Upload
kristina-balun
View
133
Download
5
Tags:
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u ZagrebuFakultet političkih znanosti Studij novinarstva Kolegij: Osnove tiskanih medija Nastavnik: prof. dr. sc. Igor Kanižaj
PRIKRIVENO OGLAŠAVANJE U NOVINAMA
Esej
Studentica: Kristina BalunStatus: redovni student
Zagreb, 9. siječnja 2011.
Sažetak
Posljedica dinamičnost današnjeg medijskog tržišta je sve veći utjecaja oglašivača. Tako
možemo reći da se javljaju situacije kada oglašivači imaju veći utjecaj na sadržaj medija od
novinara, a pogotovo urednika, tada govorimo o prikrivenom oglašavanju. Posljedica sve
većeg prodora prikrivenog oglašavanja je činjenica da velika većina građana ne prepoznaje
osnovne karakteristike istog, te takvo oglašavanje postaje dio medijskog sadržaja. Kada se
govori o prikrivenom oglašavanju onda se misli na prikrivene plaćene novinske priloge
odnosno neku vrsta hibridnih poruka koji su u većini slučajeva mješavina oglasnih i
novinarskih poruka. Također valja napomenuti kako novinarska struka tvrdi da prikriveno
oglašavanje nije u skladu s etičkim načelima.
Ključne riječi: prikriveno oglašavanje, oglašavanje, novine, etička načela, medijski sadržaj,
medijsko tržište
SADRŽAJ 1. UVOD
2. PRIKRIVENO OGLAŠAVANJE U NOVINAMA
2.1. Definicija prikrivenog oglašavanja
2.2. Počeci prikrivenog oglašavanja
2.3. Razlike između klasičnog oglašavanja I prikrivenog oglašavanja
2.4. Prikriveno oglašavanje u rubrikama
2.5. Zakonski okvir
2.6. Žrtve prikrivenog oglašavanja
2.7. Uzroci prikrivenog oglašavanja u Hrvatskoj
2.8. Prikriveno oglašavanje u svjetskim I hrvatskim novinama
2.9. Najpoznatiji primjeri prikrivenog oglašavanja
2.10. Problem prikrivenog oglašavanja
3. ZAKLJUČAK
4. LITERATURA
1. Uvod
Formiranje cijena proizvoda u potrošačkom društvu ovisi o dokazu vrijednosti proizvoda
odnosno o „brendu“ to jest statusu proizvoda. Trgovci nam sa svih strana nude različite
proizvode na koje možemo potrošiti svoj novac, međutim na nama ostaje samo odluka
hoćemo li odabrati pravo računalo, automobil, ili pak tenisice. Većina konzumenata će kupiti
upravo Apple-ovo računalo, iz razloga što se upravo to računalo pojavljuje u većini filmova i
serija kao najbolje riješenje za sve naše probleme, tako smo ga mogli vidjeti u gotovo svakoj
epizodi serije „Sex and the City“ u kojima glavna protagonistica svoje kolumne piše upravo
na tom brendu računala. Čime su većina potrošaća žrtve najsofisticiranijeg oglašavanja od
svih, a to je prikriveno oglašavanje.
Poznato je kako mediji kao što su radio i televizija mogu koristiti prikriveno oglašavanje kako
bi predstavili vremenski period u kojem se radnja filma ili serije događa, pa tako možemo
samo prema obliku boce Coca-Cole zaključiti da je glavni glumac pije u vrijeme Drugog
svjetskog rata. Također ova se vrsta oglašavanja koristi kako bi se karakterno odredio lik u
nekom filmu ili seriji. Te se danas gotovo tisuće marki koristi prikrivenim oglašavanjem kao
jednim od najprofitabilnijih vrsta oglašavanja.
Uz televizijske serije i filmove, plodno tlo za ovakvu vrstu oglašavanja, također su knjige,
video igre, blogovi, video spotovi, reality programi i naravno novine. Struka kaže kako je
prikriveno oglašavanje u novinama sasvim posebno područje, te da je ono čak opasnije od
onog koje se događa u elektroničkim medijima. Poznato je kako su novine sastavljene od
fotografija, tekstova, komentara i slično, pa je prikriveno oglašavanje proizvoda u ovoj vrsti
medija potrebno drugačije plasirati. Novinar čitatelje uvjerava kako je upravo on vrsni
poznavatelj svih noviteta u području tehnologije, te da upravo on osobno preporuča određeni
proizvod ili neku robnu marku kao najbolji izbor na tržištu.
