16
Sprezanje (konjugacija) glagola Opće bilješke § U glagolskoj je morfologiji sanskrtskoj, poglavito zbog prozirnosti oblika, moguće izlučiti glagolski korijen. Staroindijski su gramatičari tako sastavili listu od oko 2000 glagolskih korijena 1 . Ti se korijeni mogu modificirati na različite načine: promjenom prijevojnoga stupnja korijenskoga samoglasnika, saprasāranom (slabljenem polusamoglasničkoga sloga), mogu se uvećati augmentom, reduplikacijom, afiksima (prefiksom, infiksom i sufiksom). Tako modificirani korijen čini osnovu na koju se dodaju nastavci. Osnovu s nastavkom nazivamo oblikom. § U sanskrtskoj se glagolskoj fleksiji razlikuju sljedeće kategorije: 1. tri lica: prvo, drugo i treće 2. tri broja: jednina, dvojina i množina 3. tri stanja: aktiv (parasmaipada), medij (ātmanepada) i pasiv 4. četiri načina: indikativ, imperativ, optativ i prekativ 5. pet vremena: aorist, imperfekt, perfekt, prezent, futur i kondicional § Sanskrtski glagoli mogu imati nastavke za aktiv i medij, dok se pasiv tvori od posebne pasivne osnove i medijalnih nastavaka. Staroindijski gramatičari aktiv nazivaju parasmai-pada što doslovno znači „riječ drugomu”, dok se medij naziva ātmane-pada „riječ sebi”. Aktiv ima prijelazno značenje, a medij, gdje se radnja proteže na subjekt, ima povratno značenje. Ova opreka ipak nije uvijek sasvim jasna pa medijalni oblici često imaju aktivno značenje. § Svih se pet vremena spreže u indikativu. Prezent uz indikativ ima i imperativ i optativ, što znači da samo prezent ima sva tri načina. Sva ostala vremena imaju samo indikativ. Po tvorbi osnove razlikujemo: 1. prezentsku osnovu od koje se tvore indikativ, optativ i imperativ prezenta i indikativ imperfekta kao i aktivni i medijalni particip prezenta. 2. perfektnu osnovu od koje se tvori indikativ perfekta kao i aktivni i medijalni particip perfekta. 3. futursku osnovu od koje se tvori indikativ futura i kondicional kao i aktivni i medijalni particip futura. 4. aoristnu osnovu od koje se tvori indikativ aorista i benediktiv ili prekativ. 5. izvedene glagolske osnove: denominativ, deziderativ, intenziv i kauzativ. § Prekativ ili benediktiv svojevrstni je optativ tvoren od aoristne osnove. Kondicional je rijedak i svojevrstan je imperfekt futura. § Uz lične glagolske oblike sanskrt ima i glagolska imena poput participa, gerundiva, infinitiva i apsolutiva. Glagolski nastavci 1 Od tih 2000 korijena neki se ne javljaju u poznatim tekstovima, neki su zapravo denominativi (arth-), reduplikacije korijena (dhīdhī-) isl. Pravih je potvrđenih korijena oko 800 (Burrow 1955: 289).

Prezentski Sustav Sanskrt 2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Osnove Sanskrtske Gamatike

Citation preview

Sprezanje (konjugacija) glagola Opće bilješke § U glagolskoj je morfologiji sanskrtskoj, poglavito zbog prozirnosti oblika, moguće izlučiti glagolski korijen. Staroindijski su gramatičari tako sastavili listu od oko 2000 glagolskih korijena1. Ti se korijeni mogu modificirati na različite načine: promjenom prijevojnoga stupnja korijenskoga samoglasnika, saṃprasāranom (slabljenem polusamoglasničkoga sloga), mogu se uvećati augmentom, reduplikacijom, afiksima (prefiksom, infiksom i sufiksom). Tako modificirani korijen čini osnovu na koju se dodaju nastavci. Osnovu s nastavkom nazivamo oblikom. § U sanskrtskoj se glagolskoj fleksiji razlikuju sljedeće kategorije:

1. tri lica: prvo, drugo i treće 2. tri broja: jednina, dvojina i množina 3. tri stanja: aktiv (parasmaipada), medij (ātmanepada) i pasiv 4. četiri načina: indikativ, imperativ, optativ i prekativ 5. pet vremena: aorist, imperfekt, perfekt, prezent, futur i kondicional

§ Sanskrtski glagoli mogu imati nastavke za aktiv i medij, dok se pasiv tvori od posebne pasivne osnove i medijalnih nastavaka. Staroindijski gramatičari aktiv nazivaju parasmai-pada što doslovno znači „riječ drugomu”, dok se medij naziva ātmane-pada „riječ sebi”. Aktiv ima prijelazno značenje, a medij, gdje se radnja proteže na subjekt, ima povratno značenje. Ova opreka ipak nije uvijek sasvim jasna pa medijalni oblici često imaju aktivno značenje. § Svih se pet vremena spreže u indikativu. Prezent uz indikativ ima i imperativ i optativ, što znači da samo prezent ima sva tri načina. Sva ostala vremena imaju samo indikativ. Po tvorbi osnove razlikujemo:

1. prezentsku osnovu od koje se tvore indikativ, optativ i imperativ prezenta i indikativ imperfekta kao i aktivni i medijalni particip prezenta.

2. perfektnu osnovu od koje se tvori indikativ perfekta kao i aktivni i medijalni particip perfekta.

3. futursku osnovu od koje se tvori indikativ futura i kondicional kao i aktivni i medijalni particip futura.

4. aoristnu osnovu od koje se tvori indikativ aorista i benediktiv ili prekativ. 5. izvedene glagolske osnove: denominativ, deziderativ, intenziv i kauzativ.

