Foto

gra

fija

: S.

Dabin

ović

BokeBokeJedraJedra

J B Jk kMJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE – KOTOR, JUN 2014

Dobili smo trivrijedne donacije

Poklon Đakoma Baldisera

PREZENTACIJA KNJIGEPLOVEĆI SAM OKO SVIJETA VODEĆIDOGAĐAJ U NAŠEM MUZEJU U JUNU

T ri vrijedne donacije – četiri nova laptop računara,ručno rađena geografska karta sa prikazom Boke

Kotorske i njenim granicama sa Dubrovačkom republi-kom i Otomanskim carstvom, te dizel gorivo za odla-zak u italijanski grad Muđa na prezentaciju kulturnebaštine Kotora – tokom juna su uručene Pomorskommuzeju Crne Gore.

Četiri savremena laptop računara sa instaliranim opera-tivnim sistemom poklonila nam je tivatska firma AdriaticMarinas, koja je dio marine Porto Montenegro. Direkto-rici Pomorskog muzeja mr Milevi Pejaković Vujoševićračunare je 10. juna u Palati Grgurina uručio Danilo Ka-lezić, menadžer za odnose sa javnošću Porto Monte-negra. Vrednost ove donacije je oko 1.400 eura.

Geografsku kartu autora kapetan Zinera iz 1770. godinenašem muzeju je darivao venecijanski kolekcionar Đako-mo Baldisera (Giacomo Baldissera). Primopredaja je pakobavljena 26. juna u prisustvu darodavca gospodina Bal-disera, publiciste dr Pijera Pacija (Piero Pazzi), don An-ton Belana, generalnog vikara Kotorske biskupije, direk-torice muzeja mr Mileve Pejaković Vujošević i stručnogtima Pomorskog muzeja Crne Gore.

Poklon dizel gorivo za put u Italiju u vrijednosti 150eura dobili smo od kotorske kompanije Jugopetrol. Zahva-ljujemo se ovim putem našim darodavcima na vrijednimpoklonima. (Nastavak na strani 2)

UPalati Grgurina, u petak 6. juna s početkom u 20 satiodržana je promocija knjige Ploveći sam oko svijeta,

autora kapetana Džošue Slokama. Osim kotorskog Po-morskog muzeja organizator je bila još i Pomorska bibli-oteka. Knjiga je izdala sarajevska kuća Interliber.

Kapetan Džošua Slokam putovao je oko svijeta u jeda-naest metara dugom slupu, tri godine i dva mjeseca, tetako postao prvi mornar koji je oplovio svijet sam. Kućise vratio 27. juna 1898. godine, nakon čega je napisaoizvarednu pustolovnu priču. O knjizi, putopisu govorilisu Petar Palavršić, kustos pomorsko-tehničke zbirke na-šeg muzeja u penziji, Božidar Denda, direktor Bibliotekeza slijepe, i dr Samir Delibegović, prevodilac knjige.

Program je vodila naša stalna saradnica u ovom posluDolores Fabian a prisutne na promociji pozdravila je di-rektorica Muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević. U mu-zičkom dijelu programa nastupile su učenice kotorskeMuzičke škole Vida Matjan.

(Nastavak na strani 4, 5, 6, 7 i 8)

Foto

gra

fija

: D

. Brd

ar

Avanturakapetana Slokama

2 Jedra Boke – jun/2014.

MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE

Jedra Boke je mjesečna publikacijaPomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru

Jun 2014. godine

Direktor Pomorskog muzejamr Mileva Pejaković Vujošević

Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje Drago Brdar

Prijatelji i saradniciProf. dr Anton SbutegaProf. dr Gracijela Čulić

Prof. dr Marija RadulovićDon Anton Belanmr Stevan Kordić

Prof. dr Milenko PasinovićAntun TomićMilan SbutegaZoran RadimiriŽeljko BrguljanPetar Palavršić

Radojka JanićijevićJelena Karadžić

Slavko DabinovićMilica VujovićSmiljka Strunjaš

Pomorski muzej Crne Gore u KotoruTrg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000

Telefon: +382 (0) 32 304 720Fax: +382 (0) 32 325 883

Website: www.museummaritimum.come–mail: pom.muzej.dir@t–com.me

Savjet Pomorskog muzejaOdlukom Vlade od 18. decembra 2013. g.formiran je Savjet Pomorskog muzeja koji

će naredne 4 godine raditi u sledećemsastavu:

Ljiljana Zeković, predsjednikmr Milena Martinović,član

Maja Ćetković, članSlavko Dabinović, član

Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastaoje postepenim razvitkom prvobitne zbirke

Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemelje-ne oko 1880. godine, koja je od 1900. godi-

ne otvorena za javnost, a 1938. godinepreuređena i otvorena na prvom spratu

sadašnje muzejske zgrade, barokne palateplemićke porodice Grgurina iz početka XVIIIvijeka, koja je od 1949-1952. godine kom-pletno restaurirana i adaptirana za potrebe

Muzeja. Danas je Pomorski muzej institucijakulture Republike Crne Gore.

Misija Pomorskog muzeja Crne Gore uKotoru je da čuva sjećanje naše zajednice na

bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz priku-pljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate

pomorske tradicije i kulturne baštine.

Jedra BokeJedra Boke

Donacija tivatske kompanije rezultat je uspješne i plodne saradnje PortoMontenegra i Pomorskog muzeja koja je počela 2011. godine kada je u tivat-skoj marini otvorena muzejska Zbirka pomorskog nasljeđa.

U njenom koncipiranju i postavljanju vrlo aktivno je učestvovao i stručni timkotorskog muzeja, a saradnja se nakon toga nastavila kroz pripreme više izlož-bi u Zbirci pomorskog nasljeđa, kao i prijeme visokih delegacija iz PortoMontenegra u Pomorskom muzeju.

Uručujući poklon gospodin Kalezić je rekao da je, osim dobre oficijelne sara-dnje tivatske kompanije sa Pomorskim muzejom, donacija izraz dobrih prijateljskihodnosa koji su uspostavljeni kroz tu saradnju.

Na uručenom poklonu zahvalila se direktorka Muzeja mr Mileva Pejaković Vujoše-vić podsjetivši kako se razvijala saradnja sa Porto Montenegrom.

Ona je rekla da je dobro da se uspostavlja saradnja između kulturnih institucija i pri-vrede kao što je to učinjeno i u primjeru Pomorskog muzeja i Porto Montenegra jer jeto u obostranom interesu.

Geografska karta autora kapetana Zinera iz 1770. godine, koju nam je pok-lonio venecijanski kolekcionar Đakomo Baldisera, rađena je ručno u akvareltehnici. Na karti su prikazani Boka Kotorska i njeno zaleđe, dio Albanije iizlaz na Jadransko more, a dimenzije geografske karte su 110 puta 82 centi-metra. Po sredini i na dnu karte je mesingana pločica sa posvetom donatora:Giacomo Baldissera gradu Kotoru za sjećanje na njegove pretke Treves - ve-necijanske brodovlasnike.

