faze dolazi do stabilizacije tije-

ka novca i konačne uspostave marketinških i operativnih kanala. Brend je prepoznatljiv na tržištu. Ova faza predstavlja idealno vrijeme za razmatranje opcija: ekspanzija ili diversifikacija.

2.4. Faza opadanjaNiti jedan poduzetnik u svom planu ne predviđa fazu opadanja, ali taj se fenomen događa. U

ovoj situaciji poduzetnik treba razviti strategiju koja će omogućiti preživljavanje i ponovni rast. Od izuzetne je važnosti da strategija u tom trenutku istraži sve moguće prilike i pronađe najbolji put za preživljavanje.

3. Znanja i vještine suvremenog poduzetnikaIz prethodnog proizlazi da faza rasta sa svoje dvije podfaze predstavlja ključni trenutak u razvo-

ju poduzeća, pri čemu na vidjelo izlaze i potrebe za određenim, fundamentalnim, znanjima i vje-štinama potrebnim suvremenom poduzetniku. Primarni zadatak poduzetnika u fazi rasta jest kre-iranje profesionalne organizacije koja će odgovoriti na promjene u okruženju i biti dovoljno podu-zetnički orijentirana da kontinuirano kreira nove poslovne prilike kroz osnovno obilježje poduzet-nika, a to je inovativno razmišljanje.

3.1. Rani rastKako bi pripremio poduzeće da se što efikasnije nosi s rastom, poduzetnik u fazi ranog rasta

mora obratiti pažnju na tri ključna elementa: ljude, kontrolu i financiranje

3.1.1. LjudiNajčešća pogreška koju poduzetnici čine jest da neadekvatno pripremaju svoje ljude i zadrža-

vaju neodgovarajuće kadrove kako organizacija raste. U početnoj fazi poduzeća svatko radi sve što je neophodno kako bi se postigao cilj te ne postoji uvid koje su to vještine i znanja potrebni odre-đenom zaposleniku kako bi on mogao pratiti rast poduzeća. Kada nastupi faza rasta, teško je raz-mišljati o razvoju nečijih vještina koje će biti potrebne u budućnosti jer vrijeme u trenucima rasta postaje neprocjenjiv resurs.. Kako poduzeće raste, tako i potreba za specijalistima i profesional-nim menadžerima postaje sve izraženija. Neki će zaposlenici možda uspjeti iznijeti teret faze rasta i zauzeti nove pozicije kroz vrijeme. Drugi izazov jest lojalnost poduzetnika prema ljudima koji su bili u poduzeću u početnoj fazi i koji su poduzeće doveli do faze rasta, ali nisu u stanju riješiti izazo-ve koje nameće faza rasta. Tu dolazi do udaljavanja poduzetnika i dijela zaposlenika, što umanju-je njihovu motivaciju. Naročito su izraženi konflikti s novopridošlim zaposlenicima i menadžerima. Poduzetnik u ovakvoj situaciji mora raditi na izgrađivanju organizacijske kulture koja će motivirati i voditi ljude sukladno viziji poduzeća koja sada zamjenjuje inicijalnu poduzetničku viziju.

3.1.2. KontrolaBilo koje poduzeće u inicijalnoj fazi karakterizira neformalna komunikacija te vrlo brzo ili vrlo

sporo odlučivanje kad su u pitanju naplate potraživanja, plaćanje računa i upravljanje zalihama. Kako poduzeće raste, dolazi do snažnije potrebe za novcem jer se povećanjem prodaje povećava potreba za novcem kako bi se financirali operativni ciklusi. Stoga, suvremeni poduzetnik u fazi ra-nog rasta treba dobro voditi računa o naplati potraživanja, upravljanju zalihama, odgodama plaća-nja dobavljačima, upravljanju troškovima kao i razumjeti financijske performanse poduzeća.



3.1.3. FinanciranjeSvaki iskusni poduzetnik razumije da je novac pokretač svega. Poduzeće treba gotov novac ne

samo kako bi financiralo svoj trenutni rast, već i za pripremu budućeg rasta. Pozitivnim tijekom novca poduzeće može izbjeći buduće krize te također i samostalno financirati svoj budući rast izbjegavajući pritom alternative i skupe izvore financiranja.

3.2 Kasni rastKako bi osigurao kasni rast poduzetnik mora voditi računa o tri ključna elementa: delegiranje,

uvođenje profesionalaca u poduzeće i strateško planiranje.

3.2.1. DelegiranjeU početku, poduzetnik je taj na kojem počiva sve i koji je direktno involviran u sve aspekte po-

sla kojim se poduzeće bavi. Kako poduzeće raste, vremena za svakodnevne operativne poslove sve je manje te se poduzetnik mora odmaknuti od pozicije osobe koja obavlja stvari, na poziciju oso-be koja upravlja i postupno prebacuje sve više i više odgovornosti na druge. Neki od simptoma koji upućuju na potrebe za delegiranjem jesu: broj odluka koje treba donijeti, kompleksnost i težina donošenja i sve češće pogreške.

Delegiranje predstavlja jedan od većih problema koje poduzetnik mora riješiti prilikom tranzi-cije od poduzetnika prema menadžeru. S jedne strane, poduzetnik može zanemarivati donošenje odluke s kojom se ne osjeća ugodno, a s druge strane zaposlenici nemaju problema s nedostat-kom delegiranja jer slobodno mogu tražiti poduzetnika da donese svaku odluku koju oni samo iz-vršavaju. Međutim, na duge staze, delegiranje je neizostavno jer će poduzetnik prije ili kasnije biti suočen s ogromnim brojem odluka koje treba donijeti i manjkom vlastitih kvalifikacija kako bi do-nio dobru odluku.

3.2.2. Uvođenje profesionalacaNastavno na delegiranje slijedi i uvođenje profesionalaca u poduzeće. Kako poduzeće raste,

poduzetnik se mora najviše mijenjati i prilagođavati. Ono što ga je činilo uspješnim u prijašnjoj fazi, neće biti dovoljno za predstojeće faze razvoja poduzeća. U ovom trenutku poduzetnik mora pre-ispitati vlastite ciljeve i sposobnosti te ih usporediti sa zahtjevima koje nameće vođenje poduzeća na sljedeću razinu. Neki poduzetnici u ovom trenu izlaze iz poduzeća, dok neki zauzimaju mjesta na kojima mogu dati najviše. Osnovna zadaća u ovoj fazi jest da poduzetnik okupi tim koji će preuzeti vodeće pozicije u poduzeću te izgraditi odgovarajuću organizacijsku strukturu.

3.2.3. Strateško planiranjeU fazi uvođenja, strateško je planiranje u poduzeću neformalno i vođeno od strane poduzetni-

ka – svi znaju zašto je poduzeće osnovano i koja je njegova svrha. Iako strategija poduzeća nije ja-sno artikulirana, može se iščitati iz načina donošenja odluka. Prema Mintzbergu i Watersu (1982.) početna strategija poduzeća svodi se na opravdanje, elaboriranje i iznošenje u javnost strategije koja već postoji temeljena na poduzetnikovoj viziji. U fazi rasta, dolazi do trenutka kad strateško planiranje treba poprimiti formalni oblik. Poduzeće mora razmišljati o sebi kao o biznisu, a ne pro-izvodu/usluzi. Istina je sasvim drugačija te mnoga poduzeća prilaze fazi rasta s istom strategijom

koju su imala kad su započinjala svoj životni ciklus. Međutim, okruženje se konstantno mijenja; za-htjevi kupaca postaju kompleksniji; konkurencija je snažnija i uvodi nove proizvode i usluge. Po-duzeće koje raste mora konstantno razvijati svoju strategiju i samim time načine kako će se nad-metati u dinamičnom okruženju. Posljedica nedostatka strateškog planiranja jest usporavanja ra-sta poduzeća.

4. ZaključakIako je pokretanje biznisa riskantan pothvat, rast i razvoj poduzeća jednako su izazovni za po-

duzetnika. Poduzeće koje raste, zahtjeva od poduzetnika da razvija znanja i vještine potrebne kako bi ga mogao uspješno voditi kroz sve faze njegova životnog ciklusa. Ukoliko postoji jedan faktor koji determinira kompleksnost i zahtjevnost upravljanja poduzećem, onda je to zasigurno stopa ra-sta – što je stopa rasta veća, to su i pitanja upravljanja teža te poduzeće mora biti fleksibilno, pri-lagodljivo i brzoučeće. Kako poduzeće raste, tako i poduzetnik i njegov tim moraju razvijati osnov-ne menadžerske kompetencije. Kategorizirati sve probleme kroz koje će proći poduzeće u razvo-ju može se činiti gotovo nemogućim. Poduzeća se razlikuju po svojoj veličini i potencijalu rasta, a karakteriziraju ih proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost te različiti načini vođenja. Ipak, čini se da bez obzira na sve te različitosti, poduzetnici nailaze na zajedničke probleme i izazove u sličnim fa-zama razvoja poduzeća. Kada pogledamo izazove koje svaka faza razvoja poduzeća nosi, dolazimo do liste znanja i vještina koje su neophodne današnjem suvremenom poduzetniku: kreativno raz-mišljanje, samomotivacija i disciplina, sposobnost rada pod pritiskom, timski rad, određivanje ci-ljeva, delegiranje, upravljanje ljudima i samim sobom, komunikacijske vještine, kontrola troškova i razumijevanje financijskih performansi poduzeća, donošenje odluka, marketing i prodaja, stra-teško planiranje.

Nepravilno vođen, rast poduzeća može dovesti i do njegovog propadanja. Mnoga mala podu-zeća ne uspijevaju ostvariti vlastiti potencijal rasta jer su vlasnici prezauzeti svakodnevnim, rutin-skim i operativnim poslovima u poduzeću i ne uspijevaju odvojiti potrebno vrijeme za rad na pla-niranju budućnosti poduzeća, njegovog rasta i razvoja. Ključno je da poduzetnik pripremi svoje poduzeće za nadolazeću fazu rasta kroz plan razvoja poduzeća, plan zapošljavanja i usavršavanja, kako sebe tako i ljudi unutar poduzeća.



Knowledge and Skills for a Modern Entrepreneur depending on the Company’s Development Stage

AbstractEntrepreneurs and SMEs owned by them have always been regarded as the main drivers of the employment and the economy as a whole. Their main characteristics have been proac-tivity, flexibility and reactivity, which have always differentiated them from large compa-nies. However, the development of small and medium businesses brought about the chal-lenge of survival and/or further growth of their companies for which enthusiasm, willing-ness to take risks, and flexibility are no longer enough. More and more attention is being paid to the development of fundamental knowledge and managerial skills, as well as pro-grams which can enable entrepreneurs to properly manage the growth and development of their businesses. The knowledge and skills required vary depending on the company’s de-velopment stage. We have become witnesses of how the need for specific knowledge and skills changes over time, closely connected with the company’s maturity phase and the po-sition of the entrepreneur within the company itself.

Key words: Entrepreneurship, business development, knowledge and skills

Literatura1. Adizes, I. (1999). Managing Corporate Lifecycles. Paramus: Prentice Hall Press.2. Churchill, N.C. (1997). The Six Key Phases of Company Growth. London: Pitman Publishing3. Flamholtz, E.G. (2000). Growing Pains: Transitioning from an Entrepreneurship to a Professionally Managed

Firm. San Francisco: Jossey-Bass4. Galbraith, J. K. (1971). The New Industrial State .Boston: Houghton Mifflin.5. Greiner, L.E. (1998). Evolution and Revolutiona as Organizations Grow. Harvard Business Review, reprint

983086. Harper, S.C. (1995). The McGraw-Hill Guide to managing Growth in Your Emerging Business. New York:

McGraw-Hill.6. Mintzberg, H. and Waters, J.A. (1982). Tracking Entrepreneurial Strategy in an Entrepreneurial Firm. Academy

of Management Journal vol.25. no3., 4958. Timmons, J.A., Spinelli, S. (2007). New Venture Creation – Entrepreneurship for the 21st century. New York:

McGraw-Hill.9. Bygrave, W.D. and Zacharias, A. (2004). The Portable MBA in Entrepreneurship. New Jersey: John Wiley &

Sons

Stjecanje znanja i vještina za budućnost u poduzetništvu

Anica Hunjet, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb, Donje svetice 38, Hrvatska, [email protected] Kozina, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, Križanićeva bb, Hrvatska, [email protected] Milković, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, Križanićeva bb, Hrvatska, [email protected]

SažetakKako bi maksimalno uključili hrvatska sveučilišta u europski prostor visokog obrazovanja i bolonjski proces, poticat će se mobilnost nastavnika i studenata te financirati međunarod-na suradnja svih djelatnika, učenika i studenata u sustavu obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske, a posebno putem Programa za cjeloživotno učenje Europske Unije. Obrazovanje o poduzetništvu raste diljem svijeta. Mnoga sveučilišta u Europi imaju dobro utemeljene pro-grame iz poduzetništva. Većina sveučilišta provodi istraživanja o poduzetništvu, prate se te-čajevima, te obrazovnim tečajevima kojima se prikupljaju bodovi. Mali broj sveučilišta sudje-luje u stvarnom procesu kreiranja poduzeća, stvaranjem novih pothvata. Kvalitetan sustav znanosti i visokog obrazovanja omogućit će povećanje konkurentnosti, produktivnosti i zapošljavanja, a samim time i ostvarenje stabilnog i održivog gospodarskog rasta. Stvaranje novih proizvoda treba odgovarati izazovima društvenog razvoja i voditi bri-gu o okolišu. Usvajanjem znanja i rezultata rada koji će se primjenjivati u tržišnom gospodar-stvu, potrebno je poticati poduzetništvo zasnovano na inovacijama i visokim tehnologijama. Na Veleučilištu u Varaždinu na vježbama iz kolegija Osnove poduzetništva koji slušaju stu-denti u četvrtom semestru, istraživanja su provedena putem upitnika: 1. imam li osobine po-duzetnika? te 2. generiranje ideja za poduzetnički pothvat. U ovom su radu istraženi stavovi studenata kroz odgovore na pitanja iz upitnika i napravljena je statistička obrada podataka.

Ključne riječi: bolonjski proces, obrazovanje za poduzetništvo, tržišno gospodarstvo

1. UvodZakonom o proračunu uvedena je obveza izrade strateških planova za ministarstva i druga dr-

žavna tijela na razini razdjela organizacijske klasifikacije i obveze izrade strategije Vladinih progra-ma za trogodišnje razdoblje. U Strateškom planu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Re-publike Hrvatske za razdoblje 2012.-2014. čija je vizija uspostava održivog i kvalitetnog odgojno-obrazovnog i znanstvenog sustava te sustava sporta kao temelja društva znanja, jedan od poseb-nih ciljeva jest poticati poduzetništvo zasnovano na inovacijama i visokim tehnologijama. Misija navedenog Strateškog plana jest osigurati svima dostupan, prohodan, usmjeren i s potrebama tr-žišta rada i cjeloživotnog učenja usklađen sustav odgoja i obrazovanja na nacionalnoj i međuna-rodnoj razini te razvijati znanstvena istraživanja sukladno potrebama gospodarstva i razvoja druš-tva. U društvu koje se iznimno brzo mijenja, učenje i znanje postaje vrijednost koja zahtijeva nove oblike mijenjanja i prepoznavanja, obrazovne institucije trebaju odgovoriti fleksibilnijom ponu-dom koja će biti dostupna velikom broju građana kroz programe cjeloživotnog obrazovanja, su-kladno potrebama zajednice, gospodarstva i društvenog razvitka.

104 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost...

Poticat će se i financirati međunarodna suradnja svih djelatnika i studenata u sustavu obra-zovanja i znanosti Republike Hrvatske, a posebno putem Programa za cjeloživotno učenje Europ-ske Unije. U tom smislu potrebno je osigurati veću dostupnost i sudjelovanje u programima ob-razovanja odraslih. Stvaranje znanja i njegova primjena oduvijek su ovisili o talentu, idejama i po-duzetničkoj energiji pojedinaca, a inovacije zahtijevaju hrabre ideje, kreativne vizije, želju za istra-živanjem, najvišu razinu organiziranosti i odgovornosti. U društvu znanja stvaranje i diseminacija znanja počinje se odvijati kroz napredne mreže znanja, uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Na sveučilištima u Europi porast u ponudi kolegija prati porast akademskih istraživanja, nagla-sak na poduzetništvu pri odabiru studija, kao i razvoj čistih poduzetničkih studija te centara za po-duzetničku aktivnost. Taj će se trend nastaviti, a poduprijet će ga i povećanje broja doktorskih stu-dija koje će osposobiti potrebno fakultetsko osoblje kako bi pružili potporu budućem povećanju ponude studija i istraživačkih centara, a sam time i poduzetnika sa stečenim odgovarajućim znanji-ma i vještinama za budućnost u poduzetništvu. Vlade također promiču rast poduzetništva osniva-njem novih poslovanja, pružanjem vladinih potpora u obliku poreznih poticaja, korištenjem zgra-da, infrastrukture i komunikacijskih sustava te stvaranjem novih procesa. Poticanjem stvaranja novih poduzeća otvaraju se nova radna mjesta. U SAD-u se razvijaju vlastite inovativne industrij-ske strategije za poticaj poduzetništva te razvoj tehnologije u tom području. Medijska pokrivenost podiže sliku poduzetnika i rast kompanija te prikazuje njihove doprinose u društvu.

Velike kompanije će i u budućnosti biti zainteresirane za poseban oblik poduzetništva-korpora-cijsko poduzetništvo, stvaranjem više novih poslovanja u budućnosti, osobito u svjetlu hiperkon-kurencije i potreba za globalizacijom.

Stupanj obrazovanja poduzetnika privlači istraživačku pozornost. Obrazovanje je važno u odgo-ju poduzetnika. Mnogi poduzetnici naveli su potrebu za obrazovanjem u području financija, stra-teškog planiranja, marketinga i menadžmenta. Sposobnost komuniciranja također je važna za po-duzetničku aktivnost. Šira baza znanja poduzetnika omogućava širu mrežu za generiranje poten-cijalnih prilika te prilagodbi novim situacijama. Istraživanja su potvrdila da, premda obrazovanje pozitivno utječe na vjerojatnost da će osoba otkriti nove prilike, nužno ne određuje da će ta oso-ba stvoriti novo poslovanje.

Globalni poduzetnik treba biti svjestan zastupljenosti pojedine vještine ili najčešćih izbora ka-rijera. Kina, Japan i Indija naglašavaju znanost i tehniku. Sukladno tome tehnološka razina proi-zvoda neke tvrtke utječe na obrazovnu razinu te kulture. Savjet poduzetnicima kako biti kreativni-ji jest da je učiti kako bi bili kreativniji jednako učenju bilo koje druge vještine, a stručnost se stje-če kroz određeno vrijeme.

Prije nego se krene u izradu poslovnog plana, poduzetnik treba prikazati procjenu industrijskih i tržišnih trendova na nacionalnoj i lokalnoj razini te procjenu konkurentskih strategija i njihovih jakosti i slabosti. Potrebno je usklađivanje obrazovne ponude s potrebama tržišta rada kako bi se dali odgovori na brze tehnološke i društvene potrebe. U svrhu promicanja cjeloživotnog učenja po-trebno je izraditi nacrt Strategije za cjeloživotno učenje.

Razvoj znanstvenog i tehnologijskog sustava omogućit će povećanje konkurentnosti, produk-tivnosti i zapošljavanja, a samim time i ostvarenje stabilnog održivog gospodarskog rasta. Stvara-nje novih proizvoda treba odgovarati izazovima društvenog razvoja i vođenju brige o okolišu. Kva-litetan sustav znanosti i visokog obrazovanja te gospodarstva, sposoban je razvijati i plasirati ino-vativne tehnologije koje počivaju na kompetencijama ljudskih potencijala kao što su intelektualna znatiželja, kreativnost, znanje i motivacija. U tom smislu potrebno je ojačati položaj Poslovno-ino-vacijske agencije Hrvatske, kao ustanove orijentirane promoviranju i poticanju inovativnog podu-zetništva te je programe Agencije potrebno uskladiti sa zahtjevima gospodarstva.


2. Definiranje temeljnih pojmovaPojam poduzetništvo dolazi od riječi poduzeti, što znači ne čekati da se nešto dogodi samo od

sebe, nego sam krenuti u akciju. Poduzetništvo predstavlja proces stvaranja nove vrijednosti ra-zličitim aktivnostima u kojem poduzetnik prepoznaje novu poslovnu priliku, osniva poduzeće i upravlja njime, prikuplja sva potrebna sredstva za realizaciju poslovne prilike, realizira proizvod, osvaja tržište, prodaje proizvod, raspodjeljuje uvećanu (novostvorenu) vrijednost te prepoznaje novu poslovnu priliku.

Poduzetnik je osoba koja poduzima određene pothvate i pri tome preuzima neizvjesnost i ri-zik. Poduzetnik je osoba koja organizira i upravlja tvrtkom preuzimajući sav rizik s ciljem ostvare-nja profita, to je osoba sa znanjima iz područja marketinga, financija, upravljanja, poslovnog odlu-čivanja, a sva ta znanja je stekao u školi.

U poduzetničkom procesu sudjeluje nekoliko ključnih čimbenika i to: poduzetnik, poslovna pri-lika i potrebna sredstva. Poduzetnik preuzima rizik u novcu, vremenu i ugledu, mora imati viziju, mora znati odrediti poslovne ciljeve, utvrditi poslovnu strategiju i znati koncipirati poslovni plan. Najvažniji je čimbenik poduzetničkog procesa poduzetnik, jer bez njega ne može doći do pokreta-nja poduzetničkog procesa. Poslovna ideja je svaka ideja o novom proizvodu ili usluzi, koja još nije poslovno provjerena, dok je poslovna prilika provjerena poslovna ideja koju je moguće realizirati. Proizvod može biti ideja, usluga, roba ili bilo koja kombinacija tih triju pojmova.

Za Hrvatsku je karakteristično da je zemlja gospodarske i društvene tranzicije, s nedovoljno po-ticajnim okruženjem, nedostatnim znanjem, iskustvom i bez kontinuirane tradicije u poduzetniš-tvu. Bez obzira na navedeno, iz godine u godinu raste broj poduzetnika. Proces pridruživanja Eu-ropske Unije ubrzava neke procese, ali svaki takav proces treba određeno vrijeme ostvarivanja. Pozitivni projekt jest Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva, projekt Hitro, Hitrorez, osnutak Nacionalnog vijeća za konkurentnost i sl.

I u prošlosti se razmišljalo o konkurentnosti pa su se poduzetnici (obrtnici) povezivali u bratov-štine, kasnije u zadruge, osnovane su komore (gospodarska, obrtnička). U zadnjih petnaestak godi-na u Hrvatskoj je pokrenut i sustavni pristup poticanja poduzetništva i započeta je izgradnja susta-va institucijske potpore, ali tako dugo dok se ne provedu reforme u obrazovnom sustavu (osnov-nom i srednjem) te ne razvije civilni sektor, sporo će se dostizati karakteristike društva odgovor-nog poduzetništva i gospodarskog sektora u kojem će prevladavati poduzetničko upravljanje.

Osnovna pretpostavka nastanka i razvoja poduzetništva jest postojanje takvih ekonomskih sloboda koje omogućuju premještanja fizičkih i ljudskih resursa iz starih, neprofitabilnih u nove, profitabilne grane djelatnosti. Sloboda premještanja resursa potrebna je za iskorištavanje poslov-ne prilike uvođenjem novih i kvalitetnijih proizvoda, uvođenjem novih proizvodnih i poslovnih po-stupaka, djelotvornijom proizvodnjom te približavanjem domaćim i inozemnim kupcima.

2.1. Poduzetnička ideja i poduzetnički pothvatPotencijalni izvori poslovnih ideja u već postojećim poduzećima najčešće su: trenutna rad-

na sredina i okruženje poduzetnika, potencijalni kupci, dobavljači, poslovni partneri, konkurent-ske tvrtke, domaće i inozemne, vlastiti menadžeri i zaposlenici, posebno iz prodaje i marketinga, gospodarski sajmovi, muzeji, izložbe, stručni skupovi, uspješni poduzetnici i tvrtke, trendovi uo-čeni kroz tisak, stručna literatura, publikacija, učitelji, savjetnici, gospodarske komore, investicij-ski i garancijski fondovi, lokalni i regionalni centri za poduzetništvo te Internet, baze podataka i baze znanja.

Za generiranje ideja najpopularnija je metoda „braistorming“, odnosno spontano nabacivanje ideja ili mozganje.

U poslovnom svijetu nove ideje se generiraju:• definiranjem aktivnosti bez kojih ljudi ne mogu (spavanje, hrana, osobna higijena, komuni-

kacije, mobilnost),• praćenjem trendova globalizacije, internetizacije i potreba za što bržom isporukom odre-

đenih usluga ili proizvoda te• gledanjem na probleme kao na izvore poslovnih mogućnosti.Poduzetnik mora procijeniti ideju tijekom cijelog njezinog razvoja. Svaki poduzetnik trebao bi

poznavati dostupne tehnike i tehnologije. Analizom poduzetničkih iskustava utvrđeno je da je vje-rojatnost preživljavanja poduzeća veća ako ono ima sposoban početni menadžerski tim. U počet-ku se zapošljavaju samo neophodni djelatnici koji trebaju raditi puno radno vrijeme, a svi ostali ko-riste se po potrebi kao vanjski suradnici. Poduzetnici zanemaruju vanjske stručnjake, iako im oni mogu biti od velike pomoći.

Svaki pojedinac ima jedinstvenu kombinaciju resursa: znanje, vještine, iskustva, informacije, tj. intelektualni kapital koji podrazumijeva sve ono što on sam zna.

U poduzetništvu postoji princip da je novac lako pribaviti ako su svi drugi dijelovi poduzeća do-bro definirani.

2.2. Strateški alati za procjenu poduzetničke prilikeVažno je što će se dešavati u budućnosti, imati „šesto čulo“ za prepoznavanje prilike i bolja

strategija.SWOT analiza strateški je alat za procjenu unutarnjih jakosti i slabosti te vanjskih prilika i opa-

snosti. Kao dopuna SWOT analizi za preciznije određivanje vanjskih prilika i opasnosti može poslu-žiti PEST analiza. SWOT analiza strategijski je instrument pomoću kojega se sagledavaju unutar-nje jakosti i slabosti te vanjske prilike i opasnosti, odnosno prijetnje radi prepoznavanja šansi i ri-zika za opstanak.



Slika 1. Matrica SWOT analize

SWOT analiza jest dijagnostički alat za analizu situacije s kojom se suočava poduzetnik, podu-zeće ili tim koji omogućuje i olakšava planiranje mjera za pojačavanje jakosti i razgradnju slabih mjesta. Smatra se da SWOT analizu treba raditi svaka tri mjeseca jer u suvremenim uvjetima po-slovanja dolazi do naglih i neočekivanih promjena. U postojećim poduzećima SWOT analiza je po-lazna točka u procesu strategijskog upravljanja, prvi korak u definiranju postojećeg stanja i zacr-tavanju željene pozicije.

Unutrašnji čimbenici podrazumijevaju sve ono što poduzetnik ima, zna i čini bolje ili lošije od konkurencije, a na to sam može utjecati. Tu spadaju jakosti i slabosti. Jakosti poduzetnika i podu-zeća jesu znanja, vještine, sposobnosti, inovacije, patenti, marketing, kvalitetan menadžerski tim, dobro upravljanje ljudskim potencijalima. Slabosti poduzetnika i poduzeća jesu nedostatak zna-nja, vještina, sposobnosti.

Vanjski čimbenici su konkurencija i sve ostale vanjske sile koje djeluju na poduzeće (politič-ke, ekonomske, društvene, tehnološke). Prilike za budući smjer i rast jesu društveno, gospodar-sko i političko okruženje, nove tehnologije i proizvodni procesi, slabosti konkurencije, nezadovo-ljene potrebe kupca, osoblje i mogućnosti dobavljača, veličina, položaj i strateško pozicioniranje.

Opasnosti su vanjske opasnosti za poduzetnike ili poduzeće, poteškoće s kojima se susreće da-nas i one koje se mogu pojaviti u budućnosti, nove jeftinije tehnologije i jeftiniji proizvodi, ula-zak jeftinijih stranih konkurenata, novi propisi koji opterećuju proizvodnju te promjene u politič-kom okruženju.

JakostiJakosti

(S – strenghts)

++

SlabostiSlabosti

(W – weaknesses)

PrilikePrilike

(O – opportunities)

OpasnostiOpasnosti

(T – threats)

??

--

!!

Vizija je projekcija stanja vlastitog poduzeća u budućnosti. Vizija za poduzetnika znači stanje kojem teži svojim svakodnevnim aktivnostima. Viziju čine realistični snovi, to je slika poduzeća u budućnosti koja počiva na realnim osnovama. Vizija je poduzetnikova predodžba o tržištu koje po-duzetnik želi osvojiti u budućnosti pomoću svojeg proizvoda, o poduzeću i organizaciji koju je po-trebno uspostaviti za ostvarivanje poslovne ideje te o lokaciji i području na kojem poduzetnik na-mjerava osnovati poduzeće.

Četiri bitna kriterija za stvaranje vizije jesu:• U definiranju vizije trebaju sudjelovati svi zaposlenici.• Vizija poduzeća je realistična slika budućeg stanja poduzeća.• Vizija mora obuhvaćati promjene. Pozitivne promjene jesu razvoj novih proizvoda, uvođe-

nje novih tehnologija, zapošljavanje ljudi s novim znanjima, reorganizacija sustava.• Riječi i djela poduzetnika moraju izražavati trajnost i povezanost. Poduzetnik treba živjeti u

skladu s onim što je definirao kao svoju viziju.Misija (poslanje) ili zašto to radim jest motivacija za pokretanje poduzetničkog pothvata, djelu-

je kao alat za komuniciranje. Misija predstavlja dušu poduzeća i traje do kraja postojanja poduzeća.Svrha je misije promovirati jasnoću svrhe/namjere djelovanja kroz poduzeće, stvoriti temeljno

polazište za donošenje ključnih odluka i ocjenu ostvarenog, pomoći ostvariti poduzetnikovu oda-nost ciljevima unutar poduzeća te unaprijediti razumijevanje i podršku za poduzetnikove ciljeve, kako unutar, tako i izvan poduzeća.

Ciljevi su postignuća koja se žele ostvariti poduzetničkim pothvatom. Ciljevi se obično dijele na dugoročne (do pet godina) i kratkoročne (do jedne godine); na opće i specifične. Ciljevi su konkret-ni koraci koji će nas dovesti do misije i vizije.

Strategija znači pronalaženje rješenja kako se prilagoditi promjenljivim uvjetima, kako raspo-rediti resurse, kako pozicionirati poduzeće i proizvod u odnosu na konkurente i pri tome zadovo-ljiti potrebe kupca te koje pristupe primijeniti i koje akcije poduzeti za jačanje svih funkcionalnih i operativnih dijelova poduzeća. Strategija se može odnositi i na upravljanje poduzećem pri čemu se razlikuju ekonomsko-funkcionalne i upravljačko-menadžerske strategije.

Strateški plan opisuje taktike koje će poduzeće koristiti pri izvođenju poslovnog plana. Stra-tegije su dugoročnije odluke i ne smije ih se prečesto mijenjati, dok su taktike svakidašnje odluke koje se prilagođavaju novonastalim situacijama.

Poslovni plan sadrži sve detaljne podatke o načinu ostvarenja nekog zamišljenog modela po-slovnog pothvata te je jedan od osnovnih dokumenata na temelju kojih poslovne banke i suulaga-či donose odluku o sudjelovanju u financiranju poduzetničkog pothvata.



Slika 2: Piramida vizije sastoji se od misije, ciljeva, strategije i poslovnog plana

Poslovni plan u pisanoj formi cjelovito razrađuje sve elemente ulaganja u nekakav posao s pro-cjenom očekivanih učinaka i varijantama rješenja za rizične situacije što ih donosi buduće vrijeme. Novi posao elaborira se s podacima s kojima raspolažemo u tom trenutku, a očekivani rezultati na temelju procjena poslovanja odnose se na budućnost. Najčešće se poslovni plan radi za razdo-blje od dvije do pet godina. U prvoj godini poslovnog plana financijski podaci se najčešće prikazu-ju mjesečno ili kvartalno, a u ostalim godinama na godišnjoj razini. Važno je da poduzetnik poštu-je redoslijed koraka u izradi poslovnog plana.

3. Metodologija Na Veleučilištu u Varaždinu, na vježbama iz kolegija Osnove poduzetništva koji slušaju stu-

denti stručnog studija Elektrotehnika, Proizvodno strojarstvo i Multimedija i oblikovanje u četvr-tom semestru, istraživanje je provedeno putem dva upitnika i to 1: imam li osobine poduzetni-ka? te upitnik 2: generiranje ideja za poduzetnički pothvat. U članku su istraženi stavovi studena-ta kroz odgovore na pitanja iz upitnika i napravljena je statistička obrada i analiza rezultata. Sta-tistički su obrađeni rezultati primjenom aplikativnog programa Statistica (StatSoft) te su prikaza-ni grafički. U ispitivanju je sudjelovalo 120 studenata. Studentima je predstavljena kratka prezen-tacija na sljedeći način.

Prije nego što krenete u posao kako biste u što većoj mjeri smanjili rizik promašaja, prije po-kretanja posla testirajte sebe i svoje ideje.

Šanse za uspjeh su veće ako budu ispunjena barem dva zahtjeva:• da potencijalni poduzetnik sam realno procijeni sve prednosti i nedostatke, i svoje osobno

i posla kojim se bavi,• da pravilno procijeni svoju zamisao i tržište na kojem želi nastupiti.

misija

ciljevi

strategija

poslovni plan

Svaki potencijalni poduzetnik prije svoje konačne odluke treba pažljivo razmotriti sve činitelje koji mogu utjecati na njegov budući poduzetnički pothvat.

Sva su ta pitanja od izuzetne važnosti i zaslužuju detaljno ispitivanje. Postupak ispitivanja može se provesti kroz sljedeće upitnike za koje treba dati odgovore i analizirati dobivene rezultate pri-je donošenja konačne odluke.

Zbog jednostavnosti statističke obrade studentima je bilo postavljeno 10 pitanja i ponuđena tri odgovora na postavljana pitanja.

Upitnik broj 1: Imam li osobine poduzetnika?

1. Jesam li po prirodi samostalan?• Sve svoje poslove obavljam samostalno. Nitko mi ne treba govoriti što trebam činiti.• Dovoljno je da me netko potakne na posao, dalje mogu nastaviti sam.• Samo polako. Ništa ne činim dok nisam na to primoran.

2. Što osjećam prema drugim ljudima?• Volim ljude i gotovo se sa svakim mogu složiti.• Imam puno prijatelja i nitko mi više nije potreban.• Većina me ljudi iritira.

3. Jesam li sposoban voditi druge?• Uglavnom većinu ljudi mogu pridobiti kada nešto započinjem.• Mogu davati naredbe, ako mi netko drugi kaže što trebam činiti.• Uglavnom prepuštam drugima da vode stvari, a ja im se pridružujem ako mi se to sviđa.

4. Mogu li preuzeti odgovornost?• Volim biti odgovoran za ono što radim i volim vidjeti rezultate toga.• Preuzimam ako baš moram, ali radije prepuštam drugima da budu odgovorni.• Uvijek se nađe neka sveznalica koja baš želi pokazati koliko je pametan ili pametna. Ja im

to rado prepuštam.

5. Jesam li dobar organizator?• Prije početka posla uvijek želim imati plan. Ja uvijek želim stvarima jasno odrediti pravac.• Sve mi ide dobro dok se stvari previše ne zakompliciraju, tada odustajem.• Sve lijepo isplaniram, a onda se pojavi neki prevelik problem. Stoga stvarima prilazim ona-

ko kako dolaze.

6. Jesam li dobar radnik?• Ustrajan sam u radu dok god mi je to potrebno. Nikada mi nije teško puno raditi za ono

što želim.• Izvjesno vrijeme naporno radim, ali kad mi to postaje previše, prestajem.• Nisam baš siguran da težak rad nekamo vodi.



7. Mogu li donositi odluke?• Mogu se na brzinu odlučiti ako sam na to prisiljen. Uglavnom se ispostavi da je to bilo

dobro.• Mogu ako za to imam dovoljno vremena. Ako odluku moram donijeti na brzinu, u pravilu

kasnije mislim da sam trebao drukčije odlučiti.• Ne volim biti taj koji donosi odluke.

8. Vjeruju li ljudi onome što im govorim?• U to se možete okladiti. Nikada ne govorim ono što doista i ne mislim.• Trudim se uglavnom biti na toj razini, ali ponekad kažem ono što mi je najlakše.• Zašto gnjaviti ljude kad ionako ne primjećuju razliku.

9. Mogu li ustrajati u onome što činim?• Kad nešto doista odlučim, ništa me u tome dalje ne može spriječiti.• Uglavnom završavam ono što započnem… ako stvari idu dobro.• Ako se stvari ne razvijaju dobro, odmah prestajem. Zbog čega mučiti vlastiti um.

10. Kakvi su vaši radni kapaciteti?• Nikada se ne umaram.• Uglavnom imam dovoljno energije za većinu stvari kojima se želim baviti.• Umaram se puno brže nego moji prijatelji.

Upitnik 2. Generiranje ideja za poduzetnički pothvat

Zašto generiramo ideje?Prije početka posla: za jačanje postojećih ideja i pronalaženja interesantnijih ideja, zbog prila-

godbe ideja kako bi bile drukčije od ideja konkurencije, stvaranja boljih ideja, revizije prvotne ide-je u slučaju neuspjeha i ponovnog pokušaja.

Nakon početka biznisa: zbog poznavanja životnog ciklusa proizvoda (razvoj, rast, zrelost, zasi-ćenje, pad), disperzije rizika, rasta, motivacije, ostvarivanja prednosti u odnosu na konkurenciju…

Nakon što se složite da postoje jasna vizija i misija poduzeća možete slijediti sljedeće korake:1. korak: Popis grubih idejaNapraviti popis situacija u kojima ste bili nezadovoljni kao kupac proizvoda ili korisnik usluge i

gdje su moguća određena poboljšanja.2. korak: popis mogućnostiNapravite što širi popis o sebi i svom poznavanju okruženja svog poduzetničkog pothvata, svo-

joj motivaciji, te mogućnostima, relevantnim vještinama i znanjima.

4. Rezultati i diskusijaPoduzetništvo ima svoje prednosti i nedostatke. Da bismo provjerili svoju spremnost, treba

detaljno analizirati jedne i druge. Glavna nagrada poduzetničkog uspjeha jest zadovoljstvo zbog

dobro obavljane zadaće što se održava u ostvarenju profita. Glavna je opasnost poduzetnikova propast koja može rastrojiti osobu, upropastiti brak i obitelj te uništiti životnu ušteđevinu.

Analiza rezultata upitnika 1 - Imam li osobine poduzetnika?Dobiveni rezultati obrađeni su statistički, a vrijednosti definirane aritmetičkom sredinom (M) i

standardnom devijacijom (sd), grafikoni 1. i 2.

Grafikon 1. Prikaz rezultata upitnika - Imam li osobine poduzetnika na temelju vrijednosti aritme-tičke sredine

Grafikon 2. Prikaz rezultata upitnika - Imam li osobine poduzetnika na temelju vrijednosti stan-dardne devijacije

Na temelju analize utvrđeno je da je više od 40% ispitanih studenata odabralo prvi ponuđeni odgovor, a to je vjerojatnost da posjeduju prijeko potrebne odlike za samostalno pokretanje posla, više od 34% ispitanika odabralo je drugi ponuđeni odgovor, koji odgovara na pitanje da je preve-lik pothvat da bi se sami u njega upustili te bi bilo dobro pronaći partnera koji ima jače odlike koje



vama nedostaju ili se odlučiti na postupno poduzetništvo s malim ulaganjima i rizicima (rad kod poduzetnika, predstavništvo ili zastupstvo, poduzetnički inkubator) te se više od 25% ispitanika odlučilo za treći predloženi odgovor, a to znači da za pokretanje poduzetništva ne bi pomogla niti pomoć najboljeg partnera. U upitniku je sudjelovalo 56% studenata i 44% studentica.

Analiza rezultata upitnika 2: Generiranje ideja za poduzetnički pothvatNa temelju rezultata ispitivanja pripremljena je tablica 1 u kojoj su prikazani rezultati više od

50% ispitanika.

Tablica 1: Generiranje idejaKorak 1: Popis grubih ideja

Korak 2: popis mojih želja i mogućnosti

situacija Poslovna ideja Komentar osobe koja me dobro poznaje

Nedostatak znanja Seminari, tečajevi,

usavršavanja

Dobra ideja

Neefikasnost u isporuci Promijeniti isporučitelja Ili istražiti razloge

Nedostatak informacija Internet Ovisi o sredstvima

Izostanak odgovarajuće kvalitete usluge ili proizvoda

Zadovoljavanje uvjeta certifikatima za kvalitetne

proizvode

Pokušati poboljšati usluge

Neprepoznavanje stvarnih potreba kupca

Ispitivanje tržišta, traženje novih ideja

Bolje se informirati o potrebama tržišta

Slabosti ili ranjivosti postojećih

davalaca određene usluge

Stvoriti bolju i kvalitetniju

uslugu

Dobra ideja

Ja bih mogao Poslovna ideja Komentar osobe koja me dobro poznaje

Bolje (kvalitetnije) Kreativan posao Uvijek je dobro

Brže Naučiti strani jezik Uložiti još malo vremena

Jeftinije Školovati se Obrazovanje je bitno

Ljepše dizajnirati Grafičke obrade

Uočljivije Predstaviti se društvu To je poznato

Napraviti ili ponuditi nešto

potpuno novo („neviđeno“)

Dizajnu, marketingu i

komunikacijama

Malo više se potruditi

Moje mišljenje o meni kao poduzetniku

Mišljenje osobe koja me dobro poznaje

Što volim raditi? Provoditi vrijeme s prijateljima

i obitelji

Slaže se

Kakve su moje radne navike? Uvijek spreman/spremna na rad

Postizanje odličnih rezultata

Što zaista dobro radim i u

čemu postižem dobre rezultate?

Dobar/dobra sam u

komunikaciji na hrvatskom i stranom jeziku

Jako je dobar/dobra u tome

Kakav mi je životni stil? Komunikacija s ljudima Stvaranje poznanstva

Kakav životni stil želim? Želim naprijed Želja za postignućem

Koje su moje vrijednosti? Strpljivost, odgovornost,

marljivost

Osobine poduzetnika

Što točno u životu želim postići?

Imati tvrtku i pomoći drugima Biti uspješan/uspješna

Koji će biti moj doprinos

društvu?

Vidjet ćemo u budućnosti Pričekati neko vrijeme

Na ovaj način analizirano je nekoliko mogućih ideja koje su se razradile kroz istraživanje, a ve-zane su uz zahtjeve za resursima te iznalaženje rješenja za realizaciju cjelovitog projekta. U tabli-ci 1. prikazani su rezultati za više od 50% ispitanika (studenata) te se može potvrditi da su prepo-znali generiranje ideje za poduzetnički pothvat. S obzirom da su rezultati za manje od 49% stude-nata koji su sudjelovali u popunjavanju upitnika, neprepoznatljivi i nije ih moguće prikazati na na-čin u tabličnom prikazu, pretpostavlja se da je potrebno više rada sa studentima na takvim i slič-nim analizama kako bi prepoznali potrebu za stjecanjem odgovarajućih znanja i vještina za buduć-nost o poduzetništvu.

5. ZaključakNa temelju analize rezultata upitnika 1 Imam li osobine poduzetnika?, dokazano je da je više od

40% ispitanih studenata odabralo prvi ponuđeni odgovor, što bi značilo da posjeduju prijeko po-trebne odlike za samostalno pokretanje posla. Za drugi ponuđeni odgovor više od 34% studenata dalo je odgovor da je potrebno pronaći partnera koji ima jače odlike koje samim studentima ne-dostaju, dok se više od 25% ispitanika odlučilo za treći predloženi odgovor kojim se ne preporuča pokretanje poduzetništva.

Na temelju rezultata upitnika 2 Generiranje ideja za poduzetnički pothvat prikazani su rezul-tati za više od 50% ispitanika. Dokazano je da su isti prepoznali generiranje ideje za poduzetnički pothvat. S obzirom da su rezultati za manje od 49% studenata koji su sudjelovali u popunjavanju upitnika, neprepoznatljivi i nije ih moguće prikazati, preporuča se dodatni rad na sličnim upitnici-ma sa studentima kako bi se razvijale vještine i usvajala specifična znanja u poduzetništvu, razvija-njem pozitivnog odnosa prema poduzetništvu i razvoj poduzetničke kulture.

Kako bi zainteresirane i spremne osobe pridonijele uspješnom radu i razvoju u okviru društve-no odgovornog poslovanja, svojim znanjem i iskustvom djeluju u cilju poticanja i unapređenja kva-litete obrazovanja, u skladu s najvišim međunarodnim standardima i potrebama tržišta rada s ko-načnim ciljem povećanja konkurentnosti i produktivnosti te ostvarenja stabilnoga gospodarskog rasta. Osiguranjem kvalitetnog sustava obrazovanja omogućit će se pretpostavke za kontinuira-no stjecanje novih znanja i vještina te primjenu novih tehnologija po načelu cjeloživotnog uče-nja. Novi zahtjevi i mogućnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja, usvajanje znanja u svim područjima, rad u mrežama i snažan razvitak tehnologije stvaraju potrebu za trajnim obrazova-njem i osposobljavanjem svih članova zajednice. Kvalitetnim kombiniranjem i povezivanjem zna-nja i vještina pristupit će se sustavnom i organiziranom podizanju kompetencija studenata, nastav-nika i zaposlenika, osiguravajući tako kapacitete za ostvarivanje strateških ciljeva za budućnost o poduzetništvu.

Služenje zajednici i sudjelovanje u razvoju društva sastavni je dio misije svih institucija visokog obrazovanja u europskom prostoru visokog obrazovanja. Ta komponenta sveučilišne misije važ-na je u Hrvatskoj i jedan je od ciljeva bolonjskog procesa, pomoć gospodarstvu i razvoju zajedni-ce prema društvu znanja te sustavno i organizirano poticanje unutarnje i vanjske mobilnosti stu-denata i svih djelatnika.



Acquiring Entrepreneurial Knowledge and Skills for Future

In order to include Croatian universities in Bologna process and the European Higher Educa-tion Area, mobility of staff, students and graduates will be motivated as well as financing of the international cooperation of all actors in higher education and science system in Croatia. This goal will be obtained through the Lifelong learning program of the European Union. Un-derstanding the importance of entrepreneurship is rising. Many universities in Europe have well founded programmes in entrepreneurship. Universities are conducting extensive stud-ies about it. They folllow up these researches of entrepreneurship by educational courses for students. Only few universities are included in the real process of creating businesses.Only a scientific and educational system of good quality will enable increased competition that will make a stable economy. New product making should take care of the environment. Entrepreneurship should be founded on new technologies and innovations. That can be re-alized by innovation and hard work. At the Polytechnic in Varaždin students can listen the course „Basics of entrepreneurship“ in their fourth semester. After completing the course students were asked to complete the following questionnaire; „do I have the characteristics of an entrepreneur“.This paper statistically analyzes student answers.

Key words: Bologna process, education of entrepreneurship, market economy

Literatura 1. Bolfek, B., Sigurnjak, L.: (2011), Poduzetništvo, Veleučilište u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2. Brusić, A., Cvitanović, V., Gregov, Z., Kutnjak, V., Tomić, D., Žanić, V., : (2009), Poduzetništvo 1, Udžbenik

Veleučilište VERN, Zagreb, 3. Bujas Z.: (1981), Uvod u metode eksperimentalne psihologije, Školska knjiga, Zagreb,. 4. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: (2011) Znanje-temelj konkurentnosti razvoja, Zagreb, 5. Hisrich, R. D., Peters, M. P. , Shepherd, D. A.: (2011) Poduzetništvo, MATE, d.o.o., Zagreb, 6. Hunjet, A., Kozina G.: (2011), Osnove poduzetništva–skripta, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, 7. Pauše, Ž.: (1993), Uvod u matematičku statistiku, Školska knjiga, Zagreb, 8. Strategija Vladinih programa za razdoblje 2011.-2013., (2010), Zagreb, 9. Strateški plan Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske za razdoblje 2012.-2014.

(2012), Zagreb10. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, (2010), Strategija učenja za po-

duzetništvo 2010.-2014., Zagreb11. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo poduzetništva i obrta, (2012), Projekt obrazovanje za poduzetništvo

za 2012. godinu, Zagreb12. Vlada Republike Hrvatske, Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.

Komunikacija poduzetnika i medija

Pavao Ivić, Sveučilište u Zadru, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Hrvatska, 23000 Zadar, F. Tuđmana 42i, tel:098-212-732, fax: 023-305-284, [email protected]

SažetakMediji su moćni, medijima vlada profitna logika – informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. Mediji imaju moć stvaranja slike svijeta, ali tematika ko-jom se pretežito bave razlikuje se od tema koje šira javnost doživljava potrebitim, razložnim i presudnim. Tu se, prije svega, misli na socijalne teme i „malog čovjeka“- poduzetnika, koji postupno nestaje iz medija.U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važ-nosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetnič-ke klime.Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i razvoja na ovim nemir-nim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja za-htjevan zadatak - zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudjelovati u razvoju poduzetništva.Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jed-nostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i poremećaja kriznog komuniciranja.

Ključne riječi: mediji, poduzetnik, tržište

1. Uvod Primjeri iz prakse nedvojbeno ukazuju na činjenicu da dobra komunikacija samih poduzetni-

ka trasira put uspjeha u poslovanju. Uz mnoge druge čimbenike i preduvjete za uspješan podu-zetnički pothvat, komunikativan i educiran poduzetnik, daleko jednostavnije i brže rješava nasta-li problem.

S obzirom na mali broj zaposlenih, poduzetnici su najčešće u situaciji da sami komuniciraju s medijima te se predstavljaju i upravljaju komunikacijom s medijima na sebi svojstven način. U praksi se često događa da uspješan obrtnik u svom poslu nema dobru komunikaciju s medijima te tako nastaju „slučajevi“ u načinu poslovanja, „upitne zakonitosti“ i slično, što se negativno reflek-tira na ukupno poslovanje. Dakako da ima i primjera gdje poduzetnik dobro i uspješno komunicira s medijima, što doprinosi ukupnom pozitivnom i uspješnom poslovanju tvrtke ili obrta.

Poduzetnik prihvaća poslovni rizik i upušta se u tešku i nadasve neizvjesnu borbu ostvarenja svog poduzetničkog pothvata.

Kako mediji utječu na odluke poduzetnika i jesu li one u službi informiranja javnosti i razvoja poduzetničkih aktivnosti?

U današnje vrijeme nema postojanja bez medija – ni za ljude, ni za teme, ni za razvoj poduzet-nika i poduzetništva. Stanje u svjetskim i europskim javnim medijima posljednjih se godina bitno promijenilo. Godinama je europska i svjetska medijska pozornica vrvjela optimizmom, a perspek-

118 Pavao Ivić: Komunikacija poduzetnika i medija

tive su izgledale veoma ružičasto. Tada se govorilo samo o prilikama, a ne o zaprekama na putu ra-sta i razvoja.

Posljednjih nekoliko godina, međutim, u svakoj debati o medijskoj stvarnosti prevladavaju ra-zni (često pesimistični) tonovi. Velikim dijelom to je rezultat globalne gospodarske situacije te us-porene dinamike rasta i recesije, prvenstveno na europskom i donekle na svjetskom tržištu.

Mediji, koji se sve više okreću komercijalizaciji i sve veći dio prihoda ostvaruju iz oglašavanja, moraju voditi računa da im profit ne uništi sam proizvod. U kojoj mjeri u tom pogledu odlučuju vla-snički odnosi, a koliko na to mogu utjecati sami novinari?

Mediji se sve više nalaze u rascjepu. S jedne strane moraju što bolje prodati svoj proizvod pa koncepciju prilagođavaju zanimanju široke publike, jer i novinski su sadržaji roba, a s druge strane svjesni su i svoje uloge u promicanju trajnih društvenih vrijednosti, razvoju i napretku gospodarstva.

2. Značaj komunikacije medija i poduzetnika Mediji se žele nametnuti kao relevantan izvor informacija, jer vjeruju da tako uspješno uprav-

ljaju publicitetom. A da bi što uspješnije upravljali publicitetom, nastoje planirati i potaknuti što više objava o nepoduzetničkim temama u Zadarskoj županiji. S obzirom na širinu problema utjeca-ja novina na poduzetništvo u regiji koji će se izložiti, rad je usmjeren na ključne elemente razvoja.

Kakvi su komunikacijski aspekti poduzetništva i potiču li mediji u komunikaciji s poduzetnicima njihove aktivnosti? Pišući o profesionalnim standardima, Stjepan Malović u Osnovama novinarstva na prvom mjestu ističe istinitost, napominjući da se novinarstvo treba temeljiti na istinitosti. A s time se malo tko neće složiti, jer „nijedna druga kategorija ili definicija nije prihvaćena tako jedno-stavno i bezostatno kao istina“. (Malović, 2005. str.19.)

Cilj je ovoga rada na temelju znanstvenih, teorijskih, praktičnih i stručnih spoznaja definirati komunikaciju medija i poduzetnika te njihov utjecaj na poduzetničke aktivnosti. Mediji, kao čimbe-nici koji prikazuju stvarnost u društvenoj zajednici te utječu na tu stvarnost, samo su odraz identi-teta zajednice, u ovom slučaju poduzetništva. Poduzetničke odluke potaknute medijima trebale bi biti pokretač poduzetničkih aktivnosti u Zadarskoj županiji. Zadaća medija jest informiranje i po-moć poduzetnicima u oblikovanju mišljenja i stavova pri ulasku u aktivnost. Je li to slučaj kod no-vina i poduzetnika na području Zadarske županije? Koliko su mediji aktivni i doprinose samom ra-zvoju poduzetnika i poduzetništva, koliko to ovisi o samim medijima, a koliko o poduzetnicima? To je problem koji poduzetnici postavljaju kao pitanje u tijeku realizacije svoje ideje, odnosno ostva-renja plana rasta i razvoja.

Medijski teoretičar Inoslav Bešker razlučuje novinstvo od novinarstva definirajući novinstvo kao djelatnost prikupljanja i objavljivanja informacija kojom se zadovoljava ljudsko pravo na infor-miranost. Novinstvo definira kao zanat prikupljanja, sortiranja i objavljivanja informacija.(Bešker, 2004., str.20.)

Mediji nas svakodnevno obasipaju temama o poznatim osobama, nasilju, kriminalu, korupciji, lošim potezima Vlade i brojnim skandalima te sve više zapostavljaju jednu od svojih temeljnih duž-nosti, a to je informirati i obrazovati publiku. Naime, svrha medija nije samo zabaviti, već i informi-rati i poticati gospodarske aktivnosti primjerima dobre prakse u Zadarskoj županiji.

Znanstvene teme sadrže sve bitne značajke novinarske vijesti: zanimljive su, važne i utjecaj-ne. Unatoč tome, prikaz znanosti u medijima vrlo često je dosadan i odbojan, a povodi su najče-šće senzacionalistički. Znanost i poduzetništvo loše su prezentirani, nedovoljno zastupljeni te se smatra da su široj javnosti nezanimljivi. Mediji žele zanimljive, kratke i jednostavne vijesti u kojima prevladavaju snažne ličnosti. Mediji su danas ti koji nas, osim što nas zabavljaju, obrazuju i obliku-


ju naša mišljenja ili barem pokušavaju utjecati na nas. Iz njih saznajemo većinu informacija o na-šoj okolini. Upravo je stoga svrha istraživanja način komunikacije poduzetnika i medija te činjenica da mediji premalo pišu na tu temu, a kada pišu, čine to na senzacionalistički način, donoseći samo površne informacije bez neke dublje analize.

3. Utjecaj medija na poduzetnikeIstraživanje se provelo na dnevnim novinama – Zadarski list i Vox Glas Zadra. Suvremeni medij-

ski razvojni smjer jest globalizacija. Nekoliko je osnovnih procesa obilježilo medijsku globalizaciju: proces centralizacije, kao dominacija velikih država i transnacionalnih kompanija, konglomeracija medija kao proces horizontalne i vertikalne integracije medija koji dovodi do monopola i ugroža-va medijsku raznolikost i pluralizam, proces komercijalizacije koji ima za posljedicu tržišno vođe-no novinarstvo koje teži senzacionalizmu i zabavi te konvergencija medija koja ima brojne impli-kacije (društvene, političke, ekonomske, pravne) na području regulacije medija. Globalizacija me-dija mora se promatrati u odgovarajućem političkom i ekonomskom kontekstu. Ideologija razvoja slobodnog tržišta kao odsustvo bilo kakvih ograničenja prenosi se i na područje komunikacija. To je proces koji vodi stalnom okrupnjavanju vlasništva u medijskom prostoru što se događa i u Za-dru. Nastaju velike medijske kompanije i na lokalnoj razini te određuju pravila u medijskom poslo-vanju. U vlasništvu ovih kompanija nalaze se ne samo mediji, veći i sve što donosi profit. Global-ni mediji osiguravaju veliki prostor oglašivačima promovirajući potrošačke potrebe i vrijednosti, što nije moguće na lokalnoj razini u slučaju Zadarskog lista i Vox Glasa Zadar, bar ne u tolikoj mjeri.

Zahtjevi tržišta da medijski giganti lokaliziraju sadržaje i uspostave šire medijske kontrole na razini države su na sceni, gdje se broj medija koncentrira u rukama jednog ili nekoliko medijskih koncerna. „Upravo gospodarski tržišni odnosi u transnacionalnim kompanijama nameću konku-rentsku borbu za nacionalne i internacionalne medijske prostore što bitno utječe na strukturu medijskih usmjerenja i programa.“ (Gavranović, 2006. str. 37-38)

Za istraživanje se koristila metoda analize sadržaja. U tu smo svrhu, na postavljene hipoteze, sastavili matricu čije smo kategorije podijelili u nekoliko dijelova. Prvi dio sadrži osnovne značaj-ke članaka o poduzetničkim aktivnostima. To su kategorije o danu objave članka, rubrici te strani-ci na kojoj je članak objavljen, vrsti članka, mjestu objave članka te autoru članka. U drugom dijelu analizira se grafička oprema članka. Taj su dio činile kategorije o vizualnoj prezentaciji članka, po-vezanosti te o odnosu teksta i grafičke opreme. Treći su dio činile karakteristike naslova članaka: odgovaraju li naslovi sadržaju teksta, najavljuje li se tekst na naslovnoj stranici, kakav je tip naslo-va te kakva je vrijednosna orijentacija naslova. U četvrtom dijelu analizira se tema i funkcija član-ka, dubina obrade teme, novinarov pristup i poznavanje teme o kojoj piše.

U petom dijelu, analiziraju se osnovne značajke izvora o poduzetničkim aktivnostima u Zadar-skoj županiji. Taj su dio činile kategorije o broju izvora, nositeljima uloga tih izvora te značajkama neimenovanih izvora, čime su se cjelovito obuhvatile i zaokružile metodološke i analitičke pretpo-stavke i kriteriji kojima se znanstveno pristupa i obrađuju novinski sadržaji.

4. Uloga medija /istraživanje/ Novine su odabrane prema kriterijima čitanosti i utjecaja. Zbog svoje tiraže Zadarski list i Vox

Glas Zadra imaju najveći utjecaj na javno mnijenje, ali i odgovornost prema lokalnoj zajednici.U istraživanju je korištena metoda analize sadržaja članaka iz dnevnih listova – Zadarski list i

Vox Glas Zadra, kako bi se mogla analizirati zastupljenost pojedinih sadržaja u odnosu na podu-

zetništvo. Tako nam kvantificiranje može pokazati koliko ove novine, kao lokalne dnevne tiskovi-ne pridaju pažnju temama poduzetništva te koji su sadržaji poruke i na koji se način to prezentira.

Ova metoda jedna je od rijetkih koja se može upotrijebiti i u kvantitativnom i kvalitativnom as-pektu pri čemu analizu sadržaja definira kao tehniku istraživanja koja služi za objektivno, sistemat-sko i kvantitativno opisivanje izrečenog sadržaja svih vrsta.

(Plačko, 1990., str23.). Analiza sadržaja metoda je za prikupljanje čiji je zadatak objektivni, si-stematski kvantitativni opis manifestnog sadržaja komunikacije.

U pogledu vjerodostojnosti i objektivnosti dobivenih informacija temeljem predložene meto-de, imamo na umu da metoda uvijek teži pružiti korisne informacije, bez obzira upušta li se u kon-tekst sadržaja ili se bavi jednostavnom klasifikacijom i analizom frekvencija. Interpretativni okvir ukazat će nam na vrijednosti odnosa autora članaka, o subjektu članka; jesu li novinari skloni obra-đivati teme poduzetništva iznoseći svoje pozitivne ili negativne stavove, postoji li namjera eduka-cije te istinske i prave promocije poduzetništva u Zadarskoj županiji.

5. Značaj poduzetništvaPoduzetnici u visokorazvijenim zemljama uživaju poštovanje šire javnosti. Mnogi uspješni po-

duzetnici postali su nacionalni heroji poput npr.Henrya Forda, Raya Kroca te Billa Gatesa u Sjedi-njenim Američkim Državama. Uspješni američki poduzetnici, ali i brojni drugi, uspijevaju za odre-đeno vrijeme stvoriti impozantna poslovna carstva koja ostvaruju godišnje prihode veće od 100 milijardi USD, a zapošljavaju nekoliko desetaka tisuća ljudi.

U Hrvatskoj je poduzetništvo marginalizirano dogovornom ekonomijom pa danas u široj javno-sti vlada veliko nerazumijevanje tog fenomena i od strane samih medija. Poduzetništvo se poisto-vjećuje s brzom zaradom što je potpuno pogrešna percepcija tog fenomena. Općenito govoreći u hrvatskoj povijesti, odnosno i u kolektivnom nacionalnom pamćenju, dominiraju političari, a ne poduzetnici ili menadžeri, što je rezultat dugotrajnih hrvatskih državotvornih napora koji su okru-njeni uspostavom demokratske hrvatske države.

Sve veći broj pojedinaca želi biti sam svoj šef, što im gotovo u potpunosti omogućuje autono-mno djelovanje. Međutim, taj znatan stupanj autonomnosti prati i velika odgovornost za uspješ-no poslovanje. U velikim organizacijama stupanj odgovornosti ovisi o hijerarhijskom položaju unu-tar hijerarhijskog sustava. Za razliku od toga, u malim gospodarskim subjektima odgovornost za uspjeh preuzima u pravilu poduzetnik. Kod vlasnika/poduzetnika snažno je razvijena potreba za mogućnošću ostvarenja velikog uspjeha, ali su istovremeno svjesni i rizika pri izgradnji samostalne poslovne karijere. Oni uživaju u osjećaju samostalnog razvoja te smatraju kako su sami odgovorni za uspjeh i neuspjeh. Ta spoznaja pruža im veliko stimulativno i psihološko zadovoljstvo.

U izgradnji gospodarske infrastrukture za malo gospodarstvo, potrebno je sudjelovanje od lo-kalne uprave i samouprave, komora, poduzetničkih centara, inkubatora, gospodarskih udruga, pa do različitih državnih zavoda, a sve radi razvoja gospodarstva, odnosno zapošljavanja kao najve-ćeg problema.

6. Odnos poduzetnika i medijaZa uspješno poslovanje nužno je pribaviti odgovarajuće informacije s različitih područja, od

politike do financija. Karakteristika je suvremenog društva, a ponajprije gospodarstva, skupljanje brojnih informacija koje su temeljni element za pokretanje praktičnih znanja. U praksi zatječemo



četiri glavne vrste informacija koje služe za funkcioniranje različitih organizacijskih razina, a riječ je o operativnoj razini, razini znanja, menadžerskoj razini i strateškoj razini. Unutar malih gospo-darskih subjekata te su razine spojene ponekad u jednoj osobi koja ih spontano ostvaruje. Za veće organizacije specifično je da svaku od tih razina provodi određena osoba. Postoje brojni stvarate-lji novih informacija i praktičnih spoznaja. To se odnosi i na manje poduzetnike pa je nužno ustro-jiti upravljanje informacijskim sustavom u odnosu na medije.

To potvrđuje i ovaj rad u kojem malo i srednje poduzetništvo odražava sve društvene pro-mjene tijekom proteklog desetljeća, ostvarivanjem boljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem.

7. ZaključakIstraživanje komunikacije poduzetnika i medija te njihova utjecaja na poduzetničke aktivnosti,

kao i na opće društveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj katego-riji koja vrlo brzo i jasno odražava i sve promjene u uvjetima poslovanja i poremećaja tržišta. To potvrđuje i ovaj rad u kojem poduzetništvo Zadarske županije odražava sve društvene promjene tijekom proteklih desetljeća, ostvarivanjem boljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem.

S obzirom na promjene medijskog vlasništva te utjecaja oglašivača na koncepciju i sadržaj objavljenih informacija, pisanje novinara u istraživanim novinama definira se kao senzacionali-stičko u odnosu na poduzetničke teme. Stoga se pred novinsku struku stavlja zahtjevan zadatak, a to je zadržati dignitet i osnovni smisao novinarstva – odgovorno te etički vrednovano prenoše-nje informacija ujedno izbjegavajući dvije glavne zamke novinarstva: senzacionalizam i konformi-zam. Na taj će način “društveno odgovorno novinarstvo” istovremeno korisno utjecati na druš-tvo u cjelini, ali i na razvoj poduzetnka i poduzetništva u Zadarskoj županiji. Brojni su problemi s kojima se poduzetnici susreću u Zadarskoj županiji po pitanju razvoja i opstanka poduzetnika na tržištu. Jedan je od glavnih razloga nepostojanje jasne nacionalne i regionalne strategije razvoja poduzetništva.

Poduzetnička kultura poslovanja dio je nacionalne kulture regionalnih i lokalnih, u ovom slu-čaju zadarskih inačica. Hrvatska poduzetnička kultura veoma je raznovrsna i slojevita, što je po-sljedica burnih vremena i političkih procesa koji su se zbivali kroz stoljeća u kojem je nastajao da-našnji zadarski poduzetnik. Na osnovi geografskih značajki i poduzetničke povijesne homogeno-sti, ističu se tradicijske lokalne specifičnosti, posebnosti i postojanosti. Upravo u lokalnom zadar-skom kontekstu, naglasak je na poduzetniku pojedincu, grupaciji i lokalitetu. Lokalni mediji uglav-nom su ovisni o lokalnoj vlasti, u čijem je interesu promicanje lokalnih poduzetničkih vrednota.

Novinari su najvažniji za uspostavljanje kvalitetnog dijaloga između medija i poduzetnika. Vrednujući poduzetničko novinarstvo u kontekstu njegove korisnosti, pri čemu je poduzetnik per-cipiran kao korisnik, recipijent informacija, ulogu poduzetničkog novinara percipiramo kao odgo-vornu ulogu davatelja istinitih i pravodobnih poduzetničkih informacija i kretanja. Korisnost no-vinarstva u kontekstu poduzetništva mjerljiva je u odnosu prema stupnju u kojem recipijentima poduzetničkih informacija, odnosno čitatelju, omogućava demokratsko participiranje u poduzet-ničkom diskursu, odnosno prema potencijalno uporabnoj vrijednosti informacije o poduzetnič-kim aktualnostima.

Communication Beetwen Entrepreneur and Media

AbstractThe media is powerfull, logic of profit rules the media, the information has become merchan-dise. Amenities are increasingly under pressure of commercialization, which is largely a re-sult of new ownership, the interests and influence of advertising industry. The media have the power to create images of the world, but themes which are mainly concerned differs from the topics that general public see as necessary, reasonable and decisive. That is, main-ly the social issues and the “little man” businesses, which gradually disappears from the me-dia. In the economic development of enterprise, media has the primary role, the influence of media on business activity is crucial, particularly in creating a favorable business climate. Businessmen in Croatia have numerous problems, in terms of survival and development in these very troubled and uncertain market regions and times. This is why the media has a de-manding task to keep the dignity and avoid sensationalism, and actively participate in the de-velopment business.Testing the impact of media on business activity, as well as the general social development is not simply because it is a very dynamic economic category, which quickly and clearly reflects all changes in business conditions and disorders of crisis communication.

Keywords: media, businessman, the market

Literatura1. Bešker, I.-Obad, O. (2004). Istraživačko novinarstvo, Press Data, medijska agencija HND, Zagreb 2. Cingula, M. (1992). Poduzetništvo kao temelj gospodarskog razvoja Hrvatske, CROMA, Zagreb 3. Gavranović, A. (1994). Medijska obratnica: novi čitatelji traže drugačije novine, ICEJ, Sveučilišna knjižara,

Zagreb4. Malović S. (2001). Osnove novinarstva, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb5. Malović, S. (2007). Mediji I društvo, ICEJ, Zagreb 6. Plačko, Lj. (1990). Analiza sadržaja, Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb


Računovodstvena politika amortizacije u funkciji donošenja poslovnih odluka poduzeća

Toni Miljak, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/517-35-25Jasenka Bubić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected],+38591/33-44-190Maja Kitić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/590-77-81

SažetakDugotrajna se imovina troši protekom vremena. Amortizacija ima osnovnu namjenu alokaci-je troškova nabave. Računovodstveni standardi određuju načine i metode obračuna amorti-zacije dugotrajne imovine. Područje poreznih određenja regulirano je Zakonom o porezu na dobit (NN 22/12) koji ujedno propisuje amortizacijski vijek dugotrajne imovine, kao i metodu obračuna amortizacije u Republici Hrvatskoj. Poduzeću je bitno kojom metodom obračuna-va trošenje svojih resursa budući da amortizirani iznos tijekom godine utječe na rashode po-duzeća, a samim time i na konačni financijski rezultat. Cilj rada jest prikazati i analizirati različite metode otpisa dugotrajne imovine u Republici Hr-vatskoj te njihovu međusobnu usporedbu u odnosu na vremensku alokaciju troškova i fi-nancijskog rezultata poslovanja poduzetnika. U svezi s prethodnim, cilj je prikazati među-zavisnost računovodstvene politike na području amortizacije i donošenja poslovnih odluka poduzeća.

Ključne riječi: amortizacija, dugotrajna imovina, financijski rezultat poslovanja, metode obra-čuna amortizacije, poslovne odluke poduzeća

1. UvodCilj svakog poduzeća jest minimaliziranje troškova poslovanja i ostvarivanje što veće dobiti na

kraju obračunskog razdoblja. Bitna stavka u određivanju visine troškova, odnosno rashoda podu-zeća jest i trošak amortizacije. Poduzeće troši kratkotrajnu (obrtnu) i dugotrajnu (osnovnu imovi-nu). Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je poje-dinačni trošak nabave veći od 3.500 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana od dana bilanciranja. Takva se imovina postupno troši u proizvodnom ciklusu, dok se kratkotrajna imovina utroši uglav-nom u jednom proizvodnom ciklusu.

Amortizacija je višeznačajan pojam. U financijama se koristi u značenju otplate dugova (amorti-zacija duga); u mjeničnom pravu označava postupak poništenja mjenice na zahtjev vlasnika (ako je izgubljena); amortizacijom se naziva otplata gašenja vrijednosti nekih vrijednosnih papira (otplaći-vanje). Kad je riječ o osnovnom sredstvu (dugotrajnoj imovini) za koje se smatra da je fizički ili eko-nomski potrošeno, osnovna joj je namjena da osigura financijska sredstva bar u iznosu da omogu-ći zamjenu postojećih osnovnih sredstava (Poslovni rječnik, 2011.).

Amortizacija je proces alokacije troškova nabave. U računovodstvenoj evidenciji ne želi se pri-kazati tekuća tržišna vrijednost materijalne imovine. Uprava poduzeća može donijeti odluku o ra-

126 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji...

čunovodstvenoj politici amortizacije. Osim početnog vrednovanja dugotrajne imovine, menad-žment može donijeti odluku i o metodi naknadnog vrednovanja dugotrajne materijalne imovine (Bubić, 2011.). Ukoliko tijekom korisnog vijeka trajanja imovine dođe do privremenog povećanja tržišne vrijednosti iste, neće se prekinuti priznavanje troška amortizacije.

U bilanci se materijalna imovina prikazuje po svojoj knjigovodstvenoj vrijednosti (knjigovod-stvenu vrijednost predstavlja trošak nabave umanjen za akumuliranu amortizaciju). Akumulirana amortizacija jest protuimovinski račun koji predstavlja dio troška nabave imovine koji se već alo-cirao na rashode (ispravak vrijednosti) (Meigs & Meigs, 1999.). Amortizacija se razlikuje od većine rashoda zbog toga što ne ovisi o novčanim isplatama u trenutku kad je rashod evidentiran. Zbog toga se amortizacija ponekad naziva nenovčani rashod.

Poduzeće mora obratiti pažnju na čimbenike koji utječu na amortizaciju, a to su:• osnovica za obračun amortizacije,• metode amortizacije,• stope amortizacije i • obračun amortizacije po predmetu.

Razlikuju se sljedeće metode amortizacije: • funkcionalna metoda (zasnovana na količini učinka koju ostvari sredstvo koje se amortizira) • vremenske metode (zasnovane na korisnom vijeku trajanja sredstva koje se amortizira)• linearna metoda (ista stopa amortizacije kroz cijeli vijek trajanja),• degresivna metoda (stopa amortizacije opada kroz vijek trajanja),• progresivna metoda (stopa amortizacije raste kroz vijek trajanja).U Republici Hrvatskoj, amortizacija je određena Zakonom o porezu na dobit (NN 22/12), Pra-

vilnikom o porezu na dobit (NN 123/10) te Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja (HSFI) 5 za nematerijalnu te s HSFI 6 za materijalnu imovinu. Prema Članku 12. Zakona o porezu na do-bit, amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine obračunava se pojedinačno te priznaje kao rashod u svoti obračunatoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godiš-njih amortizacijskih stopa.

Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporeziva-nja te za pojedine grupe dugotrajne imovine iznose (Zakon o porezu na dobit, 2012.):


Tablica 1. Godišnje amortizacijske stope prema Zakonu o porezu na dobit

Izvor: autori prema Zakonu o porezu na dobit

Navedene se stope amortizacije mogu podvostručiti. Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 70% do iznosa od 400.000 kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navede-ne svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevo-za. Treba naglasiti kako ovo posljednje određenje amortizacije za ovaj oblik imovine nije i konač-no jer ovisi o ispunjenju uvjeta vezano za postignuće prihoda. Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđe-nja ili uništenja. Pojedina se dugotrajna imovina ne amortizira. U nju spadaju zemljišta (građevin-ska i poljoprivredna), šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomeni-ci kulture te umjetnička djela.

Ovaj rad će pomnije proučiti, s aspekta poduzeća, različite metode obračuna amortizacije vre-menskim metodama i to prije svega linearnom metodom te degresivnim metodama. Cilj je anali-zirati pojedine metode obračuna amortizacije s aspekta visine pripadajućih troškova amortizacije u pojedinim obračunskim razdobljima, tj. njene alokacije kroz razdoblje trajanja sredstva.

2. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine linearnom metodom

Obračun godišnje amortizacije linearnom metodom izračunava se na način da se nabavna vri-jednost dugotrajne imovine pomnoži sa stopom amortizacije (Belak, 2006.):

amortizacija = nabavna vrijednost * stopa amortizacijeUkoliko nije poznata stopa amortizacije, a zna se procijenjeni vijek uporabe dugotrajne imovi-

ne, stopa godišnje amortizacije dobije se na sljedeći način:stopa amortizacije = (100 : godine trajanja) %Ukoliko je dugotrajna imovina stavljena u funkciju u tekućoj godini, amortizacija se obračuna-

va od prvog dana u sljedećem mjesecu na sljedeći način:

R.b. Dugotrajna imovina Vijek trajanja (god.)

Godišnja stopa amortizacije

1. građevinski objekti i brodovi veći od 1000 BRT 20 5%

2. osnovno stado i osobni automobili 5 20%

3.nematerijalna imovina, oprema, me-

hanizacija, vozila osim osobnih automobila

4 25%

4.računala, računalna oprema i progra-

mi, mobilni telefoni i oprema za računal-ne mreže

2 50%

5. ostala nespomenuta imovina 10 10%

amortizacija = nabavna vrijednost * stopa amortizacije * X/12, gdje X označava broj mjeseci u kojem se ta imovina koristila tijekom godine.Ukoliko tijekom godine dođe do prodaje dugotrajne imovine, njena se amortizacija obračuna-

va po istom principu kao i u prethodnom primjeru samo što u ovom slučaju X označava broj mje-seci u kojem se imovina koristila do prodaje (uključujući i mjesec u kojem je prodana).

Primjer: obračun godišnje amortizacije, linearnom metodom, uredske opreme nabavne vrijed-nosti 80.000 kn, a procijenjenog vijeka trajanja 5 godina.

Amortizacija = 80.000 * (100 : 5) % = 80.000 * 20% = 16.000

Tablica 2. Prikaz obračuna amortizacije uredske opreme linearnom metodom

Učinci linearne amortizacije tijekom cijelog vijeka uporabe uredske opreme mogu se prikaza-ti na sljedeći način:

Tablica 3. Učinci obračuna amortizacije uredske opreme linearnom metodom

Godina korištenja automobila

Trošak amortizacije (kn)

Akumulirana amortizacija (kn)

Knjigovodstvena vrijednost (kn)

I. 22.500 22.500 77.500II. 22.500 45.000 55.000III. 22.500 67.500 32.500IV. 22.500 90.000 10.000

Ukupno 90.000

Amortizacija uredske opreme po godinama korištenja

Nabavna vrijednost I. II. III. IV. V.

80.000 16.000 16.000 16.000 16.000 16.000



Grafikon 1. Prikaz troška amortizacije prema linearnoj metodi tijekom petogodišnjeg razdoblja uporabe uredske opreme

Izvor: autori prema tablici 3.Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se pravac troška amortizacije ponaša kao pravac konstantne

linearne funkcije F(x) = 16.000 s obzirom da je trošak amortizacije jednake vrijednosti za svaku go-dinu promatranog petogodišnjeg razdoblja.

Zgrade, uredska oprema, namještaj, inventar i oprema za posebne svrhe rijetko imaju značaj-ne ostatke vrijednosti, dok vozila, zrakoplovi i računalni sustavi često imaju ostatke vrijednosti koji su značajnog iznosa (Meigs & Meigs, 1999.).

Primjer: obračun amortizacije, linearnom metodom, automobila nabavne vrijednosti 100.000 kuna, a procijenjenog ostatka vrijednosti (iznosa koji će se realizirati prodajom imovine kad se po-vuče iz uporabe) jest 10.000 kn. Procijenjeni vijek uporabe automobila jest 4 godine. Amortiziraju-ći trošak nabave (iznos koji će se amortizirati) iznosi 90.000 kn.

Tablica 4. Učinci obračuna amortizacije automobila linearnom metodom

Godina korištenja uredske opreme

Trošak amortizacije (kn)


Knjigovodstvena vri-jednost (kn)

I. 16.000 16.000 64.000II. 16.000 32.000 48.000III. 16.000 48.000 32.000IV. 16.000 64.000 16.000V. 16.000 80.000 0

Ukupno 80.000

Grafikon 2. Prikaz troška amortizacije prema linearnoj metodi tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila

Izvor: autori prema tablici 4.

Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se pravac troška amortizacije ponaša kao pravac konstantne linearne funkcije F(x) = 22.500 s obzirom da je trošak amortizacije jednake vrijednosti za svaku go-dinu promatranog razdoblja od četiri godine.

3. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine degresivnim metodama

3.1. Metoda jedinice outputaZa pojedine vrste imovine (npr.automobile), ujednačenija alokcija troškova nabave se može postići di-

jeljenjem troška nabave (umanjenog za ostatak vrijednosti ukoliko je značajan) s procijenjenim jedinica-ma outputa, a ne s procijenjenim korisnim vijekom uporabe (Meigs & Meigs, 1999.). U tom slučaju, amor-tizacija se obračunava na sljedeći način:

(trošak nabave – ostatak vrijednosti ) : procijenjene jedinice outputa = amortizacija po jedinici outputaPrimjer: obračun amortizacije, metodom jedinice outputa, automobila nabavne vrijednosti 100.000

kn a, procijenjenog ostatka vrijednosti 10.000 kn. Procijenjeni korisni vijek uporabe jest 60.000 km. Iznos amortizacije po kilometru se dobije na sljedeći način: (100.000 kn – 10.000 kn) : 60.000 km = 1.5 kn amortizacije po kilometru.Na kraju svake godine, iznos amortizacije utvrdit će se množenjem stope od 150% s brojem kilometa-

ra koje je automobil prošao tijekom godine. Automobil je, nakon što pređe 60.000 km, potpuno amortizi-ran i amortizacija se zaustavlja. Pretpostavka je da kamion prve godine prijeđe 25.000 km, druge godine 15.000 km, treće godine 12.000 km, a četvrte 8.000 km:



Tablica 5. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom jedinice outputa

Godina kori-štenja

automobila

Prijeđeni kilometri

Trošak amor-tizacije (kn)


Knjigovod-stvena

vrijednost (kn)

I. 25.000 37.500 37.500 62.500II. 15.000 22.500 60.000 40.000III. 12.000 18.000 78.000 22.000IV. 8.000 12.000 90.000 10.000

Ukupno 60.000 90.000

Ova je metoda prikladna samo ako se ukupne jedinice outputa imovine tijekom njezina čitavog korisnog vijeka upotrebe mogu procijeniti s odgovarajućom točnošću.

Grafikon 3. Prikaz troška amortizacije prema metodi jedinice outputa tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila


Grafički prikaz pokazuje da je tempo promjene troška amortizacije najbrži od prve do dru-ge godine korištenja automobila s obzirom da je broj prijeđenih kilometara u prvoj godini gotovo dvostruko veći u odnosu na ostale godine korištenja automobila.

3.2. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine metodom ubrzane amortizacije

Ovakav obračun podrazumijeva priznavanje relativno velikih iznosa amortizacije u prvim godi-nama upotrebe i manjih iznosa u kasnijim godinama. Najčešći korišten oblik ubrzane amortizacije jest metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku.

3.2.1. Metoda smanjivanja salda u fiksnom postotkuPotrebno je izračunati stopu ubrzane amortizacije. Ona je jednaka određenom postotku od

stope linearne amortizacije. Najčešći je postotak 200% pa se zbog toga ova metoda naziva i dvo-struko smanjivanje salda. Obračun amortizacije ovom metodom obračunava se na sljedeći način:

trošak amortizacije = preostala knjigovodstvena vrijednost * stopa ubrzane amortizacijeKnjigovodstvena se vrijednost svake godine smanjuje i predstavlja smanjivanje salda, dok sto-

pa ubrzane amortizacije ostaje ista.Primjer: obračun amortizacije, metodom smanjivanja salda u fiksnom postotku, automobila

nabavne vrijednosti 100.000 kn, a procijenjenog ostatka vrijednosti 10.000 kn. Procijenjeni kori-sni vijek uporabe automobila iznosi 4 godine.

Stopa amortizacije linearnom metodom iznosi 25% (100:4 godine)%. Stoga, stopa ubrzane amortizacije iznosi 50 %.

Tablica 6. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom smanjivanja salda u fiksnom postotku


Trošak amortizaci-je (kn)



I. 50.000 50.000 50.000II. 25.000 75.000 25.000III. 12.500 87.500 12.500IV. 2.500 90.000 10.000

Ukupno 90.000

Napomena: kod obračuna amortizacije u četvrtoj godini treba paziti da trošak amortizacije ne bude veći od iznosa 2.500 kn pošto je procijenjeni ostatak vrijednosti kamiona 10.000 kn. Da nije bio zadan procijenjeni ostatak vrijednosti, trošak amortizacije ne bi se ograničio na 2.500 kn, već bi se iskazao u punom iznosu: 12.500*0.5 = 6.250 kn.

Grafikon 4. Prikaz troška amortizacije prema metodi ubrzane amortizacije (metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku) tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila




U prvoj godini vijeka korištenja automobila trošak amortizacije najveći je jer se obračunava na nabavnu vrijednost automobila. U narednim godinama trošak amortizacije obračunava se na pre-ostalu knjigovodstvenu vrijednost automobila prethodnog razdoblja pa je iz tog razloga i trošak amortizacije manji kao što je i tempo promjene troška amortizacije u narednim godinama slabiji.

3.2.2. Metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabeMetoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe drugi je oblik ubrzane metode amortizacije.

Stopa amortizacije ovom metodom iskazana je kao razlomak koji svake godine postaje sve manji. U brojniku razlomka nalazi se broj preostalih godina u korisnom vijeku uporabe imovine dok se u nazivniku nalazi zbroj brojeva korisnog vijeka uporabe imovine. Stopa amortizacije množi se s izno-som koji se amortizira.

Primjer: obračun amortizacije, metodom sume brojeva korisnog vijeka uporabe, automobila nabavne vrijednosti 100.000 kn, a procijenjenog ostatka vrijednosti 10.000 kn (iznos koji se amor-tizira iznosi 90.000 kn). Procijenjeni korisni vijek uporabe automobila jest 4 godine.

Budući da je korisni vijek uporabe automobila 4 godine, u nazivnik će se pisati broj koji se do-bije zbrajanjem godina uporabe: 1+2+3+4=10. U brojniku će pisati broj koji označava preostali broj godina korištenja automobila pa će tako za prvu godinu u brojniku pisati 4, za drugu će pisati 3, itd.

Tablica 7. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom sume brojeva korisnog vijeka uporabe


Trošak amortizaci-je (kn)



I. 36.000 36.000 64.000II. 27.000 63.000 37.000III. 18.000 81.000 19.000IV. 9.000 90.000 10.000

Ukupno 90.000

Grafikon 5. Prikaz troška amortizacije prema metodi ubrzane amortizacije (metoda sume broje-va korisnog vijeka uporabe) tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila


Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se trošak amortizacije svake godine smanjuje za jednaki ap-solutni iznos (9.000,00 kn) s obzirom da je kretanje troška amortizacije jednako pravcu linearne funkcije F(x) = ax + b, gdje je a = -9.000 i b = 45.000 (vrijednost na y osi kroz koju prolazi graf funk-cije F(x) = - 9.000 x + 45.000.

4. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine progresivnim metodama

Progresivna metoda obračuna amortizacije u prvoj godini vijeka uporabe ima najmanji iznos amortizacije (određen stopom amortizacije), a kasnije taj iznos raste. Ova metoda koristi se u tr-govačkim društvima za postrojenja i opremu kod kojih se očekuje da će proizvodnja rasti, što zna-či da će proizvodnja, tj. korištenje i trošenje tih sredstava u prvoj godini biti relativno nisko, a ka-snije će se povećavati.



5. Usporedba dobivenih rezultata obračuna amortizacije različitim metodama

Uspoređujući rezultate obračuna po metodama, može se uvidjeti da se dobivaju različiti rezul-tati troška amortizacije po godinama što je vidljivo u tablici 8.:

Tablica 8. Usporedba rezultata obračuna amortizacije automobila primjenom različitih metoda

AUTOMOBIL Metode obračuna amortizacije

Godina korištenja Linearna Jedinica

outputa

Smanjivanja salda u fiksnom

postotku

Sume broje-va korisnog vijeka

uporabeI. 22.500 37.500 50.000 36.000II. 22.500 22.500 25.000 27.000III. 22.500 18.000 12.500 18.000IV. 22.500 12.000 2.500 9.000

Ukupno 90.000 90.000 90.000 90.000

Izvor: autori prema prije navedenim primjerima

Grafikon 6. Prikaz troška amortizacije prema metodama obračuna amortizacije tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila


Grafikonom 6. prikazan je trošak amortizacije prema metodama obračuna tijekom razdoblja od četiri godine korištenja sredstva (automobila). Značajno je istaknuti kako broj jedinica outputa i iska-zane sume brojeva korisnog vijeka trajanja imaju najmanje odstupanja, izuzev razdoblja između dru-ge i treće godine korištenja. Nadalje, izbor za linearnu metodu nije pravilan izbor u konkretnom slu-čaju te ne prati ni jedinice outputa kao ni korisni vijek uporabe. Izbor za linearnu metodu ima isklju-čivo porezni aspekt u alokaciji između troškova i poreza na dobit za obračunska razdoblja.

6. ZaključakRazličite metode obračuna amortizacije imaju različite učinke na konačni financijski rezultat

poslovanja poduzeća na kraju obračunskog razdoblja. Menadžment poduzeća ima zadatak i odgo-vornost pri izboru metode obračuna amortizacije dugotrajnih resursa poduzeća. Na raspolaganju mu stoje različite metode. Ovim radom analizirali smo metode obračuna amortizacije kao što je li-nearna, metoda jedinica outputa, metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku te metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe.