§ Prekativ ili benediktiv svojevrstni je optativ tvoren od aoristne osnove. Kondicional je rijedak i svojevrstan je imperfekt futura. § Uz lične glagolske oblike sanskrt ima i glagolska imena poput participa, gerundiva, infinitiva i apsolutiva. Glagolski nastavci

                                                                                                               1 Od tih 2000 korijena neki se ne javljaju u poznatim tekstovima, neki su zapravo denominativi (arth-), reduplikacije korijena (dhīdhī-) isl. Pravih je potvrđenih korijena oko 800 (Burrow 1955: 289).

Primarni nastavci (indikativ prezenta, futura, pasiv) parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. -mi -vaḥ -maḥ -e -vahe -mahe 2. -si -thaḥ -tha -se -ethe/-āthe* -dhve 3. -ti -taḥ -nti/-anti* -te -ete/-āte* -nte/-ate*

Sekundarni nastavci (indikativ imperfekta, aorista, optativ, kondicional) parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. -m/-am*/ -yam#

-va -ma -i/-ya# -vahi -mahi

2. -ḥ (-s) -tam -ta -thāḥ -ethām/ -āthām*/ -yāthām#

-dhvam

3. -t -tām -n/-an*/ -yuḥ#

-ta -etām/ -ātām*/ -yātām#

-nta/-ata*/ -ran#

*posebni nastavci za atematsku konjugaciju (2.,3.,5.,7., 8. i 9. glagolski razredi) #optativni nastavci za tematsku konjugaciju (1., 4., 6. i 10. glagolski razredi) Nastavci za imperativ parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. -āni -āva -āma -ai -āvahai -āmahai 2. ø / -dhi* ili

-hi* -tam -ta -sva -ethām/

-āthām* -dhvam

3. -tu -tām -ntu/-atu* -tām -etām/-ātām* -ntām/-atām* *nastavci za atematsku konjugaciju (2.,3.,5.,7., 8. i 9. glagolski razredi) Prezentski sustav, opće napomene § Prezentski sustav u sanskrtu obuhvaća glagolske oblike koji se tvore od iste osnove koju nazivamo prezentskom osnovom. Staroindijski su gramatičari podijelili glagolske korijene u deset razreda ovisno o načinu tvorbe prezentske osnove. Tih je deset razreda podijeljeno u tematsku i atematsku sprezidbu. Tematskoj sprezidbi pripadaju 1., 4., 6. i 10. razred, a atematskoj 2., 3., 5., 7., 8. i 9. razred. Glavna je razlika između tematske i atematske sprezibe u tome što u tematskoj sprezidbi osnova uvijek svršava tematskim samoglasnikom -a. Prezentski sustav čine indikativ, optativ i imperativ prezenta i indikativ imperfekta. § Optativom se izražuje naglašena želja, blaga zapovijed, uvjet, vjerojatnost. Može se prevoditi s „neka”, „ako”, „da”, „vjerojatno”.

Tematska sprezidba, opće napomene § Svim je oblicima tematske sprezidbe zajedničko: osnova svršava tematskim -a koje se produljuje u -ā ispred nastavaka koji započinju s m- ili v- (-vaḥ, -maḥ, -vahe, -mahe, -va, -ma, -vahi, -mahi)2, a gubi se ispred medijalnih nastavaka koji započinju glasom e- (-ethe, -ete, -ethām, –etām) 3 . Kod optativa se tematsko -a- steže s optativnim znakom -ī- u -e- po §... Drugo je lice imperativa jednako osnovi. Prvi prezentski razred (razred „√BHŪ”) § Jednostavni korijenski samoglasnik prelazi u prijevojni stupanj guṇa (§...) uz dodavanje tematskoga samoglasnika -a-. √RUH, 1. (rasti): ruh>roh+a>roha (3. l. jed. P roha-ti „raste”); √BUDH, 1. (probuditi se): budh>bodh+a>bodha (3. l. jed. P bodha-ti „budi se”); √VDH, 1. (rasti): vdh>vardh+a>vardha (3. l. jed. P vardha-ti „raste”); √BH, 1. (nositi): bh>bhar+a>bhara (3. l. jed. P bhara-ti „nosi”). Korijeni sa završnim samoglasnikom stežu guṇirani korijenski samoglasnik s tematskim -a- prema §... √GAI, 1. (pjevati): gai+a>gāya (3. l. jed. P gāya-ti „pjeva”); √BHŪ, 1. biti, postati: bhū>bho+a>bhava (3. l. jed. P bhava-ti „biva, postaje”), √JI, 1. pobijediti: ji>je+a>jaya (3. l. jed. P jaya-ti „pobjedi”); √NĪ, 1. voditi: nī>ne+a>naya (3. l. jed. P naya-ti „vodi”). Korijenski samoglasnici u zatvorenom slogu koji već jesu u guṇi i vddhiu ne mijenjaju se: √PAT, 1. „pasti” pat+a>pata (3. l. jed. P pata-ti „pada”). § Nepravilna tvorba osnove nekih važnijih glagolskih korijena u prvome prezentskome razredu: √GAM, ići gaccha- √DŚ, vidjeti paśya- √DHMĀ, puhati dhama- √YAM, stegnuti yaccha- √DAṂŚ, gristi daśa- √SAD, sjediti sīda- √, ići ccha- √GHRA, mirisati jighra- √KRĪD, igrati se krīda- √KRAM, koračati krāma- √PĀ, piti piba- √NIND, kuditi ninda- √GUH, sakriti gūha- √STHĀ, stajati tiṣṭha- § Paradigma sprezidbe glagola √BH „nositi”, prezentska osnova bhara-

Indikativ prezenta parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. bharāmi bharāvaḥ bharāmaḥ bhare bharāvahe bharāmahe 2. bharasi bharathaḥ bharatha bharase bharethe bharadhve 3. bharati bharataḥ bharanti bharate bharete bharante

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. abharam abharāva abharāma abhare abharāvahi abharāmahi

                                                                                                               2 Ispred nastavka za 1. lice imperfekta (-m) tematsko se -a ne produljuje. 3 Ispred nastavaka -i i -ai dolazi do vanjskoga sandhia prema §. Prvo l. jed. Ā impf. glagola √BH, 1. abhare, 1. l. sg. Ā impv. bharai.