Dobili smo tri vrijedne donacije

Đakomo Baldisera (treći s desna), Pjero Paci (četvrti s desna)i prijatelj darodavca (prvi s desna) sa kolektivom Muzeja

U NAŠEM KANTUNUU NAŠEM KANTUNU

Nastavak sa strane 1

Danilo Kalezić i mr Mileva Pejaković Vujošević sakolektivom Muzeja na primopredaji računara

3Jedra Boke – jun/2014.

S tručni timovi kotorskog Pomorskog muzeja Crne Gorepočetkom juna završili su obiman posao popisa pok-

retnih kulturnih dobara na teritoriji opština Kotor i Tivat.Ovaj zaista zahtjevan projekat iniciralo je Ministarstvokulture Crne Gore, tačnije Uprava za zaštitu kulturnihdobara pri ovom ministarstvu, kako bi se dobio precizanuvid u obim i vrijednost pokretnih kulturnih dobara unašoj republici. Po rješenju broj: 04-154/2013-13 od 29.aprila 2013. godine obrazovani su stručni timovi za izraduElaborata o revalorizaciji kulturne vrijednosti pokretnihkulturnih dobara. Stručni tim XIII, koji je bio zadužen zaopštine Kotor i Tivat brojao je 10 članova i bio je sastav-ljen od stručnjaka Pomorskog muzeja. Akcionim planomza revalorizaciju kulturne vrijednosti pokretnih kulturnihdobara stručni tim XIII izradio je preko 80 elaborata.

Stručni tim je sačinio elaborate za svako kulturno dobrokoje je pored osnovnih podataka, na osnovu istraživačkihnalaza, neposrednog uvida u stanje kulturnog dobra i dru-gih relevantnih dokaza dao stručnu ocjenu svojstva, oso-benosti i značaja kulturnog dobra, predložio kategoriju,mjere i režim zaštite kulturnog dobra i podatke o vlasnikui držiocu kulturnog dobra kao i fotodokumentaciju koja jesnimljena u toku rada na revalorizaciji.

Samo u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor urađeno je18 elaborta i to su sve bile Zbirke pokretnog kulturnogdobra koje su obuhvatile preko 4.000 pojedinačnih pred-meta za koje je napravljena nova fotodokumentacija, datemjere i režim zaštite kulturnog dobra kao i sve ostale pro-pisane kategorije. Posao je urađen u periodu od maja2013. do juna 2014. godine.

Revalorizacija kulturne vrijednosti predložena je za 17pokretnih kulturnih dobara među kojima su Zbirke mode-la brodova, Zbirka brodskih instrumenata, opreme i ribar-stava, Zbirka akvarela, Zbirka umjetničkih slika, Fototeka,Numizmatička zbirka, Zbirka oružja, Zbirka narodnih noš-nji i ukrasa, Zbirka namještaja, posuđa i ukrasnih predme-ta i drugo. Svako od nabrojanih pokretnih kulturnih doba-ra broji preko 100 predmeta, a neka i po nekoliko stotina(Fototeka, Zbirka oružja, Numizmatička zbirka, Zbirkaknjiga biblioteke Pomorskog muzeja.)

Stručni tim je procjenio da ne posjeduje međunarodni,nacionalni niti lokalni značaj za kulturno dobro Biste, tega je shodno čl. 31 Zakona o zaštiti kulturnih dobarapredložio za brisanje iz popisa zaštićenih kulturnih doba-ra, odnosno sugerisao da se donese rješenje o prestankustatusa kulturno dobro.

Popisali smo pokretnu kulturnu baštinu Kotora i Tivta

U NAŠEM KANTUNUU NAŠEM KANTUNUPOČETKOM JUNA STRČNJACI NAŠEG MUZEJA ZAVRŠILI ZNAČAJAN POSAO

Popis Numizmatičke zbirke: Božana Biskupović,Danijela Nikčević i mr Mileva Pejaković Vujošević Popis Fototeka: Smiljka Strunjaš i Jelena Karadžić

Popis starih pušaka u podružnici Bokeljske mornarice uTivtu: Slavko Dabinović, Nenad Brkan i Ilija Mlinarević

Popis Zbirke knjiga: Jelena Radonjić,Marina Jovanović i Ilija Mlinarević

Foto

gra

fije

: D

. Brd

ar

4 Jedra Boke – jun/2014.

LIBRILIBRI

Priča oPriča oavanturiavanturikapetanakapetanaSlokamaSlokama

Foto

gra

fija

: D

. Brd

ar

Nastavak sa strane 1

Književno veče na prvom spratu Pomorskog muzeja:za stolom sjede dr Samir Delibegović, Božidar Denda i Petar Palavršić

5Jedra Boke – jun/2014.

LIBRILIBRI

U z zvuke flaute Ivanke Muhadinović i Jovane Radoman, učenicaMuzičke škole u Kotoru, prezentacija knjige Ploveći sam oko svi-jeta - najvećeg autobiografskog avanturističkog putopisa kapetana

Džošue Slokama, u prevodu doktora Samira Delibegovića, profesora hi-rurgije Medicinskog fakulteta u Tuzli - okupila je brojne ljubitelje po-morske istorije, pomorce, koji su uživali u opisima sa putovanja odvaž-nog pomorca.

Zahvaljujući dr Delibegoviću, ova kultna knjiga se od sada može naći ina policama biblioteke Pomorskog muzeja i Pomorske biblioteke u Do-broti, što je istakla direktorka Muzeja mr Mileva Pejaković-Vujošević.Ona je kazala je da je biblioteka muzeja sa 17.000 jedinica sada bogatijaza još jednu vrijednu knjigu i najavila promociju knjige Petra Palavršića opomorstvu u Herceg Novom, kao i jubilarni 60. Godišnjak Pomorskogmuzeja Crne Gore za kraj godine.

Upravnica Pomorske biblioteke Ružica Danilović zahvalila se dr. SamiruDelibegoviću koji se odazvao da bude gost i što je čitaocima u Crnoj Goripružio priliku da pored štampane dobiju i knjigu u zvučnom formatu. Po-sebno se zahvalila sugrađaninu Dušanu Đučiću koji je pomogao da dođedo realizacije ovog projekta.

Naš sugrađanin Dušan Đučić je svojim idejama pokrenuo da se ta knjigasnimi i u audio-formatu. Uspjeli smo da okupimo publiku, da svi uživajuu avanturama kapetana Slokama, čovjeka čiji je doprinos istoriji pomor-stva izuzetan. Veoma smo zahvalni dr Delibegoviću, ne samo što je us-tupio pravo Biblioteci za slijepe da bez ikakvih ograničenja snimi knjigu uaudio-formatu, već i zbog toga što je ponudio Pomorskom muzeju i Bibli-oteci da budu izdavači crnogorskog izdanja. To je stvarno velikodušno,vidi se da je pravi humanista - kazala je gospođa Danilović.

Kapetan Džošua Slokam 27. juna 1898. godine vratio se kući sa putova-nja oko svijeta poslije tri godine i dva mjeseca i postao prvi mornar koji jeoplovio svijet sam, nakon čega je napisao izvarednu pustolovnu priču Plo-veći sam oko svijeta.