Novinari su također i kreatori umjetno stvarenih vijesti, te su u današnjim medijima skloni
pridati veću važnost nevažnim vijestima nego onima koje to zaslužuju, što je između ostalog
također oblik prikrivenog oglašavanja. Čitateljima nije potrebno znati da je neka poznata
tvrtka „XY“ organizirala domjenak ili pak donirala novac u humanitarne svrha.
Problem se javlja jer prikrivano oglašavanje u tiskanim medijima napušta imaginaran svijet
filmova i serija, te ulazi u stvarni život čitatelja, njima manipulira, narušava vjerodostojnost
medija i samo povjerenje čitatelja. Stoga je potrebno educirati čitatelje, i upozoriti ih na
ovakav način manipulacije, kako bi i oni sami bili u mogućnosti prepoznati prikriveno
oglašavanje ili umjetno stvorene priče.
2. Prikriveno oglašavanje
2.1. Definicija prikrivenog oglašavanja
Prije nego se dotaknemo prikrivenog oglašavanja kao pojave, valja najprije razjasniti što je
uopće oglašavanje. U knjizi „Odnosi s medijima“ autori Verčić, Zavri i suradnici navode:
„Oglašavanje je povezano s medijima kupovanjem medijskog vremena i prostora. Nasuprot
novinarskom prostoru u medijima, koju je nedostupan oglašivačima i na koji (barem u
ozbiljnim medijima) nemaju neposrednog utjecaja, oglasno vrijeme i prostor nude se
oglašivačima da medijskoj publici kažu što god hoće (uz zakonska ograničenja u pogledu
alkohola, duhana, lijekova, zaštite djece, konkurencije i sl.)“ (Verčič, Zavrl, Rijavec, Tkalac Verčič
i Laco, 2004: 23).
U teoriji je sve prilično jednostavno, jer kaže da sve što se plati treba biti jasno naznačeno kao
plaćeni oglas, bez utjecaja na samu redakciju, novinare i tekstove. Međutim još od prvog
primjera prikrivenog oglašavanja romana Julesa Verna „Put oko svijeta u 80 dana“ koji je
oglašavao transportne kompanije, oglašivači su shvatili gdje je odličan način zarade, ali i gdje
se nalazi i moć nad potrošaćima.
Poruke oglašaća s vremenom su postale izuzetno dobro „skrivene“, te ih je sve teže
prepoznati čak i proučavateljima ove teme, a pogotovo čitateljima, čime je moć manipulacije
porasla.
Stručnjaci se teško dogovaraju o materiji prikrivenog oglašavanja, stoga nastaju i raličite
definicije. Pa tako Verčić, Zavrl i suradnici tvrde da je prikriveno oglašavanje „...svaki oblik
oglašavanja koji je prezentiran tako da čitatelju, slušatelju ili gledatelju prikriva oglasnu
narav poruke, odnosno nastoji ga uvjeriti da se, u slučajevima kada je sadržaj naručen i
plaćen, ne radi o oglasnom sadržaju.“ (Verčič, Zavrl, Rijavec, Tkalac Verčič i Laco, 2004: 40). Dok
Balasubravanian i suradnici kažu da je prikriveno oglašavanje „the paid inclusion of branded
product or brand identifiers through audio and/or visual means within mass media
programs“ (Balasubravian, Karrah, Patwardhan, 2006: 115).
U svim definicijama postoji razlika, a ona glasi kako prikriveno oglašavanje ne mora biti
plaćeno, te se ono može dogoditi sasvim slučajno, kada se neki proizvod bez ikakve
kompenzacije nađe u medijima, na primjer u nekoj dokumentarnoj emisiji. Međutim postoji i
drugi način, koji kaže kako novinar može biti nagrađen za njegov rad i to bez financijske
naknade, na primjer kada se novinaru daje proizvod ne korištenje, međutim najčešće se radi o
dogovoru između redakcije odnosno vlasnika tiskovine i oglašivača točno određena novčana
naknada.