2. abharaḥ abharatam abharata abharathāḥ abharethām abharadhvam

3. abharat abharatām abharan abharata abharetām abharanta

Imperativ parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. bharāni bharāva bharāma bharai bharāvahai bharāmahai 2. bhara bharatam bharata bharasva bharethām bharadhvam 3. bharatu bharatām bharantu bharatām bharetām bharantām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. bhareyam bhareva bharema bhareya bharevahi bharemahi

2. bhareḥ bharetam bhareta bharethāḥ bhareyāthām bharedhvam

3. bharet bharetām bhareyuḥ bhareta bhareyātām bhareran

Četvrti prezentski razred (razred „√DIV”) § Osnova četvrtoga razreda tvori se dodavanjem sufiksa -ya na nepromijenjeni korijen. Sprezidba je jednaka prvome prezentskome razredu. √KUP, ljutiti se: kup+ya>kupya (3. l. jed. P kupya-ti „ljuti se”); √NAH, vezati: nah+ya>nahya (3. l. jed. P nahya-ti „veže”). § Određen broj glagolskih korijena četvrtoga prezentskoga razreda produljuje korijenski samoglasnik. √DIV, igrati, kockati: dīvya- (3. l. jed. P dīvyati „igra, kocka”); √TAM, klonuti: tāmya- (3. l. jed. P tāmyati „klone”); √BHRAM, lutati: bhrāmya- (3. l. jed. P bhrāmyati „luta”); √ŚAM, umiriti se: śāmya- (3. l. jed. P śāmyati „umiri se”); √ŚRAM, umoriti se: śrāmya- (3. l. jed. P śrāmyati „umori se”); √MAD, radovati se: mādya- (3. l. jed. P mādyati „raduje se”). Nepravilna tvorba osnove: √JṜ, stariti: jīrya- (3. l. jed. P jīryati „stari”). Šesti prezentski razred (razred „√TUD”) § Osnova šestoga razreda tvori se dodavanjem tematskoga samoglasnika -a na korijen. √TUD, udariti: tud+a>tuda- (3. l. jed. P tudati „udari”); √DIŚ, pokazati: diś+a>diśa- (3. l. jed. P diśati „pokaže”). √VIŚ, ući: viś+a>viśa- (3. l. jed. P viśati „uđe”). Ispred tematskoga samoglasnika -a završno korijensko r prelazi u -riy-, a ṝ prelazi u -ir-: √MR, umrijeti: mr+a>mriya- (3. l. jed. P mriyati „umre”); √KR, rasipati: kr+a>kira- (3. l. jed. P kirati „rasiplje”). § Nepravilna tvorba osnove u šestome razredu: √KRT, odrezati krṇṭa- √MUC, osloboditi muñca- √LUP, razbiti lumpa- √LIP, namazati limpa- √VID, naći vinda- √SIC, škropiti siñca- √R, ići rccha- √IṢ, željeti iccha- √PRACH, pitati prccha- √BHRAJJ, peći bhrjja- √VRAŚC, posijeći vrśca-

Deseti prezentski razred (razred „√CUR”) § Osnova desetoga razreda tvori se dodavanjem sufiksa -ay- između korijena i tematskoga samoglasnika -a. Završni korijenski samoglasnici -ī, -ū i -r prelaze u prijevojni stupanj vrddhi, a srednji kratki samoglasnici -i-, -u- i -r- ispred suglasnika prelaze u stupanj guṇa. √CUR, krasti: cur>coray+a>coraya- (3. l. jed. P corayati „krade”), √PĪḌ, mučiti: pīḍ+ay+a>pīḍaya- (3. l. jed. P pīḍayati „muči”) Atematska sprezidba, opće napomene § Atematskoj sprezidbi pripadaju glagoli 2., 3., 5., 7., 8. i 9. razreda. Nastavci se dodaju izravno na korijen ili sufiks bez posredstva tematskoga ili veznoga samoglasnika. U 2. licu imperativa aktiva nastavak -dhi dodaje se na osnovu koja svršava suglasnikom dok se nastavak -hi dodaje na osnove koje svršavaju samoglasnikom. § U atematskoj se sprezidbi razlikuju jaka i slaba osnova. Kod jake je osnove naglasak na samoglasniku korijena ili sufiksa koji prelazi u viši prijevojni stupanj dok je u slabim oblicima naglasak na nastavku zbog čega korijenski samoglasnik ostaje nepromijenjen. Jaka se osnova nalazi u prva tri lica jednine aktiva indikativa (prezenta i imperfekta), u svim prvim licima imperativa kao i u trećem licu jednine aktiva imperativa. Optativ ima samo slabu osnovu. § Optativ ima posebne nastavke koji se dodaju izravno na osnovu. U aktivu je optativni znak -yā- na koji se dodaju sekundarni nastavci, u 3. l. mn. -ā- ispada ispred -uḥ. U mediju je optativni znak -ī-, ispred nastavaka koji započinju samoglasnikom -īy-. Nastavci za optativ u atematskoj konjugaciji parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. -yām -yāva -yāma -īya -īvahi -īmahi 2. -yāḥ -yātam -yāta -īthāḥ -īyāthām -īdhvam 3. -yāt -yātām -yuḥ -īta -īyātām -īran