Po sto i više dana ne bi vidio ništa do more i nebo, najveći problem sva-kako bila mu je samoća. Nailazio je na vrlo dobar prijem u lukama u ko-jim bi svraćao. Iz njegovih zapisa se vidi da je imao susrete sa opasnimdomorocima, ali i veliko povjerenje u sebe i brod građen 1801. godinekoji je reparirao, ojačao i opremio, istako je bivši kustost Pomorskog mu-zeja Crne Gore Petar Palavršić.

On je posebno govorio o susretu Džošue Slokama sa kapetanom PetromZambelićem sa Luštice koji je dugo... (nastavak na slijdećim stranama)

Džošua Slokam je rođen 20.februara 1844. godine u NovojŠkotskoj, kao peto od jedanaes-toro djece Džona Slokombe iSare Džejn Slokombe. Nakontri godine školovanja počeo jeraditi u porodičnoj radionici zaproizvodnju čizama. U četrnae-stoj godini pobjegao je od ocatiranina pravo na loklani ribar-ski brod, a onda u Britansku tr-govačku mornaricu, kao običanmornar. U 1860. godini promo-visan je u oficira i postao građa-nin Sjedinjenih Država. Kao ka-petan broda oženio se Virdžini-jom Voker (Virginia Walker),hrabrom i odlučnom ženom ko-ja ga je pratila kroz svijet i rodi-la mu četvoro djece. Virdžinijaje umrla, 1884. godine. Potom,nekoliko mjeseci pošto se ože-nio sa svojom mladom rodicom,Heti Eliot, 1887. godine, Slokamje doživio brodolom na obala-ma Brazila, zajedno sa njom isvoja dva sina. Njih četvoro vra-tili su se u SAD na brodu kojegsu napravili od ostataka spaše-nih poslije brodoloma. Nemogavši naći mjesto oficira,Slokam je prihvatio ponudu pri-jatelja da uzme trup starogslupa Spraj koji je propadao.Nakon prepravki i testiranja uvodama Nove Engleske, 1885.godine krenuo je sam na putoko globusa, na prvo takvoputovanje koje ikada preduze-to. Vratio se kući 1898. godi-ne. Slup i njegov stari kapetanuputili su se 1909. godineprema jugu od Martin Vinjarda,ali nikada više nisu viđeni.

DŽO

ŠUA SLO

KAM

Ružica Danilović Mr Mileva Pejaković Vujošević

6 Jedra Boke – jun/2014.

IZLOŽBEIZLOŽBE

Foto

gra

fije

: D

. Brd

ar

Foto

gra

fija

: D

. Brd

ar

Muzički dio promocije (fotografija lijevo); Zajednički snimak: Ružica Danilović, mr MilevaPejaković Vujošević, Samir Delibegović sa suprugom i Petar Palavršić (fotografija desno)

boravio u Punta Arenasu, zadnjoj tački na planeti gdjesu ljudi živjeli i koji se bavio lovom na foke i tražiozlato. Ovaj Bokelj dao je Slokamu brojne dobre savje-te i sredstva koje je iskoristio. Interesantno je da nijeobišao Rt Horn, kao što je to na primjer uradio kape-tan Ivo Vizin, već je prošao kroz mnogo opasniji Ma-gelanov prolaz kuda su mogli samo parobrodi i to akoimaju dobro vrijeme. Sa jedne strane su prijetile opa-sne hridi a sa druge Terra del Fuego, odnosno Ognjenazemlja. Ipak, uspio je svojim brodom dugim samo je-danaest metara izaći na Tihi okean, ali jedva živ. Onje bio iskusan pomorac, jaka ličnost, imao je dvadese-tak godina staža kao kapetan jedrenjaka, deset kaomornar. Kapetanu Slokamu gubi se svaki trag kada jeisplovio na slično putovanje 1909. godine, kazao jePalavršić predstavljajući knjigu i podvig kapetanaDžošue Slokama.

Ovo izvanredno avanturističko štivo nudi uživanjesladokuscima koji vole da čitaju i pruža neponovljivdoživljaj dok vas vodi kroz nezamislive događaje. Sre-

ća je što je Slokam pravio dnevnik na osnovu kojeg jenapisao jednu ovakvu knjigu i što je prevedena na našjezik. Budući da je knjiga objavljena i kao zvučnaknjiga, u formatu za slijepe i slabovide osobe, prevo-diocu je na tome toplo zahvalio Božidar Denda, direk-tor Biblioteke za slijepe.

Posebna mi je čast da se knjiga promoviše u Po-morskom muzeju, ovo je najljepše mjesto za to - pu-tovao sam puno po svijetu i znam da je ova instituci-ja na svjetskom nivou, jer baštini najveću pomorskutradiciju na ovom dijelu Mediterana. Putopis DžošueSlokama, koji opisuje njegovo krstarenje od 1895-1898. godine, je jedno izdanje u stoljeću u svijetu, aovo je prvi prevod na južnoslovenskim jezicima iprvo predstavljanje u Crnoj Gori. Ovaj prevod sambesplatno ustupio Savezu slijepih Crne Gore, koji jeizdao zvučnu knjigu, a takođe sam ponudio Fakul-tetu za pomorstvo, Pomorskoj biblioteci i Muzejuako žele da budu izdavači ove knjige za Crnu Goru -kazao je dr Delibegović.

Petar Palavršić Božidar Denda Dr Samir Delibegović

7Jedra Boke – jun/2014.

IZ KNJIGEPLOVEĆI SAM OKO SVIJETA

10. maja desila se velika promjena u stanju mora; ako jei prije postojala u mojoj glavi sada nije bilo sumnje umoju sadašnju dužinu. Čudna i dugo zaboravljena strujatalasala se brbljajući o slupove bokove, stvarajući divnumuziku. Ona je zarobila moja čuIa, sjedio sam mirno slu-sajući je, dok je Spray držao svoj krus. Ali zbog ovogatalasanja struje bio sam uvjeren da je slup sada u visiniSt. Roque, i da je naletio na struju koja se pruža oko rta.Pasatni vjetrovi, kažemo mi stari mornari, proizvode ovustruju koja u svome kursu od ove tačke prema naprijed,utječe na obalu Brazila, Gvineje, Venecuele, i, kako bineki rekli, i na Monroe Doktrinu. Pasati su puhali nekovrijeme jako a struja, sada u svoj jačini, iznosila je okočetrdeset milja na dan. Ovo je dodalo slupovom putu,brzinomjerom, lijep dnevni učinak od stotinu i osamdesetmilja nekoliko slijedećih dana. Nisam vidio nista odobale Brazila, iako nisam bio mnogo morskih milja dale-ko i uvijek u brazilskoj struji.

