349

Marchen der Welt, Band 1. Siideuropa,Ausgewahlt, mit einem Nachwort, An-merkungen und Literaturhinweisen ver-sehen von Felix Karlinger, DeutscherTaschenbuch Verlag GmbH & Co. KG,Milnchen 1978, 521 str.

Na temelju dvadesetak knjiga pri-ea s podrueja juzne Evrope, uglav-nom iz edicije Die Marchen derWeltliteratur, napravio je Felix Kar-linger izbor, pogovor i biljeske ovomdzepnom izdanju koje prikazujemo.

Premda su sizei priea, slieni u raz-nim zemlj ama i u raznih naroda,price koje se kazuju u pojedinimmanjim sredinama dobivaju i svojspecificni kolorit koji ih razlikujeod prica neke druge zemlje ili po-krajine. Povodeei se za slicnim mi-sljenjem, autor ovog izdanj.a odlu-eio je u jednom svesku izdati priceiz pojedinog sireg geografskog pod-rueja. Ono sto bitno odreduje siriprostor juzne Evrope, mosta i pre-ma Bliskom istoku i prema sjever-noj Africi, jest Sredozemlje, a »stru-ja pripovjedacke grade koja je teklaod Indije, Perzije i arapskog prosto-era prema Zapadu, zapljusnula jenajprije zemlje koje leze u bliziniCrnog i Sredozemnog mora: pod-,rucje od Ukrajine do Portugala«(str. 1). Knjiga i obuhvaea upravoto podrucje od Ukrajine do Portu-gala, premda se ono ne poklapa nis jednom geografskom podjelom. Natemelju pripovjedaeke grade, poda-taka 0 nacinu kazivanja, te 0 pripo-vjedacima, autor je zelio pokazatikako postoje medusobne slicnosti ueuvanju priea i pripovjedaekom re-pertoaru na perifernim podrucjima(Pirinejski i Balkanski poluotok),gdje se zadrzala seljacka kultura, zarazliku od podrueja vrlo rano ur-banizirane juzne Francuske i Italije,gdje prvi zapisi prica datiraju veeiz kasnog srednjeg vijeka. I Balkan-ski i Pirinejski poluotok bili su viseod srediSnjeg dijela izlozeni osvaja-njima Turaka, odnosno Arapa, takoda su motivi pojedinih prica iz juz-ne Spanjolske i juznog Portugalavrlo slicni motivima prica s Balka-na, a u Italiji se uopee ne javljaju.

Prikazi i kritike

Velike razlike u politickim urede-njima tih brojnih zemalja nisu setoliko odrazile u pripovjedackoj gra-di kao crkveniraskol, sto je naro-cito uoeljivo u legendarnim pricama.

Price su u knjizi razvrstane pre-ma raznim jezicima, a ne prema dr-zavnim granicama, pa su uvrsteneukrajinske, rumunjske, bugarske,makedonske, srpskohrvatske, sloven-venske, grcke, albanske, talijanske,malteske, sardinijske, retoromanske,francuske (iz Svicarske), provansal-ske, katalonske, spanjolske, baskij-ske i partugalske price. Neke adknjiga iz edicije Die Marchen derWeltliteratur, iz kojih je autor iza-bran veeinu pripovijedaka za ovuzbirku, prikazane su vee opsirnije unasem godisnjaku (Grcke price, NUbr. 4; Makedonske price, NU br. 10;Hrvatske p.rice, NU br. 11-12; Tali-janske price, NU br. 11-12; Albanskeprice, NU br. 14). Ovom eemo prili-kom samo reei koje su i otkuda suizabrane pojedine priee s podrucjaJugoslavije. Pet je makedonskih pri-ca, br. 27-31. (Djevojka koja je po-stala musko, Blago kralja Bogdana,Macak postao kaluder i hadzija,Staro neprijateljstvo izmedu psa izeca, Vuk, lisica i deva), odreda izzbirke Wolfganga Eschkera Mazedo-nische Volksmarchen; iz Srbije i Hr-vatske uvrsteno je devet priea: br.32-35 iz Leskienove su zbirke Bal-kanmiirchen (Stojsa i Mladen, KomeBog pomaze, niko mu naudit ne mo-ze, f)avolja mastanija i Bozija sila,Vila ostaje vila). Price br. 32-34prevedene su Vukove price. Prieebr. 36-38 (Babina Bilka, Kako jegrofov,a ei soldate jila i Vojnik i car)uzete su iz zbirke Maje Boskovie--Stulli Kroatische Volksmiirchen, aprice br. 39 (Vjerna supruga) i 40(Strogi sudac) iz zbirke Felixa Kar-linger a i Bohdana Mykytiuka Le-gendenmiirchen aus Europa. ·Iz istesu zbirke i dvije slovenske price: br41 (Dva vozara) i 42 (0 svetom An-driji).