Drugi prezentski razred (razred √AD, „jesti”) § Korijenski samoglasnik u slaboj osnovi ostaje nepromijenjen dok u jakoj prelazi u prijevojni stupanj guṇa. √DVIṢ „mrziti”: jaka osnova dveṣ-, slaba dviṣ-; √VID „znati”: osnove ved-, vid-; √DUH „musti”: osnove doh- i duh-; √LIH „lizati”: osnove leh-, lih-. § Zato što se nastavci dodaju izravno na korijen, u drugome razredu dolazi do unutarnjega sandhia kada i osnova i nastavak završavaju na suglasnik ili samoglasnik. Tako √DUH „musti” ima prva tri lica prezenta jednine aktiva doh-mi, dhok-ṣi prema §.. i §.., dog-dhi prema §.., prva tri lica jednine prezenta medija duh-e, dhuk-ṣe, dug-dhe. Glagol √LIH „lizati” ima prva tri lica prezenta jednine aktiva leh-mi, lek-ṣi prema §.. i §.., i le-ḍhi prema §.., prva tri lica jednine prezenta medija lih-e, lik-ṣe, lī-ḍhe. § Paradigma sprezidbe glagola √DVIṢ, 2. „mrziti”, jaka osnova dveṣ-, slaba dviṣ-:

Indikativ prezenta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. dveṣmi dviṣvaḥ dviṣmaḥ dviṣe dviṣvahe dviṣmahe 2. dvekṣi4 dviṣṭhaḥ dviṣṭha dvikṣe dviṣāthe dviḍḍhve5 3. dveṣṭi6 dviṣṭaḥ dviṣanti dviṣṭe dviṣāte dviṣate

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. adveṣam adviṣva adviṣma adviṣi adviṣvahi adviṣmahi 2. adveṭ7 adviṣṭam adviṣṭa adviṣṭhāḥ adviṣāthām adviḍḍhvam 3. adveṭ adviṣṭām adviṣan8 adviṣṭa adviṣātām adviṣata

Imperativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. dveṣāṇi dveṣāva dveṣāma dveṣai dveṣāvahai dveṣāmahai 2. dviḍḍhi dviṣṭam dviṣṭa dvikṣva dviṣāthām dviḍḍhvam 3. dveṣṭu dviṣṭām dviṣantu dviṣṭām dviṣātām dviṣatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. dviṣyām dviṣyāva dviṣyāma dviṣīya dviṣīvahi dviṣīmahi 2. dviṣyāḥ dviṣyātam dviṣyāta dviṣīthāḥ dviṣīyāthām dviṣīdhvam 3. dviṣyāt dviṣyātām dviṣyuḥ dviṣīta dviṣīyātām dviṣīran

§ Nepravilni glagoli drugoga prezentskoga razreda √AS, 2. „biti” kao pomoćni glagol ima samo parasmaipadu:

Indikativ prezenta 1. asmi svaḥ smaḥ 2. asi sthaḥ stha

                                                                                                               4 Završno -ṣ u slonidbi i sprezidbi ispred -s postaje -k. Glas -s iz nastavka celebralizira se u -ṣ ako mu prethode samoglasnici osim -a- i -ā- (čak i kada između njih stoje visarga ili anusvāra) ili suglasnici -r- i -k-, a slijede samoglasnici ili glasovi t, th, n, m, y ili v. Vidi §.. i §.. 5 Završno -ṣ u pauzi postaje -ṭ, ispred -dh s ozvučuje i postaje -ḍ; -dh se zatim cerebralizira u ḍh prema fn. 4 i §.. 6 Cerebralni sibilant -ṣ iz osnove cerebralizirao je dental t- iz nastavka. Vidi §.. 7 Završno -ṣ u pauzi postaje -ṭ, nastavci -s i -t u drugome i trećem licu elidiraju se prema pravilu po kojem u pauzi ne mogu stajati dva ili više suglasnika na kraju riječi. 8 Glagol √DVIṢ, kao i glagoli koji završavaju na -ā mogu u trećem licu množ. imperfekta aktivnoga imati i nastavak -uḥ (adviṣan / adviṣuḥ „mrzili su“)

3. asti staḥ santi

Indikativ imperfekta 1. āsam āsva āsma 2. āsīḥ āstam āsta 3. āsīt āstām āsan

Imperativ 1. asāni asāva asāma 2. edhi stam sta 3. astu stām santu

Optativ 1. syām syāva syāma 2. syāḥ syātam syāta 3. syāt syātām syuḥ

√I „ići”, jaka osnova e-, slaba i-, ispred samoglasničkih nastavaka y-

Indikativ prezenta 1. emi ivaḥ imaḥ 2. eṣi ithaḥ itha 3. eti itaḥ yanti

Indikativ imperfekta 1. āyam aiva aima 2. aiḥ aitam aita 3. ait aitām āyan

Imperativ 1. ayāni ayāva ayāma 2. ihi itam ita 3. etu itām yantu

Optativ 1. iyām iyāva iyāma 2. iyāḥ iyātam iyāta 3. iyāt iyātām iyuḥ

U mediju se glagol √I, 2. javlja samo s prefiksom adhi- u značenju „učiti”. Osnova ispred nastavaka koji započinju suglasnikom glasi adhī-, adhīy- ispred samoglasničkih nastavaka, u imperfektu adhai- i adhaiy-. Prezent prva tri lica jednine: adhīy-e, adhī-ṣe, adhī-te, 3. l. množ. adhīy-ate; imperfekt prva tri lica jednine: adhaiy-i, adhai-thāḥ, adhai-ta. § Vddhi u jakoj prezentskoj osnovi.

a) Svi glagoli drugoga razreda koji svršavaju na -u u jakoj osnovi imaju stupanj vr ddhi umjesto stupnja guṇa ispred suglasničkih nastavaka, dok √MRJ „brisati“ ima vr ddhi uvijek u jakoj osnovi. √YU „spojiti” yau-mi, yau-ṣi (§..),

yau-ti, ali 1. l. jed. P imperfekta ayo+am>ayavam (2. i 3. lice ayauḥ, ayaut). √STU „hvaliti” staumi, stauṣi, stauti, prva tri lica jednina P imperfekta astāvam, astauḥ, astaut. Glagol √MJ „brisati“: jaka osnova mārj-, slaba mj-. Prva tri lica jednine prezenta P: mārj-mi, mārk-ṣi, mārṣ-ṭi, 3. l. množ. prez. P mj-anti.