Ukoliko je iznos obračunate amortizacije veći, poduzeće će ostvariti manju dobit, a samim time imat će i manju obvezu za porez na dobit. Od velike je važnosti da menadžment poduzeća, pri usvajanju računovodstvenih politika, vodi računa o usklađenosti između usvojene metode amor-tizacije i realnog trošenja sredstava. U velikom broju slučajeva menadžment se odlučuje za linear-nu metodu obračuna amortizacije kako bi alokacija troškova bila ravnomjerna tijekom obračun-skih razdoblja bez dodatnih opterećenja za poreznu osnovicu poreza na dobit, zanemarujući vrlo bitne elemente u iskazivanju realnih troškova amortizacije i ekonomskog trošenja sredstva. Na te-melju prethodnih određenja može se zaključiti kako računovodstvena politika amortizacije treba biti u funkciji donošenja poslovnih odluka, budući se istima utječe na financijski položaj poduzeća.



Depreciation Accounting Policy as a Function of Business Decision Making of the Company

AbstractLong term assets is consumed with time. Depreciation has a basic purpose of allocation of procurement costs. Accounting standards define ways and methods of calculating depre-ciation of long term assets. The area of tax determination is regulated by the Law on Prof-it Tax (Official Gazette 22/12) which also provides for depreciation life of fixed assets and the method of calculating depreciation in the Republic of Croatia. The company is essential with which method of calculation is performed spending its resources since the amount am-ortized during the year affects on the expenditure the company and therefore on the finan-cial result.The aim of this paper is to present and analyze different methods of depreciation of fixed assets in the Republic of Croatia and their mutual comparison in relation to allocation of costs and financial results of entreprenueurs. In connection with the foregoing, the goal is to show the interdependence of accounting policy on depreciation and the company’s busi-ness decision-making.

Keywords: depreciation, financial results, fixed assets, methods of calculating depreciation, the business decision-making of the company

Literatura1. Belak, V.(2006.). Profesionalno računovodstvo – prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima. Zagreb: Zgom-

bić & Partneri, 164.2. Bubić, J. (2011). Financijsko računovodstvo II – računovodstveni i porezni koncepti. Split: Redak, 12.3. Hrvatski standardi financijskog izvješćivanja (2008.). Zagreb: Narodne novine br.304. Meigs, Robert F., Meigs, Walter B.(1999.). Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja. Zagreb: Mate, 121,

462-464.5. Poslovni rječnik (1995.). Zagreb: Masmedia.6. Pravilnik o porezu na dobit (2010.). Zagreb: Narodne novine br.123.7. Zakon o porezu na dobit (2012.). Zagreb: Narodne novine br.22.8. Zakon o računovodstvu (2007). Zagreb: Narodne Novine br.109.

Ličnost preduzetnika – urođena ili stečena veština

Jovana Mutibarić,Radivoj Prodanović,Neda Raspopović,

SažetakPreduzetnik je lice nadareno poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, uvek budno i spremno da iskoristi nove poslovne prilike odgovarajućim kombinovanjem faktora proizvod-nje i odlučno da preuzme rizik upravljanja organizacijom na temelju inoviranja i permanen-tnog razvoja, s ciljem stvaranja nove vrednosti. Preduzetnik je osoba određenih karakteristi-ka ličnosti, koji na pravi način kombinuje znanja o specifičnostima grane tj. delatnosti u ko-joj se odvija preduzetnički poduhvat, opštih upravljačkih veština, ličnih upravljačkih veština i lične motivacije. Postoje različite tipologije preduzetnika, u literaturi je retko pominjana ti-pologija preduzetnika prema kriterijumu konstitucionalno-mentalnih osobina preduzetnika, a prema njoj najuspešniji preduzetnici u Srbiji najčešće pripadaju mršavo-impulsivnom tipu i to najčešće homeopatskom podtipu – Nux vomica. Pristup analizi preduzetnika koji polazi od ličnosti podrazumeva da se uzmu u obzir i karakteristike preduzetnikove ličnosti, kao i crte njegovog karaktera. Pretvaranje poslovne prilike sa dobrim tržišnim izgledima u realnost, za-hteva dve kategorije veština: opšte upravljačke veštine neophodne da se u sklad dovedu (fi-zički i finansijski) resursi neophodni za pokretanje preduzetničkog poduhvata i lične uprav-ljačke veštine bez kojih se ne može zamisliti uspešno vođenje organizacije. Samo oni predu-zetnici, će uspeti na duge staze, koji su spremni permanetno da se edukuju i ulažu vreme i trud u povećanje svojih znanja i kompetencija.

Ključne reči: preduzetnik, osobine ličnosti, veštine, znanja

1. UvodO preduzetnicima se govori kao o nosiocima promena i tržišnih prilika, kao o osobama čiji su

poslovni poduhvati odgovori na probleme koji proizilaze iz promena i koji ni iz čega stvaraju nešto. Oni su osobe nestandardnih poslovnih profila za koje su promene, neizvesnost i rizik prirodno sta-nište u kojem pronalaze poslovne inspiracije, a kreativnost i inovativnost suština poslovne filozo-fije (Penezić, 2009, str. 29).

Kroz naučni rad pokušaćemo da damo odgovor na pitanje koje su to karakteristike ličnosti koje jedan uspešan preduzetnik treba da ima, kao i da li se preduzetnik rađa kao takav, ima određene urođene veštine ili se preduzetnik može postati sticanjem veština, znanja i iskustva tokom života.

1 Asistent, uža naučna oblast – Finansije i bankarstvo, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Univerzitet Pri-vredna Akademija u Novom Sadu, Cvećarska br.2, 21000 Novi Sad, Srbija, e-mail: [email protected], tel: 021/400-484

2 Asistent, uža naučna oblast – Agronomija, tehnologija i inženjerski menadžment, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u No-vom Sadu, Univerzitet Privredna Akademija u Novom Sadu, Cvećarska br.2, 21000 Novi Sad, Srbija, e-mail: [email protected], tel: 021/400-484 (opcija 3)

3 Saradnik u nastavi, Fakultet poslovne ekonomije, Univerzitet Edukons, Sremska Kamenica - Novi Sad, e-mail: [email protected]

140 Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović: Ličnost preduzetnika...

Ova pitanja su predmet brojnih savremenih istraživanja, s ciljem da se ispitaju motivi i lič-ne karakteristike savremenog preduzetnika i objasne ključni faktori njegovog poslovnog uspeha. Uspešni preduzetnici dolaze iz različitih socijalnih sredina, pripadaju različitim rasama, etničkim grupama, na njih utiču različiti kulturološki faktori, sistemi vrednosti i sl., koji variraju od regio-na do regiona. Ipak, neke zajedničke, uobičajene elemente (norme, vrednosti) treba shvatiti kao opštevažeće.

2. Pojam preduzetnikaPreduzetnik je lice nadareno poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, uvek budno i

spremno da iskoristi nove poslovne prilike odgovarajućim kombinovanjem faktora proizvodnje i odlučno da preuzme rizik (povezan sa neizvesnošću) upravljanja organizacijom na temelju inovira-nja i permanentnog razvoja, s ciljem stvaranja nove vrednosti (Penezić, 1998, str. 92).

Neki ljudi pogrešno veruju da je potrebna samo dobra ideja da se uspe u poslu, ali ideja nije isto što i dobra poslovna prilika. Ukoliko se ideja ne imlementira, već one ostaju samo snovi i ne spro-vedu se do kraja susrećemo se sa negativnom vrstom preduzetnika koje Isak Adižes, poznati guru menadžmenta (odrastao na našim prostorima), naziva Palikućama. Palikuće su rudnici novih ideja, koje pokušavaju odjednom sve da pokrenu, tako da se kao rezultat toga malo uradi. Rađanje ideje ili koncepta je dovoljna satisfakcija, njeno pretvaranje u realna dobra i usluge je suviše rizično. Po-trebno je isuviše napornog rada što baš nije posebno poželjno za Palikuće. Uvek fokusirani na svo-je najnovije zamisli, sa stalnom potrebom da budu u centru pažnje i da jedini govore na sastanci-ma, zanemarujući detalje i inicirajući konflikte, Palikuće jednostavno ne dozvoljavaju ostalima da završavaju poslove (Adižes, 2002, str. 40).

Preduzetnik kombinuje resurse na novi način, drugačije nego ostali, a njegov zadatak (koji sam sebi postavlja) je da uvodi nove ideje, da ne dozvoli da procesi budu rutinski. Za njega današnja praksa ne može da bude dobra za budućnost. On je lider i za njega je važno da bude prvi. Preduzet-nik obično ima problem da ubedi svoju okolinu u vrednost svoje ideje, pa on najčešće završi svoju karijeru u sopstvenom preduzeću. Obrazovanje je za preduzetnike vrlo važno, te je stoga značaj-no da preduzetnik tačno zna koja su mu znanja potrebna da bi uspešno vodio sopstveni biznis. Da-nas je i pored toga što se nekada smatralo da je preduzetnik najčešće osoba muškog roda, sve veći broj žena uspešnih preduzetnica.

3. Ličnost preduzetnika

3.1. Pozadina ličnosti preduzetnikaNa osnovu rezultata velikog broja istraživanja utvrđeno je da svojevrsni lični background nuž-

no sadrži i upućuje na neke vrednosti koje mogu uticati na predodređenost budućeg bavljenja bi-znisom (Penezić, 2009, str. 99):

-Rano detinjstvo i odrastanje – (a) smatra se da prvorođeno dete dobija veću pažnju, što rezul-tira većim samopouzdanjem i podsticanjem preduzetništva; (b) zanimanje i socijalni status rodite-lja ukazuju da visokoobrazovani i “dobro stojeći” roditelji u toku odrastanja podstiču nezavisnost i samopouzdanje i na specifičan način utiču na mentalni sklop svoje dece; (c) češće se javlja u grad-skim nego u seoskim i siromašnim sredinama;

• Obrazovanje – iako mnogi preduzetnici započinju biznis sa minimalnom a često i gotovo nikakvom edukacijom, obrazovanje i stečeno znanje jačaju urođene predispozicije za bav-


ljenje biznisom. Relevantno obrazovanje jača preduzetnički instinkt i obezbeđuje teorijsku fundiranost odluka koje preduzetnik donosi.

• Starosna dob – istraživanja među američkim preduzetnicima (Rwigema, Venter, 2005, str. 69) pokazuje da preduzetnici započinju biznis u dobi između 22-ge i 45-te godine života, a da vreme do 22-ge godine, provode školujući se i/ili stičući prva radna iskustva.

• Prethodno radno iskustvo – mnogi uspešni preduzetnici su započeli sopstveni biznis na temelju prethodnog radnog iskustva, koje budućem preduzetniku donosi organizaciono i tehničko iskustvo i tako neophodnu mrežu poslovnih kontakata.

• Lična i profesionalna podrška – preduzetnicima je neophodna moralna podrška porodice, rodbine i prijatelja, koji ih podržavaju u svim fazama životnog ciklusa njihovog poduhvata – i kada beleže uspeh i kada su uslovi poslovanja oštri. S tim što su veoma značajni i različiti vidovi profesionalne podrške koji preduzetnicima stoje na raspolaganju (informacije, semi-nari, javne rasprave, obuke i kontakti), koje mogu da dobiju od preduzetničkih asocijacija, privrednih komora, poslovnih centara i inkubatora, državnih organizacija, i sl.

• Preduzetnička motivacija – kao psihološka karakteristika utiče na stepen predanosti pre-duzetnika, ali i njegove sposobnosti da motiviše ljude koje okuplja oko sebe da ga prate i determinišu promene i zajednički ostvaruju uspeh.

3.2. Tipologije preduzetnikaPostoje različite tipologije preduzetnika, pa se tako preduzetnici dele prema kriterijumu ranijeg

profesionalnog iskustva novog preduzetnika (direktor, zanatlija, trgovac, administrator, osoba bez zaposlenja) ili prema njihovim urođenim-stečenim predispozicijama za vođenje biznisa (jednodimen-zionalni, kompromisni, blistavi i zreli preduzetnik) (Stanković, Vukmirović, 1995, str. 36). Međutim, postoji interesantna i u literaturi retko pominjana tipologija preduzetnika prema kriterijumu konsti-tucionalno-mentalnih osobina preduzetnika. Prema Vujadinoviću (Vujadinović, 1994, str. 163) lično-sti se dele u četiri grupe:

• gojazno-flegmatične• mršavo-impulsivne• dezorijentisano-nerealne • nervozno-zabrinuteNa osnovu rezultata praktičnog istraživanja autor je došao do zaključka da najuspešniji preduzet-

nici u Srbiji u navedenom periodu najčešće pripadaju mršavo-impulsivnom tipu i to najčešće homeo-patskom podtipu – Nux vomica (lat. biljka za opšte jačanje organizma). Nux vomica podtip podrazu-meva niske osobe, jake i čvrste građe, tamne kose i očiju, mada je moguća i drugačija građa, poseb-no kod severnjaka. Po prirodi oni imaju jaku mišićavu osnovu, ambiciozni su, inteligentni, brzo shva-taju situaciju i brzo deluju, sposobni su i imaju jak osećaj dužnosti. Efikasni su u radu i mogu da izdrže veliki napor. Oni će raditi dan i noć, vole da se takmiče, vole odgovornost i veruju da su uvek u pravu. Vatrenog su temperamenta, ispoljavaju emocije, reaguju i na potpuno nevinu izjavu ili su zlonamer-ni i razdražljivi kada ispoljavaju ljutnju i bes. Mrze suprotstavljanje i konfrontiranje bilo gde i tome se uz veliku strast suprotstavljaju, ne birajući reči. Na poslu i dužnostima ovaj tip preduzetnika ispoljava gotovo prisilnu preciznost i efikasnost. Nux vomica je često izuzetan strateg (npr. Napoleon) sa zapa-njujućom sposobnošću analize i shvatanja situacije, uz veliku sposobnost organizacije. Vrlo je uspe-šan kao lider veće ili manje grupe koja ga u svemu sledi. Zbog stalnog razmišljanja o poslovima i oba-vezama, pati od insomnije jer ga proganjaju misli o poslu i misli na sitne povezane detalje, tako da zaspi tek ujutru i probudi se sa glavoboljom i mučninom. Nastup ovakve ličnosti je siguran i samou-veren, slobodan i osoba se trudi da ostavi dobar utisak. U poslu brzo zauzima definitivne stavove sa

istovremenom sposobnošću kreativnosti i umerene imaginacije. Osobe ovog podtipa su vrlo uporne i istrajne i ne odustaju lako od svojih namera.

3.3. Karakteristike ličnosti preduzetnikaPristup analizi preduzetnika koji polazi od ličnosti podrazumeva da se uzmu u obzir i karakte-

ristike preduzetnikove ličnosti, kao i crte njegovog karaktera. Karakteristike ličnosti se odnose na urođene ili stečene osobine njegove personalnosti, dok karakter odražava kako preduzetnik pri-stupa određenim zadacima (Pokrajac, Tomić, 2008, str.94). U nizu mogućih karakteristika posebno se izdvajaju sledeće koje određuju potencijalnog preduzetnika:

• sklonost ka preuzimanju rizika• nezavisnost i samostalnost u radu• “unutrašnji centar kontrole”-karakterističan za one koji veruju da imaju veliki uticaj na ono

što im se u životu događa• život prepun iznenađenja• samoinicijativnost• samopouzdanje• prilagodljivost• upornost• dvosmislenost i neizvesnost-preduzetnici su u stanju da ih iskoriste i preokrenu u svoju

korist• obrasci prepoznavanja – u stanju su da brzo uvide kako se sve međusobno uklapa• mala potreba za pomoći od strane drugih • “ono pravo”-rezime psihološkog pogleda na preduzetnikaNeke osobine (prema Ožegoviću) koje karakterišu inventivnog preduzetnika su:• Sklonost prema problemima,problemi se shvataju kao izazov• Nezavisno razmišljanje, oslanjanje na vlastite kriterijume i stavove• Sklonost u menjanju pristupa u rešavanju problema• Samomotivisanost i istrajnost• Nezadovoljstvo postignutim, uvek teže da se ide dalje• Originalnost (izvornost)• Sklonost ka znatiželji...Moć autosugestije je važna odlika kreativnog preduzetnika. Autosugestija je postupak kojim se

uveravamo, odnosno namećemo sami sebi neku misao. Niko nas ne može uveriti u nešto, ako sami sebe nismo u to uverili autosugestijom. Čovek postaje onakav kakav misli da jeste npr. čovek koji za sebe govori da je loš zaista postaje loš. Pravilo je da ćemo biti mnogo kreativniji, hrabriji i uspeš-niji, ako sami sebe uverimo da to možemo. Mnogi veliki umovi posedovali su snažan osećaj da su oni predodređeni da nešto izumu, pa su zato lakše i stvarali.

Koncept “10D” čuvenog W.D.Bygrave-a navodi sledećih deset karakteristika uspešnog predu-zetnika (Bygrave, Zacharakis, 2008, str.95):

• sklon je sanjarenju (dream), jer ima preciznu viziju određenog poslovanja u budućnosti i spreman je snove pretvoriti u stvarnost

• uverljiv je (decisiveness), jer odluke donosi brzo• tvorac (doer), jer to što odluči brzo ostvari u praksi• odlučan je (determination), jer retko odustaje čak i kad se suoči sa najtežim problemom• posvećen je (dedication) poslovanju i po cenu žrtvovanja svega ostalog• odan je (devotion) poslovnim prijateljskim odnosima• detaljan je (details), jer ne dozvoljava da mu promakne i najmanja sitnica



• gospodar je sudbine (destiny), jer baš sve drži u svojim rukama• novac (dollars) je mera njegovog uspeha, ali mu nije jedini cilj zgrtanje bogatstva, već novac

vidi samo kao sredstvo za povećanje poslovnog poduhvata • distributer je (distribute), jer je spreman na delegiranje ovlašćenja ključnim saradnicima,

pre nego članovima svoje porodice

4. Preduzetničke veštine i sposobnostiVeština se može definisati kao znanje demonstrirano kroz praktičnu aktivnost. Pretvaranje po-

slovne prilike sa dobrim tržišnim izgledima u realnost, zahteva dve kategorije veština: opšte uprav-ljačke veštine neophodne da se u sklad dovedu (fizički i finansijski) resursi neophodni za pokreta-nje preduzetničkog poduhvata i lične upravljačke veštine bez kojih se ne može zamisliti uspešno vođenje organizacije (Penezić, 2009, str.114). Najvažnije opšte upravljačke veštine su:

• strategijske veštine• veštine planiranja• marketing veštine• finansijske veštine• veštine upravljanja projektima • veštine upravljanja vremenomSpecifične lične upravljačke veštine obuhvataju:• liderske veštine• veštine motivisanja• veštine delegiranja zadataka/kompetencija drugima u organizaciji• veštine komuniciranja• pregovaračke veštine• operativnu sposobnost• kreativnost kao sposobnost logičkog razmišljanja i zaključivanja• sposobnost kritičkog posmatranja stanja i odnosa • analitičku sposobnostSve ove veštine i sposobnosti su međusobno usko povezane. Dobro vođstvo podrazumeva

sposobnost motivisanja, a efektivno delegiranje zadataka zahteva sposobnost dobrog komunicira-nja, dok sposobnost “znati kako sa ljudima” nije urođena, ona se mora učiti, itd. Veština motivisa-nja i pregovaranja se može naučiti na isti način kao i tehnike upravljanja projektima. Uspešan pre-duzetnik je onaj koji na pravi način kombinuje znanja o specifičnostima grane tj. delatnosti u ko-joj se odvija preduzetnički poduhvat, opštih upravljačkih veština, ličnih upravljačkih veština i lične motivacije. Uspešan preduzetnik mora ne samo da koristi ove veštine, već i da uči da ih koristi i da uči iz iskustva u njihovom korišćenju. Samo oni preduzetnici, će uspeti na duge staze, koji su spre-mni permanetno da se edukuju i ulažu vreme i trud u povećanje svojih znanja i kompetencija, jer kao što smo videli nije dovoljno imati samo urođene osobine preduzetnika, mora se na svojoj lič-nosti permanentno raditi i sticati nova znanja.

Model uspešnog preduzetnika se temelji na teoriji “4C”, gde uspešnog preduzetnika definiše-mo analizom sledećih elemenata:

• karakteristika (Characteristics) – psiholoških osobina čoveka• sposobnosti (Competences) – određenih ljudskih veština• uslova (Conditions) – stanja u društvenom okruženju• konteksta (Context) – mikro-okruženje koje pogoduje preduzetničkim funkcijama

Model “10K+2” (Pokrajac, Tomić, 2008, str. 99) opisuje obeležja koja jedan uspešan savremeni preduzetnik treba da poseduje, s tim što će u različitim vrstama preduzetništva, kao i u različitim okolnostima, pojedina od ovih obeležja dobijati različit stepen važnosti. Osobine uspešnog predu-zetnika su sledeće:

• kompetentan• kreativan• karakteran (moralan)• komunikativan• kooperativan• kulturan• konstruktivan• kompjuterizovan• kuražan (hrabar)• kršan (zdrav)• kredibilan (poverljiv) • kosmopolita

5. ZaključakOpšte je prihvaćeno da se potencijalni preduzetnici rađaju sa izvesnim specifičnim karakteri-

stikama, ali i da se oni stvaraju pre svega obrazovanjem i podrškom okruženja. Nedavno preminu-li (2006.) Piter Drucker, najpoznatiji i najuticajniji analitičar preduzetništva, rekao je: “Jedni su ek-scentrici, drugi konformisti, neki su debeli, a drugi vitki. Jedni su zabrinuti, a drugi opušteni; neki često piju, drugi su apstinenti; neki imaju veličanstven šarm i toplinu, a neki su poput ledene štu-ke”. Procenjuje se da 3-5% ljudi u svetu poseduje talenat za preduzetništvo, bez obzira na njihovo obrazovanje. Zato, oni koji nemaju talenat moraju da uče i da steknu dodatna znanja. Ali i oni sa ta-lentom takođe treba da uče. Ne može se tek tako ući u posao i biti uspešan. Intuicija, stečeno zna-nje ili diploma, prethodno radno iskustvo ili ljubav prema nekom poslu, možda su dovoljni za zapo-činjanje, ali sigurno nisu dovoljni za uspešno vođenje biznisa.

Preduzetnici su po prirodi optimisti i u svakom neuspehu traže nešto pozitivno, a neuspeh tu-mače kao novi izazov, kao šansu. Neuspeh je deo procesa učenja u savremenim ekonomijama i on može poslužiti kako bi se naučilo sve što je neophodno da bi se u budućnosti ostvarili uspešni re-zultati. Na kraju se nameće zaključak, uspešnog svetskog preduzetnika William E. Heinecke, vlasni-ka lanca Pizza Hut restorana, koji ističe da uspešan preduzetnik treba da ima sledeće karakteristi-ke: da bude motivator, zna da sluša, ima poverenja u svoj tim, zna da kaže hvala, bude pristojan, pažljivo osluškuje, bude fleksibilan, ostaje miran uprkos pritisku, bude primer drugima, bude ek-spert, bude skroman, ima smisla za humor, zna proslaviti uspeh, neguje poslovne i socijalne kon-takte, jer niko ne može biti uspešan ako je sam.

Prava mera urođenih veština, uz permanetno sticanje potrebnih znanja i iskustva, uz obilje no-vih ideja, optimizam i motivaciju, uz sklonost riziku osobine su koje oslikavaju ličnost uspešnog preduzetnika.



Personality of enterpreneur – instilled or gained skill

AbstractAn entrepreneur is a person gifted with business spirit and management skills, always awake and ready to take advantages of new business opportunities by combining the relevant fac-tors of production and determined to take a risk in managing organization on the basis of permanent development and innovation, in order to create new value. Entrepreneur has specific personal characteristics. He/She combines knowledge of specific sector in which an entrepreneurial venture takes place, general management skills, personal management skills and personal motivation in a right proportion. There are different typologies of entre-preneurs; in the literature, rarely mentioned is the typology according to the criteria of con-stitutionally-mental characteristics of entrepreneurs, and towards it most successful entre-preneurs in Serbia, usually belong to the thin-impulsive type, subtype homeopathy - Nux vomica. Approach to the analysis of entrepreneurs based on the personality means to take into account the personality characteristics of entrepreneurs, as well as character traits. Converting business opportunities with good market chances into reality, requires two cat-egories of skill: general management skills necessary to bring balance in (physical and finan-cial) resources necessary to start business and personal management skills, without which one can not imagine running a successful organization. Only those, who are ready for life-long learning and investing time and effort to increase their knowledge and competence will be successful long-term.

Key words: Entrepreneur, personal characteristics, skills, knowledge

Literatura 1. Adižes, I. (2002), Adižesov bukvar za preduzetnike, Privredni pregled, Beograd i Adizes Southeast Europe,

Novi Sad 2. Bygrave, W., Zacharakis, A. (2008), Entrepreneurship, John Wiley & Sons, Inc. 3. Vujadinović, B. (1994), Analiza homeopatskih tipova ljudi stručni rad objavljen u nastavcima u listu “Politika”

od 12.10. i 20.11.1994.god. 4. Kapor-Stanulović, N. (2002), Komunikologija i poslovno komuniciranje, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad 5. Mihailović, D. (2003), Psihologija u organizaciji, Fakultet organizacionih nauka, Beograd 6. Ožegović, L., Sajfert, Z., (2009), Preduzetništvo, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Novi Sad 7. Penezić, N. (2009), Preduzetništvo savremeni pristup, Fakultet poslovne ekonomije, Sremska Kamenica 8. Penezić, N. (1998), Upravljanje razvojem malih preduzeća, Zadužbina Andrejević, Beograd 9. Pokrajac, S., Tomić, D. (2008), Preduzetništvo, Alfa-graf NS, Novi Sad10. Rwigema, H., Venter, R. (2005), Advanced Entrepreneurship, Oxford University Press South Africa, Cape

Town 11. Stanković, F., Vukmirović, N. (1995), Preduzetništvo savremene metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad12. Todorović, J., Đuričin D., Janošević, S. (2000), Strategijski menadžment, Institut za tržišna istraživanja, Beo-

grad13. http://www.scribd.com/doc/78780714/57139786-Preduzetnistvo (preuzeto 23.02.2012.)14. http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0353-5738/2009/0353-57380902153D.pdf (preuzeto 23.02.2012)15. http://www.merr.gov.rs/sr/c/saradnja-eu-mspp/saradnja-eu-mspp/182 (preuzeto 25.02.2012.)

Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja

i preuzimanja poduzeća

Eva Mijatović, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21000 Split, Hrvatska, E-mail: [email protected]

SažetakRestrukturiranje poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća u svojoj zadnjoj fazi zahtijeva vrlo složen proces računovodstvenog evidentiranja poslovnih događaja u poslov-nim knjigama stjecatelja. U ovom radu prezentirat će se računovodstvo ulaganja u dugotraj-nu financijsku imovinu i to: računovodstvo ulaganja u pridružena društva po metodi udjela – MRS 28, obračun ulaganja po metodi troška – MRS 27, obračun ulaganja po metodi fer vri-jednosti – MRS 39, računovodstvene metode za poslovne kombinacije te računovodstveni tretman goodwilla. Značajnu ulogu u računovodstvenom evidentiranju restrukturiranja po-duzeća tehnikama spajanja i preuzimanja imaju konsolidirani financijski izvještaji te se će u ovom radu prikazati postupak konsolidacije financijskih izvještaja.

Ključne riječi: restrukturiranje, spajanje, preuzimanje, goodwill, konsolidacija

1. UvodUlaganja u dugotrajnu financijsku imovinu, u koju spada i restrukturiranje poduzeća tehnika-

ma spajanja i preuzimanja definirana su MRS-om 27, MRS-om 28, MRS-om 31, MRS-om 39, MSFI-om 3, HSFI-om 2 (N.N. 30/08.), Zakonom o računovodstvu (N.N. 109/07), Zakonom o trgovačkim društvima (N.N. 111/93., 34/99., 52/99., 118/03., 107/07.) i Zakonom o preuzimanju dioničkih dru-štava (N.N. 109/07.). Ulaganjem u dugoročne vlasničke vrijednosne papire stjecatelj stječe ideal-ne dijelove u drugom dioničkom poduzeću. Dionice je moguće steći izravnom kupnjom od podu-zeća koje ih emitira ili od drugih dioničara tog poduzeća ili neizravno, od brokera i dilera na bur-zama vrijednosnih papira, a svaka transakcija stjecanja dionica ima trošak stjecanja. Elementi koje uključuje trošak stjecanja jesu (MRS 25, t.12 i t.13): kupovna cijena dionica, brokerske i bankarske naknade i porezne trošarine, odnosno drugi transferni troškovi. Stjecanje dionica može se izvršiti na nekoliko načina, a najčešći su kupnja za novac, razmjena za dionice ili druge vrijednosne papi-re. Kada se dionice stječu razmjenom za dionice, tada, kupovnu cijenu – najvažniji dio troška stje-canja čini fer vrijednost stjecateljevih dionica, a ukoliko se stjecanje vrši razmjenom za nenovčanu imovinu/usluge, kupovna se cijena određuje temeljem fer vrijednosti stjecateljeve imovine/uslu-ga (Orsag i Gulin, 1996, str. 306.).

2. Računovodstvo ulaganja u dugotrajnu financijsku imovinuUlaganje u dugotrajnu financijsku imovinu radi se s ciljem ostvarivanja buduće ekonomske ko-

risti u dugom roku, odnosno, u roku duljem od godine dana. Za obračun ulaganja u druga društva i zajedničke pothvate koriste se sljedeće metode (Belak, 2006, str. 294.):

148 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja...

• Metoda konsolidacije – znači da su financijski izvještaji grupe prikazani kao da se radi o jednom subjektu.

• Metoda udjela – računovodstvena metoda kojom se ulaganje početno evidentira u visini troškova ulaganja, a njegov knjigovodstveni iznos raste ili se smanjuje kako bi se priznao ulagačev udjel u dobitcima ili gubitcima subjekta u kojeg je izvršeno ulaganje. Ulagačev udio u dobitcima ili gubitcima subjekta u kojeg je izvršeno ulaganje priznaje se kao ulagačev prihod ili rashod. Primljene raspodjele od subjekta u koje je izvršeno ulaganje smanjuju knjigovodstveni iznos ulaganja.

• Metoda fer vrijednosti znači da kod početnog priznavanja ulagač mjeri svoja ulaganja u vla-sničke instrumente po fer vrijednosti (MRS 39, t.43.), a nakon početnog priznanja, također, po fer vrijednosti osim ulaganja u vlasničke instrumente čija cijena ne kotira na aktivnom tržištu i čija se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti, koji se mjere po trošku stjecanja.

• Metoda troška ulaganja – računovodstvena metoda ulaganja kod koje se početno priznaje ulaganje po trošku ulaganja. Nakon datuma stjecanja ulaganja, ulagač priznaje prihod samo u mjeri u kojoj prima raspodjele akumuliranih profita po osnovi ulaganja. Ako primljene raspodjele prekoračuju profite koji pripadaju ulagaču, priznaju se kao smanjenje troška ula-ganja.

• Metoda razmjerne konsolidacije – računovodstvena metoda kojom se preuzimateljev udio u svakom dijelu imovine, obveza, prihoda i rashoda nekog zajednički kontroliranog subjekta spaja, stavku po stavku, sa sličnim stavkama u financijskim izvještajima preuzimatelja ili se iskazuju kao zasebne stavke u financijskim izvještajima preuzimatelja (MRS 31, t.3.)

Obvezatnost primjene neke od opisanih metoda obračuna ulaganja ovisi o (Belak, 2006, str. 295.):• značajnosti utjecaja ulagača na glasačku moć kod primatelja ulaganja – ulagač ima značajan

utjecaj ako izravno ili neizravno posjeduje 20% ili više glasačke moći kod primatelja ulaga-nja. Matica ima kontrolu nad podružnicom, tj. ovisnim društvom kada izravno ili neizravno posjeduje 50% i više glasačke moći kod primatelja ulaganja. U slučaju da ulagač posjeduje manje od 20% glasačke moći i nema značajan utjecaj primjenjuje se metoda fer vrijednosti prema MRS 39, a kada posjeduje 20% ili više, a ne prelazi 50% glasačke moći u pridruženom društvu i ima značajan utjecaj primjenjuje se metoda udjela (osim izuzetaka navedenih u točki 13., MRS-a 28),

• vrsti ulaganja ovisno radi li se o ulaganju u druga društva ili o zajedničkom pothvatu – me-tode obračuna ulaganja razlikuju se ovisno o tome radi li se o ulaganju u druga društva ili se radi o ulaganju u zajedničke pothvate. U zajednički kontroliranim subjektima, stjecatelj iskazuje svoj udio primjenjujući metodu razmjerne konsolidacije ili metodu udjela (MRS 31, t.30. i t.38.). Ove dvije metode primjenjuju se na konsolidirane financijske izvještaje, a u odvojenim financijskim izvještajima stjecatelja udio u zajednički kontroliranom subjektu obračunava se po metodi troška ili po metodi fer vrijednosti (MRS 31, t.46.),

• mogućnosti mjerenja fer ulaganja – MRS 39 t.43. nalaže da se prilikom početnog prizna-nja financijska imovina mjeri prema fer vrijednosti, te da se tako mjeri i nakon početnog priznanja. Iznimno, ovo pravilo, ne odnosi se na vlasničke instrumente koji ne kotiraju na aktivnom tržištu pa se zbog toga ne može pouzdano utvrditi fer vrijednost pa se mjere po trošku stjecanja te

• o tome radi li se o konsolidiranim ili odvojenim izvještajima – pojašnjenje se nalazi u tabli-cama koje slijede.


Tablica 4: Metode obračuna ulaganja koje se koriste pri izradi konsolidiranih financijskih izvještaja

Postotak glasačke moći i vrsta

utjecajaVrsta odnosa Dodatni uvjeti Metoda

obračuna ulaganja

• Preko 50% • Postoji kontrola Ovisna društva

Ne primjenjuju se izuzeća od konsolidaci-

je iz t.10, MRS-a 27.

Metoda konsolidacije

• Zajednički pothvat • Jednoglasan pri-stanak svih strana

Zajednička kontrola

Preporučuje se Metoda razmjerne konsolidacije

Može, ali se ne preporučuje Metoda udjela

• 20% do 50% • Postoji značajan utjecaj, ali nema kontrole

Pridružena druš-tva (nisu obuhvaćena

konsolidiranjem)

Kotacija stjecate-ljevih dionica na jav-nom tržištu i nema

izuzeća po t.13. MRS-a 28.

Metoda udjela

Primjenjuju se izu-zeća od metode udje-la iz t.13. MRS-a 28.

Metoda fer vrijednosti

Fer vrijednost se ne može pouzdano

utvrditiMetoda troška

• Manje od 20% • Nema značajnog utjecaja

Nepovezana druš-tva (nisu obuhvaćena

konsolidiranjem)

Fer vrijednost se može utvrditi

Metoda fer vrijednosti

Fer vrijednost se ne može pouzdano

utvrditiMetoda troška

Izvor: Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str. 300.

Tablica 5: Metode obračuna ulaganja koje se primjenjuju pri izradi samostalnih financijskih izvje-štaja kada nema konsolidacije

Postotak gla-sačke moći i vrsta

utjecaja

Vrsta odnosa Dodatni uvjeti

Metoda obračuna ulaganja

• 20% do 50% • Postoji znača-jan utjecaj, ali nema kontrole

Pridružena društva

Nema konsolidacije jer nema ovi-snih društava

Metoda udjela

Primijenjeno je izuzeće od konsoli-dacije ili od primjene metode udjela

Metoda troška ili

metoda fer vrijednosti

• Preko 50% • Postoji kon-trola

Ovisna društva

Metoda troška ili

metoda fer vrijednosti

• Manje od 20% • Nema značaj-nog utjecaja

Nepoveza-na društva

• Zajednički pothvat



Tablica 6: Metode obračuna ulaganja koje se primjenjuju pri izradi odvojenih financijskih izvješta-ja uz konsolidirane

• Preko 50% • Postoji kontrola

Ovisna društva

RavnopravnoMetoda troška ili u skladu s MRS 39 (Metoda fer

vrijednosti)

• Zajednički pothvat


• 20% do 50% Pridružena društva

• Manje od 20%

Nepovezana društva




a. Računovodstvene metode za poslovne kombinacijePoslovne kombinacije inicirane su ciljevima raznih korisnika računovodstvenih informacija. Te

informacije često puta mogu biti vrlo konfliktne. Iz toga razloga, računovodstvene metode za po-slovne kombinacije bitan su dio ukupnih računovodstvenih politika društva. Sva poslovna spajanja unutar njegovog opsega trebaju biti obračunata metodom kupnje. Prethodni standard (MRS 22) dopuštao je da poslovno spajanje bude obračunato koristeći jednu od dvije metode:

• metodu udruživanja interesa za kombinacije klasificirane kao ujedinjavanje interesa te • metodu kupnje za kombinacije klasificirane kao stjecanje.Primjena metode kupnje uključuje sljedeće korake:• utvrđivanje stjecatelja (MSFI 3.,t.17.-23.),• trošak poslovnog spajanja (Troškovi direktno vezani na poslovna spajanja (MSFI 3.,t. 29.-31.),• utvrđivanje i priznavanje stečene imovine i obveza,• utvrđivanje iznosa goodwilla koji proizlazi iz stjecanja,• raspoređivanje troškova poslovnog spajanja (t.36.-60.),• mjerenje prepoznatljive imovine i stečenih obveza i potencijalne nastale ili pretpostavljene

obveze (MSFI 3.,t.36.i 40.).Primjena metode kupnje zahtijeva utvrđivanje troška stjecanja udjela u drugom trgovačkom

društvu. On se sastoji od dva dijela (Bubić, 2011, str. 54.): • osnovnog troška i • svih direktnih troškova koji se izravno mogu povezati s tim stjecanjem. Direktni trošak stje-

canja direktno ovisi o načinu plaćanja kupljenog udjela: - stjecanje za novac predstavlja direktni trošak u obliku plaćenog novca, - stjecanje za druge oblike imovine predstavlja direktni trošak koji se utvrđuje prema fer vrijednosti imovine koja je dana i to na dan razmjene; npr. ako stjecatelj izdaje dužničke vrijed-nosne papire, gdje se plaćanje ne obavlja odmah nego u budućim razdobljima, trošak stjecanja predstavlja sadašnja vrijednost svih budućih plaćanja (glavnica i kamata); ukoliko se stjecanje obavlja plaćanjem u svojim vlasničkim vrijednosnim papirima, trošak stjecanja utvrđuje se na temelju tržišne cijene danih vrijednosnih papira na dan razmjene; u slučaju da tržište ne funk-cionira, trošak stjecanja utvrđuje se prema udjelu danih vlasničkih papira u ukupnoj vrijednosti trgovačkog društva stjecatelja.Sljedeći korak u primjeni metode kupnje jest utvrđivanje i priznavanje imovine i obveza steče-

nog trgovačkog društva. U bilanci stjecatelja potrebno je ispunjavanje sljedećih uvjeta:• imovina se priznaje samo ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi od te imovine

pritjecati trgovačkom društvu stjecatelju,• obveze se priznaju kada je vjerojatno da će se pojaviti odljev resursa vezanih za ekonomske

koristi od stjecatelja za njihovo namirenje,• trgovačko društvo stjecatelj u mogućnosti je mjeriti njihov trošak stjecanja ili fer vrijednost.Priznavanje imovine i obveza prema kriteriju prepoznatljivosti nazivaju se prepoznatljiva imovi-

na i obveze. Prepoznatljiva imovina i obveze mogu se sastojati od sljedećih stavki:• imovina i obveze koji su prethodno bili priznati u bilanci stečenog trgovačkog društva,• imovina i obveze koji nisu prethodno priznati u bilanci stečenog trgovačkog društva jer nisu

ispunjavali uvjete za priznavanje,• imovina i obveze koji su nastali kao rezultat stjecanja stečenog trgovačkog društva.

b. Računovodstveni tretman goodwillaPosljednji korak u primjeni metode kupnje jest utvrđivanje iznosa goodwilla koji je rezultat po-

slovnih kombinacija (Orsag i Gulin, 1996, str. 208.). Goodwill je priznat kao računovodstvena kate-gorija i uglavnom se u bilancama ne prevodi na nacionalne jezike. Kada je stjecatelj voljan platiti veći iznos od fer vrijednosti imovine i obveza poduzeća koju stječe, znači da je voljan platiti i onu nemjerljivu vrijednost poduzeća kao što su reputacija poduzeća, kvalitetan menadžment i „dobar glas“. Izračunava se kao razlika troška stjecanja i stjecateljeva udjela u fer vrijednosti stečene imo-vine i obveza na dan stjecanja. Ukoliko je trošak stjecanja veći od fer vrijednosti neto imovine po-duzeća koje se preuzima stjecatelj će u svojim poslovnim knjigama evidentirati pozitivan goodwill. Prilikom preuzimanja moguće je da trošak stjecanja bude manji od fer vrijednosti neto imovine po-duzeća koje se preuzima. To znači da je stjecatelj kupio poduzeće „ispod cijene“, odnosno platio poduzeće koje kupuje manje od njegove neto fer vrijednosti. U tom slučaju nastaje negativan go-odwill. Slijedi primjer izračuna goodwilla.

Određenja pozitivnog goodwilla prema HSFI-2:• dugotrajna nematerijalna imovina u bilančnim pozicijama stjecatelja,• na datum stjecanja stjecatelj treba iskazati goodwill po trošku kao višak troška poslovnog

spajanja u odnosu na stjecateljev udjel u fer vrijednosti neto imovine stečenika,• nakon početnog priznavanja stjecatelj naknadno procjenjuje goodwill iz poslovnog spajanja

po trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja,• goodwill koji je rezultat poslovnih spajanja, prema HSFI-2 podliježe obračunu amortizacije,

uz uvjet da je korisni vijek trajanja najviše pet godina.Određenja negativnog goodwilla prema HSFI-2:• negativni goodwill stjecatelj mora priznati u rashode ili prihode; kako je negativni goodwill

rezultat razlike kada je trošak poslovnog spajanja niži od fer vrijednosti neto imovine steče-nog poduzeća, onda se isti iskazuje kao prihod.

3. Konsolidacija financijskih izvještaja Pojam konsolidacije u računovodstvenoj i financijskoj teoriji u kontekstu poslovnih kombinaci-

ja, odnosno spajanja poduzeća ima nekoliko značenja (Beam,1992, str. 942.):• poslovno spajanje u kojem jedno, novoformirano poduzeće stječe dva ili više poduzeća koja

nakon stjecanja prestaju postojati kao pravni subjekti, • u općem smislu, konsolidacijom se smatra proces stjecanja i fuzija,• to je proces spajanja financijskih izvještaja matice i podružnice.

Razliku troška stjecanja i fer vrijednosti prema metodi kupnje iskazujemo kao: (a) (b)

Trošak stjecanja B 10.350.000 kn 10.000.000 kn Fer vrijednost neto imovine B 10.000.000 kn 10.350.000 kn

------------------------------------------------------------------------------------------------- a) goodwill..........................................350.000 kn (MSFI 3.t.51.)

b) goodwill negativni .........................350.000 kn (MSFI 3.t.56.)



a. Konsolidirani financijski izvještajiKorisnici konsolidiranih izvještaja su vlasnici, menadžment, dioničari, odnosno investitori u du-

goročne vlasničke vrijednosne papire. Svrha izrade konsolidiranih financijskih izvještaja temelji se na potrebama korisnika. Pretpostavlja se da su konsolidirani financijski izvještaji važniji od temelj-nih financijskih izvještaja jer su konsolidirani financijski izvještaji neophodni prilikom prezentiranja fer vrijednosti kada jedno poduzeće ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad drugim poduzećima (Orsag, Gulin, 1996, str. 327.). Pod kontrolom se misli na snagu ili moć jednog poduzeća da uprav-lja financijskom i poslovnom politikom drugih poduzeća. Smatra se da kontrola postoji kada mati-ca posjeduje više od polovice glasačke moći nekog subjekta, ali i u sljedećim situacijama kada ima manje od polovice glasačke moći, ali kada postoji (MRS 27, t.10.):

• moć nad više od polovice glasačkih prava na temelju sporazuma s drugim ulagačima,• moć upravljanja financijskim i poslovnim politikama subjekta na temelju sporazuma ili statuta,• moć imenovanja ili smjene većine članova upravnog odbora ili odgovarajućeg upravljačkog ti-

jela ili• moć usmjeravanja većine glasova na sastancima upravnog odbora ili odgovarajućeg upravljač-

kog tijela.

b. Ograničenja konsolidiranih financijskih izvještajaKonsolidirani financijski izvještaji imaju nekoliko ograničenja od kojih se mogu izdvojiti sljede-

ća (Orsag, Gulin 1996, str. 330.):• u konsolidiranim financijskim izvještajima nisu objavljeni financijski rezultati i financijska situa-

cija članova skupine pa se dobri ili loši rezultati pojedinog poduzeća mogu skrivati iza rezultata drugih članova skupine,

• konsolidirani zadržani dobici konsolidirane bilance nisu u cijelosti raspoloživi za raspodjelu divi-dendi jer dio može predstavljati udio matice u neraspodijeljenim dobicima podružnice,

• financijski pokazatelji izrađeni temeljem konsolidiranih financijskih izvještaja agregatni su poka-zatelji koji ne predstavljaju pojedine podružnice kao niti maticu,

• pojedine bilančne pozicije ponekad nisu usporedive po svojoj kvaliteti npr. konto potraživanja,• konsolidirani financijski izvještaji ne daju dodatne informacije neophodne za kontroliranje poje-

dine članice skupine pa se iste moraju tražiti u odvojenim financijskim izvještajima ili u bilješka-ma uz temeljne financijske izvještaje pojedine članice.

Prema MRS-27, t.10., matica ne treba prikazivati konsolidirane financijske izvještaje u nekim si-tuacijama. Tablica 8 prikazuje u kojim situacijama treba, a u kojim ne treba sastavljati konsolidira-ne financijske izvještaje.

Tablica 8: Obveza izrade konsolidiranih financijskih izvještaja

Ne izrađuju se konsolidirani financijski izvještaji

Izrađuju se konsolidirani financijski izvještaji

*primjenjuju izuzeće od konsolidacije po MRS-27, t.10.

Ulagač i sva ovisna društva izrađuju samo-stalne financijske izvještaje prema odgovara-

jućoj metodi

Matica izrađuje konsolidirane financijske izvještaje kojima dodaje odvojene financijske izvještaje za pridružena društva i zajednički

kontrolirane subjekte

Izvor: Belak V. (2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str. 311.

c. Proces konsolidacijePostupak konsolidacije pretpostavlja sljedeće korake (MRS 27, t.13.):• knjigovodstvena svota matičnog ulaganja u svaku podružnicu i matičnog dijela u glavnici

svake podružnice se eliminiraju;• unutar-grupna salda i unutar-grupne transakcije, uključujući prodaju, rashode i dividende,

u cijelosti se eliminiraju;• neostvareni profiti proizašli iz unutar-grupnih transakcija, koji su uključeni u knjigovodstve-

ni iznos sredstava, kao što je zaliha i osnovna sredstva, u cijelosti se eliminiraju; • neostvareni gubici proizašli iz unutar-grupnih transakcija; koji se oduzimaju kad se dođe

do knjigovodstvenog iznosa sredstava, također se eliminiraju ukoliko se trošak ne može nadoknaditi;

• vremenske razlike koje nastaju zbog eliminiranja neostvarenih profita i gubitaka, proizašlih iz unutar grupnih transakcija, obrađeni su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 12, Računovodstvo poreza na dobit;

• interesi manjine u neto dobiti konsolidiranih podružnica za izvještajno razdoblje identifici-rani su i usklađeni s dobiti grupe da se dođe do neto dobiti koja se može pripisati vlasnicima matice i

• interesi manjine u neto sredstvima konsolidiranih podružnica identificirani su i prezentirani u konsolidiranoj bilanci odvojeno od obveze i matične dioničarske glavnice. Interesi manji-ne u neto sredstvima sastoje se od:

(i) iznosa na datum početnog spajanja, izračunatog u skladu s MRS 22, Računovodstvo poslovnih spajanja; i



(ii) manjinskog udjela u kretanjima dioničarske glavnice od datuma spajanja. Proces konsolidacije financijskih izvještaja operativno se provodi u posebnim radnim bilješka-

ma za konsolidaciju, a provodi se kroz nekoliko sljedećih faza (Bubić, 2011, str. 58.):• utvrđivanje troška ulaganja u dionice ovisnog (ili pridruženog) poduzetnika,• utvrđivanje knjigovodstvene vrijednosti stečenih dionica,• utvrđivanje razlike između troška ulaganja i knjigovodstvene vrijednosti stečenih dionica,• evidentiranje transakcije stjecanja ovisnog poduzetnika u glavnoj knjizi matice,• provođenje eliminacijskih knjiženja i evidentiranje razlike između troška stjecanja knjigo-

vodstvene vrijednosti stečenih dionica ovisnog poduzetnika,• izrada radnih bilješki za konsolidaciju financijskih izvještaja i• sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja.Financijski izvještaji matice i njezinih podružnica zbrajaju se po jednakim pozicijama tako da se

prilikom zbrajanja vodi računa kao da se radi o jednom računovodstvenom subjektu, tj. međusob-ne transakcije se eliminiraju (MRS 27, t.13.). Radne bilješke za konsolidaciju predstavljaju radni ma-terijal potreban za konsolidaciju financijskih izvještaja. U njima su iskazane pozicije financijskih iz-vještaja matice i podružnice koji se konsolidiraju. Pritom se konsolidacija sastoji iz dodavanja po-zicija te eliminiranja ili poništavanja međukompanijskih pozicija. U radnim bilješkama za konsoli-daciju predviđene su posebne kolone za eliminacijska knjiženja. Zadnja kolona predstavlja rezultat konsolidacije svake pojedine pozicije financijskog izvještaja koji se konsolidira.

d. Manjinski interesManjinski interes je onaj dio vrijednosti neto imovine podružnice koji ne kontrolira matica.

Iskazuje se u samoj bilanci (poseban dio glavnice) kao redak ili stupac u radnim bilješkama za kon-solidaciju. Manjinski udio je, dakle, sastavni dio konsolidirane bilance, a vidljiv je i u računu dobiti ili gubitka koji nije pod kontrolom matice. Može se izračunati tako da se svota cjelokupnog kapita-la podružnice pomnoži s udjelom manjine, npr. 4.000.000x20%= 800.000. To znači da taj dio kapi-tala u konsolidiranoj bilanci nije pod kontrolom matice.

4. ZaključakU skladu sa zakonskim određenjima pojedine države te računovodstvenim standardima de-

finiranim Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima finan-cijskog izvještavanja, poduzetnici, odnosno financijski menadžeri dužni su postupati prilikom re-strukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja. U ovome je radu dan pregled računo-vodstvenih metoda za poslovne kombinacije, računovodstvenog tretmana goodwilla te konsoli-dacijskih postupaka nakon obavljene poslovne kombinacije. Računovodstvenu evidenciju restruk-turiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja potrebno je provoditi u skladu s navedenim pravilima struke.

AbstractRestructuring a company by M&A in the final phase requires very complicated process of ac-counting in the financial statements of the acquirer. This paper will present accounting in-vestment in long term asset: the accounting for investments in associates using the Equi-ty Method according to IAS 28, calculation of investment by Cost Method according to IAS 27, Fair value accounting method according to IAS 39, as also accounting treatment of good-will. The significant roles in accounting of restructuring the company by M&A have Consoli-dated Financial Statements and this paper will present the consolidation procedure of finan-cial statements.

Key words: restructuring, mergers, acquisitions, goodwill, consolidation

Literatura 1. Beams, A.F. (1992): Advanced Accounting, New Jersey, Prentice Hall 2. Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb,

Zgombić&Partneri 3. Bubić, J. (2011) Financijsko računovodstvo II – računovodstveni i porezni koncepti, Split, Redak 4. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja 5. Međunarodni računovodstveni standardi 6. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja 7. Orsag S. i Gulin D. (1996) Poslovne kombinacije, Zagreb, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelat-

nika 8. Zakon o preuzimanju dioničkih društava Narodne novine 109/07 9. Zakon o računovodstvu Narodne novine 109/0710. Zakon o trgovačkim društvima Narodne novine 152/2011


Aktivne metode učenja i poučavanja

4Active methods of teaching and learning

Poduzetničke vještine u osnovnoj školi - predmetna nastava

Primjer dobre prakse

Daliborka Pavić, Osnovna škola Prečko, Zagreb, Tel:091/3883048, E-mail:[email protected] Davorin Novosel, Osnovna škola Prečko, Zagreb Tel: 091/4656776, E-mail: [email protected]

Sažetak Kako je poduzetništvo jedna od bitnih kompetencija u životu svake osobe, važno je usvojiti je što prije. U sklopu naših radionica radili smo na senzibilizaciji poduzetništva i učenju osnov-nih pojmova. U višim smo razredima u sklopu dviju radionica (u dvije grupe 5. i 6. razred te 7. i 8. razred) ostvarili taj cilj. Prva je grupa u okviru tehničke kulture izrađivala stalak u obli-ku kocke, a druga je izrađivala pomagalo za fiziku - kaleidoskop. Praktičan rad izuzetno je po-godan jer uz razvoj motoričkih vještina potiče i razvoj kognitivnih sposobnosti, a u ekonom-skom smislu je očit pokazatelj stvaranja nove vrijednosti kroz proizvodnju koja je temelj eko-nomskog prosperiteta. Pokazalo se, nažalost, da učenici imaju dosta problema upravo po pi-tanju motoričkih vještina. Naše se radionice odvijaju u kontinuitetu tako da naučene pojmove u razrednoj nastavi utvr-dimo te uvedemo i nove vezane uz izračune troškova i PDV-a, sirovine, gubitke, rizik, pro-fit. Po završetku proizvodnje učenici su isplanirali i kako utrošiti zarađena sredstva. Učenici su pripremili javnu prezentaciju obavljene radionice za ostale učenike škole, pokazali su što su radili, proizveli i naučili to prijepodne te tako razvijali i svoje komunikacijske kompetenci-je. Ove radionice ujedno služe i kao dio profesionalne orijentacije za učenike osmih razreda.

Ključne riječi: poduzetnička kompetencija učenika, poduzetnost, predmetni nastavnici, prak-tičan rad, tehnička kultura.

1. Uvod Znanje je temelj modernog društva i ključni čimbenik ekonomskog razvoja. Procesi globaliza-

cije, tehnološki i ekonomski napredak, dinamično tržište rada zahtijevaju cjeloživotno učenje, od-nosno, neprekidno unapređivanje znanja, vještina i sposobnosti na osobnoj, društvenoj i poslov-noj razini.

Osnovni preduvjet za cjeloživotno učenje jest posjedovanje ključnih kompetencija. Ključne kompetencije središnji su koncept u europskoj obrazovnoj politici. Europska unija razvila je okvir od osam ključnih kompetencija.

Poduzetništvo je jedno od ključnih kompetencija u životu svake osobe i potrebno ga je razvi-jati od najranije dobi. Poduzetništvo je poveznica između usvajanja znanja, vještina i stavova te njihove praktične primjene. Učenje započinje u roditeljskom domu. Okruženje djeteta i njegova

162 Daliborka Pavić, Davorin Novosel: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi ...

osobnost bitno utječu na usvajanje znanja. Za razliku od roditeljskog doma, formalno se obrazo-vanje odvija u organiziranim uvjetima. Metode i načini poučavanja imaju veliku ulogu u oblikova-nju i razvijanju ključnih kompetencija. Želimo li da naši učenici usvoje poduzetništvo, moramo su-stavno odabirati metode i načine poučavanja, jasno definirati ciljeve na svakoj obrazovnoj razini. U osnovnoj školi susrećemo učenike različitih sposobnosti, interesa i socio-ekonomskog statusa. Usvajanjem osnovnih znanja o poduzetništvu u osnovnoj školi, raste kompetencijska razina cjelo-kupnog društva.

2. Radionice - Proizvodnja kaleidoskopa, Proizvodnja magične kocke

Radionica Proizvodnja magične kocke izvedena je u petim i šestim razredima. Radionica Proi-zvodnja kaleidoskopa izvedena je u sedmim i osmim razredima. Cilj radionica je bio proizvesti upo-rabni predmet – magičnu kocku i kaleidoskop i upoznati osnovne ekonomske pojmove: poduzet-ništvo, sirovine, proizvodnja, timski rad, sektori proizvodnje, gubitak sirovina, nova vrijednost, tr-žište, logo, slogan, troškovi, dobit, raspodjela prihoda, PDV.

Radionica kao međupredmetni sadržaj povezuje u jednu cjelinu područja fizike, matematike, povijesti, hrvatskog jezika, tehničke kulture i likovne kulture. U uvodu radionica vođen je razgovor o poduzetništvu i iskustvima učenika vezanim uz poduzetništvo. Radionice su izvedene u obliku timskog rada. Učenici su podijeljeni u tri tima, tj. sektora proizvodnje. Svaki je tim dobio svoj radni nalog. Naglašena je važnost timskog rada i ovisnost cijele proizvodnje o svakoj pojedinoj fazi. Osim fleksibilnosti rada u timu do izražaja je došla i kreativnost učenika. Učenici su tijekom rada uočili da postoji gubitak sirovina i da treba obratiti pažnju na racionalno korištenje sirovina. Jedan od ti-mova izradio je reklamu za proizvod.

Tijekom rada učenici koji nisu sudjelovali u radionici su, zajedno sa svojim učiteljima, obilazi-li radionicu. Učenici koji su sudjelovali u radu objašnjavali su koji je cilj radionice i ulogu svog sek-tora u procesu proizvodnje.

Vještine koje su učenici usvajali tijekom radionice jesu: sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti, vještine organiziranja, analiziranja, komuniciranja, izvještavanja, vještine jav-nog govorenja, ocjenjivanja vlastitog rada i rada drugih, sposobnost rada u timu i fleksibilnosti u sklopu tima. U završnom dijelu radionice svaki je tim prezentirao svoj rad i naveo poduzetničke pojmove koje su usvojili. Zajedno smo odredili cijenu proizvoda. Nakon završene radionice s uče-nicima je uvježbavano prezentiranje cijele radionice. Svoj proizvod i naučene poduzetničke pojmo-ve učenici su prezentirali pred ostalim učenicima iz škole, roditeljima, učiteljima, predstavnicima lokalne zajednice i medijima.

3. Osvrt na radioniceU razgovoru s nastavnicima ustanovilo se da većina nastavnika u svojem radu koristi grupni

rad. Učenici su pokazali visoku motiviranost za takav rad te su pokazali kreativnosti i fleksibilnost koja je neophodna za rad u timu. Uočene su teškoće pri prezentiranju vlastitog rada i strah od jav-nog nastupa. Rad u timu pomaže učenicima koji ponekad nisu spremni osobno preuzimati rizik pri rješavanju različitih zadataka zbog straha od neuspjeha.

Radionički oblik rada također pomaže u razvoju motorike pri praktičnom radu. Praktičan rad je izuzetno pogodan jer uz razvoj motoričkih vještina potiče i razvoj kognitivnih sposobnosti, a u ekonomskom smislu je očit pokazatelj stvaranja nove vrijednosti kroz proizvodnju koja je temelj


ekonomskog prosperiteta. Pokazalo se, nažalost, da kod učenika ima dosta problema upravo kod motoričkih vještina. Razloge možemo potražiti u smanjenju broja sati tehničkog odgoja, ali i likov-nog odgoja zbog čega je uvođenje poduzetništva od izuzetne važnosti, posebice u osnovno obra-zovanje. Učenici su oduševljeni ovakvim oblikom rada, spremni su na nove oblike rada, nove ideje.

Sve su radionice započinjale uvodnim razgovorom o poduzetništvu. Većina učenika je poznava-la osnovne ekonomske pojmove, ali nikad nije srela poduzetnika niti bila u nekom poduzeću. Ve-ćina učenika ima iskrivljen stav o tome kako je poduzetnik osoba koja isključivo na brzi i lak način zarađuje novac. Nisu upoznati s pojmovima preuzimanja rizika. Bitno je razvijati svijest o društve-no odgovornom poduzetništvu i činjenicu da poduzetništvo nije samo znanje o pokretanju vlasti-tog posla, već kompetencija koja osobi omogućuje da uspješno vodi vlastiti život.

4. ZaključakUčitelji i nastavnici jedan su od ključnih faktora učinkovitosti poučavanja i učenja u školama, tj.

učinkovitosti sustava u cjelini. Većina je učitelja izjavila da se ne osjećaju dovoljno osposobljeni za poučavanje poduzetništva.

Cilj radionica je upravo i bio da učitelji uvide da već u svojim predmetima koriste metode koje po-tiču razvoj ključnih kompetencija i znanja. Sada ih treba samo objediniti i kvalitetno osmisliti me-đupredmetne sadržaje. Nužna je dodatna pomoć učiteljima u provedbi.

Potrebno je razvijati svijest o društveno odgovornom poduzetništvu, poticati razvoj poduzet-ničkih osobina ličnosti kod učenika, tj. kreativnost, samopouzdanost, prilagodbu promjenama, inovativnost, spremnost za preuzimanje razumnih rizika te omogućiti učenicima prepoznavanje i razumijevanje vlastitih talenata, sposobnosti i sklonosti.

AbstractAs entrepreneurship is one of the essential things in the life of every person, it is important to adopt it as soon as possible. Through our workshops, we worked on the sensibilisation of entrepreneurship and on the learning of basic concepts.In the upper grades trough two workshops in two groups of Fifth and Sixth grade as well as in the Seventh and Eight grade, we have achieved our goal. For Technical Education, the first group was making a banister in the form of a cube, and the second was making an apparatus for a kaleidoscope for Physics. The practical part is extremely convenient for the develop-ment of motor skills and encourages the development of cognitive skills in economic terms. That is a clear indication of creating new values through production, which are the founda-tions of economic prosperity. Unfortunately it turned out that a lot of students have prob-lems in motor skills.Our workshops are being held continuously so that the concepts learned in class teaching are affirmed and that we introduce new ones regarding the costs and VAT, raw materials, loss-es, risk, profit.At the end of production, students have have also learned how to spend the funds earned. The students had prepared a public presentation of the workshops they conducted for stu-dents of other schools about what they have worked, what they produced and learned that morning, and so they developed their communicative scope.These workshops are also used as part of a professional orientation for eighth grade students.

Keywords: students’ entrepreneurial competencies, enterprise, subject teachers, practical work, technical culture.

Literatura1. Vlada Republike Hrvatske (2010). Strategija učenja za poduzetništvo 2010. - 2014.2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (2010). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i

opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi

164 Daliborka Pavić, Davorin Novosel: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi ...

Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva

Saša Raletić, Ekonomski fakultet, Doktora Sime Miloševića 16, 21000 Novi Sad, Srbija, Andrea Katić, Fakultet za uslužni biznis, Univerzitet Educons, Vojvode Putnika bb, 21000 Novi Sad, Srbija, Ivana Milošev, Fakultet tehničkih nauka, Trg Dositeja Obradovića 6, 21000 Novi Sad, Srbija, E-mail: [email protected], Tel/fax: 021/6331-911

SažetakPreduzetništvo kao nauka je u značajnoj meri povezana sa analizom uspešnih primera iz prakse. Upravo zbog toga, aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva predstavljaju ra-dionice koje pored teorijske osnove obuhvataju što više primera iz prakse koji se analiziraju upotrebom različitih metoda zasnovanih na zajedničkom radu predavača i studenata. Anali-zom uspešnih kompanija korišćenjem metoda kao što su studije slučaja i organizovanje pre-davanja na kojima gostujući predavači prezentuju svoje iskustvo iz prakse, studenti postaju više zainteresovani za predmet i dobijaju ideje koje će kasnije kao preduzetnici primeniti u praksi. Pored toga, analiza poslovanja kompanija se takođe može organizovati u obliku radi-onica gde studenti rešavaju praktične probleme zasnovane na realnim problemima iz prakse i na taj način usavršavaju svoje preduzetničke veštine. U ovom radu će biti dat predlog pri-mera koji mogu biti deo radionica, kao i predlog novih metoda koje se mogu koristiti prili-kom aktivnog učenja iz oblasti preduzetništva.

Ključne reči: Preduzetništvo, metoda učenja, aktivno učenje, studija slučaja

1. Uvod Primena aktivnih metoda učenja je veoma značajna u preduzetništvu kao nauci koja je u veli-

koj meri povezana sa praksom.Aktivna nastava podrazumeva aktivnost studenata i kao i mogućnost da oni postanu subjekti

nastave (Suzić, 1999) i analizom konkretnih problema iz prakse sami dolaze do zaključaka i na taj način razvijaju preduzetničke veštine.

Aktivne metode učenja takođe podrazumevaju da studenti učestvuju u nastavnom planu i programu kako bi on bio usklađen prema njihovim interesovanjima, kao i da koriste različte savre-mene metode, tehnike i alate koji im pomažu da samostalno dolaze do saznanja.

2. Preduzetništvo

2.1 Pojam preduzetništvaPreduzetništvo je delatnost usmerena na pokretanje, organizovanje i inoviranje poslovanja

preduzeća, sa osnovnim ciljem stvaranja novog tržišta i ostvarivanja dobiti. Ono je vezano za sve aspekte ljudskog ponašanja i delovanja - razvija kreativnost, pospešuje rađanje ideja i obogaćuje ljudske potrebe” (Penezić, 2003).

168 Saša Raletić, Ivana Milošev: Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva?

Neki pojedinci poseduju sposobnost da budu potencijalni preduzetnici (King i Levine, 1993), iz čega sledi da preduzetništvo predstavlja individualnu sposobnost ljudi koja se može povećavati obrazovanjem i iskustvom, ali koja se ne može instalirati ljudima koji su nemoćni da u privrednom okruženju prepoznaju unosne poslove, otkriju rizike njihovog obavljanja i metode pomoću kojih se najefikasnije ostvaruju (Baumol, 1990).

Pri definisanju pojma preduzetništvo, takođe je značajno naglasiti da ishodište preduzetništva predstavljaju organizacija i efikasnost.

Pojam preduzetništvo je teško definisati. Postoji više definicija i različitih mišljenja kao što su:• preduzetništvo je tradicionalno menadžerstvo (Radosavljević, 1989),• preduzetništvo je inovaciona aktivnost (Milić, 1986),• preduzetništvo podrazumeva optimalan izbor proizvodne funkcije preduzeća (Bajt, 1988),• preduzetništvo je odlika čoveka koji investira ( Milićević, 1989) i sl.

2.2 Ciljevi i osobine preduzetništva Cilj svakog potencijalnog preduzetnika treba da bude pronalaženje posla koji će na najbolji na-

čin da poveže:• Njegovo znanje, iskustvo, potencijale, interese i buduća očekivanja od bavljenja preduzet-

ništvom, sa jedne strane• Sa potrebama tržišta, sa druge strane.Preduzetništvo predstvalja inoviranje faktora proizvodnje, stvaranje novih ideja u organizaci-

ji u celini i snošenje rizika za donete poslovne odluke. Prava preduzetnička maksima je scrap and build postupak, koji se svodi na postupak odbaci i stvaraj novo (Babić,1995), čime preduzetniš-tvo postaje “pojavni oblik vlasničke slobode“ (Đorđević, 1995), dok vlasnici preduzeća nisu samo preduzetnici, već oni takođe moraju biti i menadžeri i moraju posedovati odgovarajuća znanja o upravljanju (Momčilović, 2001).

Osam osnovnih osobina uspešnih preduzetnika su:• Preduzetnici su tragači za novim šansama• Orijentisani su na budućnost• Stalno pokušavaju da budu najbolji• Tržišno su orijentisani• Znaju da vrednuju svoje saradnike• Realni su• Marljivi su i prihvataju sve poslove• Puni su života

3. Aktivne metode učenja

3.1 Pojam aktivne metode učenjaPromene u obrazovanju bilo kog društva ne mogu se posmatrati nezavisno od postojećeg eko-

nomskog, socijalnog, političkog i kulturnog konteksta. Obrazovanje predstavlja deo celine druš-tvenih odnosa u kojima se ostvaruje kontinuitet sa prethodnim generacijama i održava stalnost promena i razvoja.

Aktivna metoda učenja kao način rada zasniva se na izmenjenim ulogama profesora i studenata.


Profesor je organizator nastave sa naglašenom motivacionom ulogom, ulogom partnera u afektivnoj interakciji i regulatora socijalnih odnosa u grupi. Ova metoda predstavlja novi pristup studentu gde se uvažavaju prethodna znanja, potrebe, sposobnosti, interesovanja i iskustva sa-mih studenata.

Dosadašnja iskustva studenatapokazuju da je neophodan dalji nastavak svih aktivnosti, da je kontinuirano usavršavanje nastavnog kadra osnovna pretpostavka za inoviranje nastavnog rada, a samim tim i pretpostavka kvalitativnih promena u obrazovanju uopšte.

Sintagma aktivno učenje/nastava ukazuje na jedinstvo procesa učenja i nastave, njihovu me-đuzavisnost i komplementarnost. Celi proces obrazovanja ovde se posmatra kao oblik pedagoške komunikacije između profesora i studenata.

3.2 Cilj i primena aktivne metode učenjaCilj aktivnog učenja je razvoj ličnosti i individualnosti svakog studenta, a ne samo sticanje zna-

nja iz pojedinih predmeta.Ovaj način rada doprinosi poboljšanju kvaliteta nastave i učenja (bolji kvalitet komunikacije iz-

među profesora i studenata, kao i između samih studenata; sticanje trajnih i opšte primenljivih znanja; osposobljavanje učenika za intelektualno osamostaljivanje i dr.).

Reč je, dakle, o tome da studenti ne slušaju pasivno predavanja i ne uče gotova znanja, već uče kako se dolazi do saznanja (Gvozdenović, 2010).

Boris Kalin ističe da savremena nastava ne nastoji toliko da učenici usvoje znanja koliko da ra-zviju kulturu mišljenja. Kalin, takođe, ističe da cilj savremene nastave “ne sme biti uvežbavanje pamćenja, nego razvijanje moći rasuđivanja i moći zaključivanja“ (Kalin,1982, str. 12).

3.3 Razlika između tradicionalne i aktivne metode učenjaKao osnovno obeležje aktivne nastave ističe se orijentacija na aktivnost učenika u svim faza-

ma naučnog rada. Kako bi profesor ostvarivao svoju ulogu u aktivnoj nastavi, nužno je da ostva-ri neke nove uloge: dijagnostičku, primenu metoda aktivne nastave, novi kvalitet interpersonal-nih odnosa, stvaranje povoljne emocionalne klime u odeljenju, kao i primenu modela ciljno vođe-nog učenja (Suzić, 1999).

Odnos tradicionalne nastave i aktivne nastave može se analizirati kao odnos pedagogije pou-čavanja i pedagogije učenja. U istoriji podučavanja i obrazovanja do danas dominira pedagogija podučavanja, a pedagogija učenja tek u novije vreme dobija na značaju (Kocić, 1983).

Postoji nekoliko ključnih paralela koje opisuju razliku između tradicionalne i aktivne metode učenja i one su date u Tabeli 1.

Tabela 1: Tradicionalna i aktivna metoda učenja

Tradicionalna metoda učenja Aktivna metoda učenja1) Unapred definisan nastavni

plan i program 1) Polazi se od interesovanja studenata

2) Cilj nastave je usvajanje programa 2) Cilj nastave je razvoj ličnosti i individualnosti studenata

3) Dominantan metod je predavanje 3) Koriste se aktivne metode učenja

4) Student sluša predavanje, pokušava da razume, pamti i reprodukuje predavanje 4) Student istažuje, postavlja pitanja i uči

5) Ocenom se meri usvojenost nastavnog plana i programa

5) Ocenjuje se: napredak, motivisanost, ra-zvoj ličnosti, rad

6) Spoljna motivacija za učenje kao što su ocene, pohvale i nagrade

6) Unutrašnja lična motivacija za učenje – aktivnost je nagrada

7) Student je na fakultetu samo učenik 7) Student je ličnost sa svojim ciljevima, a ne samo učenik

Izvor: Suzić, 1999

Iz navedenih relacija tradicionalne i aktivne metode učenja može se konstatovati da se ni jed-na ni druga ne javljaju u čistoj formi.

Paralele koje govore o odnosu tradicionalne i aktivne nastave prikazane su u Tabeli 2.

Tabela 2: Učenje u tradicionalnoj i aktivnoj nastavi

Učenje

Tradicionalna nastava Aktivna nastava

Mehaničko (doslovno) Smisleno

Verbalno Multimedijsko, praktično

Receptivno (primanje, usvajanje) Aktivno – učenje putem istraživanja

Konvergentno (logičko, deduktivno) Divergentno (stvaralačko, indiktivno)

Učenje uz minimum pomagala Samostalni rad studenata na izvorima znanja

Preovlađuje frontalni rad Rad u malim grupama, timska nastava, individualizacija

Izvor: Suzić, 1999

U tradicionalnoj nastavi preovlađuju niži oblici učenja u kojima je student aktivan na nivou re-produkcije, dok aktivna nastava više odgovara prirodi studenata jer im pruža priliku da istražuju teme u skladu sa njihovim interesovanjiem.



3.4 Definisanje aktivne metode učenja u odnosu na tradicionalnu metodu učenja

Definisanje aktivne metode učenja u odnosu na tradicionalnu nastavu izvršeno je na osnovu pet različitih dimenzija koje su opisane na sledeći način:

• Smisleno naspram mehaničkog (doslovnog) učenja• Praktično (učenje u vidu praktičnih spoljašnjih aktivnosti) naspram verbalnog• Receptivno naspram učenja putem otkrića• Konvergentno (logičko) naspram divergentnog (stvaralačkog) učenja• Transmisivno naspram interaktivnog učenja• Oblici učenja bez pomagala naspram metoda učenja koje se oslanjaju na različita pomagala(Ivić, 2001).Tradicionalno predavanje ima sledece osnovne karakteristike: • Unapred definisan plan i program• Osnovna metoda nastave je predavanje(verbalno prenošenje znanja) uz nekapomagala ili

bez njih• Uloga učenika se sastojiu proveravanju u kojoj meri je usvojenoobavezno gradivo; motiva-

cija za učenike jeviše spoljna (ocene, pohvale, nagrađivanja,kazne... )• Od studenta se jedino očekuje da sa razumevanjem ponovi ispredavano gradivoAktivna predavanje u izvornom značenju je predavanje kojeje više centrirano, usmereno na

studenta, koje se tretira kao celovita ličnost,a ne samo kao slušalac. Osnovne karakteristike aktiv-nog predavanja su:

• Ne mora postojaticelovit, unapred fiksiran plan i program, negoviše neka vrsta orijentacio-nih planova i programa ili jedan obavezni deo programa (obrazovni standard) i deo koji je fleksibilan ivarira zavisno od konkretnih uslova nastave;

• Polazi se od interesovanja studenata i učenjese nadovezuje na ta interesovanja; svakouče-nje se povezuje sa prethodnim znanjem i ličnim životnim iskustvom studenata i motivacija za učenje je lična (unutrašnja).

• Dominantne su metode aktivne nastave učenja, kao što su: praktične, radne, manuelneak-tivnosti, ekspresivne aktivnosti (crtanje, literarni sastavi...), laboratorijske vežbe, socijalne aktivnosti, terenski rad, i sl.

Cilj aktivnog predavanja jeste razvoj ličnosti i individualnosti svakog studenta, a ne samo usva-janje nekog školskog programa. Ocenjuje se zadovoljstvo dece preduzetim aktivnostima, napre-dak deteta u poređenju sa početnim stanjem znanja, motivisanost i zainteresovanost za rad, kao i aktivnosti i razvoj licnosti.

Iz ovog sažetog opisa dva tipa predavanja, praktično je upotrebljivo sledeće:• Napuštanje nekih karakteristika tradicionalnog predavanja (predavanje kao jedini vid na-

stave, pasivnost studenata, ocenjivanje samo tačne reprodukcije znanja...) i• Uvažavanje studenata, uzimanje u obzir njegovih uzrasnih i individualnih karakteristika,

proširivanje repertoara nastavnih metoda pri realizaciji unapred utvrđenih programa, vo-đenje računa o motivaciji studenata za učenje, podsticanje razvoja kao jedan od ciljeva učenja, a ne samo usvajanje gradiva...

Od teorijskog pristupa ili nastavne koncepcije zavisi motivacija učenika i efekti koji se učenjem ostvaruju. Analizom je ustanovljenokoji su to uslovi potrebni da se ostvari efikasna nastava i isti-če sledeće:

• Studentovo strukturisanje sadržaja (nastavnik ponudi učenicima model strukturisanja);• Sačinjavanje informacije znacajnom.

Ovi uslovi se mogu obezbediti uz grupnu saradnju i podršku. Za studente su važni stavovi nji-hovih vršnjaka, tako da se grupa i rad u grupi nameću kao poseban pedagoški izazov.

Formiranje grupa je veoma važno, kako bi se stvorila i ostvarila optimalna pretpostavka za in-teraktivno učenje.

Ističe se pet faza kroz koje prolazi svaka grupa:• Formiranje: Interakcije su površne, članovi se medusobno upoznaju, tražeci sličnosti da se

približe.• Grmljavina – usaglašavanje (Storming): Faza konflikta i konfrontacije. Pojedinci nastoje da

pokažu svoju individualnost, učvrste svoj status u grupi i utiču na grupne odluke. Studenti moraju da nauče da svoje mišljenje iznesu jasno i da pažljivo saslušaju ostale.

• Normiranje: Kada učenici razreše konflikte i razviju smisao za istinu, oni su zreli za učenje drugog. Sada shvataju grupne ciljeve, norme i način njihovog uspostavljanja, kao i one norme koje definiše nastavnik.

• Ostvarivanje: Visoka je produktivnost, članovi se fokusiraju na svoje ciljeve i grupne dužnosti.• Završavanje: Ova faza je kratka. Zaključivanje o kompletiranju grupnih zadataka, o dobiti stu-

denata pri radu na akademskom postignuću i zajedničkom učenju.Kako bi adekvatno formirao grupe, profesor treba da ima u vidu sledeće pretpostavke:• Konstituisati grupe• Analizirati odnos grupe i cilja rada• Rešiti pitanje organizacije grupe• Ostvariti didaktičke pretpostavke za rad u grupi• Pripremiti i pratiti interakciju u grupama• Valorizovati, zajedno sa učenicima, aktivnosti u grupi i postignućeKod izbora nivoa problemske nastave, treba svakako uvažiti osnovni cilj ucenja (vaspitno-obra-

zovni zadatak), prirodu programskih sadržaja koji se uče, stepen studentovog poznavanja postup-ka za rešavanje problema i težinu problemske situacije.

Interaktivno učenje u problemskoj nastavi treba organizovati uz primenu nekoliko bitnih načela:• Načelo atraktivnosti problemske situacijei problema• Načelo primerenosti problemskesituacije psihofizickom uzrastu studenta,njegovim pret-

hodnim znanjimai nivou osposobljenosti za rešavanjeproblema• Načelo svrsishodnosti i ekonomičnosti interaktivnog učenja putem rešavanja problema• Načelo motivisanosti studenta za rešavanjeproblemske situacije• Načelo primerenosti programske nastavenivou osposobljenosti studenta zarešavanje pro-

blema • Načelo privrženosti i osposobljenostiprofesora za izvođenje interaktivnogučenja i problem-

ske nastaveInteraktivno učenje u problemskoj nastavi, bez obzira o kom nivou je reč, najefikasnije je u

grupama, jer se jedino u grupi ostvaruje potpuna međuzavisnost njenih članova (Popović, 2007).

3.5 Interaktivno učenjeJedan od osnovnih pravaca promena u današnjoj nastavi predstavlja primena novih interaktiv-

nih metoda učenja i predavanja.Interaktivno učenje u problemskoj nastavi moguće je organizovati ako se stvori posebna soci-

jalna atmosfera u kojoj:• Postoji pozitivna međuzavisnost studenatau grupi i između grupa u procesurešavanja problema



• Ostvaruju se različiti oblici interakcije studenata u toku procesa učenja i rešavanja problema• Obezbeđuje se visok nivo individualne odgovornosti studenata u svim fazama i postupcima

ineteraktivnog učenja• Omogućava se razviajnje posebnih sposobnostii vežbanje socijalnih veštinau procesu svakog

rešavanja problema• Vrši se praćenje procesa učenja i evaluacijarezultata učenja ali i evaluacijagrupnih procesaFunkcije profesora koji organizuju različite nivoe i oblike interaktivnog učenja u problemskoj

nastavi su nove. Umesto klasičnih funkcija predavača i ocenjivača, profesoru interaktivnom uče-nju u problemskoj nastavi ima nove i specificne funkcije:

• Funkcija definisanja cilja učenja igrupnog cilja• Funkcija izbora i konstruktora problemskesituacije• Funkcija planera, koordinatora i usmerivačagrupnih procesa u interaktivnomučenju• Funkcija praćenja i evaluacije ostvarenostivaspitno-obrazovnog cilja,ali i nivoa ostvarenosti

grupnog ciljaInteraktivno učenje u problemskoj nastavi ima određene prednosti u odnosu na klasične obli-

ke učenja. U takve prednosti možemo se mogu uvrstiti:• Uspešnost predavanja (kvantitet, kvalitet, trajnosti primenljivost znanja)• Nivo razvijenosti interpersonalnihodnosa ( student-student, student-profesor, student- ko-

lektiv studenata)• Odnos samouvažavanja i samopoštovanja (Popović, 2007)

5. Aktivne metode učenja u preduzetništvu i studija slučajaAktivne metode učenja u preduzetništvu obuhvataju različite metode i tehnike koje se odno-

se na analizu firme, organizovanje predavanja gostujućih profesora, rešavanje studija slučaja, kao i mnoge druge.

Pored navedenih metoda, u preduzetništvu su veoma važne tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje i one se veoma uspešno mogu primeniti kao aktivne metode učenja.

Najčešće korišćene tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje u praksi su:„Brainstorming“ tehnika (oluja mozgova)Delphi metodaSinektička metoda„Brainstorming“ tehnika (oluja mozgova) se sastoji u organizovanju kreativnog sastanka, u

toku kog se vrši prikupljanje mišljenja i stavova, kao i ideja o konkretnom pitanju.„Delphi“ metoda se vrši sa pojedinačnim ispitivanjem (intervjuisanjem) najčešće pomoću ade-

kvatnog upitnika. Pozivaju se eksperti koji su nosioci ključnih poslovnih zadataka, na višekratni razgovor u cilju utvrđivanja njihovog stava, ideja i predloga.

Sinektička metoda predstavlja takođe specifičan oblik diskusione metode radi pronalaženja ideja i rešavanja određenih problema gde diskusioni tim detaljno razlaže problem i predlaže nje-govo rešavanje (Vukmirović, 2005).

Navedene metode se mogu veoma efikasno primenjivati kao deo aktivne nastave iz oblasti preduzetništva gde bi studenti timski mogli da rešavaju određene konkretne probleme iz prakse, zajedno sa profesorima i saradnicima iz privrede kao gostujućim predavačima.

4. ZaključakCivilizacija u kojoj danas živimo sve više postaje učeća, odnosno sve je više profesija koje se ne

mogu obavljati bez stalnog usavršavanja i sve je očiglednije da način života i ostvarivanje slobode ličnosti sve više zavisi od njene sposobnosti da stalno uči i nadgrađuje svoja znanja i sposobnosti.

Osposobljavanje za samostalan rad, za izbor i pronalaženje informacija, njihova obrada i upo-treba dolazi u prvi plan, a umesto pojma pamćenje sada su aktuelni pojmovi čuvanje ili skladište-nje informacija. Danas je mnogo važnije znati gde se može pronaći informacija i kako se može isko-ristiti, nego pamćenje informacija, s obziro na svakodnevni enorman porast novih aktuelnih važe-ćih informacija i nemogućnost njihovog pamćenja (Suzić, 1999).

Oblast istraživanja kao što je preduzetništvo zasniva se na analizi primera iz prakse gde je ne-ophodna primena aktivnih metoda učenja i treba težiti njihovom razvoju i usavršavanju.

Active Teaching Methods in Entrepreneurship

SummaryEntrepreneurship as a science was significantly associated with the analysis of successful practices. Therefore, active learning methods in the field of entrepreneurship workshops are in addition to the theoretical foundations and include many practical examples which are analyzed using different methods based on team work of teachers and students. Analy-sis of successful companies by using methods such as case studies and organizing lectures in which guest speakers present their practical experience, students become more interested in the subject and get ideas that later on as entrepreneurs they can apply in practice. In ad-dition, analysis of company operations can also be arranged in the form of workshops where students solve practical problems based on real problems in practice and thus improve their entrepreneurial skills. This paper presents the proposal of the examples that can be part of the workshop, and offer new methods that can be used in active learning in the field of entrepreneurship.

Keywords: Entrepreneurship, teaching methods, active learning, case studies



Literatura 1. Babić, V. (1995). Strategijsko odlučivanje, Institut za ekonomiku i finansije, Beograd, strana 6.2. Bajt, A. (1988). Samoupravni oblik društvene svojine, “Globus”, Zagreb, strana 71-72.3. Baumol, W. J.(1990). Entrepreneurship: Productive, Unproductive and Destructive, The Journal of Political

Economy, Vol. 58, No. 5, 893-9214. Đordjević, B. (1995). Osnove menadžmenta, “List”, Niš, strana 27.5. Gvozdenović, S. (2010). „Aktivno učenje: teorijsko-praktični aspekt“, Podgorica6. Ivić, I., Pešikan A., Antić S. (2001). Aktivno učenje 2,Priručnik za primenu metoda aktivnog učenja / nastave,

Institut za psihologiju, Beograd7. Kalin B.(1982). Logika i oblikovanje kritičkog mišljenja, Školska knjiga, Zagreb8. King, R. G., Levine, R. (1993). Finance, entrepreneurship, and growth, Theory and Evodence, Journal of Mone-

tary Economics 32, 513-542, North-Holland9. Kocić, (1983). Eksperimentalna pedagogija pokušaj izgrađivanja pedagogije na eksperimentalnoj osnovi. Be-

ograd: Prosveta10. Milić, S. (1986). Organizacija inovacijske aktivnosti, “Poslovna politika”, Beograd, strana 21-2711. Milićević, V. (1989). Preduzetništvo kao faktor poslovne efikasnosti savremenog preduzeća, “Poslovna poli-

tika”, Beograd, strana 3912. Momčilović, V. (2001). Liderstvo u maloj organizaciji, “Kvalitet”, Beograd, br.7-8, str.71.13. Penezić, N. (2003). ‘’Kako postati preduzetnik’’, Beograd: Republička agencija za razvoj Malih i Srednjih pre-

duzeća i preduzetništva14. Popović, A. (2007). Interaktivno učenje – inovativni način rada u nastavi, Učiteljski fakultet, Obrazovna teh-

nologija, Beograd15. Radosavljević, Ž. (1989). Preduzetništvo - uslov efikasnosti organizacije, časopis “Poslovna politika”, Beograd,

strana 15.16. Suzić, N. (1999). Aktivna nastava. U knjizi: Interaktivno učenje. Banja Luka: Ministarstvo prosvete i UNICEF17. Vukmirović, N., Šimundžija, A., Kovačević, B., Bera, V. (2005). Preduzetništvo u praksi malih i srednjih predu-

zeća, Banja LukaNapomena: Ovaj rad realizovan je u okviru projekta ”Unapređenje konkurentnosti Srbije u procesu pristupanja

Evropskoj uniji”, Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, br. 47028, za period 2011.-2014. godine.

Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva

Vedran Kraljeta, Sikon mreža, J.R.Boškovića 23., 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. +385 98 927 41 20, @: [email protected] w: www.konstelacije.com

SažetakDoživljajno učenje uz individualizirani pristup potrebama poduzetnika snažan je i moćan na-čin ovladavanja sposobnostima i vještinama pokretanja i vođenja poduzetničkih pothvata i biznisa. Sistemske poslovne konstelacije danas su jedan od najnaprednijih alata za mapiranje dinamika poduzetničkih i poslovnih situacija. Uz brz, jednostavan i transparentan rad omo-gućuju dijagnostičko istraživanje postojećih poduzetničkih poslovnih struktura i trenutnih odnosa. Simuliranom provjerom posljedica namjeravanih akcija, metoda pomaže u učenju i odlučivanju za razvojne promjene poslovnog sistema (poduzeća, projekta, kompletnog si-stema s kupcima, dobavljačima, konkurencijom itd.). Prenesena iz područja sistemske tera-pije obitelji, metoda koristi fenomenološki pristup i principe koji vode ponašanje ljudskih za-jednica i sastavnih elemenata prema uspjehu ili propasti. Posebno je korisna za učenje i ra-zvoj sposobnosti i vještina vođenja i menadžmenta obiteljskih i korporativnih biznisa. Kori-steći proširene dimenzije komunikacije (prostorna, neverbalna i verbalna) poslovne konste-lacije snažno utječu na promjenu unutrašnje predodžbe poduzetnika o njegovom poslov-nom sistemu i ponašanju. Time mu pomažu da se otvori novim mogućnostima, odnosima i rješenjima za uspjeh. Dijelom nalik na metodu igranja uloga i psihodramu, sistemske poslov-ne konstelacije donose radikalnu inovaciju laganog rada s geštaltom poduzetnikovog poslov-nog sistema za otkrivanje i istraživanje sistemskih rješenja dobrih za sve te brže učenje i lak-še upravljanje promjenama.