Price su u knjizi stilski vorIo ne-ujednacene, sto je zavisUo i od iz-vora iz kojega su preuzete. Za toizdanje autor je price izabrao po

350

Narodna umjetnost XVIII

vlastitim estetskim kriterijima iknjigu je, sto je narocito pohvalno,namijenio odraslim citaocima. U po-govoru je obrazlozio kako postojidugogodisnja zabluda da price u-glavnom dobre bake pricaju okup-Ijenim unucima. Ta se slika mozdaponegdje i moze vidjeti, ali priceuglavnom kazuju odrasli odraslima iza odrasle, a djeca ih slusaju ako setamo slucajno zateknu. KoUko od-rasli slusatelji sudjeluju u definitiv-nom oblikovanju kazivanoga teksta,vidljivo je iz njihovih komentara,koji se nalaze u suvremenim zapisi-ma i koji nerijetko izazivaju i pro-mjene u kazivanju. Autor navodi irezultate istrazivanja, iz kojega sevidi da je mnogo veCi broj muskihod zenskih kazivaca: u Portugalu77% ,u retoromanskom dijelu Svi-carske 86°/~.

Uz svaku se pricu nalaze iscrpnebiljeske, izvor iz kojega je pricapreuzeta, a ako price nekoga dubljezaintrigiraju, naci ce tamo i osnovnustrucnu literaturu.

Ljiljana Marks

Povijest hrvatske knjiievnosti, knjiga 1,Usmena i pucka knjiievnost, Liber -Mladost, Zagreb 1978, 662 str. (DivnaZecevic, Pucki knjiievni fenomen, str.356-638 i 653-657).

U prvoj knjizi edicije Povijest hr-vatsi{e knjiievnosti s naslovom Us-mena i pucka knjiievnost drugi dioknjige ima naslov Pucki knjiievnifenomen. On pokazuj e posve odre-den pristup koji izlazi iz prirodepredmeta istrazivanja i gledista su-vremene knjizevne i lingvistickeznanosti, kako ih prihvaca i obraz-laze Divna ZeceviC.

Postavlja se pitanje, prije svega,u kojoj je mjeri uopce moguce pisa-nje - povijesti pucke knjizevnosti,i to ne sarno zbog toga sto je dobardio grade »potrosen«, nestao, ili jejos uvijek nepristupacan, nego ta-koder i iz metodoloskih razloga.

»Pisati povijest pucke knjizevno-sti znacilo bi pisati 0 jednom knji-

zevnom procesu u vremenu. Oteza-nost istrazivanja naglasena je veepomicanjem u blisku proslost. Tajproces ne razvija i ne poznaje knji-zevne pravce, ali poznaje knjizevnerodove« (str. 372).

Pristup Divne Zecevie puckimknjizevnim tvorevinama razlikuje trivida postojanj.a puckog knjizevnogfenomena: vid vj ecne, bezvremenekategortje, zatim knjizevno-povijes-nu kategoriju, u kojoj je mogucepromatrati tragove i karakteristikeknjizevnih razdoblja u kojima supucke knjizevne tvorevine nastajalei trece - moguce je pratiti i istra-zivati postojanje puckog knjizevnogfen omena u povijesti razvojnog pro-cesa hrvatske umjetnicke knjizev-nosti.

Paznja Divne Zecevic usmjerenaje uvijek na analizu tekstova kojeje morala prvo traziti i otkrivati,iako je dobar dio zanimljive gradepuckih knj izevnih tvorevina priop-cen u znacajnoj ediciji Grada za po-vijest knjiievnosti hrvatske vecinomkao kulturno-historijska ilustracijapojedinih razdoblja.

Upravo tu cinjenicu i naglasavaDivna Zecevic, nairne, da bi bezznacajnih hrvatskih knjizevnih po-slenika i znanstvenika bilo nezami-sliv,o pisanj e knjige Pucki knjiievnifenomen.

Kad je u pitanju metodoloski pri-stup puckoj knjizevnoj gradi, DivnaZecevic je u svojim studijama kojesu prethodile ovoj knjizi sarna tra-zila i nalazila putove naglasavajucida joj je teziSte istrazivanja bilo iostalo u nastojanju da se pokazeknjizevni karakter grade koj a nij epazena i cuvana kao raritet, kad suu pitanju tiskani tekstovi, niti ondakad grada potj ece iz starij ih raz-doblja, pa. tako npr. kalendarskisvesci s kraj.a 18. i pocetka 19. sto-ljeca cesto nisu usli ni u .inventarneknjige pojedinih biblioteka. Pokazu-je se, na primjer, da je dobro sacu-vana ona pucka knjizevna gradaciji su autori bili katkad tuzeni su-du, pa je tako pucka knjizevna tvo-revina znala biti sacuvana - sIu-cajnom arhivskom srecom.