§ Slabljenje slabe prezentske osnove. a) Glagol √VAŚ „željeti“ podliježe saṃprasāraṇi (§..) u slaboj osnovi. Jaka

osnova vaś- (3. l. sg. prez. P vaṣṭi9, „želi“), slaba uś- (3. l. množ. prez. P uś-anti „žele“).

b) Glagol √HAN „udariti“ ima jaku osnovu han-. Prva tri lica jednine prezenta aktiva glase: han-mi, haṃ-si, han-ti. Slaba osnova glasi han- ispred nastavaka na m-, v- i y- (1. l. množ. prezenta aktiva han-maḥ „udarimo“), dok pred nastavcima na t- i th- korijensko -n- ispada pa osnova tada glasi ha- (2. l. množ. prezenta aktiva ha-tha „udarite“). Ispred svih samoglasničkih nastavaka osnova slabi u ghn- (3. l. množ. prez. P ghn-anti „udare“). Drugo lice imperativa jednine aktiva glasi jahi („udari“).

§ Umetanje samoglasnika i polusamoglasnika a) Glagoli √AN „disati“, √JAKṢ „jesti“, √RUD „plakati“, √ŚVAS „disati“ i

√SVAP „spavati“ ubacuju ispred suglasničkih nastavaka (osim nastavaka koji započinju na y-) vezni samoglasnik -i-, karakterističan za sprezidbu vremena i načina izvan prezentskoga sustava. U 2. i 3. licu impf. jed. P ubacuju se -ī ili -a. Glagol √RUD „plakati“ ima jaku osnovu rod-; 3. l. jed. P prezenta rod-i-ti („plače“), 3. l. jed. Ā prezenta rud-i-te; 3. l. jed. P imperfekta arod-ī-t ili arod-a-t („plakao je“).

b) Deponentni glagoli √ĪḌ „hvaliti“ i √ĪŚ „vladati, gospodariti“ ubacuju vezni samoglasnik -i- ispred nastavaka koji započinju glasovima -s i -dh. Prva tri lica prezenta jednine glagola √ĪḌ: īḍ-e, īḍ-i-ṣe, īṭ-ṭe10. Drugo lice jednine prezenta glagola √ĪŚ īś-i-ṣe, 2. lice množine prezenta īś-i-dhve, 2. l. imperativa jedn. īś-i-ṣve.

c) Glagol √BRŪ „govoriti“ ispred suglasničkih nastavaka u jakoj osnovi ubacuje -ī- ispred kojega dolazi do sandhia prema §. brū>bro (jaka osnova u guṇi)+ī>bravī- (prva tri lica jed. P prezenta: bravīmi, bravīṣi, bravīti („govorim, govoriš, govori“), 3. l. jed. Ā prezenta brūte; 3. l. jed. P imperfekta abravīt („govorio je“).

d) Deponentni glagol √ŚI „ležati“, koji ima samo medijalne oblike, u 3. licu množine indikativa i imperativa ubacuje -r- između osnove i nastavaka -ate, -ata i -atām. Prva tri lica jednine prezenta: śay-e (śe+e>śay11-e), śe-ṣe, śe-te, 3. lice množine śe-r-ate. Prvo lice jednine optativa: śayīye (śe+īye>śay-īye). Treće lice množine imperativa śe-r-atām. Prva tri lica jednine imperfekta: aśayi (aśe+i>aśay-i), aśethāḥ, aśeta, 3. lice množine aśe-r-ata.

§ Određen broj redupliciranih glagola drugoga razreda uzima nastavke trećega razreda.

                                                                                                               9 Korijensko -ś ispred nastavaka na t- i th- prelazi u -ṣ. Vidi § ...Zatim se t- i th- cerebraliziraju u ṭ- i ṭh-. 10 Vidi § ... 11 U unutarnjem sandhiu e- ispred samoglasnika ide u ay-. Vidi §...

a) Glagoli √CAKĀS, „sjati“, √JAKṢ 12 , „jesti“, √JĀG „biti budan“ i √DARIDRĀ „biti jadan“ uzimaju nastavke -ati za 3. l. množ. prezenta aktiva, -atu za 3. l. množ. imperativa aktiva i -uḥ za 3. l. množ. imperfekta aktiva.

b) Glagol √ŚĀS, „narediti“ uzima iste nastavke, ali ispred suglasničkih nastavaka u slabim oblicima ima osnovu śiṣ-. Prvo lice jed. prezenta aktivnoga śās-ti, ali 1. l. množ. prez. aktivnoga śiṣ-maḥ.

§ Ostale posebnosti a) Glagol √AD „jesti“ ima u 2. i 3. licu jednine imperfekta aktivnoga nastavke -

aḥ i -at (ādaḥ, ādat „jeo si“, „jeo je“). b) Glagol √CAKṢ „govoriti“ ispred medijalnih nastavaka koji započinju

dentalom ili glasom s- ima osnovu caṣ-. Treće lice jednine prezenta medijalnoga caṣṭe „govori“.

Treći prezentski razred (√HU „žrtvovati”) § U trećem se razredu nastavci za atematsku konjugaciju dodaju izravno na reduplicirani korijen. U slaboj je osnovi korijenski samoglasnik u osnovnome prijevojnome stupnju dok je u jakoj osnovi u prijevojnome stupnju guṇa. § Posebni nastavci za treći razred: u trećem se razredu za treće lice množine prezenta aktiva umjesto nastavka -anti uzima -ati, za treće se lice množine imperativa aktivnoga umjesto -antu uzima -atu, a za 3. l. množ. impf. umjesto -an uzima se -uḥ ispreg kojega korijenski samoglasnik ide u guṇu. § Opća pravila reduplikacije:

a) Reduplicira se prvi slog korijena: √DUH „musti” slaba perfektna osnova du-duh; √JAN „roditi se” jaka perfektna osnova ja-jan; √BUDH „biti budan”, slaba perfektna osnova bu-budh-.