“Nemojte se ‘zarobiti’ u nastojanju da utvrdite znanja/vještine za svaku ‘fazu’ procesa or-ganizacijskog rasta. Uočite ključne izazovne simptome i za njih razvijte učenja za rješenja” (Chupp, 2010, str.165).

1. Poslovne konstelacijeSistemska poslovna konstelacija živi je prostorni prikaz kretanja (dinamike) poslovnog sistema

ili grupe međusobno svrhovito povezanih poslovnih elemenata s granicom. Ovi elementi sistema mogu biti pojedinci kao što su: menadžer, zaposlenik, član uprave, kupac; zatim grupe pojedinaca: organizacijska jedinica, tim, obitelj, kolegij direktora; nepersonalne grupe kao: država, poduzeće, tržište ili koncepti kao što su: cilj, profit, proizvod, brend, strategija, kvaliteta, cijena i sl.

U poslovnoj konstelaciji poslovni se sistem može prikazati na više različitih načina. Najčešće se prikazuje uz pomoć ljudi u „ulogama“ - prostorno raspoređenim pozicijama pojedinih elemenata sistema. Jedna osoba predstavlja menadžera, druga drugog člana njegovog tima itd. Tipično, oso-be koje u konstelaciji predstavljaju promatrane elemente istraživanog sistema u stvarnosti nema-ju nikakav odnos sa stvarnim ljudima/pozicijama koje predstavljaju. Čak nemaju ni prethodno zna-nje o tim pozicijama da bi prema njemu reagirali kao predstavnici u konstelaciji. Zbog toga kon-stelacije nisu „igranje uloga“, iako bi promatrač mogao steći takav prvi dojam. Umjesto toga, kon-stelacije djeluju kroz mehanizam koji nazivamo „percepcija predstavnika“. On je, izgleda, teme-

178 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva

ljen na općoj ljudskoj sposobnosti da može prepoznati i iskazati složene obrasce (ponašanja, od-nosa) druge osobe ili cijelog sistema, bazirane isključivo na poziciji njegovog predstavnika u istra-živanom sistemu.

Percepcija predstavnika odgovorna je za efekt koji pokazuje skoro svaka konstelacija; predstav-nici su u stanju iznijeti važne izjave o prije skrivenim, često nesvjesnim dinamikama sistema i pru-žiti informacije koje prije toga nisu verbalno primili. Ova je pojava važna za njihovo upravljanje, a posebno je korisna kad predstavnici mogu ukazati na nedostajući resurs ili činjenicu o kojoj klijent nije ranije promišljao. U tom slučaju, kad je jednom spomenuta, vodi ponovnom usklađivanju i du-bokoj promjeni u mentalnom modelu samog klijenta i njegovog sistema te posljedično potiče pro-mjene u sposobnostima, vještinama i ponašanju koje su važne za vodstvo i upravljanje poslovnim sistemom poduzetnika.

Iako se još ne zna u potpunosti objasniti kako funkcioniraju mehanizmi konstelacijskog proce-sa, dva istraživanja su otkrila važne uvide i svojstva ove metode.

Shloetter je izveo veliko empirijsko istraživanje semantike sistemskih konstelacija (Schloeter, 2004). U eksperimentalnom okviru, koristio je 250 ljudskih subjekata u 3900 eksperimentalnih po-stava. Subjekti su bili suočeni s problematičnim situacijama sistemskih “zapletaja” iz stvarnih kon-zultantskih slučajeva. Ove su situacije najprije prikazane uz pomoć prostorno raspoređenih simbo-la - figura ljudske veličine za sastavne elemente istraživanih sistema. Za svaki su sistem opetovano postavljani početni problem/situacija (početna konstelacija ili postava) i završno rješenje (završna konstelacija ili postava). Od ljudskih subjekata se tražilo da fizički stanu na mjesto pojedinačnih fi-gura u ovim sistemima i da im pridruže, korištenjem slobodnog govora i pripremljenog teksta, opi-se njihovog profila. Subjekti su najprije stajali u pozicijama iz problemske (početne) konstelacije, a nakon toga u pozicijama iz završne konstelacije rješenja.

Nalazi ovog istraživanja značajno su pomogli da se stekne uvid u bazični mehanizam percepcije predstavnika - osobe koja stoji na poziciji i u „ulozi“ promatranog elementa iz postavljenog siste-ma. Schloetter je definirao konstelacije kao neverbalnu jezičnu razmjenu između ljudi koji su po-stavljeni u konstelaciji u pozicijama predstavnika elemenata sistema, nezavisnu od efekata soci-jalizacije tih istih pojedinaca. Protumačio je konstelacije kao alat za meta-analizu socijalnog siste-ma utemeljenu na meta-komunikaciji koja bazično djeluje bez prevođenja u govorni jezik. Ovime je istovremeno odgovorio na najčešće pitanje sudionika konstelacija o tome u kojoj mjeri rezulta-ti ove vrste rada ovise o ljudima postavljenim u pozicije predstavnika za elemente sistema. Prema Schloeterovom istraživanju čini se da je rezultat konstelacije u velikoj mjeri nezavisan od pojedinač-nih osoba, a ovisi o kompletnosti i prostornom rasporedu pozicija/funkcija sistema.

Drugi važan rad izveo je Gminder i rezultate objavio u svojoj doktorskoj disertaciji (Gminder, 2005). On je istraživao kako organizacijske konstelacije mogu pomoći izvođenju strategija za kor-porativnu održivost. Utvrdio je da su konstelacije alat slobodan od sadržaja koji je posebno prikla-dan za analizu složenih situacija u „mekim“ područjima menadžmenta i kulture, za kreiranje rješe-nja po mjeri. Empirički je obradio sedam različitih studija slučajeva iz raznih grana gospodarstva. Zaključio je da su organizacijske konstelacije prikladne za brojna pitanja u kontekstu normativnog, strategijskog i operativnog menadžmenta, posebno za razjašnjavanje i simulaciju ljudskih odnosa i dinamike unutar ili između kompanija.

2. Vrste konstelacijaTradicionalno postoje dvije vrste konstelacija: (a) obiteljske – koje se koriste u sistemskoj tera-

piji obitelji, i (b) organizacijske (prošireno: poslovne), koje se koriste za organizacijski razvoj. Obi-teljske konstelacije jesu konstelacije obiteljskog sistema, primjerice obitelji porijekla - primarne


obitelji: otac, majka, braća i sestre, krvni preci ili sadašnje obitelji: muž, žena, djeca. Poslovne kon-stelacije su konstelacije poslovnog sistema bilo koje vrste: poduzeća, agencije, države, instituci-je, tima ili projekta.

U ovom članku se prije svega bavimo poslovnim konstelacijama, u kontekstu njihove primje-ne na učenje dobrih rješenja, dakle i sposobnostima i vještinama njihovog otkrivanja i usvajanja u poduzetništvu.

Danas se područja primjene poslovnih konstelacija snažno šire, tako da uključuju upravlja-nje znanjem (Birkenkrahe, 2002), upravljanje projektima (Groth, 2004), razvoj ljudskih potencijala (Metz i Messerig, 2000), outsourcing i financije (Birkenkrahe, 2004), pisanje skripta (Erb, , 2007), brending (Jurg, 2008), politiku (Mahr, 2004), ekosisteme (Cox, 2007), menadžment (Lingg, 2006), obiteljsko poduzetništvo (Stam, 2007), sistemsku pedagogiju (Olivera, 2011). Sve ove primjene sli-jede slične procese, povijesno razvijene u obiteljskim konstelacijama za obiteljsku terapiju.

3. Kratka povijest metode

Metoda poslovnih konstelacija rijedak je primjer intervencije u organizacijski razvoj za koji se može reći da ima opću poduzetničku primjenu (Erb, 2007; Kraljeta, 2010, 2012). Obiteljske su kon-stelacije 10-ak godina bile ograničene na zemlje njemačkog govornog područja nakon što ih je pod tim imenom sredinom 1980-ih godina uveo karizmatični njemački psihoterapeut Bert Hellinger, bivši misionarski svećenik i učitelj educiran u filozofiji, psihoanalizi i psihoterapiji.

Razlog takvog razvoja i početne ograničenosti na Njemačku možda je činjenica da su konste-lacije najprije korištene za rad sa situacijama nasilja vezanim uz Holokaust. Obiteljske su konste-lacije pomogle potomcima i žrtava i počinitelja holokausta. Činjenica da su mnoge zemlje tijekom svoje povijesti bile umiješane u genocidne sukobe i/ili druge nacionalne traume mogući je razlog vrlo brzog širenja ove metode u svijetu od sredine 90-ih godina.

Bert Hellinger razvio je obiteljske konstelacije spojivši brojne različite terapijske discipline (Hellinger, 1999; Franke, 2009). Većinu ih je upoznao tijekom vlastitog školovanja i prakse, uklju-čujući TA – transakcijsku analizu (Berne, 1964), terapiju primalnog krika (Janov, 1977), obiteljske rekonstrukcije i skulpture (Satir, 1967), psihodramu (Moreno, 1959), tehnike NLP – neurolingvstič-kog programiranja (Bandler i Grinder, 1975)

Na poslovne (organizacijske) sisteme metodu obiteljskih konstelacija prvi je put primijenio sre-dinom 90-ih godina Gunthard Weber (Weber i Gross, 2000). Od tada je primjena ove metode ne-prekidno usavršavana, posebno kroz rad Matthiasa Varge von Kibeda i Inse Sparrer (Sparrer i Ki-bed, 2005). Danas se sve više prakticira u svijetu te se profesionalizira i širi kroz napise u sve ve-ćem broju specijaliziranih stručnih časopisa, prikaze na međunarodnim konferencijama i obuku s kontrolom kvalitete. Prije svega je koriste menadžment konzultanti i poslovni treneri, a sve više i menadžeri (Kohlhauser, Asslander, 2005) i mali i srednje veliki poduzetnici te velike kompanije kao: Damiler-Benz, IBM, BMW, Fokker, Nokia itd.

Kako bismo bolje razumjeli djelovanje metode poslovnih konstelacija, pogledajmo bliže nje-zinu uporabnu svrhu i ugrađene fenomenološke principe rada koji postaju vidljivi promatranjem poslovnih sistema uz pomoć konstelacija.

4. Svrha konstelacijaZa poslovne klijente svrha konstelacije jest da im kroz dobivene uvide pomogne utvrditi i na

jednostavan način pojasniti složene dominantne obrasce kretanja i ponašanja njihovih poslovnih sistema, za upravljanje i kreiranje djelotvornih intervencija temeljenih na tim uvidima.

Konstelacije mogu posebice pomoći:• nadvladati otpore prema promjenama,• postaviti ili unaprijediti odnose,• otkriti skrivene istine ili činjenice te• provjeriti posljedice namjeravanih promjena prije njihovog uvođenja (simulacije).Jasnoća uvida o istraživanoj situaciji dolazi zbog toga što konstelacija inicijalno daje prikaz ono-

ga „što jest“, umjesto onoga što bi klijent htio (ne)svjesno vidjeti. Simulacija je ovdje mogućnost izvođenja različitih alternativnih scenarija ili odnosa i promatranje njihovih posljedica. Za uspo-redbu s drugim metodama intervencija koje se koriste u upravljanju promjenama za poduzetnike i menadžment, pokazalo se da konstelacije daju brže rezultate i često vode do stabilnije održivih re-zultata (Gminder, 2005). To objašnjava snažan rastući interes poslovne zajednice za korištenje ove metode tijekom zadnjih godina.

Održivost otkrivenih rješenja odnosi se na činjenicu da prema izvještajima korisnika konstela-cije imaju dalekosežne učinke koji nadilaze postavljanje samog problema i njegovog rješenja na ra-dionici. Ovdje nije iznenađujuće što klijent i očekuje da bilo koja isprobana intervencija iz konste-lacije proizvede rezultat koji se može osjetiti i vidjeti izvan same radionice. Iznenađujuće je što se takvi održivi učinci mogu zamijetiti i u konstelacijama gdje je klijent jedina osoba koja je fizički pri-sutna iz poslovnog sistema koji se promatra i na kojem se radi.

5. Fenomenološki principiTemeljem mnogih godina rada i promatranja učinkovitosti konstelacija, Hellinger je utvrdio po-

stojanje općih principa koji određuju ponašanja u kontekstu obiteljskih sistema (Hellinger, 1998, 2003). Uz male prilagodbe, oni su prisutni i kod poslovnih sistema. Ako su jednom ti principi pre-kršeni, poslovni sistem reagira destabilizacijom i gubitkom performansi. Obrnuto, njihovo poštiva-nje pomaže poslovnom uspjehu.

Princip pripadanja (postojanje sistema) – sistemski je princip koji odražava postojanje i važnost granica sistema: određuje tko jest, a tko nije dio sistema. Ovaj se princip može prekršiti kad se pri-mjerice iz poduzeća otpusti radnik bez da je primjereno priznat za svoje napore. Posljedice su če-sto pad produktivnosti, nesvjestan strah i osjećaj krivnje kod radnika koji su ostali u poduzeću.

Princip vremenskog poretka (širenje sistema) – ovaj princip poštuje vrijeme (i napor) koje su radnici već uložili kao dijelovi sistema. Kad poslovni sistem raste, traži da se osigura nov prostor za nove članove, istovremeno čuvajući prava članova koji već od ranije pripadaju sistemu. Kad se ovaj princip poštuje (recimo kroz pravo da na sastancima najprije govore stariji radnici), stari članovi su skloniji napraviti prostor i pomoći novim članovima sistema da nađu svoje mjesto.

Princip obrnutog vremenskog poretka (replikacija sistema) – ovo je obrnuto od prijašnjeg prin-cipa. Kad se sistem replicira (umnaža), mlađi sistem u početku traži viši rang prioriteta skrbljenja za njegove potrebe jer mu je granica još slabija nego kod starijeg sistema poduzeća „roditelja“. Da bi izrastao u snažan sistem, poduzeću kćeri je stoga potrebna posebna pažnja/njega. Radi unutar-njeg natjecanja između starog i novog sistema, tu se traži osjetljiva ravnoteža.



Poravnanje davanja i uzimanja (balans sistema) – ovaj je opći princip aktivan i vrijedi uz sve ostale principe, a posebno uređuje kretanje odnosa vezanosti i suradnje elemenata sistema. Pri-mjerice, poduzeće u teškim vremenima treba izbalansirati dodatne napore radnika kroz dodatne nagrade/priznanja (npr. novčana kompenzacija ili viši status). Iz ovog se principa izvode posebni principi odgovornosti i više sposobnosti.

Princip odgovornosti (imunizacija sistema) – ovaj princip zahtijeva da se izvanredna postignuća i doprinosi priznaju radi njihovih efekata na dobrobit i uspješnost kompletnog poslovnog sistema. Ovo je ujedno i važan princip za razvoj sistemskog vodstva: neslužbenim vođama treba odati pri-znanje uz istovremeno poštivanje službene hijerarhije u poslovnom sistemu.

Princip više sposobnosti (individuacija sistema) – ovaj princip pomaže razvoj sposobnosti i posti-gnuća članova pojedinaca jačajući ih eksplicitnim priznanjem. Nagrađivanje rezultata unaprjeđuje motivaciju za daljnja postignuća, dok nagrađivanje sposobnosti osigurava bolji pristup resursima.

Matthias Varga von Kibed i Insa Sparrer definirali su dodatne meta-principe, važne za konste-lacijski rad s klijentima (Sparrer i Kibed, 2005):

Priznati što jest (realnost sistema) – ovaj princip sprječava arbitrarnu manipulaciju sistema. Tako izvršni direktor ima daleko veću moć utjecaja na poduzeće od podređenog mu šefa odjela. Prihvaćanje realnosti situacije, u ovom slučaju hijerarhijske ljestvice, vodi dubljoj svjesnosti onoga što jest i što nije moguće unutar granica sistema. Primjerice, dok predsjednik uprave ima moć mi-jenjati poslovni sistem i postavljati ljude na radna mjesta/funkcije, radniku ostaje ili prihvatiti svo-ju poziciju i nadređene osobe ili otići iz poduzeća.

Poredak principa (hijerarhija učinkovitosti) – ovaj meta-princip ukazuje na poredak primjene Hellingerovih principa da bi imali najbolji efekt za sistem: (1) postojanje, (2) širenje, (3) replikacija, (4) imunizacija i (5) individuacija. Ako su neki od ovih principa prekršeni, ozbiljnost posljedica ovi-si o mjestu prekršenog principa u njihovom poretku. Primjerice, kršenje principa pripadanja nepri-mjerenim isključivanjem članova sistema snažnije se osjeća u cijelom sistemu od kršenja principa individuacije – nedavanja priznanja iskazanoj sposobnosti pojedinca.

6. Proces sistemskih poslovnih konstelacija U pravilu, proces konsteliranja slijedi redoslijed dalje prikazanih koraka. Iz poznavanja rada s

drugim metodama intervencija i učenja organizacijskog razvoja i vodstva, važno je napomenuti da moć i posebnosti iskustva ovog rada koji se oslanja na grupne dinamike, nisu lako shvatljivi samo iz čitanja opisa ili transkripta rada (Kraljeta, 2012). Ipak prikazani proces može pružiti dobru sliku onoga što se događa kod grupnog rada s konstelacijama. U tablici br.1 dan je opći pregled koraka u konsteliranju situacije klijenta tijekom grupnog rada na radionici otvorenoj za javnost.

Tablica br.1 – koraci u procesu konsteliranja

Rbr. Korak u procesu Opis

1 Odrediti okvir rada

Voditelj konstelacije utvrđuje osnovni okvir rada: gru-pni ili pojedinačni rad jedan na jedan; korištenje ljudskih predstavnika ili simboličnih figura („sidra“) za pozicije i

elemente sistema/problema; nazoče li svi članovi sistema radu ili ne. Najčešći je oblik grupni rad na radionici otvo-renoj za javnost ili na naručenoj, zatvorenoj radionici za

klijenta.

2 Priprema grupe

Voditelj konstelacije pomaže pripremiti sudionike gru-pe na radionici za doživljaj (osjet) vezanosti i odanosti si-stemu te za oštrenje „percepcije predstavnika“ kroz ra-zne vježbe, npr. kratke demo konstelacije za zamišlje-ni sistem ili obiteljski ili poslovni. Raspored je sjedenja ili kružni sa središnjim prostorom slobodnim za rad, ili

„kino’“raspored u kojem je prostor za rad ispred sudioni-ka radionice.

3 Izbor klijenta za rad

Ovisno o okviru rada, voditelj konstelacije bira osobu iz grupe na radionici za klijenta za rad, uz uvjet da je isti

duboko zainteresiran za nalaženje rješenja stvarnog pro-blema njegove poslovne situacije (pomaže korištenje „ča-robnog pitanja“ iz kratke terapije usmjerene na rješenja –

De Shatzer, 2005).

4 Uvodni razgovor

Voditelj konstelacije po dogovoru ili javno u grupi ili u odvojenom privatnom prostoru intervjuira klijenta o situ-aciji koju želi riješiti. Zajedno s klijentom utvrđuje počet-ne važne granice sistema i elemente koji ga čine: osobe,

funkcije i situaciju za rad. Klijent (a može i voditelj konste-lacije) izabire u grupi osobe za predstavnike u pozicijama tako utvrđenih elemenata iz istraživane situacije poslov-nog sistema klijenta. Klijent izabire i jednu osobu koja će

predstavljati njega u radu.

5Početna

konstelacija (postava, raspored)

Najčešće klijent, a ponekad i voditelj konstelacije po svojoj internoj predodžbi (intuiciji), postavlja i raspoređu-je u slobodnom prostoru za rad izabrane predstavnike u

pozicije/elemente koji čine sistem i situaciju za koju se tra-ži rješenje. Klijent nakon toga sjeda i promatra daljnji tok

rada. Time je eksternalizirao unutarnju sliku svog sistema/situacije.



6 Međukonstelacije

Voditelj konstelacije (facilitator) pomaže predstavnici-ma da promijene početnu konstelaciju u procesu usmjere-nom na otkrivanje rješenja problema koji je donio klijent.

To čini kroz slušanje, promatranje i provjeru stanja svih predstavnika u konstelaciji, njihovim vođenju prema pozi-cijama u kojima se postavljeni predstavnici osjećaju bolje. Pritom koristi intervencije mijenjanja prostornog raspore-da predstavnika, uvođenja novih ako su važni za rješenje, uklanjanja postavljenih (ako nisu važni za rješenje) te se

služi sugeriranjem rečenica za predstavnike kojima se ot-krivaju njihovi stvarni odnosi i razrješavaju sukobi, zaple-

ti i dr.

7Završna kon-

stelacija (dostupno rješenje)

Voditelj konstelacije utvrđuje konačnu konstelaci-ju koja uključuje prikaz rješenja ili mogući idući korak ili neki novi važan uvid, uz osiguranje dovoljnog prostora,

slobode i strukture za postavljene predstavnike da razvi-ju ovu predodžbu/sliku. Eventualno uvodi i samog klijenta da osobno doživi „sliku“ rješenja svoje poslovne situacije. Time se pomaže internalizacija promijenjene završne slike

rješenja za klijenta.

8 Završetak konsteliranja

Voditelj konstelacije završava rad i pomaže predstav-nicima da „izađu“iz uzetih pozicija, prekinu dotok i razmje-nu informacija i doživljaja te zauzmu više kognitivno ana-litičko stanje. Kod toga izbjegava analitičko seciranje tije-

ka konstelacije.

9Tumačenje rada

i preporuke nakon konstelacije

U dogovoru s klijentom voditelj konstelacije interpre-tira tijek rada i ako se klijent s tim slaže, otvara moguć-nost diskutiranja o rezultatima i njihovog prevođenja u

operativne akcije u grupi. Utvrđuje i eventualno potrebne naredne konstelacije za druga povezana pitanja poslov-nog sistema klijenta koja su se pojavila i otvorila tijekom

konsteliranja.

Koraci od 1 do 4 predstavljaju pripremnu fazu rada s konstelacijama. Radi pojašnjenja, u na-stavku se daje detaljniji prikaz sadržaja koraka 4-9, koji grade fazu istraživanja i otkrivanja rješenja.

Korak 4. U kraćem razgovoru (intervju), voditelj konstelacije propituje klijenta o situaciji koju želi riješiti, odnosno koje sve elemente sistema/situacije treba postaviti u radni prostor na traže-nom rješenju (određivanje granica sistema). Obično je potreban veći broj pozicija/elemenata po-sebice kod poslovnih tema. Zbog toga je važno utvrditi i izabrati samo one koji doprinose rješenju (a ne i one koji pomažu opisu problema). Sve informacije potrebne za ovu odluku dolaze od klijen-ta. Kako je lakše imati pregled kad je manje predstavnika postavljeno u konstelaciji, nastojimo po-četi s njihovim najmanjim mogućim brojem. Ovisno o razvoju i tijeku rada s konstelacijom, kasni-je se mogu dodati novi elementi (njihovi predstavnici) ili se može ukloniti „višak“ koji nije znača-jan za rješavanje.

Važno je zamijetiti da uz druge predstavnike za ostale elemente sistema, klijent izabire i pred-stavnika za sebe. Time koristi značajnu prednost ove metode. Klijent tako ima priliku trenutačno dobiti vanjski „helikopterski“ pogled na vlastiti sistem koji mu omogućuje istovremeno doživjeti sebe i svoju poziciju i odnose i kao aktivnog sudionika u sistemu i kao njegovog promatrača.

Korak 5. Nakon što je izabrao sve potrebne predstavnike, klijent ih po svojoj intuiciji, odnosno unutarnjoj predodžbi raspoređuje i postavlja u radnom prostoru u međusobne odnose jedne pre-ma drugima. Jednom tako postavljeni, predstavnici će osjetiti i pokazati odgovara li im pozicija na koju su dovedeni ili ne te kakvi su njihovi odnosi prema drugim pozicioniranim predstavnicima. Nji-hove reakcije pružaju ključnu informaciju za daljnje vođenje promjena prema rješenju u kojem svi imaju svoje „dobro“ mjesto.

Korak 6. Vođen prostornim, neverbalnim (najčešće tjelesnim znakovima i osjećajima) i verbal-nim izrazima postavljenih predstavnika u konstelaciji, voditelj otkriva stvarnu situaciju, dinamike i odnose u poslovnom sistemu i vodi ga u promjene usmjerene na rješenje (dobre pozicije i uzaja-mni odnosi predstavnika). Pritom stalno provjerava s postavljenim predstavnicima njihove nena-dane uvide, pitanja i ideje koje bi mogle biti od koristi. Ovo je ključni dio istraživačkog rada, različit za svaki pojedinačni slučaj i pitanje klijenta. Tu nema jamstva da će se otvoriti put konačnom rje-šenju kakvo je zamislio klijent. Konstelacije se mogu prekinuti u svakom trenutku. Iako ovdje nema nastojanja dramatizacije (kao u psihodrami), tijekom rada mogu izaći na vidjelo i odmatati se jed-na ili više „priča“ do tada skrivenih zapetljaja u sistemu koji ometaju dobro rješenje. Voditelj, prije svega u suradnji s klijentom, a zatim i predstavnicima i ostalim članovima grupe tada mora odluči-ti o daljnjem napredovanju rada, odnosno intervenciji.

Korak 7. Niz međukonstelacija vodi prema jednom od tri izlaza:(a) direktnom rješenju problema klijenta pomoću nove postave i rasporeda u sistemu odnosa elemenata sistema,(b) konstelaciji koja nije u potpunosti po volji klijenta i ne ispunjava sva njegova očekivanja. Pri-mjerice, mirenje između suprotstavljenih frakcija u menadžerskom ili projektnom timu nije još ostvarljivo, ali je dobiven uvid u potreban sljedeći korak da bi se ostvarili uvjeti za bolje rješenje ili poboljšanje njihovih odnosa,(c) prekidu konstelacije ako nije bilo moguće otkriti rješenje. U ovom se slučaju vrlo često radi o manj-ku neke važne informacije (izvan konsteliranog si-stema) ili se klijent ili sama grupa osjećaju ugroženi onime što se otkrilo tijekom rada s konstelacijom.U sva tri slučaja ovo mogu biti važni uvidi. U za-

dnjem slučaju, iako nije bilo završne konstelacije rje-šenja, sam rad snažno utječe na postavljeni sistem i na klijenta i pomak je ipak učinjen. Ništa više nije kao pri-je. Katkad promjene nakon konstelacije kod poduzet-nika i u njegovom poslovnom sistemu budu trenutač-ne, a katkad im treba vremena da se pokažu i odmo-taju. Po završetku rada predstavnici trebaju „izaći“ iz svojih „uloga” na zauzetim pozicijama koje su imali i opet postati samo obični sudionici grupe.

Korak 8. Dok je priprema grupe iz koraka br.2 služi-la uvođenju i „zagrijavanju“ sudionika radionice za rad, ovdje je važno osobe koje su bile predstavnici, „ohladi-

DOŽIVLJAJ SUDIONIKA

Ljudi sjede u krugu u kojem po-slovni čovjek bira sudionike koji će u igri analize predstavljati osobe iz njegovog poslovnog okruženja.Malo je medijskog prostora za objasniti fascinantnu metodu kon-stelacija koja je potpisnika ovog teksta više zaintrigirala nego sva dosadašnja predavanja i teorije raznih ekonomskih gurua te osta-lih koji se trude unaprijediti zna-nja, vještine i ponašanje poslovne zajednice.

Jungvirth, 2012,str.35



ti“ i izvesti iz rada. Obično je dovoljna rečenica voditelja „...tu završavamo s radom”, no katkada je zbog snažnih doživljaja predstavnika potrebno izvesti i mali ritual recimo fizičkog otresanja uz za-hvalu predstavniku od strane klijenta.

Rad s konstelacijama vrlo je snažno i duboko dojmljivo iskustvo koje će dobro funkcionirati samo ako voditelj konstelacije može povesti grupu u drugačiju dimenziju sistemske svjesnosti. Ova svjesnost često vidljivo izaziva različito stanje uma i mnogi predstavnici s iznenađenjem komenti-raju činjenicu da im je konstelacijski rad pomogao doživjeti sebe i druge u sasvim drugačijem svije-tlu. Pomogao im je naučiti, pomoću sposobnosti „percepcije predstavnika“, zauzeti mentalnu po-ziciju koja im je prije bila nepoznata i nedostupna, tj. poziciju u kojoj su mogli doživjeti nove po-veznice i logične strukture procesiranja poslovnih situacija (Dilts, 1996), bogatije potencijalno do-brim rješenjima. Konačno, u ovom koraku svaki sudionik grupe ima priliku komentirati svoj doživ-ljaj i uvide i pomoću toga osnažiti proces svog individualnog i grupnog učenja.

U ovoj fazi nije, međutim, preporučljivo dopustiti sudionicima da analitički seciraju konstelaci-ju kao da je kazališna igra, scenu po scenu. Iako su promišljanja o značenju stečenih uvida iz rada za učenje važna, zapaženo je da razgovor o konstelaciji kao takvoj često ima efekt slabljenja doživ-ljaja i energije za stvarnu promjenu. Jednako je važno obeshrabriti sudionike da analitički diskuti-raju detalje konstelacija s drugima izvan grupe, o čemu se sudionici radionice najčešće vrlo brzo slože.

Nakon konstelacije važno je klijentu ponuditi mogućnost nastavka rada, iako iskustvo poka-zuje da u pravilu klijenti ne rade konstelacije za isti problem dva puta jer se situacija promijenila.

7. ZaključakPoslovne konstelacije sjajna su radikalna novost među alatima za učenje poduzetništva. Uz izu-

zetno snažnu dojmljivost iskustvenog doživljaja i istovremeni prijenos informacija kroz daleko više kanala komuniciranja od drugih metoda, omogućuju individualizirani i grupni pristup učenju i rje-šavanju izazovnih poduzetničkih poslovnih situacija uz daleko manje otpora potrebnim razvojnim promjenama.

Korištenje principa koji upravljaju dinamikama ponašanja poslovnih sistema i njihovih člano-va, omogućuje otkrivanje područja mogućih grešaka i prepreka za uspjeh i ispod uobičajenog svje-snog radara pažnje poduzetnika te istraživanje rješenja i uvide u dobru praksu za sve.

Posebno su upotrebljive zbog brze pripreme i rada, jednostavnosti, niskih troškova korištenja, sistemskog pristupa i dijagnostičkih sposobnosti da prikažu „ono što jest“ i simuliraju posljedice namjeravanih intervencija čime olakšavaju i ubrzavaju odlučivanje i učenje.

Business Constellations - New Tool for Entrepreneurial Learning

AbstractExperiential learning with individualised approach for the needs of entrepreneurs is power-ful approach for learning the capabilities and skills for managing start-ups and entrepreneur-ship projects and businesses. Systemic business constellations are today one of the most ad-vantageous tools for mapping the dynamics of entrepreneurship and business situations, With fast, simple and transparent work they enable diagnostic research of the current entre-preneurial business structures and relationships ‘as they are’. Through simulation of afteref-fects of desired actions they help learning and decisionmaking for developmental changes of the business system (company, project, complete system with customers, suppliers, compe-tition, …). Transferred from the field of family therapy, it uses phenomenological approach and principles that govern the behaviours of human systems and its elements towards suc-cess or failure. It is especially useful for learning and developing the leadership and manage-ment capabilities and skills for family and corporate businesses. Business constellations use broadened dimensions of learning communication (spatial, nonverbal and verbal) power-fully helping to change entrepreneur’s internal image of his business system and it’s behav-ior. This helps him to open to new possibilities, relationships and solutions for success. Part-ly similar to the method of role-playing and psychodrama, systemic business constellations bring radical innovation by easy work with the ‘gestalt’ of the entrepreneur’s business sys-tem enabling entrepreneur to research systemic solutions good for all, improve learning and more easily manage change.

Key words: learning, tool, systemic business constellations, entrepreneurship

Literatura1. Brandler, R and Grinder, J. (1975). The Structure of Magic: A Book About Language and Therapy. Palo alto:

Science and Behavior Books.2. Berne, E (1964). Games People Play. New York: Grove Press.3. Birkenkrahe, M. (2002). How Large Multinationals Manage Their Knowledge. University of Auckland Review,

Vol.4/2, 11-15.4. Birkenkrahe, M.(2004). No Wings Without Roots – What To DO When A Great Deal Fails? Managing Transac-

tions With System Constellations. The Outsourcing Project, Vol.2., 70-72, London: CxO Research.5. Cox, Z (2007). A different kind of field trip. The Knowing Field Journal, Vol.5/9, 3-9.6. Chupp, B.K. (2010). An Analysis of the Learning Processes of Successful Entrepreneurs. Doktorska diser-

tacija, University of Toledo, preuzeto s weba: http://etd.ohiolink.edu/send-pdf.cgi/Chupp%20Brian%20K.pdf?toledo1271721431, (Sačuvano: 12.03.2012).

7. Dilts, R.B. (1996). Visionary Leadership Skills: Creating a World to Which People Want to Belong. California: Meta Publications.

8. Erb, K. (2007) ‘Die ordnungen des Erfolgs’. Muenchen: Koesel Verlag.9. Franke, U. (2009). The river Never Looks Back: Historical and Practical Foundations of Bert Hellinger’s Family

Consellations. Heidelberg: Carl Auer Verlag.



10. Gminder C.U. (2005). Nachhaltigkeitsstrategien systemisch umsetzen: Exploration der Organisationsauf-stellungen als Managementmethode. Dissertation Universitaet St. Gallen, Wiesbaden: Gabler.

11. Groth, T. (2004). Organisationsaufstellung – ein noes Zauberinstrument in der Beratung?. In: Gruppendyna-mik und Organisationsberatung, Vol.35/2, 171-184.

12. Groth, T. und Stey, G. (Hrsg) (2007). Potenziale der Organisationsaufstellung. Heidelberg: Carl Auer Verlag.13. Hellinger, B. (1998). Love’s Hidden Symmetry: What Makes Love Work in Relationships. Phoenix, AZ: Zeig,

Tucker and Theisen.14. Hellinger, B. (2003). Ordnungen des helfens: Ein schulungsbuch. Heidelberg: Carl Auer Verlag.15. Horn, K.P., Brick, R.(2001). Das verborgene Netzwerk der Macht: Systemische aufstellung in Unternehmen

und Organisationen. Gabal Management.16. Janov, A. (1977). Towards a new consciousness. Journal of Psychosomatic Research. Vol. 21/4, 333-339.17. Jungvirth, G. (2012). Interview s J.J. Stamom: Metodom konstelacija do terapije biznisa. Poslovni savjetnik,

05/12, 35.18. Jurg W., Bloemer J., Doorewaard H., Simons R. (2008). System constellations: A better way to identify branding

opportunities?. Journal of Brand Management,15, 239-257.19. Kraljeta, V. (2010). Sistemske konstelacije u poslovanju. Portal Quantum 21 za znanost i umjetnost vođenja, web:

http://www.quantum21.net/?component=q21&id=914 (Sačuvano: 12.03.2011).20. Kraljeta, V. (2012). Poslovne konstelacije – novi alat za dijagnostiku i rješavanje izazovnih poslovnih situacija.

Poslovni savjetnik, 2/2012.21. Kraljeta, V. (2012). Tko doista vodi poduzeće? – transkript poslovne konstelacije na slučaju vodstva. Portal Qu-

antum 21 za znanost i umjetnost vođenja. Web: http://www.quantum21.net/?component=q21&id=1003 (Sa-čuvano: 12.03.2011).

22. Kohlhauser, M./Asslander, F. (2005). Organisationsaufstellungen evaluiert. Studie zur Wirksamkeit von Syste-maufstellungen im Management und Beratung. Heidelberg: Carl Auer Systeme.

23. Lingg, H.K. (2006). Management Constellations. The Knowing Field Journal, 2006/6, 26-31.24. Mahr, A. (2004). Family Constellations – Failure, Evil, and Guilt as Sources for Loving Dedication and Compassi-

onate Strength. Web: http://www.collectivewisdominitiative.org/papers/mahr_constellations.htm (Sačuvano: 21.06.2008).

25. Metz, G. and Messerig, G. (2000). Setting of the “Inner Teams”: A Procedure for Personal Development, Group Coaching and Organisational Consulting, in: Weber, G. (ur.) Praxis der Systemaufstellungen, Heidelberg: Carl Auer Systeme.

26. Moreno, J. (1959). Gruppenpsychotherapie und Psychodrama. Einleitung in Theorie und Praxis’. Stuttgart: Thi-eme.

27. Olivera, A.M. (2011). We need an all-encompassing pedagogy- interview on the systemic pedagogy. CUDEC University Group – Mexico. Web: http://www.guninetwork.org/guni.hednews/guni.talks/angelica-olvera (Sa-čuvano: 12.12.2011).

28. Schloetter, P. (2004). Empirische Studie zur Semantik in Systemische Aufstellungen. Dissertation Universitaet Witten/Herdecke. Witten Herdecke, Germany.

29. De Shazer, S. (2005). More than Miracles: The State od the Art od Solution-focused Therapy. Binghamton, NY: Haworth Press.

30. Sparrer, I. (2006). Wunder, Losung und System: Losungsfokussierte Systemische Strukturaufstellungen fuer The-rapie und Organisationsberatung. Heidelberg: Carl Auer Verlag.

31. Sparrer, I. und Varga von Kibed, M. (2005). Ganz im Gegenteil. Heidelberg: Carl Auer Systeme.32. Stam, J.J. (2007). Fields of connection: The Practice of Organizational Constellations. Heidelberg, Carl Auer Intr-

national.33. Weber, G. (ur.) (2000). Praxis der Organisationsaufstellungen. Heidelberg: Carl Auer systeme. 34. Weber, G.,Schmidt,G.,Simon,F.B. (2005). Aufstellungsarbeit revisited – mit einem Metakommentar von Matthias

Varga von Kibed. Heidelberg: Carl Auer Verlag.

„Živa“ bilanca – virtualno iskustvo poduzetništva i instrument učinkovitog

poslovnog odlučivanja

Ivona Pavelić, Inovacijsko razvojni centar Zrinski, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, 10 110 Zagreb, Tel/fax: +385 1 4002 301, Email: [email protected]

SažetakInovativna i patentirana metoda učenja osnovnih ekonomskih pojmova i njihove povezanosti dr.sc. Milana Juranovića “Igra poduzetničke ekonomije” (1982. - 2000.), usmjerena je prema novom načinu učenja i razumijevanju ekonomskih procesa pri donošenju poslovnih odluka te računovodstva i ekonomije. Permanentna bilanca poslovanja ili “živa” bilanca tako zami-jenjuje tradicionalne financijske izvještaje, pri čemu dr.sc. Juranović koristi interdisciplinarni pristup simulirajući cjeloviti ekonomski proces poduzeća i nužnost stalnog nadzora nad po-slovnim procesima. Ovim radom nastoji se prikazati kako primjena “žive” bilance kao inova-tivne metode u obrazovanju i praksi, dugoročno može imati značajan utjecaj na razvoj kom-petencija poduzetnika i menadžmenta, odnosno opći gospodarski razvoj. Permanentna bi-lanca poslovanja, kao simulacija poslovnih transakcija u poduzeću, za nastavnike ekonom-skih predmeta predstavlja koristan instrument za edukaciju studenata učinkovitom poslov-nom odlučivanju, dok je s druge strane predstavljena mogućnost njenog korištenja kao ala-ta za djelotvoran menadžment poduzeća i sustavno menadžersko gospodarsko obrazovanje.

Ključne riječi: inovacija, menadžment, obrazovanje za poduzetništvo, permanentna bilanca

1. UvodSveprisutna ekonomska kriza u svijetu značajno je utjecala na uspješnost poslovanja poduzeća,

posebice onih koja posluju na inozemnim tržištima. S druge strane, kriza organizacije sve je češća u suvremenim uvjetima kompleksnog okruženja. Jedan je od razloga i nedostatak učinkovitih me-nadžerskih instrumenata za upravljanje organizacijom, odnosno nedostatak takvih instrumenata u upravljanju cjelokupnim gospodarstvom neke zemlje prema višoj razini blagostanja.

Uporaba modernih simulacijskih igara u obrazovne svrhe počinje 50-ih godina 20. stoljeća i to prvenstveno u obrazovanju menadžera (Faria, Nulsen 1996.). „Živa” bilanca kao edukativna me-toda koju je razvio hrvatski inovator na području menadžerskog računovodstva dr.sc. Milan Jura-nović, simulira poslovne procese koji se odvijaju u poduzeću (na mikro razini) ili gospodarstvu (na makro razini) i zamjenjuje tradicionalne financijske izvještaje. Akteri u ovoj poslovnoj simulaciji ili „ekonomskoj igri“ kako je naziva Juranović, poredani su oko tzv. konferencijskog stola kako bi igra-li ekonomske i financijske uloge poznate u stvarnom svijetu. Pri tome su aktiva i pasiva organiza-cije ilustrirane kao lijeva i desna strana stola. Permanentna ili “živa” bilanca poduzeća predstav-lja instrument koji bi mogao biti najkraći put prema ekonomskom blagostanju. Primjenom mode-la “univerzalnog ekonomskog scenarija”, poduzeća bi mogla pratiti svoj ekonomski proces preko kompjutorskog sustava permanentne bilance stanja i tijekova. Cilj je ovog rada istražiti prednosti primjene takvog instrumenta u obrazovanju za poduzetništvo, odnosno na razini upravljanja po-duzećem za učinkovito poslovno odlučivanje.

190 Ivona Pavelić: „Živa“ bilanca – virtualno iskustvo poduzetništva...

2. Permanentna ili „živa“ bilanca – patentirani instrument poslovnog odlučivanja

„Permanentna bilanca poslovanja – najdjelotvorniji instrument menadžmenta” teza je koju je inovator dr.sc. Milan Juranović obranio svojom doktorskom disertacijom na Ekonomskom fakulte-tu Sveučilišta u Zagrebu 1994. godine. Znanstveno-nastavničko Vijeće disertaciju je ocijenilo kao „teoretski i pragmatički doprinos ne samo gospodarstvu, posebice računovodstvu, nego i infor-matici, menadžmentu i financijskoj teoriji i to u svjetskim okvirima.” Njen je autor daljnjim istra-živanjima uspio ishoditi američki patent za novi način obučavanja računovodstva i ekonomije, a koji istovremeno unapređuje ekonomsku pedagogiju i stvarnost i to za djelo naziva „Igra poduzet-ničke ekonomije“ – „The Game of Enterprise Economics“ (1982. – 2000.). S druge strane, uzdrma-no je povjerenje investitora u tradicionalne financijske izvještaje, što zahtijeva suštinske promje-ne u dosadašnjem nadzoru poslovne i ekonomske „igre“. Priznanje Juranoviću temelji se na neko-liko činjenica. Obrazovne institucije, posebice iz grane ekonomije, još uvijek ne posjeduju ili konti-nuirano ne koriste metodu kojom bi tijekom obrazovnog procesa simulirali cjelokupno poslovanje poduzeća, sa svim standardiziranim poslovnim transakcijama. Teorija koju učenici i studenti po-lože tijekom svog školovanja, nije dostatna za njihovu konkurentnost na tržištu rada te stoga za-htijeva dodatna ulaganja u njihovo osposobljavanje za rad kao i nužnost učenja kroz praksu koja je često kaotična.

Juranović zapravo dopunjuje općepoznati teorem Benedikta Kotruljevića „duguje = potražu-je“, hrvatskog i svjetskog ekonomista koji je postavio temelje današnjoj računovodstvenoj teoriji algoritmom primjerenim ekonomiji doba digitalne tehnologije, a koji bi glasio:

Tablica 1. Dopunjeni teorem „duguje = potražuje“

DUGUJE = POTRAŽUJE

Ekonomski proces može se prikazati kao igra jer ga čini dinamičan odnos osoba (fizičkih ili pravnih). Sudionici razmjenjuju određena „dobra i usluge” i tijekom svojih interakcija (transakcija) zadovoljavaju potrebe ljudskog blagostanja. Ekonomski proces od kojeg polazi Juranović, temelji se na odnosu između dviju glavnih gospodarskih snaga: proizvođača (ponuda) i potrošača (potra-žnja). „Primatelji” i „davatelji” ljudske su poslovne uloge organizirane u „živu” bilancu poduzeća (Slika 1). Po načelu da tko „primi“ i duguje, a tko „daje“ i potražuje, cijeli je ekonomski proces vi-đen kao neprekidna razmjena dobara, usluga i novca.

Transakcija Primatelj Dobro Vrijednost = Transakcija Davatelj Dobro Vrijednost


Slika 1. „Živa“ bilanca – prikaz poslovnih uloga u poduzeću (aktiva i pasiva)

Izvor: Juranović, 2001.

Osnovna dobra i usluge koje se razmjenjuju, klasificiraju se u četiri skupine (Juranović, 1994.):• izvorna dobra i usluge koje industrijski proces pretvara u proizvod ili uslugu potrošaču (pro-

duktivna dobra i usluge)• izvorna dobra i usluge koje se troše u djelatnostima potpore industrijskom procesu (admi-

nistrativna dobra i usluge – tzv. „red tape“)• monetarna ili simbolična sredstva kojima se stimuliraju tijekovi dvaju prethodnih procesa

(novčana sredstva – tzv. „greenback“)• vrijednosni papiri kojima se upotpunjuje opseg razmjene realnih dobara i usluga i općenito

proširuje djelokrug poduzetništva (vrijednosnice – tzv. „blue chips“)Razmjena dobara i usluga sastoji se u popisu tipičnih transakcija industrijskog poduzeća. To

su npr. „nabava opreme za proizvodnju“, „uporaba tehnologije u administraciji“, „uporaba rada u proizvodnji“, „isplate dobavljačima materijala“ itd. Ekonomski proces se pritom „igra“ određe-nim poslovnim „kartama“, tj. osnovnim računima dobara i usluga. Izvorna dobra i usluge prelaze “iz ruke” dobavljača, radnika, vlade, bankara i poduzetnika, odnosno financijske pasive poduzeća, na drugu stranu - u aktivu poduzeća gdje će ih, aktivnošću službe marketinga i prodaje, primiti po-trošač (obitelj). U zamjenu, novac bi prelazio „iz ruke” potrošača na stranu pasive. Tamo ulazi „u ruku” spomenutih čimbenika proizvodnje. Prije toga, gotovi proizvod ili usluga predan je poduzet-niku po vrijednosti troška, a poduzetnik ga predaje potrošaču po vrijednosti tržišta.

U simulaciji poslovnih transakcija postoje dvije vrste aktera: igrači dobave (supply-side) ili pa-sive i igrači potražnje (demand-side) ili aktive. Važno je naglasiti kako postoje i različite vrste igra-ča – crne figure koje u simulaciji poslovnog proces sudjeluju sa svojim vlastitim sredstvima i bijele figure (menadžeri) koji upravljaju poslovnim procesima korištenjem tuđih sredstava (crnih figura).

Slika 2. Igrači potražnje - aktive


Oznake za igrače na strani aktive jesu sljedeće: EM - Equipment Manager (menadžer opreme); TM - Technology Manager (menadžer tehnologije); MM - Materials Manager (menadžer materi-jala); WM - Work Manager (menadžer rada); PM - Production Manager (menadžer proizvodnje); SM - Sales Manager (menadžer prodaje); BY - Buyer (kupac); TR -Treasurer (blagajnik); FM - Finan-ce Manager (menadžer financija).

Slika 3. Igrači dobave - pasive


Oznake za igrače na strani pasive jesu sljedeće: ES - Equipment Supplier (dobavljač opreme); TS - Technologv Supplier (dobavljač tehnologije); MS -Materials Supplier (dobavljač materijala); WS - Work Supplier (dobavljač rada); SH - Shareholder (dioničar); PH - Profitholder (nositelj profita); GT - Government (vlada); BK - Banker (bankar); BR -(Stock) Broker (burzovni broker).

Menadžment taj cijeli proces promatra i usmjerava iz daljine, obavljajući tri ključne funkcije:• planiranje ekonomskog procesa poduzeća ovisno o tržišnom okruženju;• koordinacija transakcija i razmjene dobara i usluga između igrača aktive i pasive (suprotne

strane „konferencijskog“ stola)• nadzor nad realizacijom poslovnog plana.Suvremeni menadžer treba razmišljati multidisciplinarno (ekonomski i financijski) jer upravo

integracija ekonomije i financija može postati univerzalni alat djelotvornog mikro i makro druš-tvenog menadžmenta.

3. „Živa“ bilanca i obrazovanje za poduzetništvoVećina poznatih multinacionalnih poduzeća već dugi niz godina koristi simulacijske igre za edu-

kaciju menadžera, kao i mnoge poslovne škole koje su ih uvrstile u svoj obrazovni sustav. Veliki broj poduzeća i konzultantskih kuća primjenjuje simulacijske igre za obuku i edukaciju vlastitih menadžera (Summers, 2004.). Najveća prednost simulacijskih igara u odnosu na ostale nastavne metode upravo je u virtualnom poslovanju u kojem su vidljive posljedice odluka menadžmenta, a



koje naposljetku nisu stvarne. Učenje kroz simulacijske igre značajno potiče motivaciju studena-ta za učenje i primjenu naučenog u praksi, kao i stvaranje osjećaja odgovornosti za donešene od-luke te razvoj menadžerskih sposobnosti integralnog načina razmišljanja, a koji mora biti u skla-du sa strategijom poduzeća.

Cilj primjene „žive“ bilance, kao informacijskog alata menadžmenta, jest djelotvorno uprav-ljanje poslovnim procesima i u suvremenim turbulentnim uvjetima poslovanja. Menadžmentu usmjerena permanentna bilanca oblikovana je ekonomskim teoremom „ulaz-proces-izlaz”, kojim se poduzeće vidi ponajprije kao društvena jedinica proizvodnje, a potom financijskih tijekova i ra-čuna. Nakon identificiranja poslovnih „karata“ i definiranja glavnih „igrača“, iznimno je važno us-postaviti „pravila igre” od početka i tada pratiti događaje pomoću stalne ili permanentne bilance. Kako bi takva ekonomska „igra“ suvremenog poduzeća osigurala djelotvoran menadžment, sve mora biti stalno (permanentno), kvantitativno i kvalitativno izbilancirano. Kako bi vizija ekonom-sko-financijskih tijekova i bilanci koje se zbog njih oblikuju bila brza - poželjno je služiti se kompju-torskom simulacijom koja omogućuje dinamički prikaz gospodarskih kretanja na razini poduzeća, državne administracije, komercijalne banke, Narodne banke i nacionalnog gospodarstva.

Svrha sustava permanentne bilance jest da, na osnovi dnevnih unosa zbirnih transakcija, u sva-kom trenutku pokazuje (Juranović, 1994.):

• salda odgovornosti menadžera imovine i prava čimbenika na imovinu,• tijek dobara i usluga (razmjenu poslovnih karata) koji su doveli do novih salda u bilanci; to

uključuje stalno izvješće o tijeku novca i drugih sredstava poduzeća; bruto i neto dobitak koji ostvaruju dioničari u ekonomskoj igri poduzeća;

• iznimne događaje (posebne dohotke ili gubitake) kojima se dioničari obogaćuju ili osiro-mašuju.

U svom znanstvenom doprinosu, Juranović naglašava nužnost uvođenja novog menadžerskog alata i u usmjeravanja nacionalnog gospodarstva, pogotovo u razdoblju recesije kada je vlada su-očena s mnogostrukim izazovima u upravljanju nacionalnim gospodarstvom. Ovaj alat integrirao bi nacionalnu bilancu stanja i izvješće o nacionalnom proizvodu/dohotku. Na makrorazini – razi-ni menadžmenta cijelog gospodarstva, ovaj alat služi za usmjeravanje ponašanja cijelog naroda u njegovoj ekonomskoj igri.

4. ZaključakInovativna metoda permanentne ili „žive“ bilance koju je osmislio, odnosno patentirao dr.sc.

Milan Juranović predstavlja univerzalni ekonomski scenarij primjenjiv za svaku organizaciju (mi-kro) ili gospodarstvo (makro). Svako poduzeće/organizacija trebalo bi izraditi tablicu tipičnih tran-sakcija koje se mogu kompjutorski reprogramirati i time omogućiti uspješnu primjenu koncepta permanentne bilance u svom poslovanju. Sustav permanentne bilance omogućio bi dioničaru/vla-sniku poduzeća stalni uvid u poslovanje, što bi dugoročno značajno utjecalo na porast ulaganja kao rezultat transparentnosti poslovanja. Istodobno, dioničar bi menadžmentu organizacije mo-gao dati upute za daljnje upravljanje, odnosno maksimizaciju profita. „Živa“ bilanca ima značajnu ulogu u poslovnom odlučivanju, pri čemu se korištenjem odgovarajućeg softvera može promatra-ti u svakom trenutku, omogućujući menadžeru permanentni monitoring nad cjelokupnim poslo-vanjem poduzeća.

Preobrazba starih načina upravljanja organizacijom nužna je za osiguranje takvog blagostanja, a njihova preobrazba kreće prvenstveno od obrazovnog sustava. Korištenjem inovativnih metoda

i instrumenata u obrazovanju budućih ekonomista, poduzetnika ili menadžera, obrazovne institu-cije mogu, razvojem njihovih poduzetničkih kompetencija, značajno dugoročno doprinijeti konku-rentnosti gospodarstva. Poveznica, dakle, između obrazovnog sustava koji korištenjem ove me-tode razvija novu „misao“ i poslovnog svijeta koji metodu „žive“ bilance primjenjuje u praksi, nu-žan je preduvjet za povećanje djelotvornosti menadžmenta i stvaranje poduzetničke klime. Imple-mentacija ovog inovativnog instrumenta na razini mikro i makro menadžmenta predstavlja ključ-nu konkurentsku prednost za razvoj, kako pojedinih organizacija, tako i cjelokupnih nacionalnih gospodarstava.

„Living” Balance Sheet - a Virtual Experience of Entrepreneurship and Instrument of Effective

Business Decision Making

Abstract Innovative and patented method of teaching basic economic concepts and their connec-tion “The Game of Enterprise Economics” (1982 - 2000) by Milan Juranović, Ph.D., is focused on a new method of learning and understanding of economic processes in decision making as well as accounting and economics. A permanent balance sheet or “living” balance sheet thus replaces the traditional financial statements, in which Juranović, Ph.D. uses an interdis-ciplinary approach simulating the entire economic process of company and a necessity of permanent monitoring of business processes. This paper aims to show that the use of “liv-ing” balance sheet as innovative method in education and practice, can have a long term significant impact on the development of competencies of entrepreneurs and managers as well as overall economic development. A permanent balance sheet as a simulation of busi-ness transactions in the company, represents a useful tool for teachers of economic subjects in teaching students on effective business decision making, while on the other side intro-duces the possibility of its usage as a tool for effective management in companies and sys-tematic managerial economic education.

Key words: education for entrepreneurship, innovation, management, permanent balan-ce sheet

Literatura1. Faria, A. J., Nulsen, R. (1996). Business simulation games: current usage levels a ten year update, Deve-

lopment in business simulation and experiential exercises, Vol. 232. Juranović, M. R. (1994). Menadžer u ekonomskoj igri: permanentnom bilancom do poslovnog uspjeha. Za-

greb : Narodne novine.3. Juranović, M. R. (2001). THE GAME OF ENTERPRISE ECONOMICS Copyrights 1982-2001 U.S. Copyright Office,

Library of Congress, Washington, D.C.4. Summers, G. J. (2004). Todays business simulation industry, Simulation and Gaming, Vol. 35, Issue 2, Pg 208.

- 241. CA, USA: Sage Publications, Inc. Thousand Oaks.


Preduzetničke težnje studenata Fakulteta tehničkih nauka

Vladimir Todorović, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, 21000 Novi Sad, Srbija, [email protected]Željko Tekić, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, 21000 Novi Sad, Srbija, [email protected] Mladen Pečujlija, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, 21000 Novi Sad, Srbija, [email protected]

1. UvodFakultet tehničkih nauka je neosporni lider u pogledu transfera znanja na Univerzitetu u No-

vom Sadu. U rezultatu zajedničkih napora, Fakultet tehničkih nauka i Univerzitet u Novom Sadu su postali centar regiona znanja u nastajanju (Ćosić & Tekić, 2008). Efikasna saradnja sa privredom, zasnovana na inovativnim aktivnostima, kao i preduzetnička klima stvorena na Fakultetu tehničkih nauka, uticala je i motivisala veliki broj istraživača, pre svega profesora i asistenata da se oprobaju u preduzetničkom poduhvatu. Trenutno na Fakultetu postoji više od 50 uspešnih preduzeća, kao i veći broj istraživačkih grupa orijentisanih ka otvaranju novih preduzeća, ukoliko se za to stvore uslovi. Postojeća preduzeća zapošljavaju više od 2000 ljudi, od kojih više od 90% čine visokoobra-zovani stručnjaci, ostvaruju ukupni godišnji obrt preko 40 miliona evra, izvozeći preko 50% svojih proizvda i usluga (Tekić et al., 2010). Ova preduzeća predstavljaju osnovu budućeg, na znanju za-snovanog privrednog razvoja Novog Sada i klicu za razvoj regije znanja.

Međutim, rezultati u podsticanju studenata u pokretanju sopstvenih preduzetničkih poduhva-ta nisu pratili ove rezultate. Iako se kreativnost prvenstveno vezuje za mlade, kao i spremnost za preuzimanje rizika, čini se da ovi resursi nisu dovoljno iskorišćeni niti da postoji infrastruktura koja će im pomoći. Velika većina nastavnih programa, ako ne i svi, obrazuju studente i spremaju za rad u velikim preduzećima ili onim koja je neko drugi osnovao, a preduzetništvo na Fakultetu se izuča-va i studenti obučavaju na tek nekoliko nastavih programa.

Cilj ovog istraživanja je da ispita percepciju studenata Fakulteta tehničkih nauka po pitanju stanja preduzetničkog duha sa akcentom na obrazovni proces i sve ono što motiviše / demotiviše mlade u odluci da izaberu put preduzetničke karijere i da na osnovu dobijenih rezultata da predlo-ge za unapređenje preduzetničke klime na Fakultetu i među studenitma. Imajući u vidu cilj, rad je organizovan na sledeći način. Prvo je dat kratak pregled literature, zatim je opisana metodologija korišćena u istraživanju i dobijeni rezultati. Na kraju rada dati su zaključci i predlozi za unapređe-nje preduzetničkog duha među studentima.

2. Pregled literatureLisabonskom agendom iz 2000. godine preduzetništvo je prepoznato kao „nova osnovna“ ve-

ština, neophodna svima da bi živeli i radili u društvu zasnovanom na znanju. Preduzetničke kom-petencije su ne samo ključne za samozapošljavanje, već relevantne za zaposlene u preduzeću bilo

198 Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija: Preduzetničke težnje studenata...

koje veličine. Mladi, koji izađu iz obrazovnog ciklusa sa više preduzetničkih veština i razvijenijom svešću, neće biti samo svesniji mogućnosti i skloniji samozapošljavanju ili radu u sektoru malih preduzeća, nego će i ako ne odaberu tu mogućnost, biti efikasniji radnici i doprinositi boljim per-formansama preduzeća svih veličina. Stoga je vrlo značajno pitanje izučavnja preduzetništva kroz obrazovanje, ali i afinitet studenata ka preduzetništvu i samostalnom započinjanju biznisa.

Istraživanja o preduzetništvu mladih su relativno nova. Uprkos značaju koji je preduzetništvo imalo na razvoj ekonomije i stvaranje novih radnih mesta, malo je ostvareno na polju pogleda na preduzetništvo

iz perspektive mladih. Obično se mladi ljudi ubacuju generalno u populaciju odraslih, pri čemu se zanemaruju specifični zahtevi i preduzetnički potencijali kao i njihov doprinos društveno- eko-nomskom razvoju. Nažalost, još uvek postoji nedostatak dubljih istraživanja i konkretnih podataka o omladinskom preduzetništvu posebno kada se radi uslovima i kreiranju novih kompanija.

Rezultati nacionalnih i internacionalnih istraživanja o aktivnosti mladih na polju preduzetniš-tva takođe mogu da budu indikativni u pogledu želje mladih za pokretanjem sopstvene firme. Na-ravno, započeti sopstveni biznis ne podrazumeva automatski da je taj neko preduzetnik. Istraživa-nje Flash Eurobarometar o preduzetništvu je posebno zanimljivo iz razloga što poredi stanje na tlu Evropske unije sa stanjem u Sjedinjenim Američkim Državama. Po istraživanju iz 2004. (EOS Gallup Europe, 2004) pored 25 zemalja EU i SAD stanovnici Norveške, Islanda i Lihtenštajna su dali svoje mišljenje na temu preduzetništva. Ukupno 21.051 osoba je odgovorila na pitanje: „Da li sebe vidi-te kao zaposlenog u postojećoj firmi ili kao samostalnog preduzetnika?“ Rezultati su pokazali da se većina u EU njih 45% kao i 61% stanovnika SAD se opredeljuju da budu samostalni preduzetnici. Posebno je zanimljivo primetiti kako društveno-demografske karakteristike utiču na želje da se za-počne samostalan posao. Ukoliko se napravi podela prema godinama pokazuje se da se mladi od 15 – 24 godine najlakše opredeljuju za samostalno zaposlenje, njih ukupno 55%. Razumljivo ova-kvo raspoloženje opada sa godinama. Čak kada se postavi i vremenski rok u kome bi želeli da po-krenu nešto samostalno 55% mladih između 15 – 24 godine vidi sebe u poslu u narednih 5 godina naspram 41% osoba starosti od 25 – 39 godina (EOS Gallup Europe, 2004).

Referentno istraživanje o rasprostranjenosti preduzetničkih težnji studenata u Vojvodini ura-đeno je od strane Slobodanke Markov i Smiljane Mirkov (Markov & Mirkov, 2007). Prikupljeni su empirijski podaci ispitivanjem 250 studenata sa Fakulteta tehničkih nauka, Prirodno matematič-kog i Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Fakulteta za preduzetni menadžment „Braća Karić“ i Viso-ke tehničke škole u Zrenjaninu. Studija je pokazala da približno dve trećine studenata nema pre-duzetničke ambicije nasuprot trećini studenata sa izraženim takvim ambicijama (Markov & Mir-kov, 2007). Poredeći dobijene rezultate sa rezultatima istraživanja u zapadnim zemljama uočava se da je prisustvo takvih težnji kod naših studenata znatno manje, što može biti objašnjeno razli-kama u socijalno-ekonomskim kontekstima. Na primer, 55% ispitanika sa MIT School of Enginee-ring je izrazilo želju da po završetku studija započne sopstveni biznis (Lüthje & Franke, 2003), dok je 44% studenata vrhunskih MBA studija u SAD izjavilo da je njihov primarni cilj da postanu samo-stalni preduzetnici (Sanholtz, 1990).

Jedan od rezultata ovog istraživanja (Markov & Mirkov, 2007) je i profil tipičnog predstavnika studenata sa izraženom i neizraženom preduzetničkom težnjom. Tipičan predstavnik studenata sa izraženom preduzetničkom težnjom na osnovu ovog istraživanja bio bi: mladić koji se trenutno na-lazi na trećoj godini studija mašinstva na Fakultetu tehničkih nauka. Roditelji su mu visokokvali-fikovani ili kvalifikovani radnici koji se bave trgovinom, a on sam se do sada često angažovao kod privatnika kako bi zaradio za džeparac. Završio je četvorogodišnju srednju stručnu školu sa jakim vrlo dobrim uspehom , a prosek ocena na do sada položenim ispitima mu je nešto ispod osam. Lič-


no je spreman da se obrazuje u osnivanju vođenju privatnog biznisa. Sa druge strane tipičan pred-stavnik studenata sa neizraženom preduzetničkom željom bi bila devojka sa prve godine studija matematike na Prirodno matematičkom fakultetu. Roditelji joj se bave poljoprivredom. Pre upi-sa na fakultet završila je gimnaziju sa odličnim uspehom. Do sada nije upražnjavala preduzetničke aktivnosti i nema sklonosti za to. Ima nešto viši prosek na dosada položenim ispitima (8,10) i pla-nira da se zaposli u državnoj službi ili javnim ustanovama. Nije spremna da dodatno uči iz oblasti preduzetništva.

Generalni zaključak da se veća rasprostranjenost preduzetničkih težnji među studentima Fa-kulteta tehničkih nauka mora izdvojiti kao veoma značajna. On ukazuje na studente Fakulteta teh-ničkih nauka kao potencijal budućih osnivača biznisa u sektorima sa visokim tehničkim inovacija-ma. U tom smislu bi dalje poboljšanje stava studenata FTN-a prema preduzetništvu sistematskim obrazovanjem iz ove oblasti, bez sumnje, moglo doprineti pretvaranju potencijala studenata u jed-nu od vrlo efektnih poluga budućeg razvoja (Markov & Mirkov, 2007).

3. Metod istraživanjaZa potrebe našeg istraživanja konstruisali smo poseban upitnik stavova prema preduzetništvu.

Upitnik u sebi sadrži pitanja višestrukog izbora (kvalitativni podaci) i pitanja tipa petostepene Li-kertove skale stavova (kvantitativni podaci).

Uzorak ispitanika čine 178 studenata Fakulteta tehničkih nauka, pete (završne) godine studi-ja. U pogledu strukture uzorka po polu planirana je ujednačena zastupljenost studenata i studen-tkinja. U našem slučaju nešto je više ispitanika muškog pola 95 (53,4%) u odnosu na broj ispitanih studentkinja 83 (46,6%). Za potrebe našeg istraživanja formirali smo reprezentativan uzorak stu-denata Fakulteta tehničkih nauka po departmanima. Prilikom formiranja uzorka striktno smo se držali proporcionalnog odnosa upisanih po departmanima. Ovakav uzorak smo formirali radi do-bijanja što validnijih podataka (Slika 1).

Slika 1: Uzorak prema departmanu ispitanika

Predmet istraživanja su nam stavovi studenata, po pitanjima: • Da li ste ikada razmišljali da započnete sopstveni biznis ? • Da li sebe pre zamišljate kao zaposlenog u nekoj firmi/kompaniji ili kao vlasnika sopstve-

nog preduzeća ? • Ko vas ohrabruje, obeshrabruje, a ko utiče na vašu odluku da započnete sopstevni biznis ?• Koji su najvažniji demotivatori (strahovi) za vaše uključivanje u biznis ?• U kojoj meri na Fakultetu tehničkih nauka nastavni planovi i programi podstiču preduzet-

nički duh ?Dobijeni podaci su uneti u programu Excel 2007, a sama obrada je izvršena u programu SPSS

for Windows ver.17. Prilikom obrade podataka korišćene su sledeće statističke procedure: tabelar-no i grafičko prikazivanje podataka, Hi kvadrat test, analiza varijanse i klaster analiza, a sve u zavi-snosti od toga da li radimo sa kvalitativnim ili kvantitativnim podacima.

U našem istraživanju nezavisne varijable su pol ispitanika i departman na kome ispitanik studi-ra. Zavisne varijable su: ko presudno utiče na odluku, demotivatori, strahovi i svi momenti koji uti-ču na odluku studenata da li započeti sopstveni biznis.

4. Rezultati istraživanjaRezultati istraživanja pokazuje da je čak 83.1% naših ispitanika razmišljalo o pokretanju sop-

stvenog biznisa, pri čemu nema značajne razlike među ispitanicima po polu. Kada je u pitanju viđe-nje sebe u skorijem periodu, veći procenat ispitanika 52,8% vidi sebe kao zaposlenog u već posto-jećoj kompaniji/firmi što je u suprotnosti sa podatkom o procentu onih koji su razmišljali o pokre-tanju sopstvenog biznisa i govori u prilog tome da dobar deo studenata još za vreme studija odu-staje od ideje o pokretanju biznisa.

Iz Tabele 1 vidimo da na odluku o pokretanju sopstvenog biznisa po mišljenju ispitanika presu-dan uticaj ima državna politika i roditelji odnosno porodica, a kao najmanji su označili nastavnike i predavanja odnosno obrazovni sistem.

Tabela 1: Ko/Šta najviše utiče na odluku mladih o započinjanju sopstvenog biznisa

Motivatori Broj Značajnost

Državna politika 178 3,18

Roditelji i porodica 178 2,81

Drugi preduzetnici 178 2,71

Mediji (TV, Radio, Internet) 178 2,58

Prijatelji 178 2,41

Nastavnici i predavanja (obrazovni sistem) 178 2,24

Kada su u pitanju demotivatori iz Tabele 2 možemo uočiti da su finansijski rizik i pristup finan-sijskim sredstvima ocenjeni kao najuticajniji dok se nedovoljne kvalifikacije smatraju najmanjim demotivatorom.



Tabela 2: Ko/Šta najviše utiče na odluku mladih o nezapočinjanju sopstvenog biznisa

Glavni demotivatori Broj ZnačajnostFinansijski rizik 178 3,97Pristup finansijskim

sredstvima178 3,61

Konkurencija 178 3,13Administrativni problemi 178 2,99Nedovoljne kvalifikacije 178 2,92

Najveći broj ispitanika smatra da su ih nastavni planovi i programi samo delimično osposobili i motivisali za samostalno započinjanje biznisa (58,4%), 31,5% ispitanika smatra da ih nisu uopšte osposobili i motivisali, a samo 10,1% smatra da jesu (Slika 2). Po ovom pitanju ne postoje statistič-ki značajne razlike među ispitanicima po polu.

Dalje, najveći broj ispitanika (34,8%) smatra da bi strategija na državnom planu najviše dopri-nela razvoju preduzetničkog duha. Pomoć kroz centar za preduzetništvo mladih 31,5% ispitanika je istaklo kao nešto što bi doprinelo razvoju dok 27% njih smatra da bi uvođenje većeg broja pre-duzetničkih predmeta u nastavne planove bilo od presudnog značaja.

Slika 2: Da li smatrate da su Vas nastavni planovi na vašem smeru osposobili i motivisali za samo-stalno započinjanje sopstvenog posla ?

Takođe, pokazalo se da postoji statistički značajna zavisnost između pola ispitanika i izraže-nih preduzetničkih težnji (Hi kvadrat = 7,91, p=0,005, df=1). Naime znatno je veće prisustvo lica sa izraženim preduzetničkim težnjama među mladićima nego među devojkama. Ovakav rezultat istraživanja bi mogao biti pripisan tradicionalnom izboru zaposlenja kod nas, ali možda čak i ve-ćem strahu devojaka za upuštanjem u rizičan poduhvat pokretanja sopstvenog biznisa u današ-njim prilikama.

U cilju dobijanja što kvalitetnijih i praktično upotrebljivih rezultata proveli smo klaster anali-zu dobijenih podataka. Dobili smo dva klastera (Tabela 3), grupe ili profila studenata završne godi-ne studija po pitanju njihovih preduzetničkih težnji. U prvi klaster spada 47,8% ispitanika, a u dru-gi 52,2% ispitanika što nam govori da su ispitanici ravnomerno raspodeljeni.

Tabela 3. Rezultati klaster analiza

Karakteristike prvog klastera Karakteristike drugog klastera1.Dominiraju ispitanici ženskog pola 1.Dominiraju ispitanici muškog pola

2.Najviše ispitanika je sa Departmana za Industrijsko inženjerstvo i menadžment

2.Najveći broj ispitanika je sa smera Ener-getika, elektronika i telekomunikacije

3.I jesu i nisu razmišljali o pokretanju sop-stvenog biznisa

3.Svi su razmišljali o pokretanju sopstve-nog biznisa

4.Sebe zamišljaju kao zaposlene u postoje-ćim firmama

4.Sebe zamišljaju kao pokretača sopstve-nog biznisa

5.Imaju više negativno mišljenje o tome koliko su ih nastavni planovi osposobili i moti-

visali za samostalno započinjanje posla

5.Smatraju da su ih nastavni planovi samo delimično osposobili

6.Najviše smatraju da bi adekvatna strate-gija na državnom nivou uticala na odluku mla-

dih o započinjanju sopstvenog biznisa.

6.Po njihovom mišljenju najveći doprinos bi im dao Centar za preduzetništvo mladih

5. Interpretacija dobijenih rezultataAnaliza rezultata istraživanja pokazuje da je veoma veliki broj studenata, čak 83,1% razmišlja-

lo o pokretanju sopstvenog biznisa. Međutim nasuprot tome kada pogledamo broj onih koji sebe ipak vide kao zaposlenog u već postojećoj kompaniji/firmi (53,2%) dolazimo do zaključka da mladi ljudi odustaju od ideje o pokretanju sopstvenog biznisa pre nego što i pokušaju. Činjenica da naj-veći broj anketiranih smatra da na odluku o pokretanju sopstvenog biznisa presudan uticaj ima dr-žavna politika i roditelji odnosno porodica, navodi nas na zaključak da uprkos težnjama i željama mnogih njihove ideje neće zaživeti iz očiglednog straha zbog nesigurne situacije u zemlji koja obe-shrabruje mlade da se odluče na taj korak.

Svakako da u prvi plan izbija finansijski rizik i pristup finansijskim fondovima jer u državi ne po-stoji jasna politika stimulacije pokretanja novih malih i srednjih preduzeća. Sa druge strane možda može da zabrine činjenica da mladi nedovoljne kvalifikacije smatraju najmanjim demotivatorom. Kao što smo možda mogli i očekivati uticaj obrazovnog sistema se pokazao kao nedovoljan pa tako 58,4% ispitanih smatra da su ih nastavni planovi i programi samo delimično osposobili i motivisa-li za samostalno započinjanje biznisa dok čak 31,5% smatra da ih nisu uopšte osposobili i motivi-sali. To je činjenica koja koja mora da dovede do toga da u budućnosti angažovanje na nivou fa-kulteta, ali i univerziteta u području preduzetničkog obrazovanja bude na mnogo višem stepenu i da predmetima iz oblasti preduzetništva kao i praktičnim znanjima moraju da budu pokriveni stu-denti svih smerova / departmana. Kada je u pitanju izlaz iz situacije odnosno pitanje u čemu vide rešenje najveći broj ispitanika (34,8%) smatra da bi strategija na državnom planu najviše doprine-la razvoju preduzetnčikog duha. Pomoć kroz centar za preduzetništvo mladih 31,5% ispitanika je istaklo kao nešto što bi doprinelo razvoju dok 27% njih smatra da bi uvođenje većeg broja predu-zetničkih predmeta u nastavne planove bilo od presudnog značaja.

Kada je u pitanju analiza o uticaju pola na preduzetničke težnje tu se potvrdilo da su preduzet-ničke težnje značajno više izražene među mladićima nego među devojkama što se jednim delom može pripisati tradicionalnom izboru zaposlenja kod nas, ali i većim strahom devojaka za upušta-njem u rizičan poduhvat pokretanja sopstvenog biznisa u današnjim prilikama.



Može se uočiti da postoji statistički značajna razlika među našim ispitanicima po pitanju utica-ja nastavnih planova na preduzetničke težnje po polu ispitanika. Od onih koji su ocenili da su na-stavni planovi imali pozitivan uticaj na njihovo osposobljavanje čak 77,8% su bili ispitanici muš-kog pola.

Zanimljivo je primetiti da je klaster analiza dobijenih podataka izdvojila dva klastera, grupe ili profila studenata završne godine studija po pitanju njihovih preduzetničkih težnji.

6. ZaključakPoredeći naše rezultate sa rezultatima Markov i Mirkov (2007) može se izvesti zaključak da je

situacija (barem posmatrano po istraživanju sprovedenom među studentima završne godine Fa-kulteta tehničkih nauka) donekle povoljnija na Fakultetu nego na nivou Univerziteta u Novom Sadu. Uporedna analiza rezultata dobijenih u ovom istraživanju sa sličnim istraživanjima sprove-denim u zemljama Evropske unije pokazuje da postoji još prostora za unapređenje preduzetničkog duha među visoko-obrazovanim mladima, pre svega kroz obezbeđenje mehanizama za pružanje finansijske podrške uz manji rizik. Ono što nikako ne ide na ruku je da se ogroman procenat mladih i pored razmišljanja o pokretanju sopstvenog biznisa ipak odlučuje za zaposlenje u već postojećim kompanijama što svakako govori o tome da faktori koji utiču na odluke mladih imaju nepodsticaj-nu ulogu. Takođe, činjenica da je obrazovni sistem (nastavnici i predavanja) rangiran kako posled-nji na listi motivatora govori u prilogu argumentaciji da nastavni planovi i trenutni pristup obrazo-vanju forsirju rad u postojećim, a ne pokretanje novih firmi. Zbog toga je neophodno razvijati pre-duzetničko obrazovanje, podsticati projekte koji se bave ovom problematikom i jačati neformalno obrazovanje kako Srbija ne bi kasnila na tom polju za regionom.

Na osnovu dobijenih rezultata moguće je kreirati čitav niz predloga za unapređenje preduzet-ničke klime na Fakultetu i među studentima. Prvo, u skladu sa najboljom praksom razvijenom u Evropskoj Uniji i zemljama okruženja, predlaže se osnivanje Centra za razvoj preduzetništva mla-dih pri Fakultetu i Univerzitetu sa ciljem da bude motivator i inspirator novih poslovnih ideja među visoko obrazovnom omladinom, tačka oslonca i dodatne edukacije u procesu stvaranja preduzeća zasnovanih na znanju. Zadatak Centar bi bio da obezbedi podršku mladim ljudima, pre svega stu-dentima, u započinjanju sopstvenog biznisa, kroz:

• konsalting, trening i obuku u oblasti preduzetništva, kreiranja ideja, razvoja kreativnosti • povezivanje sa poslovnim partnerima i izvorima finansija • proveru biznis ideje kroz takmičenje biznis planova• biznis inkubator za kompanije kreirane od strane studenataDrugo, preduzetnička nastava treba da bude bolje vrednovana na nivou univerziteta i prisut-

na u nastavnim planovima različitih fakulteta, sa sistemom nagrađivanja i kvalifikovanim predava-čima koji su u stanju da stvore interaktivan odnos sa „spoljnim svetom“ pre svega sa privredom i preduzetnicima. Formalni nastavni sadržaji, ali i neformalni preduzetnički programi imaju više ci-ljeva, poput: razvoja preduzetničke motivacije među studentima, trening studenata za pokretanje sopstvenog biznisa (planiranje, umrežavanje, prodaja, izvori finansiranja...), razvoj preduzetničkih sposobnosti potrebnih za otkrivanje i korišćenje pruženih mogućnosti, itd. Oni moraju naći svo-je mesto i na našem univerzitetu. U okviru svojih nadležnosti Fakultet i Univerzitet trebalo bi da:

• Kreiraju strategiju i naprave akcioni plan za istraživanje i nastavu u polju aktivnosti zasno-vanih na praktičnom radu, preduzetništvu, kreiranju novih kompanija i spin off kompanija.

• Da ponude približavanje preduzetništva i samozapošljavanja svim studentima tokom nji-hove prve godine studija kao i da omoguće zainteresovanim studentima da prisustvuju seminarima i predavanjima na ovu temu.

• Da kreiraju jedan sistem koji će motivisati i nagrađivati nastavno osoblje koje se bavi stu-dentima koji iskažu interesovanje u polju preduzetništva kao i da podstaknu istraživanja i aktivnosti u toj oblasti.

• Da postave jasna pravila o intelektualnoj svojini Konačno, potrebno je da društvo prepozna i nagradi uspešne institucije, kako bi ih motivisalo

da budu još posvećeniji ovom poslu i omogućilo da se na univerzitetima razvija preduzetnički po-tencijal i inovativnost. Kao najbolji primer može poslužiti Engleska, u kojoj se svake godine dode-ljuje nagrada „Preduzetnički univerzitet“, što vodi ka povećanju prestiža institucije.

Entrepreneurial Aspirations of the Faculty of Technical Sciences Students’

AbstractThe paper investigates students’ motivation and attitudes toward starting up their own busi-ness. On basis of 178 collected responses from students of the final year at the Faculty of Technical Sciences (Novi Sad, Serbia) quantitative and qualitative analyses are conducted. Results show that majority of students (83.1%) had thought about starting up own business. Furthermore, 46% of students are still interested in starting up own or continuing family business. However, practice shows that young people give up an entrepreneurial idea before they even try. More important, students change their minds, from being employer to being employed – during studies. The results show that among students the most influential mo-tivators are state policy and family, while educational system (teachers and lectures) is the lowest ranked. The main demotivators are financial risk and availability of finance. Based on these findings paper suggests establishment of the Center for Youth Entrepreneurship at the Faculty and University level, better approach to entrepreneurial education and overall pro-motion of entrepreneurship in public as main steps toward better results.

Ključne reči: Preduzetničke težnje studenata, preduzetništvo mladih, Srbija

Literatura1. Cosic, I., Tekic, Z. (2008). Platforms and Regions of Knowledge – The Route Towards Knowledge Society, Pro-

ceedings of XIV International Conference on Industrial Systems IS’08, Novi Sad: Faculty of Technical Scien-ces, p. 499- 507,

2. EOS Gallup Europe. (2004). Flash 160 Entrepreneurship. Report for EC, available at: http://ec.europa.eu/enterprise/newsroom/cf/_getdocument.cfm?doc_id=3941 (Retrieved: 01.04.2012)

3. Lüthje, Ch., Franke, N. (2003). The making of an entrepreneur: Testing a model of entrepreneurial intent among engineering students at MIT. R&D Management. 33. p. 135-147

4. Markov S., Mirkov, S. (2007). Preduzetničke težnje studenata u Vojvodini. U Markov S., Stanković F. (ur.) Uni-verzitet i preduzetništvo, Novi Sad: University of Novi Sad, p. 73-113

5. Sanholtz, K. (1990) MBA: Attitudes, The College Edition of the National Business Employment Weekly, Spring, 14-15

6. Tekic, Z., Cosic, I., Todorovic, V., Jovanovic, M. (2010). The Interplay of Entrepreneurship, Technology and Business at University Settings. U Mirkov, S. i Molnar, R. (Ur): Zbornik radova I Naučno stručni skup Preduzet-ništvo, inženjerstvo i menadžment. Zrenjanin: Visoka tehnička škola strukovnih studija. p. 41-47.



Prilog – Korišćeni upitnik

Practice firm model – getting competences with method “Learning By Doing”

Irena Naraks, Secondary school of Economics Celje, Celje, Slovenia, [email protected]

AbstractA practice or training firm is a virtual company, ran like a “real” business, silhouetting a “real” firm’s business procedures, products and services. Each practice firm trades with other prac-tice firms, following commercial business procedures in the practice firm’s worldwide eco-nomic environment. A practice firm resembles a real company in its form, organisation and function. Although there is no actual transfer of goods or money, other transactions take place: orders are made, invoices issued and financial records maintained - including credi-tors, debtors, stock holdings and so on. A practice firm researches the market, advertises, buys raw materials, transports, stocks, plans, manufactures simulated goods, sells simulated products or services, and pays wages, taxes, superannuating etc. Secondary school of Eco-nomics Celje, Slovenia (SES) was a partner in the IPA project - Modular curriculum for train-ing firms. As a good practice example from EU, SES served as a platform for developing Cro-atian curriculum for training firms, adapted to local/regional/national educational and la-bour market needs.

Keywords: practice firm practice firm trainee, trainer in practice firm, task division, EURO-PEN, central office, quality certification, modular curriculum, IPA project

1. IntroductionIn the modern world employers ascertain that knowledge achieved by trainees in the regular

course of education is not adequate. The graduates do not get enough practical knowledge, but too much general, therefore it is necessary to organize additional courses and other educational forms, to get adequate practical knowledge. This gap arises above all because experts from prac-tice are not involved in the formation of educational programmes and curricula. It happens that schools or educational organisations offer employers educational programmes instead of getting from employers characteristics of the personnel, which should be employed. If the situation was reversed educational organisations would prepare educational programmes which employers re-ally require. The lack of practical knowledge should be fixed by integrating other work forms into educational programmes, such as the practice firm model. A Practice firm represents a simulation of work processes, where trainees and teachers are employed at concrete work places in a com-pany, a bank, or an insurance company. It is a simulated company, set up by trainees, with the as-sistance of a facilitator, to undertake simulated commercial activities. Practice firms trade with each other in a closed economy, according to strict commercial principles.

208 Irena Naraks: Practice firm model – getting competences with method “Learning By Doing”

2. The practice firm modelA practice firm is the centre of vocational learning that provides students or trainees with

hands-on business skills and enhances their knowledge and experience of business practices. It also represents an educational centre in an educational or any other organisation. Work is organ-ised in a classroom, which is equipped as a business office, with modern equipment and divided into job assignments. These can be divided in different ways, but usually trainees divide their as-signments into management, accounting, secretary’s office, recruitment service, marketing and purchasing department.

Trainees form a practice firm and are actively involved in the so called “common market of practice firms”, at home and abroad. Trainees deepen their previously achieved theoretical knowl-edge by performing their tasks, and gain practical knowledge in the fields of computer science and information technology, entrepreneurial and economic legislation, economic operations and cor-respondence, accounting, business mother tongue and foreign languages, communication and et-iquette, under the supervision of trainers - teachers who run work, monitor, analyse, direct and advise.

The practice firm concept can be adapted to any level of business training.

a) Target groups of practice firms are as follows:• Unemployed• Returnees to work• School/College/University students• Employees, for training and retraining• People wishing to set up their own business• People with disabilities • Other disaffected persons

b) Benefits of practice firms to target groups:• Development of enterprise skills,• Provision of work experience,• Direct links with employers,• Learning by doing,• Working by using latest technology,• Networking within international practice firm network,• Development of world-wide links,• Development of key skills,• “Live trading” at trade fairs,• Development of foreign language and intercultural skills.

2.1 Operation of a practice firmThere are full-time and part-time practice firms, depending on the target group. Full-time

practice firms (mainly for participants in retraining courses) work 8 hours per day, each day of the week. Part-time practice firms (mainly for vocational business school, college and university stu-dents) work from 3 to 12 hours per week.


Each practice firm develops a business plan, organisational structure and board of directors, and reports regularly. It trades with other practice firms during normal office hours and through the trading year, as specified by the programme or curriculum under which the practice firm operates.

Practice firms use administrative and financial documentation and techniques:• Registration of businesses and product names• Incorporation including memorandum and articles of association, joint venture arrange-

ments, partnership etc• Insurances, workers compensation, protection of patents, trademarks, intellectual proper-

ty etc• Application for a bank account, loans and overdraft facilities• Any specialist licences (e.g. health requirements)• Conformity with environmental and occupational health and safety standards• Setting up an organisational structure, e.g. personnel, purchasing, marketing and sales,

accounting etc.Usually there are between 15 and 20 trainees in a practice firm, depending on the facilities

available (e.g. computers). A practice firm continues its existence despite the turnover of differ-ent groups as employees. To join the firm, each person prepares an application for a specific po-sition, undergoes an interview and joins a workgroup in one of the defined areas. Recognition or prior learning processes would be available to candidates. During the learning experience, staff development and on-the-job training are available to trainees as would be the case in a real busi-ness environment. Trainees are paid a fictitious salary which can also be spent in practice firm dealings.

2.2 Objectives of practice firm modelThe practice firm participants learn to work as a team, develop inter-personnel skills, and im-

prove their learning experience by performing the various tasks. They are able to use the informa-tion technology to contribute to the planning, organising and monitoring of the work, including preparing minutes of meetings. They can design documentation and contribute to the improve-ment of there and the business’s performance. The business enables them to be involved in prob-lem solving with their colleagues as well with their customers and suppliers. They learn by actions to initiate and evaluate any potential improvement to the services they offer.

3. The role of trainers (teachers) in practice firmsWhich training method comes to mind when hearing the following catchwords?• Lifelong learning,• Comprehensive hands-on business education,• Learning by doing,• Personalised training,• Training of soft skills,• Flexible training methodology used throughout the world,• Wide range of target groups involved,• Flexible education to meet the demands of the dynamic business world,• Education with a quality mark.

The practice firm concept incorporates all of the above mentioned catch words. The develop-ment of information technology enables faster development of an individual, because trainees get information also outside educational organizations. These have the role of insuring source acces-sibility, rather than information conveyance itself.

“Working” in a practice firm, students get skills that are necessary for a working area:• Empirical learning - learning by doing,• Feeling of responsibility,• Co-operation,• Team work,• Initiatives,• Self-learning.

Work is directed by a teacher who follows, directs and advises. The role of the teacher is changed because they do not use the frontal method of teaching, but active working methods. A teacher in a practice firm takes the role of a link between theory and practice, an adviser at learn-ing, a head of working process and an operating advisor at team work and team decision making. The main emphasis in a practice firm is on practical work in the frame of an imaginary business op-eration, called practice firm market, in which the teacher trains students for key tasks in business operation, which is impossible in otherwise established form of lessons.

3.1 Task division A teacher - trainer prepares division of tasks in accordance with the curriculum, catalogue of

knowledge and in agreement with trainees. Each trainee has to execute them on his place of work. If possible, trainees should be divided into the places of work they are most interested in. It is dif-ficult to give a general recommendation how to divide work into individual departments where trainees perform their work therefore only a suggestion is given.