Također valja napomenuti kako neki autori prikriveno oglašavanje nazivaju hibridnom
porukom iz razloga što su oni isprepleteni oglasi, poruke za javnost od strane PR agencija i
novinski prilozi. Oni se u stranim medijima nazivaju, osim „product placement“, i
„advetorial“ odnosno spoj naziva engleskog advertisment (reklama) i editorial (novinski
prolog). 1
2.2. Počeci prikrivenog oglašavanja
Iznimno značajan primjer prikrivenog oglašavanja u svijetskoj povijesti zabilježen je davne
1934. godine u filmu „It Happened One Night“ u kojem je glavnu ulogu odigrao Clark Gable.
Također jedan od prvih primjera prikrivenog oglašavanja u crtanom filmu to je bio „Mornar
Popaj“ (1929.), koji je u svojim epizodama promovirao špinat kao zdravu hranu, koja jača
mišiće čime je prodaja špinata u SAD-u samo nakon prve godine emitiranja porasla za 30%.
Također u poznatom filmu „E.T.“, slavni redatelj Steven Spilberg, proslavio je slatkiše
Reese's Pieces tvrtke Hershey's, čija se prodaja povećala za čak 65%.
Prvi zabilježeni primjeri prikrivenog oglašavanja u Hrvatskoj uočen je sredinom devedesetih
godina te dominira u već nekoliko godina u sapunicama i „reality“ programima, dakle u
medijima koji su kod nas najutjecajniji. Tako možemo reći kako je upravo poznati reality
show „Big Brother“ koji se prikazivao na RTL televiziji, odličan primjer sveprisutnog
„product placementa“, jer su se svakodnevno prikazivali proizvodi određenih proizvođača.
Naravno to je primjer dosta nespretnog prikrivenog ogašavanja u kojem se brandovi i
1 Podnar Klement, Golob Urša: Prikrivene plaćene poruke u obliku novinarskih priloga – anomalija oglašivačkog diskursa, Medijska istraživanja, 2003, god.9 br.11: str. 100
proizvodi ne plasiraju na tako sofisticiran način da bi se moglo pretpostaviti kako će te
proizvode većina gledatelja bezrezervno prihvatiti.
Također valja napomenuti kako u povijesti neovisne Republike Hrvatske niti jedan izdavač
nije kažnjen zbog prikrivenog oglašavanja u svojoj tiskovini.
2.3. Razlike između klasičnog oglašavanja i prikrivenog oglašavanja
Izuzetno je bitno razlikovati prikriveno oglašavanje od klasičnog oglašavanja, a posebno
građanima koji konzumiraju medije. Možemo reći kako je glavna razlika između ta dva pojma
u tome što se kod klasičnog oglašavanja ne očekuje utjecaj na uredništvo, novinare i samu
redakciju. Što znači da se samo promovira jedan proizvod ili usluga i to temeljem poruke
odnosno informacije koju oglašivač šalje preko reklama u medije. Proizvođač koji šalje
klasičan oglas u medije nema povratnu reakciju konzumenata i ne zna kako je on primljen,
jedino zna da je odaslana i koliko ju je platio.
Bitne razlike između oglasa i prikrivenih oglasa kažu da je poruka unutar oglasa kontrolirana i
razlikuje se od uređivačkog sadržaja, dok je u prikrivenom oglasu poruka uklopljena u tekst te
se ne razlikuje od sadržaja. Oglasi potiču prijenos raspoloženja od programa prema poruci te
variraju od informativnih do transformacijskih i od argumentiranih do dramskih, dok
prikriveni oglasi omogućavaju bolji prijenos raspoloženja, više su transformacijski nego
informacijski te su bliži drami nego argumentima. Oglase karakterizira izrazito niska razina
prikrivenosti i nametljivosti, oni identificiraju sponzora te postoji regulacija odnosa, dok
prikriveni oglasi na neki način imaju više izgleda izazvati empatiju, imaju visoku razinu
prikrivenosti i nametljivosti. Oni naime, ne identificiraju sponzora te ne postoji regulacija
prikrivenih oglasa.