Nisam znao da je objavljen rat sa Španijom¹ i da mogubiti izložen, baš ovdje, susretu s neprijateljem i biti zaro-bljen. Mnogi su i u Cape Townu rekli da je po njihovommišljenju rat neizbjezan, te rekoše: Španci će te uhvatiti!Španci će te uhvatiti! Svima njima mogao sam samo rećida, čak i ako bi me uhvatili, ne bi dobili puno. Čak ni ugroznici tijekom nesreće na Maine² nisam mislio da ćebiti rata, ali ja nisam političar. Odista, nisam ozbiljnomislio na to kad sam 14. maja, baš sjeverno od ekvatora iblizu dužine rijeke Amazon, prvo vidio jarbol sa zvijez-dama i prugama kako plovi i podiže se po krmi, kao dase izguruje van mora, a onda se brzo pojavio na horizon-tu, kao tvrđava Oregon!

Kad se približio vidio sam veliki brad kako plovi i signa-le CBT, koji se čitaju, Ima li tu vojnika? Ispod ovih zasta-va pojavila se veća nego Sprayovo glavno jedra najžućašpanska zastava koju sam ikada vidio. Nakon toga dobi-vao sam noćne more, kada bi se ona pojavila u mojimsnovima.

Nisam razumio Oregonove signale dok nije prošao na-prijed, gdje sam ih mogao pročitati bolje, jer je bio dvijemilje daleko, a ja nisam imao dvogled. Kad sam pročitaonjegove zastave dao sam signal Ne, jer nisam bio vidionikakvoga španskog vojnika. Nisam trazio nijednoga. Mojzadnji signal, Držimo se zajedno zbog obostrane zaštite,kapetan Clark nije smatrao potrebnim. Možda male zas-tave nisu bile vidljive; bilo kako bilo, Oregon je otploviou žurbi tražeći španske vojnike, kako sam doznao kasni-je. Oregonova velika zastava, pošto je prošao Spray, triputa se zagnjurila do Sprayeve najniže zastave. Oba su

X X p o g l a v l j eU omiljenoj struji u visini Rta St. Roque, Brazil- Svena moru glede rata Španije i Amerike - Razmjena

signala sa ratnim brodom Oregon - U visini Dreyfuso-voga zatvora na Devils otoku - Ponovna pojava sjever-

ne zvijezde - Svjetla Trinidada - Ljupki uvod uGrenadu - Razgovor sa prijateljskim auditorijem.

prešla liniju nekoliko sati ranije. Razmišljao sam dugo tevečeri o vjerovatnoći ratnoga rizika koji se sad a pojav-ljuje nad Sprayem, nakon što je prošao sve ili skoro sveopasnosti mora, ali konačno, snažna nada ovladala jenad mojim strahovima.

17. maja Spray je izlazeći u svanuće iz oluje dospio doDevil otoka, dva stupnja na zavjetrinskome luku, ne da-leko. Vjetar je još puhao, jaki lahor na obalu. Pošto jeslup prišao bočno mogao sam jasno vidjeti tamnosivezgrade na otoku. Nikakvu zastavu niti znak života nisamvidio na ovome turobnom mjestu.

Kasnije, u toku dana francuska barka s vjetrom s desnestrane broda, usmjerena prema Cayenne došla je u vidik,potpuno okrenuta u vjetar. Ona je brzo padala u zavje-trinsku stranu. Spray je, takođe, bio okrenut u vjetar po-kušavajući da osigura pučinu s vjetrom s lijeve stranebroda; teški talas u noći vukao ga je preblizu obale isada sam razmisljao da počnem moliti za promjenu vje-tra. Već sam bio uživao u svom udjelu u naklonosti la-hora nad velikim okeanom i pitao se da li bi bilo prave-dno da se vjetar sada okrene u moja jedra, dok je Fran-cuz išao u drugome smjeru.

Glavna struja koja ga je zaustavljala zajedno sa slabimvjetrom bila je dosta loša za njega. I tako sam mogao usvom srcu samo reći, Gospodaru, ostavi stvari kakve je-su, ali ne pomaži više Francuzu, bašada, jer što njemudobro odgovara mene ce uništiti! Sjećam se da sam kaomomak čuo kapetana kako kaže da se u odgovoru nanjegovu vlastitu molitvu vjetar promijenio iz jugoistočno-ga u sjeverozapadni, u potpunosti u skladu s njegovomželjom. On je bio dobar čovjek, ali da li ovo slavi Arhi-tektu - Upravljača vjetrova i talasa? Osim toga, to nisubili pasatni vjetrovi, kao što se sjećam, koji su se za nje-ga promijenili. Ali jedna od varijabli će se promijenitikada tražiš, ako tražiš dovoljno dugo. Još jednom, ovajmoj brat možda nije išao u suprotnome pravcu, sam sambio jako zadovoljan jakim vjetrom koji je stvarao sverazlike u svijetu.

18. maja 1898. zapisano je velikim slovima u Sprayovdnevnik:Večeras, u širini 7°13' S prvi put i nakon skorotri godine vidio sam Sjevernjaču. Spray je slijedećegadana prevalio stotinu i četrdeset sedam milja. Ovomesam dodao trideset i pet milja zbog struje koja ga je tje-rala prema naprijed. 20. maja oko zalaska sunca, došaoje u vidik otok Tobago, u visini Orinoca, uzimajući smjerod zapada prema sjeveru, udaljenost dvadeset dvije mi-lje. Spray je brzo vukao prema kući. Kasnije u toku noćidok je jurio slobodno duž obale Tobaga vjetar je još jakopuhao, a ja sam se prenerazio iznenadnim bljeskom tala-sa prema lukobranu koji nije bio daleko. Odmah sam seokrenuo na vjetru prema pučini, ali bez mnogo izmjenepravca opasnosti. Na koji god način postavio jedro, sve usvemu, izgledalo je jasno da ako slup odoli stijenama, daće to biti spas za dlaku. Posmatrao sam zabrinuto bljesko-ve svjetionika koji su regularni kao i udari dugih okean-skih talasa, i izgledali su uvijek malo bliže. Bio je to oči-gledno koralni greben - u ovo nisam imao ni najmanjesumnje - i to zao greben. Još gore, naprijed može biti dru-gih grebena koji formiraju zavoj u koji me struja možeodnijeti, i gdje bi me (Nastavak na slijedećoj strani)

zatvorila i konačno uništila. Nisam plovio ovim vodamaod momačkih dana i žalio sam dan kada sam dopustio dana brodu bude koza koja je pojela moju kartu. Napreg-nuo sam svoja sjećanja o pomorskoj tradiciji, brodolomi-ma na potonulim grebenima i o piratima usidrenim međukoralnim grebenima gdje drugi brodovi nisu mogli doći.Ali na što god sam mogao pomisliti nije mi pomoglo naotoku Tobago da spasim u fikciji brod Robinsona Crusoai nije mi dalo puno informacija o grebenima. Prisjetiosam se jedino da je Cruso sačuvao svoj barut suhim. A ion tamo tutnji ponovo, uzviknuo sam, i kako je sada bli--zu bljesak! Zadnji talas je bio skoro cijele dužine broda!Ali ti ćes proći, Spraye, stara curo! T je sada bočno! Jošjedan veliki talas! Oh, vjerovatnije da ćes se osloboditisvojih rebara i kobilice! Pljusnuo sam ga o bočnu greduponosan na njegov zadnji, naočit napor da se oslobodiopasnosti kad ga je talas veći nego ostali, odbacio višenego ranije, i sa njegove krijeste sam odmah vidio da jeto greben. Pao sam unatrag u namotaje konopca. Šutke,zaprepašten. Ne nesretan, već radostan. Aladdinovalampa! Moj ribarski fenjer! Veliki svjetionik koji se okre-tao na otoku Trinidad trideset milja daleko, bacao jebljeskove ponad talasa, i on me je obmanuo! Krugsvjetla sada je padao na horizontu! I kako je to sja-jan bio prizor! Ali, dragi oče Neptune, poštoživim dugo na moru i dugomedu koralima, odat ću počastovome grebenu! Kroz cijeliostatak noći gledao sam ima-ginarne grebene, ne znajućikoji trenutak slup može doćina stvarni. Burdižao samdo svitanja skorokoliko je mogućena istome kursu,sve zbog toga štonisam imao kartu.Mogao sam napalubi razapetikožu koze sa St.Helene.