4. International aspect of the practice firm model

4.1 EUROPEN – the worldwide network of practice firmsEUROPEN is a non-profit association that was set up on the 27th of October 1997. It used to be

a European Project that was started in November 1993 and financed by the European Social Fund (45%) and the Land North-Rhine Westphalia (55%). It is with over 5.500 practice firms in more than 42 countries the biggest association of practice firms. The association promotes language, cultur-al, business and social competences through exchanges, international meetings, workshops and commercial trading between practice firms.

The association creates and supports this unique hands-on training methodology through the development and delivery of a wide range of commercial services via national central offices. EU-ROPEN is involved in the following main areas: initial training, further training and retraining, con-sultancy, qualification standardisation, research, software development, development of curric-ulum criteria and exchange of experiences between countries that belong to EUROPEN. The EU-ROPEN Co-ordination Centre supports the development of the EUROPEN network and provides the national central offices and practice firms, professional organisations, educational organisa-



tions, interested companies and political organisations with assistance, services and information at their request.

4.2 Quality certificates for practice firms and practice firms traineesPractice firms and its trainees belonging to EUROPEN can obtain two kinds of quality certifi-

cates if they fulfil the detailed required criteria. One is a minimum quality certificate for practice firms and the other one is a minimum quality certificate for practice firm trainees. Due to the di-versity of the target groups in the EUROPEN network, the certificates benefit not only those work-ing towards evidence for vocational qualifications, but also those needing initial and continuous training for national curricula and/or preparation for work and/or retraining in work. The certifi-cates also support real companies by training, in practice firms, future employees in the latest ad-ministrative systems and procedures, through the use of appropriate technologies, to an interna-tionally agreed certifiable quality standard.

5. Central officeTo be able to function as “realistic” enterprises, the practice firms in a country make use of the

services of a central office. The basic role of the central office is offering services for the market of practice firms and simulation of state institutions and administrative organs. Central office offers support for work in practice firms, establish and maintain international contacts and link practice firms with other entrepreneurial ways of education.

For this purpose a special organ should be established in the country to implement this func-tion. In Slovenia such an organ is called “Centrala učnih podjetij Slovenije” (Slovene Centre For Training Companies, CUPS).

5.1 Slovene Centre for Training CompaniesSlovene Centre for Training Companies connects all practice firms in Slovenia and offers them

professional support and services, which are necessary for continuous operation. It started oper-ating on 1st September 2003 in Secondary school of Economics Celje.

a) Basic objectives of the Central Office for practice firms:• To form and develop active and efficient connection among slovene practice firms in scho-

ols and to perform adult education,• To assure quality operation of the practice firm network, to develop and form the most

modern methods and work procedures,• To co-operate in evaluation of practice firm work,• To take care of the use of uniform standards of practice firm operation (software …).

b) The purpose and role of Slovene Centre for Training Companies:• To connect practice firms,• To promote and develop practice firms in Slovenia,• To organize and perform education for trainers of practice firms,

• To offer various services for practice firms on national level,• To enable active business connections of all practice firms,• To enable incorporation in international practice firm network.

c) Basic tasks of Slovene Centre for Training Companies:• To create conditions and offer help in founding and spreading of practice firm network in

compulsory school education as well as in the field of adult education,• To organize and perform education for trainers of practice firms,• To co-ordinate practice firm market,• To simulate operation of practice firm registration, • To simulate bank services,• To simulate tasks performed by tax office,• To simulate foreign trade operation and customs,• To perform post and telecommunication services,• To organize practice firm fairs and to promote practice firms in public,• To help practice firm incorporate in international practice firm network.

6. Cooperation and role of Secondary school of

Economics Celje (Slovenia) in the IPA project Secondary school of Economics Celje took part in the IPA project as a partner school with

15 years of experiences with the operation in training firms. The overall objective of the pro-ject was to facilitate and increase the level of entrepreneurial knowledge, skills and attitudes of school management, teachers and students in vocational education and training the Katarina Zrin-ski staff. In the last decade, the renovation of secondary vocational education system in Slovenia has given practice firms have a very special position. Entrepreneurial competence is incorporat-ed in all European national curricula as one of the eight key competences (Council of Europe). Sec-ondary economic school Celje hosts the Slovene Centre for Training Firms, which functions as a body of coordination for practice firms for the whole country and also organizes a yearly Interna-tional practice firm fair.

Teachers of Secondary economic school Celje had been actively involved in three different ex-pert project bodies: Work team, Operative Body and External Evaluation Team.

The basic activities in which they were active as members of the Work team, were:• Admission of students and teachers of Katarina Zrinski and presentation of the practice

firm model.• Participation in workshops in Zagreb, with the presentations of the curricula for second and

third grade students. In most Slovene vocational business schools, the training in practice firms starts in the second year, with students exchanging their tasks within the practice firm. In the third year they are “employed” in the practice firm and each of them performs a specific task in a particular department.



Figure 1: Comparison of the practice firm in the second and third year of training at Secondary school of Economics Celje.

• Presentation of the Slovene Centre for Training Firms, especially in finding solutions for VET incubator

• The organization of an international practice firm trade fair and a report on all necessary activities to prepare the event, including the preparation of students and mentors, their preparation of marketing materials, stand preparation, business communication courses, preparation of documentation, and a report on the fair’s success, in terms of reaching the goals the practice firms will have had for the fair, reflecting the success of above mentioned preparations

• Participation in testing computer software solutions for practice firms. Secondary Econo-mic School Celje developed a virtual electronic payment system, which could be connected to similar systems in other countries

Figure 2: The simulation of online banking for practice firms.

• Review incurred manuals• The members of Operative body involved in monitoring the results of the project and

planning additional solutions • External evaluation team members were monitoring and evaluating the curriculum Pilot

project, which is installed in the final result

7. ConclusionPractice firms can be established in almost any line of business, from wholesale to retail and

services. European examples range from information technology, electronics and banking to fash-ion, tourism and crafts. They are usually oriented towards the local market structure and seek a sponsor firm from the local community. Sponsoring firms often recruit from “their” practice firm because the training is directly relevant to their situation. The model approaches the education-al system of “learning by doing” and can be introduced in different fields of educational process on different levels. The model can also be adapted to both youth and adults, included in regu-lar or post-regular studies. It can be given in a form of a seminar, to gain specialist entrepreneur-ial knowledge. This form is designed for supplementing knowledge of those who are already em-ployed, but it can also be used for the unemployed and for those who will retrain. Working in practice firm enables students to get the knowledge necessary for incorporation into the work-ing process easier, and it is more interesting for the students from the point of view of methods. Students develop the feeling of responsibility, team work ethics, and they are enthusiastic about innovative teaching methods. The teacher must follow the influence of factors on success in ed-ucation. Practice firm, as a method, is flexible and can be used also in other fields of education, e.g. for other professions. In general, it has positive consequences in professional socialisation of an individual.



Sažetak Vježbovna tvrtka je virtualna tvrtka pokrenuta kao “pravi” posao simulirajući “pravi” po-slovne procese, proizvode i usluge. Svaka vježbovna tvrtka posluje s drugim vježbovnim tvrt-kama, slijedeći komercijalne poslovne postupke u praksi poduzeća u svijetu gospodarskog okruženja. Vježbovna tvrtka podsjeća na pravu tvrtku u svom obliku, organizaciji i funkciji. Iako ne postoji stvarni prijenos robe ili novca, druge transakcije se odvijaju: rade se narudž-be, izdaju se računi i financijski podaci se čuvaju - uključujući i vjerovnike, dužnike, one koji drže udjele u dionicama i tako dalje. Vježbovna tvrtka istražuje tržište, reklamira, kupuje si-rovine, transportira, pohranjuje, planira, proizvodi simuliranu robu, simulira prodaju proi-zvoda ili usluga i isplaćuje plaće, poreze, itd. Srednja ekonomska šola Celje (Slovenija) je bila partner u IPA projektu - Modularni kurikulum za vježbovne tvrtke. Kao primjer dobre prakse iz EU služila je kao platforma za razvoj hrvatskog nastavnog plana i programa prilagođenog lokalnim / regionalnim / nacionalnim potrebama obrazovanja i tržišta rada.

Ključne riječi: vježbovna tvrtka, pripravnik u vježbovnoj tvrtki, trener u vježbovnoj tvrtki, po-djela zadaća, europski, središnji ured, certifikat kvalitete, modularni kurikulum, IPA projekt.

References 1. ACT. Die Servicestelle österreichischer Übungsfirmen stellt sich vor (1995). ACT, Vienna. 2. ACT. Die Idee der Übungsfirma im Humanberuflichen Schulwesen (1995). ACT, Vienna. 3. EUROPEN. The Practice Firm Concept (2006), Essen. 4. Everard, K.B., Morris, G. (1990). Effective School Management, Paul Chapman Publishing Ltd., London. 5. Fuchs, W., Posad, C. (1995). Das Ausbildungskonzept Zum Übungsfirmentrainer Und Übungsfirmenleiter,

ACT, Vienna. 6. Rupret, D. (1990). Uvajanje izobraževalnega modela “učna družba” v izobraževalni sistem v Republiki Slove-

niji, Magistrsko delo, Kranj. 7. Turnšek, J. (2007). Wordwide Practice Entereprises Network – Trading at the Edge of Reality, MIC Faculty for

Management, Koper. 8. Žuraj, D. (1999). Projekt učna firma, Interno gradivo, Srednja ekonomska šola, Maribor. 9. http://cms.europen.info/index (Retrieved: 08.03.2012).10. http://www.cups.si/ (Retrieved: 28.05.2012).

Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima

Jasna Peklić, Dječji vrtić „Markuševec“, Štefanovec 172, 10040 Zagreb, Hrvatska, mob: 00385 91 5407217, fax: ¸00385 1 4574810, e-mail: [email protected], Dinka Vujatović, Dječji vrtić „Markuševec“, Štefanovec 172, 10040 Zagreb, Hrvatska, Tel: 00385 1 4574803, fax: 00385 1 4574810, e-mail: [email protected]

SažetakPedagoške godine 2008./09. pokrenut je projekt „ Dječji tjedan poduzetništva“ u dječjim vrtići-ma RH. U proteklom periodu projektom je bilo obuhvaćeno jedanaest dječjih vrtića. Projektni tim u sastavu: Vitomir Tafra, predsjednik Upravnog vijeća Obrazovne grupe Zrinski, Zdravko Tka-lec, dekan Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje „Nikola Šubić Zrinski“, Jasna Peklić, ravnateljica DV „Markuševec“ i Dinka Vujatović, pedagoginja DV „Markuševec“ osmislio je, sudjelovao u realizaciji i proveo evaluaciju pokrenutog projekta.Početno je cilj projekta „Dječji tjedan poduzetništva“ bio senzibilizacija društva o potrebi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo od najranije dobi te stvaranje poduzetničkog ozračja koje će kroz igru i različite aktivnosti primjerene dječjoj dobi omogućiti djeci stjecanje nekih osnovnih podu-zetničkih znanja, vještina i stavova. Tijekom proteklog razdoblja projekt je evoluirao. Došlo se do spoznaje da je nužno educirati postojeći kadar u dječjim vrtićima što je projektni tim i intenzivni-je započeo u drugoj fazi pilot projekta. Edukacije su provođene kroz interaktivne radionice. Edu-cirani kadar će uz potporu i u suradnji s projektnim timom postupno u sklopu redovnih aktivno-sti uvoditi osnove poduzetništva uz obavezu redovitih izvješća o tijeku projekta. Isto tako i veći naglasak je stavljen na suradnju roditelja i lokalne zajednice, a o čijoj potpori ovisi ostvarivanje osnovne djelatnosti, kao i promidžba.Potreba za ovakvim projektom proizašla je iz novog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predš-kolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi, a kojem je jedan od osnov-nih ciljeva usklađenost s potrebama i razvojnim ciljevima hrvatskog društva i razvojnim potreba-ma pojedinca. Jedna od osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odre-dila Europska unija, a obrazovna politika Republike Hrvatske prihvatila i navodi ih u Nacionalnom okvirnom kurikulumu jest inicijativnost i poduzetnost. Ta se kompetencija odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djela te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, inicijativnost, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba, planiranje projekta radi ostvarivanja cilja te znanja i vještine potrebne za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. Naglasak je stavljen na očekivana odgoj-no-obrazovna postignuća u koja ulazi i razvoj poduzetničke kompetencije.

Ključne riječi: dječji vrtić, obrazovanje za poduzetništvo, dječje stvaralaštvo

UvodTreću godinu za redom Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske (ranije Mini-

starstvo gospodarstva, rada i poduzetništva) financijski podržava provođenje projekta „Dječji tje-dan poduzetništva“ u predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Osnovni je cilj projektnih ak-tivnosti senzibiliziranje uvođenja učenja za poduzetništvo u ustanove za rani odgoj i obrazovanje - vrtiće. Do sada je projektom obuhvaćeno 11 dječjih vrtića na području čitave države. Način pro-vedbe projekta su pripremili, realizaciju pratili, edukaciju provodili i evaluirali članovi projektnog

218 Jasna Peklić, Dinka Vujatović: Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima

tima Vitomir Tafra i Zdravko Tkalec, predavači Visoke škole „Nikola Šubić Zrinski“ (Zagreb), te Jasna Peklić, ravnateljica i Dinka Vujatović, pedagoginja iz dječjeg vrtića Markuševec (Zagreb). Aktivno-sti koje se realiziraju kroz projekt utvrđene su i u Strategiji učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. koju je dana 12. lipnja 2010.g. donijela Vlada Republike Hrvatske.

Potreba sustavnog uvođenja učenja poduzetničke kompetencije izražena je i kroz osnovne ci-ljeva novog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi, usvojenog 2010.godine. Ona je usklađena s potrebama i razvojnim ci-ljevima hrvatskog društva i gospodarstva te razvojnim potrebama pojedinca. Inicijativnost i po-duzetnost sastavnice su osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odre-dila Europska unija. Ta se kompetencija odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djela te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, inicijativnost, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba, pla-niranje projekta radi ostvarivanja cilja te znanja i vještine potrebne za pokretanje društvenih i tr-žišnih djelatnosti. Kompetencijski pristup učenju implicira tri osnovna područja i to: znanje, vješti-ne i stavove. Uzimajući u obzir dob djece u predškolskim ustanovama čitav je projekt fokusiran na usvajanje pozitivnih i pravilnih stavova o poduzetništvu, a ne zanemarujući ni znanje ni vještine.

1. Ciljevi i zadaće projektaCilj je prve faze projekta „Dječji tjedan poduzetništva“ senzibilizacija predškolskih ustanova o

potrebi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo od najranije dobi te stvaranje poduzetničkog ozrač-ja koje će kroz igru i različite aktivnosti primjerene dječjoj dobi omogućiti djeci stjecanje odgovara-jućih osnovnih poduzetničkih znanja, vještina i stavova. Projekt se provodi od 2009. godine, a nji-me je do sada obuhvaćeno 11 dječjih vrtića na području čitave države.

U drugoj fazi projekta cilj je izrada kurikuluma učenja za poduzetništvo u predškolskim usta-novama. Educiranje i osposobljavanje odgojno - obrazovnih radnika i stručnih suradnika i menad-žmenta predškolskih ustanova za samostalno provođenje i integraciju poduzetničkih sadržaja u re-dovan program predstavlja izuzetno bitan segment budućeg kurikuluma.

U realizaciju projekta na sustavan su način uključeni i roditelji. Oni se neposredno na radioni-cama a posredno u radu sa vlastitom djecom informiraju o sadržaju i vrijednostima poduzetničkih aktivnosti. U radu sa roditeljima daju se naputci o načinu podržavanja intencije i nakon završetka projekta. Odgovarajući je naglasak stavljen na suradnju s lokalnom zajednicom i strukturom lokal-ne vlasti kao bitnog čimbenika u razumijevanju kompleksnosti sudionika o čemu ovisi podrška ra-zvoju poduzetništva.

2. Tijek projektaNaš sveukupan razvoj ne temelji se samo na pomacima u znanju, već i na promjeni uvjerenja i

ponašanja. Dijete spoznaje sebe i svijet oko sebe praktičnim djelovanjem i interakcijom sa sredi-nom koja ga okružuje, odnosno putem poruka koje prima iz okoline. Djecu treba percipirati kao in-teligentna i kompetentna mala bića koja uče čineći i surađujući s drugima i koja su sposobna samo-organizirati vlastite aktivnosti. Iz tog razloga treba im ponuditi raznovrsne izvore znanja kroz mi-jenjanje i bogaćenje materijalnog konteksta u skladu s humanističkom razvojnom koncepcijom jer na taj način potičemo prirodan proces učenja.

Jedan od prirodnih načina učenja jest i rad djece na projektu, način rada gdje odgojitelj ne vodi nego potiče djecu, a takav način rada primjenjivao se u provođenju projekta „Dječji tjedan podu-


zetništva“. Projektni pristup nalaže svakom odgojitelju izradu početnog nacrta, tj. okvirni smjer razvoja projekta koji je prema potrebi promjenjiv, a ovisi o interesu djece. Djeca rukovođena vla-stitim interesom biraju određenu temu koju će istraživati a uloga je odgojitelja osigurati im resur-se potrebne za projekt, poticati ih na razmišljanje, na raspravu, zaključivanje i na suradnju, odno-sno razmjenu mišljenja s drugom djecom. Odgojitelj promatra i dokumentira tijek projekta ( foto-grafije, video i audio zapis, zabilješke dječjih izjava, zajedno s djecom izrađuje informativne plaka-te). Nastala dokumentacija ima višestruko značenje, od poticanja djece na raspravu i prisjećanja na važne momente projekta pa preko praćenja razvoja tijeka projekta, do njegove evaluacije i pre-zentacije (roditeljima, sustručnjacima, široj zajednici).

U projektu je u tri godine sudjelovalo 925 djece i 281 odgojiteljica, a 346 roditelja je sudjelova-lo u našem istraživanju koje smo proveli prije i poslije realizacije aktivnosti u vrtićima.

2009./10.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića:• DV „Markuševec“, Zagreb• Centar za predškolski odgoj Vinkovci, DV „Stribor“• DV „Biokovsko zvonce“, Makarska• DV „Zraka sunca“, Križevci

2010./11.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića:• DV „Markuševec“, Zagreb• DV „Ciciban“, Šibenik• DV „Olga Ban“ Pazin• Centar za predškolski odgoj Osijek, DV „Sjenčica“

2011./2012.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića:• DV „Radost“, Zadar• DV „ Metković“, Metković• DV „ Crvenkapica“, Ilok• DV „Vis“, Vis

Provođenje projekta „Dječji tjedan poduzetništva“ u prvoj i drugoj fazi podrazumijevao je su-stavno pripremljen program koji je djeci omogućavao izbor različitih atraktivnih aktivnosti sudje-lujući u:

• nabavi repromaterijala i opreme,• proizvodnji proizvoda,• prodaji proizvoda,• raspodjeli prihoda ( prihod umanjen za troškove je dobit), raspodjeli „plaće“,• potrošnji,• promotivnim aktivnostima,• upoznavanju karakteristika novca,• suradnji s lokalnom zajednicom.U drugoj fazi projekta veći naglasak je stavljen na edukaciju postojećih djelatnika odgojno -

obrazovnog procesa u dječjim vrtićima.

3. Priprema sudionika projekta u vrtićima Edukacija sudionika projekta u vrtićima započela je već za vrijeme pripreme realizacije pro-

jekta, prilikom slanja materijala s uputama. Nakon što su pročitali upute slijedile su odgovarajuće konzultacije, dogovor o samom tijeku događanja, upute u svezi ponuđenih poticaja, realizaciji ak-tivnosti i metodskom pristupu. Predstavnici Ministarstva poduzetništva i obrta i projektni tim pra-tili su provođenje aktivnosti u koje je bila uključena lokana zajednica i koja su medijski bila popra-ćena. Nakon završnih događanja i prezentacije radova u vrtićima su održane radionice za sve od-gajatelje i roditelje.

4. Osvrt na radionice Na edukativnim radionicama sudjelovali su odgojitelji, stručni timovi i ravnatelji koji su bili di-

rektno uključeni u provedbu svih projektnih aktivnosti. Inzistiralo se na sveobuhvatnosti zbog uspored-be rezultata evaluacijskih lista. Tijekom radionica razgovaralo se o provedbi projekta, iskustvima, za-pažanjima, postignućima. Iznosila su se različita mišljenja o pristupu tematici, pojašnjene su mnoge ne-doumice. Kako se radi o odgojno - obrazovnom kadru kojem nisu bliski ekonomski i poduzetnički poj-movi te zakonitosti ekonomije, članovi tima koji su po struci ekonomisti i pedagozi uvodili su odgojite-lje u novo područje na njima prihvatljiv način. Na praktična pitanja, kao i dileme o načinu implementa-cije poduzetničkih aktivnosti, odgovarale su članice tima pedagoške struke koje su na valorizirajući re-levantne faktore davale odgovarajuću pedagošku perspektivu. U konačnici kao najveća vrijednost po-kazalo se to da su ljudi različitih struka i obrazovanja učili jedni od drugih, izmjenjivali kreativne ideje, tijekom samog procesa korigirali jedni druge.

Nakon održanih radionica sudionicima je dana mogućnost da objektivno izraze svoje mišljenje i zadovoljstvo održanim radionicama kroz popunjavanje anonimnih evaluacijskih lista čije rezultate donosimo:

• Na pitanje kako se osjećaju nakon radionice, 100% sudionika se izrazilo pozitivno i izrazilo zadovoljstvo sudjelovanjem u radionici navodeći kako se osjećaju: zadovoljno, odlično, is-punjeno, ushićeno, osvještenije i poduzetnije.

• Na pitanje što im se najviše svidjelo većina odgovara : ekonomski aspekt i mišljenje dru-ge (ekonomske) struke (20%) te sama poticajna atmosfera za vrijeme radionice, razmjena stručnih mišljenja, nove ideje, kreativnost i brzina osmišljavanja novih projekata (što im je bio zadatak tijekom radionice). Svi odgojitelji (100%) smatraju da u provedenoj radionici ništa nije nedostajalo, s napomenom da se vremenski produže aktivnosti iz radionice.

• Na pitanje koliko će nove spoznaje koristiti u mijenjanju prakse i kreiranju programa, preko 50% odgojitelja kaže „mnogo“. Ostali navode da su osvijestili ekonomsku stranu rada, da više cijene sebe i svoj rad te da su dobili nove ideje i poticaje za daljnje projekte.

• Na slobodno pitanje što bi poručili voditeljima radionice, navode same pohvale i želju za daljnjom suradnjom te izražavaju zadovoljstvo što su mogli sudjelovati u ovom projektu.

Članovi projektnog tima svaku su radionicu dokumentirali putem zabilješka, foto i video zapisa te izradili završno izvješće.



5. Zaključak Temeljno obilježje Nacionalnog okvirnog kurikuluma jest prelazak na kompetencijski sustav.

Određena su očekivana učenička postignuća za odgojno - obrazovna područja po ciklusima pa je tako određen i razvoj kompetencija. Jedna od kompetencija koju smo dužni razvijati od najranije dobi jest i poduzetnička kompetencija. Nacionalni okvirni kurikulum polazište je za izradu peda-goških programa. On je okvirni, što znači da će uslijediti izrada konkretnih kurikuluma po razina-ma učenja. Dio koji zahtijeva najveću pozornost je dio koji govori o predškolskom odgoju. Razlog tome je dob djece koja usvajaju osnovne stavove o poduzetništvu. To je baza na kojoj se gradi či-tava struktura kurikuluma i na ostalim obrazovnim razinama. Pravilna uspostava sustava vrijedno-sti, pozitivnog stava o poduzetništvu i poduzetnosti ključan su faktor u budućem razvoju djeteta kao i njegovom profesionalnom te u konačnici životnom uspjehu. S aspekta društvene zajednice i opstojnosti te razvoja nacionalnog gospodarstva odgovarajućem učenju za poduzetništvo nužno se treba dati odgovarajući značaj. Ovaj je projektni tim, za sada, jedini koji radi sustavno, ciljano i strukturirano na razvoju poduzetničkih kompetencija djece predškolske dobi. Proveo je odgovara-juća istraživanja o tome u kolikoj mjeri smo uspjeli integrirati osnovne ekonomske pojmove u su-vremeni vrtićki kurikulum te kolika je podrška struke za nastavak projekta.

Provedena istraživanja potvrdila su predviđanu pozitivnu reakciju svih sudionika edukativnih radionica koji očekuju daljnju suradnju i rad na razvoju poduzetničkih kompetencija od najranije dobi te se osjećaju potaknuto, poduzetnije, nadahnutije za nove pothvate što posredno utječe i na djecu i njihovo učenje, ali isto tako vidimo i izraženu potrebu za ekonomskim aspektom edukacije.

U nastavku projekta nužno je veće uključenje i podrška struke na višim razinama. Mišljenja smo da će postignuta iskustva i znanja, uz prikupljenu i sistematiziranu pisanu, foto i video doku-mentaciju o projektu biti od velike koristi pri razradi cjelovitog kurikuluma učenja za poduzetniš-tvo u ustanovama za rani odgoj i obrazovanje (vrtićima).

Kao posebnu vrijednost provođenja projekta naglašavamo stvaranje poduzetničke atmosfere koja podrazumijeva bogat i poticajni prostorno - materijalni i socijalni kontekst koji je djeci omo-gućio samoinicirano i samoorganizirano učenje kroz igru. Osnovne ekonomske pojmove integrira-li smo u suvremeni kurikulum, kontekst koji je baziran na suvremenim znanjima, a koji je humani-stički i razvojno orijentiran.

The entrepreneurial learning for kindergarden

AbstractPedagogy year started 2008/2009 a project in the kindergartens of Republic of Croatia called „Children’s Entrepreneurship Week“. In the last period we covered eleven kindergartens with this project. Project team that participated in a realization and evaluation of the undergoing project con-sists of: Vitomir Tafra, head of the Executive Board of the Education Group „Zrinski“, Zdravko Tkalec, dean of the University College of Economics, Entrepreneurship and Management „Nikola Šubić Zrinski“, Jasna Peklic, principal of the kindergarten „Markuševec“ and Dinka Vujatovic, pedagogue of the kindergaten „Markuševec“.The goal of the project was to make society aware of the need for the entrepreneurship edu-cation from the earliest age of the child, and through the paly and surroundings in entrepre-neur spirit that will allow the children to acquire entrepreneur knowldge, skills and attitude. This project has evolved during the last period. We came to the conclusion that it is neces-sary to educate the kindergarten staff, with this conclusion our team has already started to work on the second faze of a pilot project with more determination. We did this through in-teractive workshops . Fully educated staff with all the support and cooperation with the pro-ject team, will gradually as a part of regular activities introduce the basics of the entrepre-neurship with committing themselves of giving regular reports about how the project is pro-gressing. Also, we have put an emphasis on a cooperation of the parents with the local com-munity, because we depend on the support of the same and on the promotion. The need for projects like these came out of the new National Curriculum framework for pre-school education and general compulsory and secondary education in which one of the main goals are to balance with the needs and development goals of Croatian society and an indi-vidual. One of the eight basic scopes for a long term education are initiative and entrepre-neur which was provided by EU, and the educational politics of the Republic of Croatia has accepted them and is instigating them in National Curriculum framework. That scope is re-ferring to the ability that an individual can produce ideas into actions and it is including cre-ativity, innovation, initiative, team work, resolving conflicts without violence, project plan-ning towards the realization and the abilities and the skills necessary for the activation of so-cial and market services. The emphasis is on the expected achievements of the educational system and development of the entrepreneur scope.

Literatura1. Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014., Vlada Republike Hrvatske, (2010).2. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje,

Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, (2010).3. Slunjski,E. (2008). Dječji vrtić zajednica koja uči, Zagreb: Spektar media4. Slunjski,E. (2011). Kurikulum ranog odgoja, Školska knjiga d.d., Zagreb


Upravljanje karijerom – poduzetnička kompetencija

5Career management - Entrepreneurial competence

Percepcija karijere poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola u

Republici Hrvatskoj

Vitomir Tafra, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, 10000 Zagreb, Hrvatska, Tel: +385 1 3010 618, Faks: +385 1 3014 943, E-mail: [email protected] Ines Elezović, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Petračićeva 4, 10000 Zagreb, Hrvatska, Tel: +385 1 4501 868, Faks: +385 1 4501 888, E-mail: [email protected] Ivana Sertić, Ekonomska škola Katarina Zrinski, Selska cesta 119, 10000 Zagreb, Hrvatska, Tel: +385 1 3695 588, Faks: +385 1 3014 943, E-mail: [email protected]

SažetakU ovom radu predstavljeni su rezultati dijela istraživanja na nacionalnom reprezentativnom uzorku učenika srednjih strukovnih škola (N=2 353), a koji se odnose na percepciju učenika strukovnih škola prema karijeri poduzetnika. Istraživanje je realizirano u okviru projekta Na-cionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja „Zastupljenost poduzetničkih sadrža-ja u programima srednjih škola“, a koji ima za svoju osnovnu zadaću, kvalitativnim i kvantita-tivnim metodama, utvrditi stavove ključnih aktera prema poduzetničkim sadržajima u sred-njim školama koje provode različite obrazovne programe. Naime, upravo za učenike srednjih strukovnih škola pretpostavljamo da će činiti jezgru budućih poduzetnika na kojima se veli-kim dijelom temelji ekonomska budućnost zemlje. Učenici su generalno pozitivno usmjereni na mogućnost poduzetničke karijere, no svoje poznavanje praktičnih pravila poslovanja ocje-njuju osrednjim. Velika većina smatra da je praktične vještine potrebne za pokretanje vlasti-toga posla moguće naučiti (92,5%) i to podjednako lako kroz dodatne edukacije (upisivanje tečaja) i odrađivanje prakse te u radu za nekoga drugoga, a najteže kroz pokretanje vlasti-te tvrtke. Ovaj nalaz ukazuje na to da učenici završnih razreda strukovnih škola imaju viso-ka očekivanja od redovnih, izvanrednih i dopunskih obrazovnih programa, a zapravo prilično nevoljko sami preuzimaju inicijativu.

Ključne riječi: karijera poduzetnika, strukovno obrazovanje, stavovi učenika

1. UvodIzbor zvanja i odgovarajuće srednje škole u konačnici definira poslovnu karijeru svakog učeni-

ka. Poslovna karijera, pak, utječe na cjelokupni životni put pojedinca i obratno. Odluke u jednom ili drugom području određuju sadržaj i kvalitetu života i stoga u odluci vezanoj uz taj, za svakog osnovnoškolca i njegove roditelje presudnog trenutka životne orijentacije, sudjeluje izuzetno velik broj čimbenika. Jedan od ključnih jest i percepcija zapošljivosti i mogućnosti daljnjeg školovanja i usavršavanja. Kao ograničavajući faktor javlja se i dostupnost željene obrazovne institucije iz per-spektive izbora, lokacije, ali i postignutog uspjeha u osnovnoj školi. Stečene kompetencije u sred-njim trogodišnjim i četverogodišnjim strukovnim školama, koje polazi otprilike 70% od ukupnog broja upisanih učenika, praktična su ulaznica za prvo zaposlenje i uključivanje na tržište rada. Ste-čena stručna znanja inicijalna su pretpostavka i za samozapošljavanje putem osnivanja obrta ili tvrtke. Međutim, cilj učenja za poduzetništvo nije samo stvaranje potencijalnih poduzetnika, nego

228 Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić: Percepcija karijere poduzetnika kod...

širi koncept koji je u funkciji razvijanja poduzetničkih sklonosti, vještina i sposobnosti. To uključu-je i razvoj određenih odlika osobnosti poput stvaralaštva, inicijativnosti, samostalnosti, odgovor-nosti te usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata.

2. Poduzetništvo u obrazovnom sustavu Republike HrvatskeU hrvatskom društvu iskazana je usmjerenost ka prihvaćanju poduzetništva kao društvene,

nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti. Ova opredijeljenost iščitava se u te-meljnim nacionalnim gospodarskim i obrazovnim dokumentima, ali i u konkretnim provedbenim aktima. Najvažniji dokumenti na ovom području jesu „Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014.“ (u daljnjem tekstu Strategija) i „Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazo-vanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje“ (2010).

Strategija utvrđuje cjelokupan sustav i dinamiku uvođenja poduzetništva u kurikulume svih odgojno obrazovnih razina, počevši od predškolskog uzrasta. Ona također obuhvaća i akcijski plan s detaljno razrađenim mjerama i dionicima te rokovima i izvorima financiranja. Strategija omogu-ćuje i sustavan pristup razvoju ključnih osobina ličnosti – kritičnosti, inovativnosti, inicijativnosti, organizacijskih sposobnosti, sposobnosti vođenja i upravljanja, suradničkih vještina i drugih već navedenih osobina, a naročito sposobnosti razumnog preuzimanja rizika s pozicije slobodne vo-lje (Benet, 2005).

Prva razina obrazovanja od koje Strategija započinje implementaciju učenja za poduzetništvo jest rani odgoj i obrazovanje. Vrtićka je dob izuzetno važna ako ne i presudna za usvajanje stavo-va o poduzetništvu. Nastavak sustavnog odgoja i obrazovanja za poduzetništvo u osnovnoj školi završava u osmom razredu odabirom zanimanja i struke, a time i izborom srednje škole. Prijelaz iz osnovne u srednju školu za mnoge je učenike i roditelje iznimno odgovoran i stresan, jer se suoča-vaju s usmjeravanjem i definiranjem buduće poslovne karijere i životnoga pravca. U srednjoj ško-li učenicima učenje za poduzetništvo treba odgovoriti na pitanje kako efikasnije upotrijebiti ste-čena stručna i ostala znanja na budućem radnom mjestu ili pri izboru daljnjeg školovanja na viso-kim školama i fakultetima.

Nacionalni okvirni kurikulum (2010.) dao je formalni okvir odgojno-obrazovnim ustanovama da uključe učenje za poduzetništvo kao međupredmetnu temu u postojeće nastavne planove i programe. Također je stvoren okvir za uvođenje novih nastavnih predmeta i sadržaja te afirma-ciju postojećih rješenja. Jedno od takvih rješenja su i učeničke zadruge i vježbovne tvrtke. Mno-gim aktivnostima (IPA projekti) u 2011. godini, izradom kurikuluma za učeničke zadruge, kao i mo-dularnog kurikuluma poslovanja vježbovnih tvrtki te omogućavanjem poslovanja vježbovnih tvrt-ki putem web aplikacije na domaćem i inozemnom tržištu stvoreni su preduvjeti za uspješan dalj-nji razvoj oblika i metoda aktivnog učenja i poučavanja poduzetništva u svim srednjim, a naroči-to u strukovnim školama.

2. 2. Projekt „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u srednjim školama“

Partnerske institucije Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Obrazovna gru-pa Zrinski započele su realizaciju projekta „Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u srednjim ško-lama“ u listopadu 2010. godine proučavanjem nastavnih planova i programa prisutnih u srednjim školama. Prije konstrukcije instrumenata za ispitivanje stavova konzultirani su relevantni stručnja-


ci iz područja te provedene fokus grupe s učenicima i nastavnicima u različitim tipovima srednjih škola. U siječnju 2011. anketni upitnik za učenike poslan je u 130 škola u kojima je anketiranje pro-vedeno metodom papira i olovke, dok je nastavnički upitnik postavljen na Internet i ispunjavao se u on-line formi. Opći je cilj ovoga projekta utvrditi zastupljenost poduzetničkih sadržaja u progra-mima srednjih škola u Republici Hrvatskoj u svrhu podupiranja sustavnog uvođenja učenja podu-zetništva kao jedne od ključnih obrazovnih kompetencija. Jedan od važnijih specifičnih ciljeva jest i podizanje svijesti o važnosti učenja poduzetništva kao jedne od ključnih obrazovnih kompeten-cija u skladu sa suvremenim obrazovnim politikama (Key Competences for Lifelong Learning – Eu-ropean Reference Famework, 2007).

3. Istraživanje percepcija karijere poduzetnika učenika strukovnih škola

Od ukupno 130 škola koje su sudjelovale u istraživanju, 92 škole izvode programe razli-čitih strukovnih trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja, a još četiri škole izvode mješovite gi-mnazijske i strukovne programe. Ukupan broj učenika strukovnog usmjerenja iznosio je N = 2 300. Učenici su ispunili upitnik za učenike koji se sastojao od četiri tematske cjeline: osobina ličnosti, informiranost o sadržajima iz područja poduzetništva, stavovi i demografija. U ovom radu izloženi su rezultati istraživanja stavova u dijelu koji se tiče učeničke percepcije karijere poduzetnika te sa-moprocjene poznavanja teorijske i praktične situacije u poduzetništvu u Republici Hrvatskoj. Uče-nici su također odgovorili na pitanja o tome mogu li se praktične vještine pokretanja posla nauči-ti i na koji način smatraju da je to najlakše učiniti.

3.1. Metodologija istraživanjaInstrument korišten za mjerenje stava prema poduzetničkoj karijeri kreiran je dijelom prema

teoriji planiranoga ponašanja (Theory of Planned Behaviour, Azjen, 1985.), odnosno njezinom upo-rabom u modelu ispitivanja poduzetničkih namjera kod učenika na kraju ciklusa sekundarnog ob-razovanja (Finisterra do Paço i sur. 2011; Liñán i Chen, 2009.). Preuzete su i adaptirane one tvrdnje koje se tiču osobnoga stava učenika i percipirane kontrole ponašanja (dvije od četiri teorijske di-menzije). Dio tvrdnji prilagođen je iz instrumentarija kojim se ispituju stavovi prema poduzetnici-ma i poduzetništvu u društvu (Resurreccion, 2010.). Osmišljeni instrument od 10 čestica usmjeren je na ispitivanje strukture stavova učenika prema poduzetnicima u Hrvatskoj općenito, kao i afini-tetu prema ideji ‘postati poduzetnik’. Samoprocjena vlastitog teorijskog i praktičnog poznavanja poduzetničkog područja novi je konstrukt koji u ovoj analizi predstavlja nezavisnu varijablu. Nagla-sak na praktičnim vještinama pokretanja vlastitoga posla, kao i metode kojima se one mogu nau-čiti preuzet je iz australskog Nacionalnog istraživanja stavova mladih prema poduzetništvu (2001.) u dijelu upitnika koji se tiče iskustava i stavova prema pokretanju vlastitoga posla.

3.2. UzorakUzorak srednjih škola izrađen je prema modelu dvostruke stratifikacije. Prvo su sve srednje

škole podijeljene prema vrsti nastavnoga plana i programa koji škola provodi, a zatim su stratifi-cirane prema županijama, odnosno regijama. Od ukupnog broja učenika strukovnih škola koje su sudjelovale u istraživanju, trećina pripada trogodišnjim strukovnim programima, a otprilike dvije trećine četverogodišnjim strukovnim programima s područja cijele Hrvatske (Tablica 1.).

Tablica 1. Zastupljenost prema trajanju strukovnoga programa

Frekvencije PostotciStrukovna 4-godišnja škola 1554 67,6Strukovna 3-godišnja škola 746 32,4

Ukupno 2300 100,0

Prema spolu učenici su zastupljeni u otprilike jednakom omjeru. Najzastupljenija ocjena kojom su završili prethodni razred jest vrlo dobar (42,9%) i dobar (36,1%) te zatim odličan (14,8%) i do-voljan (4,3%). Prema obrazovanju roditelja, u uzorku dominira srednja škola podjednako za majku (59,5%) i oca (60%) dok su više kategorije obrazovanja također ujednačene. Nešto viši postotak za-vršene osnovne škole (13,5%) nalazimo kod majki, nego kod očeva (9,2%) što sveukupno odgovara demografskoj strukturi obrazovanosti na razini čitave zemlje. Kada je riječ o zaposlenosti rodite-lja, vidljiva je velika razlika između nezaposlenosti majki (28,7%) i nezaposlenosti očeva (7,9%). Ot-prilike jednako su roditelji zaposleni u obrtničkim zanimanjima i pojedinačnoj proizvodnji, a žena ima dvostruko više u jednostavnim zanimanjima.

3.3. Rezultati Pouzdanosti instrumenta kojim smo ispitivali stavove prema karijeri poduzetnika kod sred-

njoškolskih učenika strukovnih škola (Cronbach alfa) zadovoljavajuća je i iznosi 0,86. Prosječna je korelacija među česticama 0,37. Dobiveni rezultati pokazuju kako se učenici najviše slažu s tvrd-njom da bi voljeli pokrenuti vlastiti posao kad bi imali priliku i sredstva (M = 4,09) i kako Hrvatska treba više poduzetnika (M = 3,94), a najmanje s time da znaju kako ostvariti poduzetnički projekt (M = 2,87) te da bi pokretanje i održavanje vlastite tvrtke za njih osobno bilo lako (M = 2,95). Iako se ova dva pola tvrdnji čine sadržajno suprotstavljenima, zapravo jasno prikazuju sraz između že-lja i potreba te stvarnoga stanja kako ga vide učenici na kraju svog srednjoškolskog školovanja. Na grafu 1. prikazan je poredak tvrdnji prema dobivenim aritmetičkim sredinama (za instrument ko-jim se mjerio afinitet prema karijeri poduzetnika, S2).



Graf 1. Poredak tvrdnji prema aritmetičkim sredinama

U tablici 2. prikazana je zastupljenost odgovora na pitanja o teorijskom i praktičnom poznava-nju poduzetničkog područja (tema, sadržaja i pravila) i poslovanja iz kojih možemo vidjeti da uče-nici svoje (ne)poznavanje procjenjuju otprilike jednako u ove dvije kategorije.

Tablica 2. Samoprocjena teorijskog i praktičnog poznavanja poduzetničkog područja

1 Nimalo 2 3 4

5 U potpu-

nostiSamoprocjena teorijskog po-

znavanja poduzetničkog područ-ja (tema i sadržaja) u RH

26% 19% 37% 12% 6%

Samoprocjena poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH 26% 21% 35% 11% 7%

Unatoč kritičnosti prema vlastitom poznavanju istih, 92,5% učenika smatra i odgovara potvrd-no na pitanje mogu li se praktične vještine potrebne za pokretanje vlastitoga posla naučiti. Kada je pak riječ o tome kako ih naučiti, više od trećine učenika smatra da je to najlakše na poslu u radu za nekoga drugoga, a samo 8,8% učenika bi to činilo u vlastitoj tvrtci. Polovica učenika vidi do-datnu edukaciju i upisivanje tečajeva te praksu kao potencijalno mjesto učenja ovih vještina. Po-sljednji stupac u Tablici 3. označava prosječne rezultate koje postižu učenici na skali afiniteta pre-ma karijeri poduzetnika (S2) u odnosu na način učenja praktičnih vještina koji smatraju najlakšim.

Tablica 3. Najlakši način za naučiti praktične vještine pokretanja vlastitog posla

Frekvencije Postotci M na S2 skaliUpisivanjem tečaja, do-

datne edukacije 597 26,0 3,26

Odrađivanjem prakse 531 23,1 3,23Na poslu, u radu za ne-

kog drugoga 793 34,5 3,29

Na poslu u vlastitoj tvrtci 202 8,8 3,53Ukupno 2123 92,5 -

Analizom varijance (ANOVA) potvrđena je statistički značajna razlika između ispitanika koji su

odabirali različite opcije odgovora načina učenja praktičnih vještina za pokretanje vlastitog po-sla i prosječnog rezultata na instrumentu kojim se mjerio afinitet prema karijeri poduzetnika (F = 10,489, p < 0,05). Post hoc testom (Scheffe) utvrđeno je da je ova razlika prisutna između grupe is-pitanika koja je odabirala opciju ‘na poslu u vlastitoj tvrtci’ u odnosu na sve ostale skupine. Tako-đer je uočen trend porasta prosječnih aritmetičkih sredina na S2 instrumentu u odnosu na samo-procjenu poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH (Tablica 4.). Što je viši stupanj samopro-cjene poznavanja pravila, viša je i prosječna vrijednost na skali afiniteta prema karijeri poduzetni-ka. Razlike su statistički značajne između svih skupina ispitanika (F = 74,112, p < 0,05) osim posljed-nje dvije, odnosno onih učenika koji su na skali samoprocjene poznavanja praktičnih pravila oda-birali opcije 4 i 5 (Scheffe).

Tablica 4. Razlike u aritmetičkim sredinama na S2 skali u odnosu na samoprocjenu poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH

Samoprocjena poznavanja praktič-nih pravila poslova-

nja u RH

M na S2 skali N Standardna devijacija

Nimalo 3,04 546 ,85

2 3,26 444 ,71

3 3,58 738 ,67

4 3,75 230 ,67

U potpunosti 3,83 147 ,84

Ukupno 3,41 2105 ,79

Pronađene statistički značajne razlike s obzirom na male promjene u aritmetičkim sredinama na skali S2 (niti jedan bod) i razmjerno veliki uzorak, moramo uzeti s rezervom. Razlike postoje, no njihove uzroke potrebno je kontekstualno interpretirati s dodatnim sadržajnim objašnjenjima.



4. ZaključakU ovom istraživanju posebno su nas zanimali stavovi učenika o učenju za poduzetništvo kao i

njihova percepcija potrebe i korisnosti uvođenja nastavnih predmeta, međupredmetnih tema, se-minara, radionica te drugih oblika prenošenja znanja poduzetničke tematike. Tijekom srednjoškol-skog obrazovanja, kad izuzmemo ekonomske škole, nastavni predmeti i ekonomske teme te podu-zetnički sadržaji gotovo su zanemarivi po svom opsegu i sadržaju. Trenutna gospodarska situacija potiče na razmišljanje o uvođenju promjena u različitim područjima pa tako i na području odgoja i obrazovanja. Naime, za pretpostaviti je kako su upravo učenici srednjih strukovnih škola oni koji će činiti jezgru budućnih poduzetnika na kojima se velikim dijelom temelji ekonomska budućnost zemlje. Da bi u tome bili uspješni potrebna su im specifična znanja i vještine, a naglasak je nužno staviti i na njihovu primjenu u praksi.

Provedenim se istraživanjem nastojalo utvrditi kako učenici srednjih strukovnih škola percipi-raju karijeru poduzetnika te u kojoj su mjeri teorijski i praktično upoznati s poduzetničkim sadrža-jima na kraju sekundarnog obrazovanja. Rezultati ukazuju na to da učenici završnih razreda kari-jeru poduzetnika smatraju privlačnom te da bi voljeli pokrenuti vlastiti posao ukoliko im se za to ukaže prilika. Nadalje, utvrđeno je kako učenici svoja znanja o pokretanju i ostvarenju poduzet-ničkog projekta smatraju nedostatnima za uspjeh, no ističu kako se praktične vještine potrebne za pokretanje vlastitoga posla mogu naučiti. S obzirom da postoji interes učenika za pokretanjem vlastitog posla, ali i stav da je vještine potrebne za uspjeh moguće naučiti, nužno je omogućiti uče-nicima stjecanje ovih znanja i vještina kroz redovne, izvanredne ili dopunske obrazovne programe.

Suvremene obrazovne politike ističu važnost učenja poduzetništva kao jedne od ključnih obra-zovnih kompetencija, a u tom su smjeru krenule i promjene u obrazovnim programima u Republi-ci Hrvatskoj. Osnovna zadaća ovakvog široko postavljenog pristupa jest sustavno integriranje po-duzetnog stava u svakodnevni život i rad. Povećanje stupnja poduzetnosti izravno pozitivno dje-luje na praktično sve aspekte osobnog života, ali i na podizanje ukupnog društveno-ekonomskog potencijala.

Perception of Vocational School Students in Croatia towards the Carrier of Entrepreneur

AbstractThe results of one portion of student survey on the national representative sample of vo-cational high school students (N=2 353) related to the perception of vocational school stu-dents towards the carrier of entrepreneur is presented in this article. The research is ad-ministrated within the National Centre for External Evaluation of Education project “Rep-resentation of Entrepreneurial Contents in high school educational programmes” which has for its primary goal, using qualitative and quantitative methods, to establish the atti-tudes of key agents towards the entrepreneurial contents in the high schools implement-ing different programmes. Namely, we assume that the students in vocational schools rep-resent the core of future entrepreneurs on whose economic future of the country is widely based. These students are generally positively orientated towards the possibility of carrier as entrepreneurs, but they self-evaluate their knowledge in practical procedures at medi-um quality. In large majority they believe that practical skills for starting the business can be learned (92.5%) equally easy throughout additional education (signing in for a course), practical work placements and working for somebody else, but most difficult throughout starting their one private business. This finding suggest that students from final grades in vocational schools have high expectations from basic, extra-curricular and additional edu-cational programmes but are in fact rather unwilling to take the initiative.

Key words: entrepreneurial career, vocational education, student attitudes

Literatura 1. Azjen, I. (1985). From intentions to actions: a theory of planned behaviour. U: Kuhl, J. i Beckmann, J. (ur.),

Action control: from cognition to behaviour. Heidelberg: Springer, 11-39. 2. Benett, J. G. (2005). Rizik i sloboda. Beograd: Zlatni zmaj. 3. Finisterra do Paço, A. M. i sur. (2011). Behaviours and entrepreneurial intention: Empirical findings about

secondary students. Journal of International Entrepreneurship, 9, 20-38. 4. Liñán, F. i Chen, Y. (2009). Development and cross-cultural application of a specific instrument to measure

entrepreneurial intentions. Entrepreneurship: Theory and Practice, 33 (3), 593-617. 5. Resurreccion, P. (2010). Determinants of Entrepreneurial Attitudes and Intentions Among High School Stu-

dents in Iligan City, Southern Philippines. 6. http://www.internationalconference.com.my/proceeding/2ndice2010_proceeding/PAPER_070_Determi-

nantsEntrepreneurial.pdf (Sačuvano, 15. 12. 2011.) 7. Key Competences for Lifelong Learning – European Reference Famework, (2007). European Commision,

Directorate-General for Education and Culture. http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-le-arning/keycomp_en.pdf (Sačuvano 01. 03. 2012.).

8. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazova-nje (2010), Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

9. National Youth Entrepreneurship Attitude Survey, (2001). Commonwealth of Australia, Department of In-dustry, Science and Resources. http://www.scribd.com/juanpardo/d/429850-National-Youth-Entreprene-urship-Attitude-Survey (Sačuvano 23. siječnja 2012.).

10. Poduzetna hrvatska – Strategija učenja za poduzetništvo 2010.-2014., (2010). Zagreb: Vlada Republike Hrvat-ske. http://www.seecel.hr/UserDocsImages/STRATEGIJA%20VLADA.pdf (Sačuvano 23. siječnja 2012.).


Kome je biznis odgovoran?

Snežana Prelević,“Pametan čovek duboko razume vrednost pravednosti,

dok glupak razume samo vrednost novca.“ Konfučije

Sažetak Društveno odgovorno poslovanje predstavlja jednu od osnovnih strategija u uspostavlja-nju ravnoteže između ostvarivanja ekonomskih interesa, društvenog razvoja, zaštite život-ne sredine i očuvanja prirodnih resursa. Opredeljenje Evropske unije, jasno izraženo kroz de-lovanje Evropske komisije, jeste da društveno odgovorno poslovanje čini suštinski element evropskog socijalnog modela i da pozitivno doprinosi evropskoj strategiji održivog razvo-ja dogovorenoj u Geteburgu 2001. godine, kao i ciljevima usvojenim u Lisabonu. Od država koje ekonomski sarađuju sa Evropskom unijom ili su u procesu pristupanja evropskim inte-gracijama, očekuje se usvajanje principa i standarda društveno odgovornog poslovanja. Pre-preku unapređenju korporativnog okruženja u zemljama u tranziciji predstavlja nepoverenje između vlade, biznisa i civilnog društva kome doprinose politička nestabilnost i podeljenost koja postoji u društvu, kao i sumnjiv način formiranja privatnog sektora nakon godina rata i opšteg ekonomskog propadanja.

Ključne reči: društveno odgovorno poslovanje, poslovna etika, smernice za društvenu odgovornost.

1. Uvod«Cena veličine je odgovornost.» (Vinston Čerčil)

Poslovanje pojedinih kompanija prevazilazi nacionalne dohodke mnogih zemalja. Od uspeš-nosti poslovanja ne zavisi samo na hiljade zaposlenih već i zajednica u kojoj je samo postrojenje izgrađeno budući da multinacionalne kompanije radi smanjenja troškova deo svoje proizvodnje obično smeštaju u nerazvijena područja. U siromašnim zemljama malo pažnje se poklanja proble-mima zagađenja životne sredine, kao i kontrole odlaganja toksičnog i radioaktivnog otpada i same proizvodnje. Proizvođači su toga svesni i neretko su mere koje se preduzimaju u cilju zaštite rad-nika i okolnog stanovništva od štetnih, propratnih pojava proizvodnje na nižem nivou nego u ma-tičnim zemljama.

Posledice po životnu sredinu su nepopravljive. Žrtva narušene prirodne ravnoteže je celo čo-večanstvo, kao i generacije koje dolaze. Stoga organizovanje proizvodnje ne može biti samo stvar vlasnika, a njegovi interesi ne mogu nadjačati interese ljudi širom planete. U pomenutom kontek-stu posmatrano, profit je najvažnija sporedna stvar.

1 Asistent, Građanskopravna uža naučna oblast, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe u Novom Sadu, Univerzitet Privredna akade-mija u Novom Sadu, Geri Karolja br. 1, 21000 Novi Sad, Srbija, tel: 021/531-020, e-mail: [email protected]

238 Snežana Prelević: Kome je biznis odgovoran?

Vraćanje idejama grčkih i kineskih filozofa govori nam da je istorija već bezbroj puta potvrdi-la njihovu ispravnost za opstajanje ljudske zajednice. S druge strane, to nam govori o nepromen-ljivoj ljudskoj prirodi. I u staroj Grčkoj ljudi su proterivani iz zajednice, kao što su i u doba Konfuči-ja činjena loša dela, ali danas posledice radnji pojedinaca koje nisu rukovođene moralnim obziri-ma mogu biti mnogo razornije.

Tradicionalan pristup biznisu u vremenu snažnih konglomerata postaje neodrživ. Pritisci da po-slovanje ne sme da bude vođeno samo interesima akcionara postaju sve veći, a društveno odgo-vorno poslovanje predstavlja sferu u kojoj se prelamaju interesi vlasnika kapitala sa interesima za-jednice, neograničen ekonomski rast i pravedan i održivi razvoj. O značaju samog problema govo-ri činjenica da je društveno odgovorno poslovanje postalo predmet međunarodne standardizaci-je, te da Evropska unija upravo time uslovljava trgovinsku razmenu sa zemljama koje su joj se pri-družile ili nameravaju to da učine.

Mnoga pitanja koja se odnose, pre svega, na način implementacije društveno odgovornog po-slovanja su otvorena. Značaj samog principa je uglavnom nesporan, ali još uvek nije opšteprihva-ćen. Poslovni ljudi, najčešće nisu za to obučavani u školama, a poslovna praksa ne pruža mnogo primera. Najteže je promeniti ljudsku svest i pohlepu.

2. Poslovni mitovi i metaforeU širem smislu biznis postoji još od starih Sumera koji su se bavili trgovinom i vodili trgovač-

ke knjige pre skoro šest hiljada godina. Aristotel je, dve hiljade godina pre Adama Smita, razliko-vao: oikonomikos ili vođenje domaćinstva, koje je odobravao i smatrao suštinskim za malo složeni-je društvo i chrematisike, što je trgovina zbog profita. Aristotel je takvu delatnost proglasio za pot-puno lišenu vrline nazivajući one koji se predaju takvim sebičnim zanimanjima «parazitima». Ne-proizvodnim poslovima se nisu bavili poštovani građani, već samo ljudi s društvene margine poput Šekspirovog Šajloka u Venecijanskom trgovcu.

Prikazano na velikom istorijskom platnu, etički pogledi na biznis bili su skoro uvek negativni. Isus je menjače novca isterao iz hrama, a hrišćanski moralisti od Pavla do Tome Akvinskog i Marti-na Lutera sledili su njegov primer, otvoreno osuđujući ono što mi danas nazivamo «poslovni svet».

Snažan zaokret u shvatanju biznisa predstavlja propovedanje Žana Kalvina i engleskih purita-naca o vrlinama štednje i radinosti koje je Adam Smit kanonizovao u svom delu Bogatstvo nacija iz 1776. godine. Sa Smitovim klasičnim delom chrematisike je postala vrlina modernog društva, ali popularna verzija Smitove teze: «Pohlepa je dobra. Pohlepa je ispravna. Pohlepa deluje. Pohlepa seče, čisti i hvata bit evolucijskog duha.» (http://www.epoha.net, 26.11.2011.) nije bila korisna za sadržaj poslovne etike i moralno razmišljanje o biznisu zadržalo je svoje antičke i srednjovekovne predrasude. Sa razvojem socijalizma nastavljena je kritika amoralnosti poslovnog načina mišljenja.

Mit o amoralnom biznisu izražava opšterašireno gledanje na američki biznis: biznis se brine pre svega za dobit. Prema mitu, ljudi u biznisu nisu neetični ili nemoralni, već amoralni jer smatra-ju da su etički obziri u biznisu neprikladni. «Business of business is business.» (Vučković, 2005, str. 13) Konačni rezultat je ono što interesuje investitore i što neposredno utiče na radnike u kompa-niji. Konačni proizvod je sve što zanima i većinu potrošača. Mnogo je ugodnije o nekom proble-mu raspravljati gledajući konačan bilans koji predstavlja dobitak ili gubitak, nego se baviti vredno-snim sudovima.

Svet biznisa se poredi sa gladijatorskom arenom, močvarom ili pak džunglom. Stoga «ako že-lite da ostvarite uspeh u svetskim razmerama, morate uza sve to da imate i sreće – ali bez prime-sa skrupula. Živite s vukovima i naučićete kako se zavija.» Međutim, «nećete naučiti da plivate sa ajkulama iz prve. Podvizi u kojima je ulog veliki iziskuju praksu i istrajnost. Ajkule se menjaju.. Čim


prestanete da držite korak s tim promenama, postajete plen..» (Makej, 2005, 241-248). «Imajte na umu sve ovo dok se penjete merdevinama uspeha. Jer, sve vreme, na vašim leđima će se nalazi-ti naslikana meta» (V., 2003, 38). «I zato.. Treba upasti u tu masu ljudi kao topovsko đule, ili se uvući u nju kao kuga. Vi ste lovac na milone.. Postoji nekoliko vrsta lova. Tajna velikog bogatstva čije se po-reklo ne zna uvek je neki zločin, zaboravljen zato što je bio izvršen propisno.» (Balzak, 1974, 102-108)

Da li transakcije u poslovnom svetu imaju razmere rata bez krvi? Ili XXI vek donosi sa sobom kineski koncept umeća ratovanja, koncept star tri i po hiljade godina koji ne govori o ratovanju u za-padnjačkom smislu, već o skupu strateških pravila i mentalnih manevarskih veština pomoću kojih se dolazi do mira i pobede prihvatajući Sun Cuovo mišljenje da je najbolja od svih strategija pobeda bez borbe? (Ču, 2006, 14)

Činjenica da izveštavanje o skandalima u biznisu predstavlja vest, izaziva javnu reakciju i nepo-voljno utiče na imidž kompanije, predstavlja znak da Mit o amoralnom biznisu nije više nedvosmi-sleno prihvaćen. Danas mnogi ljudi očekuju da se kompanije ponašaju moralno i uzmu u obzir i dru-ge vrednosti sem prodajnih brojki i knjigovodstvenih listova. Da je Mit o amoralnom biznisu opšte-prihvaćen, pokret za očuvanje životne sredine i pokret potrošača ne bi imali smisla i biznis se ne bi na njih osvrtao.

3. Poslovna etika kao pokretŠesdesetih godina prošlog veka sa razdornim ratom u Vijetnamu, porastom problema sredine, za-

gađenja, nuklearnog i toksičnog otpada, protestima protiv vojno – industrijskog kompleksa, te jača-njem potrošačkog pokreta, dolazi do pokretanja društvenih pitanja u biznisu. Biznis se našao na udaru zbog nedostatka društvene odgovornosti i različitih oblika ugrožavanja društva i pojedinca.

Sedamdesetih godina zahtevi studenata i potrošačkih grupa proširili su se i na ostale krugove sta-novništva. Mediji su skrenuli pažnju na predmet, a pojedinačne kompanije su preduzele probne kora-ke u pravcu uvođenja korporacijskih etičkih kodeksa, formulisanja etičkih programa i povećanja oset-ljivosti na optužbe za neetičko ponašanje.

Počinju se javljati mišljenja da su organizacije sa najvišim etičkim standardima često i najprofita-bilnije u svojim granama (Harold Džonson, 1981. godine), te da se «etika isplati» (Džon Šad, 1950. go-dine) (Rakas, 2004, str. 171).

Pokret za poslovnu etiku je, dakle, osnažio novi koncept korporativne društvene odgovornosti. Bi-znis je aktivnost u okviru koje se ljudi povezuju radi razmene dobara i usluga na uzajamnu korist. Biznis nije cilj po sebi, već sredstvo za postizanje boljeg života. Uspešan biznis jeste samo moralno odgovoran biznis. Ne postoji dobar način da se uradi loša stvar. Biznis koji teži dugoročnom uspehu mora uvažavati osnovne moralne i ljudske vrednosti.

Vrlina je znanje i može se naučiti i razviti mišljenjem i samospoznajom, ali dobar čovek postaje se samo činjenjem dobrih dela. Kao što se plivanje samo u vodi može naučiti, a muzika sviranjem na in-strumentu, tako se i pravedan postaje samo kroz pravedno postupanje (Vučković, 2005, str. 27-28). Ideje grčkih filozofa o harmoniji čoveka sa samim sobom, sa drugim slobodnim ljudima u zajednici i celokupnim kosmosom iznova se potvrđuju.

4. Koncept društveno odgovornog poslovanjaOsnovna načela na kojima počiva princip društvene odgovornosti vezuju se za američkog indu-

strijalca Endrjua Karnegija, osnivača konglomerata U.S. Steel Corporation, koji je 1899. godine obja-vio knjigu Jevanđelje bogatstva u kojoj je ustanovio dva osnovna principa u poslovanju: princip do-

bročinstva i princip starateljstva. Prema principu dobročinstva bogatiji i srećniji članovi društva treba da pomognu manje bogatim i srećnim kroz institucije kao što su crkve, domovi za siromašne i pokret uzajamne pomoći. Prema principu starateljstva, dužnost preduzetnika jeste da kroz uvećanje sop-stvenog bogatstva, mudrim ulaganjem sredstava umnoži zajedničko društveno bogatstvo.

Princip preuzimanja odgovornosti počivao je na religioznim shvatanjima i podsticao je na dopri-nos napretku i progresu društva u celini. Dosledno svojim uverenjima, Karnegi je poklanjao milione dolara u dobrotvorne svrhe.

Potpuno drugačije shvatanje o društvenoj odgovornosti biznisa izložio je Milton Fridman u član-ku Društvena odgovornost biznisa je da poveća svoje profite objavljenom u New York Times-u 13. septembra 1970. godine. Prema Fridmanu menadžeri korporacije imaju «poverenu odgovornost» da uvećaju profit akcionara, dok zagovornici ideje o korporativnoj društvenoj odgovornosti predstavlja-ju «nesvesne igračke intelektualnih snaga, koje potkopavaju osnove slobodnog društva» i «propove-daju čist i izvorni socijalizam» (Solomon cit. prema Aleksić, 2007, str. 158). Preduzeća treba da efika-sno proizvode robu i usluge, te nema razloga za pretpostavku da korporacija i njeni zvaničnici imaju bilo kakvu veštinu ili znanje za vođenje javne politike. Stoga, rešavanje socijalnih i humanitarnih pro-blema treba prepustiti nadležnim državnim agencijama i ustanovama.

Za razliku od pomenuta dva pristupa, Karnegijevog i Fridmanovog, koji predstavljaju dve krajno-sti ideje o društvenoj odgovornosti biznisa, «sporazumna poslovna etika» povezuje motive zasno-vane na profitu sa vrednostima koje doprinose stvaranju poverenja, saradnje i solidarnosti među ljudima. Iako je stvaranje vrednosti u njenim različitim oblicima primaran cilj biznisa, profit nije i jedini cilj. Probleme poslovanja i upravljanja zagovornici sporazumne etike sagledavaju u sferi me-đuljudske komunikacije.

Prema teoriji prosvećenog ličnog interesa organizacije treba da budu društveno odgovorne ili bar da reaguju na društvene probleme, jer je etičnost komparativna prednost na savremenom tržištu.

Prema Arčiju Kerolu, okvir svih rasprava o društvenoj odgovornosti formiraju ekonomski, prav-ni i etički prncipi. Kombinacijom ideja o društvenoj odgovornosti i korporativnoj osetljivosti na probleme zajednice Kerol je izgradio teoriju korporativnog društvenog učinka prema kojoj zajed-ničkim delovanjem pomenuta tri principa nastaje svojevrstan društveni dogovor između biznisa i zajednice prema kojem kompanije deluju kao moralni subjekti. Princip društvenog dogovora pri-menjuju menadžeri pojedinih kompanija prilikom donošenja odluka i kreiranja politike kompanije koja može biti reaktivna, defanzivna, predusretljiva ili pak proaktivna u pogledu momenta reago-vanja na društvene zahteve. Korporativni društveni učinaka utiče ne samo na poboljšanje opšteg imidža kompanije, već i na njen finansijski uspeh budući da predstavlja sve značajniji faktor u opre-deljivanju investitora kojoj će organizaciji pružiti poverenje.

Pri tom, treba imati u vidu da su socijalna pomoć i socijalni programi zapravo područje delova-nja vlade, a ne poslovnog sveta. Sa svoje strane, javnost bira političare i od njih očekuje da im cilj bude zajedničko dobro i stvaranje opšteg blagostanja. Kompanije plaćaju porez koji se, na poslet-ku, može upotrebiti u socijalne svrhe. Korporacije mogu poklanjati novac za takve projekte, čime bi po pretpostavci stekle veći ugled i besplatan publicitet. Država podstiče takve donacije putem poreskih oslobađanja i olakšica. Međutim, ne treba očekivati od korporacija da rade ono za šta nisu ni stručne ni organizovane, već da se ponašaju moralno odgovorno prema društvu za to šta i kako proizvode, kako postupaju sa svojim radnicima, potrošačima i svima na koje utiču njeni po-stupci. U navedenom smislu izvesni Fridmanovi stavovi čine se prihvatljivim.

Kako „ne možemo rešiti probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili“ (Albert Ajn-štajn) postizanje održivog razvoja i ostvarivanje prava budućih generacija možda vodi putem pro-



mišljanja kineskih filozofa izraženih kroz princip moralnosti, moralne ispravnosti i pravednosti koji je Lao Ce označio kao tao. „Sve ono što se protivi principu tao, na kraju će dovesti do sopstvenog uništenja“ (Ču, 2006, str. 30).

Da li su upravo vrednosti koje teže ka nevidljivom i intuitivnom, osobine koje se više neguju u zemljama Pacifika i Azije, jedan od razloga sveukupnog rasta ovog regiona? Čini se da se svet ve-likih korporacija pomera iz sfere materijalnosti tradicionalnog zapadnjačkog shvatanja biznisa ka mentalnoj sferi istočnjačkog načina razmišljanja svestan da krajnji profit jeste cilj svakog posla, ali da kratkoročna dobit ne prerasta nužno u trajnu i sigurnu pobedu na tom polju. „Može se učini-ti da pošteni stižu poslednji, ali oni obično trče drugačijom stazom“ (Blenčer, Fil, cit. prema Gligo-rić, 2007, str. 260).

„Umesto da se usmerimo na merenje količine novca koji smo podelili, prednost treba dati me-renju promena nastalih pod uticajem naših aktivnosti“ (Zoltan Valscicakom, Levi Straus&Co prema Rogošić-Plavšić, http://www.mreza-lokalni-razvoj.net, 15.09.2011.).

Žulio Moura, predsednik GrupoNueva skrenuo je pažnju da postoji 4 milijarde ljudi koji žive s manje od dva dolara dnevno. „Počnimo misliti o njima kao o delu rešenja svetskog problema. Dose-ći te ljude je „nova granica“ za odgovorno poslovanje.“ (prema Rogošić-Plavšić, http://www.mre-za-lokalni-razvoj.net, 15.09.2011.)

Visokomoralno ponašanje kompanije može osnažiti njen ugled i postati komparativna pred-nost u sticanju profita i pozicioniranju na tržištu.

5. Smernice za društvenu odgovornost „Hajde da ujedinimo snagu tržišta sa snagom univerzalnih vrednosti. Hajde da udružimo krea-

tivne snage privatnih preduzetnika sa potrebama najugroženijih i zahtevima budućih generacija“ (Kofi Anan, http://www.centaronline.org, 18.09.2011.)

Poslovanje koje ne sagledava okolnosti u celini, vlastiti interes koji guta sveukupnost vrlina, jednostavan proračun finansijskog dobitka, „pobediti sve ostale“ poput Cezara: „Veni, vidi, vici!“, nagrada za rad i ulaganja koja se svodi na osvojeni plen, ne smatraju se danas dovoljnim kriteri-jumima donošenja odluka. U prilog navedene tvrdnje ide opredeljenje Evropske unije, jasno izra-ženo kroz delovanje Evropske komisije da društveno odgovorno poslovanje čini suštinski element evropskog socijalnog modela i da pozitivno doprinosi evropskoj strategiji održivog razvoja dogo-vorenoj u Geteburgu 2001. godine, kao i ciljevima usvojenim u Lisabonu. Od država koje ekonom-ski sarađuju sa Evropskom unijom ili su u procesu pristupanja evropskim integracijama, očekuje se usvajanje principa i standarda društveno odgovornog poslovanja.

Iako su usvojene deklaracije, smernice i standardi koji se neposredno ili posredno odnose na društveno odgovorno poslovanje poput Agende 21, Protokola iz Kjota, Smernica OECD-a za mul-tinacionalna preduzeća, standarda AA1000, SA8000, ISO14000, Dow Jones indeksa održivosti, FTSE4Good indeksa, Eko-oznake, Globalnih principa društvene odgovornosti Salivan, nijedan od ovih dokumenata nije obavezujuće prirode te je tema brojnih rasprava da li, s obzirom na zna-čaj samog pitanja, treba prepustiti samim kompanijama hoće li se pridržavati navedenih principa. Mada svest o društvenoj odgovornosti kompanija raste, kao i broj udruženja koja se bave ovim pi-tanjem, postoji mišljenje da je zakonski uobličena pravna obaveznost neminovnost, budući da se princip društvene odgovornosti neretko sukobljava sa ličnim interesima, odnosno ostvarenjem profita korporacija. Prepreku unapređenju korporativnog okruženja u zemljama u tranziciji pred-stavlja i nepoverenje između vlade, biznisa i civilnog društva kome doprinose politička nestabil-

nost i podeljenost koja postoji u društvu, kao i sumnjiv način formiranja privatnog sektora nakon godina rata i opšteg ekonomskog propadanja.

O značaju koncepta društveno odgovornog poslovanja najbolje svedoči činjenica da on postaje predmet međunarodne standardizacije. Međunarodna organizacija za standardizaciju je, naime, pokrenula projekat razvoja standarda ISO 26000 koji treba da posluži kao set smernica za sistemsku primenu ovog koncepta.

6. ZaključakBudući da odluke krupnih korporacija imaju uticaja na celokupno društvo i pojedince na toliko

različitih načina, nije više dovoljno očekivati od korporacija da obezbeđuju obilnu ponudu visoko-kvalitetnih dobara po razumnoj ceni. Staranje o ekosistemu, briga oko ograničenih zaliha prirodnih bogatstava, zanimanje za kvalitet života zaposlenih izbijaju u prvi plan u novom milenijumu i vode ka laganom izumiranju mita o amoralnom biznisu.

Vođenje firme sa stanovišta prepoznavanja, prihvatanja i uvažavanja svih moralnih akcionara (stakeholder) donosi sobom shvatanje korporacije koje se razlikuje od tradicionalnog u kojem se uzimaju u obzir samo interesi deoničara. Novo shvatanje odgovornosti korporacija ne potire oba-vezu poslovodstva da deoničarima obezbedi povraćaj uloga i ostvarivanje profita, već da svi na koje izvesna odluka utiče budu uzeti u obzir.

Potrošači mogu bojkotovati kompaniju odbijajući da kupe njenu robu, kako bi je naterali da prestane s neetičnom praksom. Kad moralna sredstva nisu dovoljna zakon štiti članove društva. Novčana kazna koja prevazilazi sumu koju bi kompanija stekla obavljanjem po drušvenu zajednicu štetne radnje, može biti motiv za moralno ponašanje. Ukoliko razmišljamo da li održivi razvoj ima alternativu, treba imati na umu da će „u trci sa prirodom prvi pasti čovek“.

U toku su aktivnosti na pronalaženju rešenja problema sa kojim se susreću kako razvijene, tako i nerazvijene zemlje. Izvesne smernice i uputstva za društveno odgovorno poslovanje, neobavezu-jućeg karaktera, postoje ali konačna rešenja nisu nađena.



To Whom is a Business Responsible?

“ An intelligent man deeply understands the value of justice, while a stupid man understands only the value of money”.

Confucius

AbstractDoing business with a high level of social responsibility represents one of basic strategies in maintaining a balance between realization of economic interests, social development, envi-ronment protection and preservation of natural resources. The orientation of the Europe-an Union, clearly marked through the actions of the European commission, is shown in the fact that doing business with a high level of social responsibility makes an essential element of the European social model and that it positively contributes to the European strategy of the maintained development being agreed in Goteborg in 2001. It also refers to the goals being adopted in Lisbon. Countries which economically cooperate with the European Union or which are in the process of coming forward to the European integrations, are expected to adopt principles and standards of doing business with a high level of social responsibility. An obstacle to improving the corporative environment among the countries in transition is rep-resented by distrust between the government, business and civil society. It is contributed by political instability and division existing in the society as well as by a doubtful way of form-ing the private sector after the war years and general economic collapse.

Key words: corporate social responsibility, business ethics, directives concerning social responsibility.

Literatura 1. Aleksić, J. (2007). Osnovi etike, Beograd, Univerzitet Singidunum. 2. Balj, B. (2005). Uvod u poslovnu etiku, Beograd, IP Beograd. 3. Ču, Č. (2006). Umeće ratovanja poslovne žene, Beograd, Zepter Book World. 4. De Balzak, O. (1974). Čiča Gorio, Beograd, Prosveta. 5. De George, R. T. (2003). Poslovna etika, Beograd, Filip Višnjić. 6. Gligorić, T. (2007). Osobine naroda od značaja za poslovne menadžment aktivnosti, Banja Luka, Bina. 7. Makej, H. (2005). Kako plivati sa ajkulama, Beograd, Mono & Manana. 8. Rakas, S. (2001). Uvod u poslovnu etiku, Beograd, Megatrend. 9. Rakas, S. (2004). Sociologija menadžmenta, Beograd, Megatrend.10. Rogošić-Pavić, Lidija, Društveno odgovorno poslovanje (DOP), http://www.mreza-lokalni-razvoj.net, (saču-

vano: 15.09.2011.)11. Vučković, Ž. (2005). Biznis i moral, Fakultet za menadžment.12. V. (2003). Menadžer na mafijaški način: vodič za korporativnog Makijavelija, Beograd, Mono & Manana.13. http://www.centaronline.org, Snaga društvene odgovornosti, izveštaj, (sačuvano: 18.09.2011.)14. http://www.epoha.net, (sačuvano: 26.11.2011.)

Upravljanje karijerom – Poduzetnička kompetencija

Lana Dojčinović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10 000 Zagreb, Hrvatska, telefon:+385 1 3706266, fax:+385 1 3706224, mail: [email protected] Đorđević, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10000 Zagreb, HrvatskaAna Jergović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10000 Zagreb, Hrvatska

SažetakIako velik broj ljudi želi postati vlastitim šefom i otisnuti se u samostalne poduzetničke vode, vrlo ih se mali broj na kraju odlučuje za karijeru u poduzetništvu. Prema nekim istraživanji-ma, u Europi je tek 10% poduzetničke populacije, dok je postotak onih koji razmišljaju o po-duzetništvu znatno viši. S obzirom na općeprihvaćeno mišljenje o poduzetništvu kao pokre-taču gospodarstva, paradoksalno je da se više ljudi ne okreće poduzetništvu. Jedan od razlo-ga zasigurno leži u uvjerenju da „nismo stvoreni za poduzetnika“, dok drugi dio leži u nedo-statku motivacije. Danas je sve manje onih koji vjeruju da se poduzetnikom rađa, a sve više onih koji podržavaju tezu da se poduzetnikom postaje. Učenje i razvoj poduzetničkih kom-petencija, uz razumijevanje intrinzične i ekstrinzične motivacije te vlastitih preferencija sva-koj osobi mogu omogućiti uspješnu tranziciju u poduzetnika. Promjena perspektive, ustalje-nih načina razmišljanja, spremnost na promjenu te prihvaćanje rizika, prvi su i pravi koraci na tom putu.

Ključne riječi: karijera, poduzetništvo, kompetencija, razvoj

1. UvodU Europi, kao i diljem svijeta, postoji konsenzus o poduzetništvu kao ključnoj gospodarskoj gra-

ni u planiranju rasta i ekonomske održivosti. Svoje posljednje izvješće, u koje je bila uključena i Hr-vatska, Europska je komisija objavila 2009. godine. Cilj istraživanja bio je bolje razumjeti što potiče ljude da se odluče za karijeru u poduzetništvu te identificirati glavne razloge koji ih priječe u reali-ziranju njihovih poduzetničkih težnji. Rezultati ukazuju da bi 45% ispitanika voljelo biti vlastitim še-fom. U stvarnosti, brojke nisu jako ohrabrujuće – tek svaka deseta osoba zaista i pokrene svoj bi-znis. Razlozi su višestruki – nestabilnost prihoda, nepredvidljivo radno vrijeme, financijska i moral-na odgovornost za poslovanje kompanije i egzistenciju zaposlenika s jedne strane te manjak vje-ština, resursa ili ideja s druge. Ako izuzmemo (trenutan) nedostatak novčanih sredstava koji uveli-ke utječe na odluku o pokretanju vlastitog biznisa, ostale kategorije mogli bismo sažeti kao podu-zetničke kompetencije, odnosno znanja i vještine te motivaciju za maksimiziranje osobnog poten-cijala kroz pokretanje vlastite kompanije.

Ovaj će se rad fokusirati na dokazivanje teze da se poduzetnikom ne rađa već postaje te na ključnu ulogu učenja i razvoja poduzetničkih kompetencija u tom procesu. Razumijevanje intrin-zične i ekstrinzične motivacije te vlastitih preferencija također će biti od iznimne važnosti pri po-duzetničkoj tranziciji. Posjedovanje pravih kompetencija pruža znanje i odgovara na pitanje kako, a razumijevanje motivacije odgovara na pitanje zašto postati poduzetnikom.

246 Lana Dojčinović, Ana Jergović: Upravljanje karijerom – Poduzetnička kompetencija

2. Glavne poduzetničke kompetencije Iako latinskog podrijetla, riječ kompetencija u svom punom značenju u hrvatskom je jeziku

preuzeta iz engleskog te označava sposobnost ili vještinu potrebnu za uspješno svladavanje po-jedinog zadatka. Iz tih razloga pogrešno je poistovjećivati kompetencije s osobinama ličnosti, jer takvo uvjerenje samo pojačava tezu da se poduzetnikom rađa, a ne postaje. Dok osobine ličnosti mogu pridonijeti uspjehu u realizaciji pojedine karijere, one same nisu dostatne, već ih je potreb-no dopuniti konkretnim znanjima i vještinama. U proteklih tridesetak godina istraživanje poduzet-ničkih kompetencija zauzima bitnu ulogu u nastojanjima da se podigne globalna razina poduzet-ništva, a europski okvir za razvoj poduzetništva navodi promicanje poduzetničkih vještina kao jed-nu od pet najbitnijih politika u postizanju tog istog cilja na području Europe. Kao najbitnije kompe-tencije za uspjeh u poduzetništvu, izdvajaju se sljedeće:

• konstantno traženje i nepropuštanje (komercijalnih) prilika• konceptualno razmišljanje i vjera u ideje koje se mnogima čine neostvarivima; otvorenost

za nove ideje• razumijevanje rizika i spremnost na odgovorno preuzimanje rizika• umrežavanje – razumijevanje umrežavanja kao ključne aktivnosti za pristup informacijama,

potencijalnoj suradnji i stvaranju prodajnih kontakata• strateško razmišljanje – razumijevanje vrijednosti strateškog planiranja i sposobnost dono-

šenja strateških odluka• odlučnost – sposobnost donošenja odluka u promjenjivim i neizvjesnim okolnostima• upornost – spremnost na ponavljanje i nove početke, neodustajanje unatoč preprekama• optimizam – vjera u sebe i uvjerenost u uspjeh• usmjerenost na klijenta – izgradnja dugoročnih odnosa s klijentima i premašivanje očeki-

vanja klijenata• usmjerenost na ljude – stvaranje zajedničke vizije i misije te osnaživanje ljudi• učinkovitost – pronalaženje bržih i efikasnijih načina poslovanja uz smanjivanje troškova• strateško komuniciranje• monitoring – praćenje napretka kroz mjerljive indikatore uspješnostiSvjesnost o postojanju i mogućnosti razvoja poduzetničkih kompetencija najvažniji je korak

prema napretku i uspjehu. Prema procjenama Indijskog instituta za poduzetništvo, razvoj podu-zetničkih kompetencija umanjuje mogućnost propadanja novopokrenutog biznisa i do 33%. S dru-ge strane, usvajanje i operacionalizacija navedenih kompetencija provodi se kroz ciljanu eduka-ciju, iz čega proizlazi uska povezanost obrazovnog sustava sa strateškim gospodarskim ciljevima. Istraživanje Europske komisije iz travnja 2012. godine (obuhvaćena trideset jedna zemlja) govori da je osam zemalja lansiralo specifične strategije za promicanje poduzetničke edukacije, dok tri-naest zemalja uključuje poduzetničku edukaciju u nacionalne strategije za cjeloživotno učenje te gospodarski rast, dok su preostale zemlje u procesu reformi koje uključuju jačanje poduzetničke edukacije.

2.1. Rizičnost poduzetništva kao odabrane karijereKada se govori o osobinama i kompetencijama poduzetnika, pri vrhu popisa najčešće se nala-

zi spremnost na rizike, jer se poduzetništvo smatra visokorizičnom gospodarskom aktivnošću. Po-daci Fondacije Kauffman, jedne od najutjecajnijih svjetskih organizacija za promicanje poduzet-ništva u SAD-u i svijetu, govore da je unatoč globalnoj recesiji od 5000 novopokrenutih biznisa u


Americi 2004. godine, 56% bilo još uvijek aktivno u 2010.godini, bez obzira na pad gospodarske aktivnosti. Poduzetništvo prkosi krizi i tradicionalnom pravilu koje kaže da 4 od 5 novih kompa-nija propada u prvoj godini poslovanja. S druge strane, korporacije se suočavaju s masovnim ot-puštanjima te ne postoji mogućnost za primitak visokoobrazovane radne snage koja svake godi-ne napušta sveučilišta s dominantnim uvjerenjem da ih čeka korporativna karijera. Istovremeno, priljev visokoobrazovane, a financijski povoljnije radne snage iz zemalja u razvoju čini sve veći po-stotak zaposlenih, čime je prostor za uspinjanje korporativnom ljestvicom sve manji, a frustraci-ja sve veća. U takvim okolnostima osobe koje se odlučuju za karijeru u poduzetništvu pokazuju veću strast i predanost onome čime se bave što je najbitnija stavka u nemilosrdnoj tržišnoj uta-kmici i sigurna protuteža konvencionalno prihvaćenom i uvelike pogrešnom uvjerenju o rizično-sti novih kompanija.

3. Poduzetnička motivacijaU najširem smislu, motivacija se definira kao unutarnji ili vanjski poticaj koji izaziva, usmjerava

i održava određeno ponašanje. Bitno je također naglasiti da se različiti ljudi iz različitih razloga od-lučuju na ista ponašanja te da se motivacija mijenja – ono što osobu prvotno potakne na određe-no djelovanje ne ostaje nužno najvažniji motivator koji potiče nastavak tog istog ponašanja. Kada se govori o tome što motivira poduzetničko ponašanje, najčešći je odgovor novac, odnosno pro-fit. Međutim, novac kao takav samo je sredstvo koje omogućuje realizaciju osnovnih unutarnjih potreba (egzistencijalne potrebe) ili društveno uvjetovanih podražaja, poput socijalnog statusa. Maslowljeva teorija hijerarhije potreba, kao i Herzbergova teorija motivacije uvelike se koriste u objašnjenju poduzetničkog ponašanja, no David McClelland i njegova motivacijska teorija potreba ipak se smatraju temeljem izučavanja poduzetničke motivacije.

3.1. McClellandova motivacijska teorija potrebaPrema McClellandu postoje tri potrebe koje služe za objašnjavanje motivacije pojedinca. To su

potreba za postignućem, potreba za moći te potreba za povezivanjem. U izučavanju poduzetniš-tva potreba za postignućem često se koristi kao sinonim za poduzetničku motivaciju te će biti de-taljnije pojašnjena u odnosu na ostale dvije.

• Potreba za moći (Need for Power – N-Pow) – želja za kontrolom i mogućnošću utjecaja na druge. Ova se potreba povezuje s kompetencijama kao što su asertivnost i strateško komuniciranje.

• Potreba za pripadanjem (Need for Affiliation – N-Aff) – želja za održavanjem dobrih me-đuljudskih odnosa. Iako se smatra da zbog svoje probitačne i inovativne prirode podu-zetnici kotiraju nešto niže na ovoj potrebi, ona je usko povezana s obiteljskim biznisima gdje poduzetnik nastavlja tradiciju zbog odanosti i privrženosti obitelji, a ne zbog vlastitih preferencija.

• Potreba za postignućem (Need for Achievement – N-Ach) – želja da se nešto napravi bolje ili učinkovitije nego ikad prije, stremljenje izvrsnosti i fokus na potpuno ostvarenje cilje-va. U cijelosti ova potreba, koja se poistovjećuje s poduzetničkom motivacijom, uključuje definiranje problema, želju za rješavanjem problema, razmišljanje o različitim načinima rješavanja, o preprekama pri svakom od predloženih rješenja, o ljudima i resursima koji su potrebni da bi se do rješenja stiglo te o posljedicama uspjeha ili neuspjeha. Također, cijeli proces karakterizira osjećaj vlastite odgovornosti pri rješavanju problema, postavlja-

nju ciljeva te pristanku na proračunate rizike. Na putu prema postignuću, velika je važnost i povratne informacije, odnosno indikatora koji upućuju na uspjeh, odnosno neuspjeh. U tržišnoj ekonomiji, profit je najbolji indikator, međutim, sve se veća važnost pridaje indi-katorima poput etičnosti poslovanja, zadovoljstva zaposlenika i klijenata, ekološkoj osvi-ještenosti i ukupnom utjecaju na društvo u cjelini te je pogrešno pretpostaviti da je novac najvažnije mjerilo uspjeha za poduzetnike.

Kada govorimo o odabiru poduzetništva kao karijere, gotovo je nemoguće izolirati jednu domi-nantnu potrebu budući da pri odabiru karijere svaka osoba pokušava zadovoljiti više potreba isto-vremeno te one određuju odabir i način vođenja preferiranog biznisa. Najbitnije je razumjeti otku-da naše potrebe dolaze i na koji ih način možemo zadovoljiti.

4. Sigurna zarada, posao koji volite ili oboje?Mnogi su barem jednom osjetili poriv da u nekom trenutku svog života ostave dobro uhodane,

relativno sigurne poslovne pozicije, odnosno izaberu naoko rizičniju opciju – vlastiti biznis. I mno-gi su ostali upravo na želji te nikada nisu napravili prvi korak prema onome što može biti sretnija, a time i sigurnija budućnost. Ukoliko krećete u nepoznato, želja je bitan čimbenik. Ako želite ne-što, radit ćete to sa strašću i predanošću ili ćete napraviti logične stari koje će vas dovesti do toga da radite ono što volite. Želja će potaknuti vašu kreativnost i snalažljivost i omogućit će vam da napredujete brže i više. Međutim, sama želja neće osigurati uspješnost biznisa, niti će vas učini-ti poduzetnikom. Svatko tko razmišlja da posao zamijeni vlastitim poslom mora razumjeti odakle ta potreba dolazi i na koji način tu potrebu pretvoriti u nešto opipljivo što će stvarati dodanu vri-jednost. Ako zamislimo drvo, naš je potencijal sjemenka. Naše su kompetencije hranjive tvari koje nam omogućuju da iz sjemenke nastane čvrst korijen, a naša je motivacija ono što nam omoguću-je da iz korijena nastane snažno drvo koje odolijeva prirodnim nedaćama i zauzima svoju vrijednu poziciju u ekosustavu, odnosno gospodarstvu. Razumijevanje vlastite motivacije i ključnih kompe-tencija, kao i suradnja s okolinom, omogućit će svakome tko ima želju realizirati vlastiti potencijal da ga i materijalizira na odgovarajući način.