Među brojnim razlikama oglasa i prikrivenih oglasa, susrećemo se i sa nekim sličnostima.
Tako su oglasi kao i prikriveni oglasi plaćeni, skepticizam prema oglasima negativno djeluje
na prihvaćanje prikrivenih oglasa te je oglas u pozitivnom odnosu sa prikrivenim
oglašavanjem.
2.4. Prikriveno oglašavanje u rubrikama
S vremena na vrijeme u svakoj rubrici može se dogoditi da se objavi tekst koji ima za cilj
promovirati određeni proizvod. Naravno postoje rubrike u kojima se takve „pogreške“ češće
događaju, što se hrvatskih tiskovina tiče to su rubrike zabava, život, spektakli, gradske
stranice i događaji dana.
Jedna od vodećih rubrika u Večernjem listu Život&Scena ponekada obuhvaća i do 5 stranica
teksta i reklama. Osim izvještavanja o privatnom i javnom životu poznatih osoba na tim se
stranicama mogu pronaći i raznoliki tekstovi s elementima prikrivenog oglašavanja. Tako su
se na primjer u Večernjem listu, dana 18.12.2006. godine, na stranama 49 i 50 mogla uočiti
dva primjera. Prvi primjer se odnosi na tekst pod naslovom „Božićni dar za ljubiteljice
rublja“ u kojem se reklamira „sedam gaćica omiljene marke Juicy Couture...“ nadnaslov
teksta glasio je „Novo u dućanima“, a govori o jednom proizvodu u točno određenom butiku
„ ... ove je zime dostupan u zagrebačkom butiku Axa.“. Istog dana i u istoj rubrici izašao je
tekst o novom wellness centru s naslovom „Tisuću kvadrata zdravlja i ljepote“.
Također je provedeno istraživanje čiji su rezultati pokazali kako je najviše tekstova
prikrivenog oglašavanja objavljeno u Večernjem listu, čak 189 članaka odnosno 57,8%, dok
je u Jutarnjem listu objavljeno 138 članaka odnosno 42,2%.
2.5. Zakonski okvir
Valja napomenuti kako je bitna razlika između oglašavanja i prikrivenog oglašavanja u tome
što je oglašavanje u potpunosti zakonski uređeno, dok je kod prikrivenih oglasa situacija
drugačija. Zanimljivo je kako u Sjedinjenim Američkim Državama prikriveno oglašavanje je
slabo regulirano zakonom, te je ono dopušteno i koristi se svakodnevno u svim medijima što
pogoduje korporacijama u ostvarivanju profita.
U Europskoj Uniji može se reći kako se stanje razlikuje od države do države. Na primjer u
Velikoj Britaniji prošle godine u veljači dopušteno je prikriveno oglašavanje u elektroničkim
medijima međutim s ponekim restrikcijama i to u dječjem i religijskom programu, vijestima i
aktualnostima2. U Europskom parlamentu 2007. godine donesena je odluka koja dopušta
2 http://www.bbc.co.uk/news/entertainment-arts-12038707 – 27.12.2011
prikriveno oglašavanje na televiziji i to pod strogim pravilima. Prikriveno oglašavanje
zabranjeno je u vijestima, aktualnostima i dječjim programima.
Što se tiče zakonske regulative u Republici Hrvatskoj, valja napomenuti kako u različitim
zakonima i kodeksima nude i različita rješenja.
Zakon o medijima iz 2004. godine (čl. 20 st. 4) navodi: „Prikrivenim oglašavanjem smatrat
će se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji
način plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.“3, dok se u Zakonu o elektroničkim
medijima iz 2009. godine (čl. 18, st. 4) navodi: „Prikriveno oglašavanje je predstavljanje
riječima ili slikom robe, usluga, imena, zaštitnog znaka ili djelatnosti proizvođača robe ili
usluga u programskim sadržajima, kada je takvo predstavljanje namijenjeno oglašavanju, a
može zavesti javnost u pogledu njihove prirode.“4
U Kodeksu časti hrvatskih novinara navodi se slijedeće: „Novinar ne smije biti autor plaćenih
reklamnih i drugih propagandnih natpisa. U medijima nije dopušteno prikriveno oglašavanje
i promidžbeni novinarski tekstovi. Nije dopušteno prepletanje i povezivanje novinarskih
tekstova i oglasa.“5
Možemo sa sigurnošću zaključiti kako je u Republici Hrvatskoj prikriveno oglašavanje u
medijima zabranjeno, a Zakon o medijima po članku 20 za kršenje istog propisuje kaznu do
milijun kuna.