Moj kurs je sada bio prema Granadi kojoj sam nosiopisma sa Mauritiusa. Oko ponoći 22. maja stigao sam naotok i bacio sidro u luci daleko od grada St. George, tesam u svitanje 23. ušao u unutrašnjost luke, što je činiločetrdeset dva dana plovidbe od Rta Dobre Nade. Bio jeto dobar put, a ja sam skinuo svoju kapu i ponovo je daopilotu s Pinte.

Lady Bruce, u obavijesti Sprayu u Port Louisu, reče da jeGrenada divan otok i poželjela je da slup na svome putukući svrati na otok. Kada je Spray stigao otkrio sam da suga očekivali. Kako to?, pitao sam. Oh, čuli smo da ste bilina Mauritiusu, rekoše, a nakon susreta sa sir Charles Bru-ceom, nasim starim guvernerom, znali smo da ćete saMauritiusa doći u Grenadu. Ovo je bio krasan uvod, kojime je doveo u kontakt sa ljudima koje je lijepo poznavati.

Spray je isplovio iz Grenade 28. maja. Plovio je dužobale u zavjetrini Antilla, te je stigao do Dominikanskogotoka 30. gdje sam, iz želje da ga bolje upoznam, baciosidro u području karantine; još sam bio bez karte otoka a

nisam mogao naći nijednu, čak ni u Grenadi. Ovdje nesamo da sam se opet razočarao glede karte, već mi jezaprijetila kazna zbog greške koju sam napravio na sidri-štu. Brodova nije bilo ni u karantini niti u komercijalnojluci i nisam mogao vidjeti da ima puno razlike tamo gdjesam se usidrio. Ali crni momak, neka vrsta izaslanika luč-koga upravitelja, došao je i naredio mi da se pomaknemna drugo sidrište koje sam, uistinu, već ispitao i nije mise svidjelo zbog jačih talasa sa mora. I tako, umjesto po-dizanja jedara da bih se pomakao, rekoh da ću napustitiu potpunosti mjesto čim mognem nabaviti kartu, za kojusam ga molio da mi pošalje ili nabavi za mene. Ali ka-žem, morate se pomaći prije ne go što nabavite bilo što,insistirao je i podizao svoj glas tako da su ga svi ljudi dužobale mogli čuti, te on dodade, je li jasno! Onda se raz-bjesnio kada su se oni na obali počeli smijuljiti gledajućiposadu Spraya kako mirno sjedi na grudobranu umjestoda podiže jedra. Kažem vam da je ovo karantin, vikao je,glasnije nego prije. U redu, generale, odgovorio sam;želim svakako da budem u karantinu. To je u redu, šefe,neko na plaži viknu, to je u redu; bit ćeš u karantini, dok

su drugi vikali izaslaniku da ma-kne bijelo smeće odatle. Bilisu jednako podijeljeni na oto-ku, za i protiv mene. Čovjekkoji je napravio tako veliku

galamu oko ove stvari odustao jekada je otkrio da želim biti u karantinu iposlao sve važne polubijelce, koji suuskoro došli službeni od glave do pete.

On je stajao pravo učamcu, tamo-amo

kao fatom vode-ne pumpe -čudo od važ-

nosti. Karte!,uzviknuo sam čim se

njegov okovratnik ponovopojavio ponad slupovom ogradom;

imate li karte? Ne, gospodine, odgovorio je s ukočenimdostojanstvom; ne, gospodine, karte ne rastu na ovomeotoku. Ne sumnjajući u ovu informaciju, odmah sampodigao sidro, a što sam namjeravao učiniti od početka,i pripravio sva jedra za St. John, Antiguu. Tamo sam sti-gao 1. juna jedreći s velikom pažnjom cijelim putemusred kanala.

Spray, uvijek u dobrome društvu, sad a je bio s parnimbrodom lučkoga oficira na ulazu u luku, sa sir FrancisomFlemingom, guvernerom Leeward otoka, koji je na palubiradostan, svi momci - sve ovlasti, dao instrukcije dežur-nome oficiru da otegli moj brod u luku. Slijedećega danasu me posjetili njegova Ekselencija i lady Fleming, zaje-dno sa kapetanom Burrom, R.N. U Antigui mi je bespla-tno ponuđena administrativna zgrada okruga, a to je uči-njeno i u Grenadi. U svakome je mjestu ozbiljna publikaispunila salu da sluša predavanje o morima koja je Sprayprešao i o zemljama koje je posjetio.

NAPOMENA: Tekst poglavlja XX prenešen je u jezičkomobliku kako je objavljen u knjizi Ploveći sam oko svijeta.

8 Jedra Boke – jun/2014.

Oregon obilazi Spraya

Direktorica Pomorskog muzeja Crne Goremr Mileva Pejaković Vujošević bila je 4.juna gošća jutarnjeg programa Radio Ko-tora. Razgovor koji je vodila Jelena Vuka-sović prenosimo kako je objavljen na inter-net sajtu Radio Kotora.

Pretpostavljam, nadam se da je svaki našsugrađanin makar jednom obišao Pomorskimuzej, ali da li biste bili ljubazni da nas upo-znate ukratko sa zbirkama koje nas čekaju kadzakoračimo u palatu Grgurina? Što je to štonas dočeka, na što sve posjetilac može danaiđe, što najčešće traži da vidi?

Prvo da poručim onima koji nisu posjetili Pomorski mu-zej, a vjerujem da ih je malo, da to obavezno učine jer seneće pokajati. Dobro ste kazali da je Pomorski muzej kul-turna institucija koja zauzima vidno mjesto na kulturnojmapi Crne Gore. U njoj se nalazi sve ono što je vezano zamore, morske pučine i ljepotu življenja što je i logično jerje Crna Gora i pomorska država. Pomorci su bili slavni up-ravo iz Boke Kotorske i teško stečenim novcem gradili supalate u kojima se nalazilo ono što se danas nalazi u tojjednoj – baroknoj palati Grgurina. Imamo i vrlo vrijednezbirke. Imamo najbogatiju pomorsko-tehničku zbirku, mismo na neki način veliki brod. Na drugom spratu posjetilacima kormilo kojim može upravljati kroz prostore našegmuzeja. Tu su portreti slavnih kapetana, modeli brodova inavigacioni instrumenti, sekstant, oktant, kvadrant, busola...