5. ZaključakPoduzetništvo je okosnica gospodarstva. Poduzetnost je karakteristika pojedinca da ulaga-

njem vlastitih resursa i prihvaćanjem određenog rizika pokrene nešto novo s ciljem stvaranja vri-jednosti za sebe, ali i za društvo. Rizičnost, koja se često spominje kao glavni razlog za odustaja-nje od realizacije ideja, odnosno unutarnjeg poriva za samostalnim postignućem, može se umanji-ti ulaganjem u znanje, odnosno u razvoj ključnih poduzetničkih kompetencija. Razumijevanje moti-vacije te vrednovanje potreba, omogućit će ustrajnost i predanost koji su neizbježan dio na karijer-nom putu poduzetnika. Svijest o mogućem neuspjehu također je neizostavan dio poduzetničkog mentalnog sklopa, ali spremnost na prihvaćanje neuspjeha još je važniji dio te tranzicije. Ono što je zadaća zajednice jest da svojim mehanizmima podupre individualne napore te da se u svojim dje-lovanjima fokusira na promoviranje poduzetničkog mentaliteta, kreira strateški plan za edukaci-ju poduzetnika, smanji birokraciju te omogući konstruktivan dijalog koji će rezultirati povećanjem poduzetničke aktivnosti i pridonijeti gospodarskoj održivosti.

248 Lana Dojčinović, Ana Jergović: Upravljanje karijerom – Poduzetnička kompetencija


Managing your career – Entrepreneurial competencies

AbstractAlthough a large number of people would be happiest if they were their own bosses, a small percentage of them actually ops for a career in entrepreneurship. According to a recent re-search, only 10% of European population chooses entrepreneurship, while the percentage of those thinking of engaging in it is significantly higher. Given the general consensus on entrepreneurship as the driver of the economy, it is para-doxical not having more people turning entrepreneurs. One of the reasons lies in the „I’m not made for it“attitude, while the other reason is a lack of motivation. A belief that entre-preneurs are born is nowadays losing support, while there is a growing body of evidence that entrepreneurship can be taught. Raising awareness and developing entrepreneurial compe-tencies, supported by the understanding of intrinsic and extrinsic motivation, as well as one own personal preferences, can enable a successful entrepreneurial transition to everyone. A change of perspective and habitual thinking, readiness to accept risk and act on opportunity are the first and foremost steps in building an entrepreneurial career path.

Key words: career, competency, entrepreneurship, development

Literatura1. Eurpean Commission; Entrepreneurship in the EU and beyond (A survey in the EU, EFTA countries, Croatia,

Turkey, the US, Japan, South Korea and China), dostupno na: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/facts-figures-analysis/eurobarometer/fl283_en.pdf (Sačuvano: 15.03.2012.)

2. European Commission; Entrepreneurship Education at School in Euorope (National Strategies, Curricula and Learning Outcomes), dostupno na: nhttp://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/thematic_reports/135EN.pdf (Sačuvano: 15.03.2012.)

3. European Commission; Effects and impact of entrepreneurship programmes in higher education, dostupno na: http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/files/education/effects_im-pact_high_edu_final_report_en.pdf (Sačuvano: 15.03.2012.)

4. Sethi J., Saxena A.; Entrepreneurial competencies, motivation, performance and rewards, dostupno na: http://www.du.ac.in/fileadmin/DU/Academics/course_material/EP_03.pdf (Sačuvano: 01.04.2012.)

5. Robb A, Reedy A.J.; An Overview of the Kauffman Firm Survey (Results from 2010 Business Activities), dostu-pno na: http://www.kauffman.org/uploadedfiles/kfs_2012_report.pdf (Sačuvano: 01.04.2012.)

Uloga veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija mladih

Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić, Veleučilište Lavoslav, Ružička u Vukovaru, Vukovar, Hrvatska, [email protected], [email protected], [email protected]

Sažetak Temelji za poduzetničko učenje u smislu jačanja konkurentskog položaja Hrvatske u global-nom gospodarstvu predstavljeni su u nacionalnom strateškom dokumentu - Strategiji uče-nja za poduzetništvo „Poduzetna Hrvatska“ za razdoblje od 2010. do 2014. godine. Strategi-ja je nastala kao odgovor na brojna pitanja, probleme i izazove s kojima se suočava Republika Hrvatska te je usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospo-darske i odgojno-obrazovne djelatnosti. Gledajući iz perspektive visokog obrazovanja jedna od najvažnijih mjera koja je predstavljena u ovom dokumentu odnosi se na uvođenje podu-zetničkog učenja kao ključne kompetencije za prihvaćanje dinamičkih gospodarskih trendo-va. U cilju realizacije navedene mjere, centralno mjesto zauzima obrazovni sustav koji mora biti spreman reagirati na promjene u okruženju. Stvaranje takvog dinamičkog sustava spo-sobnog da prati brze društvene, znanstvene i tehnološke promjene rezultirat će promjena-ma u obrazovnim sadržajima i ishodima učenja. Mladi ljudi, kao korisnici usluga obrazovanja i učenja, moći će odgovoriti na nove tržišne izazove. Stoga, Veleučilište mora preuzeti proak-tivnu ulogu u promicanju i razvoju poduzetništva jer u nadolazećim godinama stečena zna-nja, vještine i kompetencije mladih predstavljat će polugu razvoja trenutno stagnirajućeg gospodarstva i tržišta rada.

Ključne riječi: obrazovanje za poduzetništvo, poduzetničke kompetencije, mladi, Veleučilište, Strategija učenja za poduzetništvo

1. UvodNeosporna je činjenica da Hrvatska završava tranzicijski proces u društvo znanja. Uspješna bu-

dućnost svih ekonomija, odnosno društava utemeljenih na znanju, determinirana je kulturom i ekonomijom znanja. Kultura znanja pretpostavlja obrazovanost, civilnost i suradnju, dok je eko-nomija znanja u funkciji proizvodnje „novog“ znanja kao i natjecanja na globalnom tržištu znanja. Imajući u vidu novonastale promjene i izazove s kojima se Republika Hrvatska suočavala proteklo desetljeće, može se reći da se poduzetništvo prepoznalo kao kritična veza između novih znanja i gospodarskog rasta. Obrazovanje, koje predstavlja značajno sredstvo razvoja ljudskog kapitala i socijalne integracije, dobilo je značajnu ulogu u razvoju poduzetništva (Baranović, 2008., str. 341).

2. Obrazovanje i poduzetništvo Obrazovanje u svim zemljama teži, pa tako i u Hrvatskoj, da postane dominantna komponen-

ta čovjekove egzistencije i njegova daljnjeg prodora u nepoznato (Ratković, 1984.). Stoga je razu-

1 Predavač na Veleučilištu u naslovnom nastavnom zvanju2 Predavač na Veleučilištu u naslovnom nastavnom zvanju

252 Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić: Uloga veleučilišta u razvijanju...

mljivo da je obrazovanje u fokusu interesa svih zemalja svijeta, svi tragaju za odgovorom na pita-nje: kamo i kako dalje? Poduzetnik i poduzetništvo nesumnjivo su stari koliko i samo gospodarstvo. Međutim, iako su značajne i vrijedne tragove ostavili još u starom i srednjem vijeku, o poduzetniš-tvu, kao znanstvenoj disciplini, eksplicitno se piše i raspravlja tek od 18. i 19. stoljeća, odnosno od vremena R. Cantillona i Jean B. Saya (Škrtić, 2011., str. 81). Značajniju pažnju i afirmaciju u širem društvenom i gospodarskom kontekstu, poduzetništvo doživljava osamdesetih godina prošlog sto-ljeća. Tako su primjerice, Stevenson i Gumpert u svom radu „Srce poduzetništva“, konstatirali da ukoliko nacionalna mala i velika poduzeća postanu više poduzetna, povećat će se njihova produk-tivnost te će moći učinkovitije konkurirati na svjetskom tržištu. Stoga je nužno, u svjetlu globalnih promjena, promišljati o poduzetništvu kao glavnom motoru gospodarskog rasta, dohotka i soci-jalne skrbi. Premda se u ekonomskoj teoriji poduzetništvo najčešće definira kao ukupnost podu-zetnikovih inovacijskih, organizacijskih, usmjeravajućih, upravljačkih i nadzornih sposobnosti, tre-ba naglasiti da je to tek jedna od mogućih definicija, budući da poduzetništvo nije moguće jedno-značno odrediti (Škrtić, 2011., str. 1). Suvremeni trendovi sugeriraju da je poduzetništvo način raz-mišljanja, odnosno proces stvaranja i razvijanja ekonomskih aktivnosti kombiniranjem rizika, kre-ativnosti i/ili inovativnosti uz pouzdanu upravljačku strukturu unutar nove ili postojeće organiza-cije (European Commission, 2003., str.7). Danas, mala poduzeća i poduzetnici igraju središnju ulo-gu u gospodarstvu. Poduzetništvo je glavni pokretač inovacija, konkurentnosti i rasta. Međusob-na veza između poduzetništva i gospodarske izvedbe pronalazi se prije svega u rastu, opstanku po-duzeća na tržištu, inovacijama, otvaranju novih radnih mjesta, tehnološkim promjenama, te pove-ćanju produktivnosti i izvoza na druga tržišta. Iako je poduzetništvo primarno vezano uz područje ekonomije i pokretanja novog posla, ono se može prakticirati u bilo kojem sektoru ili vrsti poslo-vanja. Zbog toga, obrazovanje usmjereno na poduzetništvo kao preduvjet razvijanja poduzetničke klime treba obuhvatiti sve one aspekte koji su fokusirani na vrijednosti, vjerovanja i stavove pove-zane s konceptom poduzetništva (poduzetnički način razmišljanja, poduzetnički duh ili identitet).

U istraživanju Global Entrepreneurship Monitora (GEM), najvećem svjetskom istraživanju po-duzetništva, kao jedna od glavnih prepreka razvoju poduzetničkog društva u Hrvatskoj navodi se nepostojanje poduzetničkog obrazovanja. Tome u prilog svjedoči indikator 1,97 u 2002. godini, a zatim je to potvrđeno u svakom od sljedećih istraživanja. Indikator promatranih zemalja Europske unije iste promatrane godine iznosio je 2,06 (GEM, 2002.). Može se zaključiti da Hrvatska po pita-nju edukacije i treninga za poduzetništvo zaostaje za zemljama Europske unije. Budući da je fokus poduzetničkog obrazovanja u prošlosti bio na pokretanju poslovnog poduhvata i pisanju poslov-nog plana, današnji znanstvenici smatraju da pravi izazov za poduzetničko obrazovanje leži u ra-zvoju poduzetničkog učenja, umjesto učenja o poduzetništvu (npr. Gibb, 2002.). Kada se govori o obrazovanju za poduzetništvo, tada je bitno naglasiti da se razlikuje širi i uži koncept obrazovanja za poduzetništvo. Širi koncept obrazovanja za poduzetništvo u funkciji je razvijanja poduzetničkih sklonosti, vještina i sposobnosti, što uključuje i razvoj određenih odlika osobnosti poput stvaralaš-tva, inicijativnosti, samostalnosti, odgovornosti i drugih kvaliteta te usvajanja osnovnih ekonom-skih koncepata. Uži, specifični koncept obrazovanja i osposobljavanja za poduzetništvo u funkciji je pokretanja poslovnih subjekata i upravljanja njima. (Strategija učenja za poduzetništvo, str. 5.).

Generalno, može se reći da poduzetničko obrazovanje predstavlja sve akcije usmjerene na po-dizanje poduzetničkog potencijala i jačanja konkurentnosti.

U zelenoj knjizi „Poduzetništvo u Europi“ navode se sljedeće razvojne uloge poduzetništva:• poduzetništvo potpomaže otvaranje novih radnih mjesta i gospodarski rast


• poduzetništvo je od presudnog značaja za konkurentnost• poduzetništvo razvija osobne potencijale• poduzetništvo razvija opće društvene interese • poduzetništvo se može razvijati u različitim kontekstima i u svim oblicima

2.1. Poduzetničke kompetencijeSam pojam kompetencija došao je u žarište pozornosti akademske zajednice kada se primje-

nom nove paradigme u visokom školstvu, odnosno uvođenjem kurikuluma usmjerenih na kom-petencije, pokušao riješiti raskorak između stjecanja teorijskih znanja i razvoja praktičnih vješti-na u tradicionalnim studijskim programima (Vizek Vidović, 2009., str. 33). Općenito gledajući, sa-držaj svake kompetencije čine umijeća, sposobnosti i stavovi. Iako brojni autori različito definira-ju pojam kompetencije, može se reći da su kompetencije skupovi ponašanja koji su instrumental-ni za postizanje željenih rezultata i ishoda (Kurtz i Bartram, 2002., str. 229). U „modernim“ tuma-čenjima kompetencija valja istaknuti povezanost znanja, vještina i stavova, kao i njihove prihva-ćenosti u kontekstu rada.

Kompetencije imaju svoju ulogu i u poduzetničkom obrazovanju. Poduzetnička kompetenci-ja proglašena je jednom od temeljnih kompetencija potrebitih za život i rad u društvu utemelje-nom na znanju te je putem obrazovanja (formalnog i neformalnog) treba osigurati svakom poje-dincu (European Commission, 2004.). Poduzetnička kompetencija oslanja se na osobine poduzet-ne osobe. Profesor Gibb, renomirani istraživač iz područja poduzetništva, smatra da osobna obi-lježja poduzetne osobe čine: inicijativnost, snažna moć uvjeravanja, sposobnost razumnog preuzi-manja rizika, fleksibilnost, kreativnost, nezavisnost, sposobnost rješavanja problema, potreba za postignućem, imaginacija, visok stupanj vjere u mogućnost upravljanja vlastitom sudbinom, spo-sobnost vodstva te ustrajnost u radu (Gibb, 1987, str.6). Stoga se smatra da osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije leži u razvoju osobina ličnosti, znanja, vještina, sposobnosti i stavo-va koji su potrebni za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne osobe. Ovako definirana po-duzetnička kompetencija, prihvaćena u Europskom okviru kompetencija, sastoji se od sljedećih osam osnovnih komponenata:

• poduzimanje inicijative i razumno preuzimanje rizika• preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje i postupke• uvođenje i podržavanje inovacija• proaktivno djelovanje i pozitivno reagiranje na promjene• postavljanje i ostvarenje ciljeva• timsko djelovanje • motivacija za uspjeh

Može se zaključiti da pojmovno određenje poduzetničke kompetencije nije ograničeno isklju-čivo na elemente ponašanja (znati kako se ponašati), nego uključuje kognitivne (razumijevanje) kao i funkcionalne elemente (vještine, stavove i „know how“) . Ovakvo gledište poduzetničke kompetencije važno je za obrazovnu praksu, posebice za dijagnozu i identifikaciju kompetencija kao polazišne točke za poduzetničko obrazovanje i obuku.

U cilju boljeg razumijevanja poduzetničke kompetencije, Lans i suradnici razvili su dva pristu-pa. Tablica 1. prikazuje razlike između radikalnog „bolt on“ i „interpretativnog/integrativnog“ mo-dela poduzetničke kompetencije (Lans, 2008., str. 8).

Tablica 1. Dvije vrste pristupa poduzetničkim kompetencijama

Radikalni „bolt on“ model poduzetničke kompetencije

Radikalni ‘interpretativni/integrativni’ model poduzetničke kompetencije

Cilj Društveno konstruiraniZavisan kontekst Nezavisan kontekst

Atomistički IntegriranPolazišna točka su značajke Polazna točka su koncepcije

Zatvoreno Otvoreno

3. Uloga Veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija i ostvarivanju gospodarskih ciljeva

Prema raznim politikama, strategijama i deklaracijama koje su donesene u zadnjih desetak go-dina na europskoj i svjetskoj razini, upravo se od visokoobrazovnih institucija očekuje najveći do-prinos transformaciji postindustrijskog društva u društva znanja (Divjak, 2008.). Kada se rasprav-lja o poduzetničkom učenju i poduzetničkim kompetencijama, jedna od najvažnijih činjenica jest da je ono u nekoliko proteklih godina doživjelo afirmaciju u svim javnim raspravama i nacionalnim dokumentima. Visokoobrazovne institucije prepoznate su kao glavni inicijatori promjena u smislu poduzetničkog obrazovanja i stjecanja poduzetničkih kompetencija, a koji su definirani nacional-nim strateškim dokumentima: Strategijom učenja za poduzetništvo „Poduzetna Hrvatska“ za raz-doblje od 2010. do 2014. godine, te Akcijskim planom provođenja navedene strategije. Ciljevi stra-tegije jesu senzibilizirati javnost o poduzetništvu, razviti pozitivan stav prema cjeloživotnom uče-nju za poduzetništvo te uvesti učenje i osposobljavanje za poduzetništvo kao ključne kompetenci-je u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog učenja. Također, bitno je spo-menuti da je od izuzetnog značaja što se proklamiranim ciljevima i mjerama želi stvoriti pozitivno ozračje za razvoj poduzetništva. Kako bi se navedeni ciljevi implementirali, potpora poduzetnič-kom načinu razmišljanja zahtijeva niz akcija u cjelokupnom obrazovnom sustavu. Poticanjem po-duzetničkog načina razmišljanja kroz obrazovanje i učenje, na razini Europske unije, bavi se i Opća uprava europske komisije za komunikaciju koja implicitno navodi da sveučilišta i tehnički institu-ti trebaju integrirati poduzetništvo kao važan dio nastavnog plana i programa, širiti ga kroz različi-te predmete te zahtijevati od studenata ili ih potaknuti da pohađaju poduzetničke tečajeve. Kom-binacijom poduzetničkog načina razmišljanja i poduzetničkih kompetencija kako na društvenim, tako i na tehničkim studijima, trebalo bi omogućiti studentima i istraživačima bolju komercijaliza-ciju njihovih ideja i razvoj novih tehnologija.

Na razini visokog obrazovanja, primarni cilj poduzetničkog obrazovanja trebao bi biti u funkci-ji razvoja poduzetničkih kompetencija i načina razmišljanja. U tom kontekstu, nastavni programi imaju nekoliko ciljeva koji se mogu prepoznati u:

• podizanju svijesti i osobne motivacije za poduzetničko obrazovanje• razvijanju poduzetničkih znanja i vještina koja će studentima pomoći prilikom pokretanja

posla i upravljanja poduzećem • razvoju poduzetničkih sposobnosti kako prepoznati poslovnu priliku iz okruženjaTemeljna zadaća Veleučilišta jest da u skladu sa svojom misijom i vizijom, studentima pruži zna-

nja i vještine kako bi mogli uspješno konkurirati na tržištu rada. Zbog neizmjernog značaja podu-



zetničkog obrazovanja za razvoj trenutno stagnirajućeg gospodarstva i tržišta rada u Vukovarsko-srijemskoj županiji, uprava Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru odlučila je inovirati studijski program. U nastavni plan stručnog studija Trgovina uveden je kolegij „Poduzetništvo“ koji se po-čeo izvoditi od ove akademske godine. Kolegijem se želi postići da studenti:

• budu osposobljeni razumjeti društveni kontekst poduzetništva,• prepoznaju poslovne prilike iz okruženja,• ovladaju metodologijom izrade poslovnog plana,• steknu poduzetničke kompetencije,• budu osposobljeni da sami pokrenu posao i upravljaju poduzećem i• usvoje koncept cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo.Evidentno je da je uloga Veleučilišta u poduzetničkom obrazovanju ključna iz dva razloga. Prvi

razlog odnosi se na činjenicu da Veleučilište, kao obrazovana institucija, educira mlade ljude koji će steći potrebna znanja, vještine i kompetencije kako pokrenuti i voditi vlastiti posao. Drugi ra-zlog govori u prilog edukaciji kojom će steći potrebne poduzetničke kompetencije za vođenje i upravljanje bez obzira na buduće radno mjesto. Konačno, poduzetničko obrazovanje u sklopu na-stavnog plana jest u funkciji motiviranja ciljne skupine mladih (studenata) za uključivanje u podu-zetništvo zbog mogućnosti samozapošljavanja, ali i radi stvaranja novih poduzetničkih generacija.

4. ZaključakKako bi odgovorila na izazove suvremenog poslovanja i potaknula gospodarski rast, vlada Re-

publike Hrvatske donijela je Strategiju učenja za poduzetništvo „Poduzetna Hrvatska“ za razdoblje od 2010. do 2014. godine, a koja je usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacio-nalne, gospodarske i odgojno-obrazovne djelatnosti. Pretpostavka implementacije ideje poduzet-ničkog društva jest uvođenje poduzetničkog učenja u sve obrazovne kurikulume i stoga je upravo na sustavu odgoja i obrazovanja velika odgovornost u postizanju istog.

Poduzetničko obrazovanje predstavlja sve akcije usmjerene na podizanje poduzetničkog po-tencijala i jačanja konkurentnosti. Poduzetnička kompetencija oslanja se na osobine poduzetne osobe. Osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije leži u razvoju osobina ličnosti, znanja, vje-ština, sposobnosti i stavova koji su potrebni za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne oso-be. Uloga veleučilišta u poduzetničkom obrazovanju i razvijanju poduzetničkih kompetencija evi-dentno je ključna jer se istovremeno radi o edukaciji mladih koji će započeti vlastiti posao, ali i o edukaciji ljudi koji će se uspješno involvirati u poslovne procese i donositi razvojne odluke. Konač-no, veleučilišta, kao i druge visokoobrazovne institucije u Republici Hrvatskoj, trebaju biti promo-tori pozitivnog stava i stvaranja poduzetničkog društva.

The Role of University of Applied Sciences in Developing of Enterpreneurial Competences of Young People

Abstract The grounds for enterpreneurial learning in terms of strengthening of competitive position of Croatia in global economy are presented in the national strategic document – Strategy for learning in enterpreneurship „Enterpreneurial Croatia“ for period 2010. – 2014. The strate-gy was made as an answer to numerous questions, problems and challenges Croatia is faced with. It is directed to accepting of enterpreneurship as social, national, economic and ed-ucational activity. One of the most important measures from the high education perspec-tive presented in this document is related to introduction of enterpreneurial learning as a key competence for adopting of dinamic economic trends. With the aim of realization of the mentioned measure, the central place is taken by the educational system that is able to re-act to changes in the surroundings. Making of such a dinamic system able to follow fast so-cial, scientific and technological changes is going to result in educational substances and learning aims. Young people, as users of educational and learning services, are going to be able to meet new market challenges. That is why the Universities of applied sciences have to take over a proactive role in promotion and development of enterpreneurship, because in the following years the acquired knowlegde, skills and competences of young people are going to present the lever of development in for the time being stagnating economy and la-bour market.

Key words: education for enterprenership, enterpreneurial competences, young people, University of applied sciences, Strategy for learning in enterpreneurship



Literatura 1. Baranović, B., Štibrić, M., Domović, V. (2007). Obrazovanje za poduzetnost – perspektiva osnovnoškolskih

učitelja i nastavnika. Sociologija i prostor, 45 177-178, 339-360. 2. Divjak, B., Horvatek, R., Vidaček-Hainš, V. (2008). Politike jednakog pristupa visokom obrazovanju i njihova

implementacija u suradnji svih dionika društva. 3. http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/politike-jednakog-pristupa-visokom-

obrazovanju-2/ (Sačuvano: 05.04.2012). 4. Europska komisija (2003). Zelena knjiga „Poduzetništvo u Europi“. Bruxelles: Enterprise Publications. 5. Gibb, A. (1987). Enteprise Culture – Its Meaning and Imlications for Education and Training. Jurnal of Euro-

pean Industrial Training, 11(2), 1-38. 6. Gibb, A. (2002). Creating Conducive Environments for Learning and Entrepreneurship: Living with, Dealing

with, Creating and Enjoying Uncertainty and Complexity. Industry and Higher Education, 16(3), 134-148. 7. Kurz, R., Bartram, D. (2002). Competency and Individual Performance : Modelling the World of Work. Orga-

nizational Effectiveness : The Role of Psychology, 225-255. 8. Lans, T., Hulsink, W., Baert, H., Mulder, M. (2008). Entrepreneurship Education and Training in a Small Busi-

ness Context: Insights from the Competence-based Approach. 9. http://repub.eur.nl/res/pub/12466/ (Sačuvano: 10.04.2012).10. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo „Poduzetna Hr-

vatska“ 2010-2014. Zagreb11. Ministarstvo poduzetništva i obrta (2012). „Poduzetnički impuls“ – Plan poticanja poduzetništva i obrta za

2012. godinu, Zagreb.12. Singer, S., Šarlija, N., Pfeifer, S., Borozan, Đ., Oberman Peterka, S. (2002). Global Entrepreneuership Monitor

Hrvatska. Što čini Hrvatsku poduzetničkom zemljom? Rezultati GEM 2002-2005 za Hrvatsku. Osijek: Cepor13. Stevenson, H., Gumpert, D.E. (1985). The Heart of Entrepreneurship. Harvard Business Review, March-April,

1-11.14. Škrtić, M., Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija.15. Vizek Vidović, V. (2009). Kompetencije i kompetencijski profili u učiteljskoj i nastavničkoj profesiji. U: Vizek

Vidović, V. (ur.), Planiranje kurikuluma usmjerenog na kompetencije u obrazovanju učitelja i nastavnika. Zagreb: Filozofski fakultet, 33-41

Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija u razvoju poduzetništva

Helena Šlogar, Visoka poslovna škola Libertas, Zagreb, Trg J.F.Kennedya 6b, 10 000 Hrvatska, [email protected], Vesna Cigan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

Sažetak Bit poslovnog pregovaranja jest svrhovita i djelotvorna upotreba informacija, a komuni-ciranje je primarni izvor informacija. Svaka poslovna situacija odlikuje se specifičnostima među kojima se pregovaranje pokazalo izuzetno važnim za poduzetništvo te se smatra pra-vim umijećem. Uvodno se prikazuju teorijske odrednice pregovaranja, definicije, planiranje i metode koje se koriste u tom procesu. Vještina pregovaranja preduvjet je za razvoj poduzetnosti, poslov-nog partnerstva i rješavanje sukoba interesa dviju pregovaračkih strana. Posebno je značaj-no prikazati opravdanost uključivanja nastavnih predmeta iz područja pregovaranja u kuri-kulume hrvatskih učilišta koja izvode studije iz područja ekonomije i poduzetništva. Doprinos ovog rada sastoji se u isticanju uloge pregovaračkih vještina u stjecanju kompeti-tivne prednosti na tržištu i senzibiliziranju poslovnog svijeta o činjenici da je umijeće prego-varanja ključna kompetencija koja doprinosi razvoju interpersonalnih odnosa i proaktivnog djelovanja u rješavanju različitih poslovnih situacija.

Ključne riječi: pregovaranje, kompetencija, poduzetništvo, komunikacija, informacija

1. UvodPregovaranje je vještina i posebno umijeće staro koliko i čovječanstvo, a odražava čovjekovo

svakodnevno ponašanje i izgrađuje budućnost. Možemo ga promatrati kao proces komunicira-nja u stilu korak naprijed, korak nazad u cilju provođenja zajedničkih odluka. Utvrđivanjem ciljeva i strategija te pribavljanjem potrebnih resursa za pripremu pregovora izgrađujemo platformu za njihovo ostvarivanje. Izazov za one koji pripremaju pregovore sastoji se prvenstveno u procijeni rizika od neuspjeha koji je inherentan svakoj aktivnosti. Ne postoji jedinstven obrazac koji se po-kazao uspješnom formulom i ne postoje jedinstvena pravila koja jamče uspjeh. Specifičnost sva-ke pojedine situacije te osobnosti koje sudionici unose u ovaj proces čine pregovaranje komplek-snom aktivnošću. Podprocesi pregovaranja objašnjavaju osobnosti pregovarača i pojašnjavaju za-što tijekom pregovora sudionici postupaju na njima specifičan način. Procjene pregovarača dolaze do izražaja posebice kod individualnog načina pregovaranja gdje spol i karakterne crte pregova-rača imaju značajan utjecaj. Pregovaranje je i vještina i umijeće. Ono je prisutno u svakom dobu i području našeg života počevši od djece koja međusobno pregovaraju o odabiru igre, preko prego-varanja u obitelji o izlascima, do dogovora s prijateljima gdje provesti vikend. U poslovnom okru-ženju pregovara se o kupovini i prodaji proizvoda, o sprječavanju konflikta, o odnosima s dobav-ljačima i slično. Manjkavo razumijevanje procesa i nedovoljno razvijene pregovaračke vještine če-sto su uzrok slabog uspjeha. Danas poduzetnici provode više od polovice svoga radnoga vremena u komunikaciji s nadređenima, zaposlenicima i ostalim dionicima. Ta sveopća prisutnost potvrđu-

260 Helena Šlogar, Vesna Cigan: Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija...

je nužnost usavršavanja pregovaračkih vještina, jer poduzetnik koji poznaje različite taktike pre-govaranja uspješan je u svom poslu.

2. Pojam i značenje pregovaranja U literaturi nalazimo mnoštvo definicija o složenom socijalnom procesu poznatom kao pre-

govaranje. Pregovaranje kao znanstvena disciplina razvila se tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća i primjenjuje interdisciplinarni pristup. Fisher i Ury smatraju da je pregovaranje osnov-no sredstvo dobivanja onoga što želimo od drugih koje ima za cilj postizanje sporazuma u situaci-ji kada pregovaračke strane imaju neke zajedničke, a neke suprotne interese (Fisher i Ury, 1999.). Prema Lewickom različiti ljudi trebaju različite stvari, bilo privatno ili poslovno, kao što su infor-macije, dostupni resursi i suradnja s drugima. U pregovore se ulazi uglavnom iz tri razloga: a) da bismo se dogovorili kako podijeliti neki ograničeni resurs, b) da bismo stvorili nešto novo što niti jedna strana ne bi mogla stvoriti sama, c) da bismo riješili neslaganja s drugom stranom (Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009). Nadalje, “pregovore možemo definirati kao socijalni pro-ces interakcije i komunikacije među ljudima sa svrhom postizanja trajnog sporazuma zasnovanog na nekim zajedničkim interesima, a sve kako bi se postigli zadani ciljevi i izbjegli konflikti” (Rouse J. M. i Rouse S., 2005., str. 191). U poslu ne dobivamo ono što smo zaslužili, već ono što smo po-stigli pregovaranjem (Vukmir, 2001.). Za ostvarenje uspješnosti potrebna je kvalitetna priprema koja obuhvaća razumijevanje problema, poznavanje kulturoloških razlika, a često i povijest dru-ge pregovaračke strane.

U današnjoj globalnoj ekonomiji informacija postaje kompetitivna prednost i temelj poduzet-ničkih aktivnosti. Poduzetnici prikupljaju i razmjenjuju informacije u svrhu donošenja kvalitetnih odluka, generiranja novih poslovnih ideja, lakšeg snalaženja u neizvjesnom okruženju te pokreta-nja novih poslovnih aktivnosti. Posjedovanje informacija postaje moćno sredstvo koje doprinosi zauzimanju superiornog položaja na tržištu i omogućuje poduzetnicima stvaranje nove informa-cije s ciljem prodaje te informacije tijekom pregovaranja. Danas poduzetnici ostvaruju uspjeh za-hvaljujući umijeću pregovaranja koje rezultira dugoročnom poslovnom suradnjom između podu-zeća i klijenata. Osim osviještenosti o značaju poslovnog pregovaranja za gospodarski boljitak, u poduzetništvu je potrebno stvoriti kritičnu masu poslovnih ljudi koji posjeduju pregovaračke vje-štine na visokim razinama operativnosti.

3. Planiranje u pregovorima Kao i za svako područje u životu, dobra priprema obuhvaća temeljito proučavanje cjeloku-

pne situacije uz sagledavanje svih mogućih implikacija u nadolazećim pregovorima. Za osmišljava-nje primjenjive strategije potrebno je raspolagati svim resursima neophodnim za pripremu, uloži-ti trud i vrijeme, definirati taktike te procijeniti buduće reakcije.

Istraživanje koje je proveo Rackham (1980.) pokazalo je da “u procesu planiranja vješti prego-varači razmatraju širi raspon mogućih postupaka, više se trude s drugom stranom pronaći zajed-nički jezik, više vremena troše na razmatranje dugoročnih implikacija problema i češće određu-ju gornju ili donju granicu ili raspon prihvatljivih dogovora“ (Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009., str. 102.-103.).


Prikaz 1. Odnos među glavnim koracima u procesu planiranja

Izvor: Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009., str. 103.

U Prikazu 1. možemo vidjeti da je prvi korak odrediti ciljeve i to sve ciljeve koji se u pregovori-ma žele postići. U drugom koraku potrebno je odabrati strategiju. Odabir u ovoj fazi korelira s in-tenzitetom želje pregovarača za postizanjem sadržajnih rezultata u pregovorima te s usredotoče-nosti na kvalitetu odnosa s drugom stranom. Kao sredstvo opisivanja pregovaračkih strategija ko-risti se model dvostruke brige. Primjenom modela dvostruke brige određuju se važnost i prioritet dviju dimenzija u željenom sporazumu. Prema takvoj dimenziji odgovori na dva pitanja određuju četiri početne strategije: natjecanje, suradnja, prilagođavanje i izbjegavanje (Prikaz 2.). Možemo zaključiti da različiti strateški pristupi mogu različito utjecati na pripremu pregovora. Pregovori se vode u različitim dimenzijama i s različitim sudionicima: unutar grupe, između menadžmenta i gru-pe te među samim pregovaračkim stranama.

Prikaz 2. – Model dvostruke brige

Je li važan sadržaj?

Da Da Ne

Jesu

li

važn

i od

nosi? SURADNJA PRILAGOĐAVANJE

NATJECANJE IZBJEGAVANJE

Ne

Izvor: Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B., 2009, str. 107.

Prije pokretanja pregovora potrebno je odrediti sudionike i pozicije na kojima se oni nalaze. Po-željno je prikupiti informacije o protivnicima te kakve se strategije mogu očekivati i kako na njih odgovoriti.

U Prikazu 3. vizualizirana je analiza terena u pregovaranju. Tom analizom utvrđujemo tko se na-lazi na ostalim stranama terena u procesu pregovaranja.

Prikaz 3. Analiza terena u pregovaranju

A. Izravni sudionici (Tko je na našoj strani terena?)B. Protivnici (Tko je na njihovoj strani terena?)C. Neizravni sudionici (Tko stoji sa strane?)D. Zainteresirani promatrači (Tko je na tribini?)E. Okolinski čimbenici (Što se događa u širem okružju izvan terena, ali definira i utječe na to što se događa na terenu?)

Izvor: Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B., 2009., str. 123.

Pregovori će biti složeniji ako u njima sudjeluje više izravno zainteresiranih strana, što će za so-bom povlačiti veću fleksibilnost i ustrajnost u pronalaženju najboljih mogućih rješenja u trenut-nim okolnostima. Pregovarački stratezi moraju analizirati perspektivu svih pregovaračkih događa-ja i osmisliti strategiju pregovaranja koja će minimalizirati rizik lošeg rezultata.

4. Vrste pregovora Svakodnevno se u obitelji, školi, društvenom i gospodarskom životu odvijaju različite vrste pre-

govora. U poslovnom okruženju pregovaranje se najčešće odvija na službenoj i radnoj razini. Prego-vori mogu imati oblik formalnih razgovora u kojima se pregovara o poslovnim ciljevima, uvjetima i cijenama, ali mogu biti i bez posebne forme na sastancima na kojima se dogovora suradnja za obav-ljanje nekog zadatka.

U poslovanju se primjenjuju dvije osnovne metode: distributivna i integrativna metoda. Dis-tributivno pregovaranje naziva se još i win-lose pregovaranje gdje su ciljevi jedne strane u izrav-nom konfliktu s ciljevima druge strane. U primjeni ove metode atmosfera je natjecateljska, resur-si ograničeni, a obje strane žele što veći udio u njima. Rezultat takvih pregovora ogleda se u tome da jedna strana mora izgubiti. Dobar pregovarač prije pregovora utvrđuje svoje realne mogućno-sti i pokušava doći do informacija kojima će utvrditi poziciju protivnika. Za vrijeme pregovora pre-govarač poboljšava svoje drugo najbolje moguće rješenje – BATNA (Best Alternative to a Negotia-ted Agreement). ‘’Ako pregovarač razumije svoju BATNA-u i učini je što je moguće boljom, on će imati veću moć u trenutnim pregovorima jer BATNA jasno pokazuje što će on učiniti ako se ne us-

D

C

C

D

A B

E

E

E

E



pije postići dogovor’’ (Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009, str. 37.). Ova je metoda ispla-tiva kada pregovarači imaju za cilj ostvariti maksimalnu korist u jednokratnom poslu bez stvaranja dugoročnog partnerskog odnosa.

Integrativnim pregovorima pokušava se pronaći rješenje kojim će obje strane ostvariti svoje ci-ljeve. Poznato je kao win-win pregovaranje. ‘’Temeljna struktura situacije integrativnog pregova-ranja je takva da objema stranama omogućuje postizanje ciljeva” (Walton i McKersie, 1965.). Pre-govarači primjenom ove metode moraju ciljati na zajedničke interese, a razlike svesti na minimum; baviti se potrebama svih strana, ne pozicijama; razmjenjivati informacije i ideje; smišljati moguć-nosti u kojima obje strane mogu biti na dobitku te koristiti objektivne kriterije za standarde pona-šanja i uspjeha. Win-win pregovarači, kao i uspješni poduzetnici, vide skrivene prilike u onome što mogu učiniti jedni za druge. Win-win usmjerava odnose i uloge među pregovaračima na višu razi-nu i time smanjuje tenzije tipične za pregovaranje. Bitno je naglasiti da je uporaba ovog pristupa uspješnija u ostvarenju obostrano zadovoljavajućih i produktivnih odnosa, a zajednički napori re-zultiraju sinergijskim učincima te kontinuiranim razmjenama.

U Tablici 1. prikazana su postupanja tijekom distributivnog i integrativnog pregovaranja. Surad-ničko/kreativni pristup doprinosi win-win učinkovitijim rješenjima u dugotrajnim poslovnim odno-sima jer rezultira uspostavljanjem kvalitetne osnove za buduću suradnju. Različito tome, win-lo-se rješenja potiču, prije ili kasnije, načelo reciprociteta, tj. nastojanja da se pri prvoj prilici uzvra-ti istom mjerom.

Tablica 1. Postupanja tijekom distributivnog i integrativnog pregovaranja

Konkurentsko/distributivno „Tvrda igra“

Suradničko/kreativno „Poštena igra“

Oštro/ muški Nježno/ženskiDistributivno: analiziraj i podijeli Kreativno: integriraj i proširiIgraj igru u kojoj dobivaš sve što

drugi izgubi (4-2-2=0) Povećaj kolač (2+2=5)

Cjenkaj se oko svake stavke Pregovaraj oko cijelog paketaInsistiraj na pozicijama Istraži interese

Nadvladaj Misli i na druge

Izvor: prilagođeno prema Mattock. J.,Ehrenborg. J., 1996. str. 46.

5. Uloga pregovaračkih vještina u razvoju poduzetništvaPoduzetnici su oduvijek koristili pregovaračke vještine za obavljanje određenih poslovnih ak-

tivnosti, a da to nisu smatrali posebnim umijećem. S razvojem društva u cjelini te primjenom no-vih tehnologija povećala se produktivnost, a time i rast konkurentnosti te nužnost stjecanja pre-govaračkih vještina. Ove vještine danas zauzimaju jedno od važnijih mjesta u planiranju strateš-kog razvoja poduzetnika.

Glavni čimbenik uspješnosti poduzetništva ogleda se u kontinuiranom inovacijskom procesu koji postaje pokretačka snaga u stvaranju vrijednosti. Za održavanje konkurentskih prednosti po-duzetnika potrebna je primjena novih vještina i novog intelektualnog kapitala koji će biti izvor bu-

dućih ključnih i profesionalnih sposobnosti. Razvoj ključnih sposobnosti mora imati za cilj usmjera-vanje sredstava i ljudskih potencijala ka učenju i primjenu pregovaračkih vještina u svrhu unapre-đenja poslovanja. Tijekom razvoja profesionalnih sposobnosti poduzetnici se usmjeravaju na pro-ces cjeloživotnog učenja. Među potrebnim vještinama ističu se proaktivno upravljanje projektima, učinkovito zastupanje, pregovaranje i sposobnost timskog rada.

Jedan od kritičnih čimbenika uspjeha na globalnom tržištu odražava se u (ne)sposobnosti pre-govaranja s poslovnim partnerima. Kako bi pregovaranje bilo što uspješnije važno je postići siner-gijski učinak razvijanjem novih vještina. Poduzetnik u ulozi pregovarača sposoban je ideje pretvo-riti u djelo, preuzima rizik kad i gdje je potrebno, planira i upravlja procesima. Osnovne kompeten-cije obuhvaćaju multifunkcionalni sklop stavova, znanja i vještina kao nužnih preduvjeta za razvoj i samoaktualizaciju. Navedene kompetencije trebale bi biti razvijene do kraja formalnog obrazova-nja i trebale bi činiti osnovu za daljnje usavršavanje kao dijela cjeloživotnog učenja. Jedan od do-prinosa tom razvoju jest i poučavanje pregovaračkih vještina na visokim učilištima u okviru kolegi-ja poslovnog pregovaranja. Studente se potiče na praktičnu primjenu stečenog znanja i iskustva te vlastitih inovativnih rješenja. Takav pristup vrlo snažno djeluje na motivaciju i potiče lateralno kri-tičko promišljanje koje karakterizira poduzetničko postupanje. U poslovanju postoje mnoga pod-ručja gdje je korisno posjedovati pregovaračke vještine: pregovaranje o vremenu i načinu isporu-ke, dužini i vremenu odmora zaposlenih, rasporedu za održavanje sastanka itd. (Baines, A., 1994.).

Dinamično gospodarstvo donosi nova pravila i izazove na koje poduzetnik u cilju održanja kon-kurentnosti treba adekvatno reagirati. Vještine dobrog pregovarača primjenjuju se i preslikavaju u područje poduzetništva na način da identifikacija vlastitih prednosti i slabosti osigurava dobru pripremu, a inovativnost, sposobnost analize i brzog djelovanja omogućava postizanje postavlje-nih ciljeva.

6. ZaključakPregovaračke vještine možemo promatrati kao vrstu ponašanja, vještina, iskustava pojedinca

koja se stječu ponajviše uvježbavanjem i prakticiranjem kroz obrazovne programe, a rjeđe su to urođene vještine. Ovaj spoj vještina, stavova i inteligencije omogućava rješavanje konfliktnih si-tuacija i ostvarivanje boljih rezultata. Uspješni pregovarači su osobe koje imaju razvijen osjećaj za nove prilike u poslovanju, fleksibilni su i okrenuti budućnosti. Svijest o postojanju individualnih ra-zlika utemeljenih na specifičnim osobnostima može pomoći pregovaraču u pronalaženju načina kako ta ograničenja umanjiti ili nadoknaditi te kako profitirati iz reakcija i postupanja druge strane.

U poduzetničkom svijetu potrebno je razvijati svijest o pregovaranju kao posebnom umijeću i vještini. Ovladavanje ovim vještinama predstavlja preduvjet za postizanje dobrih poslovnih rezul-tata i maksimiziranje konkurentske prednosti. Na visokim učilištima koja izvode studije iz područ-ja ekonomije i poduzetništva predmet poslovnog pregovaranja sve češće postaje dio kurikuluma. To je indikator porasta svijesti i interesa za usavršavanje pregovaračkih vještina u poslovne svrhe. Ovdje se radi o popularizaciji pregovaranja kao značajnom elementu za regrutiranje mladih znan-stvenika, ali i za pobuđivanje interesa kod mladih za područje poduzetništva.



Negotiation Skills as Key Competences for Entrepreneurship Development

Abstract The very essence of business negotiation is the rational and effective use of information and communication as the primary source of information. Each business situation is character-ized by specific features among which negotiation skills have proved extremely important for entrepreneurship and been considered a true art. The introductory part of the paper presents the theoretical determinants of negotiation, definitions, planning and methods used in this process. Negotiation skills are an essential prerequisite for the development of entrepreneurialism, business partnerships, and resolv-ing conflict of interests of the two negotiating parties. It is particularly important to present the justifiability of including courses in the field of negotiation in the curricula of Croatian higher education institutions offering degrees in economics and entrepreneurship. The contribution of this paper lies in highlighting the role of negotiation skills in acquiring competitive advantage in the market and sensitising the business community to the fact that negotiation skills are the key competence that contributes to the development of interper-sonal relationships and proactive action in addressing various business situations.

Key words: negotiation, competence, entrepreneurship, communication, information

Literatura1. Baines, A. (1994) ‘’Negotiate to Win’’, Work Study, Vol. 43, Iss: 8, pp. 25-26.2. Fisher, R.,Ury,W.L.,Patton, B.M. (1999.), Getting to Yes: Negotiating Agreement Without Giving In, Random

House Business Books, Reading, Berkshire.3. Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o.4. Mattock, J.,Ehrenborg, J.(1996). How to be better negotiator,The Industrial Society, Kogan Page, London.5. Rackham, N. (1980). The behavior of successful negotiators. Huthwaite Research Group. Reprinted in

R.J.Lewicki, D.M. Saunders i J.W. Minton (ur.), Negotiation: Readings, exercises and cases (1999, 3 izd.) Chica-go, IL: McGraw-Hill. Citiran u knjizi Pregovaranje, str. 102-103; Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o.

6. Rouse J.M. i Rouse S. (2005). Poslovne komunikacije Kulturološki i strateški pristup. Zagreb . Masmedia.7. Vukmir, B. (2001). Strategija i taktika pregovaranja. Zagreb. RriF.8. Walton, R. E. i McKersie, R. B. (1965) A behavioral theory of labor negotiations: An analysis of a social interac-

tion system, New York: McGraw-Hill. Citiran u knjizi Pregovaranje, str. 71; Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o.

Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom

Hrvatska gospodarska komora, Centar za razvoj ljudskih potencijala, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

SažetakDramatične promjene u proteklim desetljećima, pritisak globalizacije, tehnološke promjene uvelike su utjecale na poslovno okruženje. Ukoliko žele izdržati sav taj pritisak i napredovati, organizacije moraju pripremiti strateški odgovor na navedene zahtjeve.S druge pak strane, zaposlenici koji su obrazovani te socijalno i mentalno pripremljeni za promjene na radnom mjestu imat će najviše koristi od globalizacije. Najveća potražnja bit će za zaposlenicima koji su kreativni i inovativni, koji posjeduju osnovne vještine te tehnološ-ke vještine nužne za djelovanje u promjenljivom radnom okruženju. Umjesto zadanih speci-fičnih vještina, zaposlenici trebaju razviti vještine donošenja odluka i rješavanja problema te biti spremni učiti sami i od drugih.Preuzimanje odgovornosti za razvoj i upravljanje karijerom najvažniji je strateški zadatak za poboljšanje položaja zaposlenika na tržištu rada. Rukovoditelji ljudskih potencijala mogu po-moći zaposlenicima da osvijeste potrebu za promjenama u karijeri koje su nužne zbog pro-mjene organizacijske strukture i situacije u okruženju.Važnu ulogu u tom procesu ima upravljanje karijerom. Pojam možemo definirati kao cjeloži-votni proces ulaganja u resurse kako bismo postigli zadane ciljeve u karijeri. Upravljanje ka-rijerom nije događaj koji se dogodi samo jednom, već stalni proces koji je nužan radi prila-godbe promjenama koje donosi ekonomija 21. stoljeća.

Ključne riječi: globalizacija, vještine, poduzetničke kompetencije, upravljanje karijerom

1. Funkcija razvoja ljudskih potencijalaS promjenama koje se u Hrvatskoj zbivaju u svezi s tehnologijom, političkim promjenama, pri-

jelazom na tržišno gospodarstvo, umjesto personala i kadrova uvodimo upravljanje i razvoj ljud-skih potencijala. Novim terminom naglašavaju se mnoge promjene u odnosu na ranija razdoblja, kao npr. da nisu svi ljudi jednaki, već imaju jednaka prava u startu te da za svako radno mjesto po-stoji konkurencija koja počinje već u školi. U toj konkurenciji slabiji zaostaju, a odlučuje stručnost više nego obiteljska ili stranačka pripadnost.

1.1. Strateška uloga i ciljeviKadrovski menadžment započeo je svoju aktivnost kao operativna funkcija, no njegova stra-

teška uloga svakodnevno raste. Od operativne (administrativni postupci, odabir zaposlenika, rje-šavanje različitih upita i sl.) do strateške koja naglašava da su ljudi u organizaciji najvredniji poten-cijal. Ta uloga izvire iz spoznaje da za svaku posebnu strategiju poduzeća treba projektirati primje-renu strategiju ljudskih potencijala, jer zaposlenici mogu biti izvor konkurentske snage poduzeća samo ako se u njihov razvoj ulaže i njima djelotvorno rukovodi.

268 Vesna Štefica: Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom

Svako poduzeće kreira službu razvoja ljudskih potencijala sukladno svojim potrebama. Narav-no, u mikro i malim poduzećima sigurno neće biti cijele službe koja se bavi tim procesima jer je to jednostavno neisplativo, ali trebalo bi poraditi na tome da vlasnici/direktori prepoznaju važnost razvoja ljudskog potencijala i kontinuirano prate njihov razvoj, a ukoliko su u mogućnosti da an-gažiraju konzultante za područje razvoja ljudskih potencijala kako bi imali stalnu i stvarnu sliku stanja.

2. Razvoj i upravljanje karijeromKarijera se može definirati kao odrednica individualnog profesionalnog razvoja, odnosno in-

dividualnih profesionalnih uspona i padova tijekom radnog vijeka. Objektivni aspekt promatranja karijere tradicionalno se vezuje za profesionalni razvoj i sustav napredovanja. Karijera, promatra-na i sa subjektivnog i s objektivnog stajališta predstavlja međusobno povezan i sukcesivan slijed poslova, položaja i radnih iskustava zaposlenog tijekom radnog vijeka, koji prati promjene u njego-vim mogućnostima i stavovima, njegovoj uspješnosti i njegovom iskustvu i ponašanju.

2.1. Upravljanje karijeromRazvoj karijere specifičan je i partnerski odnos između pojedinca i poduzeća, a rukovoditelji

ljudskih potencijala sve veću pažnju posvećuje upravljanju karijerom.Pod upravljanjem karijerom podrazumijeva se proces kojim rukovodstvo poduzeća odabire,

ocjenjuje, razmješta i razvija ljudske potencije, kako bi se osigurao potreban broj stručnih resursa koji će zadovoljiti buduće potrebe poduzeća. U uskoj vezi s upravljanjem karijerom jest i planiranje karijere. Riječ je o procesu izbora zanimanja, poduzeća i smjera koji će slijediti nečija karijera. Ve-ćina se autora slaže da postoje dvije vrste planiranja karijere: individualno i organizacijsko. Organi-zacijsko planiranje karijere jest proces kojim rukovodstvo poduzeća planira ciljeve karijere ljudskih potencijala, dok je individualno planiranje karijere proces kojim svaki zaposleni planira ciljeve vla-stite karijere. Program planiranja karijere pomaže i omogućava poduzeću identifikaciju talenata s visokim razvojnim potencijalom i budućih rukovoditelja , poboljšanje zadovoljstva poslom, identi-fikaciju s poduzećem i opći razvoj pozitivnih stavova kod zaposlenih.

2.1.1. Faze u razvoju karijereU analizi razvoja karijere mora se promatrati životni ciklus kroz koji se sukcesivno smjenjuju ra-

zličite faze kroz koje prolazi profesionalna karijera. Faze karijere obično se povezuju s nekim općim životnim fazama, s tim da se uglavnom odnose na svijet rada i kretanja u njemu.

Moguće su znatne varijacije u pojedinim fazama razvoja karijere, a ovise o individualnim karak-teristikama i drugim faktorima koji utječu na razvoj individualne karijere. U svim fazama karijere potrebe i aktivnosti pojedinca i poduzeća su različite, zbog toga ih oba aktera (pojedinac i poduze-će) trebaju dobro upoznati i razumjeti kako bi se zajednički razvijali u željenom smjeru.

U literaturi povezanoj s rukovođenjem uglavnom se susreću četiri faze u razvoju karijere:

Prva faza:

Ovu fazu možemo podijeliti na dva dijela jer se prvi dio koji bi mogli nazvati i istraživanjem od-vija prije stvarnog ulaska u svijet rada i obično je pod velikim utjecajem izrečenih i neizrečenih po-ruka u vezi sa životnim putem. Ove poruke obično dolaze od osoba koje predstavljaju autoritet,


one utječu na osobu da stvori želju o vrsti posla kojom se želi baviti, gdje treba živjeti i izgradi du-hovne dimenzije o načinu života kao što je izbor partnera, broja djece i tako dalje.

Faza ulaska u poduzeće ujedno je i ulazak u karijeru. To je faza uvođenja u posao, socijalizacija s radnom sredinom i uklapanje u organizacijsku strukturu poduzeća. Za uspostavljanje ove faze ka-rijere potrebno je 6 do 8 godina rada, gdje je zaposlenik u velikoj mjeri samostalan, prihvaća upute i smjernice drugih, nastoji se dokazati kako bi njegovi potencijali i ambicije došli do punog izražaja.

Druga faza:

Ovo je faza napredovanja, koja počinje između 30 i 35 godine i traje do 40 ili 45 godine živo-ta. Zaposlenik je uspostavio karijeru, izabrao područje rada i pokazao potencijale, socijalizirao se i uklopio u radnu sredinu, stekao sigurnost i praksu za samostalni rad. U ovoj fazi svjestan je svo-jih mogućnosti napredovanja i razvoja. Može procijeniti svoje sposobnosti i “šanse” za razvoj kari-jere. Zadovoljstvo karijerom povećava osjećaj kompetentnosti i odanosti poduzeću, a nezadovolj-stvo ga motivira za traganjem za drugim poduzećem.

Treća faza:

Faza održavanja karijere, počinje između 40 i 45 godine života i traje negdje do 50 ili 55 godi-ne. U tom periodu zaposlenik ima stabilan, potvrđen i misaoni položaj unutar poduzeća, gdje se nastavlja dalji rast ili se održava postojeće stanje, a ponekad već započinje i faza opadanja. Ipak je to za većinu faza u kojoj se uspostavlja stabilna karijera, a radno mjesto i položaj žele se zadr-žati po svaku cijenu. U ovoj fazi jasno se sagledava uspjeh, odnosno neuspjeh u karijeri i profesi-onalnom životu.

Četvrta faza:

Faza kasne karijere, počinje u životnom periodu od 50 do 55 godine i traje do odlaska u miro-vinu. To je u stvari faza povlačenja i opadanja aktivnosti. Zaposlenik se suočava s neminovnim za-vršetkom profesionalne karijere i prenosi ovlaštenja, obaveze i odgovornosti na mlađe kolegice/e.

2.1.2. Faktori utjecaja na razvoj karijereProces donošenja odluka i izbora u tijeku karijere pod utjecajem je više faktora vezanih za po-

jedinca, i njegovo uže i šire okruženje u kojem djeluje. Primarni se faktori vežu za osobne karak-teristike pojedinca, njegov sustav vrijednosti, ambicije, interese, potrebe, sposobnosti, vještine, nivo obrazovanja, stil života. Utjecaj obitelji, prijatelja, kolega i rukovoditelja također je važan fak-tor. Potrebe, zahtjevi i mogućnosti koje pruža poduzeće također se javljaju kao bitan faktor u pro-cesu odlučivanja o karijeri.

2.1.3. Uloge u razvoju karijereZaposleni predstavljaju najznačajniji resurs, ali je on istovremeno i najskuplji i najproblematič-

niji resurs. Značajan je jer je direktno povezan s provedbom aktivnosti poduzeća i njegovom kon-kurentnom prednošću. Od načina na koji poduzeće upravlja zaposlenima u velikoj mjeri ovisi nje-gova konkurentska prednost. Zaposleni, kao ljudski potencijal, obuhvaćaju cjelokupno iskustvo, vještine, procjene, sposobnosti i mudrosti pojedinaca povezanih s jednim poduzećem, stoga tre-ba prihvatiti potpuni zaokret u odnosu na nekadašnju strategiju razvoja, srednjoročne i kratkoroč-ne planove i prihvatiti sve promjene koje su nužne na razini mikroorganizacije u području razvo-ja karijere.

Generalno su pojedinci odgovorni za planiranje svoje karijere, međutim poduzeća mogu pruži-ti veliki doprinos u ovom procesu. Od ključne važnosti je da poduzeće uspostavi dobar sustav pro-cjene uspješnosti zaposlenika i njihovih potencijala. Velik broj srednjih i velikih poduzeća ima iz-građen sustav podrške putem kojeg provodi jednom godišnje posebnu procjenu potencijala za na-predovanje, identificiranje talenata i kandidata za ključne pozicije.

Zadatak je rukovoditelja identificirati individualne potrebe, interese i mogućnosti koje poduze-će pruža zaposlenima. Njihov zadatak je također prenijeti i objasniti misiju, strategiju i ciljeve po-duzeća te pomoći zaposlenima da svoju karijeru usklade sa svojima i mogućnostima poduzeća. Ipak temeljni je zadatak praćenje uspješnosti i razvojnih potencijala zaposlenih, poticanje njihovog razvoja, ukazivanje na utjecaj promjena okoline, poslovnih potreba vezano za promjene u potreb-nim znanjima i vještinama.

3. Ključne kompetencijeU današnje vrijeme sve se češće susrećemo s terminom ključnih kompetencija kao temeljem

nužnim za obrazovni sustav, ali i za zapošljivost. Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća Europe obuhvaćaju osam ključnih kompetencija i to:

• Sposobnost komunikacije na materinjem jeziku• Sposobnost komunikacije na stranom jeziku• Matematičke kompetencije i temeljne kompetencije u znanosti i tehnologiji• Digitalne kompetencije• Sposobnost i voljnost za učenje• Međuljudske, međukulturalne i društvene te građanske kompetencije• Poduzetništvo• Kultura izražavanjaRelevantni dokumenti Europske unije ove kompetencije definiraju kao kombinaciju znanja,

stručnosti, sposobnosti i stavova koja odgovaraju okruženju. Ključne su kompetencije one koje po-jedinac treba za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljava-nje. Do kraja formalnog obrazovanja i osposobljavanja pojedinci bi trebali imati razvijene ključne kompetencije koje im omogućavaju ponašanje i rad odrasle osobe, s time da ih trebaju nadalje ra-zvijati, očuvati i unaprijediti kao dio cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih. (EC: Ključne kom-petencije za cjeloživotno učenje: Europski referentni okvir, 2004).

3.1. Poduzetničke kompetencijePrema definiciji poduzetništvo se odnosi na sposobnost pojedinca da ideju pretvori u akciju.

Uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika, kao i sposobnost planiranja i vođenja pro-jekata kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi. To zahtjeva svakodnevnu svijest o okruženju i uvjeti-ma te iskorištavanju prilike, a temelj je sposobnostima, vještinama i znanjima koja su potrebna po-duzetnicima za uspostavljanje i ostvarivanje društvenih i poslovnih aktivnosti.

Neophodna znanja uključuju odgovarajuće mogućnosti za osobne, profesionalne i/ili poslov-ne aktivnosti, uključujući stvaranje opće slike o uvjetima u kojima ljudi žive i rade, kao što su ra-zumijevanje djelovanja gospodarstva te shvaćanje mogućnosti i izazova koji stoje pred poslodav-cem ili organizacijom.

Vještine i sposobnosti odnose se na aktivno upravljanje projektom (uključujući vještine i spo-sobnosti planiranja, organiziranja, upravljanja, vođenja i delegiranja, analiziranja, komuniciranja,



razumijevanja, evaluiranja i memoriranja), kao i mogućnosti pojedinačnog i timskog rada. Pritom su prisutne sposobnosti procjenjivanja vlastitih snaga i slabosti, te procjena rizika, odnosno izna-laženje mogućnosti osiguranja. Poduzetnički se stav očituje u inicijativnosti, proaktivnosti, samo-stalnosti i inventivnosti u osobnom i društvenom životu, kao i u radu. To također uključuje moti-viranost i odlučnost u postizanju ciljeva u osobnom i poslovnom životu.

4. Konkurentnost radne snagePrema najšire prihvaćenoj definiciji, konkurentnost je sposobnost postizanja uspjeha na tržišti-

ma koja vodi k visoko produktivnom gospodarstvu i poboljšanom životnom standardu cjelokupnog stanovništva. Konkurentnost radne snage zasniva se na obrazovnoj strukturi, podudarnosti ponude i potražnje u smislu znanja, vještina i sposobnosti te troškova samog rada.

Određeni broj institucija iz različitih pobuda provodi istraživanja vezana za tržište rada. U sluča-ju obrazovnih institucija radi se o potrebi inoviranja programa obrazovanja kako bi maksimalno od-govarale potrebama poslodavaca. Predstavnici tržišta rada (Hrvatski zavod za zapošljavanje, por-tali i agencije koje posreduju u zapošljavanju), istražuju u cilju prilagodbe nezaposlenih potrebama poslodavaca.

Hrvatska gospodarska komora provodi istraživanje potreba za obrazovanjem i usavršavanjem u malim i srednjim poduzećima s posebnim naglaskom na poduzetničkim vještinama. Iz dobivenih rezultata moguće je jednoznačno utvrditi da su te vještine više nego potrebne te da poduzeća koja su prepoznala važnost upravljanja karijerom lakše utvrđuju potrebe svojih zaposlenika za dodatnim usavršavanjem, a samim tim i napredovanjem. Prilikom interpretacije rezultata treba uzeti u obzir da se radi o mikro (1-5 zaposlenih), malim (6-50 zaposlenih) i srednjim poduzećima (51-250 zaposle-nih). Mikro i mala poduzeća neće nikada imati odjele za razvoj ljudskih potencijala jer broj zaposle-nih ne opravdava takav trošak, ali od iznimne je važnosti da poduzetnici koji su i vlasnici tih poduzeća imaju osjećaj za važnost ulaganja u ljude i brigu o njima. Na taj način osigurat će im sve ono što do-bivaju i zaposlenici u velikim poduzećima zahvaljujući odjelima koji brinu samo o njima. Najveći pro-blem, bio je i bit će sa srednjim poduzećima, koja su naglo prešla iz faze malih u srednja, te se zate-kla u nepoznatom području. Za takva poduzeća bilo bi najbolje rješenje da njihovi vlasnici u trenutku kada se broj zaposlenih poveća preko 50 angažiraju vanjskog stručnjaka (outsorcing), koji će im po-moći u izradi strategije razvoja ljudskih potencijala i stalno pratiti buduće potrebe.

Ukoliko bi usporedili rezultate istraživanja iz 2011. i 2012. vidljivo je da poduzetničke kompeten-cije nisu dovoljno razvijene, te da je nužan njihov daljnji razvoj. U istraživanju za 2012. godinu poseb-no se ističe potreba za osobnom kreativnošću, no zabrinjava nizak rezultat vezan za unapređivanje zaposlenika, a što ukazuje da MSP nisu prepoznala važnost cjeloživotnog učenja kao poticaja za ra-zvoj karijere.

S obzirom da rezultati u svim istraživanjima koja provodi Komora od 2009. ukazuju na potrebu za usavršavanjem na području poduzetničkih kompetencija, nužno je da se više poradi na uvođenju ključnih kompetencija u formalni sustav obrazovanja kako bi se već od malih nogu razvijale vještine potrebne za razvoj karijere.

5. ZaključakPri upravljanju karijerom nužna je usmjerenost na interese zaposlenih jer će na taj način do-

biti mogućnost da dio svog razvoja karijere stave pod svoju kontrolu iskazivanjem svojih interesa.

Sustav upravljanja ključnim i perspektivnim zaposlenicima osnova je učinkovitog sustava ra-zvoja karijere. Ukoliko bi napravili jednostavnu anketu među poslodavcima tko su ti perspektivni zaposlenici vjerojatno bi dobiveni odgovori sadržavali sljedeće karakteristike: znatiželjni, inovativ-ni, kreativni, prihvaćaju promjene, preuzimaju inicijativu, preuzimaju odgovornost i tako dalje. Na-vedeno možemo usporediti s cijelim nizom različitih definicija vezano za poduzetničke kompeten-cije i naći ćemo stopostotno preklapanje. Možemo, stoga, pretpostaviti da osobe koje imaju razvi-jene poduzetničke kompetencije, ali i ostale ključne kompetencije imaju više šansi da se njihova karijera razvija u smjeru koji su oni odabrali, a u slučaju nepreklapanja postavljenih i dostignutih ciljeva sigurno je da će te osobe preuzeti inicijativu i krenuti s punom odgovornošću u istraživanje novih područja na kojima će moći doseći postavljene ciljeve.



The role of entrepreneurship competences at career management

AbstractThe world has undergone a dramatic change over the last few decades, the forces of glo-balization; technological changes have greatly changed the business environment. Organi-zations were required to respond in a strategic manner to the changes taking place in order to survive and progress. At the other side workers who are educationally, socially, and mentally prepared for a chang-ing workplace will be able to reap benefits from global integration. The demand will be for workers who are creative and innovative, who have the basic skills and technological compe-tence to succeed in a changing work environment. Instead of task-specific skills, these work-ers must have decision-making and problem-solving skills and be able to learn on their own and with others. Taking responsibility for one’s personal career management appears to be the prevalent strategy for increasing one’s marketability in today’s workplace. Human resource manag-ers can help current employees in this endeavour by incorporating in their clients an aware-ness of the changing reality of careers, emerging organizational structures, and environmen-tal situations. Most important role in that process has career management. We can define career manage-ment as the lifelong process of investing resources to achieve career goals. Career manage-ment is not a singular event but a continuing process that is a necessity for adapting to the changing demands of the 21st Century economy.

Key words: globalization, skills, entrepreneurship competences, career management,

Literatura 1. Bahtijarević-Šiber, F. (1999): Management ljudskih potencijala, Golden Marketing, Zagreb,2. Marušić, S. (2001): Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Ekonomski institut, Zagreb,3. Vujić V. (2004): Menadžment ljudskog kapitala, Sveučilište u Rijeci 4. Bejaković, P. (2004) Konkurentnost radne snage u Hrvatskoj- stanje i problemi, Institut za javne financije,

Zagreb5. Analiza potreba za obrazovanjem i usavršavanjem u malim i srednjim poduzećima s posebnim naglaskom na

poduzetničkim vještinama, (2011, 2012), Hrvatska gospodarska komora6. Strategija učenja za poduzetništvo 2010-2014, www.vlada.rh (lipanj 2010.)

Ostali izvori:1. http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf (2007) 2. http://www.gemhrvatska.org/ (svibanj 2012)3. http://www.atadria.com (ožujak 2012) 4. http://www.seecel.hr/ (srpanj 2011)

Poduzetništvo - društveno odgovorno poslovanje

6Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility

Socially responsible business in function of corporate image improvement

Mirjana Babić, Rijeka, Croatia

AbstractIncreasing market share and thus the profits of enterprises, requires strengthening of its competitiveness in the global competition, and it mostly depends on positioning of its image among the image of its competitors.In modern society, an increasingly important role in the formation of a corporate image have attitudes and expectations of the public, which has become extremely sensitive to social re-sponsibility. Social responsibility is one of the best ways to attract and retain quality work-force, especially highly educated, professional and creative people, which opens space for innovations, and this represents one of the main prerequisites for long-term survival and competitiveness of enterprises. Therefore, in order to improve corporate image positioning, enterprises should attach great importance given to social responsibility while creating busi-ness policy and strategy.The fundamental purpose of this scientific discussion is to determine the meaning of social responsibility in building the image of the company, identify the core areas of corporate so-cial responsibility, investigate social responsibility and image in service companies in Cro-atia and propose a model of social responsibility in order to improve the image of service companies.

Keywords: social responsibility, corporate image, competitiveness

1. Introduction Increasing market share and thus the profits of enterprises, requires strengthening of its com-

petitiveness in the global competition, and it mostly depends on the positioning of its image in the image compared to its its competitors. Therefore, company’s well designed and distinctive corpo-rate image is its most strategic weapon to win over the competition. Therefore, every company must continuously improve its image.

In modern society, attitudes and expectations of the public have an increasingly important role in formation of corporate image, which has become extremely sensitive to social responsibil-ity. Therefore, in order to improve corporate image positioning, when creating business policies and corporate culture, the company should pay extreme attention to social responsibility. How-ever, companies in the Republic of Croatia still haven’t understood this and therefore do not in-vest the necessary efforts to build social responsibility, especially responsibility to employees. The consequence is that the company’s image as an employer is not impressive. In this regard, the task of this paper is to prove that in contemporary society, a high level of social responsibility of com-panies is very important factor in improving the corporate image and to propose a basic model of corporate social responsibility, whose application would improve the image of Croatian service

1 Expert in strategic development, Department of Strategic Development, KD Autotrolej d.o.o. Rijeka, [email protected]

278 Mirjana Babić: Socially responsible business in function of corporate...

companies. To achieve this it was used more scientific methods, including: method of analysis and synthesis, comparative methods and surveys.

2. The concept and importance of corporate imageCorporate image is the reputation of the firm with the various audiences that are important to

it. Corporate image is a means for the public to know the company, to see what and how it works, what it aims at, which are its products and services, its economic indices and which its reputation is (Babić, 2004). A company’s image is made of six basic elements (scheme 1).

Scheme 1: Structure of corporate image

Source: author

So, company’s image is made of the following elements: manager’s image, business policy, or-ganizational structure and organizational culture, market identity, product/service image and vis-ual identity (Babić, 2004). Each of the mentioned elements contributes differently to the overall image of the company. In a competitive business climate, many businesses actively work to cre-ate and communicate a positive image to their customers, shareholders, the financial communi-ty, and the general public. A company that mismanages or ignores its image is likely to encounter a variety of problems. The creation of corporate image is a demanding, long-term and expensive operation which includes numerous activities, but the benefit of the investment is large. Corpo-rate image creates satisfied employees and satisfied customers, resulting all in profit. Some of the warning signs that a business might have an image problem include high employee turnover, the disappearance of major customers, a drop in stock value, and poor relationships with vendors or city officials. Corporate image problems grow like weeds in a garden. Direct and indirect costs es-calate geometrically (Young, 1996).


Image is the consequence of the felt not of the real quality of the company. This psychological construct determines directly the business or market attitude towards services and company, and the construct can be either positive or negative. The positive construct is the result of the work on perfection adequate presentation and promotion. The negative construct is created by poor work and is the consequence of events caused by fear and insecurity, such as bankruptcy, fraud, irre-sponsible business behavior, disregarding of rights and similar. The wrong or bad perception that is once acquired is changed with difficulty. The perception created does not always need to re-flect the real profile of the company. This means that the desired image can be perceived errone-ously if not directed and managed efficiently. Therefore business owners and managers have to take the following steps toward improving their companies’ image: focus on the firm’s long-term reputation; base actions on substantive policies; insist on candor in all business dealings; and up-hold the stakeholders’ right to know (Young, 1996).

The image creating process is a long and extremely difficult one. However, it brings along sig-nificant direct and indirect effects. Direct (communications) effects include: respectability, pub-lic favoring attitude, loyalty of members, employees and management, authority and satisfac-tion of employees, owners and management. Indirect effects include: selling rate growth, effi-ciency rate growth, profit increased. Good corporate image can take years to build and only mo-ments to destroy.

In our time, competition for reputation operates as never before because good corporate im-age creates wealth. By developing strong and consistent images, well-regarded companies gen-erate hidden assets or reputational capital that give them a distinct advantage (Fombrun, 1996):

• their products and stock offerings entice more customers and investors and command higher prices;

• their hobs lure more applicants and generate more loyalty and productivity from their employees;

• their clout with suppliers is greater and they pay lower prices for purchases and have more stable revenues and

• their risks of crisis are fewer and when crises do occur they survive with less financial loss).

3. The role of social responsibility in corporate image positioning In its broadest sense, corporate social responsibility (CSR) refers to the impact of businesses

on society and the role of economy in sustainable development. Corporate social responsibility generally refers to a company that takes responsibility for its actions beyond the sphere of purely commercial interests. Some consider it a way of gaining competitive advantage, others an impor-tant response to the growing needs of major stakeholders such as employees, investors, consum-ers and activists and experts on environmental issues (Bagić, Škrabalo, Narančić, 2004). Organi-zation of World Business Council for Sustainable Development defines corporate social responsi-bility as the commitment of the economy that contributes to sustainable economic development, working with employees, their families, local community and society to improve the quality of life. Corporate social responsibility has three main areas of activity (scheme 2).

Scheme 2: Main areas of corporate social responsibility, Source: Nelson, J. (1998). Building Com-petitiveness and Communities. London: PWIBLF, World Bank, UNDP

So, the fundamental areas of corporate social responsibility are (Nelson, 1998.):• investment in society and philanthropy (support in money, time, products and services,

transfer of management knowledge to organization of civil society and nongovernmental organizations),

• core business activities (job creation, responsibility towards the workers and human re-source development, ensuring quality products and services, ethics in marketing, techno-logy and knowledge transfer; dissemination of international business standards and bu-siness practices, particularly in the area of health and safety of the environment, human law, ethics and quality, joint ventures and partnerships at the local level, setting up physi-cal infrastructure and construction of institutional infrastructure, i.e. legal and financial systems, business standards, etc.), and

• policy dialogue, advocacy and institution strengthening (impact on public policy in order to promote good governance, participation in activities of public administration and civil society and creating an environment that promotes responsible business practices, which positively affects the development of civil society, business and investment and reduce corruption).

Corporate social responsibility is currently one of the most modern phrase used in business. Given that consumer awareness and conscience have socially sharpened, these phenomena on the global market will determine the nature of business as a factor in social partnership for glob-al goals and sustainable development. According to the European survey of consumer attitudes on corporate social responsibility, 70% of consumers believe that it is extremely important and it increases company’s reputation, and 44% were willing to pay more for products/services of so-cially responsible companies (Tafra-Vlahović, 2001). Furthermore, according to data compiled by the Puls agency within the project Public opinion of citizens in Southeast Europe (Babić, 2004), regarding the positive or negative impression towards individual companies, to the largest num-ber of Croatian citizens (58.7%) the main factor is the “relationship of the company towards its employees”, the second is the “social responsibility” (49.9%), and “company’s contribution to the economy through investment and tax payment” (49.5%). All this belongs to the corporate social responsibility in a broader sense.

Corporate social responsibility is one of the most powerful tools in building brands, which are the most valuable asset of every company in today’s economy. Connecting brands with socially responsible behavior and with benefit for society positively affects the public perception of the company, sales, customer loyalty, market position of the company, access to capital and employ-



ee satisfaction, therefore the corporate social responsibility is one of the best ways of attracting and retaining a quality workforce, especially highly educated, professional and creative people.

Corporate social responsibility has a greater impact on the company’s image than creating shareholder value, and the world is rapidly growing in the number of those companies that aim to bring the name of socially responsible company (Babić, 2007). In this regard, any company that wants to improve its image and increase competitiveness, must incorporate the model of corpo-rate social responsibility in its business practices.

4. Proposal of social responsibility model in order to improve the corporate image of Croatian service companies

According to a survey of the elements of services companies image, conducted in four Croa-tian counties on a sample of 726 respondents, social responsibility plays an important role in po-sitioning the image of the service companies (figure 1).

Figure 1: Factors that influence the perception of service companies, Source: research results

Thus, social responsibility is the third most important factor for the image of service companies.When assessing a service company respondents primarily consider the quality of service, its

reputation and its social responsibility.How respondents perceive Croatian service companies can be seen in the following graph.

Figure 2: General image of service companies, Source: research results

Most respondents (58.1%) consider that the service companies in Croatia have a mediocre image.A large number of respondents (37%) believes that service companies in Croatia are not so-

cially responsible enough, and even more of them do not consider their company a good place to work (Figure 3).

Figure 3: Would you recommend the company you work for to the person you appreciate as a good work place? Source: Survey results

So, even 66.7% of respondents wouldn’t recommend their company as a good place to work.The following table shows the elements of responsibility to employees that respondents rat-

ed the worst.



Table 1: The lowest rated elements of responsibility to employees

Elements of corporate social responsibility mark

information and communication system 2,31reward system and progression 2,62

work satisfaction and company loyalty 2,71training system 2,72

management style 2,91employment criteria 2,93

Source: Survey results

On a scale of 1-5 respondents evaluated worst system of information and communication, re-ward systems and career development, work satisfaction and company loyalty (even 72% of re-spondents expressed a desire to change the company), the system of training, management style (autocratic) and employment criteria.

The results suggest that service companies in Croatia have to pay more attention to social re-sponsibility, especially responsibility to employees. In this regard, the basic policy model of social responsibility towards employees is proposed that, which is presented below.

Scheme 3: Basic model of socially responsible business of services companies in Croatia

Source: author

In policy shaping of social responsibility to employees, service companies in Croatia need to take account especially of three key elements:

- human resources management (recruitment by the criteria of professionalism, intellec-tual and social competence, continuously monitor and evaluate the work performance of em-ployees and testing needs, motives, desires, and the index of job satisfaction, motivate employ-ees to work, learning and innovation as well as training of employees in accordance with the work needs and environment requirements, especially in the field of information technology and social responsibility);

• management (re-orientation from autocratic leadership style to “soft” management, employee care, application of modern management strategies such as Management by Objectives, Enpowerment, Open Book Management, Quality of Working Life, etc.);

• forming the organizational structure and culture (flexible organizational structure with wider span of control, encouraging organizational culture and climate, and information system in all directions).

5. Conclusion Corporate image is the reputation of the firm with the various audiences that are important

to it. In our time, competition for reputation operates as never before because the rise of a mass market for information has made possible ever greater levels of prestige and wealth for the excep-tional company. Respect and trust build reputation, a favorable reputation attracting investors to a company’s securities, customer to its services, and employees to its job. Directing companies to-wards a constant creation of corporate image as well as of its management becomes an important dimension of business success.

A grate impact on the company’s image has corporate social responsibility. In this regard, any company that wants to improve its image and increase competitiveness, must incorporate the model of corporate social responsibility in its business practices.

According to research in Croatia, social responsibility is the third most important factor in the image of the service companies. The image of Croatian service companies is mediocre, and 37% of respondents believe that service companies in Croatia are not social responsible enough, es-pecially to employees. In connection with those research results basic policy model of social re-sponsibility is proposed. Its application would improve the image of service companies in Croatia.



Društveno odgovorno poslovanje u funkciji unapređenja imidža poduzeća

SažetakPovećanje tržišnog udjela, a time i profita poduzeća, zahtijeva jačanje njegove konkurentno-sti u globalnoj tržišnoj utakmici, a ona najviše ovisi o pozicioniranosti njegova imidža u od-nosu na imidž konkurenata. U suvremenom društvu sve važniju ulogu u formiranju korporativnog imidža imaju stavovi i očekivanja javnosti koja je postala izrazito osjetljiva na društvenu odgovornost. Društvena odgovornost jedan je od najboljih načina privlačenja i zadržavanja kvalitetne radne snage, osobito visoko obrazovanih, stručnih i kreativnih osoba, što otvara prostor inovacijama koje predstavljaju jedan od glavnih preduvjeta konkuretnosti i dugoročnog opstanka poduzeća. Stoga u cilju što bolje pozicioniranosti korporativnog imidža, prilikom kreiranja poslovne po-litike i strategije, poduzeća trebaju izrazitu pozornost posvetiti društvenoj odgovornosti.Temeljna svrha ove znanstvene rasprave jest utvrditi značenje društvene odgovornosti u izgradnji imidža poduzeća, utvrditi temeljna područja društvene odgovornosti poduzeća, istražiti društvenu odgovornost i imidž uslužnih poduzeća u Hrvatskoj te dati prijedlog mo-dela društvene odgovornosti u funkciji unapređenja imidža uslužnih poduzeća.

Ključne riječi: društvena odgovornost, imidž poduzeća, konkurencija

References1. Babić, M. (2004). Korporativni imidž. Rijeka: Adamić. 2. Babić, M. (2007). Društveno odgovorno poslovanje: Domaći osiguratelji skloni sponzorstvu i ad hoc donacija-

ma. Svijet osiguranja, 2007, 73. Bagić, A., Škrabalo, M., Narančić, L. (2004): Pregled društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj, https://

www.hgk.hr/wps/wcm/resources/file/eb50420b5526def/pregled_drus_odgovornosti.pdf, (Saved: 29.03.2012.)

4. Fombrun, C. (1996). Reputation: realizing value from the corporate image. Boston: Harvard Business School Press.

5. Kotler, P. (2006). Marketing Management. New Jersey: Prentice Hall International. 6. Nelson, J. (1998). Building Competitiveness and communities. London: PWIBLF, World Bank, UNDP. 7. Tafra-Vlahović, M. (2001). Globalizacija i korporacijska socijalna odgovornost. Održivi razvoj. 3221, 548. Young, D. (1996). Building Your Company’s Good Name: How to Create and Project the Reputation Your Orga-

nization Wants and Deserves. New York; Toronto: AMACOM.

Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša na primjeru poslovanja poduzeća

„DM - Drogerie Markt Hrvatska“

Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić, Obrazovna grupa Zrinski, 10110 Zagreb, Selska cesta 119, Hrvatska, Tel. +385 (0)1 3010617, fax +385(0)1 4002 302, [email protected], [email protected], [email protected]

SažetakDm drogerie markt u Hrvatskoj djeluje od 1996. godine. U šesnaest godina svog djelovanja na ovim prostorima DM niže brojne uspjehe. U 57 gradova razgranali su mrežu od 128 trgovi-na i zapošljavaju 1103 djelatnika. Više godina za redom prepoznat je kao „najposlodavac go-dine“ čime dokazuje svoju lidersku poziciju na tržištu rada. Osim redovnih plaća zaposlenika koje su iznad prosjeka u branši, djelatnici dobivaju trinaestu i četrnaestu plaća uoči Božića i godišnjeg odmora. Visoke plaće zaposlenika, briga za društvenu zajednicu te ekološka osvije-štenost samo su neke od stavki koje čine ovo poduzeće posebnim. U 2007. godini DM je do-bio nagradu za poslodavca godine za osobe s invaliditetom pri čemu su kriteriji zapošljava-nja uključivali poštivanje zakonske prakse te inovativnih praksi zapošljavanja i odnosa na rad-nom mjestu prema osoba s invaliditetom. Očuvanje okoliša stavka je kojem ovo poduzeće posvećuje puno pažnje potičući ekološki odgovornu kupnju u svojim prodavaonicama. Akcija je nazvana „DM zelena turneja“, a cilj joj je podsjetiti i motivirati građene na ekološki prihvatljivo ponašanje prilikom kupnje s ci-ljem smanjenja odbačenih jednokratnih plastičnih vrećica u okoliš koje su značajan zagađivač okoliša. Kupce se dodatno motivira dodavanjem bodova na DM potrošačkoj kartici. Iz prethodno navedenog može se zaključiti kako DM drogerie markt pokušava poslovati po „win win“ principu uvažavajući pri tome zaposlenike, potrošače, ali i društvo u kojem žive promičući očuvanje okoliša i društveno odgovorno poslovanje.

Ključne riječi: dm drogerie markt, društveno odgovorno poslovanje, zelene akcije

UvodDruštveno odgovorno ponašanje sve je češće korišteni termin s kojim se služe poduzeća u

svom poslovanju na tržištu kako bi ostavila što bolji dojam na širu društvenu zajednicu, investito-re, zaposlenike i sve sudionike na tržištu s kojima posluju. Postavlja se pitanje koliko dobro poslov-ni subjekti razumiju pojam „društveno odgovornog poslovanja“, a u kojoj se mjeri služe njime kako bi poboljšali svoje marketinške aktivnosti. Cilj je ovog rada objasniti pojam društveno odgovornog ponašanja i prikazati primjer dobre prakse poduzeća „DM – drogerie markt Hrvatska“.

1. Društveno odgovorno ponašanjeDruštveno odgovorno poslovanje je koncept kojim poslovni subjekti integriraju brigu o društvu

i okolišu u kojem rade i borave u samo poslovanje. (Pavić – Rogišić, 1994., str. 3). Društveno odgo-vorno poslovanje bazira se na dobrovoljnoj integraciji u poslovanje poduzeća. Ulaganjem u zele-

288 Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić: Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša...

nu tehnologiju poduzeće ne samo da pridonosi očuvanju okoliša, već na taj način poboljšava svoje proizvode dodajući im dodatnu vrijednost – ekološku komponentu. Društveno odgovorno poslo-vanje ogleda se i ulaganjem u obrazovanje: poduzeća koja investiraju novac u edukaciju učenika i studenata olakšavaju pronalaženje radne snage koja im je potrebna. U zemljama u kojima socijal-na prava nisu dobro definirana zakonom, poduzeće može biti i pokretač promjene zakona svojim dobro planiranim društveno odgovornim ponašanjem.

Društveno odgovorno ponašanje nisu samo prihvatile velike kompanije, već i mala i srednja po-duzeća koja na ovaj način komuniciraju sa svojom okolinom. Odgovornost se odnosi na investito-re, državu, zaposlenike, kao i na potrošače. Odgovornost prema zaposlenicima ključna je za uspješ-no poduzeće, upravo dobar glas o poduzeću kreće od zaposlenika. Imati zadovoljne zaposlenike je-dan je od ključnih čimbenika za uspjeh. Zadržati zaposlenika dodatnim ulaganjem u obrazovanje i na taj način povećati produktivnost mnogo je povoljnije nego stalno mijenjati zaposlenike. Zapo-šljavanje osoba s invaliditetom pravi je primjer nediskriminacije prilikom zapošljavanja. Adekvatno zbrinjavanje otpada i racionalna upotreba resursa donosi poduzeću i uštede. Brojne humanitarne akcije, zelene akcije i donacije poduzeća definiraju poduzeće kao člana društva koji brine o zdrav-lju svojih zaposlenika i njihovih obitelji .

U doba sve veće konkurencije vrlo je važno profilirati se i na ovaj način. Osim što omogućava dugoročne pozitivne odnose s javnošću, donosi i dobar publicitet, a način komuniciranja financij-ski je mnogo povoljniji od direktnog oglašavanja putem televizije, novina, radija ili Interneta. Ne čudi, stoga, ni podatak da se društveno odgovorno ponašanje tretira kao investicija a ne trošak.

2. Društveno odgovorno poslovanje u poduzeću „DM – drogerie markt Hrvatska“

2.1. Trgovačko društvo dm – drogerie markt d.o.o.Trgovačka tvrtka DM-drogerie markt osnovana je u Njemačkoj 1973., već se 1976. širi na trži-

šte u Austriji, dok u posljednjem desetljeću bilježi snažan razvoj na prostorima tranzicijskih zema-lja - Mađarske, Češke, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Bu-garske. Danas je prisutna s više od 2.400 prodavaonica u 12 zemalja diljem Europe, zapošljava više od 36.000 djelatnika koji ostvaruju godišnji promet od 6.172 milijardi eura, čime predstavlja vode-ću tvrtku u svom tržišnom području. Svoj uspjeh temelje na ugodnom prostoru, povoljnim cijena-ma te usluzi i stručnosti djelatnika.

Prva prodavaonica DM-a (drogerie markt) u Hrvatskoj otvorena je u Zagrebu 9. svibnja 1996. čime DM postaje predvodnik drogerija tipa samoposluga na našem tržištu. Od tada je, u proteklih 15 godina u Hrvatskoj prema visokim DM-ovim standardima uređeno 135 prodajnih mjesta u 54 grada i zaposleno više od 1.000 ljudi.

U poslovnoj godini 2010./2011. DM je u Hrvatskoj ostvario promet od 1.859 milijardi kuna i rast udjela na ukupnom tržištu drogerijskog asortimana koji iznosi 24,9%.

Osim daljnjeg širenja, DM u Hrvatskoj poklanja veliku pažnju i modernizaciji već postojećih pro-davaonica koje redovito poboljšava i povećava im vrijednost. Stalak za presvlačenje beba, stalak za zamatanje proizvoda, široki prostori među policama i posebni pristupi za invalidska kolica samo su neki od detalja kojima se dm prilagođava potrebama kupaca.


Veliku pažnju DM prvenstveno poklanja kvalitetnom izboru i proširenju asortimana, unapre-đenju usluga te uvođenju raznih inovacija u skladu s kontinuiranim osluškivanjem potreba i želja kupaca.

Prema istraživanju agencije Ipsos Plus prodavaonice DM-a prvi su izbor kupovine kozmetike i zdrave hrane. Jedan od razloga takvog rezultata jest sigurno i jedinstven koncept kupnje koji je sažet u poruci „Tu sam čovjek“. Kupci su u DM prodavaonicama prepoznali odličan omjer cijene i kvalite-te, filozofiju poslovanja koja je okrenuta čovjeku, stavivši čovjeka i njegove potrebe u centar. Svojim kupcima DM nudi kvalitetnu uslugu, povoljniju kupnju, iznimno kvalitetne vlastite robne marke, do-stupnost i blizinu, ali i mogućnost aktivnog uključivanja u društveno odgovorne projekte.