b) Aspirirani je prvi glas korijena u redupliciranome slogu predstavljen neaspiriranim: √DHVAN „odzvanjati” slaba perfektna osnova da-dhvan; √BHID „sijeći”, slaba perfektna osnova bi-bhid-; √DHĀ „staviti” jaka prezentska osnova da-dhā-, √HU „žrtvovati”, slaba prezentska osnova juhu-.

c) Velarni su glasovi redupliciraju kao odgovarajući palatali: √KAM „voljeti” slaba perfektna osnoba ca-kam-; √KHAN „kopati” jaka perfektna osnoba ca-khan-; zvučni su velari predstavljeni zvučnim palatalima: √GAM „ići” jaka perfektna osnoba jagam-.

d) Ako korijen započinje suglasničkom skupinom, reduplicira se prvi glas skupine: √TYAJ „napustiti” perfektna osnova ta-tyaj; √KṢIP „baciti”, slaba perfektna osnova ci-kṣip (vidi §.. c)

e) U suglasničkim skupinama sa sibilantom kao prvim članom, drugi se član suglasničke skupine reduplicira ako je bezvučan: √STAMBH „podupirati” jaka perfektna osnova ta-stambh; √SKAND „skočiti” slaba perfektna osnoba caskand- (vidi §...b). Kad je drugi član suglasničke skupine zvučan, reduplicira se sibilant: √SMR „pamtiti” slaba perfektna osnova sa-smr.

f) Korijenski samoglasnici: dugi se samoglasnik u redupliciranome slogu skraćuje: √ŚĀS, „narediti” jaka perfektna osnova śaśās-; √DĪKṢ „posvetiti”,

                                                                                                               12 Zapravo je to slaba osnova s prijevojnom prazninom redupliciranoga korijena √GHAS „jesti“ (*ja-ghs>jakṣ-)

slaba perfektna osnova di-dīkṣ; srednji se korijenski samoglasnici -e- reduplicira kao -i-, srednji se -o- i -au- redupliciraju kao -u-, : √SEV „služiti” slaba perfektna osnova si-ṣev-; √ḌHAUK „prići” slaba perfektna osnova ḍu-ḍhauk.

§ Posebna pravila reduplikacije u trećem razredu: završno korijensko -r i -r redupliciraju se kao -i-. √BHR „nositi” slaba prezentska osnova bibhr-; √PR „puniti” slaba prezentska osnova pipr -. § Posebno pravilo sandhia u trećem razredu: završno -ī- u slaboj osnovi ispred nastavka na samoglasnik prelazi u -iy- ako mu prethodi suglasnička skupina. Treće lice množine glagola √HRĪ „stidjeti se” glasi jihriy-ati. § Paradigma sprezidbe glagola √HU, 3. „žrtvovati”, jaka osnova juho-, slaba juhu-:

Indikativ prezenta parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. juhomi juhuvaḥ juhumaḥ juhve juhuvahe juhumahe 2. juhoṣi juhuthaḥ juhutha juhuṣe juhvāthe juhudhve 3. juhoti juhutaḥ juhvati13 juhute juhvāte juhvate

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. ajuhavam14 ajuhuva ajuhuma ajuhvi ajuhuvahi ajuhumahi 2. ajuhoḥ ajuhutam ajuhuta ajuhuthāḥ ajuhvāthām ajuhudhvam 3. ajuhot ajuhutām ajuhavuḥ15 ajuhuta ajuhvātām ajuhvata

Imperativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. juhavāṇi juhavāva juhavāma juhavai juhavāvahai juhavāmahai 2. juhudhi16 juhutam juhuta juhuṣva juhvāthām juhudhvam 3. juhotu juhutām juhvatu juhutām juhvātām juhvatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

                                                                                                               13 juhu+ati> juhvati. Vidi §… 14 ajuho+am>ajuhavam. Vidi §… 15 Ispred nastavka -uḥ korijenski samoglasnik ide u guṇu (§...). ajuho+uḥ>ajuhavuḥ 16 Korijen √HU izuzetak je od pravila §… po kojem osnove sa završnim samoglasnikom uzimaju nastavak –hi u 2. l. jed. imperativa aktivnoga.

1. juhuyām juhuyāva juhuyāma juhvīya juhvīvahi juhvīmahi 2. juhuyāḥ juhuyātam juhuyāta juhvīthāḥ juhvīyāthām juhvīdhvam 3. juhuyāt juhuyātām juhuyuḥ juhvīta juhvīyātām juhvīran

§ Nepravilni glagoli trećega razreda

a) Glagoli √DĀ „dati” i √DHĀ „staviti” imaju jaku osnove dadā- i dadhā, ali slabe osnove dad- i dadh-. Osnova dadh- ispred nastavaka koji započinju glasovima s-, t- i th- glasi dhat-. Prva tri lica jednine prezenta aktiva glagola √DHĀ (jaka osnova) glase dadhāmi, dadhāsi, dadhāti. Prva tri lica jednine medija (slaba osnova) glase dadhe, dhatse, dhatte. Druga lica imperativa jednine aktiva glase dehi i dhehi17 .

b) Deponentni glagol √MĀ „mjeriti” ima osnovu mimī- ispred nastavaka koji započinju suglasnikom, a mim- ispred samoglasničkih nastavaka. Prva tri lica jednine prezenta glase mim-e, mimī-ṣe, mimī-te.

c) Glagol √HĀ „napustiti” ima pravilnu jaku osnovu jahā-, ali mu je slaba osnova jihi- ili jihī- ispred suglasničkih, a jih- ispred samoglasničkih nastavaka. U optativu ima osnovu jah-. Prva tri lica jednine prezenta aktiva (jaka osnova) glase jahāmi, jahāsi, jahāti. Prva tri lica množine aktiva (slaba osnova) glase jihīmaḥ/jihimaḥ, jihītha/jihitha, jihati. Prva tri lica jednine optativa jah-yām, jah-yāḥ, jah-yāt.