Moram da kažem da grad Kotor nije samo pomorski grad,nije samo trgovački grad, nego i grad zanata. U njemu jepostojala i kovnica novca i oružja. Jedna od najbogatijihzbirki starog oružja na prostoru bivše Jugoslavije smještenaje u našoj instituciji i svi se dive onome što vide, a vide ko-vano u Kotoru. Kod nas je i faksimil ključeva grada Kotora.Imamo značajnu zbirku puškona, teških brodskih puški ko-je datiraju iz 17.vijeka. Iz francuskog perioda od 1807. do1814. godine imamo pušku dugu 2,20 metra koja je ratnikuslužila i kao hladno oružje. Muškarci su voljeli lijepo oru-žje, a žene lijep nakit. Imamo etnografsko odjeljenje u ko-me je izloženo i sve ono čime je žena voljela sebe da ukra-si, a posebno bih izdvojila igle – trepetaljke rađene u kotor-skim zanatskim radionicama. Dobroćanke bi ih, recimo,stavljale kad bi pravile punđe, a ovaj ukras je po trepetanjui dobio ime. Svaki kraj ima svoj identitet u vremenu i pros-toru, pa i mi imamo dobrotsku narodnu nošnju sa dobrot-skim vezom koji je prvi put pomenut 1571. godine i kišo-branom i ljeti i zimi. Ljepota je pogledati entografsko odjel-jenje, ali i kapetanske salone. Jedan je kupljen od poro-dice Vizin Florio i od limunovog je drveta, a strane i našedelegacije potpisuju protokole u tom salonu jer je u sva-kom pogledu reprezentativan. Drugi salon je risanske famil-ije Ivelić, a kada njihova porodična palata bude obnovlje-na, daćemo taj salon i postaviti darovani – salon koji namje poklonila familija Tripković prije nekolike godine. Odposebnog značaja za naš muzej je činjenica da imamonajbogatiju zbirku starih grbova. Svaka plemićka porodicanekada je mogla sebi da izabere grb. Ljudi su za to veomazainteresovani i mi planiramo da od grbova napravimodobre suvenire. Posebno smo ponosni na vajara i slikara

Vaska Lipovca koji je potekao iz našeggrada, ovdje ostavio vidnog traga, a živio istvarao u Splitu. Nama je napravio šestbronzanih ploča u prizemlju koji svjedoče olijepim pomorskim pričama. Sve to naravnomože da se čuje putem audiogajda na šestsvjetskih jezika jer samo mi na jugosloven-skim prostorima imamo i tako savremennačin prezentacije muzejske postavke. Uzmuziku vremena o kom se govori posjetilaci gleda i sluša i uči. Vrlo smo ponosni i mojtim i ja na ovo dostignuće. Brodovi krozvrijeme – naziv je odjeljenja koje smo pred-vidjeli za osobe sa invaliditetom i one kojifizički nisu u mogućnosti da obiđu muzej.

Ako imate u vidu svu vrijednu imovinu muzeja, čime sevi u Muzeju najviše ponosite? Što je ono čega biste se naj-teže odrekli, što najpažljivije čuvate i održavate?

Posebno smo ponosni na predmete kovane u Kotoru. Poč-nemo da pričamo o zanatstvu u našem gradu, pa pokaže-mo eksponate. Malo je takvih gradova koji su poput Kotorana malom prostoru imali skoro sve. Teško bih se odreklapisanih dokumenata – čuvamo, na primjer, stari ugovor sOmišom iz 1168. godine. Novac, nakit, oružje, sve su našezbirke vrlo dragocjene i rijetko se gdje slične mogu vidjeti.Možemo ga predstaviti, izložiti, ali da nam ko od toganešto ukrade ili da poklonimo – teško.

Kako se održava imovina muzeja, ko su ljudi koji je odr-žavaju, koji su vam sve profili potrebni, kako to sve teče?Da li imate i radionice, pojasnite nam malo to...

Ponosna sam na svoj tim koji je odličan i, sportski rečeno,ne treba ga mijenjati. Čine ga, između ostalog, profili ljudistručnih za sve zbirke koje imamo. Imamo istoričara umjet-nosti koji brine o istorijsko-umjetničkoj zbirci, zatim etno-loga koji radi sa etnološkom zbirkom, službenika koji brineo pomorsko-tehničkoj zbirci, ali kako sve to treba održa-vati, imamo i dva konzervatora za papir i slike. Imamo i ma-lu konzervatorsku radionicu u kojoj se svi eksponati očiste isrede da bljesnu u punom sjaju, posebno kad idemo vangranica Crne Gore gdje predstavljamo i naš grad i našuzemlju. U biblioteci imamo bibliotekara, knjižničara, doku-mentaristu, a o svakom muzejskom predmetu imamo pisa-nu, foto i elektronsku dokumentaciju.

Spomenali smo u posljednje vrijeme i donacije. Nije imo-vina muzeja stalna i zaključena već se stalno dopunjava.Postoji veliki broj ljudi koji je potekao odavde, sada je širomsvijeta i Pomorski muzej prepoznaje kao dobrog čuvara zasvoje starine. Ko sve daruje muzej i što sve bude darovano?

Već sam rekla da nam je porodica Tripković poklonila sa-lon, moram pomenuti Zorana Radimira, zatim Milana Sbu-tegu koji redovno poklanjaju. Poklanjao je i pokojni kape-tan Zec iz Budve. Ipak, najvrednija donacija nam je ona odNade Radimir iz Australije i ona je još u decembru dobilanagradu za filantropiju. Jako smo joj zahvalni, a njeni pred-meti kod nas sijaje punim sjajem. Dobili smo sekreter, škri-nju, divne slike... Naredne godine ćemo napraviti izložbudonacija i donatora. Ponosni smo i na donaciju porodice

9Jedra Boke – jun/2014.

MUZEJ U MEDIJIMAMUZEJ U MEDIJIMA

Mr Mileva Pejaković Vujošević

INTERVJU MR MILEVE PEJAKOVIĆ VUJOŠEVIĆ, DIREKTORICEPOMORSKOG MUZEJA RADIO KOTORU

Pomorski muzej jedra Crne Gore

10 Jedra Boke – april–maj/2014

Laforest koja nam je poklonila vrijednu sliku. Gospođa jepitala kome da pokloni sliku, tada veoma oštećenu, i donBranko Sbutega joj je preporučio da je nama da. Naravnoda smo srećni, sliku smo sredili, a uskoro ćemo napraviti imonografiju donatora. Ne daju nam samo predmete već iknjige. Gracijela Čulić, Jovica Martinović, Brano Stjepče-vić, porodica Milivoja Miloševića i drugi nam poklanjajuvrijedna izdanja. Pjero Paci nam je, recimo, poklonio gra-vuru iz 1685 godine. Podržavaju nas i drugi. Porto Monte-negro je jedna od firmi koja je na našoj strani, sa njom sa-rađujemo i eto nedavno smo dobili set kompjutera u znakte saradnje. Eto i Jugopetrol nas je podržao gorivom zaneka gostovanja, svima smo zahvalni.