2.6. Žrtve prikrivenog oglašavanja
Svakodnevno smo okruženi nekom od vrsta oglašavanja, stoga ih u većini slučajeva niti ne
primjećujemo te vrlo lako možemo pasti pod njihov utjecaj. Većina je građana listajući novine
naišla na članak o putovanjima u kojem se igrom slučajnosti navode aražmani određene
putničke agencije. A u vrijeme kada djeca kreću u školu novine su pune članaka u kojem
čitatelje autor upućuje gdje mogu kupiti pribor za školu i po kojim cijenama. Čim se čitatelj
uputi prema tim mjestima postaje žrtva prikrivenog oglašavanja.
Pravi primjer prikrivenog oglašavanje je ciklus filmova James Bonda. Kada pomislimo na te
kultne filmove odmah se sjetimo proizvoda poput satova Omega, automobila Aston Martin ili 3 Zakon o medijima, NN br. 59/044 Zakon o elektroničkim medijima, NN br. 122/095 Kodeks časti hrvatskih novinara, www.hnd.hr – 27.12.2011.
alkoholnog pića Martini. Nakon promocije filma Sideways u kojem dva prijatelja putuju
Kalifornijom, kušajući vina i glorificirajući sortu crni pinot, prodaja te sorte u SAD-u porasla
je za 16%.
Danas smo svjedoci kako propagadna poruka ne mora uvijek smetati, naprotiv ona može biti
vrlo ugodna i poticajna, na primjer, ukoliko čitate tekst o mobilnim aparatima u kojem se
promovira određeni brand konzumenti medija nesvjesno počinju misliti kako je to najbolji
brand i u slijedećoj kupovini će se voditi tom mišlju.
2.7. Uzroci prikrivenog oglašavanja u Hrvatskoj
Prikriveno oglašavanje u Hrvatskoj počelo se uočavati tek sredinom, 1990-ih i to na televiziji,
te smo danas svjedoci kako se pojavljuje u brojnim emisijama domaće produkcije. A veći
postotak poticanja prikrivenog oglašavanja imaju komercijalne televizije, na primjer na Novoj
TV sudci u reality showu Supertalent najviše vole piti Cedevitu, a kandidati se u backstage-u
igraju igračkama prodavaonice igračka One2Play. Međutim postoje primjeri prikrivenog
oglašavanja i na HRT-u, i to kada je novinar snimao prilog ispred plakata tvrtke koja je u
vlasništvu njegove žene. 6
Poznato je kako u novinskoj industriji nakon Domovinskog rata započinje privatizacija
novina, nakon čega je uslijedilo i njihovo otkupljivanje. Te tada počinje tržišno natjecanje
između dva najveća izdavača u Hrvatskoj, oni su Europapress Holding7 i Styria8. Porast
dnevnih novina u Hrvatskoj (četiri najprodavanije: Jutarnji list, Večernji list, 24Sata i
Slobodna Dalmacija), dovodi do sve više slobodnog oglasnog prostora što pogoduje
vlasnicima medija. Međutim sve više slobodnog prostora također dovodi i do opadanja
prodaje novina, čime se smanjuje i cirkulacija oglasnog prostora u novinama. Zbog čega se
javlja sve veći pritisak na uredništva od strane oglašivača za prikrivenim oglašavanjem.