Peti prezentski razred (√SU „tještiti”) § U petom se razredu nastavci za atematsku konjugaciju dodaju sufiks -no (-nav ispred samoglasničkih nastavaka)18 za jaku osnovu ili na sufiks -nu (-nv ispred samoglasničkih nastavaka)19 za slabu osnovu; glagol √SU „tještiti”: jaka osnova suno-(sunav-), slaba sunu- (sunv-), glagol √ĀP „doseći”: jaka osnova āpno-, āpnu-. § Korijeni koji svršavaju samoglasnikom mogu u slaboj osnovi ispustiti glas -u iz sufiksa ispred nastavaka koji počinju glasovima -m- i -v-. Korijeni na samoglasnik također namaju nastavak -hi u 2. l. jed. P imperativa (sunu „tješti”). Korijeni koji završavaju suglasnikom ne odbacuju –u- iz sufiksa, imaju nastavak -hi u 2. l. jed. P imperativa (āpnuhi „dosegni”) ali ispred samoglasničkih nastavaka sufiks -nu za slabu osnovu prelazi u -nuv- (3. l. množ. prezenta aktivnoga āpnuv-anti „dosegnu”). § Paradigma sprezidbe glagola √SU, 5. „tještiti”, jaka osnova suno-, slaba sunu-:

Indikativ prezenta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. sunomi sunuvaḥ ili sunvaḥ

sunumaḥ ili sunmaḥ

sunve sunuvahe ili sunvahe

sunumahe ili sunmahe

2. sunoṣi sunuthaḥ sunutha sunuṣe sunvāthe sunudhve

                                                                                                               17 18 -ṇo , -ṇav prema §... 19 -ṇu, -ṇv prema §…

3. sunoti sunutaḥ sunvanti20 sunute sunvāte sunvate

Indikativ imperfekta parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. asunavam21 asunuva

ili asunva asunuma ili asunma

asunvi asunuvahi ili asunvahi

asunumahi ili asunmahi

2. asunoḥ asunutam asunuta asunuthāḥ asunvāthām asunudhvam 3. asunot asunutām asunavan asunuta asunvātām asunvata

Imperativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. sunavāṇi sunavāva sunavāma sunavai sunavāvahai sunavāmahai 2. sunu22 sunutam sunuta sunuṣva sunvāthām sunudhvam 3. sunotu sunutām sunvantu sunutām sunvātām sunvatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. sunuyām sunuyāva sunuyāma sunvīya sunvīvahi sunvīmahi 2. sunuyāḥ sunuyātam sunuyāta sunvīthāḥ sunvīyāthām sunvīdhvam 3. sunuyāt sunuyātām sunuyuḥ sunvīta sunvīyātām sunvīran

§ Nepravilni glagoli petoga razreda:

a) Glagol √ŚRU „čuti” ima jaku osnovu śrṇo- (śrṇav- ispred samoglasničkih nastavaka), slabu śr nu- (śrṇv- ispred samoglasničkih nastavaka). Prva tri lica jednine prezenta aktiva śrṇomi „čujem”, śrṇoṣi „čuješ”, śrṇoti „čuje”. Treće lice množ. prezenta aktivnoga śrṇvati „čuju”.

b) Glagol √DHŪ „otresti” u starijem jeziku ima osnove dhūno- i dhūnu- (3. l. jed. P dhūnóti, 3. l. jed. prez. Ā dhūnuté), ali u mlađem jeziku skraćuje korijenski dugu samoglasnik. Jaka osnova dhuno-, slaba dhunu-.

Sedmi prezentski razred (√RUDH „zapriječiti”) § Svi korijeni sedmoga prezentskoga razreda završavaju suglasnikom. Osnova se tvori ubacivanjem nazalnoga infiksa između korijenskoga samoglasnika i završnog suglasnika. Za jaku se osnovu umeće infiks -na- (-ṇa- §...), za slabu infiks -n- koji se po pravilima unutrašnjega sandhia može priobličiti završnome suglaniku u -ṃ- ili -ñ- (§...). Glagol √BHID „cijepati” jaka osnova bhinadh-, slaba osnova bhindh-; √RUDH

                                                                                                               20 sunu+ati> sunvati. Vidi §… 21 asuno+am>asunavam. Vidi §… 22 Vidi § …

„zapriječiti” jaka osnova ruṇadh-, slaba rundh-; √YUJ „spregnuti” osnove yunaj-, yuñj-; √PIṢ „mrviti” osnove pinaṣ-, piṃṣ-. Kako osnova uvijek završava suglasnikom, valja pripaziti na glasovne promjene kod nastavaka koji započinju suglasnikom (§...). § Paradigma sprezidbe glagola √BHID, 7. „cijepati”, jaka osnova bhinad-, slaba bhind-:

Indikativ prezenta parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. bhinadmi bhindvaḥ bhindmaḥ bhinde bhindvahe bhindmahe 2. bhinatsi bhintthaḥ bhinttha bhintse bhindāthe bhinddhve 3. bhinatti bhinttaḥ bhindanti bhintte bhindāte bhindate

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. abhinadam abhindva abhindma abhindi abhindvahi abhindmahi 2. abhinat

ili abhinaḥ abhinttam abhintta abhintthāḥ abhindāthām abhinddhvam

3. abhinat abhinttām abhindan abhintta abhindātām abhindata

Imperativ parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij)

jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. bhinadāṇi bhinadāva bhinadāma bhinadai bhinadāvahai bhinadāmahai 2. bhinddhi bhinttam bhintta bhintsva bhindāthām bhinddhvam 3. bhinattu bhinttām bhindantu bhinttām bhindātām bhindatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. bhindyām bhindyāva bhindyāma bhindīya bhindīvahi bhindīmahi 2. bhindyāḥ bhindyātam bhindyāta bhindīthāḥ bhindīyāthām bhindīdhvam 3. bhindyāt bhindyātām bhindyuḥ bhindīta bhindīyātām bhindīran