2.2. Primjena DOP- a u trgovačkom društvu dm – drogerie marktu d.o.o.

Jedno od temeljnih načela poslovanja DM drogerija jest uzorno i društveno odgovorno djelo-vanje u okruženju. Društveno odgovorno poslovanje u procesu planiranja ne uzima u obzir samo ekonomske posljedice, već i okolišne i društvene posljedice koje su rezultat aktivnosti poduzeća. Držeći se tog modela DM je pokrenuo niz humanitarno – edukativnih inicijativa s ciljem davanja svog doprinosa zajednici u kojoj živi i radi.

„Program babybonus – prijatelj djece“

Program babybonus pokrenut je početkom 2004. godine, a zamišljen je kao potpora obiteljima putem kojeg tijekom prvih godina djetetova život roditelji dobivaju korisne informacije o odrasta-nju djeteta, besplatne proizvode i znatne popuste. Za svaku prijavu roditelja u program babybonus DM je od 2007. do 2010. godine izdvajao 20,00 kuna, te je tako prikupljena sredstava donirao za potrebe rodilišta u Republici Hrvatskoj. 2008. vinkovačkom rodilištu donirali su 299.160,00 kuna, a 2009. Rodilištu Opće bolnice dr. Ivo Pedišić ,Sisak donirali su 335.700,00 kuna.

„Tu ljubav znači više“

Društveno-odgovornim projektom “Tu ljubav znači više”, 2011. godine DM je donirao uređaj vrijedan 1,8 milijuna kuna kojim će se po prvi put, već kod novorođenčadi, moći otkriti više od tri-deset nasljednih bolesti. Kako bi se čim prije prikupila potrebna sredstva, tijekom siječnja i veljače 2011. godine u finalnoj fazi inicijative projektu su se pridružili partner Pampers i medijski pokrovi-telj Doma TV te je od svake kupnje bilo kojih pelena Babylove ili Pampers u DM-u izdvojeno 10,00 kuna upravo u tu svrhu, a samu inicijativu dodatno je podržalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Hrvatsko pedijatrijsko društvo.

„Prekrižimo rak vrata maternice“

Zdravstveno – humanitarnu kampanju „Prekrižimo rak vrata maternice i dojke“ DMje pokre-nuo 2008. godine na način da se u svim DM prodavaonica potpisivala peticija potpore organizira-nim ginekološkim pregledima u borbi protiv raka vrata maternice. U samo jednom danu prikuplje-no je 28.122 potpisa te se Hrvatska tako našla na prvom mjestu između 44 europske države u ko-jima istu peticiju provodi Europska udruga za borbu protiv raka vrata maternice uz podršku Me-đunarodne unije protiv raka.

Tijekom kampanje „Sve za nju“ 2008. godine DM-ovi su kupci izdvajali po kunu za vrećice, kupo-vali ulaznice za humanitarni koncert, tijekom koncerta zvali humanitarni broj i tako stvorili donaciju vrijednu 1.150.000 kuna za osnivanje Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka.

Glas o uspješnosti kampanje daleko se čuo pa je DMu siječnju 2010. godine u Bruxellesu preu-zeo prestižnu nagradu Europskog parlamenta „Pearl of Wisdom Cervical Cancer Award“ koja im je dodijeljena za najučinkovitiju europsku kampanju za promicanje borbe protiv raka vrata maternice u 2008./2009.

Kampanja je nastavljena i u listopadu 2010. povodom mjeseca borbe protiv raka dojke kada se ekskluzivno u DM prodavaonicama po promotivnoj cijeni prodavao CD „Sve za nju“. Prodajom CD-a DM je prikupio 184.487,64 kuna čiji je prihod donirao Udruzi žena oboljelih od raka dojke „Sve za nju“.

„Zaštiti se…. i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu “

Edukativno-humanitarnu kampanju „Zaštiti se... i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu“ DMje po-krenuo prvi put u svibnju 2010. godine s ciljem educiranja šire javnosti, prvenstveno roditelja i od-gojitelja o opasnostima zbog nepromišljenog ponašanja na suncu i o pravilnim načinima zaštite od štetnih UV-zraka.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dva do tri milijuna ljudi godišnje obo-li od nekog oblika zloćudnog tumora kože, od toga 160.000 od gotovo najzloćudnijeg među njima - malignog melanoma od kojeg godišnje umire 41.000 oboljelih.

Kampanja se provodila tako što su kupci tijekom ljetnih mjeseci u zamjenu za 25 bodova s active beauty kartice ostvarili 25% popusta na jedan proizvod za sunčanje, a 10 bodova sa svoje active be-auty kartice mogli su zamijeniti za narukvicu-indikator UV-zračenja ili ljetnu torbu s UV-indikatorom.

Zamijenjene bodove kupaca DM je donirao vrtićima u obliku paketa proizvoda za zaštitu od sun-ca jer je dječja koža najosjetljivija.

U ulozi glavnog promotora ovog društveno odgovornog projekta jest mjuzikl Jalta, Jalta čiji su glavni glumci za tu prigodu snimili novu verziju popularne pjesme „Neka cijeli ovaj svijet“, a zbog koje će ovu poruku o važnosti zaštite od sunca čuti cijela Hrvatska.

„Sve za prirodu“

S ciljem uzornog djelovanja i zaštite prirode DM neprestano pokreće niz ekoloških inicijativa s ciljem širenja snažne ekološke poruke budućim naraštajima.

U Međunarodnoj godini energetske učinkovitosti DM je pokrenuo još jedan važan ekološki projekt „DM green city project 2012“, u sklopu kojega od veljače do lipnja 2012. priprema neko-liko društveno-odgovornih, ekoloških, usmjerenih inicijativa: Dan planete Zemlje, Dan zaštite pri-rode i Dan očuvanja okoliša.

Cijeli projekt započeo je u veljači DM zelenom turnejom električnog auta „na DM šteker“, inici-jativom kojom je po prvi put u Hrvatskoj jedan električni automobil DOK-ING XD vozio iz Dubrov-nika do Ženeve na sajam automobila. Cilj inicijative DM zelene turneje jest senzibilizirati javnost o manjku infrastrukture potrebne za punjenje električnih vozila, skrenuti pažnju hrvatske javno-sti da je Hrvatska jedina država u Europi koja ne subvencionira kupnju električnih vozila niti je na bilo koji način potiče. Također informira i educira širu javnost i potencijalne korisnike o prednosti-ma električnih vozila na zabavan i ležeran način.



„Tu čuvam prirodu“

Akcija pod nazivom „Tu čuvam prirodu“ osmišljena je kako bi se na što adekvatniji način zbri-nule plastične vrećice i omogućila njihova reciklaža. Kupci su trebali donijeti vrećice u bilo koju prodavaonicu DM-a, a DMje osigurao njihov daljnji put prema ekološkom zbrinjavanju. U samo četiri tjedna kupci su predali 10 tona plastičnih vrećica, a DM u svojoj ponudi nakon toga nudi re-ciklirane plastične vrećice. U veljači 2011. godine DM odlazi korak dalje. Potiče nekorištenje pla-stičnih vrećica nudeći kupcima dodatne bodove na njihove kartice lojalnosti s kojima kupci ostva-ruju pravo na razne popuste.

„Vjeruj, tu sam čovjek“

Kampanjom „Vjeruj, tu sam čovjek“ dm želi dati svoj doprinos zajednici u kojoj živi i radi, kako bi planiranim aktivnostima potaknuo što veći broj građana na volontiranje. Inicijativa „Hrvatska volontira“ organizirana je povodom obilježavanja Europske godine volontiranja i Međunarodnog dana mira. Europsku godinu volontiranja u DM-u je obilježila i proslava 15 godina postojanja u Hrvatskoj.

Cilj kampanje jest poticati građane na društvenu solidarnost i stvaranje boljeg i ljepšeg svije-ta u kojem živimo. U manifestaciji je sudjelovalo više od 300 DM– ovih zaposlenika i na taj je na-čin ostvaren plan o donaciji 15.000 DM– ovih radnih sati zajednici.

„Tu me cijene – tu radim“

Odnos DM– drogerie markta prema zaposlenicima nije nepoznat. Nije tajna da mnogo ljudi pokušava pronaći svoje radno mjesto upravo u ovom poduzeću. Ne zbog lakog posla, jer svi koji su jednom kročili u dm - ovu prodavaonicu mogu primijetiti „multi – tasking radnike“, već zbog či-njenice da je rad u ovom poduzeću cijenjen. Više godina za redom DMje prepoznat kao najposlo-davac godine čime dokazuje svoju lidersku poziciju na tržištu rada. Osim redovnih plaća zaposle-nika koje su iznad prosjeka u branši djelatnici dobivaju trinaestu i četrnaestu plaća uoči Božića i godišnjeg odmora. Prekovremene sate na poslu zaposlenik može zamijeniti za slobodne dane, a osim visokih primanja zaposlenici ostvaruju i mogućnost napredovanja i daljnjeg obrazovanja. Po-duzeće izdaje i interni časopis „Podmornica“ putem kojeg komunicira s internom javnošću i pre-nosi svoju filozofiju. Njihov slogan mogao bi glasiti: „Tu me cijene – tu radim“.

3. Suradnja obrazovnih institucija i poduzeća „DM– drogerie markt Hrvatska“

Suradnja ovog poduzeća i obrazovnih institucija nudi brojne mogućnosti na obostranu korist. DM nije razvio posebnu suradnju s obrazovnim institucijama. Ono što trenutno nude tržištu ob-razovanja jest obavljanje obvezne prakse, zapošljavanje studenata u prodavaonicama te nekoliko održanih predavanja njihovih djelatnika na fakultetima i visokim školama.

Iz prethodno navedenog vidljiv je prostor u kojem bi DMmogao svoje društveno odgovorno ponašanje proširiti i na područje obrazovanja. Osim što postoji mogućnost obavljanja prakse u nji-hovim prodavaonicama , upravo u učenicima trgovačkih škola DM može pronaći potencijalne za-poslenike koji već poznaju sustav i filozofiju poduzeća. Neosporno je kako znanje i vještine, od-nosno kompetencije učenika koji završavaju strukovne izobrazbe ne odgovaraju kompetencijama

koje traži tržište rada. Suradnja sa studentima moguća je u vidu stipendiranja ili obavljanja prak-se tijekom studiranja uz mogućnost zaposlenja, izradom kampanja za poduzeće u vidu natječaja za studente. Svakako da su predavanja lidera ovog poduzeća na fakultetima korisna, no vidljive su i druge mogućnosti koje tek treba istražiti.

4. ZaključakDM– drogerie markt vodeći je trgovački lanac proizvodima za ljepotu i zdravlje s visokim stan-

dardom usluge, stavljajući čovjeka u središtu svega, bez obzira radi li se o kupcu ili djelatniku. Svo-jim petnaestogodišnjim poslovanjem na području Republike Hrvatske doprinio je zajednici druš-tveno odgovornim projektima.

Društveno odgovornim poslovanjem poduzeće može u fazi planiranja izbjeći negativne i neže-ljene posljedice za okoliš i društvo, ali isto tako smanjiti vlastite rizike za poslovanje. Zato bi DOP trebao biti implementiran u poslovnu strategiju svakog poduzeća, a tada, korištenjem intelektual-nog kapitala, odgovornom primjenom tehnologija, zaštite okoliša te zaštitom ljudskih prava i do-brobiti zajednice dovodi do unaprjeđenja i izgradnje povjerenja kod partnera i potrošača. Upravo se iz tog razloga društveno odgovorno poslovanje smatra strateškim upravljačkim alatom koji osi-gurava dugoročnu konkurentnost.

Proučavajući društveno odgovorno ponašanje poduzeća DM– drogerie markt teško je prona-ći zamjerke. DM provodi društveno odgovorno ponašanje planirano i stavove kompanije uspješ-no implementira u javnost.

Društveno odgovorno poslovanje korisno je za poduzeće i za širu društvenu zajednicu i okoliš, ali samo ako svatko od nas bude osvijestio vlastite odgovornosti.



Socially Responsible Business and Environment Preservation in the Example of Company

„DM - Drogerie Markt Croatia“

AbstractDM drugstores have been operating in Croatia since 1996. In 16 years of their activity in these areas, they have had a lot of success. They have developed a net of 128 shops in 57 towns and they have 1 103 employees. For several years in a row they have been chosen for «Employer of the year», proving to be the leaders on the labour market. Apart from being given regular salaries, which are above the average in the retail industry, all employees also get the 13th and 14th salary for Christmas and holidays. High salaries and the concern for society and environment are only some of the facts which make this company so special. In 2007 DM won the prize «Employer of the year for disabled people», in which the employ-ment criteria included respect of legal practice and innovative recruitment and working re-lations with disabled people.This company pays particular attention to the important issue of environment, by encourag-ing ecologically responsible shopping in its branches. This project is called «DM green tour» and its aim is to remind and motivate people for an environment - friendly behaviour when shopping. The purpose of this action is to reduce the amount of disposable plastic bags dis-carded in the environment as they represent a significant environmental pollutant. Buyers are further motivated by getting more points on theirs DM consumer cards.From all the above mentioned, it can be concluded that DM drugstores are trying to oper-ate according to the «win win» principle, by respecting their employees and consumers, as well as the society in which they live, by promoting environmental protection and social re-sponsible business.

Key words: DM drugstores, Ecology, Employer of the year.

Literatura 1. Kotler, P. (2001.), Upravljanje marketingom, Zagreb, Mate 2. Lekić, M. (2011.), Sustav obrazovanja za obrtništvo kao jamac opstanka i rasta ove gospodarske grane, Uče-

nje za poduzetništvo, Velika Gorica, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, str. 336. 3. Akrop, M. (2011). Program babybonus. Podmornica, časopis za djelatnike, 1/2011., 4 4. Akrop, M. (2011). Tu čuvam prirodu. Podmornica, časopis za djelatnike, 4/2011., 7. 5. Akrop, M. (2011). Zaštiti se... i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu. Podmornica, časopis za djelatnike,

5/2011.,15. 6. Akrop, M. (2010). Jedni za drugo zajedno. Podmornica,časopis za djelatnike, 1/2010., 6 7. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/odnosi_s_javnoscu/objave_za_ti-

sak/135226/vjeruj_tu_sam_covjek.html (29.04.2012.) 8. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/odnosi_s_javnoscu/objave_za_ti-

sak/135316/tu_cuvam_prirodu.html (29.04.2012.) 9. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/odnosi_s_javnoscu/objave_za_ti-

sak/136016/sve_za_nju.html (29.04.2012.)10. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/o_nama/drustvena_odgovornost/

ekologija/ (28.04.2012.)11. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/o_nama/portret/ (27.04.2012.)12. http://www.poslovni-savjetnik.com/trgovina/iskustvo-govori-dm-trgovine-kozmetikom-uvjerljivo-najbo-

ljeg-omjera-cijene-i-kvalitete

Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje

Dragan Salarić, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10 000 Zagreb, Hrvatska; Tel: +385 1 3706 261; mail: [email protected] Jergović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, 10 000 Zagreb, Hrvatska

SažetakU svijetu raste broj organizacija koje promoviraju svoju strategiju društvene odgovornosti, kao odgovor na sve veće društvene i gospodarske pritiske te pritiske zelenih vezane uz zašti-tu okoliša, ali i kao posljedica spoznaje o utjecaju vlastitih postupaka na ukupnost aktivnosti i života društva u kojem živimo. Ono što karakterizira današnje globalno gospodarstvo jest sve jasnija spoznaja o neodrži-vosti nekih od njegovih temeljnih postavki - svijest o uspjehu pa i pojam uspjeha kao takav, odjednom počinju dobivati nova tumačenja jer počinju uključivati pojmove odgovornosti, etičnosti i održivosti. Neodrživost ideje o beskonačnom rastu u konačnom svijetu, o nepre-sušnosti prirodnih resursa, zaliha energije, pitke vode itd. izravno određuje današnju i sutraš-nju gospodarsku, ali i demografsku kartu svijeta, a to sve traži hitne prilagodbe.Tako pojam društveno odgovorno poslovanje iz dana u dan dobiva na širini i značaju; prihva-ćaju ga ne samo velike korporacije, nego i srednji i mali gospodarstvenici i poduzetnici kao svoju konkurentnu prednost jer ono predstavlja ne samo poželjni, nego i nužni oblik ponaša-nja u svim gospodarskim aktivnostima. Moramo biti svjesni da ,na neki način, globalno gos-podarstvo danas zrcali odluku o tome što ljudska vrsta svojim ponašanjem danas i u buduć-nosti namjerava napraviti sebi i okolišu. Prema tome, odluka organizacija, malih ili velikih, da svojim ponašanjem pridonesu boljem društvu, čišćem okolišu i boljoj perspektivi mladima, nije samo mudra gospodarska odluka, nego i jedini dugoročno održivi način.

Ključne riječi: Društveno odgovorno poslovanje, okoliš, društvena odgovornost

1. UvodGospodarstvo i rast kakav smo poznavali do danas približili su se svom kraju. Svijet koji godiš-

nje troši 140% svog ukupnog potencijala kako bi proizveo višestruko više od stvarno potrebnog ne može trajati vječno. Model zasnovan na potrošnji, konzumerizmu, kultu stvari, politički i lobistič-ki dirigiranom globalnom gospodarenju, nepromišljenom upravljanju prirodnim resursima, preko-mjernoj proizvodnji koja ne prati stvarne potrebe i isto takvoj potrošnji, rasipanju energije i hrane te nesmiljenom zagađenju okoliša, naprosto je neodrživ.

Stvaranjem globalnog tržišta kapitala, kapital je uz prirodu i čovjeka postao treća realnost, ali i odlučujući faktor koji definira globalne prioritete i daljnji razvoj civilizacije. Čovjek je, uz prirodu, postao objekt izravnog ili neizravnog djelovanja kapitala, de facto prestavši biti subjektom vlasti-te povijesti. Zbog toga su sve brojniji i sve glasniji oni koji vjeruju da bi trebalo osmisliti drukčiju budućnost, koji vjeruju u nužnost neodgodivog prelaska na «civilizaciju razumnih potreba», odno-sno održivi razvoj.

296 Dragan Salarić, Ana Jergović: Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje

1.1. Rio + 20 U lipnju 1992. godine, UN je u Rio de Janieru organizirao svjetsku konferenciju o održivom ra-

zvoju koja je kroz svojih 27 principa zorno izrazila zabrinutost za pravac kojim svjetsko gospodar-stvo brodi.

Upravo na dvadesetu godišnjicu, dakle ovih dana, održat će se konferencija na istom mjestu, s ciljem sumiranja dosadašnjih globalnih akcija na uspostavi održivog razvoja te određivanja i pre-poručivanja daljnjih akcija. Kakve će biti pouke i što smo učinili tijekom proteklih dvadeset godina?

Jedna od brojnih definicija društveno odgovorno poslovanje opisuje kao razvoj koji zadovolja-va potrebe današnjih generacija bez ugrožavanja mogućnosti budućim generacijama da zadovo-lje svoje.

Razvijamo li se na taj način? I jesmo li svjesni razlike u značenju pojmova razvoj i rast jer, go-tovo da nema tvrtke, organizacije, države koja u svoj plan za naredno razdoblje ne uključuje rast i razvoj. Iako su rezultati samita u Riju nezanemarivi, zadovoljstvu nema mjesta – svijet i dalje tro-ši sve više resursa, a o utjecaju najbogatijih na klimu (čitaj, najvećih zagađivača) nerado se govo-ri. Osobito ne govore oni sami.

2. Društveno odgovorno poslovanjeVjerojatno je najvažniji uspjeh Ria javna afirmacija pojma i svijesti o značaju društveno odgo-

vornog poslovanja kao ključnog preduvjeta održivog razvoja. Iako su pomaci danas još maleni i još uvijek vrlo često u formi „jednostavnog odgovora na kompleksno pitanje“, pomak postoji i na nje-mu treba graditi daljnje korake.

Primjera radi, u anketi agencije Puls provedenoj u Hrvatskoj čak više od 80% ispitanika smatra da bi platili više za proizvod tvrtke koja brine za okoliš.

Drugi je primjer odabir najuspješnijih tvrtki u primjeni DOP-a nagradom DOP Indeks kojom se već nekoliko godina u Hrvatskoj ocjenjuju aktivnosti organizacija u šest područja i to po kriterijima koji su razvijeni na temelju njihove relevantnosti, dostupnosti i provjerljivosti:

• ekonomska održivost• uključenost društveno odgovornog poslovanja u poslovnu strategiju• radna okolina• zaštita okoliša • tržišni odnosi • odnosi sa zajednicomSvaka od ovih skupina predstavlja ujedno i područje poželjnih promjena u dosadašnjoj poslov-

noj praksi. No, smisao i svrha DOP-a jest opredjeljenje tvrtke da pruža povećanu dobrobit zajed-nici, jednako ljudima i okolišu, na račun vlastitih resursa koji mogu biti novac, znanje, izravni rad, prodajni kanali, informacije i drugo, u čijoj se praksi prepoznaju važne značajke - dragovoljan od-nos te sustavan i planski rad uklopljen u misiju i strategiju. Iako su DOP u početku uglavnom pri-hvatile velike kompanije, takva praksa postoji među svim tipovima poduzetništva, uključujući i male i srednje poduzetnike te zadruge.

3. DOP u praksiU listopadu 2011. Europska je komisija objavila novu strategiju za DOP za razdoblje od 2011. do

2014. uz novu definiciju: Društveno odgovorno poslovanje je odgovornost kompanija za svoj utje-


caj na društvo. To je koncept pomoću kojeg kompanije na dobrovoljnoj bazi integriraju društvena i okolišna pitanja u svoje poslovne aktivnosti i interakciju s drugim dionicima. Predviđa se stvara-nje europske nagrade za DOP, praćenje povjerenja u biznis, razvoj zbornika dobrih praksi, predvi-đa se i legislativa za izvještavanje o društvenim i ekološkim pokazateljima, daljnja integracija DOP-a u edukaciju, treninge i istraživanja.

3.1. DOP unutar poduzećaRiječ je o poželjnoj praksi koja se odnosi na područja kao što su investiranje u ljudski kapital,

zdravlje i sigurnost, upravljanje promjenama te upravljanje prirodnim resursima koji se upotre-bljavaju u proizvodnji.

3.1.1. Upravljanje ljudskim resursimaDOP olakšava privlačenje i zadržavanje željenih zaposlenika kroz sustav cjeloživotnog učenja i

osposobljavanja zaposlenika; bolji protok informacija unutar poduzeća; bolju uravnoteženost iz-među rada, obitelji i slobodnog vremena, jednake plaće i uvjete za napredovanje žena; sigurnost na poslu, nediskriminirajuću praksu koja pridonosi zapošljavanju pripadnika manjina, starijih rad-nika, žena, nezaposlenih duže vremena te ljudi s posebnim potrebama itd.

3.1.2. Zdravlje i sigurnost na posluDOP, osim tradicionalnih propisa i obaveznih mjera, pokušava iznaći dodatne načine promica-

nja zdravlja i sigurnosti, čime se promovira i kultura prevencije.

3.1.3. Prilagođavanje promjenamaU svijetu je sve češće restrukturiranje poduzeća s ciljem smanjenja troškova, povećanja pro-

duktivnosti, povećanja kvalitete te usluga za potrošače. Restrukturiranje na socijalno odgovoran način znači pronaći ravnotežu i uzeti u obzir interese i brige onih na koje te odluke i promjene utje-ču. Restrukturiranje mora biti pažljivo planirano, uz uključivanje svih potencijalnih rizika, svih troš-kova, donošenja alternativnih strategija i sl. u što trebaju biti uključeni svi sudionici – poduzeća, predstavnici zaposlenika i vlast.

3.1.4. Upravljanje utjecajima na okoliš i prirodne resurseNegativni utjecaj na okoliš može biti smanjen racionalnom upotrebom resursa, smanjenjem

emisija u zrak, tlo, vode te smanjivanjem količine otpada kroz odvojeno sakupljanje otpada i reci-kliranje. Takva praksa smanjuje ujedno i troškove poduzeća.

3.2. DOP izvan poduzećaDruštveno odgovorno poslovanje, osim na zaposlenike i dioničare, nužno se proteže se na lo-

kalnu zajednicu i sve dionike poput poslovnih partnera i dobavljača, potrošača, javne uprave, lo-kalnih udruga i sl.

3.2.1. DOP i lokalna zajednicaPoduzeća i lokalna zajednica žive u jasnoj međuovisnosti – poduzeća pridonose osiguranjem

radnih mjesta i plaćanjem poreza, ali ovise o zdravstvenom stanju radne snage, stabilnosti i pros-

peritetu zajednice u kojima rade. Poduzeća koja su uključena u život lokalne zajednice, osigurava-jući prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, pomažući u očuvanju okoliša, zapošljavajući ljude s poseb-nim potrebama, partnerstvom sa zajednicama, sponzoriranjem lokalnih sportskih klubova i kul-turnih manifestacija, donacijama u humanitarne svrhe i sl. sudjeluju u izgradnji ukupnog socijal-nog kapitala u društvu.

3.2.2. Odnos s partnerima, dobavljačima i potrošačimaOdnosi se grade povjerenjem, etičnošću odnosa i poštivanjem želja i potreba partnera, dobav-

ljača i potrošača te dobrom kvalitetom proizvoda. Stvaranje partnerstva može rezultirati povolj-nijim cijenama, poštivanjem rokova izrade i dobave te kvalitete proizvoda i usluga. Na taj se način može postići DOP u cijelom dobavljačkom lancu.

3.2.3. Poštivanje ljudskih pravaOvo područje obuhvaća političke, pravne i moralne dimenzije, a osim ljudskih prava uključuje

poštivanje standarda i radnog prava, elemente zaštite okoliša te borbe protiv korupcije. Pod priti-skom udruga i potrošačkih grupa, poduzeća sve više usvajaju kodekse ponašanja koji uključuju uv-jete rada, ljudska prava i zaštitu okoliša, uzimajući u obzir i podugovarače i dobavljače.

3.2.4. Globalna briga za okolišSve više poduzeća djeluje na međunarodnom i globalnom planu te tako utječu na globalni

okoliš. DOP obvezuje poduzeća na poslovanje u skladu s principima održivosti.

4. Nove dimenzije DOP-aSmisao i sadržaj DOP-a neprestano se prilagođavaju sve kompleksnijim okolnostima u svi-

jetu gospodarstva. Edukacija tako poprima sve značajniju ulogu u integraciji novih ideja u praksu.

4.1. Procesi konzultacija i partnerstvaNovi trendovi ruše granice i ističu potrebu dogovora i partnerstva između različitih sekto-

ra (poslovni, javni, civilni) i različitih dionika u društvu, kako bi se ostvario održivi razvoj, dio kojeg je i DOP.

4.2. Društveno odgovorno investiranjePraksa socijalno odgovornog investiranja uključuje ponašanja i prakse poduzeća u odno-

su na društveno okružje i okoliš. Različiti su načini da se potakne, nagradi ili osudi praksa po-duzeća u toj domeni i pokrene akcija kako bi se poboljšalo DOP poduzeća te investiranje u za-jednicu i pomogao lokalni razvoj.

4.3. Praćenje ponašanja i selekcijaPostupak se primjenjuje prilikom investiranja, npr. investiranje u dionice poduzeća koja

djeluju transparentno i prihvaćaju praksu društveno odgovornog poslovanja, koja imaju dobar



odnos sa zaposlenicima, pomažu lokalnim zajednicama i brinu za okoliš. Postupak može biti i s negativnim predznakom, npr. ne kupuju se proizvodi proizvođača koji koriste dječju radnu snagu ili uništavaju okoliš.

5. Održivost kao novi strateški planOdrživi razvoj treba shvatiti kao način života. Važno je zapitati se je li svatko od nas pridonio

funkcioniranju ovog koncepta unutar svog kruga djelovanja. Jeste li poduzeće u kojem radite po-krenuli u smjeru implementacije načela održivog razvoja? Jeste li u sferi svog utjecaja na poslu po-kušali promisliti što vi i vaši zaposlenici ili kolege/ice trebate raditi za održivi razvoj? Jeste li, ako ste kreator javne politike, razmotrili aspekte održivog razvoja u resoru koji uređujete? Koliko se pri donošenju svakodnevnih odluka vodite promišljanjem njihovog utjecaja ne samo na vlastiti prora-čun, već i okoliš? Jeste li kod kuće razdvojili otpad? Koristite li višekratne vrećice?

Uvede li svatko od nas neke nove, za okoliš povoljnije, navike, ma koliko one male bile, sumar-no će značiti promjene. I to je početak.

5.1. Realizacija vizijeVjerojatno smo najveći izazov s kojim se susrećemo upravo mi sami, odnosno naša spremnost

da preuzmemo odgovornost i prepoznamo svoj dio zadaće u uvođenju održivosti kao vizije. A ta vizija može postati realnošću učinimo li svi nekoliko značajnih koraka, od kojih sljedećih šest pribli-žavaju obrise istinski održive budućnosti:

• Procijenite jeste li vi i vaše poduzeće zaista ovisni o neodrživim praksama i nakon toga usvo-jite radikalne modele održivosti. Nemojte se zadovoljiti pukim uklanjanjem neodrživog.

• Zaboravite na razmišljanje o svojem poduzeću kao o zasebnoj, autonomnoj jedinki i shva-tite ga kao članicu kompleksne, žive mreže. Suradnja s vašom konkurencijom i drugim pro-izvođačima može omogućiti istinski win-win odnos. A promjena odnosa u koji bi uključili i sve dionike diže suradnju na potpuno drugi nivo i rezultira znatno većim poznavanjem svijeta i obogaćuje konvencionalno razmišljanje o firmi.

• Primijenite trojstvo održivosti, koristeći prirodne, ljudske i etičke dimenzije kao okvir za proces organizacijske i tehnološke promjene.

• Pratite principe industrijske ekologije i drugih programa nastalih na istim principima poput Natural Capitalism, The Natural Step, Cradle to Cradle i sl. To će vas navesti na propitivanje vrlo važnih pitanja u sustavu, utemeljenih u ekologiji, poput holizma i međusobne umre-ženosti. Vjerojatno to sad izgleda nespojivo, ali rezultati će vjerojatno biti neočekivano po-zitivni.

• Promislite dublje o organizacijskom dizajnu kako bi pronašli najefikasniji način da zado-voljite dva para temeljeno oprečnih ciljeva - one o poduzeću i financijskom svijetu i one o potrošačima i dionicima. Promijenite koncept dizajna iz tehničkog, analitičkog procesa u dijalošku konverzaciju koja uključuje sve igrače. To se može odnositi na dizajn artefakata, ali i na dizajn ljudskih struktura. Računajte na dodatno vrijeme i resurse koje će ove promjene zahtijevati.

• Na koncu, posvetite se akcijama koje gornji dizajn traži i krenite.

6. Svijest o DOP-u Društveno odgovorno poslovanje iz dana u dan dobiva na širini i značaju, prihvaćaju ga ne

samo velike korporacije, nego i srednji i mali gospodarstvenici i poduzetnici jer u svijesti ljudi on počinje prerastati u realnu konkurentnu prednost – tvrtka koja primjenjuje principe odgovornosti prepoznaje se kao odgovorni građanin i „partner“ svim ljudima svjesnim svijeta u kojem žive.

Vjerojatno najveći živući guru marketinga Philip Kotler silno zagovara potrebu DOP-a i ističe nje-gove nepobitne koristi za tvrtke koje ga uvode u svoju praksu kroz egzaktne brojčane pokazatelje:

• povećanje prodaje i udjela na tržištu: 80% anketiranih kupaca platilo bi više proizvod koji čuva okoliš

• jačanje brenda: 17% ljudi pazi i izbjegava proizvode tvrtki s negativnim imidžom (ljudi osjete za što se brend „zalaže”)

• jačanje sposobnosti privlačenja ljudi i motivacije: čak 80% mladih ljudi u jednoj je anketi izjavilo da bi radije radilo u odgovornoj tvrtci, a uz manju plaću

• sniženje troškova: The Body Shop ima izuzetnu poznatost bez izravnih troškova reklame• povećanje privlačnosti za ulagače i veći povrat: tvrtke s pozitivnim DOP imidžem privlače

veća ulaganja• sve veći broj financijskih institucija pruža povoljniju cijenu kapitala tvrtkama s pozitivnim

DOP imidžom,• dioničari su skloni tražiti manji povrat kod društveno odgovornih tvrtki.

7. ZaključakZa potpuni uspjeh vizije društveno odgovornog poslovanja, a to je sretno i održivo društvo, po-

trebno je više davanja, manje uzimanja. Loša je vijest da nemamo puno vremena i da struktura u tijelima donositelja odluka nije povoljna. Na sreću, taj problem razumije sve veći broj ljudi i sve više njih spremno je učiniti nešto da se situacija promijeni. Više ljudi danas je spremno dati više i uze-ti manje nego što je to bilo jučer.

Radikalne promjene koje nas neminovno očekuju brojne su i znače uvođenje suštinskih pro-mjena. Na primjer, umjesto BDP-a, odnosno vrednovanja materijalnog standarda življenja, pred-laže se koncept vrednovanja kvalitete života, odnosno vrednovanje mogućnosti koje su na raspo-laganju građanima, kao što su zdravlje, obrazovanje, politička kultura, sigurnost i njihova ravno-mjerna raspodjela.

Ekološki ekonomisti umjesto rasta predlažu razvoj. Rast je isključivo materijalan pojam dok ra-zvoj može biti temeljen i na nematerijalnim vrijednostima. Zamjena vrednovanja društvenog na-pretka, odnosno BDP-a, nematerijalnim pokazateljima (okolišnim i društvenim), omogućila bi nam mjerenje razvoja koji nije isključivo temeljen na rastu što bi značilo odvajanje procesa stvaranja vrijednosti od potrošnje resursa ili stvaranje više s manje. Ovaj koncept znači razvoj nematerijalnih vrijednosti koje utječu na dobrobit građana i kvalitetu života, troši manje resursa i zapravo pred-stavlja održivi razvoj.

Održivi razvoj postići ćemo tek kad svoj ekonomski razvoj ne budemo temeljili na potrošnji re-sursa. Radi se o dugoročno dobrim odlukama.



Entrepreneurship and Corporate Social Responsibility

AbstractThroughout the world the number of companies that promote their strategy of social re-sponsibility is increasing daily as a response to growing social and economic pressures, as well as the influence of the Green movement and their concern for the environment, but also as a result of the awareness of the impact their activities have on the society. The key characteristic of today’s global economy is the apparent un-sustainability of some of fundamental concepts – economic success, as well as the very concept of success, is starting to acquire new dimension, since it suddenly comprises responsibility, ethics and sustainabil-ity; absurdity of the concept of constant growth, as well as in-exhaustible natural resources (energy, water...) directly determine the future of economy, but also the demographic map of the world. This calls for immediate adjustments.That is why Corporate Social Responsibility constantly gains new depth and new meaning and gets accepted by not only large corporations but middle and small enterprises, as their competitive advantage since it represents not only desirable but necessary form of behav-iour in all economic activities. In a way, global economy today mirrors the decision on what human race plans to do to itself and to the environment in the decades to come.Therefore, the decision of organizations, large, middle or small, to contribute with their be-haviour to a better society, cleaner environment and better perspective for the next gener-ation is not only a wise economic decision but the only sustainable one.

Key words: Corporate Social Responsibility, Environment, Social Responsibility

Literatura1. Promoting a European framework for corporate social responsibility, Green paper, EU, 2001.2. Communication from the Commission concerning CSR: A business contribution to Sustainable Development,

EC, 2002.3. Report on the Communication from the Commission concerning CSR: A business contribution to Sustainable

Development, EC, Committee on Employment and Social Affairs, 20034. Fleming, John E. (2004). Corporate citizenship revisited. AOM Newsletter, 35(1): 4.5. Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and

Social Committee and the Committee of the Regions: A renewed EU strategy 2011-14 for Corporate Social Responsibility, Brussels, 25.10.2011 COM(2011) 681 final

6. HBR: The Next Industrial Imperative by Peter Senge, Bryan Smith, and Nina Kruschwitz Reprint No. 082057. Matešić, Mirjana: Uloga sustava upravljanja u postizanju održivog razvoja, 2011, Konferencija o kvaliteti

Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse

Marijana Bolarić Škare, Odjel pripreme za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba, Radnička cesta 1, Zagreb, 10 000, Republika Hrvatska, Tel: +385 1 6126 000, Faks: +385 1 6126 039, Email: [email protected]

SažetakCilj gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske jest uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo. U na-stojanju da se dostigne cilj gospodarske politike (postupno povećanje stope rasta gospodar-stva kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%), buduće mjere usmjerene su na gospodarski rast i novo zapošljavanje, gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, aktivne mjere zapošljavanja, stvaranje nove industrijske politike, unaprjeđenje poslovnoga okruže-nja, razvoj institucija i poticanje novih investicija, tehnološki razvoj, jačanje konkurentnosti itd. Poduzetništvo i samozapošljavanje kao oblik smanjenja nezaposlenosti važan su dio ak-tivne politike tržišta rada u Hrvatskoj, odnosno aktivnih mjera zapošljavanja. U radu će biti prikazani neki od primjera dobrih praksi u 2011. godini koji se odnose na samozapošljavanje nezaposlenih osoba te provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja za žene u nepovolj-nom položaju na tržištu rada.

Ključne riječi: samozapošljavanje, poduzetništvo, proizvodnja, žene na tržištu rada

1. UvodKrajem prosinca 2011. godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje bilo je registri-

rano 315.438 osoba, a prosječna stopa nezaposlenosti za 2011. godinu iznosila je 17,8 %. Prema podacima za ožujak 2012. godine stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 20 % te je na godiš-njoj razini viša za 0,9 postotnih bodova u odnosu na ožujak 2011. godine (Državni zavod za stati-stiku, travanj 2012.). Krajem ožujka 2012. godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje bilo je registrirano oko 3 % više nezaposlenih osoba u odnosu na ožujak 2011. godine. Što se tiče nezaposlenosti u eurozoni – ona je narasla do najveće razine u posljednjih 15 godina i prema po-dacima za ožujak iznosi gotovo 11 %, dok je nezaposlenost u Europskoj uniji ostala na 10,2%. Bez obzira na ne baš impresivnu statistiku, tijekom 2011. godine ostvaren je veliki broj dobrih inicija-tiva usmjerenih na stvaranje boljih prilika za zapošljavanje, posebice pomoću aktivnosti usmjere-nih na samozapošljavanje nezaposlenih osoba. Sukladno Strategiji za pametan, održiv i uključiv ra-zvoj (European Comission, 2010), prioritetna područja prepoznata su upravo u razvoju gospodar-stva temeljenog na znanju i inovacijama, promicanju učinkovitijeg i konkurentnijeg gospodarstva te promicanju zapošljavanja u cilju socijalne i prostorne kohezije. U skladu s navedenim smjerni-cama, cilj gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske jest uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo. U nastoja-nju da se dostigne cilj gospodarske politike (postupno povećanje stope rasta gospodarstva kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%), buduće mjere usmjerene su na gospodarski rast i novo zapošljavanje, gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, aktivne mjere zapošljavanja,

304 Marijana Bolarić Škare: Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse

stvaranje nove industrijske politike, unaprjeđenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i potica-nje novih investicija, tehnološki razvoj, jačanje konkurentnosti itd.

Aktivne mjere zapošljavanja posebno su usmjerene na zapošljavanje mladih i visokoobrazova-nih ljudi te radno aktivnih osoba srednje životne dobi; uključuju potpore za obrazovanje te poseb-no potiču zapošljavanje žena s naglaskom na tzv. teže zapošljivim skupinama; uključuju potpore za samozapošljavanje i mjere za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom. U radu će biti predstavljeni neki od primjera dobrih praksi provođenja mjera aktivne politike zapošljavanja kroz provođenje mjere potpore za zapošljavanje, temeljem Nacionalnog plana za poticanje zapošljava-nja 2011. – 2012., te kroz provođenje aktivnosti projekta „Žene na tržištu rada“.

2. Potpore za samozapošljavanje Prema Nacionalnom planu za poticanje zapošljavanja 2011. – 2012., mjere aktivne politike za-

pošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje odnose se na potpore za zapošljavanje, potpore za samozapošljavanje, potpore za usavršavanje, obrazovanje nezaposlenih osoba, struč-no osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa i javne radove. Od ukupnog broja nezapo-slenih osoba koje su u 2011. godini bile uključene u mjere koje se smatraju potporama za zapošlja-vanje, 22% je koristilo mjeru samozapošljavanja (772 osobe), pri čemu je otvoreno 644 obrta, 115 trgovačkih društava i ostvareno je 15 samozapošljavanja u okviru slobodnih profesija.

U svim županijama Republike Hrvatske u 2011. godini korištene su potpore za samozapošljava-nje. Najveći broj samozapošljavanja ostvaren je u Gradu Zagrebu (17,6%) i Osječko-baranjskoj žu-paniji (15,5%); slijedi Primorsko-goranska (10,1%), Virovitičko-podravska (6,7%), Splitsko-dalma-tinska (5,5%), Vukovarsko-srijemska (5,4%), Sisačko-moslavačka i Dubrovačko-neretvanska župa-nija (3,6%). U ostalim županijama ostvareno je manje od 3,5% potpora, a najmanje ostvarenih pot-pora za samozapošljavanje (manje od 1%) bilježi Ličko-senjska i Koprivničko-križevačka županija.

Grafikon 1. Prikaz deset županija RH s najvećim brojem korištenja potpora za samozapošljavanje u 2011. godini


Prema stupnju razvijenosti jedinica lokalne i područne samouprave, četiri od deset županija u kojima je ostvaren najveći broj samozapošljavanja (Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija) spadaju u prvu skupinu čija je vrijednost in-deksa razvijenosti manja od 75% prosjeka Republike Hrvatske. Samozapošljavanjem i pokreta-njem novih gospodarskih subjekata smanjuje se nezaposlenost, povećava dohodak po stanovniku i proračunski prihod jedinica lokalne, odnosno područne samouprave po stanovniku čime se utje-če na povećanje vrijednosti indeksa razvijenosti. Podaci o gospodarskoj aktivnosti na županijskim razinama (MINPO, 2011.) također pokazuju velike regionalne nejednakosti i koncentraciju malih i srednjih poduzeća u nekoliko velikih urbanih središta i njihovoj okolici (Zagreb, Split, Rijeka) što ukazuje na veliku potrebu ravnomjernog regionalnog razvoja. U mjeru potpore za samozapošlja-vanje u 2011. godini uključeno je 38,8% žena i 61,2% muškaraca, a udio uključenih mladih osoba do 29 godina iznosi 26,4%.

Grafikon 2. Broj osoba uključenih u mjeru potpore za samozapošljavanje prema dobi (2011. god.)

Od 155 djelatnosti u kojima su registrirana 772 gospodarska subjekta, najveći broj ostvare-

nih samozapošljavanja, sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, ostvaren je u području slje-dećih djelatnosti: osobne usluge, građevinarstvo (gradnja stambenih i nestambenih zgrada, gra-đevina niskogradnje, završni građevinski radovi), računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, uvođenje instalacija vodovoda, kanalizacije, plina, grijanja i klimatizacije te soboslikarski i staklar-ski radovi.

Grafikon 3. Prikaz najčešćih djelatnosti gospodarskih subjekata osnovanih uz pomoć mjere poti-canja samozapošljavanja u 2011. godini

Prema razini obrazovanja, najveći broj osoba (76%) koje su uključene u mjeru potpora za sa-mozapošljavanje imaju završenu trogodišnju ili četverogodišnju srednju školu, odnosno imaju stru-kovne kvalifikacije.

Jačanje konkurentnosti hrvatskog poduzetništva temelji se, između ostalog, na poticanju i una-prjeđenju proizvodnih procesa i tržišne konkurentnosti proizvoda, odnosno jačanju proizvodnih djelatnosti i osnivanju proizvodnih gospodarskih subjekata. Potpore za samozapošljavanje ostva-rene su unutar 32 različite proizvodne djelatnosti od kojih su najbrojnije proizvodnja odjeće, goto-vih tekstilnih proizvoda i pribora za odjeću, proizvodnja keramičkih proizvoda za kućanstvo, pro-izvodnja namještaja, građevne stolarije i elemenata, proizvodnja kruha, svježih peciva, slastičar-skih proizvoda i kolača.

U nastavku donosimo nekoliko primjera dobre prakse dodijeljenih potpora za samozapošlja-vanje u 2011. godini.

2.1. Servisiranje kućanskih aparataŽenska osoba (42 godine), prodavačica s pet godina radnog iskustva, dugotrajno je nezaposle-

na te je dobila sredstva za samozapošljavanje u iznosu od 29.190,40 kn. Otvorila je poduzeće čija je djelatnost servisiranje kućanskih aparata. Dugi niz godina radila je sa suprugom na sličnim poslo-vima. Suprug je elektromehaničar s 20 godina radnog iskustva i položenim ispitom za održavanje i rukovanje rashladnim i klima uređajima (Uvjerenje FiB). Za navedenu djelatnost osoba je raspo-lagala obiteljskom ušteđevinom, kompletnim alatom, uredskom opremom, vozilom prikladnim za obavljanje djelatnosti. Priložila je pismo namjere o poslovnoj suradnji s tvrtkama Elektrolux d.o.o., i Ecos d.o.o, te kupoprodajne ugovore s prodavačima rashladnih tvari i alata za servisiranje bije-le tehnike od kojih je kupila potrebnu opremu i sredstva za rad. Uredno izvršava ugovorne obveze (trajanje ugovornih obveza od 11.11.2011. do 10.11.2012.)



2.1. Usluge grafičkog i web-dizajna Ženska osoba (40 godina), diplomirani grafički inženjer s 15 godina radnog iskustva u područ-

ju web-dizajna i grafičkog dizajna, otvorila je obrt koji pruža usluge grafičkog i web-dizajna. Posje-dovala je potrebnu računalnu opremu za obavljanje navedene djelatnosti te je uz zahtjev dosta-vila i četiri pisma namjere o budućoj suradnji (Društvo psihologa Istre, Dom za psihičke bolesne osobe Vila Maria, Digitalni klik d.o.o., udruga Veliki mali čovjek). Odobrena su joj sredstva u izno-su od 36.011,12 kn, a ugovorne obveze uredno izvršava (trajanje ugovornih obveza od 09.11.2011. do 08.11.2012.)

2.2. Izrada suveniraŽenska osoba (40 godina), prodavačica s više od 12 godina radnog iskustva, dugotrajno je ne-

zaposlena te je otvorila obrt za izradu suvenira. Prilikom dostavljanja poslovnog plana priložila je i ugovor o najmu poslovnog prostora u Zagrebu. Sredstva su joj isplaćena u iznosu od 29.190,40 kn, a ugovorne obveze uredno izvršava (trajanje ugovornih obveza od 06.05.2011. do 05.05.2012.).

2.3. Krojački obrtŽenska osoba (43 godine), odjevna tehničarka s 22 godine radnog iskustva, otvorila je krojački

obrt u kojem će pružati usluge popravaka, skraćivanja, prepravljanja odjeće i sl. te su joj odobrena sredstva u iznosu od 29.190,40 kn. Pri podnošenju zahtjeva dostavila je ugovor o najmu prostora te je posjedovala industrijsku šivaću mašinu. Uredno izvršava ugovorne obveze (trajanje ugovor-nih obveza od 10.10.2011. do 09.10.2012.).

3. Žene na tržištu radaHrvatski zavod za zapošljavanje u svom radu prati smjernice i politike zapošljavanja zemalja

Europske unije te je kao prioritet aktivne politike tržišta rada prepoznao naročito osjetljive skupi-ne žena kojima je potrebna dodatna potpora. To su nezaposlene žene u dobi iznad 40 godina, du-gotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene te nezaposlene žene pripadnice nacionalnih manjina, posebice žene Romkinje. Prema potrebama navedenih ciljnih skupina predložen je projekt „Žene na tržištu rada“, koji je financiran iz predpristupnog IPA programa, unutar IV. komponente – Ra-zvoj ljudskih potencijala. Hrvatski zavod za zapošljavanje imao je ulogu provedbenog tijela nad-ležnog za ugovaranje i praćenje provedbe projekata, korisničke institucije nadležne za definiranje ciljeva i prioriteta u skladu s potrebama hrvatskoga tržišta rada te je bio korisnik projekata i par-tner u provedbi programa bespovratnih sredstava.

Osim izravnog utjecaja na osnaživanje navedenih ciljnih skupina žena, ovaj projekt usmjeren je i na jačanje kapaciteta najznačajnijih partnera Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje i dionika tržišta rada: civilnog sektora, institucija koje pružaju usluge rehabilitacije, psiho-socijalne podrške, ra-zvoja ljudskih potencijala, usluge obrazovanja, profesionalnog usmjeravanja te poslodavaca, sin-dikata, komora, jedinica lokalne i područne samouprave, razvojnih agencija i dr.

Kroz IPA program dodjele bespovratnih sredstava u okviru projekta „Žene na tržištu rada“ ukupno je financirano i provedeno osamnaest projekata, a u nastavku donosimo informacije o ne-kima od njih kao primjere dobre prakse (Taylor, A., Hazl, V., 2011.).

3.1. M.O.T.S. – Novim vještinama do novih mogućnostiProjekt je trajao godinu dana (studeni 2010. - studeni 2011.), provoditelj projekta bila je hu-

manitarna i mirotvorna udruga DEŠA – Dubrovnik, uz partnere Dubrovački centar za poduzetniš-tvo i Hrvatski zavod za zapošljavanje - Područnu službu Dubrovnik. Projekt je bio izrazito usmje-ren na jačanje partnerstva i umrežavanje projektnih parnera u cilju stvaranja modela koji će po-većati zapošljivost nezaposlenih žena uz promicanje jednakih mogućnosti za žene na tržištu rada. Ciljna skupina bile su dugotrajno nezaposlene žene starije od 40 godina s područja Dubrovačko-neretvanske županije. U nizu programa osposobljavanja i različitih projektnih aktivnosti usmjere-nih na pomoć i osnaživanje žena za zapošljavanje ili pokretanje vlastitog posla, sudjelovalo je 235 nezaposlenih žena. Kroz projekt je pokrenut poduzetnički trening „Od ideje do realizacije“, s ci-ljem upoznavanja s osnovama poduzetništva i mogućim načinima prevladavanja teškoća s kojima se poduzetnici obično susreću u počecima svoga rada. Također, kroz projekt su održane radioni-ce za izradu tradicionalnih autohtonih suvenira i tečajevi stranih jezika (engleski i francuski). Sudi-onice su bile uključene i u treninge za unaprjeđenje vještina traženja posla s ciljem povećanja svi-jesti o sebi, svojim znanjima, vještinama i sposobnostima, prepoznavanja i procjene vlastitih spo-sobnosti te povećanja povjerenja u vlastite kompetencije, a time i povećanja motivacije za posao. Projekt M.O.T.S. polučio je izniman uspjeh – zaposleno je 68 sudionica, a devet je pokrenulo je vla-stiti posao.

3.2. Žene – most ka zajedničkom uspjehu Projekt je trajao godinu dana (studeni 2010. – studeni 2011.), provoditelj projekta bio je Vuko-

varski institut za mirovna istraživanja i obrazovanje (VIMIO), a partneri u projektu bili su Grad Vu-kovar, Grad Obrovac i Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Sisak. Projekt je bio nami-jenjen nezaposlenim ženama starijim od 40 godina i dugotrajno nezaposlenim ženama u Vukovar-sko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zadarskoj županiji. Sve sudionice projekta imale su „zajed-ničku povijest“ – domovinski rat kao prekretnicu u životu. Sve su bile mlade, udane žene, sa zavr-šenom srednjom školom i prije početka rata, imale su po nekoliko godina radnog iskustva u tvor-nicama, trgovinama i bolnicama. Rat je zaustavio sve njihove planove te su mnoge od njih živje-le kao izbjeglice u inozemstvu ili izbjegličkim naseljima, a neke su ostale u Vukovaru. Projekt je bio usmjeren na osnaživanje potencijala i povećanje mogućnosti za zapošljavanje i samozapošljavanje žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada kroz povećanje njihovih vještina i kompetencija. Tako su projektne aktivnosti bile usmjerene na unaprjeđenje njihovih komunikacijskih vještina, stjeca-nje znanja i vještina za izradu predmeta od gline te razvoj ženskog poduzetništva.

Na radionicama za izradu predmeta od gline sudjelovale su 54 žene, a 104 žene sudjelovale su na radionicama za unaprjeđenje komunikacijskih vještina. Kroz projekt su osnovane tri ženske udruge – centri za rad s glinom u Vukovaru, Petrinji i Obrovcu te je osigurano poslovno savjetova-nje za 29 već postojećih poduzetnica.

3.3. Vrijeme je za ženeProjekt je trajao godinu dana (studeni 2010. – studeni 2011.), provoditelj projekta bilo je Udru-

ženje za mir i ljudska prava „Baranja“ uz partnere Hrvatski zavod za zapošljavanje - Područna služ-ba Osijek, Diakoniu Evangeličke crkve Osijek, općine Popovac, Draž i Petlovac i Ekumenski forum europskih kršćanki iz Osijeka. Projekt je bio usmjeren na povećanje mogućnosti zapošljavanja ne-



zaposlenih žena u ruralnim područjima (Baranja) i pružanju pomoći pri njihovom ulasku na tržište rada. Osobiti izazov projekta bile su upravo specifičnosti ruralnih područja kao što su smanjene mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja te smanjena dostupnost informacija važnih za povećenje konkurentnosti na tržištu rada. Pomoću Projekta organizirano je osposobljavanje žena za njego-vateljice, proizvodnju povrća i proizvodnju začinske paprike te je ukupno osposobljeno 69 žena. U sklopu Projekta također su provedeni treninzi za razvoj osnovnih poduzetničkih vještina i motiva-cijske radionice za jačanje samopouzdanja i samopoštovanja. Nabavljeno je jedanaest novih pla-stenika za plastenički uzgoj povrća u cilju samozapošljavanja i pokretanja vlastitog posla. Naime, plasteničkim uzgojem povrća Udruženje „Baranja“ počelo se baviti još 2009. godine kroz projekt financiran sredstvima Svjetske banke, pri čemu je nabavljeno 25 obiteljskih plastenika koji su do-dijeljeni na korištenje zadrugarima i kooperantima. Promotivne aktivnosti osnažene su provođe-njem „Sajma zimnice“ namijenjenog proizvođačima povrća, voća i prerađevina od povrća i voća. Nakon provedenih osposobljavanja, pet njegovateljica je zaposleno, jedna žena je pokrenula vla-stiti posao (proizvodnja crvene paprike), a žene koje su se već bavile uzgojem voća i povrća pove-ćale su svoju proizvodnju.

4. ZaključakPrema podacima Ministarstva poduzetništva i obrta, mali i srednji poduzetnici u Hrvatskoj

čine 99,5 % ukupnog gospodarstva te kreiraju preko 50 % hrvatskog BDP-a, zapošljavaju više od 570.000 radnika i sudjeluju s više od 40 % udjela u ukupnom izvozu (MINPO, 2011.). Naveli smo samo neke od brojnih primjera dobrih praksi samozapošljavanja uz pomoć aktivnih mjera politike zapošljavanja te putem projekata financiranih u okviru aktualnog predpristupnog programa IPA koji financira domaće potrebe razvoja. S obzirom da je malo i srednje poduzetništvo glavni pokre-tač razvoja svakog modernog gospodarstva, potrebno je osnažiti njegove kapacitete za moguć-nosti korištenja daleko većih izvora financiranja namijenjenih novim mjerama i projektima kroz strukturne fondove koji će Republici Hrvatskoj postati dostupni nakon pristupanja EU.

Entrepreneurship and Self-employment - Examples of Good Practice

AbstractThe aim of the Croatian Government’s economic policy is to establish a competitive, environ-mentally and socially responsible, knowledge-based and export-oriented market economy. In an effort to achieve the goal of economic policy (gradually increase the rate of economic growth to 2015. year ranged at aprox. 5%), further measures aimed at economic growth and new jobs, economic recovery and development of entrepreneurship, active employment measures, create a new industrial policy, improving the business environment, development institutions and encourage new investment, technology development, strengthening the competitiveness etc. As a form of reductions in unemployment, entrepreneurship and self-employment are an important part of active labor market policies and active employment measures in Croatia. This paper will present some examples of good practice in 201. related to self-employment of unemployed persons and the implementation of active employment policy for women at a disadvantage in the labor market.

Keywords: self-employment, entrepreneurship, production, women in the labour market

Literatura:1. Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja 2011. – 2012. godine (2011).2. http://www.hzz.hr/docslike/NPPZ_2011-2012_Final.pdf (dostupno 29.5.2012.)3. Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti

(2010.)4. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_89_2508.html (dostupno 29.5.2012.)5. Poduzetnički impuls – Plan poticanja poduzetništva i obrtništva za 2012. godinu (2012.)6. http://www.minpo.hr/UserDocsImages/PODUZETNICKI%20IMPULS.pdf (dostupno 29.5.2012.)7. Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva 2008. - 2012. godine (2008.)8. http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=1618 (dostupno 29.5.2012.)9. Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015. godine (2011.)10. http://www.mvep.hr/CustomPages/Static/HRV/files/111227-Program_Vlade_2011-2015.pdf (dostupno

29.5.2012.)11. Strateški plan Ministarstva poduzetništva i obrta za razdoblje od 2012. – 2014. Godine (2012.)http://www.minpo.hr/UserDocsImages/MINPO%20STRATE%C5%A0KI%20PLAN%202012%20DO%202014.pdf

(dostupno 29.5.2012.) 12. Uredba o indeksu razvijenosti (2010.)13. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_05_63_1999.html (dostupno 29.5.2012.)14. European Comission (2010). Europe 2020 A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, Brussels17. Taylor, A., Hazl, V. (2011.) Priručnik s primjerima dobre prakse u provedbi mjera aktivne politike zapošljava-

nja za žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Zagreb: Hrvatski zavod za zapošljavanje


Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti privrede Srbije

Aleksandra Đ. Nikolić, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad, mobilni telefon 069-2000-954, e-mail [email protected] S. Kovačević, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad

SažetakUpravljanje je znanje s kojim dobar preduzetnik može upotrebljavati resurse, i to ne samo svoje već i tuđe. U ovom radu preduzetništvo se razmatra sa tri ključna aspekta: operativ-nog, taktičkog i strategijskog. Prva dva se odnose na individualnog preduzetnika, odnosno na upotrebu njegovih resursa i sticanje permanentnih znanja na tom području. Poslednji, ali ne manje važan, odnosi se na razvoj optimalnog odnosa između države kao institucije (javni menadžment) i preduzetnikâ menadžerâ. Uspostavljanje ovog optimumima zahteva držav-nu strategiju razvoja permanentnog sticanja preduzetničkih znanja kroz celovit obrazovni si-stem. Dakle, mora se iskoristiti sinergija individualnog menadžerstva sa preduzetničkim se-gmentom društva (naročito iz domena malih i srednjih preduzeća). U ovom kontekstu, nužni i dovoljni uslovi mogu se obezbediti na državnom nivou osavremenjavanjem proseca razvo-ja znanja, na sva tri razmotrena nivoa. Rezultati razmotrenih problema upućuju na zaključak da bi delotvornost državnih mera u analiziranom smislu, imala pozitivne i dalekosežne pozi-tivne posledice po konkurentnost privrede Srbije.

Ključne reči: inovacije, menadžer, obrazovni sistem, preduzetnik, strategija razvoja, znanje.

1. UvodTranzicija sa centralno planske na tržišno orijentisanu privredu početkom devedesetih godina

20. veka u Srbiji započela je procesom restrukturiranja, uz istovremeni proces liberalizacije na po-dručju međunarodne razmene, odnosno snažnije otvaranje domaćeg tržišta. Taj proces, uporedo sa privatizacijom, trebalo je da doprinese značajnim promenama strukture industrijske proizvod-nje i iskazivanju komparativnih prednosti Srbije u međunarodnoj razmeni. Međutim, strukturne promene industrijske proizvodnje dovele su do značajnog pada poljoprivredne i prehrambene in-dustrije, koje su na početku procesâ tranzicije bile najznačajnije komponente ukupnog izvoza Srbi-je. Pored toga, pad proizvodnje zabeležen je kod industrijskih sektora sa većim sadržajem dodat-ne vrednosti. Rezultati empirijskih analiza ukazali su na značajan gubitak komparativnih prednosti kod tradicionalnih izvoznih delatnosti Srbije: poljoprivredni proizvodi (sirovine), proizvodnja hrane i pića i proizvodnja hemijskih proizvoda. Komparativne prednosti su izražene tek kod nekoliko tu-rističko-ugostiteljskih delatnosti, gde se ostvaruje mala dodatna vrednost. Uporedno sa gubitkom komparativnih prednosti kod većine industrijskih sektora došlo je do pada specijalizacije u intra-industrijskoj razmeni, koja se pokazala značajnim činiocem uspešnog restrukturiranja industrijske proizvodnje kod tranzicionih zemalja koje su pristupile EU.

Sa iznete tačke gledišta, može se izvesti implicitni zaključak o nedovoljnom pridavanju značaja razvoju preduzetništva u tranzicionim procesima, što posebno važi za odnose između nosilaca vla-

314 Dr Aleksandra Đ. Nikolić, Mr Maja S. Kovačević: Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti...

sti i preduzetnika kao potencijalno nezaobilaznih nosilaca privrednog razvoja. Pri tome je irelevan-tno da li se radi o individualnim preduzetnicima, njihovim strukovnim (granskim) udruženjima, ili o državnom strategijeskom nivou. Ovaj zaključak se može proširiti i u tvrdnju da se ovde radi o veo-ma bitnim uzročnicima recesije u kojoj se privreda Srbije danas nalazi.

Iako je preduzetništvo postalo široko prihvaćeno kao vitalna snaga u privredama razvijenih ze-malja, malo je neobično što još uvek ne postoji apsolutna saglasnost oko pitanja suštine preduzet-ničke aktivnost. U osnovi, može se reći da je preduzetništvo sistem znanja, veština i stavova koji prevazilaze privredne okvire, što znači da se ovaj pojam mora razmatrati kao ključna kompetenci-ja celoživotnog učenja.

2. Opšte karakteristike preduzetništva U savremenoj literaturi preduzetništva Schumpeter-ova škola, koja zastupa stanovište da je

preduzetništvo kao fenomen proizašlo iz stanja neravnoteže, imala je najveći uticaj. U svom. kla-sičnom delu „Theorie der virtschaftlichen Entwicklung“ (Teorija ekonomskog razvoja,1911.), Šum-peter je razradio teoriju tzv. kreativne destrukcije, po kojoj nove firme sa preduzetničkim duhom isključuju manje inovativne, što je na kraju krajeva potvrđeno i u praksi u kojoj je bio vidljiv veći stepen ekonomskog rasta. Kasnije, 1942. godine, razrađujući problem kapitalizma i demokrati-je, Schumpter je uočio da velike korporacije imaju tendenciju opiranja promenama, što je vodi-lo osnivanju brojnih novih preduzetničkih firmi radi sprovođenja inovativnih aktivnosti (William-son, 1968).

Činjenica da ne postoji jedinstvena definicija preduzetništva, nesumnjivo odražava višedimen-zionalnst ovog koncepta. Definicije preduzetništva obično variraju između ekonomskih i menad-žment razmatranja. Iz ekonomske perspektive, pravi se razlika između ponude finansijskog kapita-la, inovacija, alokacije resursa kod mogućih alternativnih upotreba i donošenja odluka. Dakle, pre-duzetnik je osoba koja obuhvata čitav spektar ove funkcije: specijalizovana za preuzimanje odgo-vornosti pri donošenju odluka koje utiču na lokaciju, oblik i korišćenje robe, sredstva ili instituci-je (Link, 2011).

Razmatranja iz perspektive upravljanja, definišu razliku između preduzetnika i menadžera u tome da je preduzetništvo način upravljanja koji uključuje iskorišćavanje prilika, bez obzira na tre-nutno raspoložive resurse. Dakle, preduzetnici identifikuju mogućnosti, imaju sposobnosti za for-miranje potrebnih resursa i sprovođenje praktičnog akcionog plana. Oni to mogu da postignu za-hvaljujući svojim sposobnostima za percepciju novih ekonomskih mogućnosti i naknadno uvođe-nje novih ideja na tržištu, što znači da je preduzetništvo aktivnost procesa, a sami preduzetnici su agenti promenâ. (Stivenson, 2000, str.1). Slično ovom shvatanju, u dokumentima OECD-a data je definicija preduzetništva po kojoj su preduzetnici nosioci promenâ i razvoja u tržišnoj ekonomiji, koji mogu delovati na proces ubrzavanja proizvodnje, širenje i primenu inovacija. Pored toga, oni traže i identifikuju potencijalno profitabilne ekonomske prilike i spremni su da rizikuju u procesu implementacije (OECD, 2004, str. 11).

Kompleksnost preduzetništva proističe iz najmanje dve grupe aktivnosti. Prva grupa obuhvata aktivnosti koje izazivaju promene pojedinaca, grupa kao što su: mreže, projekti, linije poslovanja, firme, ili čitave industrijske grana; geografske jedinice posmatranja, kao što su: naselja, klasteri i regioni. Nijedna navedena organizaciona forma ne može imati monopol u preduzetništvu. Druga proističe iz saznanja da je koncept promena uslovljen nekim reperom. Naime, promene relaizova-ne na nivou pojedinca ili preduzeća, ne uključuju nužno novu praksu u industriji, ili ako se ta prak-sa reflektuje na domaću industriju, ne mora da važi i za globalnu. Sledi zaključak da je koncept pre-


duzetništva ugrađen u lokalni kontekst, što može značiti da vrednost preduzetničke aktivnosti koja je nova za pojedinca, sa stanovišta firme ili fabrike može imati ograničenu vrednost.

Shodno iznetom, sledi da postoje tri nivoa koji karakterišu kompleksnost preduzetništva. Na prvom nivou, preduzetništvo uključuje odluke i akcije pojedinaca, koji mogu da deluju sami ili u kontekstu grupe. Na drugom nivou, preduzetništvo uključuje analize na nivou industrije, kao i na prostornih nivoima, poput gradova, regiona i zemalja. Treći nivo je državni strategijski nivo, koji se u današnje vreme svetske globalne krize smatra prioritetnim. Naime, brzina i obim tehničko-tehnoloških promena, inovativna delatnost, ubrzana globalizacija na svim područjima ljudske ak-tivnosti i recesija izazvana svetskom ekonomskom krizom, kao imperativ nameću nužnost razvoja preduzetništva na svim navedenim nivoima.

3. Tehničko-tehnološki razvoj, inovacije i visoko obrazovanje

3.1. Uticaj tehničko-tehnološkog razvoja na sistem obrazovanjaU gotovo svim empirijskim istraživanjima obrazovanje se ističe kao važan faktor rasta produk-

tivnosti. Mnogi istraživači su s pravom isticali činjenicu da opadajuća tendencija izdataka za istra-živanje i razvoj deluje kao faktor usporavanja rasta produktivnosti. Izdaci za istraživanje i razvoj, kao preduslov tehnološkog progresa, indirektno uslovljavaju rast produktivnosti rada u zavisno-sti od obima i racionalnog lociranja sredstava, ali još važnije od njihove strukture po izvorima fi-nansiranja i po granama (Audretsch, 2007). Međutim, rast produktivnosti može biti uslovljen više transferom tehnologije nego ulaganjima u sopstvena istraživanja. Koncept endogenog tehnološ-kog progresa razotkriva vremenski pomak u istraživanjima i njihovoj proizvodnoj primeni. Konač-no, i uloga novih znanja opredmećenih u kapitalu nije kvantitativno valorizovana (Morrison, 1991).

Kansnija istraživanja o značaju rastućih efekata kvaliteta obrazovanja na rast produktivnosti rad ukazala su na činjenicu da obrazovanje postaje značajniji izvor rasta u periodima usporava-nja privredne aktivnosti (Psacharopoulos, 2002). U tom smislu, potvrđeno je da investicije nemaju prave efekte ako nisu povezane s obrazovanjem zaposlenih, što praktično znači da se radi o kom-plementarnosti obrazovanja i tehnološkog progresa, pri čemu je tok invovacija direktno uslovljen visinom izdataka za investicije i razvoj. (Psacharopoulos, 2008).

Nove tehnologije pretstavljaju izazov za promene u sistemu obrazovanja, što je uzrokovalo na-puštanje klasičnog uskog koncepta Ijudskih kvaliteta radne snage, tj. stručnost (skill), kao sposob-nost stečena obrazovanjem i praksom koja zadovoljava zahteve posla, odnosno radnog mesta (job requirments). Insistira se na permanentnom obrazovanju, kao instrumentu za ostvarivanje vertikal-ne mobilnosti u karijeri pojedinca i za iskorišćavanje ljudskih sposobnosti kao što su inicijativa, kre-ativnost i inovativnost (Von Borgstede, 2002). Osnovni tip inovacije u savremenom privrednom ra-zvoju počiva na istraživačkoj delatnosti (knowledge based innovation), koja se temelji na konver-genciji različitih vrsta znanja i na vremenskom pomaku od momenta pojave novog znanja do nje-gove primene kao nove tehnologije (Drucker, 1994).

Po pitanju difuzije inovacija razlikuju se četiri problemska pristupa, i to: razvojna perspektiva, perspektiva usvajanja, tržišna perspektiva i perspektiva prilagođavanja (Brown, 1981).

Razvojna perspektiva (Development Perspective) istražuje zavisnosti lansiranja i difuzije inova-cija, i objašnjava kako makroekonomski pokazatelji utiču na difuziju inovacija i kakvi su efekti ino-vacija na privrendi rast. Perspektiva usvajanja (Adoption Perspective) pokazuje da je difuzija ino-vacija determinisana određenim svojstvima inovacije i sociološkim i psihološkim svojstvima po-

tencijalnog usvajača. Potencijalni usvajač inovacije prolazi kroz pet faza razmišljanja: znanje o ino-vaciji (konsoledge), izgradnja stava prema inovaciji (persuasion), prihvatanje ili odbijanje inovaci-je (dicision), primena inovacije (implementation) i preispitivanje odluke (confirmation). Pri tome, sam tok procesa difuzije inovacija može se interpretirati kao “proces imitacija” i kao “proces infek-cije”. Kod prve interpretacije polazi se od pretpostavke da samo pojedinac zna za inovaciju i da po-tencijalni usvajač inovacije ima šanse da je usvoji komuniciranjem sa pojedincem koji je istu već prihvatio i čije znanje predstavlja povoljno okruženje (često deluje i kao “epidemija”). Druga inter-pretacija objašnjava tok procesa difuzije inovacija na bazi pretpostavke da “infekcija” ne nastupa kontaktom unutar kruga potencijalnih usvajača nego masovnom komunikacijom kojom je u sva-kom trenutku obuhvaćen i jedan broj onih koji nisu informisani, a koji će postati osvajači inovaci-ja (Fagerberg, 2003).

Tržišna perspektiva (Market and Infrastructure Perspective) u procesu usvajanja inovacija pola-zi od uključivanja ponuđača inovacija u model. Modeli difuzije inovacija, koji polaze od perspektive tržišta, čine sintezu modela “perspektive usvajanja” i makroanalitičkog marketinškog miksmodela, koji se zasnivaju na konceptu životnog ciklusa proizvoda. U ovom modelu. instrumentarij proda-je utiče na tok difuzije inovacije. Konačno, perspektiva prilagođavanja (Economic History Perspec-tive) polazi od kvalitativne promene, tako da je proizvod pred kraj procesa difuzije jedva uporediv sa istim proizvodom na samom početku (Crandall, 2005).

3.2. Zaostajanje Srbije u korišćenju naučo-tehnoloških potencijalaSrpska privreda u školstvu i dalje ima drugorazredni značaj, a znanje se samo delimično preno-

si i koristi. Investiranje u razvoj znanja Krugman je nazvao “tehnološki intenzivnim dobrom“, i kao takvo ima tretman fiksnog troška i javni karakter, a time i legitimnu državnu podršku. S druge stra-ne, svetski trendovi u pogledu militarizacije nauke, industrijalizacije obrazovanja i komercijalizacije nekih tradicionalnih javnih usluga (kultura, zdravstvo, obrazovanje), samo su refleksija relativno nove politike podređivanja proizvodnje robâ proizvodnji profita”. Naime, kapital izuzetno dobro prati izazo-ve subverzivnih snaga novih zajedničkih potreba u nastojanju da ih kontroliše. Na taj način društvo po-kazuje tendenciju kontrole nad ljudima pomoću znanja koje im se daje, a s druge strane, to isto druš-tvo ne pruža adekvatna znanja koja bi omogućavala ljudima da kontrolišu i direktnije utiču na preobra-žavanje društva (Baum, 2007).

Industrijski razvijen i tržišno orijentisan svet zašao je u novu fazu ubrzanog naučnog i tehnološkog razvoja (Harfst, 2010). Zaostajanje Srbije u tom kontekstu rezultat je naglašenog institucionalnog va-kuuma u usmeravanju naučnoistraživačkog rada, razvoja novih tehnologija i širenja transfera tehno-logije, što je vodilo neracionalnom dupliranju troškova, tehnološkoj dezintegraciji privrede, slabljenju konkurentske sposobnosti preduzeća na tržištu, razornoj konkurenciji inostranih kompanija i necelis-hodnoj difuziji novih znanja i tehnologija. Zaostajanje je uočljivo u svim segmentima naučno-tehnološ-kog potencijala: tehnička kultura i tradicija stanovništva; broj i kvalitet istraživačkih kadrova; opremlje-nost istraživačkih organizacija; informacioni sistem i uključenost u mrežu međunarodnih istraživačkih institucija; organizacija raspoloživog istraživačkog potencijala i nivo njegove povezanosti sa privredom; sposobnost privrede da apsorbuje nova znanja i inovacije (Yamakawa, 2010).

Praktična smetnja u procesu afirmacije naučnoistraživačkog rada javlja se već na području sistema obrazovanja. Tradicionalno defektan sistem obrazovanja odbacivao je katastrofalne rezultate u pro-dukciji vrhunskih i kreativnih kadrova. Nedovoljna ulaganja u strateška i operativna usmeravanja na-učnoistraživačkog i razvojnog rada sa negativnim performansama obrazovanja, doprinela su svojevr-snom izolacionalizmu zemlje i povećavanju jaza u stepenu razvoja nauke i tehnologije u odnosu na ra-zvijen svet (Kojok, 2012).



3.3. Elementi strategije razvoja preduzetništvaPreduzetništvo, kao jedna od osam ključnih kompetencija Veća Evrope, još uvek nije celovito ra-

zrađena i implementirana u obrazovnom sistemu Republike Srbije. Posmatrano dugoročno, u procesu harmonizacije, a u svrhu opšteg društvenog i privrednog napretka, preduzetništvo je potrebno uključi-ti u nacionalnu strategiju privrednog razvoja, ali i sve nivoe obrazovanja, kako bi se omogućilo predu-zetničko učenje i nakon formalnog obrazovanja.

Sa strategijske tačke gledišta, nužno je razlikovanje šireg i užeg koncepta preduzetničkog obrazova-nja. Širi koncept je u funkciji razvijanja preduzetničkih sklonosti, veštinâ i sposobnosti, kako bi se obez-bedio razvoj određenih odlika ličnosti, kao na primer: inicijativnost, samostalnost, odgovornost; u po-gledu usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata. Uži koncept podrazumeva osposobljavenje za po-kretanje poslovnih subjekata i upravljanje njima (Simons, 2003).

Evropski parlament i Evropsko veće, u svojim preporukama za razvoj preduzetništva, navode defi-niciju i načela kompetencije celoživotnog učenja. Prema tom gledištu, preduzetništvo predstavlja spo-sobnost pojedinca da pretvara ideje u dela. Ono podrazumeva kreativnost, inovativnost, sposobnost razumnog preuzimanja rizika, kao i sposobnost planiranja, organizovanja i vođenja projekata, radi po-stizanja određenih ciljeva, što znači razvijanje sposobnosti iskorišćavanja povoljnih prilika (European Commission, 2003). U iznetom smislu, Strategija razvoja preduzetništva trebalo bi da bude zasnovana na sledećim načelima:

• održivost razvoja - preduzetnička kompetencija po svojim karakteristikama jedna je od glavnih pretpostavki uspešne održivosti preduzeća

• socijalna osetljivost - preduzetništvo treba da uvažava potrebe društvene zajednice, kao i po-jedinaca

• kompetentnost svakog pojedinca i visok nivo osposobljenosti, što doprinosi podizanju ukupnog preduzetničkog kapaciteta, kao novog kvaliteta u svakom segmentu društva, bez obzira na di-rektnu komercijalnu korist, što je ujedno i preduslov za podizanje nivoa opšte konkurentnosti

• takmičarski duh - konkurentnost u lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom kontekstu, jer tržište rada i privreda u celini, počivaju na postizanju viših ciljeva i poređenju s drugima

• odlučno delovanje - poslovna ideja može zaživeti samo odlučnim delovanjem, okretnim i ener-gičnim transformisanjem kreativne ideje i inovacije u poslovnu priliku

• naučna zasnovanost - komplementarnim jačanjem veza između nauke i preduzetništva u istra-živačko-razvojnim projektima mogu se stvoriti potsticajni uslovi za kontinuirani rast i razvoj pri-vrede

• jednakost uključivanja za sve - sticanje preduzetničke kompetencije, kao i njeno ostvarenje u različitim okruženjima, potrebno je omogućiti svim građanima, radi ostvarivanja opštih dobara

• evropska dimenzija - svi dokumenti eu potstiču, ali i određuju preduzetničku kompetenciju kao jednu od ključnih kompetencija celoživotnog učenja

Kada je u pitanju usvajanje Strategije za razvoj preduzetništva, ono što je najvažnije jeste obezbe-đenje njenog održivog i stabilnog sistema finansiranja na nivou države, a zatim i na svim ostalim nižim nivoima vlasti i strukovnih udruženja preduzetnika. Međutim, ovde treba ukazati na velike probleme iz domena budžetske krize, s kojima se Republika Srbija suočava danas, a izvesno je da će je pratiti i u na-rednom periodu od 2012. do 2015. godine.

Po našem shvatanju, pravi dugoročni put izgradnje zdravih javnih finansija je naglo oživljavanje privredne aktivnosti, porast zaposlenosti, porast izvoza, oštra selekcija uvoza, selektivno kresanje budžetskih rashoda, ograničavanje budžetske potrošnje u bruto domaćem proizvodu u korist oživ-

ljavanja proizvodnih investicija. U tu stratešku funkciju razvoja treba uključiti drugačiju (stimula-tivnu) monetarno-kreditnu, fiskalnu, spoljnotrgovinsku politiku i politiku raspodele. To je potpuno drugačiji koncept i strategija razvoja i stabilizacije u odnosu na postojeće. Dalje „krpljenje“ ovog si-stema i pokrivanje sve većeg deficita javnog sektora vodi, konačno, njegovoj destrukciji i slomu si-stema javnog finansiranja.

Na osnovu napred iznetog, može se zaključiti da je razvoj preduzetničkog znanja u velikoj meri zavisan od društvenog i političkog sistema zemlje, koji treba da budu otvoreni za slobodnu raspra-vu i participaciju. Promene u obrazovanju menadžera i preduzetnika trebalo bi da imaju dva me-đusobno povezana pristupa, a posebno u domenu javnih finansija. Prvo, globalizacija ekonomije usmerava sve države, koje streme prosperitetu, na ekonomiju znanja zasnovanu na visokorazvi-jenim veštinama i tehnologiji visokog stepena. Drugo, savremeno shvatanje suštine obrazovnog procesa zasniva se na postulatu da cilj učenja nije samo akumuliranje činjenica već i učenje kako da se uči i razmišlja. U tom kontekstu, treba kritički sagledati postojeće sisteme obrazovanja me-nadžera i preduzetnika, te pristupiti njihovom inoviranju uvažavajući specifičnosti pojedinih drža-va i regiona.

ZaključakZaostajanje Srbije u razvoju preduzetništva rezultat je naglašenog institucionalnog vakuuma

u usmeravanju naučnoistraživačkog rada, razvoja novih tehnologija i širenja transfera tehnologi-je, što je vodilo neracionalnom dupliranju troškova, tehnološkoj dezintegraciji privrede, slabljenju konkurentske sposobnosti preduzeća na tržištu, razornoj konkurenciji inostranih kompanija i ne-celishodnoj difuziji novih znanja i tehnologija. Zaostajanje je uočljivo u svim segmentima naučno-tehnološkog potencijala: tehnička kultura i tradicija stanovništva; broj i kvalitet istraživačkih ka-drova; opremljenost istraživačkih organizacija; informacioni sistem i uključenost u mrežu među-narodnih istraživačkih institucija; organizacija raspoloživog istraživačkog potencijala i nivo njegove povezanosti sa privredom; sposobnost privrede da apsorbuje nova znanja i inovacije

Kada je u pitanju usvajanje Strategije za razvoj preduzetništva, ono što je najvažnije jeste obez-beđenje njenog održivog i stabilnog sistema finansiranja na nivou države, a zatim i na svim ostalim nižim nivoima vlasti i strukovnih udruženja preduzetnika. Međutim, ovde treba imati u vidu velike probleme iz domena budžetske krize, s kojima se Republika Srbija suočava danas, a izvesno je da će je pratiti i u narednom periodu od 2012. do 2015. godine.

Razvoj preduzetničkog znanja u velikoj meri je zavisan od društvenog i političkog sistema ze-mlje, koji treba da budu otvoreni za slobodnu raspravu i participaciju. Promene u obrazovanju me-nadžera i preduzetnika trebalo bi da imaju dva međusobno povezana pristupa, a posebno u dome-nu javnih finansija. Prvo, globalizacija ekonomije usmerava sve države, koje streme prosperitetu, na ekonomiju znanja zasnovanu na visokorazvijenim veštinama i tehnologiji visokog stepena. Dru-go, savremeno shvatanje suštine obrazovnog procesa zasniva se na postulatu da cilj učenja nije samo akumuliranje činjenica već i učenje kako da se uči i razmišlja. U tom kontekstu, treba kritički sagledati postojeće sisteme obrazovanja menadžera i preduzetnika, te pristupiti njihovom inovira-nju uvažavajući specifičnosti pojedinih država i regiona, a posebno teško stanje finansijskog siste-ma Srbije u pogledu prezaduženosti opšte države, što i jeste poseban izazov i čijem rešavanju zna-čajno može doprineti razvoj preduzetništva.



Role of entrepreneurship in developing the competitiveness of Serbian

AbstractManaging the knowledge a good entrepreneur can use the resources, not only his but also other people. In this paper, entrepreneurship is considered from three key aspects: opera-tional, tactical and strategic. The first two relate to the individual entrepreneur, or the use of its resources and permanent acquisition of knowledge in this area. Last but not least, is the development of an optimal relationship between the state as an institution (public manage-ment) entrepreneurs and managers. Optimal Establishment of a national strategy requires the development of permanent n acquisition of entrepreneurial skills through a comprehen-sive education system. Therefore, one must use the synergy of management of the individu-al with entrepreneurial segment of society (especially in the field of small and medium enter-prises). In this context, the necessary and sufficient conditions can be provided at the state level cuts modernization of skills development at all three levels considered. The results of the examination of the problem suggest that the effectiveness of government measures in the given context, have positive and profound positive consequences for the competitive-ness of Serbian economy.

Keywords: innovation, manager, education, entrepreneur, strategy development, knowledge.

Literatura1. Audretsch, D., Callejón, M., (2007). Current industrial policy: business knowledge and innovation, English

translation from La política industrial actual: conocimiento e innovación empresarial, published in Economía Industrial, n. 363, 2007., http://www.ub.edu/graap/pdfcallejon/Callejon-Audretsch-Politica%20industrial-final-EN.pdf, (Sačuvano: 16.04.2012).

2. Baum, S., Ma J., Payea, K., (2010). Education Pays 2010, The Benefits of Higher Education for Individuals and Society, http://trends. collegeboard.org /downloads/Education_Pays_2010.pdf

3. Brown, L.A., (1981). Innocation Diffusion, London, http://books.google.rs/ books?id=A _k NAAAAQAAJ&printsec=frontcover&hl=sr#v=onepage&q&f=false (Sačuvano: 04.04.2012).

4. Crandall, W.“Rick”, Crandall, R. E., Ashraf, M., (2005). The perilous world of management fashion: A re-exami-nation of their life cycles, http://www.uncp.edu/business/research/pdf/F-05-01.pdf

5. Drucker, P. F., (1994).The Age of Social Transformation, The Atlantic Monthly, November 1994, http://books.google.rs/books?id=9abH-c-wiHAC&pg=PA68&lpg=PA68&dq=Peter+F.+Drucker, +The + Age+of+Social+Transformation,+The+Atlantic+Monthly,+November+1994,&source=bl&ots=ecqk_jeSOS&sig=qB6V30aoffM0L3IJje_yH7jfEn8&hl=sr&sa=X&ei=RQOXT6CgBoGf-QbF6ND-DQ&ved= 0CFMQ6AEwBg#v=onepage&q=Peter%20F.%20Drucker%2C%20The%20Age%20of%20Social%20Transformation%2C%20The%20Atlantic%20Monthly%2C%20November%201994%2C&f=false & http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2005/12/the-education-of-peter-drucker/4484/ (Sačuvano: 20.02.2012).

6. European Commission, Directorate-General for Education and Culture, (2003). Implementation of “Educati-on and Training 2010” work programme, Working group on Basic skills, entrepreneurship and foreign lan-guages. Progress Report November 2003, http://www.europa.eu.int/comm/ education/policies/2010/doc/basic-skills_en.pdf, (Sačuvano: 19.04.2012).

7. Fagerberg, J., (2003). Innovation: A Guide to the Literature, Centre for Technology, Innovation and Culture, University of Oslo, October 12, 2003 http://www.globelicsacademy.net/ pdf/ JanFagerberg_1.pdf (Sačuva-no: 18.04.2012).

8. Harfst, K. L., (2010). The Evolution and Implications of Entrepreneurship Curriculum at Universities, De-partment of Workforce Education and Development Southern Illinois University Carbondale Carbondale, IL 62901-4605 http://opensiuc.lib.siu.edu/cgi/viewcontent. cgi?article=1020& context =ojwed, (Sačuvano: 22.03.2012).

9. Kojok, A., Dani, A., Mokahal, M., Bakri, M., (2012), Barriers to Entrepreneurial Endeavors in a Developing Economy, The Authors Rima M. Bizri, Coordinator and Lecturer of Management, CBA, Hariri Canadian Uni-versity, http://www.wbiconpro.com/428-Rima%20Bizri.pdf, (Sačuvano: 12.04.2012).

10. Link, A. N. & Welsh, D. H. B., (2011). From Laboratory to Market: On the Propensity of Young Inventors to Form a New Business, Small Bus Econ, Springer Science+Business Media, LLC. 2011, JEL Classifications L26, http://www.springerlink.com/content/718167615041533r/fulltext.pdf (Sačuvano: 30.03.2012)

11. Morrison, C., (1991). Decisions of Firms and Productivity Growth with Fixed Input Constraints: An Empiri-cal Comparison of U.S. and Japanese Manufacturing, January 1991, In: Productivity Growth in Japan and the, Volume URL: http://www.nber.org/books/hult91-1, United States Chapter pages in book: (p. 135 - 172) http://www.nber.org/chapters/c8446, (Sačuvano: 26.02.2012).

12. OECD, (2004), 2 nd Conference of Ministers Responsible for Small and Medium-Sized Enterprises (SMES), Fostering Entrepreneurship And Firm Creaton as a Driver of Growth in a Global Economy, Towards a more Responsible and Inclusive Globalisation, Istanbul, Turkey 3-5 June 2004, http://www.oecd.org/da-taoecd/6/14/31917899.pdf(Sačuvano: 25.03.2012).

13. Psacharopoulos, G., Patrinos, H. A., (2002). Returns to Investment in Education, A Further Upda-te, Policy Research Working Paper 2881, The World Bank, Latin America and the Caribbean Region Education Sector Unit, September 2002, http://siteresources.worldbank.org/ EDUCATION/Resour-ces/278200-1099079877269/547664-1099079934475/547667-1135281504040/Returns_Investment_Edu.pdf (Sačuvano: 26.04.2012).

14. Psacharopoulos, G., (2008). Economics of Education: A 50-year anniversary recap, Athens University, August 28, 2008, http://elearn.elke.uoa.gr/2ndICEE/psach.pdf (Sačuvano: 28.03.2012).

15. Savickas, M.L., Nota, L., Rossier, J., at all, (2009). Life designing: A paradigm for career construction in the 21st century, http://fab-forum.ch/uploads/1295793647/ Life%20 designing (ENG).pdfVan Esbroeck E. i sar. (2005), http://www.business.ualberta.ca/People/BusinessAlumni/ ~/media/business/People/BusinessAlu-mni/Documents/Profiles/EdmondVanEsbroeck.ashx(Sačuvano: 30.03.2012).

16. Simons, K.L., (2003). Industrial Growth and Competition, The Role of Technology in Firm Success, Indu-stry Evolution, and Regional and National Growth, Essential Course Notes EC2212, http://homepages.rpi.edu/~simonk/pdf/igc.pdf (Sačuvano: 19.04.2012).

17. Stevenson, H.H., (2000),Why Entrepreneurship Has Won, Harvard University, Coleman White Paper, USASBE Plenary Address, February 17, 2000, http://www.unm.edu/~asalazar/ Kauffman/Entrep_research/e_won.pdf (Sačuvano: 06.04.2012).