2.8. Prikriveno oglašavanje u svjetskim i hrvatskim novinama
6 Jurišić J., Kanižaj I. i sur., „Manipulacija čitateljima – prikriveno oglašavanje u hrvatskim novinama“, Politička misao, 44(1) 2007. 7 EPH, prema podatcima koje pruža njihova službena stranica, je najveći novinski izdavač u RH i među najvećima u široj regiji, s prosječnom godišnjom tiskanom nakladom od 177 milijuna primjeraka. Izdavač je dnevnih novina – Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, te još 28 tiskovina8 Austrijska tvrtka koja izdaje dvije najprodavanije dnevne novine – 24Sata i Večernji list
U svojoj studiji o prikrivenom oglašavanju autorica Mary-Lou Galician analizirala je sadržaj
petnaest najuspješnijih filmova iz 1977., 1987. i 1997. godine i otkrila 546 primjera
prikrivenog oglašavanja. Najviše oglasa bilo je posvećeno automobilska industrija sa čak
24%, nakon nje su prikriveni oglasi za pivo njih 14%, i na trećem mjestu su gazirana pića sa
čak 11% od kojih prednjači Coca-Cola9.
Također je agenicija PQ Media 2004. godine provela jedno istraživanje na sadržaj u
novinama koje je otkrilo kako je također automobilska industrija na prvom mjestu sa 16%,
zatim odjeća sa 15,6%, nakon čega slijede hrana i piće, putovanja i odmori, zdravlje i ljepota,
te kućanski proizvodi10.
Što se tiče Hrvatske, analizu su proveli Jurišić, Kanižaj i suradnici, 2007. godine, na dva
najčitanija dnevna lista a oni su Jutarnji list i Večernji list11. Ova analiza je pokazala kako se
prikriveno oglašavanje pojavljuje svakodnevno. Uočeno je čak 327 tekstova koji sadržavali
neki oblik prikrivenog oglašavanja i to samo za jedan mjesec (prosinac). Tekstovi su izgledali
kao i obični novinski tekstovi (font, prijelom, oprema), međutim nisu sadržavali potpis autora.
To su u većini slučajeva bili specijalni prilozi o uređivanju doma, automobilizmu, putovanju i
drugo. Ti tekstovi nalazili su se u svakom izdanju, a u nekim tekstovima su se čak
iskorištavale poznate osobe za takvo oglašavanje.
Tablica 1: prikaz rezultata istraživanja Jurišić J., Kanižaj I., i sur.
9 Galician, Mary Lou: „Handbook of Product Placement in the Mass Media: New Strategies in Marketing Theory“, Practice, Trends, and Ethics, Routledge, 2004, str: 1510 Jurišić J., Kanižaj I. i sur., „Manipulacija čitateljima – prikriveno oglašavanje u hrvatskim novinama“, Politička misao, 44(1) 2007. str: 12211 Jurišić J., Kanižaj I. i sur., „Manipulacija čitateljima – prikriveno oglašavanje u hrvatskim novinama“, Politička misao, 44(1) 2007.: str 130
RUBRIKA UKUPNO (JL+VL) %
Zabava – život – spektakli 19,6Događaji dana – Hrvatska 15,3Gradske stranice 13,5Sport 4,6Ekonomija 3,7Prilog – politika (magazin) 3,7Prilog – tv magazin 3,4Prilog – revija 6,0Prilozi – ostali (Auto moto, Nekretnine) 22,3Crna kronika 2,8Vanjska politika 0,3Kultura 2,1Komantari 1,2Zadnja 1,5Ukupno 100,00
Istraživanjem je također otkriveno da prikrivenog oglašavanja ima najmanje u rubrikama
vanjske politike, crne kronike, kulture i u komentarima. A dani koji broje najviše takvih
članaka su srijeda, petak i subota, razlog tome je činjenica da tim danima izlaze posebni
prilozi.
Činjenica da se prikriveno oglašavanje svakodnevno pojavljuje u hrvatskim dnevnim
novinama začuđuje jer su hrvatski zakoni strogi i u potpunosti zabranjuje prikriveno
oglašavanje. Također valja napomenuti kako još uvijek u Hrvatskoj niti jedan nakladnik nije
pravno tužen i kažnjen propisanom novčanom kaznom.
Što se tiče revijalnih izdanja poput Glorije, Storyja, Cosmopolitana, Ellea i sličnih, ovim
istraživanjem utvrđeno je kako je prikriveno oglašavanje prisutno i u njima.