§ Nepravilni glagoli sedmoga razreda. Glagoli √AÑJ „namazati”, √BHAÑJ „prekinuti” i √HIṂS „ozlijediti” koji u korijenu već imaju nazal gube svoj korijenski nazal ispred sufiksa -na-, dok im je slaba osnova jednaka korijenu. √AÑJ: jaka osnova anaj-, slaba añj-; √BHAÑJ: bhanaj-, bhañj-, √HIṂS: hinas-, hiṃs-. Osmi prezentski razred (√TAN „rastegnuti”)

§ U osmome se prezentskome razredu jaka i slaba osnova tvore dodavanjem sufikasa -o za jaku i -u za slabu osnovu. Glagol √TAN „rastegnuti” jaka osnova tano-, slaba tanu- (tano-ti „rastegne”, tanu-te „rastegne [si]); √MAN „misliti“ (depon.) samo slaba osnova manu- (manute „misli“); √SAN „steći” sano-, sanu-; √VAN „željeti” vano-, vanu-; √KṢAN „raniti” kṣaṇo-, kṣaṇu-. Od osam glagola koji pripadaju osmome razredu sedam23 završava na n- pa im je promjena ista kao u petome razredu; isto kao i u petome razredu ispred nastavaka na v- ili m- mogu, ali ne moraju, odbaciti -u- iz slabe osnove. U drugome licu jednine imperativa aktiva također nemaju nastavka. § Nepravilni glagoli osmoga razreda. Glagol √KR „činiti”: jaka osnova karo-, slaba kuru- s time da -u- iz slabe osnove ispada ispred nastavaka koji započinju glasovima y-, v- i m-. § Paradigma sprezidbe glagola √KR, 8. „činiti”, jaka osnova karo-, slaba kuru-:

Indikativ prezenta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. karomi kurvaḥ kurmaḥ kurve kurvahe kurmahe 2. karoṣi kuruthaḥ kurutha kuruṣe kurvāthe kurudhve 3. karoti kurutaḥ kurvanti kurute kurvāte kurvate

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. akaravam akurva akurma akurvi akurvahi akurmahi 2. akaroḥ akurutam akuruta akuruthāḥ akurvāthām akurudhvam 3. akarot akurutām akurvan akuruta akurvātām akurvata

Imperativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. karavāṇi karavāva karavāma karavai karavāvahai karavāmahai 2. kuru24 kurutam kuruta kuruṣva kurvāthām kurudhvam 3. karotu kurutām kurvantu kurutām kurvātām kurvatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

                                                                                                               23  Samo  nepravilni  √K,  8.  ne  završava  na  -­‐n.    24 Vidi § …

1. kuryām kuryāva kuryāma kurvīya kurvīvahi sunvīmahi itd. Deveti prezentski razred (√KRĪ „kupovati”) § U devetome se prezentskome razredu jaka i slaba osnova tvore dodavanjem sufiksa -nā (-ṇā) za jaku i sufikasa -nī (-ṇī) ispred suglasničkih i -n (-ṇ) ispred samoglasničkih nastavaka za slabu osnovu. Glagol √KRĪ „kupovati” jaka osnova krīṇā-, slaba krīṇī-, krīṇ- (krīṇā-ti „kupuje”, krīṇī-te „kupuje [si], krīṇ-anti „kupuju“); √AŚ „jesti“ jaka osnova aśnā-, slaba aśnī-, aśn- (aśnā-ti „jede”, aśnī-te „jede [si], aśn-anti „jedu“). § Glagoli devetoga razreda koji završavaju suglasnikom imaju u drugome licu imperativa aktivnoga nastavak –āna koji se dodaje izravno na korijen, bez sufiksa -n. (aś-āna „jedi“, krīṇī-hi „kupi“). § Paradigma sprezidbe glagola √KRĪ, 5. „kupovati”, jaka osnova krīṇā-, slaba krīṇī- i krīṇ-:

Indikativ prezenta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. krīṇāmi krīṇīvaḥ krīṇīmaḥ krīṇe krīṇīvahe krīṇīmahe 2. krīṇāsi krīṇīthaḥ krīṇītha krīṇīṣe krīṇāthe krīṇīdhve 3. krīṇāti krīṇītaḥ krīṇanti krīṇīte krīṇāte krīṇate

Indikativ imperfekta

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. akrīṇām akrīṇīva akrīṇīma akrīṇi akrīṇīvahi akrīṇīmahi 2. akrīṇāḥ akrīṇītam akrīṇīta akrīṇīthāḥ akrīṇāthām akrīṇīdhvam 3. akrīṇāt akrīṇītām akrīṇan akrīṇīta akrīṇātām akrīṇata

Imperativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. krīṇāṇi krīṇāva krīṇāma krīṇai krīṇāvahai krīṇāmahai 2. krīṇīhi krīṇītam krīṇīta krīṇīṣva krīṇāthām krīṇīdhvam 3. krīṇātu krīṇītām krīṇantu krīṇītām krīṇātām krīṇatām

Optativ

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. krīṇīyām krīṇīyāva krīṇīyāma krīṇīya krīṇīvahi krīṇīmahi

itd. § Nepravilni glagoli devetoga razreda.

a) Glagol √GRAH „grabiti“ podliježe saṃprasārani: jaka osnova ghṇā-, slaba ghṇī-, ghṇ-.

b) Glagoli √JÑĀ „znati“, √BANDH „vezati“ i √MANTH „mućkati“ gube nazal. √JÑĀ ima jaku osnovu jānā-, slabu jānī-, jān- (jānā-ti „zna”, jānī-hi „znaj“, jān-anti „znaju“); √BANDH ima jaku osnovu badhnā-, slabu badhnī, badhn- (badhnā-ti „veže”, badhnī-te „veže [si], badhn-anti „vežu“, ali badhāna „veži“ po §...).

c) Glagoli √DHŪ „tresti“, √PŪ „pročistiti“ i √LŪ „rezati“ skraćuju nazal. dhunāti, dhunīte; punāti, punīte; lunāti, lunīte.