18. Von Borgstede Ch. and Biel A., (2002).Pro-Environmental Behaviour: Situational Barriers and Concern for the Good at Stake, Department of Psychology University of Göteborg, Göteborg Psychological Reports, 2002, 32, No. 1, http://130.241.147.3/download/gpr021.pdf (Sačuvano: 16.04.2012).

19. Williamson, O. E., (1968). Economies as an Antitrust Defense: The Welfare Tradeoffs, The American Economic Review, Vol. 58, No. 1 (Mar., 1968), pp. 18-36, Published by: American Economic Association, http://www.jstor.org/stable/1831653, http://www.antitrust-dufe.org/ uploadfile /2010/0604/20100604072638614.pdf (Sačuvano: 16.04.2012).

20. Yamakawa, Y., Peng M. W., Deeds D.L., (2010). Revitalizing and Learning from Failure for Future Entrepreneurial Growth, Frontiers of Entrepreneurship Research, Volume 30, Issue 6, CHAPTER VI. Entrepreneurial Cognition, Article 1, 6-12-2010, http://digitalknowledge.babson.edu/cgi/ viewcontent. cgi?article=1887&context=fer (Sačuvano: 15.04.2012).


Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu na primjeru Republike Hrvatske

Toni Miljak, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/517-35-25Lucija Bačić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/536-47-27Maja Kitić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, 21 000 Split, Republika Hrvatska, [email protected], +38591/590-77-81

SažetakTurizam je iznimno važna komponenta nacionalnih gospodarstava mnogih zemalja. Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, turizam u Hrvatskoj čini do 20% BDP-a. Republika Hr-vatska je posljednjih godina postala popularno turističko odredište te je jedna od rijetkih ze-malja u kojoj nije zabilježen pad turističkog prometa. Redovno se uvrštava u top 20 najpo-željnijih svjetskih destinacija. Glavni turistički aduti Republike Hrvatske jesu: očuvan okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, razvedena obala, blaga mediteranska klima te duga turistič-ka tradicija. Država se odredila za kvalitetni, a ne masovni turizam. Cilj je u narednom raz-doblju doći na broj od 12 milijuna turista i ne prelaziti ga kako bi se osigurao održivi razvoj. Okretanjem ka kvalitetnom turizmu, Republika Hrvatska omogućuje razvoj te dodatna ula-ganja u razne oblike selektivnog turizma među kojima se ističe ekoturizam koji omogućuje lokalnom stanovništvu da ostvari korist u ekološkom, ekonomskom i kulturnom smislu. To je upravo razlog zbog čega se sve veći broj poduzetnika usmjerava prema ekoturizmu. Slo-gan kojim se Hrvatska predstavlja na međunarodnom turističkom tržištu glasi ‘’Mediteran kakav je nekad bio’’.

Ključne riječi: ekoturizam, kvalitetan turizam, Republika Hrvatska, turistički promet

1. UvodTurizam je društveno ekonomska pojava koja se zasniva na potrebama ljudi za povremenom

promjenom prebivališta rada, odmora i zabave, kao i mogućnostima da se te potrebe zadovolje. Ključan je oslonac svekolike dugoročne razvojne strategije Hrvatske, a utemeljen je na prirodno-prometnim resursima i ljudskom kapitalu (Družić, I.2003.).

Dvije su bitne uloge turizma:• stabilizator platno-bilančnih odnosa• tabilizator nacionalnog tržišta radne snageTurizam treba pomoći uravnoteženju ekonomskih odnosa nacionalnog gospodarstva s inozem-

stvom. Također, turizam može pomoći u rješavanju nezaposlenosti novim zapošljavanjem u turiz-mu. Gospodarska kriza, kao i negativna kretanja na svjetskom i domaćem tržištu, uzrokovali su po-većanje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2011. godine. Prosječ-na stopa nezaposlenosti 2005. godine iznosila je 8,6%, 2010. godine 17,6%, a 2011. godine, prema izračunu HZZ-a (http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6191),17,9%.

324 Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić: Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu...

2. Važnost turizma u gospodarstvu Republike HrvatskeTurizam u Republici Hrvatskoj spada u red vodećih gospodarskih djelatnosti na što ukazuju eko-

nomski pokazatelji u posljednjem desetljeću. Turizam u BDP-u sudjeluje s udjelom između 14 i 20% a prihod od turizma se zadnjih 7 godina povećao (2005. godine iznosio je 6 milijardi EUR, 2010. go-dine 6,23 milijarde EUR dok 2011. godine, prema procjeni HNB-a, iznos prihoda od turizma trebao bi iznositi 6,67 milijardi EUR). Procjenjuje se da je u turizmu, što direktno, a što indirektno, zapo-sleno između 120 i 130 tisuća ljudi.

Za turizam se može kazati kako ima anticikličko djelovanje u doba recesije (Družić, 2003.). Osamdesetih godina 20. stoljeća dolazi do recesije u gospodarstvima razvijenih zemalja. S druge strane, u isto vrijeme dolazi do ekspanzije turizma i prateće industrije. Pojavom svjetske gospodar-ske krize u ljeto 2007. godine, sličan trend javlja se i u Hrvatskoj.

U tablici 1. prikazan je turistički promet u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2008.-2011. godine

Tablica 1. Turistički promet u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2008.-2011.

Godina Dolasci (u 000) Indeks Noćenja

(u 000) IndeksDužina

boravka (u danima)

2008. 10.454 101,00 55.669 101,91 5,32009. 10.270 98,24 54.988 98,78 5,42010. 10.604 103,25 56.416 102,60 5,32011. 11.456 108,03 60.354 106,98 5,3Stopa

promjene 2008. - 2011. (u %)

+2,6 +2,6

Izvor: Državni zavod za statistiku

Iz tablice 1. vidljivo je da se broj dolazaka turista, kao i broj noćenja, povećao. U navedenom razdoblju stopa rasta pozitivna je te iznosi 2,6%. Dužina boravka u danima 2011. godine bila je na razini 2008.godine i iznosila je 5,3 dana po gostu.

Graf 1. Kretanje turističkog prometa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2008.-2011.

Izvor: Prema tablici 1.


Jedan od preduvjeta za razvoj turizma jest i povoljan zemljopisno-prometni položaj te razvije-na prometna infrastruktura. U promet je, 2005. godine, puštena autocesta Zagreb-Split. Autoce-sta se iste godine nastavila graditi prema Dubrovniku, 2008. godine dovršen je puni profil auto-ceste Zagreb-Rijeka, a trenutno je u izgradnji proširenje Istarskog ipsilona u puni profil autoceste. Ulaže se i u modernizaciju željezničke mreže.

Splitska trajektna luka, prema broju putnika, treća je putnička luka na Mediteranu. S obzirom da se Republika Hrvatska nalazi na križanju zračnih putova za južnu, istočnu i srednju

Europu, ima i značajan geoprometni položaj u zračnom prometu. Sedam je zračnih luka namijenje-nih međunarodnom prometu: Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik. Međunarod-na zračna pristaništa (za manje zrakoplove do 50 putnika) jesu Brač, Lošinj, Vrsar i Osijek-Čepin.

U tablici 2. prikazan je način dolaska kao i organizacija dolaska turista u razdoblju 2008.-2011.:

Tablica 2. Način dolaska turista i organizacija putovanja u razdoblju 2008.-2011.

Način dolaska u RH (u%) 2008. 2009. 2010. 2011.

Cestom 94,5 94,2 93,9 93,5

Vlakom 1,0 1,1 0,9 0,9

Zrakoplovom 2,7 2,8 3,0 3,3

Brodom 1,8 2,0 2,2 2,3

Organizirano 64,2 33,9 37,2 37,3

Individualno 65,3 66,1 62,8 62,7


Prema tablici 2., glavnina turista (preko 90%) u Hrvatsku pristiže cestovnim putem. Prošle, 2011.godine došlo je do porasta broja putnika koji pristižu zrakoplovom, zahvaljujući prije svega, brojnim niskotarifnim aviokompanijama. Od zračnih luka na obali, ističe se splitska s 1.300.381 putnika 2011. godine čime je ostvarila povećanje u odnosu na prethodnu godinu za 6,61%.

Smanjivanje broja turista prevezenih vlakom posljedica je ukidanja sezonskog vlaka na relaci-ji Bratislava-Split te Prag-Split 2010. godine. Pozitivni primjeri u željezničkom prometu jesu uspo-stavljanje direktnih sezonskih vlakova na relaciji Budimpešta-Split, Moskva-Split te Beograd-Split.

U ukupnim dolascima, individualnih turista bilo je 62,7 %, dok je organiziranih dolazaka bilo 37,3%.

Prilikom donošenja odluka u turizmu, bitno je spoznati strukturu kapaciteta smještaja te na koji način je ona iskorištena.

Tablica 3. Ukupan broj kreveta u Republici Hrvatskoj po vrstama objekata za smještaj

Ukupan broj kreveta (u 000) Stopa pro-mjene

2008.-2011.2008. 2009. 2010. 2011.

Hoteli i aparthoteli 118 121 123 128 102,50Turistička naselja 48 32 32 30 88,18

Kampovi 214 229 232 231 100,75Kućanstva - sobe,

apartmani, kuće za odmor

442 435 428 452 101,85

Ostali objekti 85 92 95 94 108,86Ukupno objekti 907 909 910 935 101,34


Tablica 4. Iskorištenost kapaciteta smještaja u razdoblju 2008.-2011.

Iskorištenost kapaciteta u danima Stopa promjene

2008.-2011.2008. 2009. 2010. 2011.

Hoteli i aparthoteli 128,99 118,33 122,32 126,13 99,17 Turistička naselja 76,63 88,53 87,19 90,57 103,34

Kampovi 62,38 60,24 60,92 65,75 102,74 Kućanstva - sobe,

apartmani, kuće za odmor

41,14 43,22 44,53 45,88 102,72

Ostali objekti 61,60 56,96 56,74 59,18 97,08 Ukupno objekti 61,38 60,49 62,00 64,55 101,06


U razdoblju 2008.-2011., ukupan broj kreveta porastao je za 28.000 (porast od 3%), od čega se najveći broj odnosi na smještajni kapacitet u turističkim kampovima. U navedenom razdoblju ta-kođer dolazi do smanjenja smještajnih kapaciteta u turističkim naseljima. Što se tiče popunjeno-sti kapaciteta, najveću popunjenost imali su hoteli i aparthoteli u kojima je 2011. godine prosječ-na iskorištenost kapaciteta bila 126 dana (4 dana više nego 2010. godine). Prosječna iskorištenost kapaciteta porasla je i kod turističkih naselja, kampova te u privatnom smještaju.

Popunjenost privatnog smještaja od samo 46 dana godišnje ukazuje na nužnost poboljšanja turističke ponude koju pružaju privatni iznajmljivači.

S obzirom da Hrvatska teži kvalitetnom turizmu, otvara se mogućnost razvoja selektivnih obli-ka turizma poput nautičkog turizma, ronilačkog turizma, krstarenja na motornim jedrenjacima, sportskog turizma, izletničkog turizma, zdravstvenog turizma, pustolovnog turizma, kongresnog turizma, vjerskog turizma te ekoturizma.



3. Ekoturizam u Republici HrvatskojEkoturizam je oblik turizma u kojem osviješteni gosti podupiru zaštitu prirode i okoliša na destina-

ciji koju su odabrali, kao i kulturnu baštinu lokalne zajednice. Glavne karakteristike ekoturizma jesu:• promicanje održive aktivnosti malog razmjera bliske prirodnom okolišu,• opsluživanje pojedinačnih posjetitelja ili male grupe,• naglasak na kakvoći proizvoda i personaliziranu uslugu,• potiče veliko zanimanje za lokalni okoliš i lokalne proizvode,• pomaže u promicanju odgovornog ponašanja i podizanju svijesti o potrebi zaštite prirode.Turisti koji prakticiraju ekoturizam ne razmišljaju samo o tome da za uloženi novac dobiju što

više, već žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pazeći pritom da i lokalna za-jednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju. To znači da preferiraju konzumaciju domaćih, autohtonih proizvoda, po mogućnosti iz ekološkog ili pak organskog uzgoja, zatim upo-znavanje s običajima i kulturom lokalnog stanovništva. Često se takav oblik turizma veže uz posjet nekim zaštićenim prirodnim područjima. Takvi gosti vode računa i o načinu prijevoza pa se mnogi, imaju li mogućnosti, odlučuju za željeznicu budući da ona manje utječe na okoliš od automobila.

Prema predviđanjima Svjetske turističke organizacije (dalje: WTO), broj će se turista u Euro-pi udvostručiti idućih 20 godina. Takvom stalnom rastu pridonosi nekoliko čimbenika koji uklju-čuju i porast broja niskotarifnih zrakoplovnih kompanija, povećanu uporabu Interneta i širenje Europske Unije (dalje: EU) čime se otvaraju nova tržišta u novim i pristupnim državama EU-a po-put Hrvatske. WTO-ova istraživanja, također, pokazuju da se gosti sve više i više okreću otkriva-nju različitih oblika turizma. Oni često traže autentično iskustvo koje se temelji na lokalnoj kul-turi i tradiciji, koje je u većem skladu s prirodnim okolišem i koje nudi prijateljsku, personalizira-nu uslugu.

Hrvatska ima idealnu poziciju za iskorištavanje novih mogućnosti u turizmu. Mnogim je bu-dućim turistima ona relativno „nova“ destinacija koja ima raznovrsnu floru i faunu kao i mno-ge aktivne kulturne tradicije. Od bujnih zelenih poplavnih nizina u Slavoniji do planinskih vrho-va Velebita, od idiličnoga ruralnog krajobraza Istre do dramatične dalmatinske obale i mirisnih otoka raspršenih po mirnom Jadranu – Hrvatska nudi nešto za svačiji ukus (Natura 2000, 2010.).

Privatni smještaj popunjen je prosječno 46 dana godišnje pa je okretanje ekoturizmu ideal-na prilika za privatne iznajmljivače. Ministarstvo turizma (dalje: Ministarstvo) donijelo je neko-liko akcijskih planova koji privatnicima olakšavaju pokretanje ekoturizma. Ministarstvo je s Hr-vatskom bankom za obnovu i razvoj postiglo dogovor kojim se omogućava postizanje nižih ka-matnih stopa na kredite vezane uz turizam (neke od kreditiranih stavki su i ulaganje u razvoj ru-ralnog turizma, ulaganje u izgradnju ili adaptaciju energetski učinkovitih hotela). Kamate na ta-kve kredite iznose 1,3 do 5%. Osim potpore Ministarstva, Hrvatska gospodarska komora te Hr-vatska obrtnička komora sa svojim savjetodavnim tijelima pružaju pomoć pri pokretanju posla.

Ekološka poljoprivreda je, uz kulturne znamenitosti, bitan čimbenik ekoturizma. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske 2011. godine donijelo je, a na temelju podataka iz 2009. godine, Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede za razdoblje 2011.-2016.

Ključ uspješne ekoproizvodnje jest postojeća plodnost tla koja se temelji na prirodnim sposob-nostima biljaka, životinja i krajobraza s ciljem optimiziranja kvalitete u svim aspektima poljoprivre-de i zaštite okoliša. Maksimalno smanjenje uporabe kemijskih umjetnih gnojiva, pesticida i zaštit-nih sredstava, omogućavaju djelovanje snažnih prirodnih zakona koji povećavaju prirod i otpor-nost na bolesti (Ibidem).

Oznaku “Hrvatski ekoproizvod” izdaju tri privatne tvrtke s područja Republike Hrvatske, dok Ministarstvo zaštite okoliša izdaje oznaku: “Prijatelj okoliša.”

Slika 1. Vizualni identiteti oznaka ‘’Hrvatski ekološki proizvod’’I ‘’Prijatelj okoliša’’

Krajem 2009. godine, u Hrvatskoj je bilo registrirano 14.193 ha poljoprivrednog zemljišta pod stručnim nadzorom, uključujući i površine u prijelaznom razdoblju (70%) što je prikazano grafom 2.:

Graf 2. Prikaz kretanja rasta veličina površina pod ekološkom poljoprivredom u Republici Hrvat-skoj u razdoblju 2002.-2009.

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribolova i ruralnog razvoja

Unatoč nesumnjivim prirodnim preduvjetima za razvitak ekološke poljoprivrede, mora se kon-statirati kako Hrvatska spada u skupinu rijetkih europskih zemalja u kojima je ovaj vid poljopri-vredne proizvodnje još uvijek nedovoljno razvijen. Iako se o proizvodnji takozvane “zdrave hrane” gotovo svakodnevno piše i govori, činjenica je da u ovom trenutku mali broj hrvatskih proizvoda može nositi znak „ekoproizvoda”. Ipak, broj registriranih proizvođača ekoproizvoda raste. Krajem 2009. godine broj upisanih proizvođača u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljopri-vrednih i prehrambenih proizvoda bio je 817, a u početkom 2010. godine bilo je više od 1.000 eko-loških proizvođača.



Graf 3. Prikaz kretanja broja ekoloških proizvođača u Republici Hrvatskoj u periodu 2002.-2009.:

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribolova i ruralnog razvoja

4. Oblici gospodarstava u ekoturizmuU radu će se opisati primjeri poduzetništva u ekoturizmu kroz organizaciju istarske stancije,

dalmatinskog etno-eko sela te baranjske etno kuće.

4.1. Istarske stancijeStancija predstavlja obnovljeno i rekonstruirano ( uz korištenje samo prirodnih materijala)

ogromno obiteljsko seosko poljoprivredno gospodarstvo u cilju pružanja turističkih usluga. Stan-cija je u pravilu odvojena od sela i naseljenih mjesta sa svom potrebnom infrastrukturom. Osim prilagođavanja domaćinstva za usluge turizma, stanciju karakterizira veliki posjed (imanje, odno-sno pripadajući okoliš) sa zgradom za stanovanje (glavna kuća) te gospodarskim zgradama i nano-vo pokrenuta poljoprivredna proizvodnja jednog ili više proizvoda tipičnih za Istru. Dan je naglasak na malom smještajnom kapacitetu s maksimalnim komforom i prostorom te specijaliziranom po-nudom. Smještaj u stanciji ne dijeli se na posebne smještajne jedinice tako da ne postoji moguć-nost da dvije različite obitelji borave u domaćinstvu (www.ruralis.hr).

Razvoj stancija podupire i Istarska županija koja je donijela ‘’Strateški program ruralnog razvo-ja Istarske županije’’.

Istarske stancije nude uz smještaj i mogućnost sudjelovanja u poljoprivredi (npr. berba masli-na, tartufa i grožđa, pravljenje maslinova ulja, degustacija autohtonog vina, ), kulinarskim teča-jevima autohtone istarske hrane te glazbenim radionicama gdje se gosti uče svirati tradicionalne istarske instrumente (harmonika trieština, roženice, mišnice, šurle, sopelice).

Vlasnici stancija posebnu pozornost obraćaju na kvalitetu hrane. Ona se uzgaja ekološki kako bi se gost imao što bolji doživljaj stare Istre. Osim po tartufima, Istra je poznata i po istarskom pr-šutu. Pojedine stancije, ukoliko se nalaze u blizini željezničke pruge, organiziraju izlete vlakom na Učku ili u Buzenštinu gdje se, pak, organiziraju biciklističke ture.

4.2. Dalmatinska etno-eko selaCilj razvoja etno-eko sela u Dalmaciji jest revitalizacija pitoresknog pastirskog sela. Revitaliza-

cijom se omogućuje gospodarski razvoj sela uključujući i okolna ruralna područja što u konačnici, može spriječiti raseljavanje stanovništva kao i povratak domaćeg stanovništva. Ministarstvo i Hr-vatska banka za obnovu i razvoj, preko programa ‘’Turizam na selu’’, u 2011. godini omogućili su financiranje razvoja etno-eko sela. Krediti su dani na rok od 15 godina s počekom od jedne godine s fiksnom kamatnom stopom od 8% godišnje. Budući da Ministarstvo subvencionira kamatnu sto-pu s fiksnih 6% godišnje, to znači da je kamata za primatelja kredita 2% godišnje.

Slično kao i u Istri, etno-eko sela u Dalmaciji omogućavaju turistima smještaje u autohtonim kamenim, dalmatinskim kućama, obilaske vinskih cesta, uživanje u tradicijskoj proizvodnji i starim obrtima (npr. mljevenje brašna), uživan je u domaćoj hrani (naglasak je na ekološki uzgojenoj) po-put pršuta, povrća, svježeg mlijeku domaćih životinja te u pravljenju i degustiranju domaće rakije. Gostima etno-eko sela prikazuju se i tradicionalne dalmatinske društvene igre poput šijavice, iga-ra na karte (briškula i trešeta), boćanja te bacanja kamena s ramena. Dalmatinska etno-eko sela u svojoj ponudi imaju i etnografsku zbirku u kojoj je prikazana povijest kraja u slikama, kao i narod-na nošnja uz autohtone instrumente kao što su gusle i diple.

4.3. Baranjske etno kućeKao i u Istri i u Dalmaciji, i u Baranji privatni poduzetnici koriste razne mogućnosti financiranja

razvoja ekoturizma. Jedna je od tih mogućnosti i IPARD-ov program za ulaganje u razvoj seoskog turizma za kojeg je izdvojeno, iz predpristupnih EU fondova, 184 milijuna EUR.

Turistička sezona u Baranji traje od travnja do rujna, a gosti su zainteresirani za aktivni turi-zam i boravak u prirodi. Vožnja biciklom, otkrivanje ostataka Panonskog mora, izrada sapuna, uni-katni suveniri, vrhunska vina, posjeti Kopačkom ritu samo su dio onoga što turisti mogu doživje-ti u Baranji.

Tipična baranjska etno kuća nalazi se u blizini vinograda i nepreglednih baranjskih polja. Uz ekološku poljoprivrednu proizvodnju, posjetiteljima etno kuća nude se baranjski specijaliteti po-put fiš paprikaša, kulena, vina, rakije te soma. Vlasnici etno kuća svojim gostima pokazuju i tradi-cionalne obrte poput izrade klompa, bačvi i namještaja, grnčarske radione sa starim grnčarskim kolom, kovačnice.

5. Zaključak Hrvatska je tradicionalno turistički orijentirana zemlja. Rast turističkog prometa posljednjih

godina potvrđuje da je Hrvatska na putu da turizam postane aktivni generator razvoja gospodar-stva. Pravilno pozicioniranje na dinamičnom i konkurentnom turističkom tržištu uvjetovano je praćenjem suvremenih trendova kroz koje se identificiraju kretanja potražnje, nove tržišne prilike, područja mogućih ulaganja i infrastrukturne potrebe. Posljednjih godina na tržištu potražnje raste preferencija turista za specifičnim vrstama turizma. Povijesna baština, predivna priroda i ugodna klima okvir su koji će, uz razvoj visokokvalitetnog smještaja, bogate ponude sadržaja i zabave te vrhunske usluge, omogućiti Hrvatskoj da bude privlačna za suvremene turiste. Jedna od moguć-nosti obogaćivanja ponude jest i razvoj ekoturizma. Sastavni je dio ekoturizma i ekološka poljopri-vreda. Plan je Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja da u pet godina, od 2011. do 2016., ekopoljoprivreda u Hrvatskoj naraste na osam posto ukupne proizvodnje .



Ecotourism as a Stimulation for Tourism Entrepreneurship Development In the Example

On Republic of Croatia

AbstractTourism is an extremely important component of the national economies of many coun-tries. According to estimates by the State Institute of Statistics, Tourism in Croatia makes up to 20% of GDP. In recent years, Croatia has become a popular tourist destination and is one of the few countries that did not decrease the tourist traffic. It is regularly ranked in the top 20 world’s most desirable destinations. The main tourist attractions of Croatia are preserved natural environment, cultural and historical heritage, rugged coastline, mild Mediterranean climate and long tourist tradition. Country has determined for quality rather than mass tour-ism. The goal is to get number of 12 million tourists in the next period and not exceed it in order to ensure sustainable development. Turning to quality tourism, Croatia allows the de-velopment and further investment in various forms of selective tourism among which em-phasizes ecotourism that allows local people to realize benefit from the ecological, econom-ic and cultural sense. This is exactly the reason why a growing number of of entrepreneurs focuses toward to ecotourism. The slogan that represents Croatia in international tourism market is ‘’The Mediterranean as it once was’’.

Keywords: ecotourism, quality tourism, Republic of Croatia, tourist traffic

Literatura1. Družić, I., (2003). Hrvatski gospodarski razvoj. Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu2. Hansrudei, M. (2004). Turizam i ekologija. Zagreb: Masmedia3. Natura Croatica (2010). Zagreb: Hrvatski prirodoslovni muzej4. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/FirstRelease/firstreldet.asp?pYear=2011&pIDSubject=9 (sačuvano:

28.03.2012.)5. http://www.hbor.hr/Default.aspx?sec=1395 (sačuvano: 02.03.2012.)6. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4114 (sačuvano 02.03.2012.)7. http://www.mint.hr/default.aspx?id=976 (sačuvano 03.03.2012.)8. http://www.ruralis.hr (sačuvano 28.02.2012.)

Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede

Natalija Terzić, Sektor za promociju izvoza u Agenciji za strana ulaganja i promociju izvoza, Vlajkovićeva 3/5, 11000 Beograd, Republika Srbija, tel: 011 3398 506, fax: 011 3398 814, e-mail: [email protected]

SažetakDržavni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede namenjeni su izvozno orijentisanim privrednim subjektima u vidu državne pomoći - bespovratnih finansij-skih sredstava koje dodeljuje Agencija za strana ulaganja I promociju izvoza (u daljem tekstu: Agencija). Kroz Program podsticanja konkurentnosti I internacionalizacije srpske privrede Agencija pruža finansijsku podršku srpskim privrednicima za aktivnosti koje doprinose pove-ćanju izvoza. Niz podsticajnih mera u vidu subvencija namenjen je pojedinačnim privrednim subjektima (privrednim društvima, zadrugama I preduzetnicima) I poslovnim udruženjima koja izvoze svoje proizvode ili obavljaju usluge na međunarodnom tržištu. Intenzitet finansij-ske pomoći može iznositi maksimalno 50%-75% opravdanih troškova, odnosno do maksimal-nog iznosa utvrđenim Programom za svaku aktivnost pojedinačno. Bespovratna sredstva se dodeljuju po principu refundacije, što znači da se sredstva isplaćuju tek po završetku aktiv-nosti kada se dostave dokazi o realizaciji aktivnosti i o izvšenim plaćanjima. Na ovaj način omogućuje se kontrola državne pomoći odnosno postoji sigurnost da su dodeljena sredstva namenski potrošena. Pružanje državnih podsticaja za jačanje međunarodne konkurentnosti Agencija sprovodi od 2006 godine, a do sada je 1.137 privrednih subjekata dobilo sredstva u ukupnom iznosu od 549,5 miliona RSD.

Ključne reči: podsticaji, državna pomoć, bespovratna finansijska sredstva

1. UvodImajući u vidu koliko je teško srpskim privrednicima da izađu na međunarodno tržište i budu

konkurentni sa svojim proizvodima državni podsticaji namenjeni jačanju međunarodne konkuren-tnosti srpske privrede su od velikog značaja. Podsticaji, koji se ogledaju u pružanju direktne finan-sijske podrške izvoznicima, u pružanju stručne pomoći u razvoju izvoznih mogućnosti, kao i u or-ganizovanju njihovog nastupa na međunarodnim sajmovima, u značajnoj meri olakšavaju prodor srpskog proizvoda na inostrano tržište.

2. Državna pomoć„Državna pomoć je svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarivanje javnog

prihoda, kojim korisnik državne pomoći stiče povoljniji položaj na tržištu u odnosu na konkuren-te, čime se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu.“ (Zakon o kontro-li državne pomoći „Službeni glasnik RS“, broj:51/2009). Državna pomoć može biti davanje određe-nih finansijskih sredstva ili oslobađanja od postojećih finansijskih obaveza.

334 Natalija Terzić: Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede

Davalac državne pomoći je država preko svojih nadležnih organa, ali to može biti i svako prav-no lice koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima, dok korisnik može biti svako fizičko ili pravno lice koje obavlja delatnost proizvodnje, prometa ili pružanja usluga.

Državna pomoć i postupak dodele državne pomoći su regulisani Zakonom o kontroli državne pomoći i Uredbom o pravilima za dodelu državne pomoći. Zakonom je propisano da je davalac dr-žavne pomoći dužan da pre svake dodele sredstava podnese prijavu Komisiji za kontrolu državne pomoći. Komisija je obrazovana od strane Vlade Srbije i ona vrši prethodnu kontrolu državne po-moći i donosi rešenje kojim se dozvoljava ili ne dozvoljava državna pomoć

Državna pomoć je u načelu zabranjena ako ona narušava konkurenciju na tržištu. Međutim, Zakonom je predviđeno da može biti dozvoljena u određenim slučajevima, i to: radi unapređenja ekonomskog razvoja određenih područja sa izuzetno niskim standardom ili sa visokom stopom nezaposlenosti; radi otklanjanja ozbiljnih poremećaja u privredi ili izvođenja određenog projekta od posebnog značaja za Srbiju; za unapređenje određenih privrednih delatnosti ili privrednih po-dručja i za unapređenje zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa.

Državna pomoć može biti u obliku subvencija, poreskih podsticaja, kredita pod povoljnijim uslovima, garancija, udela u vlasničkom kapitalu i sl.

3. Agencija za strana ulaganja i promociju izvozaAgencija je osnovana 2001. godine, a od 2010. godine ima status javne agencije. Njena nad-

ležnost propisana je Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju (“Službeni glasnik RS”, br.36/09, 36/2011-dr. zakon i 88/2011) koji predviđa da Agencija obavlja stručne poslove promocije stranog ulaganja i poslove promocije izvoza.

U domenu promocije izvoza Agenciija dodeljuje državnu pomoć u vidu subvencija izvozno ori-jentisanim privrednim subjektima. Budući da državna pomoć nije dozvoljena za direktno podsti-canje izvoza, odnosno za uspostavljanje i funkcionisanje distributivne mreže ili za druge tekuće rashode povezane sa izvoznom delatnošću, sredstva se dodeljuju za aktivnosti koje posredno do-prinose povećanju izvoza, kao što je nastup na međunarodnim sajmovima, sertifikacija, marke-tinške aktivnosti i sl. Program za dodelu državne pomoći donosi se svake godine od 2006. godi-ne uz određene izmene vodeći računa o prethodnim iskustvima i potrebama srpskih privrednika. Sredstva su do sada odobravana za realizaciju različitih aktivnosti: za nastup na inostranim sajmo-vima, sertifikaciju proizvoda, sertifikaciju sistema upravljanja kvaliteta, istraživanje trzišta, dizajn proizvoda, dizajn pakovanja, učešće na poslovnim susretima/B2B u inostranstvu, otvaranje pred-stavništva u inostranstvu, dizajn promotivnog materijala i dizajn veb sajta. Do 2011. godine dr-žavna pomoć se dodeljivala samo malim i srednjim privrednim društvima, u 2011. godini pravo na učešće u postupku imali i preduzetnici, veliki privredni subjekti za određene aktivnosti i udruženja privrednih subjekata, a u 2012. godini pravo na učešće imaju i zadruge, a veliki privredni subjekti imaju pravo da apliciraju za sve aktivnosti.

Agencija, takođe, u okviru svog delokruga organizuje nastupe domaćih privrednika na među-narodnim sajmovima u okviru nacionalnog štanda. Nastup kompanija na sajmovima je vrlo kori-stan budući da privrednici na taj način stupaju u direktan kontakt sa potencijalnim partnerima, pa i zaključuju poslove na samom sajmu, a sama posete sajmu je i edukativnog karaktera budući da privrednici upoznaju svoje konkurente i njihove proizvode, kao i svoje mogućnosti. Do sada je or-ganizovano preko 100 nastupa na međunarodnim sajmovima na kojima je veliki broj srpskih kom-panija imalo priliku da se predstavi na nacionalnom štandu.


4. Program podsticanja konkurentnosti I internacionalizacija srpske privrede

Početkom 2012. godine Upravni odbor Agencije doneo je nov Program podsticanja konkuren-tnosti i internacionalizacije srpske privrede (u daljem tekstu: Program). Program ima za cilj “jača-nje međunarodne konkurentnosti srpske privrede kroz snažnu podršku procesu internacionaliza-cije i jačanju konkurentnih kapaciteta domaćih privrednih subjekata” (Program podsticanja konku-rentnosti i internacionalizacije srpske privrede broj: 0401-80/2012 od 3.2.2012. godine).

Podsticaji su namenjeni pojedinačninm privrednim subjektima (privrednim društvima, zadruga-ma i preduzetnicima) i poslovnim udruženjima za sufinansiranje 5 aktivnosti i to za:

• nastup na inostranim sajmovima• otvaranje predstavništva na inostranim tržištima • nastup kompanija u okviru privrednih misija/poseta/B2B na inostranim tržištima• internacionalizaciju proizvoda putem jačanja konkurentnosti (istraživanje tržišta, sertifikaciju

proizvoda i sertifikaciju sistema upravljanja kvalitetom)• -i za jačanje marketinških kapaciteta (izrada promotivnog materijala i dizajn veb sajta)Kod nastupa na sajmovima sufinansiraju se troškovi zakupa izložbenog prostora, upisa u sajam-

ski katalog, troškovi izgradnje i vođenja štanda. Za otvaranje predstavništva odobravaju su se sred-stva za zakup prostora, režijske troškove, plata jednog zaposlenog i troškovi registracije predstavniš-tva. Za aktivnost internacionalizacije proizvoda sufinansiraju se troškovi istraživanja tržišta i sertifi-kacije, a za jačanje marketinških kapaciteta dizajn i izrada brošura i kataloga, i dizaj veb sajta.

Intenzitet finansijske pomoći može iznositi do 50% opravdanih troškova, osim za sertifikaciju gde može iznositi i do 75% opravdanih troškova, ali ne više od maksimalno utvrđenih iznosa za svaku ak-tivnost utvrđenih Programom.

Osnovni uslov za učešće u postupku dodele bespovratnih srestava je ostvareni izvoz u 2011. ili 2010. godini. Za pojedinačne privredne subjekte potrebno je da da su tokom 2010. ili 2009. godi-ne ostvarili minimum 20% prihoda od prodaje proizvoda ili usluga na međunarodnom tržištu ili da su ostvarili izvoz u minimalnom iznosu od 50.000 EUR u sektoru proizvodnje ili 25.000 EUR u sekto-ru usluga. Jedino je za usluge industrijskog i tekstilnog dizajna dovoljno da postoji jedan realizovan izvozni posao bilo koje vrednosti u prethodnoj godini. Za poslovna udruženja uslov je da su članice ostvarile ukupno minimum 20% prihoda od prodaje proizvoda i usluga na međunarodnom tržištu.

Pored toga uslov je da imaju sedište u Republici Srbiji i da se bave proizvodnjom gotovih ili polu-gotovih proizvoda, ili pružanjem usluga u oblasti energetike, građevinarstva, informacione tehnolo-gije, reciklaže i industrijskog i tekstilnog dizajna. Neophodno je da su pozitivno poslovali u 2010. ili 2009. godini i da su izmirili sve obaveze prema državi i zaposlenima.

Sredstva su obezbeđena Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2012. godinu u iznosu od 150.000.000,00 dinara. Sredstva su bespovratna i dodeljuju se kao subvencije. po principu refun-dacije, što znači da se podnosiocu prijave ukoliko ispunjava uslove i podnese svu potrebnu doku-mentaciju odobrava refundacija sredstava, ali se sredstva isplaćuju tek po završetku aktivnosti, kada korisnik dostavi dokaze o realizaciji aktivnosti i o izvšenim plaćanjima.

5. Analiza dodeljene državne pomoćiNa ukupno 12 javnih poziva do sada koje je objavila Agencija prijavilo se 1.827 privrednih dru-

štava, preduzetnika i udruženja, od kojih je 1.137 dobilo sredstva u ukupnom iznosu od 549,5 mi-liona RSD.

Najviše sredstava dodeljeno je Beogradskom okrugu čak 35,7%, dok je na drugom mestu Juž-nobački okrug sa samo 9,3% dodeljenih sredstava, sa znatno manje dodeljenih sredstava slede Šu-madijski okrug, Moravički okrug, Niški okrug, Raški okrug itd. (slika 1.)

Slika 1.

Najviše sredstava dodeljeno je korisnicima iz sektora industrije hrane i pića, poljoprivrede 19,8%, zatim iz tekstilne industrije, kože i obuće, 12,13%, iz sektora elektrotehnike i elektrike 10,1% itd.. (slika 2.)



Slika 2.

U 2011. godini bilo je objavljeno dva javna poziva i sredstva su odobrena u iznosu od 174.741.603,53 dinara i to za 269 privredna društava i preduzetnika i za 8 udruzenja, od cega je 88,3% korisnika refundiralo sredstva u ukupnom iznosu od 119.355.293,24 dinara.

Najviše sredstava dodeljeno u Beogradskom okrugu čak 41,4%, na drugom mestu je Šumadij-ski okrug sa samo 8,7%, zatim sledi Južnobački okrug sa 6,7%, Nišavski i Pomoravski okrug sa ne-što vise od 5%, itd.

Najveći broj korisnika sredstava, i to pojedinačnih privrednih subjekata, je iz sektora industrije hrane i pića 19,3%, ali je najviše sredstava dodeljeno korisnicima iz sektora elektrotehnike I elek-tronike 17,6% i sektora informaciono komunikacione tehnologije 16,7%, dok je korisnicima iz sek-tora industrije hrane i pića dodeljeno 13,3% od ukupno dodeljenih sredstava.

Najviše sredstava je dodeljeno za finansiranje aktivnosti individualnog nastupa kompanija na inostranim sajmovima čak 34,7% i za sertifikaciju sistema upravljanja kvalitetom 20,4%,

Što se tiče udruženja najviše sredstava je odobreno udruženjima iz Šumadije i Zapadne Srbije 64,3%, i to za otvaranje predstavništva 64,3%, za sajmove 28,3% i za organizovane privredne po-sete u inostranstvu 7,4%. Najveći broj korisnika sredstava je iz sektora tekstilne industrije, kože i obuće čak 67,3%, na drugom mestu je sektor industrije hrane i pića sa 22,6%

6. Organizovanje nastupa domaćih privrednika na međunarodnim sajmovima

Agencija svake godine sastavlja godišnji plan sajmova na kojima organizuje nacionalne štando-ve i objavljuje javne pozive na svom sajtu. Spisak sajmova se određuje prema zahtevima privred-nika, kao i na osnovu iskustva sa prethodnih sajmova. Pravo da učestvuju na sajmovima imaju pri-vredna društva, preduzetnici i poslovna udruženja koji se bave proizvodnjom gotovih ili polugoto-vih proizvoda ili se bave uslugama u oblasti građevine, informacione tehnologije ili nekretnina u zavisnosti od vrste sajma. Аgencija snosi troškove zakupa prostora, izgradnje štanda, upisa u sa-jamski katalog i štampanja zajedničke brošure svih izlagača. Izlagači plaćaju Agenciji participaciju za učešće na sajmu i sami organizuju i snose troškove puta, smeštaja i špedicije eksponata. Svi izla-gači nastupaju pod zajedničkim štandom Srbije.

Ove godine Agencija organizuje nastupe na 25 međunarodnih sajmova u oblasti automobil-ske industrije, elektronike, građevinarstva, informacione tehnologije, nameštaja i prerade drveta, nekretnina, prehrambene industrije, saobraćajne infrastrukture, tekstila i kože, metala i mašina.

Najznačajniji sajmovi na kojima se organizuju nacionalni štandovi su u oblasti:• metala i mašina: Hannover Messe, Hanover, Nemačka• prehrambene industrije: SIAL, Pariz, Francuska i World Food Moscow, Moskva, Rusija• informacione tehnologije: CEBIT, Hanover, Nemačka• nameštaja i drvne industrije: Mebel, Moskva, Rusija• građevinarstva: Mostbuild, Moskva, Rusija• automobilske industrije: Automechanika Frankfurt, Frankfurt, Nemačka

7. ZaključakTeška ekonomska situacija i jaka međunarodna konkurencija otežavaju u velikoj meri prodor

srpskih privrednika na inostrano tržište. Državni podsticaji predstavljaju značajnu pomoć jačanju konkurentnosti srpskog proizvoda na inostranom tržištu. Bez obzira na poteškoće srpski privred-nici moraju naći način da izađu na međunarodno tržište i država mora prepoznati njihove potrebe i prilagoditi svoje podsticaje.

Literatura1. Zakon o kontroli državne pomoći („Službeni glasnik RS“, broj:51/2009)2. Uredba o pravilima za dodelu državne pomoći („Službeni glasnik RS“, broj:13/2010 i 100/2011)3. Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju (“Službeni glasnik RS”, br.36/09, 36/2011-dr. zakon i 88/2011)4. Program podsticanja konkurentnosti i internacionalizacije srpske privrede broj: 0401-80/2012 od 3.2.2012.

godine.


Agroturizam u funkciji razvoja poduzetništva u Vukovarsko - srijemskoj županiji – stanje i

perspektive

Sandra Mrvica Mađarac, Odjel za Studij trgovine, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, 32 000 Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: +385 32 444 688, Fax: +385 32 444 686, E – mail: [email protected] Guzovski, Financijska služba, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, 32 000 Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: +385 32 444 688, Fax: +385 32 444 686, E – mail: [email protected] Stojanović, Odjel za Studij trgovine, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, 32 000 Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: +385 32 444 688, Fax: +385 32 444 686, E – mail: [email protected]

SažetakSukladno trendovima na domaćem i svjetskom turističkom tržištu, u Vukovarsko-srijemskoj županiji moguć je razvoj agroturizma. Glavni su aduti razvoja ove vrste turizma autohtona sela u županiji, domaća hrana, prikaz tradicionalnog života na selu, bogata ruralna arhitek-tura, flora i fauna te veliki broj obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava. Iako je ovo još ne-razvijen oblik turizma u ovoj županiji, uz određene smjernice razvoja, mogao bi postati je-dan od važnih pokretača kvalitete života ruralnih područja. Razvoj agroturizma nije kompli-ciran poduzetnički pothvat i lagan je za realizaciju budući da ovakav oblik turizma nema po-trebu za izgradnjom novih receptivnih kapaciteta, već se njegov razvoj temelji na iskorišta-vanju postojećih resursa u tradicionalno ambijentalnim kućama. Na taj način poljoprivredni-ci bi, osim dodatnih prihoda, postigli pluriaktivnost i bolji plasman svojih proizvoda. Agrotu-rizmom je moguće stvaranje povoljne poduzetničke klime i prepoznatljivosti ove županije po svojim prirodnim, tradicionalnim, gastronomskim i kulturnim ljepotama.

Ključne riječi: agroturizam, Vukovarsko-srijemska županija, poduzetništvo, obiteljska poljo-privredna domaćinstva

1. UvodRuralna područja Vukovarsko-srijemske županije karakterizira depopulacija, pretežito staro

stanovništvo, gospodarska i infrastrukturna nezaposlenost te bogatstvo prirodnih, tradicijskih i gastronomskih vrijednosti.

Zbog svih tih razloga agroturizam se nameće kao logičan izbor poduzetničkog pothvata. Ovaj oblik turizma nema potrebu za izgradnjom novih smještajnih i ostalih kapaciteta već se njegov ra-zvoj temelji na iskorištavanju postojećih resursa u ambijentalnim, tradicionalnim kućama uz ispu-njavanje određenih zakonsko propisanih normi. Osim prirodnog krajolika, domaćini gostima mogu ponuditi autohtonu hranu i piće, izvorne običaje i odmor u mirnoj sredini.

Razvoj agroturizma na određenom području prihvaća se kao svjetski trend od kojeg i gost i do-maćin imaju veliku korist. Razvojem ove vrste turizma u ruralnim područjima Vukovarsko-srijem-ske županije povećala bi se kvaliteta života i ekonomska sigurnost stanovnika.

342 Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski, Slobodan Stojanović: Agroturizam u funkciji razvoja...

2. Teorijski pristup – razgraničenje pojmovaNe postoji jedinstvena definicija ruralnog turizma, agroturizma i seoskog turizma iako se već

mnogo puta tim pojmovima pokušalo dati konačnu definiciju kako bi ih se unificiralo. Definicije koje se najčešće koriste su (Ministartvo turizma RH, 2011., str. 17):

• ruralni turizam je najširi pojam koji obuhvaća sve turističke usluge, aktivnosti i vidove turizma unutar ruralnih područja, uključujući npr. lovni, ribolovni, turizam u parkovima prirode, zim-ski, seoski, ekoturizam, zdravstveni, kulturni itd; ruralni turizam nije nužno dopunska djelat-nost na svojem gospodarstvu kojom se stvara dodatni prihod, već može biti i profesionalna djelatnost (npr. mali obiteljski hotel, konjički centar, itd.),

• seoski turizam je uži pojam od ruralnog turizma, a istovremeno širi pojam od turizma na farmi i vezan je uz ambijent sela i njegovu užu okolicu te sve njegove aktivnosti (poljoprivreda, ma-nifestacije, gastronomija, folklor, etnologija, ostala gospodarska aktivnost),

• turizam na seljačkom gospodarstvu ili agroturizam odnosi se isključivo na oblik turističke us-luge koja je dodatna djelatnost na gospodarstvu sa živom poljoprivrednom djelatnošću, u sklopu koje se nude proizvodi proizvedeni na takvom gospodarstvu, ruralni turizam ima po-sebno značenje za turiste jer oni doživljavaju drugačiji način života i ambijent od onog gdje žive, što za njih predstavlja bijeg od stresnog i ubrzanog života svakodnevice te im omogućava bavljenje aktivnostima koje imaju veze s boravkom u prirodi npr. ribolov, lov, pješačenje.

Turističko seosko obiteljsko gospodarstvo manja je gospodarska cjelina smještena u turistič-ki atraktivnom kraju koja daje izvoran proizvod ili uslugu gospodarstva, a u čiji su rad uključe-ni svi članovi obitelji. Poljoprivredno, obiteljsko, seosko gospodarstvo koje pruža turistički proi-zvod ili uslugu stječe status „turističkoga seoskoga obiteljskoga gospodarstva“. Turizam na obitelj-skom gospodarstvu dopunska je djelatnost vlasnika gospodarstva i njegove obitelji (Brščić, Franić, 2010., str. 33).

Najvažnije karakteristike agroturizma jesu: mirna sredina, čist i očuvan okoliš, domaća hrana, komunikacija s domaćinima, tretiranje gosta kao člana obitelji, originalnost ponude, upoznavanje gosta s poslovima na selu, prikaz tradicionalnog načina života, drugačije arhitekture, flore i faune.

Agroturizam se smatra ekonomskom alternativom za poljoprivrednike i ostalo stanovništvo u ruralnim prostorima kojima su potrebni dodatni prihodi. To vodi i ka razvoju poduzetništva na tim prostorima.

Važnost agroturizma ogleda se u očuvanju naselja i objekata od propadanja, povezanosti poljo-privredne proizvodnje i turizma, uzgoju biološko-organske hrane, razvoju nepoljoprivrednih dje-latnosti, proizvodnji tradicionalnih proizvoda, oživljavanju starih zanata, zapošljavanju novih dje-latnika, zadržavanju mladih ljudi na selu, promociji lokalnih običaja, gastronomije i kulture odre-đenog područja, tj. razvoju gospodarstva i čuvanju lokalnog identiteta.

3. Agroturizam u Vukovarsko-srijemskoj županijiVukovarsko-srijemska županija nalazi se na samom istoku RH, između rijeka Save i Dunava. Za-

uzima površinu od 2454 km2, a poljoprivredne površine zauzimaju 61, 8% površine županije (Vu-kovarsko-srijemska županija, 2012.).

43% od ukupnog poljoprivrednog stanovništva obavlja zanimanje na svom poljoprivrednom gospodarstvu, što je dobar preduvjet za stvaranje novih jedinica agroturizma. Time bi poljopri-vrednici postigli veći prihod pomoću dodatne djelatnosti, pluriaktivnost i bolji plasman svojih proizvoda.


Obiteljska poljoprivredna gospodarstva su mala i rascjepkana što rezultira manjem prinosu po-ljoprivrednih kultura po gospodarstvu. 42,6% obiteljskih gospodarstava ima veličinu manju od jed-nog hektara.To također otvara mogućnost bavljenja agroturizmom.

3.1. Postojeći objekti agroturizmaTurizam nikad nije imao značajnu ulogu u gospodarstvu ove županije. Glavni je uzrok toga ori-

jentacija na masovni turizam jadranske obale, dok kontinentalni resursi nisu iskorišteni u svom pu-nom potencijalu.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji ima samo 13 registriranih turističkih seoskih domaćinstava (Tablica 1).

Tablica 1: Turistička seoska gospodarstva u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 2011.

Naziv objekata Sjedište Vrsta objekta Vrsta ugostiteljske usluge

Kapetanova kuća Šarengrad Objekt u seljačkom domaćin-stvu, kušaonica, vinotočje prehrana

Barbarić IlokObjekt u seljačkom

domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, sobe

smještaj i prehrana

Knezović IlokObjekt u seljačkom

domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, izletište

prehrana

Bičanić OpatovacObjekt u seljačkom domaćin-

stvu, vinotočje, kušaonica, izleti-šte, smještaj


Denis Zeko VučedolObjekt u seljačkom


prehrana

Dobra voda Dobra vodaObjekt u seljačkom


prehrana

Srijemska kuća IlokObjekt u seljačkom

domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, smještaj


Klet Čardak Ilok Kušaonica, vinotočje prehranaAntin stan Ivankovo Vinotočje, kušaonica prehrana

Prkos kod Bać Jose Vinkovci Izletište prehrana

Seljačko doma-ćinstvo Nedjeljka

FraukVrbanja Vinotočje, kušaonica,

smještajsmještaj i

prehrana

Juzbašić Bošnjaci Kušaonica, sobe smještaj i prehrana

Acin Salaš Tordinci Vinotočje, kušaonica, sobe smještaj i prehrana

Izvor: Vukovarsko-srijemska županija, 2012.

Iz tablice je vidljivo da na cijelom području Vukovarsko-srijemske županije samo šest seoskih gospodarstva pruža uslugu smještaja sa sveukupno 78 kreveta. Vrste turističke usluge koju pruža-ju gore navedena gospodarstva jesu: prezentacija poljoprivrednog gospodarstva, berba voća i po-vrća, pješačenje, ribolov, iznajmljivanje konja za jahanje, ubiranje ljetine, vožnja kočijom i sport-ski sadržaji.

4. Od ideje do poduzetnika u agroturizmuPostoje tri vrste gospodarstava u agroturizmu: prvu i drugu vrstu čine gospodarstva koja nude

usluge smještaja i prehrane izletnicima i grupama: izletište do maksimalno 80 osoba te gospodar-stva koja nude usluge smještaja i prehrane gostima na smještaju (do maksimalno 20 osoba), kao i usluge prehrane izletnicima do maksimalno 80 osoba. Treću podvrstu (zatvoreni tip agroturizma) čine gospodarstva koja nude usluge smještaja i prehrane samo za goste na smještaju do maksi-malno 20 osoba. Usluge smještaja mogu se nuditi u sobama, apartmanima i ruralnim kućama za odmor (Ministartvo turizma RH, 2011., str. 39).

Kako bi se mogli utvrditi minimalni uvjeti za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom doma-ćinstvu potrebno je priložiti (Ured državne uprave u VSŽ, 2012.): presliku osobne iskaznice, upo-rabnu i građevinsku dozvolu, dokaz o vlasništvu, sanitarne iskaznice članova domaćinstva, rje-šenje o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te platiti upravnu pristojbu u iznosu od 120,00 kn.

Zakonom o doprinosima (NN 84/08 i 152/08) od 01.01.2009. sukladno članku 209., st 1., toč-ka 15. umirovljenici mogu registrirati seljačko domaćinstvo i na taj način uz mirovinu ostvariva-ti i dodatni prihod.

Nakon zadovoljavanja minimalnih uvjeta propisanih zakonskim i podzakonskim propisima sli-jedi uređenje turističkog seljačkog domaćinstva pri čemu se posebna pažnja posvećuje objek-tu koji mora odražavati tradicionalnost, ambijentalnost u smislu funkcionalnosti prostora, jedno-stavnosti uređenja, čistog i zelenog okoliša. U uređenju stare tradicionalne kuće treba dominira-ti minimalizam. Vanjsko uređenje gospodarstva treba odražavati vizualnu atraktivnost gospodar-stva i biti prvi kontakt s potencijalnim gostom. Za atraktivnost cjelokupnog gospodarstva bitan je stupanj uređenosti okoliša tradicijskim sortama i uređenja okućnice.

Na turističkom seoskom obiteljskom gospodarstvu mogu se nuditi tradicionalna jela i speci-jaliteti. Ponudom samo tradicionalnih, autentičnih i originalnih jela gospodarstvo postaje prepo-znatljivo i jedinstveno na tržištu. Pored osnovnih usluga kao što su smještaj i prehrana, važna je i ponuda dodatnih sadržaja, npr. radionice starih zanata, prezentacije proizvodnje tradicijskih pro-izvoda, škole kuhanja, izrada prerađevina od voća, organizacija rekreativnog jahanja, ubiranje sa-moniklog jestivog i ljekovitog bilja, „seoski wellnes“, organiziranje piknika u polju, kušanje vina u vinogradu, izleti u okolicu i niz drugih aktivnosti.

Uz motivaciju za pokretanje ovog poslovnog poduhvata važan je preduvjet i spremnost budu-ćeg domaćina za otvorenu komunikaciju koja je individualna sa svakim gostom. Neke od osobina koje idealan domaćin mora imati jesu: gostoprimstvo, pažnja prema gostu, ljubaznost, strpljenje i smirenost, osjećaj za diplomaciju i nadarenost za improvizaciju.

5. Mogući izvori financiranja poduzetništva u agroturizmuZa ostvarivanje same ideje bavljenja agorturizmom potrebno je obuhvatiti sve aktivnosti po-

trebne za pokretanje poslovnog poduhvata kroz poslovni plan, investicijsku studiju ili troškovnik



kojima se definira veličina investicije i količina potrebnih sredstava za realizaciju projekta. Izra-dom poslovnog plana procjenjuju se poslovni prihodi i svi troškovi koji se javljaju tijekom poslova-nja što utječe i na definiranje izvora potrebnih sredstava.

Najbrži i najjeftiniji način realizacije projekta jest ulaganje vlastitih sredstava jer ovaj izvor nije opterećen kamatama i naknadama na kredite te garancijom nad nekretninama. Jedan dio sred-stava može se osigurati kroz bespovratne potpore, tzv. darovnice kojim se dobivena sredstva tro-še strogo namjenski sukladno propozicijama o bespovratnim potporama. Programe i natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava provodi državna uprava, odnosno Ministarstvo turizma i Mini-starstvo gospodarstva.

Ministarstvo gospodarstva ima programe poticanja malog i srednjeg poduzetništva, ali za do-bivanje ovih sredstava potrebna je registracija kao obrt, poduzeće ili zadruga.

Najčešće se za realizaciju i organizaciju projekta koriste kreditna sredstva koja subvencionira-ju ministarstva, županije, lokalne samouprave, turističke zajednice ili pak komercijalne kreditne li-nije poslovnih banaka.

Jedna od mogućnosti je i direktno financiranje turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava kroz program IPARD za razdoblje od 2007. do 2013. mjeru 302. „Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti“ u okviru prioriteta „Razvoj ruralne ekonomije“ (Ministarstvo poljopri-vrede, 2012.). Ovom mjerom financira se razvoj ruralnog turizma, odnosno izgradnja, adaptacija i opremanje uslužnim djelatnostima u ruralnim područjima. Sredstva IPARD programa ne dobivaju se da bi se investiralo, već se investicija financira vlastitim ili kreditnim sredstvima, a po završetku investicije dobiva se povrat uloženih sredstava u visini 50% od investicije.

Hrvatska banka za obnovu i razvoj u okviru kreditne linije Razvoj turizma na selu odobrava sredstva za (HBOR, 2012) :

• razvoj turističke ponude kao dopunske aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima ko-jom se ostvaruje neki prihod,

• povećanje kvalitete života na ruralnim područjima i stvaranju uvjeta za ostanak na selu,• očuvanje okoliša i primjenu ekoloških standarda,• očuvanje i obnovu tradicijskih objekata kao i izgradnju novih ambijentalnih prostora,• omogućavanje izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda putem ugostiteljske ponude se-

oskog turizma• oživljavanje starih zanata i lokalnih običaja• razvoj seoskog turizma kao novog turističkog proizvoda• profiliranje Hrvatske kao odredišta ruralnog turizma

6. Perspektive razvoja agroturizma u Vukovarsko-srijemskoj županijiRuralni prostori Vukovarsko-srijemske Županije obiluju turističkim resursima koji bi sadržavali

okosnicu njegovog razvoja. Tu se nalaze brojni prirodni ( rijeke Dunav i Sava, izvori termalne vode, hrastove šume) i kulturno-povijesni resursi (Sopotske kućice, arheološka nalazišta, gradištanski salaši, brojne crkve, svetišta). Brojne su kulturne manifestacije koje se održavaju u ovim ruralnim prostorima: revija slavonskih narodnih nošnji „Zimsko spremanje“ u Antinu, sajam konja „Konji bi-jelci“ u Babinoj Gredi, Bogdanovačke folklorne večeri, Žetvene svečanosti u Cerni, Smotra folklora u Cerni, Pjesnički susreti u Drenovcima, Sijelo pučkih pisaca u Đelatovcima, Susreti na tradicional-nim glazbalima u Ilači, Miholjski dani u Lovasu, Likovna kolonija u Nuštru, Otočko proljeće, Mato-ševi dani u Tovarniku, Smotra folklora u starim Jankovcima, Igre u Vođinjcima, Festival voćnih vina i rakija u Tovarniku (Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije, 2012.).

Iskustva drugih zemalja EU koja imaju dugu tradiciju bavljenja agroturizmom i velike ostvarene prihode od njega (Francuske, Austrije, Italije), mogla bi pomoći razvoju takve vrste turizma i osmiš-ljavanju turističke ponude na ovom području. Moguća je podjela i razvoj agroturističkih gospodar-stava (kao što je to u navedenim državama) na sljedeće tipove:

• wellness gospodarstva• gospodarstva prilagođena obiteljima s djecom• vinska gospodarstva• gospodarstva s bioproizvodnjom• gospodarstva prilagođena za team buildinge• gospodarstva prilagođena biciklistima• gospodarstva prilagođena osobama s posebnim potrebama itdMoguć je i razvoj dodatnih sadržaja na agroturističkim gospodarstvima: učenje hrvatskog je-

zika, upoznavanje s kulturom, slikarske radionice, radionice tradicijske kuhinje, radionice za djecu itd. Sve te mogućnosti ne iziskuju dodatna financijska sredstva, već su potrebne samo ideje i „do-bra volja“.

7. ZaključakIz svega navedenog, vidljivo je da su mogućnosti razvoja turizma u ruralnim područjima Vuko-

varsko-srijemske županije brojne, a da su gotovo svi turistički resursi nedovoljno iskorišteni. Posto-je temelji za razvoj više vrsta turizma na ovom području: lovni, ribolovni, sakralni, arheološki, tra-dicionalni, kulturni, zdravstveni, vjerski, ekoturizam, vinski.

S turistima koji su (i koji će tek biti) privučeni u ruralna područja ove županije, agroturizam može postati efikasno sredstvo za ostvarivanje zaposlenosti i razlog ostanka mlađeg stanovniš-tva na selu. Agroturizam kao takav nudi priliku realizacije gospodarskih i poduzetničkih aktivnosti.

U cilju bolje realizacije poduzetničkih pothvata u agroturizmu, potrebno je „naučiti“ iskustva drugih, a to se može postići npr. studijskim putovanjima, promocijom i ulaganjem u ljudski poten-cijal. Potrebna je koordinacija turizma s poljoprivredom i obrtničkim djelatnostima. U promociju ovog područja kao turističke lokacije treba uložiti velika sredstva i napore, od promotivnih aktiv-nosti u regionalnim i državnim medijima pa do izrade inovativnih putnih vodiča.

U svakom slučaju, ruralna područja Vukovarsko-srijemske županije mogla bi postati dobro iskorišteno receptivno tržište ove vrste turizma jer, kako piše u Poljičkom statutu iz 1440. godine : „Onaj tko posjeduje staru baštinu koja je ostala od predaka, mora je obrađivati i uživati i od nje ži-vjeti. A nije časno da se potrati i potroši bez velike nevolje, već kako nalaže stari zakon i običaj, da je ondje ostavi gdje je i našao“.



Agrotourism as a function of development of entrepreneurship in Vukovar-Srijem County –

current state and perspectives

AbstractAccording to current trends on local and international tourist markets, there are possibilities for development of agrotourism in Vukovar-Srijem County. The main advantages for devel-opment of this type of tourism are indigenous villages in the County, local gastronomy, tra-ditional way of life, rich rural architecture, flora and fauna, as well as numerous agricultural households. Although, this is still an underdeveloped form of tourism in the County, it could become an important driver of life quality in rural areas if certain development guidelines exist. The development of agrotourism is not complicated entrepreneurial venture, but it is easy to implement since this form of tourism does not require construction of new recep-tive capacities. Its development is based on use of existing resources in traditional ambiental houses. In this way, farmers would realize additional income, as well as achieve pluriactivity and better placement of their products. With agrotourism there is a possibility to create fa-vorable entrepreneurship climate and recognition of this County for its natural, traditional, gastronomic and cultural atractions.

Key words: agrotourism, Vukovar-Srijem County, entrepreneurship, agricultural households

Literatura1. Brščić, K., Franić, R., Ružić, D. (2010). Why agrotourism – owners opinion. Journal of Central European Agri-

culture, Vol 11, No 1, 31-42.2. http://www.hbor.hr/Default.aspx (Sačuvano: 12. 04. 2012).3. http://www.mps.hr/ipard/default.aspx?id=7 (Sačuvano: 10.04. 2012).4. http://www.tzvsz.hr/index.php?lang=hr&cat_id=2 (Sačuvano: 12. 04. 2012).5. http://www.vukovarsko-srijemska-zupanija.com/vsz.php?stranica=2 (Sačuvano: 15.04. 2012).6. Ministarstvo turizma RH (2011). Priručnik za bavljenje seoskim turizmom. Zagreb: Ministarstvo turizma RH7. Vukovarsko-srijemska županija, Ured državne uprave, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove,

2011.8. Zakon o doprinosima, Narodne novine, NN 84/08, 152/08

Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja socijalnog preduzetništva

Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic Univerzitet “Privredna Akademija” Fakultet za inženjerski menadžment i Ekonomiju,21000 Novi Sad,Republika Srbija,faks:021 62468488,063 500511;[email protected]

SažetakOsnivanje i funkcionisanje socijalnih poslovnih inkubatora u Srbiji trebalo bi da postane pri-oritet razvoja socijalnog preduzetništva i strategije privrednog razvoja Srbije, koji treba da stvori uslove za jačanje privrednih kapaciteta, unapređenje regionalne i međunarodne sa-radnje, kao i da postane nosilac ključnih komponenti nacionalnog inovacionog sistema. Op-šte poznato je da privreda predstavja osnov na čemu sve počiva(izgradnja infrastrukture, kultura, obrazovanje i zdravstvo) i zbog toga je neophodno što pre pronaći adekvatna reše-nja za njen brži razvoj, a jedno od tih rešenja bi moglo biti upravo kroz podsticaj razvoja pre-duzetničke kulture, koju bi trebalo obogatiti novim modelima preduzetničke organizacije a jedan od tih modela je i socijalni poslovni inkubatori koji bi se osnivali uz maksimalnu podrš-ku lokalnih zajednica, države, privrednih subjekata i nevladinih organizacija. Iz gore navede-nog se može zaključiti da je cilj ovog rada,pored osvrta na značaj formiranja biznis inkubato-ra u svetu, bližem okruženju i kod nas, da istakne potrebu za osnivanjem što većeg broja so-cijalnih biznis inkubatora kao rešenja za rešavanje nogomilanih socijalnih problema u druš-tvu kao i modela preduzetničke organizacije koji će uticati na ublažavanja posledica ekonom-ske krize koja je još u velikoj meri prisutna na našim prostorima.

Ključne reči: inkubator,socijalni,preduzetništvo

1. UvodRealizacija projekata vezanih za preduzetničke organizacije dosta je složen posao koji zahteva

primenjivu ideju za novi biznis, obezbeđenje potrebnih resursa,obezbeđenje izvore finansiranje kao i edukaciju preduzetnika, što u suštiini predstavlja veliki rizik. Kao posledica nedostatka izvora finanisranja, velikog rizika i tradicionalno neinovativne klima i kulture,kod nas još uvek nije izraže-na tendencija osnivanja preduzetničkih organizacija. Jedan od načina za podsticanje razvoja soci-jalnog preduzetništva i privrednog razvoja naše zemlje je osnivanje što većeg broja socijalnih pre-duzetničkih inkubatora uz podršku institucija vlasti kao i nevladinih organizacija.

Istraživanja koja su do sada vršena a odnose se na razvoj socijalnog preduzetništva u Srbiji, poka-zala su da još uvek nije nađeno adekvatno rešenje za brži socijalni i ekonomski razvoj. Rešenje ovog problema treba tražiti i sagledati u inoviranju razvoja socijalnog preduzetništva i privrede putem poslovnih inkubatora kao modela. Odgovarajućim proučavanjem, na odabranom uzorku potrebno je postaviti model koji će predstavljati potrebnu strategiju socijalnog preduzetništva,kako kod in-stitucija države(republičkih i lokalnih),privrednih subjekata,samostalnih preduzetnika,nevladinih organizacija,tako i u oblasti zakonodavstva koje uređuje ovu oblast.

Strategija ovakvih inkubatora je usmerena na razvijanje kreativnosti,edukaciji, na kombinova-nje i razvijanje talenata, tehnologije, kapitala, kao bitnih činioca za uspešno osnivanje novog soci-jalnog preduzeća. Ovako modelovani inkubatori trebali bi da učestvuju sa preduzetnikom kako po-

350 Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic: Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja...

jedincem tako i preduzetničkim grupama sve do komercijalizacije njihove poslovne zamisli i to do trenutka kada novo socijalno preduzeće postigne poverenje kod svojih poslovnih partnera i poč-ne da deluje potpuno samostalno. Uloga tako koncipiranih poslovnih inkubatora u podsticanju socijalnog razvoja je neophodna i značajna nebitno kojom se delatošću bavi.

U razvoju tržišnih privreda u kojima je poslovni inkubator prihvaćen kao jedan od načina za podsticanje socijanog preduzetništva i njegovog razvoja,napravljen je veoma značajan iskorak u održivom razvoju.

2. Socijalna ekonomijaSocijalna ekonomija preduzeća i organizacije su ekonomski i društveni akteri prisutni u svim

sektorima društva, koji su formirani u cilju zadovoljavanja potreba građana. Najveći doprinos tu-mačenju i promociji socijalne ekonomije u novije vreme pripisuje se EMES (istraživačkoj mreži koja je formirana u okviru zemalja Evropske unije 1996.godine). Prema rezultatima komparativ-nih istraživanja inovativnih oblika zapošljavanja koji su u toku u Evropi je do sada registrovano preko 40 različitih oblika udruživanja koji bi se mogli svrstati u aktere socijalne ekonomije, dok su najviše zastupljeni oblici alternativne ekonomije - socijalna preduzeća i socijalne kooperative. Socijalne ekonomije preduzeća i organizacije koje su naročito aktivne u sledećim oblastima: so-cijalna bezbednost, socijalna i zdravstvena usluga, osiguranja, bankarskih usluga, lokalne usluge, obrazovanje, obuka i istraživanje, društvene turizam, energetika, potrošačkih usluga, industrij-ske i poljoprivredne proizvodnje, rukotvorina , zgrada, stambena sredina i kooperativna stam-bena, povezan rad, kao iu oblasti kulture, sporta i rekreativne aktivnosti. Socijalne organizaciije su sastavni deo evropskog socijalnog modela i igraju važnu ulogu u okviru ciljeva evropske politi-ke, posebno za zapošljavanje, socijalna kohezija, preduzetničkog duha, upravljanja, lokalni razvoj itd. Socijalna ekonomija stvara nove poslove i ima kapacitet da se suoče sa izazovima današnji-ce, ne samo kroz radno-intenzivne proizvodnje, ali i kroz nove tehnologije. Ona takođe doprinosi socijalnoj integraciji ugroženih sektora društva. Povezivanjem ekonomske aspekte sa socijalnim aspektima, uspostavljanjem partnerstva sa javnim sektorom i privatnim preduzećima i sindikati-ma u cilju razvoja područja, čineći ih još kohezivni, Socijalna ekonomija pomaže preduzećima da dobiju lokalnu uporište u globalizovanoj ekonomiji.

Koncept razvoja socijalne ekonomije, podrazumijeva pluralizam različitih organizacija treće-ga sektora, i zavisno od tradicije, imaju različitu ulogu u europskim zemljama. Socijalna ekono-mija kao važan razvojni činioc na dnevnom je redu različitih tela EU, a projekti ovih organizacija mogu računati na veliku financijsku pomoć.Socijalna ekonomija naglašava”drugačiji pristup pre-duzetništva”, zasnovan na sledećim zajedničkim karakteristikama i vrednostima:

• Primat pojedinca i socijalnih ciljeva u kapitalu• Odbrana i realizacija principa solidarnosti i odgovornosti• Spoj interesa članica korisnika i opšteg interesa• Demokratska kontrola od strane članova, dobrovoljno i otvoreno članstvo, upravljanje

samostalnost i nezavisnost u odnosu na vlasti, viškovi su prvenstveno namenjeni za pro-jekte održivog razvoja, za članice usluga interesa i za opšti interes.

3.Kriterijumi za klasifikaciju socijalnog preduzetništva(emes)


Svetska ekonomija se sve više oslanja na tehnološke inovacije kao pokretač razvoja. Razvoj-ni modeli sugerišu poslovno-tehnološki inkubator kao jednu od najuspešnijih metoda za podršku inovacijama i pretvaranje inovacija u praktičnu tehnologiju.

3.1.Ekonomski kriterijumi • Kontinuirana aktivnost na proizvodnji robe i/ili usluga • Visok nivo autonomije od javnog sektora i donacija• Značajan nivo ekonomskog rizika • Minimalna količina plaćenog rada

3.2.Socijalni kriterijumi • Jasan cilj za zajednicu • Inicijativa pokrenuta od strane grupe građana • Moć donošenja odluke nije zasnovana na vlasništvu kapitala• Participativna priroda • Ograničena raspodela profita

4. Koncept društvene kohezija danasSocijalna kohezija predstavlja sposobnost društva da obezbedi korist svim svojim članovima

društva uz maksimalno smanjivanje razlika i izbegavanje marginalizacije u društvu. Koncept druš-tvene kohezije kao jedan ciljeva evropskog socijalnog projekta baziran je na analizi više različi-tih istraživačkih pristupa, sumiranih u dokumentima EU. Postoje dve osnovne dimenzije socijal-ne kohezije:

• Prva dimenzija je redukcija socijalnih razlika i unapređenje kvaliteta života, odnosno, sma-njenje socijalne isključenosti.

• Druga dimenzija socijalne kohezije je jačanje socijalnih relacija, interakcija i veza u društvu što ustvari predstavlja tzv. socijalni kapital konkretnog društva.

U procesu pripremanja EU ka usvojenom sistemu socijalnog izveštavanja i merenja socijalnog blagostanja, date su jasne, konkretne preporuke da do određenog stepena, ove dve osnovne di-menzije društvene kohezije treba posmatrati nezavisno i odvojeno jednu od druge. Koncept soci-jalnog kapitala ili interakcija u društvu podrazumeva tri nivoa manifestacije (CIRIEC):

• nivo interpersonalnih odnosa (porodica, prijatelji, susedi)• nivo udruženja i organizacija: klubovi, firme, političke partije • makro nivo socijalnih institucija

5. Socijalno preduzetništvo danasSocijalno preduzetništva danas zapošljava oko 40 miliona ljudi u svetu. Preko 200 miliona vo-

lontera angažovano je u realizaciji socijalnog preduzetništva u svetu. Oko 30 Svetskih Univerziteta u svojim programima imaju socijalno preduzetništvo:Kolumbija,Harvard Stanford, Oksford( Stefan Immerfall,1999). Svakodnevno se susrećemo sa terminologijom „socijalnog preduzetništva“. To je model razvoja privrede veoma pogodan vremenu u kojem živimo.

Socijalno preduzetništvo danas obuhvata različite modele koje sprovode razni subjekti (u okvi-ru državnog, privatnog i neprofitnog sektora), pri čemu se pokušavaju ostvariti socijalni, ekonom-ski i ekološki ciljevi. Za razliku od tradicionalnog i korporativnog preduzetništva, čiji su prioritet-ni ciljevi fokusirani na postizanje i uvećanje profita, aktivnosti socijalnog preduzetništva uvek su usmerene na stvaranje društveno korisnih vrednosti.

6. Modeli socijalnog preduzetništva u EUEvropska komisija defineše poslovni inkubator kao mesto gde su novoosnovane firme skonce-

trisane na organičenom prostoru. Njegov cilj je da poveća šanse za rast ovih firmi, kao i da pove-ća broj firmi koje opstaju tako što će im obezbediti jedan model-objekat,sa uobičajenim pomaga-lima (faks,računari i dr.) kao usluge menadžerske i podrške druge vrste. Glavni akcenat je na lokal-nom razvoju i kreiranju radnih mesta.Orijentacija na tehnologiju je često od marginalnog znača-ja (Edit Lukacs, 2005).

U svetu postoji mnogo različitih modela socijalnih organizacija,u zavisnosti od lokalnih uslova,razvijali su se i modeli. Modeli socijalnog preduzetništva u EU su:

• Socijalne zadruge• Organizacije civilnog društva• Fondacije• Socijalne poslovne organizacijeDanas u EU ima oko 2 miliona socijalnih poslovnih organizacija ili oko 10% od ukupnog broja I

one zapošljavaju oko 11 miliona ljudi ili 6% od ukupnog broja zaposlenih (Charles Leadbeater,1997.).

7. Modeli socijalnog preduzetništva u SrbijiProblemi sa kojima se suočavaju socijalna preduzeća u Srbiji tema su mnogih istraživanja i ana-

liza. Socijalno preduzeće predstavlja novi model smanjenja siromaštva i stvaranja novih radnih mesta“. Po EMES-u,civilno društvo u Srbiji ima ograničeni, ali stabilni potencijal za razvoj aktivno-sti socijalnih preduzeća. U Srbiji je u 2008.godiini broj socijalnih organizacija je iznosio 1160 a nji-hova struktura je bila (Dr Slobodan Cvejić,dr Marija Babović i Olivera Vuković,2007):

• 162 NVO • 898 socijalnih zadruga • 24 zavisne spin-off organizacije • 55 socijalne organizacije za lica sa invaliditetom • 6 poslovnih inkubatora • 13 organizacija za razvoj malih i srednjih preduzeća • 2 organizacije drugog oblika Socijalna preduzeća (SP) mogu biti različita po organizaciji i strukturi, ali sva imaju vrlo jasnu

socijalnu i javnu svrhu, ostvareni profit reinvestiraju i neprofitna su, a koriste se preduzetništvom radi ostvarivanja svog socijalnog cilja.

8. Poslovni inkubatori-model socijalnog preduzetništvaPoslovni inkubator predstavlja element socijalne preduzetničke infrastrukture. Poslovni inku-

bator pruža mogućnost malim i srednjim preduzećima (MSP) da posluju na jednom mestu i kori-



ste zajednički prostor na sasvim novi način. Poslovni inkubatori se instaliraju na način kako bi za-dovoljili potrebe lokalne zajednice,a model njihovog delovanja je najefikasniji kada je u pitanju opstanak poslovne organizacije. Nosioci instaliranja inkubatora su sve više univerziteti čiji je cilj da podstaknu i na vrlo konkretan način pokažu logistiku u osnivanju i razvoju spin-off i spin-out kompanija.

9.1. Značaj socijalnih inkubatoraZnačaj socijalnog preduzetništva shvatile su zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji, tako da one

u novije vreme u prvi plan ističu potrebu za primenom socijalnog preduzetništva. Ove zemlje ko-riste uglavnom iskustva razvijenih zemalja, u čemu ih pomažu institucije vlasti,institucije civilnog društva i nevladine organizacije. Mnoge od ovih institucija su novina u privredama u tranziciji, i nedostaju im preduzetničke veštine, a potrebni su im ljudski i finansijski resursi da bi bile efikasne. Među tim institucijama podrške veoma značajnu ulogu imaju socijalni preduzetnički inkubatori, inovativni centri, industrijski parkovi, tehnoparkovi i sl. za ohrabrivanje malih preduzeća i pružanja podrške preduzetnicima za opstanak u toku početnog perioda rada, kada su najranjivija.

Kao model za razvoj socijalnog preduzetništva, preduzetnički (poslovni) inkubatori predstavlja-ju bitan činioc razvoja privrede.

Ako su nam prisutne činjenice da najveći socijalnih organizacija dožive svoj krah u prvoj godini poslovanja,onda nam se nameće logičan zaključak da je inkubator najbolji model socijalnog pre-duzetnštva.

9.2. Usluge koje treba da pruži socijlni preduzetnički inkubator u Srbiji

Različite vrste inkubatora pružaju različite usluge,u zavisnosti od potreba i problema sa kojima se suočavaju kako na republičkom tako i na lokalnom nivou. Bitan element je obezbeđenje pozi-tivnog okruženja u kojem socijalna preduzeća mogu brzo započeti i razvijati svoje poslovanje. Ovo će se postići tako što će se pružiti podrška kada je u pitanju:

• zakup prostora pod povoljnim uslovima za preduzetnike početnike• logistika u vođenju posla korisnicima inkubatora• zajedničko vođenje administracije za korisnike inkubatora• zakup prostora pod parolom „lako unutra još lakše napolje”• pomoć u dobijanju finansijskih sredstava za poslovanje• stvaranje mogućnosti povezivanja biznisa• mentorstvo zajednice (opštine, pokrajine,republike)Poslovni Inkubator motiviše poslovne organizacije da što pre postanu samostalne i da napu-

ste isti kad: • imaju formiran menadžment organizacije• su obezbedile siguran izvor finansiranja• im proizvod ili usluga obezbeđuju stvaranje profitaSavremena poslovna inkubacija nudi veliki izbor kako strateških tako i operativnih usluga i za

sve korisnike koje su fokusirane na pružanju pomoći preduzetnicima da započnu i/ili razviju teh-nološki zasnovana preduzeća.

Zaključak:Poslovni inkubatori su model socijalnih organizacija o kojima se u Srbiji još uvek malo govori.

Jedna od osnovnih ciljnih grupa razvoja socijalanog preduzeništva na lokalnom nivou su socijal-ne organizacije tipa poslovnih inkubatoru. Ovim modelom socijalne organizacije smanjuje se broj propadanja socijalnih organizacija u prvim fazama njihovog postojanja.

Socijalni preduzetnički inkubatori treba da preduzetnicima i građanima omoguće organizo-van pristup uslugama edukacije i savetima u korišćenju kapaciteta omogući opstanak na tržištu.

Poslovna inkubacija je ekonomski razvojni model u različitim formama vlasništva instaliran da pomogne nosiocima socijalnih i privrednih aktivnosti da ubrzaju svoj razvoj i uspeh.

Uloga socijalnih preduzetničkih inkubatora još uvek nije zaživela na teritoriji Srbije, i ako je pri-sutan veliki broj preduzetničkih (poslovnih) inkubatora, koji se bave raznim delatnostima.

Uvođenjem ovakvih socijalnih preduzetničkih inkubatora rešili bi se socijalni problemi u druš-tvu i unapredio bi se razvoj lokalnih zajednica.

Primenom ovakvih modela preduzetničkih inkubatora rešili bi se problemi kako u poljoprivre-di tako i u drugim granama privrede u Srbiji.



Business (business) incubator model-faster development of social entrepreneurship

AbstractThe establishment and functioning of social business incubators in Serbia should become a priority for the development of social entrepreneurship and economic development stra-tegy of Serbia, which should create conditions for strengthening economic capacities, pro-moting regional and international cooperation, and to become the holder of the key compo-nents of national innovation system. It is generally known that the economy predstavja fo-undation on which everything rests (construction, culture, education and health) and there-fore it is necessary as soon as possible to find adequate solutions for its faster development, and one of those solutions might be just the boost the development of entrepreneurial cul-ture , which should be enriched with new models of entrepreneurial organizations and one of these models is the social and business incubators that would be formed with a maximum support of local communities, government, businesses and NGOs. From the above it can be concluded the aim of this work, in addition to addressing the importance of establishing a business incubator in the world, the immediate neighborhood and in our country, to highli-ght the need for the establishment of a large number of social business incubator as nogo-milanih solutions to address social problems in society as well as models of entrepreneurial organization that will affect the mitigation of the economic crisis that is still very much pre-sent in our region.

Key words: incubator, social, entrepreneurship

Literatura1. Socijalno preduzetnistvo(modeli,komparativna praksa i pravni okvir socijalnog preduzetništva u Srbiji),tipologija

socijalnoh preduzeća po EMES-u(«emergence of social enterprises in Europe»)2011,str,172. CIRIEC (International Centre of Research and Information on the Public, Social and Cooperative Economy)

Međunarodni centar za istraživanje i informacije o javnoj, socijalnoj i zadružnoj ekonomiji 20073. Praćenje društvene isključenosti u Srbiji,2008.god.str.3,Immerfall, Socijalni kapital Nemačke, 1999.g4. Edit Lukacs,The economic role os SMEs inn world economy,especially in Evrope,Insitute of bisiness

sciences,University of Miskolc,2005.5. Charles Leadbeater,Rast socijalnog preduzetništva,1997.g.6. DrSlobodan Cvejić,drMarija Babović i Olivera Vuković, Mapiranje socijalnih preduzeća u Srbiji,2008.g. str.32.

Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva

Emil Priskić, Sveučilište u Puli, Odjel za ekonomiju. Mijo Mirković, Poslijediplomski doktorski studij, Radnička 2, Opatija 51414, Hrvatska, mob: +385 (0)91 1899551, fax/tel: +385 (0)51 271243 , mail: [email protected]; epriskic@unipuhr Lucija Bačić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni stručni centar za stručne studije, Heinzelova 55, Zagreb 10000

Sažetak Intencija je pokretanje stečaja u pravom trenutku kako bi stečajna masa bila dovoljna za na-mirenje vjerovnika, radnika, poreznih i drugih davanja državi te se omogućilo kvalitetno re-strukturiranje trgovačkog društva. Restrukturiranje trgovačkog društva provodi se kroz za-konski definiran termin „stečajni plan“. Praksa provođenja stečajeva u RH pokazala je da su dosadašnji stečajni postupci bili uglavnom pokrenuti kada više nije bilo moguće revitalizira-ti trgovačko društvo. Zakon o stečaju od dana usvajanja 1996. godine do danas mijenjan je 6 puta (posljednja izmjena napravljena je 2006. godine). Trenutno je u fazi usvajanja novog Za-kona o stečaju koji bi trebao poboljšati njegovu primjenu i samim tim omogućiti bolji rezul-tat za sve sudionike stečaja. Pravodobno pokretanje stečaja velika je šansa za nastavak po-slovanja trgovačkog društva, a ne samo pokušaj namirenja obveza ili dijela obveza i njego-va likvidacija.

Ključne riječi: stečaj, trgovačko društvo, zakon, revitalizacija

1. UvodZakonski okviri pokretanja stečaja jasno su definirani Stečajnim zakonom (NN RH 44/96 do

25/12 ), koji kaže da su razlozi pokretanja stečaja nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. Nes-posoban za plaćanje smatra se dužnik koji ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane ob-veze, preciznije ukoliko ima evidentirane nepodmirene novčane obveze kod banke koja za nje-ga obavlja poslove platnog prometa u razdoblju dužem od 60 dana. Dužnik se smatra prezadužen ukoliko njegova imovina ne pokriva postojeće obveze. Također, dužnik se obvezuje istim zakonom podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u roku od 21 dan od nastupanja nesposobno-sti za plaćanje.

Znanstveni pristup predviđanja stečaja nudi nam veliku mogućnost odabira statističkih i ma-tematičkih metoda za predviđanje stečaja, a osnova modela sastoji se u implementaciji odgova-rajućih kvantitativnih metoda. Pojednostavljeno rečeno znanstveni pristup pokušava pronaći pri-kladne varijable signifikantne za predviđanje stečaja i izvesti njihovu kombinaciju za što preciznije predviđanje financijskog stanja u vremenski neograničenom roku.

Suvremeni kontroling, ukoliko ga je trgovačko društvo implementiralo, mora signalizirati insol-ventnost putem svojih uobičajenih instrumenata kao što su: proračun novčanih tokova, uspored-ba s konkurencijom, usporedba troškova i učinaka, SWOT analiza, analiza vrijednosti i dr.

358 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva

Kontroling, između ostalog, ima i funkciju pripreme trgovačkog društva na nadolazeću opa-snost platne nesposobnosti te samim time u kontroliranim okolnostima uvesti trgovačko društvo u proces stečajnog postupka.

Cilj je ovog rada prikazati statistike stečajeva u Hrvatskoj te ukazati na neučinkovitost stečaj-nog postupaka u Republici Hrvatskoj s aspekta revitalizacije trgovačkog društva. Statističke regije, kojih ima ukupno sedam, determinirane su područjem jurisdikcije trgovačkih sudova.

2. Ustojstvo trgovačkih sudova u Republici HrvatskojStečajni postupak u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je trgovačkih sudova. U prvom ih stup-

nju ima sedam i djeluju prema teritorijalnoj nadležnosti :• Trgovački sud u Bjelovaru za područja Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske župa-

nije• Trgovački sud u Osijeku za područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-po-

savske i Požeško-slavonske županije• Trgovački sud u Rijeci za područja Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije• Trgovački sud u Splitu za područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije• Trgovački sud u Varaždinu za područja Varaždinske, Međimurske i Koprivničko-križevačke

županije• Trgovački sud u Zadru za područja Zadarske i Šibensko-kninske županije• Trgovački sud u Zagrebu za područja Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske i

Zagrebačke županije i Grada ZagrebaVisoki trgovački sud Republike Hrvatske ustanovljen je za cijelo područje Republike Hrvatske

sa sjedištem u Zagrebu. Odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju, o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova i obavlja druge poslove određe-ne zakonom.

3. Stečajni postupakStečajni postupak jest postupak u kojem osim sudskih tijela sudjeluju i izvansudska tijela: ste-

čajni upravitelj, skupština i odbor vjerovnika. Stečajni postupak nema mogućnost ponavljanja po-stupka ili povrata u prijašnje stanje, a institut revizije moguć je samo u iznimnim slučajevima.

Vremensko trajanje stečajnog postupka nije ograničeno, međutim može se reći da je formal-no ograničeno trajanjem imenovanja stečajnog upravitelja na rok od godinu i pol dana (čl.27. st1. Stečajnog zakona).

Stečajni postupak može se provesti samo nad pravnim osobama, trgovcem pojedincem i obrt-nikom. (čl.1. st.2. Stečajnog zakona).

Stečajni postupak ima dva moguća izlaska iz stečaja i to: likvidaciju i brisanje iz sudskog registra ili restrukturiranje u stečaju i vjerojatno nastavak poslovanja u nekoj novoj vlasničkoj strukturi.

4. Znanstveni pristup predviđanja stečajaUvijek aktualna problematika stečaja potaknula je niz autora na istraživanje navedenog područja te

je znanstveni pristup istraživanja stečaja doveo do niza modela izvedenih korištenjem statističkih i mate-matičkih metoda. Neki od najznačajnijih autora i metoda jesu:


• William H. Beaver koji je na empirijskom istraživanju dokazivao „nesposobnost poslovnog subjek-ta da podmiri dospjele financijske obveze“ (Beawer, 1966,71)

• Edward I. Altman razvio je model za predviđanje stečaja pod nazivom Z-score (Tearney,Vitezić, 1971)

• James A. Ohlson razvio je 1980. godine tzv. Ohlsonove modele predviđanja stečajeva (tri modela) s postotkom preciznosti iznad 92% do 96%, ovisno o modelu

• Peter Kralicek, koji je svrstan u numeričke istraživače, izveo je model za predviđanje stečaja pro-vodeći multivarijantnu diskriminantnu analizu

Financijski pokazatelji najčešće su korišteni kao instrumenti istraživanja predviđanja stečaja, ali sve veću važnost zauzimaju kvalitativni pokazatelji, odnosno varijable povezane s korporativnim upravlja-njem i situacijom u okruženju. Njihova kombinacija zasigurno će rezultirati daljnjim poboljšanjima na po-dručju predviđanja stečaja.