Najbolji primjer prikrivenog oglašavanja je kada je novinar Index.hr u svojem članku ističe da
je Žuži Jelinek u jednom svojem komentaru za Gloriju savjetovala čitateljicama koja je
liječnica najbolja ako žele otići na akupunkturu, te kojem je okulisti najbolje otići12.
2.9. Najpoznatiji primjeri prikrivenog oglašavanja
12 Index.hr http://www.index.hr/xmag/clanak/zuzi-jelinek-doo-kamo-po-kremice-naocale-na-akupunkturu--/434675.aspx – 27.12.2011.
Kao prvi primjer možemo izdvojiti megapopularnu pjevačicu Lady Gagu, u čijem se devet i
pol minutnom videospotu za pjesmu „Telephone“ pojavljuje čak deset primjera prikrivenog
oglašavanja: Parrot by Philippe Starck, ukrajinska votka Nemiroff, Heartbeats slušalice,
Burberry baloner, Nintendo Wii, HP Envy 'Berts Limited Edition' laptop, Alexander McQueen
outfit, bijele Safari Carerra sunčane naočale. Uzmite u obzir činjenicu da je taj video u prvih
dvadeset i četiri sata prikazivanja vidjelo više od četiri milijuna ljudi, možemo zaključiti
koliki utjecaj ima prikriveno oglašavanje.
Primjere prikrivenog oglašavanja kao što sam već istaknula nalazimo i u ciklusu filmova o
najpoznatijem tajnom agentu James Bondu, on je ikona stila za muškarce te statusni simbol.
Pa tako u svakom filmu vozi drugi automobil, a kamera nastoji što češće zumirati zapešće
kako bi gledatelji što jasnije mogli vidjeti sat marke Omega.
Svaki film koji su konzumenti filmske industrije pogledali u posljednih pedeset godina, a koji
je dolazio iz Hollywooda, vrlo vjerojatno je u sebi sadržavao neki vid prikrivenog
oglašavanja. Također valja napomenuti kako danas u Los Angelesu djeluje više od 200
agencija koje se isključivo bave prikrivenim oglašavanjem.
Još jedan izuzetno dobar primjer je plasiranje piva Red Stripe u filmu „The Firm“, što je
dovelo do naglog povećanja prodaje te marke piva u SAD-u za čak 50%.
2.10. Problem prikrivenog oglašavanja
Poticanjem prikrivenog oglašavanja u Sjedinjenim Američkim Državama osnivanjem
agencija koje se time profesionalno bave, ostavlja dojam kao da u tome nema ničeg lošeg.
Oglašivači povećanjem broja kupaca, ostvaruju redakciji dodatni izvor prihoda, međutim
nitko se ne bavi čitateljima, novinarskom etikom, i samom vjerodostojnošću teksta.
Svaka redakcija koja pristane na prikriveno oglašavanje krši etički kodeks novinarske struke,
ne samo to krši zakone oglašavanja i zakone odnosa s javnošću.
Zbog golemih pritisaka koje svakodnevno trpe urednici i izdavači na novine kao idealnog
mjesta za suptilnu promociju, malo je vjerojatno da će novinari koji u većini slučajeva rade na
određeno vrijeme te su lako zamijenjivi odbiti napisati takav članak.
Valja napomenuti kako su i čitatelji prepoznali opadanje kvalitete novinskog sadržaja u
Hrvatskoj, te smo svjedoci kako su naklade novina u stalnom padu od devedesetih godina
prošlog stoljeća.
Poznato je kako tabloidizacija, jednostrani izvori, naslovi koji su pretrpani senzacionalizmom
i skandalima utječu na povjerenje čitatelja prema novinama, a prikriveno oglašavanje ne ide u
prilog toj činjenici. Urednici kažu kako takvim sadržajem idu na ruku javnosti jer objavljuju
ono što zanima javnost, dok pak javnost smatra kako urednici čine to zbog povećanja
prodaje13.
Čitatelji su također svjesni koje korporacije imaju dogovor s nekim dnevnim novinama
odnosno koje korporacije novine češće uvrštavaju u svoje članke, čak i ako nisu stručnjaci u
za razotkrivanje prikrivenog oglašavanja.