Bilo je govora o tome da Kotor nema svoj gradski muzej,ali Pomorski muzej, iako ima jasnu profilaciju u nazivu,funkcioniše i kao gradski. To je vaša jasna namjera.

Ne možemo mi sada odvajati gradski od republičkog, na-lazi se u srcu Uneskovog Kotora i mora djelovati kao grads-ki. Mi smo, inače, dobili status matičnog muzeja i imamoobavezu da se brinemo o svim muzejima od Herceg Novogdo Ulcinja.

Kad govorimo o kulturnom životu grada, Pomorski mu-zej je važan činilac. Nemate mnogo dešavanja ali su vrlozapažena?

Dobro ste zapazili, imamo malo dešavanja, ali se pamte.Sve radimo studiozno, a ne želimo ni da prezasitimo pub-liku. Evo najavili smo izložbu slika Voja Stanića u sarad-nji sa agencijom Gajo, a planiramo gostovanja i putujućihizložbi poput Zavjetnih darova, Slavnih kapetana i dru-gih. Imamo dobru saradnju sa Muzejom grada Perasta,Biskupijom, a za kraj godine organizovaćemo izložbu fo-tografija i dokumenata povodom 100 godina Prvog svjet-skog rata. S jeseni ćemo dovesti i izložbu bijelih vila saKrka. Vrlo je neobičan događaj u pitanju, a po legendi obijelim vilama poznati su Krk, Dubrovnik i Kotor. Jednaumjetnica sa Krka radila je foto-izložbu, a djeca iz domasiročadi bila su joj modeli bijelih vila. Vidjećete početkomoktobra kako smo to pripremili. U novembru u Muzeju zaumjetnost i obrt u Zagrebu postavićemo Zavjetne pločice,a nakon zagrebačke napravićemo tu izložbu i u Barselonikoja je poznata po pomorstvu i muzeju. Biće prilike daviše o tome govorimo.

Godišnjak Pomorskog muzeja traje već dugo i za nega jetokom prošlih godina pisao niz vrsnih intelektualaca. Pret-postavljam da je slično i danas. Ko piše za Godišnjak?

Izuzetan niz stručnjaka pisao za nas, od domaćih Graci-jela Čulić, Jovica Martinović, prof. dr Milenko Pasinović...Mnogo nam je bitan Godišnjak i da bude sadržajan. Zanjega pišu i stručnjaci Pomorskog muzeja.

Počela je turistička sezona, tokom dana posredstvomkruzera stižu hiljade i hiljade turista u naš grad. Kako viocjenjujete početak sezone?

Grupnih posjeta je zaista mnogo, manje je samo individ-ualnih posjeta što je i razumljivo. Ko je došao jednom, teš-ko će ići opet u obilazak Pomorskog muzeja. Imamo ogro-man broj agencija koje nam šalju svoje grupe turista, neg-dje oko 30-40, a nema dana kada su vrata našeg muzejazatvorena. Mi obogaćujemo svoju ponudu, pa nudimo tur-istima i osvježenje u đardinu i na terasi uz vino i posebnupriču kustosa.

Muzej je državna institucija, jedina te vrste u Crnoj Gorikoja kao zemlja nije poznata po svojoj pomorskoj tradicijisem u domenu u kome baštini kotorska dostignuća.

Vjerujem da je muzej jedan od faktora koji upravo dopri-nose da naša zemlja samu sebe više vidi kao primorsku,

mediteransku, državu koja je morem povezana sa svijetomšto nije mala privilegija. Upravo je to priviligija za koju suse kroz istoriju koplja lomila i srca kidala, a sada mi se činida smo na rubu svih dešavanja, sa malim zanimanjem daiskoristimo more sem u turizmu. Pitam se gdje je ribarstvo,da ne pominjem pomorstvo koje je nosilo Crnu Goru prije30-40 godina, a da ne pominjem ni školstvo u čijem siste-mu teško da ima prostora za djelatnosti vezane za morekao da smo kontinentalci. Vi znate da sam se ja zalagalaza uvođenje istorije pomorstva u školski sistem. Imali smoneke inicijative ka Ministarstvu prosvjete, ali je to ostalomrtvo slovo na papiru. Bitno je da mladi ljudi uče o po-morstvu i da dožive Crnu Goru kao pomorsku zemlju.Zato smo i otvorili edukativno odjeljenje u kome su čestokotorski učenici.

Arhiv u Kotoru tavori u okrilju državne institucije sa sje-dištem na Cetinju, a vi ste da tako kažem sami svoj gazda.Pričali smo o tom nedopustivom odnosu države premaArhivu i nekim drugim našim institucijama. Gdje ste vi utoj priči, kako ste se vi izborili za neko poštovanje, začvršću poziciju?

Pa teško. Vi znate da su htjeli da nam ukinu i žiro-račun,ali naš čvrst negativan stav je to spriječio. To bi značilo dazavisimo od sredstava koje nam usmjerava država koja suuvijek nedovoljna za održavanje i palate i zbirki i ukupneadministracije. Nipošto to nismo dali, a sada smo u pozicijida sami zarađujemo i da zato ne tražimo dodatni novac dr-žavi od koje ne zavisimo. Mislim da sve zavisi od rukovo-đenja i nametanja stava argumentima.

Da li ste ljudima koje viđate u Ministarstvu kulture reklistav o prozivanju Kotora gradskim naseljem?

Na svim mjestima gdje sam bila u prilici ja sam se uvijekzalagala za Kotor, a mislim da je takva definicija našeg gra-da nekako promakla te da će biti ispravljena. Zgroženasam propustom i uvijek naglašavam da dolazimo iz Kotora,grada koji je status grada zaradio prije mnogo vjekova iteško da mu sada može biti uskraćen.

Kako po vama Kotor treba da se nametne kao kulturnicentar Crne Gore? Koji su to načini i na kome je sve daulaže napor u ostvarenje tog cilja?

Pa na tome svi treba da radimo, a posebno rukovodiocikulturnih institucija i Opština Kotor. Kotor se nametnuomnogo čime, recimo, internacionalnim festivalom Kotor Artposredstvom kojeg u naš grad dolaze poznati svjetski muzi-čari, reditelji, svjetski ljudi od umjetnosti. U pitanju je na-cionalni festival Crne Gore i mislim da je i Ministarstvo kul-ture prepoznalo Kotor kao mjesto u kome treba da pozicio-nira takav festival.

Ukupni budžet Muzeja koliko iznosi? To bi bilo i pitanjeslušalaca.

Mi od države mjesečno dobijamo po par hiljada eura zaprogramske aktivnosti, održavanje zbirki, zgrade i sve troš-kove. Kažem, da nema naših sredstava, to bi nam bilo sas-vim nedovoljno, ali smo se potrudili i mnogo radimo darazličitim komercijalnim muzejskim djelatnostima zaradimonovac. Direktori su danas menadžeri i tako je to na Zapa-du, a mi se trudimo da poteškoće izbjegavamo usklađujućise sa modernim svijetom.