5. Statistika stečajeva u Republici HrvatskojU Republici Hrvatskoj niti jedna institucija ne vodi statistiku stečajeva tako da je do podataka goto-

vo nemoguće doći, a način prikupljanja podataka moguć je jedino u direktnoj komunikaciji sa svakim od Trgovačkih sudova. To iziskuje puno vremena i realnu mogućnost da neki od Trgovačkih sudova neće u očekivanom vremenu odgovoriti na upitnik i dostaviti zatražene informacije. Podatke za narednu stati-stičku analizu uspjela je, u roku od dva mjeseca, posredstvom Visokog trgovačkog suda prikupiti jedna parlamentarna politička stranka radi priprema za otvaranja parlamentarne rasprave na temu stečajeva.

5.1. Prikaz statističkih podataka stečajeva, radnika, tražbina radnika i tražbina Republike Hrvatske prema teritorijalnoj nadležnosti trgovačkih sudova

Podatci iz Tablice 1 prikazani su kroz grafove koji analiziraju broj stečajnih postupaka, količinu izgubljenih radnih mjesta, iznos naplaćenih potraživanja radnika i države prema teritorijalnoj nad-ležnosti Trgovačkih sudova.

Tablica 1 - statistički podaci broja radnika, tražbina radnika i tražbina Republike Hrvatske prema teritorijalnoj nadležnosti Tgovačkih sudova

SudBroj

predmeta

Broj radnika kod

otvaranja s teča jnog postupka

Broj radnika

zapos lenih na

31.1.2012.

Iznos utvrđenih tražbina radnika

Iznos namirenih tražbina radnika

Iznos utveđenih tražbina RH

Iznos namirenih tražbina RH

TS Bjelovar 21 1.079 23 37.266.165 11.893.799 115.881.768 1.551.266TS Osijek 107 3.659 117 205.847.393 92.732.272 939.898.469 334.661.760TS Rijeka 635 2.749 437 804.686.506 153.576.821 1.217.907.359 115.623.415TS Split 129 2.359 138 308.806.553 132.129.370 546.623.405 45.961.790TS Varaždin 71 2.817 923 134.810.243 32.613.486 578.419.058 13.731.095TS Zadar 25 482 38 39.575.247 11.369.855 71.858.140 6.051.451TS Zagreb 297 8.591 669 360.053.552 174.873.403 862.150.658 119.599.706UKUPNO 1.285 21.736 2.345 1.891.045.659 609.189.007 4.332.738.857 637.180.483

Izvor: Visoki trgovački sud, obrada: autor

Analizirajući podatke iz tablice 1 vidimo da se na dan 31.01.2012. u RH vodi ukupno 1285 stečaj-nih postupaka, od čega najveći broj postupaka u Trgovačkom sudu Rijeka. Ukupan broj radnika zapo-slenih u trgovačkim društvima na dan otvaranja stečajnog postupka jest 21736, ukupan broja radni-ka zaposlenih na dan 31.01.2012. jest 2345. Kroz stečaj je izgubljeno ukupno 19391 radno mjesto ili 89%. Iznos ukupnih utvrđenih tražbina radnika iznosi 1,891 miljardi kuna; iznos namirenih tražbina jest 609,2 milijuna kuna; razlika između utvrđenih i namirenih tražbina radnika u stečaju iznosi 1.28 milijardi kuna, odnosno namireno je 32% radničkih potraživanja. Državna potraživanja iznosila su 4.3 miljarde kuna, a naplaćeno je 637.2 milijuna kuna ili 15% ukupnog potraživanja.

Grafikon 1 – Pokazatelj broja otvorenih stečajnih postupaka prema sjedištu Trgovačkog suda na 31.01.2012.

Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor

Grafikon 1 pokazuje da je najveći broj otvorenih stečajnih postupaka u Trgovačkom sudu u Ri-jeci 635 i čini 49% ukupnih stečajnih postupaka otvorenih na 31.01.2012., a najmanji broj postu-paka vodi se u Trgovačkom sudu u Bjelovaru 21, odnosno 2% ukupnih stečajnih postupaka. Uku-pan broj stečajeva koji se vode u RH na 31.01.2012. godine jest 1.285.



Grafikon 2 – Pokazatelj broja izgubljenih radnih mjesta prema sjedištu Trgovačkog suda od 1996. do 31.01.2012.


Grafikon 2 predstavlja broj izgubljenih radnih mjesta prema sjedištu Trgovačkih sudova i uku-pni broj izgubljenih radnih mjesta do 31.01.2012. Na području Trgovačkog suda u Zagrebu izgu-bljeno je 7.922 radnih mjesta, odnosno 92% radnih mjesta u trenutku otvaranja stečajnog postup-ka, a najmanje ih je izgubljeno na području Trgovačkog suda u Zadru i to 444 radna mjesta, tako-đer 92%. Najgori pokazatelj je onaj Trgovačkog suda u Bjelovaru gdje je kroz stečajeve izgubljeno čak 98% radnih mjesta.

Grafikon 3 – Pokazatelj odnosa utvrđenih tražbina radnika i namirenih tražbina radnika od 1996. do 31.01.2012. prema sjedištu Trgovačkog društva


Iz grafikona 3 vidljivo je da je najslabiji učinak prema pokazatelju namirenih tražbina radnika na području Trgovačkog suda Rijeka, gdje je od 804,7 mil kn utvrđenih tražbina radnika namire-no 153,6 milijuna kuna ili 19%. Najbolji rezultat namirenih tražbina je u Trgovačkom sudu Zagreb, gdje je od utvrđenih potraživanja radnika od 360,1 milijuna kuna namireno 174,9 milijuna kuna ili 49%. Ukupni iznos utvrđenih tražbina radnika svih stečajnih postupaka do 31.01.2012. iznosi 1,891 milijardu kuna, a ukupni iznos namirenih tražbina 609,2 milijuna kuna ili 32%.



Grafikon 4 - pokazatelj odnosa utvrđenih tražbina RH i namirenih tražbina RH od 1996. do 31.01.2012. prema sjedištu trgovačkog suda


Grafikon 4 prikazuje nam odnos utvrđenih tražbina Republike Hrvatske u odnosu na namire-ne tražbine pa zaključujemo da je država ukupno imala u promatranom periodu do 31.01. 2012. godine 4,333 miljardi kuna potraživanja od trgovačkih društava u stečaju, a naplatila je 165,6 mi-lijuna kuna ili 4%. Najbolji omjer naplate postignut je na Trgovačkom sudu u Osijeku gdje je iznos utvrđenih tražbina bio 939,9 milijuna kuna, a namireno je 334,6 milijuna kuna ili 36%, a najgori na Trgovačkom sudu u Bjelovaru gdje je iznos utvrđenih tražbina bio 115,9 milijuna kuna, a namire-no je 1,6 milijuna kuna ili 1%.

5.2. Prikaz statističkih podataka broja otvorenih stečajnih postupaka, broj radnika, tražbina radnika i tražbina prema Republici Hrvatskoj prema godini otvaranja stečajnih postupaka

Podatci prikazani u Tablici 2 bit će preglednije obrađeni u daljnjim grafičkim oblicima kroz de-taljniju obradu broja stečajeva, zaposlenosti i tražbina od strane radnika i države.

Tablica 2 – statistički podaci broja otvorenih stečajnih postupaka, broj radnika, tražbina radnika i tražbina prema RH prema godini otvaranja stečajnih postupaka

Izvor: Visoki trgovački sud, obrada: autor

Analizirajući Tablicu 2 pokazatelji godina otvaranja stečajnog postupka i broj predmeta otkriva-ju nam dužine trajanja stečajnih postupaka pa se može utvrditi da se stečajni postupci duži od dvi-je godine (otvoreni 2009.godine i prije) provode u 271 trgovačkom društvu, što čini 21% ukupnih predmeta. Ukupna suma potraživanja radnika iz stečajnih postupaka koji su duži od 2 godine iznio-si 798, 3 milijuna kuna, što čini 61% ukupnog potraživanja stečajnih postupaka starijih od dvije go-dine. Država se u postupcima dužim od dvije godine pokušala namiriti s 1,912 milijarde kuna, što čini 44% ukupnog potraživanja stečajnih postupaka starijih od dvije godine.



Grafikon 4 – Pokazatelj broja otvorenih stečajnih postupaka prema dužini trajanja

Izvor: Visoki trgovački sud; obrada autor

Grafikon 4 pokazuje nam da u RH ima 85 stečajnih postupaka koji traju 10 i više godina i čine 7% ukupno otvorenih stečajnih postupaka, 173 postupka koja traju 5 i više godina i čine 13% otvorenih postupaka i 271 postupak koji traje 2 i više godina, a čini 21% otvorenih stečajnih postupaka.

Grafikon 5 – Pokazatelj iznosa broja radnika kod otvaranja stečajnog postupka i broja radnika zaposlenih na dan 31.01.2012. prema dužini trajanja stečajnih postupaka


Grafikon 5 otkriva podatak da je u stečajnim postupcima koji traju 10 i više godina u trenut-ku otvaranja stečaja bilo zaposleno 10680 radnika, a na 31.01.2012. samo 504 radnika ili 5%; za postupke koji traju 5 i više godina kod otvaranja stečaja bio je zaposleno 12397 radnika, na 31.01.2012. broj od 561 radnika ili 5%, a kod postupka koji traje 2 i više godina kod otvaranja 15651 radnik, na 31.01.2012. broj od 1211 radnika ili 8%.

Zaključuje se da je dužina trajanja stečajnog postupka obrnuto proporcionalna očuvanju zapo-slenosti, odnosno što stečaj duže traje to je zaposlenost manja.

Grafikon 6 – Pokazatelj iznosa utvrđenih tražbina radnika i namirenih tražbina radnika prema dužini trajanja stečajnih postupaka


Grafikon 6 prikazuje nam učinkovitost naplate kod stečajnih postupaka u odnosu na dužinu trajanja postupaka. Postupci koji traju 10 i više godina na ukupni iznos utvrđenih tražbina od 485,2 milijuna kuna imaju učinkovitost naplate od 357, 4 milijuna kuna ili 74%; kod onih koji traju 5 i više godina učinkovitost naplate iznosi 70%, a kod onih koji traju 2 i više godina 61% što znači da se proporcionalno dužini trajanja postupaka povećava i učinkovitost naplate radničkih potraživanja. Iz navedenog se može zaključiti da je vremenski proces unovčavanja materijalnih dobara društva dugotrajan i pozitivno utječe na isplatu radničkih tražbina.



Grafikon 7 – Pokazatelj iznosa utvrđenih tražbina RH i namirenih tražbina RH prema dužini traja-nja stečajnih postupaka


Grafikon 7 prikazuje učinkovitost namirenja tražbina Republike Hrvatske kod stečajnih postu-paka u odnosu na dužinu trajanja postupaka. Postupci koji traju 10 i više godina na ukupni iznos utvrđenih tražbina od 885,9 milijuna kuna imaju učinkovitost naplate od 242,8 milijuna kuna ili 27%, kod onih koji traju 5 i više godina učinkovitost namirenja iznosi 42%, a kod onih koji traju 2 i više godina 31%. Ukupna učinkovitost namirenja državnih potraživanja iznosi 15%, odnosno od 4,333 miljarde kuna uspjelo se naplatiti 631,7 milijuna kuna.

6. ZaključakDanašnji tržišni uvjeti odlikuju se dinamikom i jakom konkurentnošću i nameću konstantnu

borbu za opstanak trgovačkih društva, a oni koji nisu dovoljno učinkoviti dovode se u situaciju in-solventnosti i stečaja. Može se zaključiti da u hrvatskoj tranzicijskoj ekonomiji stečaj predstavlja ujedno i eliminaciju trgovačkog društva. Teorija restrukturiranja u stečaju počiva na potencijalnim ekonomskim i socijalnim prednostima koje proizlaze iz procesa sanacije poduzeća u poteškoćama te očuvanja imovine umjesto likvidacije. Empirija stečajnih postupaka dokazuje da u Hrvatskoj go-tovo i nema stečaja u funkciji revitalizacije jer je to uspjelo u desetak stečajnih postupaka u odno-su na tisuću i tristo otvorenih stečajeva. Statistika koja obuhvaća proces stečaja u Hrvatskoj loše je obrađena i neorganizirana te samim tim supstituira krug interesa za problematiku koju generi-raju stečajevi. Statistika stečajeva prikazana u ovom radu pokazuje zabrinjavajuće rezultate i za-sigurno upućuje na potrebu za promjenama u legislativi koja determinira stečaj. Problem stečaja jest njegova neefikasnost i dužina trajanja pa stoga i rezultira neučinkovitošću namirenja radnič-kih i državnih potraživanja, potraživanja vjerovnika i dovodi do gubitka velikog broja radnih mje-

sta. Rješenje je u zakonskom ograničenju trajanja stečajnog postupka i u mogućem uvođenju in-stituta prisilne nagodbe vjerovnika i dužnika prije otvaranja stečajnog postupka. Izvedene analize i prikazani rezultati daju poticajnu osnovu za daljnje istraživanje u domeni stečajeva.

Bankruptcy as a Function of Company Revitalisation

Abstract The intention is to initiate the bankruptcy at the right time, so that the bankruptcy estate could be sufficient for the settlement of creditors, workers, tax and other state benefits, and enable the quality company restructuring. The restructuring of the company is imple-mented through legally defined term “reorganization plan”. The practice of implementing bankruptcies in Croatia has shown that the current bankruptcy proceedings were initiated mainly when it was not possible to revitalize the company. Law on Bankruptcy of the adop-tion of 1996th year to date was changed 6 times (the last change was made in 2006. year). Currently is in the stage of adopting the new Law on Bankruptcy, which should improve its application and thus provide a better result for all participants in bankruptcy. Timely initia-tion of bankruptcy is a great chance to continue the operations of the company, rather than attempt the settlement of obligations or work obligations and its liquidation.

Keywords: bankruptcy, company, law, revitalization

LiteraturaBeawer, W. H., (1966), Financial Ratios as a Predictors of Failure, Empirical Research in Accounting: Selected Studi-

es, Supplement to Journal of Accounting Research, 71 – 111.Osmanagić Bedenik, N., (2007) Kontroling: Abeceda poslovnog uspjeha, 3. Promjenjeno izdanje, Zagreb, Školska

knjigaOhlson,J.A.,(1980), Financial Ratios and the Probabilistic Prediction of Bankruptey 18 (1):109-131Sajter,D., (2007) Regionalna iniciranost stečajeva u Republlici Hrvatskoj, Ekonomski vjesnik, Ekonomski fakultet u

OsijekuSchonfelder,B. (2002.) Ekonomska analiza zakona o stečaju: pregled literature Financijska teorija i praksa 26 (3) str.

675-690 Zenzerović, R., Ticijan Peruško (2006) Kratki osvrt na modele za predviđanja stečaja UDK 347.736:336.02]:303.7http://www.aorps.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=57&Itemid=68 (Sačuvano:22.04.2010.) http://www.laburisti.com/index.php?start=10&storytopic=0 (Sačuvano:01.04.2010.)http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_06_44_852.html (Sačuvano:22.02.2010.)http://www.vtsrh.hr/index.php?page=headquarters&lang=hr (Sačuvano:22.04.2010.)


Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

Republike Srbije

Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić

SažetakUloga i značaj poljoprivredno-prehrambenog sektora u svetu, sve više se usmerava od sta-tusa tradicionalne privredne delatnosti, ka strateškoj komponenti snabdevanja stanovništva dovoljnim količinama kvalitetne i bezbedene hrane. U savremenim privredno-tržišnim okol-nostima, neizvesnost od moguće nestašice hrane je izrazitija i kompleksnija, jer je kriza hrane i poljoprivrede, povezana sa svetskim problemima u snabdevanju važnim resursima poput energije, mineralnih sirovina, vode, ali i dubokom i strukturnom deformacijom privrednog i finansijskog sistema. Istovremeno, vladajuća ekonomska paradigma, naročito u razvijenim ekonomijama sveta, ističe, da umesto tradicionalnog koncepta, poljoprivredno-prehrambe-ni sektor treba razvijati kao koncept novih preduzetničkih mogućnosti. U novim, izmenjenim i otežanim privrednim uslovima, na nacionalnom i globalnom nivou, pred poljoprivredno-prehrambenim sektorom Srbije, nalaze se izazovi povećanja proizvodnje i produktivnosti, za-državanja postojećih i pronalaženja novih tržišta, prilagođavanja pravilima i standardima EU i STO, rasta konkurencije kroz otvaranje tržišta za proizvode iz drugih zemalja, osvajanja i pri-mene novih tehnologija i drugih uslova koji će uticati na njenu strukturu i dinamiku razvoja.

Ključne reči: razvoj, poljoprivreda, preduzetništvo, hrana

UvodPoljoprivredno-prehrambeni sektor je važan segment domaće ekonomije, sa učešćem u BDP-u

od oko 15% i u strukturi ukupnog izvoza sa oko 25%. Sposobnost srpske poljoprivrede da se nosi sa konkurentnim pritiscima rastuće liberalizacije trgovine, imaće uticaja na ukupnu makroekonom-sku stabilnost i održivost privrede i društva kao celine. Poljoprivredu Srbije karakterišu određene komparativne prednosti sa stanovišta dobre kombinacije prirodnih resursa i klimatskih uslova, što pogoduje gotovo svim vrstama proizvodnje. U sadašnjim okolnostima, od ove privredne delatno-sti se očekuju maksimalna tržišna valorizacija prirodnih i ljudskih resursa kojima raspolaže, profita-bilni proizvodni programi, veća pokrivenost domaćeg tržišta, snažnija izvozna orijentisanost i oču-vanje životne sredine. Osim toga, poljoprivredna i prehrambena industrija, kao jedini relativno vi-talni sektori u domaćoj privredi, treba da doprinesu širenju preduzetništva i ruralnom razvoju, što je izuzetno značajno u kontekstu ukupnog privrednog napretka.

1 Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, 21000 Novi Sad, Republika Srbija2 Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11000 Beograd, Republika Srbija

372 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva...

1. Uloga i značaj poljoprivredno- prehrambenog sektora u Republici Srbiji

Poljoprivreda predstavlja jednu od strateških privrednih grana svake zemlje. Njena razvije-nost opredeljuje uslove za prehranu stanovništva, zaposlenost u ruralnim područjima i najvažniji je faktor razvoja prerađivačke industrije, turizma i trgovine. Ova grana ima veliki značaj u podsti-canju razvoja drugih delatnosti koje je snabdevaju potrebnim reprodukcionim materijalom. Važan je izvor sirovina i tražnje za mnoge industrijske proizvode, posebno mineralna đubriva, pesticide, poljoprivredne mašine i različite robe široke potrošnje. Istovremeno, postoji veliki broj poslovnih mogućnosti koji se mogu pokrenuti u poljoprivredi i srodnim sektorima, pre svega u prehrambe-noj industriji. Brz rast poljoprivrede je od suštinskog značaja, ne samo za postizanje bezbednosti u hrani i stvarenje prihoda u ruralnim oblastima, već i u smanjenju siromaštvo i poboljšanju kva-liteta života. Dinamičan razvoj u poljoprivredi, ima veliki uticaj i na druge sektore, što dovodi do ostvarivanja koristi u celoj ekonomiji i kod najvećeg broja stanovnika.

Poljoprivreda ima važnu ulogu u ukupnom razvitku privrede Republike Srbije. O njenoj važno-sti, govori podatak, da oko 10% od radno sposobnoga stanovništva ostvaruje dohodak od poljo-privrede, a poljoprivredno-prehrambeni sektor učestvuje u stvaranju BDP-a sa oko 15%.

Domaća poljoprivreda u svojoj veoma važnoj ulozi, treba da ispuni nekoliko strateških ciljeva:• proizvodi dovoljne količine kvalitetne i bezbedne hrane koja će biti prihvaćena od potroša-

ča u zemlji i inostranstvu• osigura viši nivo samodovoljnosti i poboljšava spoljnotrgovinski bilans zemlje• stvara vrednosti kojima će osiguravati zarade poljoprivrednicima i kroz bruto domaći proi-

zvod uvećavati rast ukupne ekonomije zemlje• zadržava stanovništvo na selu i tako doprinosi zaštiti i unapređenju ovih područja U novim, izmenjenim i složenim uslovima privređivanja, na domaćem i svetskom nivou, uloga

poljoprivredno-prehrambenog sektora mora da se definiše tako da i dalje predstavlja izvor sred-stava za život za relativno siromašno ruralno stanovništvo i da evoluira u konkurentniji sektor, koji može da predstavlja značajan razvojni segment domaće ekonomije, posebno sa stanovišta pove-ćanja izvoza. Ovaj sektor je u proteklim decenijama, posmatrano u celini i po pojedinim regioni-ma zemlje, imao brze i značjne razvojne promene, kako u kvantitativnom, tako i u strukturalnom pogledu. Takav smer i karakter trendova, tekao je u kontinuitetu, dugi niz godina, sa permanen-tnim naporima za ostvarivanjem većeg razvojnog nivoa ove privredne grane, što je kreiralo i nje-ne dinamične i stalne promene. Ovo se, između ostalog, reflektovalo u rastućoj proizvodnji, sup-stituciji tradicionalne proizvodnje intezivnom, aplikacijama savremenih tehnoloških rešenja, po-većanju izvoza itd.

Ekonomski značaj poljoprivrede u stvaranju bruto domaćeg proizvoda je još uvek relativno visok, uprkos trendu smanjenja u poslednjih nekoliko godina. (Tabela 1.). Nešto slabija pozicija, može se uočiti kod proizvodnje hrane, odnosno prehrambene industrije. Oba ova sektora igraju veoma važnu ulogu, pre svega u zapošljavanju, gde značajan procenat radno sposobnog stanov-ništva ostvaruje svoje prihode.


Tabela 1. Učešće poljoprivrede i prehrambene industrije u stvaranju bruto domaćeg proizvoda Republike Srbije, 2001-2010

Godina Poljoprivreda P r e h r a m b e n a industrija

Ostale privredne delatnosti

2001 14.3 5.7 80.02002 13.3 5.3 81.42003 12.1 4.9 83.02004 13.3 4.8 81.92005 11.9 4.4 83.72006 11.4 4.7 83.92007 9.8 4.7 85.52008 10.1 4.4 85.52009 10.0 4.2 85.82010 7.9 3.4 88.7Prosek 10.2 4.7 85.1

- od 2001 do 2009 obračun vršen na bazi stalnih cena iz 2002. godine - za 2010. godinu obračun vršen po cenama prethodne godine Izvor: Obračunato na osnovu podataka Statističkih godišnjaka Republike Srbije, RZS, Beograd.

Jedno od strukturnih obeležja poljoprivredno-prehrambenog sektora u našoj zemlji, jeste veći udeo primarne poljoprivredne proizvodnje u bruto domaćem proizvodu, nego što je učešće pre-hrambenog sektora. Ovo ukazuje na nizak stepen finalizacije, odnosno na činjenicu, da se znača-jan deo poljoprivrednih proizvoda troši ili izvozi u sirovom stanju, a ne prerađuje u sopstvenim kapacitetima, da postoji značajan udeo naturalne potrošnje u ishrani seoskog stanovništva, kao i izražen plasman poljoprivrednih proizvoda preko neformalnih kanala podaje.

Poljoprivredno-prehrambeni sektor ima dobre potencijale za rast, zbog rastuće tražnje i više različitih komparativnih prednosti. Podaci dobijeni putem ankete o potrošnji domaćinstava u 2011. godini, pokazuju da izdaci za hranu, piće i duvan u Srbiji, čine gotovo 44% ukupnih izdataka domaćinstava. Istovremeno, umereno se menja i struktura ishrane, koja se pomera ka višim nivo-ima vrednosti, kao što su voće, povrće i proizvodi životinjskog porekla. Relativno visoke cene hra-ne na svetskom tržištu, ukazuju da su tržišta za poljoprivredno-prehrambene proizvode sve veće vrednosti.

Grafikon 1. Tendencije kretanja učešća poljoprivrede i prehrambene industrije u stvaranju bruto domaćeg proizvoda Republike Srbije, 2001-2010

Veliki značaj poljoprivrede, proizilazi iz njenog uticaja na očuvanju ruralnih područja, jer oko 55% ukupnog stanovništva živi u njima. Posebno su korisni njeni efekti na ruralni razvoj, jer uti-če na održavanje prirodnih resursa, zapošljavanje radne snage, očuvanje tradicije i sl. (Pejano-vić, 2007). Uvažavajući činjenicu, da je Srbija zemlja u kojoj je privredni sistem još nerazvijen i sa velikim teškoćama, uloga poljoprivrede je još komleksnija. Ova delatnost ima težak zadatak, jer mora da apsorbuju višak radne snage iz drugih sektora privrede koji su već završili proces tran-zicije i u isto vreme, da poveća svoju produktivnost i poboljša konkurentnost kako na domaćem, tako i na svetskom tržištu. Ovaj proces prenosa ekonomskih i ljudskih resursa od nepoljoprivred-nih ka poljoprivrednim aktivnostima, intezivno traje deceniju i to će se nastaviti do momenta re-vitalizacije industrijskog sektora, sektora usluga, kao i ostalih profitabilnih sektora u odnosu na poljoprivredu.

Zaposlenost u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i dalje apsorbuje veliki deo ekonomski aktivnog stanovništva. Učešće poljoprivrede i prehrambenog sektora u ukupnoj zaposlenosti u našoj zemlji i dalje je relativno visoko. Prema podacima za 2010. godinu, 18.5% zaposlenih je radi-lo u poljoprivredi, a 4.9% u prehrambenoj industriji (Grafikon 2.).



Grafikon 2. Struktura zaposlenosti po ekonomskoj aktivnosti u Republici Srbiji u 2010. godini

Dinamičan razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora, važan je i sa stanovišta spoljnotr-govinske razmene i predstavlja značajnu osnovu za pokretanje privrede Srbije. Izvoz domaćih po-ljoprivredno-prehrambenih proizvoda u sadašnjem ekonomskom trenutku, predstavlja jedan od prioritetnih ekonomskih ciljeva u razvoju naše zemlje. Uloga i značaj poljoprivrede i prehrambe-nog sektora u spoljnotrgovinskoj razmeni, determinisani su ostvarenim učešćem u ukupnom izvo-zu i uvozu privrede u celini. Ovo je naročito značajno sa aspekta dinamike i strukture izvoza, koji u strukturi ukupnog izvoza učestvuje sa oko 25%. Ovaj sektor ostvaruje pozitivan saldo razmene, zahvaljujući rastu izvoza i doprinosi razvoju ukupnom spoljno-trgovinskom bilansu zemlje (Grafi-kon 3.).

Grafikon 3. Dinamika trenda izvoza poljoprivredno-prehrambenog sektora Republike Srbije, 2000-2010

Spoljnotrgovinski promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, sve više ima dominantan privredni značaj, obzirom da se jedino kod ovih proizvoda ostvaruju stabilni i pozitivni učinci u ukupnoj trgovinskoj razmeni (Jevtić i Stanković, 2010). Izgradnja stabilnog i optimalnog rasta i ra-

zvoja domaće poljoprivrede kroz izvoznu orijentisanost, kao poluge bržeg ekonomskog i društve-nog razvoja, može da se ostvari većim ulaganjem u ovaj sektor i identifikovanjem osnovnih razvoj-nih faktora koji utiču na spoljnotrgovinsku razmenu.

Treba istaći, da i u narednom periodu, postoji veliki razvojni potencijal za rast nivoa spoljnotr-govinske razmene poljoprivredno-prehrambenog sektora. Neophodno je i u punoj meri iskoristi-ti komparativne prednosti ovog sektora, pre svega, kroz povećanje proizvodnje i prelazak na proi-zvodnju viših faza prerade primarnih proizvoda.

2. Mogućnosti i perspektive razvoja preduzetničkih aktivnosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

U današnje vreme, sve više dominira uverenje da naša zemlja u novoj razvojnoj fazi privrede, treba da stvara i održava konkurentsku prednost putem preduzetništva, inovativnosti i ubrzanog tehnološkog razvoja, što će omogućiti povećavanje i ekonomskih mogućnosti.

Poljoprivredno-prehrambeni sektor doživljava duboke promene u poslednjih nekoliko godi-na. Ekonomski i tržišni uticaji deluju na ostvarivanje različitog nivoa prihoda u ovoj privrednoj gra-ni. Istovremeno, poljoprivredni proizvođači su pokazali različite sposobnosti da se prilagode aktu-elnim promenama. Njihova sposobnost i sklonost da se uključe u preduzetničke aktivnosti, veo-ma je važna sa stanovišta primene različitih modela, koji će im osigurati razvoj i ekonomski opsta-nak u ovom sektoru.

Preduzetništvo se može definisati kao proces korišćenja privatne inicijative sa ciljem da se ot-počne novi preduzetnički poduhvat, transformiše postojeći koncept poslovanja ili da se diverzifi-kuje aktivnost postojećeg preduzeće sa mogućnošću potencijalnog rasta. U savremenim uslovi-ma, preduzetništo predstavlja aktivnost, koja je prevashodno orijentisana na ostvarivanje profita na tržištu, zasnovana na kontinuiranim promenama i spremnosti da se preuzme rizik u ostvariva-nju takvog poduhvata. Može se reći da je preduzetništvo i proces koji podstiče kreativnost, podra-zumeva preuzimanje rizika i poslovno planiranje sa ciljem iskorišćavanja potencijalnih mogućno-sti. Ono omogućava poslovanje i stvaranje profita kroz identifikovanje tržišnih mogućnosti i stva-ranje jedinstvene kombinacije raspoloživih resursa. Cilj svakog potencijalnog preduzetnika, treba da bude pronalaženje posla, koji će na najbolji način da ostvari vezu sa znanjem, potencijalima, in-teresima i budućim očekivanjama od bavljenja preduzetništvom, sa jedne strane i sa zahtevima tr-žišta, sa druge strane. U sadašnjem ekonomskom trenutaku, preduzetništvo je jedno od domaćih razvojnih šansi. Međutim, novo vreme zahteva i nova rešenja, a razvoj novih ekonomskih katego-rija, zahteva i redefinisanje nekih osnovnih ekonomskih postulata.

Kada se govori o razvoju preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, potrebno je ukazati da su u današnje vreme nastale drastične promene u ovom sektoru na globalnom ni-vou i učinile preduzetništvo veoma složenom aktivnošću. Ovakvo stanje, stavlja kreatore ekonom-ske politike pred nove izazove i zahteva odgovore na pitanja koja će ukazati, koliko poljoprivredno preduzetništvo može biti stimulisano i isplativo. Ostali problemi, sa kojima preduzetnici u poljopri-vredno-prehrambenom sektoru mogu da se suoče, jesu: povećanje konkurencije, liberalizacija tr-govine, sve izraženija potreba za integracijom u okviru poljoprivredno-prehrambenog lanca, nedo-voljna atraktivnost ovog sektora za investiciona ulaganja i dr.

Kada je reč o razvoju preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru naše zemlje, može se reći da postoje dobri potencijali i mogućnosti za njegov razvoj. U tom smislu, potrebno je ukazati na pozitivna iskustva zemalja, koje su svoj privredni razvoj zasnivale na ekonomskim mo-



delima u kojima je dominirao poljoprivredno-prehrambeni sektor (Holandija, Danska, Mađarska itd.). Širenje preduzetništva u ovom sektoru, treba da omogući rast i razvoj konkurentske proi-zvodnje, uvođenje novih-tržišno atraktivnih i propulzivnih proizvoda, većem zapošljavanju sta-novništva-naročito seoskog, obnovu i razvoj sela, rast izvoza, supstituciju uvoza i dr.

Najstariji i najvažniji koncept preduzetničkog razmišljanja u poljoprivrednom sektoru je proi-zvodnja, jer je uvek bilo potrebno da se obezbede dovoljne količine hrane za ishranu sopstvenog stanovništva. Ipak, ovaj koncept je ispunio maksimum svojih razvojnih kapaciteta, naročito ukoli-ko je tržište zasićeno i u stagnaciji. U takvim okolnostima, s obzirom na ekonomiju u celini, ovakav pristup ne može biti glavni oslonac preduzetničkog razmišljanja. U vezi sa tim, sve više se razvija-ju i dominiraju koncepti koji zagovaraju širenje preduzetništva u ruralnim područjima, gde predu-zetničke aktivnosti mogu imati multifunkcionalan kontekst.

Preduzetništvo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru preko razvoja malih i srednjih pre-duzeća, može da bude značajan faktor razvoja primarne poljoprivredne proizvodnje. U onim de-latnostima prehrambene industrije, koje ulažu u svoju sirovinsku osnovu (mlekare, šećerane, ulja-re), poslednjih godina primetan je rast poljoprivredne proizvodnje, ali i stepen korišćenja kapa-citeta prerade. Razvojem preduzetništva u prehrambenoj industriji, dolazi do unapređenja teh-nologije prerade, rasta kvaliteta proizvodnje i proizvoda, čime značajno povećava svoju efika-snost i konkurentnost na svetskom tržištu. Istovremeno, sa unapređenjem prehrambene industri-je, ostvaruju se pozitivni uticaji i na razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje, kao njene siro-vinske osnove. Takođe, mala i srednja preduzeća koja se osnivaju u oblasti zanatske prerade po-ljoprivrednih proizvoda, trebala bi kroz razvoj preduzetništva da povećaju stepen finalizacije sop-stvenih proizvoda (prerađevine od žitarica, voća i povrća, mesa, lekovitog bilja sl.). Njihov razvoj bi trebalo da bude kooperativan sa prehrambenom industrijom, ekološkom proizvodnjom i razvo-jem turizma. Integracija proizvodnje, prerade i plasmana kroz razvoj preduzetništva preko malih i srednjih preduzeća, sitnim proizvođačima obezbeđuje povećanje efikasnosti u domenu proizvod-nje, prerade i nastupa na tržištu. Sve ovo će dovesti do manifestacije pozitivnih efekata u razvoju primarne poljoprivredne proizvodnje, većem zapošljavanju i rastu prihoda.

Jedan od poželjnih modela razvoja preduzetničkih aktivnosti, svakako predstavljaju i poljopri-vredne zadruge. Poljoprivredne zadruge mogu da ubrzaju proces razvoja i učešće seoskog stanov-ništva u njihovim aktivnostima. U mnogim zemljama, one su dokazane kao optimalan model pre-duzetništva, u kojima sitni poljoprivredni proizvođači mogu da organizuju i optimizuju ograniče-ne proizvodne resurse i povećaju svoje ukupne prihode. Preduzetništvo preko poljoprivrednih za-druga, značajan je instrument i za pomaganje seoskom stanovništvu u rastu zaposlenosti i diver-zifikaciji izvora prihoda. Čak i u visokorazvijenim zemljama sveta, zadrugarstvo i dalje ima veoma važnu ulogu u njihovim ekonomijama (Holandija, Danska, SAD).

Porast kvaliteta života u ruralnim područjima i podsticanje diverzifikacije ekonomskih aktiv-nosti, važni su zahtevi za prilagođavanje ruralne ekonomije savremenim razvojnim trendovima u ovoj oblasti. Posebno je važno ukazati na međusobni odnos između poljoprivrednog preduzetniš-tva i njegovog prostornog konteksta. Preduzetničke aktivnosti mogu napraviti značajan doprinos ruralnom ekonomskom i socijalnom razvoju. U vezi sa razvojem uspešnog preduzetništva u rural-nim sredinama, mnogi primeri već su poznati i primenjeni u državama Evrope i sveta. Potencijal-na ulaganja u ruralna područja i preduzetništvo u njima, treba da se odnose na širenje ruralne pri-vrede kroz stvaranje i poboljšanje infrastrukture, obnovu i razvoj sela i zaštitu i očuvanje seoske tradicije. Ova pitanja treba rešavati kroz definisanje precizne razvojne strategije, koja je zasnova-na na održivom razvoju ruralne ekonomije u celini (Popović i sar., 2011). Optimalan razvojni mo-del ruralne ekonomije, treba da se fokusira na održivi razvoj poljoprivrednog sektora koji podra-

zumeva konkurentnost, bezbednost hrane, ubrzanje ekonomskog razvoja ruralnih područja, ra-zvoj preduzetništva i sl.

Nove orijentacije u ruralnom razvoju, suprotne razvoju zasnovanom na spoljnim investicijama, temelje se na podsticanju lokalnih preduzetničkih aktivnosti (Jakovljević, 2011). Ovo bi omogućilo otvaranje novih radnih mesta i višestruke ekonomske koristi za ruralna područja. Ruralna područ-ja su u današnje vreme sve privlačnija za otpočinjanje različitih vrsta poslovnih aktivnosti, naročito za one koji nisu konkurentni u urbanim centrima (Pejanović i Njegovan, 2009). Važno je naglasiti, da se preduzetništvo u ruralnim područjima, po svojoj suštini, ne razlikuje od preduzetništva u ur-banim sredinama. Preduzetništvo u ovim oblastima, predstavlja iznalaženje jedinstvenog spoja re-sursa, bilo unutar ili izvan poljoprivrede. U izvesnoj meri, ekonomski ciljevi preduzetnika i društve-ni ciljevi ruralnog razvoja, jače su povezani nego u urbanim sredinama. Iz tog razloga, preduzetniš-tvo u ruralnim područjima ima relativno veliki uticaj na njihov sveukupni razvoj. U strukturi predu-zetničkih delatnosti, postoji veći broj aktivnosti koje se mogu aktivirati u funkciji intezivnijeg rural-nog razvoja. Sektori kao što su ruralna industrija i ruralne usluge, pored poljoprivrede i šumarstva, dobijaju sve više na značaju. Uvođenje alternativnih delatnosti, posebno je korisno na ruralnim područjima, koja su manje pogodna za produktivnu poljoprivrednu proizvodnju (Spalević, 2009).

Uspešan razvoj ruralne preduzetničke ekonomije na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvi-ma, treba da se zasniva na diverzifikaciji poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivnosti. (Nikolić i Maksin-Mićić, 2003). Razvoj preduzetništva u ruralnim sredinama, često uključuje preduzeća koja su vezana za poljoprivredu, uključujući tu i mogućnosti za učešće porodičnih poljoprivrednih gaz-dinstava. Mala i srednja gazdinstva, mogu da postanu proizvođači specifičnih proizvoda za pla-sman u određene tržišne niše, što će im omogućiti, da u njihovim naporima budu ekonomski efi-kasnija Visoka specijalizacija u proizvodnji, strategija je koja može da obezbedi dobar preduzetnič-ki uspeh.

Diverzifikacija poljoprivredne preduzetničke aktivnosti, može da se odnosi i na kreiranje do-datne vrednosti kroz vertikalno povezivanje proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvo-da. Ove aktivnosti su međusobno uslovljene, jer primarni proizvodi omogućuju preradu u finalne proizvode. Razvoj poljoprivredne preduzetničke aktivnosti, preko vertikalne integracije je u vezi sa diverzifikacijom ruralne ekonomije, kao što su razvoj marketinga poljoprivrednih proizvoda, razli-čite usluge poput ruralnog turizma, specijalizovane prodavnice, direktna prodaja i druge usluge.

Primena odgovarajućih preduzetničkih aktivnosti u ruralnom prostoru, uključuje novo zapo-šljavanje seoskog stanovništva, smanjenje rizika gazdinstava koja obavljaju samo poljoprivrednu proizvodnju, omogućava dopunjavanje poljoprivrednih prihoda sa novim ekonomskim aktivnosti-ma, stvara nove mogućnosti za dobit u slučaju da poljoprivredna proizvodnja ne stvara dohodak koristeći ruralne komparativne prednosti (resursi, lokacija), a sve sa jednim ciljem: brži razvoj sela i poboljšanje kvaliteta života u ovim područjima. Dosadašnja iskustva razvijenih i zemalja u razvoju su pokazla, da se svaka promena pri¬vredne strukture ruralnih područja, u izvesnoj meri ostvaruje i podsticanjem razvoja ma¬lih i srednjih preduzeća u nepoljoprivrednim delatnostima, koja ostva-ruju vezu sa poljoprivredom (Radovanović, 2010). U tom smislu, ruralna preduzetnička ekonomija, može uključiti različite perspektive i razvoj različitih industrija kao što su: industrija drvene amba-laže, tekstilna industrija, proizvodnja kože i proizvoda od kože, obnovljive energije i dr.

ZaključakPoljoprivreda predstavlja jednu od najvažnijih privrednih grana u našoj zemlji i smatra se oslon-

cem domaće privrede. Ona je važan sektor za razvoj ostalih privrednih grana, poput industrije, tr-govine, turizma, ugostiteljstva i sl. Ubrzan razvoj poljoprivredno-prehrambene industrije je od su-



štinskog značaja za postizanje bezbednosti u snabdevanju hranom, ostvarenju prihoda, smanje-nju siromaštva, povećanju zaposlenosti, rastu izvoza i dr. Istovremeno, ova delatnost treba da doprinese jačanju preduzetništva i ruralnom razvoju, posebno u kontekstu ukupnog privrednog razvoja.

Preduzetništvo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, ima veliki potencijal u pogledu otva-ranja novih razvojnih mogućnosti. Podsticanje i jačanje preduzetništva u ovom sektoru, treba da omogući uvođenje novih tržišno atraktivnih proizvodnji, porastu zaposlenosti, revitalizaciji rural-nih područja, povećanju izvoza itd. Naročito pogodan i strateški značajan model u procesu uspo-stavljanja i jačanja preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, predstavljaju poljo-privredne zadruge. One, u aktuelnim privrednim okolnostima, mogu da imaju ključnu ulogu u pre-duzetničkom angažovanju velikog broja poljoprivrednih proizvođača i na taj način omoguće pove-ćanje prihoda, ekonomsku vitalnost i održivost.

Perspective and developing challenges of entrepreneurship in agri-food sector of Republic of Serbia

AbstractThe role and significance of agri-food production in the world rose from status of traditional production to strategic component of supply of human population with sufficient amounts of high quality food and safe food. Under current market conditions possibility of food short-age is more complex as food and agriculture crises is linked to supply of energy, mineral re-sources and water, but also with deep and structural deformation of economy and finance. At the same time, particularly in developed countries, there is a prevalent economic para-digm standing that agri-food sector should be developed as concept of entrepreneurship in-stead of traditional concept. For Serbian agri-food sector under new conditions of national and global economy there is a challenge of increasing production and productivity, keeping existing and finding new markets, adopting EU and WTO rules and standards, raising com-petition as a result of opening of domestic market for products from other counties, appli-cation of new technologies and other conditions which will affect its structure and dynam-ics of development.

Key words: development, agriculture, entrepreneurship, food

Literatura1. Jakovljević Sanja (2011). Lokalno preduzetništvo i ruralni turizam, Ekonomski vidici, vol. 16, br. 2, str. 391-403.2. Jevtić, S., Stanković, V. (2010). Izvozno orijentisan rast i razvoj poljoprivrede Srbije, Tržište, novac, kapital, vol.

43, br. 1, Privredna komora Srbije - Centar za naučno istraživački rad, Beograd, str. 5-18.3. Nikolić Marija, Maksin-Mićić Marija (2003). Ograničenja ruralnog razvoja u uslovima tranzicije, Ekonomski

anali, vol. 44, br. 159, str. 159-171.4. Obradović, S. (2005). Poljoprivreda kao oslonac ekonomskog razvoja-globalne tendencije, Tematski zbornik

U: Multifunkcionalna poljoprivreda i ruralni razvoj, Beograd, Institut za ekonomiku poljoprivrede, str. 92-99.5. Pejanović, R., (2007). Dileme oko koncepta našeg agrarnog razvoja. Agroekonomika, br. 36, Poljoprivredni

fakultet, Novi Sad, str. 7-24.6. Pejanović, R., Njegovan, Z. (2009). Aktuelni problemi poljoprivrede i sela Republike Srbije, vol. 37, br. 1, Indu-

strija, Ekonomski fakultet, Beograd, str. 87-99.7. Popović Vesna, Katić B., Savić Mirjana (2011). Ruralni razvoj u Srbiji i lokalne zajednice, Ekonomika poljoprivre-

de, vol. 58, br. 1, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd, str. 33-44. 8. Radovanović V. (2010). Integralni ruralni razvoj-ka skladnijem regionalnom razvoju, Zbornik Matice srpske za

društvene nauke, br. 132, Novi Sad, str. 41-51.9. Spalević Aleksandra (2009). Mogućnosti za razvoj ruralnog područja u Republici Srbiji, Zbornik radova Geo-

grafskog instituta “Jovan Cvijić”, SANU, vol. 59, br. 2, str. 133-147.


Utjecaj malog poduzetništva na razvoj gospodarstva Osječko - baranjske županije

Željka Zavišić, Visoka poslovna škola Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, 10 000 Zagreb, Hrvatska, Tel: +385 1 6310 865, Fax: +385 1 6310 628, e-mail: [email protected] Mesić Škorić, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, 32 000 Vukovar, Hrvatska, Tel.: +385 32 444 688, Fax: +385 32 444 686, e- mail: [email protected] Bilić, Kandit d.o.o, Krste Frankopana 99,31000 Osijek, Hrvatska, tel: +385 31 515 213, fax: +385 31 515 237, e-mail: [email protected]

SažetakGlavni je cilj ovog rada istražiti trenutnu situaciju mikro subjekata malog gospodarstva u Osječko-baranjskoj županiji te definirati mogućnost njihovog daljnjeg razvoja sustavnim uče-njem o poduzetništvu.Analiza trenutne situacije mikrosubjekata odnosila bi se na istraživanje u kojoj mjeri podu-zetnici koriste poticajna sredstva za ulaganje u razvoj infrastrukture (u poslovnim zonama), u kojoj mjeri poduzetnici koriste prirodne resurse, koliki je utjecaj edukacije u cilju poveća-vanja konkurentnosti te koliko poduzetnici Osječko-baranjske županije aktivnim metodama učenja rade na stvaranju vlastitih brendova.Hipoteze koje će u ovom radu biti provjeravane jesu:• mikro subjekti u najvećoj mjeri plasman svojih proizvoda ostvaruju na domaćem tržištu• ekonomska kriza negativno utječe na osnivanje i razvoj mikro subjekta maloga gospodar-

stva Osječko-baranjske županije• pravna regulativa i educiranost poduzetnika ključni su preduvjeti za razvoj malog

gospodarstva

Ključne riječi: malo poduzetništvo, mikro subjekti, Osječko-baranjska županija, razvoj, edukacija

1. UvodU današnje vrijeme neizvjesnosti, rasta nezaposlenosti i brojnih socijalnih problema uzrokova-

nih globalnim problemima, mali poduzetnik gotovo se nalazi pred zidom; hoće li vlastiti posao u takvoj situaciji razvijati ili će čekati bolje vrijeme. Poznato je da je malo poduzetništvo elementa-ran segment hrvatskog gospodarstva jer predstavlja pokretača razvoja cjelokupnog gospodarstva i zapošljavanja, fleksibilan je prema zahtjevima tržišta, potiče privatno vlasništvo i poduzetničke sposobnosti, generira zapošljavanje i znatno pridonosi povećanju proizvodnje.

Najdinamičniji dio gospodarstva predstavljaju mala gospodarstva koja čine 99,5% gospodar-skih subjekata i zapošljavaju 66,3 posto ukupnog broja zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu, od-nosno 618.841 ljudi.(http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/16280.pdf )

Malo gospodarstvo (trgovačka društva), ostvaruje 53,6 posto ukupnog prihoda, gotovo 40,8 posto direktnog izvoza, 56,4 posto dobiti nakon oporezivanja, oko 45 posto u vrijednosti imovine te sudjeluje s 35,6 posto u kapitalu i rezervama.

384 Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić: Utjecaj malog poduzetništva na razvoj ...

Mikro subjekti maloga gospodarstva jesu pravne i fizičke osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 10 radnika, ostvaruju ukupni godišnji promet do 14,000.000 kuna, odnosno vrijednost dugotrajne imovine do 7,000.000 kuna.

(http://www2.hgk.hr/en/depts/industry/Malo_gospodarstvo_10_web.pdf )Tablica 1. prikazuje kretanje broja aktivnih poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji prema

veličini do 2009.godine. (http://www.obz.hr/hr/pdf/Temeljna%20analiza.pdf )

Tablica 1. Kretanje broja aktivnih poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji prema veličini

Godina Mali Srednji Veliki Ukupno1997 3.011 137 35 3.1831998 2.944 118 43 3.1051999 2.868 141 36 3.0452000 2.843 140 35 3.0182001 2.724 148 33 2.9052002 2.717 137 41 2.8952003 2.958 137 51 3.1462004 2.930 140 56 3.1262005 3.009 154 62 3.225

2006* 3.200 92 23 3.3152007 3.415 95 25 3.5352008 3.225 78 23 3.2252009 3.271 86 22 3.379

Iz tablice je vidljivo da broj poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji iz godine u godinu raste, iako je nešto manji u 2009. g. u odnosu na 2007. pa samim tim raste i broj malih poduzetnika koji je prema zadnjim zabilježenim podacima bio 3 271.

Država različitim mjerama nastoji potaknuti razvoj putem projekata koji se provode od strane: Hrvatske gospodaske komore (HGK), Hrvatske agencije za malo gospodarstvo (HAMAG-a) i Hrvat-ske banke za obnovu i razvoj (HBOR-a).

2. Razvoj poduzetničke infrastruktureZa razvoj maloga gospodarstva nužno je postojanje razvijene mreže podržavajuće infrastruktu-

re koja omogućuje lak pristup informacijama, savjetodavnim uslugama, poslovnim prostorima i niz drugih specijaliziranih institucionalnih oblika potpora. Razvoj poduzetništva omogućuju:

Centar za razvoj poduzetništva koji pruža stručnu i savjetodavnu pomoć zainteresiranim podu-zetnicima, prati potrebe subjekata u malom gospodarstvu, analizira stanje,prepoznaje raspoloži-ve resurse u svrhu razvoja gospodarstva i koordinira i ustrojava suradnju sa svim ostalim subjekti-ma razvoja poduzetničke infrastrukture. Poduzetnički inkubatori predstavljaju zajednicu malih po-duzetnika koji su u začetku poslovanja, srodnih su djelatnosti i tehnološki povezani s velikim su-stavima. Funkcija poduzetničkog inkubatora jest da se korisnicima koji ispunjavaju uvjete i kriteri-je iz Programa, uz tehničku i financijsku pomoć, omogući opstanak i razvoj djelatnosti do trenutka kada budu sposobni dobrim poslovnim planovima i menadžmentom dalje poslovati samostalno.


Nakon razvoja u poduzetničkom inkubatoru, poduzetnicima se pruža mogućnost obavljanja djelatnosti i korištenja prostora u poduzetničkom centru, tehnološkom centru, tehnološkom par-ku ili gospodarskoj zoni. Na taj se način stvaraju uvjeti za učinkovitije uključivanje novoosnovanih tvrtki u poslovne odnose s etabliranim gospodarskim subjektima. Korisnicima poduzetničkog in-kubatora omogućeno je povoljno korištenje kvalitetnoga poslovnog prostora i zajedničke infra-strukture te poslovnih i stručno-savjetodavnih usluga.

Vezano uz to, na području Osječko-baranjske županije, najaktivniji poduzetnički inkubator je BIOS iz Osijeka u korištenju poticaja od strane Ministarstva gospodarstva.

Ciljevi Poduzetničkog inkubatora BIOS su: (http://inkubator.hr/hr_HR/pocetna/o-nama/ciljevi)• sudjelovati u ekonomskom razvoju regije• promovirati lokalno poduzetništvo i pomoći u razvoju novih poduzeća• povećati broj tvrtki koje opstaju na tržištu• smanjiti vjerojatnost propasti start-up tvrtki• pružati poslovne, tehničke, obrazovne i druge usluge klijentima inkubatora i malim i

srednjim poduzetnicima u regiji• poticati inovativnost i razvoj novih tehnologija• poticati komercijalizaciju znanstvenih istraživanja • smanjiti stopu nezaposlenosti i zadržati kvalificiranu radnu snagu u zemljiPoduzetnički su centri zajednica specifično poslovno organiziranih poduzetnika raznolikih dje-

latnosti proizvodnje i usluga, u funkciji proizvodnih djelatnosti iz segmenta maloga gospodarstva pod jedinstvenom upravom. Korisnici poduzetničkog centra zajednički se koriste administrativ-nim prostorijama i infrastrukturom te poslovnim i stručno-savjetodavnim uslugama. Funkcija je poduzetničkog centra da se poduzetnicima koji ispunjavaju uvjete i kriterije iz Programa osigura poslovni prostor za funkcioniranje poslovne djelatnosti te stručno-savjetodavnim uslugama po-mogne u realizaciji poduzetničkog projekta, odnosno da im se omogući jednostavniji pristup znan-stvenoistraživačkim institucijama.

Na području Osječko-baranjske županije najpoznatiji je Centar za poduzetništvo Osijek.Riječ je o neprofitnoj je organizaciji, odnosno udruzi čiji su osnivači osječki poduzetnici, profe-

sori Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te predstavnici lokalne uprave. Centar za po-duzetništvo Osijek usmjeren je na tri osnovna područja: (http://www.poduzetnistvo.org/centar/onama.html)

• educiranje i trening poduzetnika i onih koji će to tek postati• savjetovanje i informiranje• izrada poslovnih i investicijskih planovaUz osnovne aktivnosti, Centar za poduzetništvo Osijek usmjeren je ka poticanju i stvaranju po-

duzetničke kulture i poduzetničkog načina razmišljanja i ponašanja u svakodnevnom životu i na radnome mjestu kroz razne projekte, poduzetnički forum i sl.

U posljednjem desetljeću uspješnog rada i djelovanja, stručnjaci Centra za poduzetništvo Osi-jek, na području poduzetničke edukacije održali su više od 200 različitih seminara koje je prošlo više od 3.000 poduzetnika s područja cijele Hrvatske. U tablici br. 2. su prema vlastitom istraži-vanju navedene istaknutije razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županiji.

Tablica br. 2.: Istaknutije razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županiji

Razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županijiCENTAR ZA

PODUZETNIŠTVO OSIJEK Udruga Osijek

MIHOLJAČKI PODUZETIČKI CENTAR d.o.o. Donji Miholjac

PODUZETNIČKI CENTAR BELI MANASTIR d.o.o. Beli Manastir

PODUZETNIČKI INKUBATOR BIOS d.o.o. Osijek

PODUZETNIČKO-RAZVOJNI CENTAR OPĆINE ERDUT d.o.o. Dalj

VALPOVAČKI PODUZETNIČ-KI CENTAR d.o.o. Valpovo

ZADRUGA PODUZETNIČKA MREŽA zadruga Bilje

3. Program poticanja malog i srednjeg poduzetništvaKonkurentska sposobnost malog gospodarstva trebala bi se jačati na način da se potiče razvoj

brzorastućih djelatnosti, stvaraju razvojni uvjeti za produktivnije poslovanje poduzetnika, poveća udio malih i srednjih poduzeća i obrta temeljenih na visokim tehnologijama, ali isto tako i poveća-ju ukupna ulaganja u malo gospodarstvo te poveća izvoz i izgradnja izvoznih klastera koji su nužni temelji za konkurentnost.

Cjeloživotno obrazovanje u poduzetništvu i strukovno obrazovanje sukladno potrebama gos-podarstva, te poticanje fleksibilnih oblika zapošljavanja jednako su značajni u uvjetima strukturne nezaposlenosti koja je prisutna u Hrvatskoj. Od velike važnosti je i ravnomjeran regionalni razvoj koji je u Programu zastupljen kroz izgradnju poduzetničkih zona, povećanje kvalitativne razine kla-stera u korist tržišno održivih klastera, povoljno financiranje poduzetništva na regionalnoj razini i provedbu mjera za veće zapošljavanje.

Nije nevažna ni poslovna infrastruktura koja je u Hrvatskoj dobro razvijena, a čine ju regional-ne razvojne agencije, centri za poduzetništvo, poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi. Mre-ža institucija obuhvaća i tehnološke i tehnološko-inovacijske centre, parkove i inkubatore, te cen-tre izvrsnosti.

Uklanjanje administrativnih prepreka u Hrvatskoj uspješno se provodi u dijelu registracije po-slovnih subjekata kroz projekte e-Hrvatska, HITRO.HR i e-obrt.

(www.ida.hr/.../2008_DO_2012_PROGRAM_VLADE_prijedlog_s_.)Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) nudi nekoliko programa kreditiranja poticanja ra-

zvoja malog i srednjeg privatnog poduzetništva uz suradnju s poslovnim bankama. Cilj ovih kredit-nih linija jest podupiranje privatnog poduzetništva odobravanjem investicijskih kredita za moder-nizaciju i proširenje postojećih obrta, trgovačkih društava i ostalih oblika poduzetničke aktivnosti.

Osim komercijalnih banaka koje imaju razvijene kreditne linije za poticanje poduzetništva, ve-liku ulogu za mikro subjekte imaju i štedno-kreditne zadruge među kojima se na području Osječ-



ko-baranjske županije najviše ističe NOA. Cilj NOA-e jest stručno i financijski podržati male podu-zetničke inicijative kreiranjem zaposlenja, stimuliranjem razvoja malih poduzeća, treningom i sa-vjetovanjem malih poduzetnika.

U Hrvatskoj je predstavljena mreža poslovnih anđela. Poslovni “anđeli” su financijeri koji bi trebali preskočiti raskorak između poduzetnika s dobrim gospodarskim projektom i banke koja mu ne može odobriti kredit zbog nedostatka kreditnog jamstva.

Poslovni anđeli su poduzetnici i lideri tvrtki koji financiraju start-up projekte visokog rizika ulaskom u vlasništvo i pružaju pomoć u daljnjem razvoju i komercijalizaciji projekata. Cilj mreže jest poticanje razvoja inovativnog poduzetništva na način da poslovni anđeli financiraju počet-nu fazu razvoja i komercijalizaciju projekata. U Europi je trenutno aktivno 290 neprofitnih mre-ža poslovnih anđela, kojima su najprivlačniji projekti iz ICT sektora, proizvodnje, trgovine, ener-getike, zdravstva i biotehnologije. Europska iskustva pokazuju da u 25 do 30 posto slučajeva po-slovni anđeli ostvaruju profit od svog ulaganja, u 10 do 15 posto slučajeva vrate uloženo, dok u 20 do 30 posto slučajeva bilježe potpuni gubitak ulaganja.( http://www.poduzetnik.com.hr/con-tent/view/166/39/ )

Poslovni anđeli su poduzetnici koji stečeni novac žele oploditi ulaganjem u projekte u njiho-voj početnoj fazi. Tablica br. 3 prikazuje broj dodijeljenih potpora po županijama u 2011. godini (http://eobrazovanje.mingorp.hr/ )

Tablica br. 3: Broj dodijeljenih potpora po županijama za 2011. godinuŽupanija Broj dodijeljenih potpora Iznos dodijeljenih potpora

Bjelovarsko-bilogorska 158 7.593.855,00Brodsko-posavska 141 7.694.706,00

Dubrovačko-neretvanska 58 2.187.830,00Grad Zagreb 1201 37.991.315,00

Istarska 205 8.398.765,00Karlovačka 172 4.927.413,00

Koprivničko-križevačka 129 6.696.935,00Krapinsko-zagorska 189 7.190.582,00

Ličko-senjska 48 4.263.661,00Međimurska 159 10.898.706,00

Osječko-baranjska 317 10.685.624,00Požeško-slavonska 80 5.308.646,00

Primorsko-goranska 299 7.903.523,00Sisačko-moslavačka 175 5.470.413,00Splitsko-dalmatinska 214 10.450.526,00

Šibensko-kninska 45 3.601.290,00Varaždinska 233 10.951.574,00

Virovitičko-podravska 111 3.500.049,00Vukovarsko-srijemska 136 3.849.453,00

Zadarska 103 4.087.793,00Zagrebačka 363 13.601.230,00

UKUPNO 4536 177.253.890Prema podacima prikazanim u tablicama Osječko-baranjska županija treća je po broju dodi-

jeljenih potpora što se može smatrati zadovoljavajućim, no ukoliko se usporedi sa gradom Za-

grebom koji je u 2011. g. imao odobrenu 1201 potporu odnosno 37.991.315 kuna, broj od 317 (10.685.624 kn) potpora za cijelu Osječko-baranjsku županiju čini se malen.

3.1. Program poticanja poduzetništva Osječko-baranjske županije za 2012. godinu

Program poticanja poduzetništva na svome području provodi Osječko-baranjska županija u su-radnji s jedinicama lokalne samouprave, poduzetničkim centrima i inkubatorima te svim ostalim institucijama poduzetničke podrške.

Nastojeći aktivno pridonijeti stvaranju pretpostavki i okruženja stimulativnog za razvoj podu-zetništva te nastojeći ublažiti negativni utjecaj krize na poslovanje malog i srednjeg poduzetništva, Županija planira tijekom 2012. godine poduzimati sljedeće aktivnosti:

(http://www.obz.hr/hr/pdf/2011/22%20sjednica/10-Prijedlog%20Programa%20poticanja%20poduzetnistva%20OBZ%20za%202012.%20godinu.pdf)

• kreditiranje poduzetnika• informiranje o programima poticanja poduzetništva• savjetovanje poduzetnika• permanentna edukacija• razvoj start up i mladih poduzeća• poticanje osnivanja poduzetničkih zona• poticanje zapošljavanja• sufinanciranje uvođenja sustava kvalitete• sufinanciranje nastupa na sajmovima• suradnja na inovacijama i uvođenju novih proizvoda• poticanje zadrugarstva• poticanje obrtništva• nove investicije i poticanje izvoza• suradnja s institucijama poduzetničke podrškeProvođenjem ovih aktivnosti želi se postići sljedeće: (idem, str. 4)• stvaranje pretpostavki za brži izlaz iz trenutne gospodarske situacije te očuvanje postojećih

radnih mjesta;• povećanje zaposlenosti te povećanje prosječnog broja zaposlenih po poslovnom subjektu;• povećanje broja malih i srednjih poslovnih subjekata;• izgradnja novih poduzetničkih zona;• jednostavnije i brže ishođenje poduzetničkih kredita s povoljnom kamatnom stopom;• povećanje konkurentnost i lakši prodor na inozemna tržišta;• povećanje domaćih i stranih ulaganja;• uvođenje novih tehnologija;• promjena strukture djelatnosti u korist proizvodnje;• jačanje izvozne orijentacije i supstitucija uvoza.

Permanentna edukacijaS ciljem daljnjeg podizanja razine znanja poduzetnika i svih ostalih sudionika u procesu potpore

poduzetnicima (mentori, savjetnici i sl.) te stvaranjem pretpostavki za brži gospodarski i socijalni razvoj županije, Agencija za razvoj, poduzetnički centri i inkubatori i druge institucije poduzetnič-ke podrške provode kontinuiranu edukaciju putem različitih seminara, tribina, radionica i foruma.



SeminariAgencija za razvoj zajedno s institucijama poduzetničke podrške organizira različite seminare.

Seminari su namijenjeni ciljanim skupinama polaznika, obrađuju različite teme te pomažu u rješa-vanju problema s kojima se poduzetnici susreću u svom radu i podižu razinu efikasnosti poduzeća. Izbor teme seminara temeljen je na upitima samih poduzetnika. Izdvajanjem financijskih sredsta-va za provođenje seminara, županija omogućava poduzetnicima početnicima besplatno pohađa-nje seminara, a ostale seminare sufinancira pa polaznici plaćaju samo dio troškova.

S obzirom da interes za edukacijom poduzetnika kontinuirano raste, uz poseban naglasak na zahtjevima poduzetnika za specijaliziranim seminarima vezanim uz trenutnu gospodarsku situaci-ju, Agencija za razvoj i ostale institucije poduzetničke podrške tijekom 2012. godine planiraju na-staviti i proširiti aktivnosti vezane za edukaciju.(idem. str. 9)

Poduzetničke tribineZbog nedostatka vremena i pravih izvora informacija, poduzetnici često nisu u tijeku s najnovi-

jim spoznajama i dostignućima u svojoj djelatnosti. Organiziranjem informativnih tribina otklanja se taj jaz te se na taj način pomaže poduzetnicima u unaprjeđenju njihovog poslovanja. Za razliku od seminara, tribine se organiziraju u vidu kratkih predavanja na kojima se jednostavno, kratko i jasno obrađuje određena tematika, prilagođena djelatnosti i veličini poduzetnika. Agencija za ra-zvoj i ostale institucije poduzetničke podrške organizirale su široki spektar različitih tribina.

Tijekom 2012. godine planira se organiziranje svih onih tribina za koje poduzetnici budu iskaza-li zanimanje. Prisustvovanje tribinama za poduzetnike je besplatno. (idem, str. 8.)

Radionice i forumiS ciljem uspostavljanja bolje suradnje između poduzetnika te razmjene znanja i iskustava, kao

i boljeg povezivanja poduzetnika i poduzetničkih institucija, organiziraju se radionice i forumi. Kao oblik neformalne edukacije i mjesto uspostavljanja novih kontakata, radionice i forumi donose za-nimljiva i korisna saznanja poduzetnicima i otvaraju im nove tržišne vidike. Agencija za razvoj i in-stitucije poduzetničke podrške uključene su u aktivnosti povezivanja poduzetnika i razmjene ste-čenih znanja i iskustava. Tijekom 2012. godine posebna će se pažnja posvetiti mogućnosti povezi-vanja velikih i malih poduzetnika.(idem, str. 10)

Edukacija za predstavnike jedinica lokalne uprave i samoupraveEdukativna predavanja za predstavnike jedinica lokalne samouprave namijenjena su kvalitetni-

jem povezivanju i prenošenja informacija i znanja između županije, općina i gradova. Povećanjem razine informiranosti o programima tehničke pomoći, fondovima, projektima izgradnje poduzet-ničkih zona, kreditnim linijama i programima poticanja poduzetništva, pomaže se općinama i gra-dovima u unaprjeđenju izgradnje poduzetničke infrastrukture, odnosno u stvaranju stimulativnog okruženja za razvoj poduzetništva. Tijekom 2012. godine planira se nastaviti s povezivanjem gra-dova i općina kroz organiziranje zajedničkih sastanaka i predavanja te njihovim većim uključiva-njem u projekte poticanja poduzetništva.(idem, str.10)

Nije lako postati uspješan poduzetnik. Potrebno je uložiti vrijeme, kreativnost, ali i educirati se. Edukacija se ne može mjeriti u broju odslušanih predavanja, semestara i odrađenih radionica,

to je proces cjeloživotnog učenja. Kako bi potaknuli gospodarski razvoj u zemlji, poduzetnike treba naučiti kako poduzetnički razmišljati, kako prepoznati potrebe tržišta te u skladu s tim iskorisiti po-nuđene prilike. Informacija je moćno oruđe, tko ima pravu informaciju u pravo vrijeme na pravom mjestu stvorit će konkurentsku prednost.

Za ostvarivanje postavljenih ciljeva tvrtke, prije svega nužno je postojanje inovativnih menadže-ra koji će bez straha biti spremni na ulaganje vlastittog truda i sredstava u obuku zaposlenika. Uko-liko se zaposlenicima omogući sloboda u radu, ona će i pozitivno utjecati na inovativnost, a bez ino-vacija nema ostvarivanja vizije tvrtke, a bez napretka tvrtka zaostaje i stagnira u tržišnoj utakmici.

Obuka može (Noe, Hollenbeck; Gerhart;Wright; 2006, str. 208):• povećati znanje zaposlenika o stranim konkurentima i kulturama što je ključno za uspjeh na

inozemnim tržištima• pomoći osigurati da zaposlenici imaju osnovne vještine za rad s novim tehnologijama, kao

što su roboti i radni i proizvodni procesi koji se temelje na uporabi računala• pomoći zaposlenicima da shvate kako uspješno raditi u timovima kako bi pridonijeli kvaliteti

proizvoda i usluga• pobrinuti se da kultura tvrtke naglašava inovaciju, kreativnost i učenje• podržati sigurnost zaposlenja omogućavanjem novih načina njihovog doprinosa tvrtki kada

se mijenjaju njihovi poslovi, interesi ili im vještine postanu zastarjele • pripremiti zaposlenika za međusobno prihvaćanje i uspješniju suradnju

4. Analiza rezultata istraživanjaNa području Osječko-baranjske županije broj trenutno aktivnih mikro subjekata je cca 3200.

Formiran je složeni anketni upitnik i provedeno je ograničeno istraživanje na 150 mikro subjekata na području županije. Istraživanje je obuhvaćalo složeno ispitivanje cjelokupnoga poslovanja po-duzeća radi utvrđivanja međuodnosa uspješnosti poslovanja i dinamičkoga pristupa poslovanju u vrijeme krize.

U istraživanju su korištene metode anketiranja i strukturiranoga intervjua. Anketni se upitnik sastojao od 32 pitanja pri čemu se koristio standardni oblik zatvorenih pitanja, otvorenih pitanja, dihotomnih pitanja i Lickertova skala stavova. Uzorak je izabran slučajno na temelju popisa trenut-no aktivnih mikro subjekata. Primarni cilj ovog istraživanja bio je istražiti trenutnu situaciju mikro subjekata malog gospodarstva u Osječko-baranjskoj županiji, definirati mogućnost njihovog dalj-njeg razvoja, utjecaj krize na njihovo poslovanje te zainteresiranost za obrazovanje za poduzetniš-tvo. U nastavku su navedeni sažeti zaključci provedenoga istraživanja, jer su cjeloviti rezultati istra-živanja vrlo opširni.

Od ukupnog broja ispitanih subjekata, najveći se broj bavi trgovinom (35,72%). 38% ispitanih subjekata djelatnost obavlja u vlastitom poslovnom prostoru te to smatra vrlo bitnim faktorom za nadilaženje posljedica krize, a unutar vlastitog doma djelatnost obavlja 2% ispitanika. U iznajmlje-nom prostoru posluje 37% ispitanika što predstavlja prepreku za proširenje posla i ostvarenje bo-ljih financijskih rezultata. Unutar poslovnih zona djeluje 15% ispitanika, a 8% tvrtki unutar podu-zetničkih inkubatora ili centara. S mjerama poticanja poduzetništva upoznato je 57,15% ispitanika, dok poticajne mjere koristi tek 9,28%. Istraživanje je također pokazalo da je 82 % ispitanika zainte-resirano za daljnju edukaciju o poduzetništvu, dok 15 % ispitanika već sudjeluje u edukaciji, a samo 3% ispitanika nije zainteresirano. Slika 1 prikazuje, prema vlastitom istraživanju, poslovne prostore osječko-baranjskih malih poduzetnika.



Slika 1: Poslovni prostori

U cilju unapređivanja znanja i poboljšanja poslovanja na seminarima i tribinama sudjeluje 48,7 % ispitanika. Međutim, nešto više od polovice ispitanika koji posjećuju tribine i seminare, nije uo-čilo poboljšanje poslovanja subjekta. Najveći broj ispitanika (slika 2) svoje proizvode plasira na domaćem tržištu, na lokalnoj razini, dok 12% ispitanika dio svoje proizvodnje plasira i na inoze-mnom tržištu.

Slika 2: Plasman proizvoda

Utjecaj krize na poslovanje osjetilo je 82,14% ispitanika, a za glavnu posljedicu krize 62,85% is-pitanika navelo je smanjenje plasmana proizvoda i usluga, dok 72% ističe teškoću naplate. Goto-vo svi ispitanici navode kako im nijedna institucija nije pomogla u prevladavanju posljedica kri-ze. Također, 28,57% ističe kako su zadovoljni postojećom hrvatskom regulativom u gospodarstvu, dok su gotovo dvije trećine nezadovoljne ili nezadovoljne postojećim zakonskim mjerama. Na sli-ci 3 analizirana je zainteresiranost malih poduzetnika za edukaciju o poduzetništvu u Osječko-ba-ranjskoj županiji.

Slika 3: Edukacija za poduzetništvo

5. Prijedlozi za unaprjeđenje postojećeg stanjaHrvatski poduzetnici trebaju značajno unaprijediti svoje poznavanje menadžerskih vještina,

vještina upravljanja poduzećem i/ili obrtom. Danas je još ograničen broj poduzetnika koji su veći-nom i vlasnici i direktori svojih poduzeća i koji znaju napraviti dobar poslovni plan. Rijetko se rade analize tržišta, predviđanja rasta ili pada tržišta u idućih nekoliko godina, studija isplativosti poje-dinih projekata, analize vlastitih kapaciteta ako je riječ o proizvodnji. Nažalost, tako se često upa-da u zamku velikih očekivanja, a male realizacije i tada dolazi do konflikata jer će menadžer/vla-snik rijetko kada okriviti samog sebe, već će svu krivicu pokušati prebaciti na državu i svoje rad-nike. Kvalitetan poslovni plan može se napraviti isključivo pomnom analizom posljednjih nekoliko godina te tako pokušati predvidjeti budućnost na osnovi iskustvenih prosudbi baziranih na analizi pozitivnih i negativnih faktora koji će utjecati na pojedinu granu u kojoj se poduzetnik nalazi, ali i sagledavajući cjelokupno gospodarstvo. Danas kada je informatička tehnologija dio svakodnevice, postoje gotovi alati koji mogu omogućiti kvalitetnu analizu te predviđanje rasta na osnovi nekih parametara, što može olakšati izradu poslovnog plana. Kad je riječ o vođenju projekata, poduzet-nicima također trebaju nova znanja. Uspjeh svakog projekta bazira se na pomno razrađenoj stra-tegiji što se tim projektom želi postići. Dakle, prije kretanja u neki projekt treba postaviti jasne ci-ljeve koji se tijekom rada na projektu ne smiju bitno mijenjati. Ako se već mijenjaju, moraju se za-pravo promijeniti i u potpunosti utvrditi novi parametri za cijeli projekt. Pritom svakako treba pri-paziti da se postave realni i ostvarivi ciljevi, jer rad na projektu čiji ciljevi nisu dostižni može dovesti do problema u poslovanju, ali i nezadovoljstva unutar tvrtke. Prilikom rada na projektu treba pri-paziti na segmentiranje projekta prema fazama, ostaviti dovoljno vremena za svaku fazu, ali pri-tom maksimalizirati iskoristivost vremena . Svaka faza treba biti pomno planirana, kao i ciljevi koji će se u toj fazi postići. Kod planiranja projekata, kao i kod izrade poslovnog plana, treba sagledati tržišni potencijal, odrediti nišu u kojoj se želi postići uspjeh te planirati dostatna sredstva i resurse unutar tvrtke za provođenje takvog projekta. I na ovom području, kao i na području vođenja i pla-niranja poslovanja, postoje informatička rješenja koja mogu omogućiti jednostavnije i lakše vođe-nje projekata te nadgledanje učinkovitosti na pojedinim područjima projekta.



6. ZaključakMnogi hrvatski poduzetnici i obrtnici još uvijek nisu prepoznali vlastite potencijale, a kada toga

nema, nema ni kvalitetne promocije vlastitih proizvoda i usluga. Sve to rezultira i slabim izvoznim rezultatima hrvatskih tvrtki te se one vrlo rijetko odlučuju iskoračiti izvan hrvatskih granica. Pro-blem leži i u činjenici da male tvrtke premalo ulažu u marketing, u medijima se nađu tek kada ih netko prepozna kao potencijal umjesto da same oštrije krenu u vlastitu promociju. Iako mnoge hr-vatske tvrtke danas imaju svoje web stranice, one su prilično statične i ne nude previše informaci-ja, a to je trenutno svakako najjeftiniji način promocije. Naravno, uvijek je problem što nema nov-ca za promotivne aktivnosti, no ponekad novac i nije prepreka jer za neke projekte na području marketinga i odnosa s javnošću ne treba mnogo novca, već jednostavno volje da se i to prepozna kao poslovni proces koji donosi boljitak i u konačnici razvoj tvrtke. Osim toga, poduzetnici jedno-stavno moraju shvatiti da uspjeh tvrtke ne ovisi o njima samima, već i o zaposlenicima koji moraju biti zadovoljni te davati maksimum na svom poslu. Budući da je evidentno kako se u zadnjih deset godina na području Osječko-baranjske županije broj mikro subjekata povećavao, očigledno je da su mjerodavna tijela prepoznala značaj malog poduzetništva i njihov značaj u ukupnom gospodar-stvu te svojim mjerama podupirali njihov razvoj. Utvrđeno je da najveći broj poduzetnika ima do-voljno snage za plasman proizvoda i usluga samo na domaće lokalno tržište, dok šire tržište ipak zahtijeva značajnija ulaganja.

Prema dobivenim podacima u istraživanju, pokazalo se da je kriza imala utjecaj na po-slovanje mikro subjekata Osječko-baranjske županije, ali broj istih se nije bitno smanjio. Istraživa-njem je također utvrđeno kako mali poduzetnici uglavnom nisu zadovoljni hrvatskim zakonima u gospodarstvu, ali unatoč tome nastoje se prilagoditi postojećoj situaciji, te se razvijati u skladu sa zahtjevima tržišta. Istraživanje je također pokazalo kako je zainteresiranost za učenje za poduzet-ništvo velika jer se putem različitih seminara i ostalih oblika učenja poduzetnike informira o osno-vama poduzetništva, o pravnim oblicima registriranja poslovnih subjekata, o poslovnom planira-nju, knjigovodstvu, istraživanju tržišta i marketingu, informira ih se o programima poticanja podu-zetništva, o poreznom sustavu, nude se individualna savjetovanja za poduzetnike, pružaju se us-luge edukacije i savjetovanja o izradi poslovnih planova i slične aktivnosti. Osječko-baranjska žu-panija sufinancira provođenje takvih seminara, koji su za polaznike uglavnom besplatni, ali dobi-veno znanje poduzetnicima se svakako mora isplatiti.

The influence of small businesses on the progress of the economy of Osijek-baranja county

AbstractThe main goal of this paper is to research the current situation of the micro entities of small enterprises in Osijek-baranja county and to define the possibilities of their further develop-ment through the systematic learning about entrepreneurship.The analysis of the current situation of the micro entities would refer to investigating in what measure do entrepreneurs use stimulating funds for investing into infrastructural develop-ment (in business zones), in what measure do entrepreneurs use natural resources, how big is the influence of education in order to increase competitiveness and how much do the en-trepreneurs of Osijek-baranja county through the active learning methods, work on making their own brands.Hypothesis, which will be elaborated in this paper are:• micro entities achieve the greatest placement of their products on the domestic market• economic crisis has a negative effect on founding and developing of micro entities of small

entities in Osijek-baranja county• insufficiently developed legal regulations and education effects financial benefits which

are necessary for small enterprises.

Key words: small enterprises, micro entities, Osijek-baranja county, development, education

Literatura1. Noe,R.A., Hollenbeck,J.R., Gerhart.B.,Wright, P.M. (2006.) Menadžment ljudskih potencijala. Zagreb: MATE.2. http://eobrazovanje.mingorp.hr/, Operativni plan poticanja malog i srednjeg poduzetništva za 2011. godinu,

(Sačuvano 15.12. 2011.)3. http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/16280.pdf, Malo gospodarstvo (Sačuvano 28.03.2012.)4. http://www2.hgk.hr/en/depts/industry/Malo_gospodarstvo_10_web.pdf, Malo gospodarstvo (Sačuvano:

28.03.2012.)5. http://www.ida.hr/.../2008_DO_2012_PROGRAM_VLADE_prijedlog_s, Program poticanja malog i srednjeg

poduzetništva 2008.-2012. (Sačuvano 03.04. 2012.)6. http://inkubator.hr/hr_HR/pocetna/o-nama/ciljevi, BIOS poduzetnički inkubator (Sačuvano 01.04.2012.)7. http://www.obz.hr/hr/pdf/2011/22%20sjednica/10Prijedlog%20Programa%20poticanja%20poduzetni-

stva%20OBZ%20za%202012.%20godinu.pdf, Prijedlog programa poticanja poduzetništva osječko-baranjske županije za 2012. godinu (Sačuvano 27.04.2012.)

8. http://www.obz.hr/hr/pdf/Temeljna%20analiza.pdf, Regionalni operativni program (Sačuvano 29.03.2012.)9. http://www.poduzetnik.com.hr/content/view/166/39/, Tajana Kesić-Šapić - državna tajnica za poduzetništvo

(Sačuvano 29.09.2008.)10. http://www.poduzetnistvo.org/centar/onama.html, Centar za poduzetništvo Osijek(Sačuvano 01.04.2012.)


Upute za suradnike

Časopis UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuje izvorne znanstvene, pregledne i stručne ra-dove koji neposredno ili posredno reflektiraju tematiku učenja i obrazovanja za poduzetništvo. Objavljuju se samo prethodno neobjavljeni radovi.

Autor ili autori snose odgovornost za uvažavanje etike znanstvenika, napose glede korištenja dijelova teksta preuzetih od drugih autora te odgovornosti da isti rad nije prethodno već negdje objavljivan.

Časopis izlazi dva puta godišnje. Prema potrebi, izdavat će se i izvanredni brojevi (Special Issue).Radove treba uredništvu dostaviti u digitalnom obliku, Word format.Svaki tekst treba biti opremljen sljedećim podacima i prilozima: ime i prezime autora, sažetak

na hrvatskom jeziku (najviše do 1000 znakova) s popisom ključnih riječi, naziv ustanove ili orga-nizacije u kojoj autor ili autori rade te elektroničku adresu autora. Sažetak treba biti preveden na engleski jezik. Ako je tekst pisan na engleskom jeziku treba priložiti preveden sažetak na hrvat-ski (bosanski ili srpski) jezik. Autori su dužni dostaviti lektoriran tekst te pregledan odgovarajućim spelling check (hrvatski, engleski, bosanski, srpski jezik).

Opseg radova, uključujući i sažetak, bibliografiju, bilješke i mjesto za grafičke priloge može iznositi najviše 15 stranica, odnosno oko 30.000 znakova (slova).

Grafički prilozi moraju biti izraženi crno-bijelo.Svaki put kada se u tekstu navode tuđe riječi, rečenice, sintagme, podaci i sl., izvor se daje u

tekstu, a ne u bilješkama ispod teksta. Referencija se stavlja u zagrade te sadrži prezime autora, godinu izdanja i, u slučaju doslovnog navoda, stranicu, npr. (Holmberg, 1977: 23).

U popisu literature na kraju rada treba navesti samo pune podatke o svim djelima koja se spo-minju u referencama i to abecednim redom po prezimenima autora i kronološkim redom za rado-ve istog autora, primjerice:

1. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.2. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneurship learning aims and

contents. International journal of business research. 11 (2); 216-223.3. Grundry, L. K. & Kickul, J. R. (2007). Entrepreneurship strategy : changing patterns in new venture creation,

growth, and reinvention. Thousand Oaks, Calif.: Sage Publications4. Algom, D. (1992). Psychophysical analysis of pain: A functional perspective. U: H. G. Geissler, S. W. Link i J. T.

Townsend (Ur.), Cognition, information processing, and psychophysics: basic issues (str. 267-291). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

5. www izvori ili tekst na web stranici

Ime(na) autora (ako je/su poznata), naslov dokumenta, datum nastanka (ako se razlikuje od datuma pristupa izvoru), naslov potpunog djela (italic), potpuna http adresa, i datum pristupa dokumentu.

1. Nancy, S. (2011), The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entrepre-neurial Attitudes (ED529908).

2. http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf (preuzeto 15. 06. 2012.)3. International Business and Strategy Management Simulation Game.4. http://www.cesim.com/simulations/cesim-global-challenge-international-business-strategy-simulation-ga-

me/ (Preuzeto: 10. 06. 2012.).

Sažetak rada treba ukazati na svrhu rada, napomene o metodi i uzorku, najvažnije rezultate i zaključak. Sažetak se prilaže na posebnom papiru, s navedenim imenom i prezimenom autora, na-slovom rada i oznakom «sažetak».

Na kraju sažetka, pod oznakom «ključne riječi» treba abecednim redom navesti najvažnije poj-move koji se obrađuju u tekstu (pet pojmova).

Uz rad treba dostaviti podatke o autoru (ili autorima), akademske titule, radno mjesto te vla-stitu elektronsku adresu. Ti se podaci objavljuju uz članak.

Radovi u UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO objavljuju se na hrvatskom, engleskom te srpskom i bo-sanskom jeziku. za svaki rad koji je pisan na hrvatskom, srpskom ili bosanskom jeziku objavljuje se sažetak na engleskom jeziku, a za svaki rad pisan na engleskom jeziku objavljuje se sažetak na hr-vatskom jeziku.

Uredništvo pridržava pravo odlučivanja o izboru tekstova i redoslijedu objavljivanja.Najmanje dva neovisna recenzenta recenzirat će sve prispjele radove.Radovi objavljeni u časopisu UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO se ne honoriraju.

398 Upute za suradnike

Guidelines for collaborators

The journal ‘’Learning for Entrepreneurship’’ publishes original scientific, easy-to-consult and professional papers which directly or indirectly consider the topic of learning and education for en-trepreneurship. Only previously unpublished papers will be published.

The author or authors have responsibility to respect scientific ethics, especially regarding the usage of text parts taken from other authors or previously published papers.

The journal is published twice a year. According to the need, special editions will be published as well.

The papers should be submitted to the editorial board in digital form, in Microsoft Office Word. Each text must contain the following information and appendices: name and surname of the aut-

hor, summary in Croatian language (up to 1000 characters) with a list of keywords, the name of the institution or organization in which the author or authors work and e-mail address of the author. The summary should be translated to English. If the text is written in English, a summary transla-ted to Croatian (Bosnian or Serbian) language should be attached to it as well. The authors should submit a text which is language-edited and revised with an appropriate spelling check (Croatian, En-glish, Bosnian, Serbian).

The volume of the papers, including the summary, references, notes and space for graphic ap-pendices can amount to 15 pages the most, i.e. 30 000 characters (letters).

Graghic appendices must be black and white.Every time when the text indicates someone’s words, sentences, syntagms, data, etc. the sour-

ce should be quoted in the text, not in the footnotes. The reference is put into parentheses, and it should contain the author’s surname, year of publication, and in case of literal quotation, the page, for example: (Holmberg, 1977: 23).

Only complete information about all the works mentioned in the references, in alphabetical order(according to the authors’ surnames) and in chronological order (for the works of the same author)should be indicated in the list of references at the end of the paper, for example:

1. Škrtić, M. i Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija nakladništvo d.o.o.2. Pfeifer, S. & Borozan, Đ. (2011). Fitting Kolb´s learning style theory to entrepreneurship learning aims and

contents. International journal of business research. 11 (2); 216-223.3. Grundry, L. K. & Kickul, J. R. (2007). Entrepreneurship strategy : changing patterns in new venture creation,

growth, and reinvention. Thousand Oaks, Calif.: Sage Publications4. Algom, D. (1992). Psychophysical analysis of pain: A functional perspective. U: H. G. Geissler, S. W. Link i J. T.

Townsend (Ur.), Cognition, information processing, and psychophysics: basic issues (str. 267-291). Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

5. www sources or website texts

Name(s) of the author(s) (if familiar), title of document, date of creation (if different from the date of access to the source), title of complete work (italic), complete http address, and date of access to the document.

Nancy, S. (2011), The Chemistry Teaching Program for Developing the Senior High School Students’ Entreprene-urial Attitudes (ED529908).

http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED529908.pdf(downloaded: 15.06.2012.)International Business and Strategy Management Simulation Game.http://www.cesim.com/simulations/cesim-global-challenge-international-business-strategy-simulation-game/

(downloaded: 10. 06. 2012.)

The paper summary should also indicate the purpose of the paper, notes about the method and sample, the most important results and a conclusion. The summary is attached on a speci-al paper, and indicates the name and surname of the author, the title of the paper and the deno-tation ‘’summary’’.

At the end of the summary, under the denotation ‘’keywords’’, the most important terms from the text (five terms) should be indicated in alphabetical order.

Information about the author(s), academic title, work place and electronic address should be submitted with the paper. This information is published with the paper.

The papers in ‘’Learning for Entrepreneurship’’ are published in Croatian, English, Serbian and Bosnian language. For every paper in Croatian, Serbian or Bosnian a summary in English sho-uld also be published, and for every paper written in English a summary in Croatian should be published.

The editorial board keeps the right to decide about the selection of papers and the order of publication. At least two independent reviewers will revise all the submitted papers. The papers published in the journal ‘’Learning for Entrepreneurship’’ will not be remunerated.

400 Guidelines for collaborators

Nakladnik / Publisher:

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanjeNikola Šubić Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska

University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski

Selska cesta 119, Zagreb, Croatia

Za nakladnika/For Publisher

Vitomir Tafra

Jezična obrada na hrvatskom jeziku/Language editor (Croatian)

Antonela Šimunović

Naslovna strana/Front Page

Dražen PavetićMarina Rogić

Recenzenti / Reviewers:

Osim članova Uredništva u ovom broju tekstove su recenzirali Besides the members of the Editorial board, the text reviewers of this num ber were

Prof.dr.sc. Dragomir Đorđević, Novi Sad, SrbijaProf.dr.sc. Milan Matijević, Zagreb, HrvatskaProf.dr.sc. Tanja Mihalić, Ljubljana, Slovenija

Grafičko oblikovanje/Graphic design

Marina Rogić

Tisak/Print

Tiskara Velika Gorica, Velika Gorica

Naklada 300 primjeraka/Edition 300 copies

Izdavanje časopisa sponzorirali su:

Ministarstvo poduzetništva i obrtaHrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije

Hrvatska gospodarska komoraHrvatska obrtnička komora