Direktorka Pomorskog muzeja Mileva Pejaković Vujoše-vić istakla je saradnju sa Radio Kotorom kao sa gradskimmedijem koji uspijeva da prati kulturni i ukupni društveniživot grada, kako je kazala, korektno i profesionalno.

MUZEJ U MEDIJIMAMUZEJ U MEDIJIMA

11Jedra Boke – jun/2014.

Kruzer Queen Elizabeth 23. juna na sidru ispred Luke Kotor

Pomorstvo u KOTORU danasFo

togra

fije

: D

. Brd

ar

Luka Kotor je u 2013. godini zabilježila 387 dolazaka brodova, što predstavlja rast od 8,2% uodnosu na 2012. godinu. Jahti je bilo 1.493, odnosno 2,68% više, dok u istom uporednom periodu

broj putnika iznosi 324.231i predstavlja uvećanje od 29,15%, saopšteno je 20. juna na sjedniciSkupštine akcionara ove kompanije, a prenjela je lokalna TV Kotor.

Chorintian 15. 6.

U naš grad je 23. juna, oko 7:30 sati,uplovio najnoviji brod kompanijeCunard, Queen Elizabeth (QE),

dovezavši 2.005 putnika i 997 članovaposade. Takođe prvi put u Kotor jeuplovio kruzer Dawn Princess sa

1.970 putnika, a od 20. do 23. juna uKotoru je premijerno boravio i ruski

vojni jedrenjak Sedov sa 157 članovaposade i 35 putnika. U Kotor su u junu

dolazili još slijedeći brodovi: Athena(1. 12. i 22. jun. i Artemis (1. jun), uzstandardni dvodnevni boravak), zatim,

Corinthian (1, 15, 26. i 28. jun), LeSoleal (1, 9, 16. i 22. jun), Harmony G(6. jun, uz dvodnevno zadržavanje), LaBelle de l'Adriatique (4, 11, 18. i 25.

jun), Wind Surf (7. i 15. jun), ThomsonMajesty (5. i 19. jun), Ventura (6. i 20.jun), Splendour of the Seas (1, 15. i 29.

jun), Silver Wind (15. i 24.+25. jun)Celebrity Silhouette (4. i 30. jun,Nieuw Amsterdam (8. i 27. jun),

Noordam (5. juna), Sea Cloud (7. i 14.jun), Sea Dream II (12. i 26. jun),

Nautica (3. i 11. jun), SS Mariner (11.jun), Seabourn Spirit (13. jun), Zenith(14. jun), MSC Armonia (18+19. i 25.

jun), Royal Clipper (25. jun), SeabournOdyssey (23. jun).

SS Mariner 11. 6.Nautica 3. 6.

Splendour of the Seas 15. 6.

Serenade of the Seas 13. 6.

Athena i Le Soleal 1. 6.

Silver Wind 15. 6.

Noordam i Thomson Majesty 5. 6.

Sea Cloud i Win Surf 7. 6.

La Belle de l'Adriatique i Regal Princess 4. 6.

Sedov 20. 6.

Celebrity Silhouette 4. 6.

PROSLAVLJEN DAN NAJSTARIJE BRATOVŠTINE: Dan kada je1463. godine Bratovština bokeljskih mornara - Bokeljskamornarica objavila svoj prvi Statut – 26. jun – obilježen jetradicionalno: formiranjem glavnog odreda u 20 sati, naPjaci od kina, koji je potom ispred zgrade Opštine Kotorpreuzeo zastavu grada, zatim obišao grad preko Tabačinei ispred glavnih gradskih vrata dobio ključeve grada odpredsjednika SO Kotor Nikole Bukilice. Oko 20 i 40 odi-grano je tradicionalno kolo na Trgu od oružja.

Dan prije članovi i predstavnici Bokeljske mornarice izKotora, Tivta i Herceg Novoga obilježili su raznovrsnim ibogatim programom koji je izveden na sceni Crkve Sv.Duha. Podsjećajući na značajan datum i bogato i dugokulturno-istorijsko nasljeđe, viceadmiral Bokeljske mor-narice kapetan Ilija Radović je pozdravio sve koji su sepridružili proslavi.

Čast mi je i zadovoljstvo što večeras zajedno sa vamaslavimo Dan Bokeljske mornarice, i treba i dalje da ga sla-vimo, jer Kotor i Bokeljska mornarica su vazda bili zaje-dno, nepodijeljeni, i tako treba da budu i dalje. Naši precisu to prenijeli na našu generaciju, mi to poštujemo, radi-mo koliko možemo, ali to treba i mladi da nastave, nagla-sio je kapetan Radović.

Svečanost je počela pjesmom Kolo Bokeljske mornaricekoju su izvele članice klape Belece iz Tivta, a kasnije suse predstavile i pjesmom Nemoj šiti stara majko, dirnuvšipubliku toplim ženskim višeglasjem. Ostajući u istom akapel” raspoloženju, aplauze su pobrali i članovi mješo-vite klape Veterani vazda mladi iz Tivta, pjevajući napje-ve Aoj, Boko i Crno vino. Nastupila je i Ivana Mršulja, svi-rajući flautu, kao i sopran Jasna Mustur iz Herceg Novog,koja je uz klavirsku pratnju prof. Dejana Krivokapićaizvela opersku ariju La spagnola raspagnola.

BOKELJSKA MORNARICA 809 KOTOR

Stari bokeljski jedrenjaci

Rječnik Pomorstvo

Jedrenjaci u vlasništvu familija Radoničić, Tripković i Milošević; Bark Slavia (1871-1894); Bark Taganrog (1865-1891). Brod se prevrnuo kod Sicilije bez preživjelih; Brik Factis non verbis; Kolekcija Pomorskog muzeja Crne Gore

SLUP (engl. sloop) naziv je za manji brod, odnosnočamac na jedra, koji ima jedan jarbol s dva jedra. Raz-vili su se od jedrenjaka koji razbijali kontinentalnublokadu za vrijeme napoleonovih ratova. U tom smisluslup je bio vrsta neoklopljenog ratnog broda koji seposebno korsitio u Engleskoj, Sjeveroj Americi i RusijiaDanas slupovi služe kao vrhunske sportske jedrilice i toje praktično najrasprostranjeniji tip sportske jedrilice usvijetu. Na početku 20. vijeka imao je sošno jedro svrškom i kosnik s flokom površine oko 1/5 površinejedrilja. Nakon uvođenja bermudskih jedara, površinajedrilja se smanjila, odbačen je kosnik, a površina flokaje povećana (često je veća od jedra), naročito kada serazapnu veliki flokovi za lagan vjetar. Hvatište je leta,po kojem se diže flok, otprilike na 3/4 visine jarbola, alise novije vrijeme pomičenaviše, pa se leto prive-zuje i o vrh jarbola. Knock-about sloopje slup bez kosni-ka; na njemu jeflok biopričvršćenza vrhpram-čanestatve.

Slup Sprajkapetana

DžošueSlokama