13 Vilović G., „Etički aspekti (ne)vjerodostojnosti novina“, zbornik „Vjerodostojnost novina“, Malović S. (ur), ICEJ & SK, 2007. (str 171)
3. Zaključak
Porast reklama u današnjim medijima mnogo je veći nego što je to bilo prije, tako je logično
kako je i prikrivenog oglašavanje našlo svoje mjesto na stranicama današnjih novina. Listajući
časopise koji su na našem tržištu, iako su čitatelji većinom laici za ovu temu, svjedoče
brojnim obmanama oglašivača.
Kao što možemo vidjeti hrvatski su zakoni izuzetno strogi po ovom pitanju, no unatoč
rigoroznim kaznama prikriveno oglašavanje je i dalje svakodnevni dio sadržaja dnevnih
novina, te niti jedan izdavač još uvijek nije bio kažnjen za ovaj prekršaj iako su oni u
potpunosti detektirani.
Novinari a posebno urednici unatoč pritiscima trebali bi ostati vjerni profesiji i etici struke bez
obzira na cijenu. Prikriveno oglašavanje nikada ne bi smjelo postati novinarski rad, jer je to u
najmanju ruku manipulacija čitateljima, gledateljima i slušateljima, koji u nekim slučajevima
naivno konzumiraju medijski sadržaj, niti ne sluteći kako se upravo iza te poruke koja se
predstavlja kao vjerodostojan novinarski rad kriju oglašivači.
Prateći tisak u Hrvatskoj, može se zaključiti kako je teško prepoznati razliku između
klasičnog i prikrivenog oglašavanja. Građani koji ne uzimaju medije dovoljno kritično,
formiraju svoje stavove temeljem naslova u novinama, te time ostaju uskraćeni jer ne mogu
razlikovati vjerodostojan novinarski tekst od neke promotivne objave.
Što se tiče budućnosti, dok postoje zakoni koji su doneseni kako bi štitili čitatelje od
prikrivenog oglašavanja, a u praksi se ne koriste, treba potaknuti borbu protiv tog problema.
Europska Unija koja je sve liberalnija prema ovakvoj vrsti oglašavanja i sve više smanjuje
regulativu, te ulaskom Hrvatske u istu povećava se vjerojatnost da će se to dogoditi i kod nas
te će borba protiv problema prikrivenog oglašavanja s vremenom postati samo iluzija.
Korisnici medijskog prostora bih trebali željeti znati kada su žrtve prikrivenog oglašavanja,
međutim zbog neznanja a posebno ignoriranja to se ne dešava. A i time „prikriveno“ iz samog
naziva gubi svaki smisao, jer korisnici znaju i to oglašavanje više nije skriveno. Međutim u
svijetu tiskovina, novinar ukoliko je spretan može lako sakriti oglas u svojem tekstu. A
upravo zato su potrebne prve tužbe za prikriveno oglašavanje u novinama, čime će ukoliko se
utvrdi da se radilo o tekstu koji sadrži prikriveno oglašavanje, ili pak neki njegov oblik,
novčano kazniti izdavači. Trebali bismo iskoristi zakone koje imamo, te podučiti čitatelje da
ne nasjedaju na takve skrivene poruke oglašivača, naravno izuzetno je potrebno podići svijest
korisnika medija o njihovoj moći manipulacije, a koju najviše imaju tiskani mediji.
4. Literatura
Verčič, Zavrl, Rijavec, Tkalac Verčič i Laco: „Odnosi s medijima“, Masmedia,
Zagreb, 2004. (Google Books – prosinac, 2011)
Galician, Mary Lou: „Handbook of Product Placement in the Mass Media: New
Strategies in Marketing Theory“, Practice, Trends, and Ethics, Routledge, 2004
(Google Books – prosinac, 2011)
Podnar Klement, Golob Urša: „Prikrivene plaćene poruke u obliku novinarskih
priloga – anomalija oglašivačkog diskursa“, Medijska istraživanja, 2003, god.9 br.11
Kanižaj I., „Hrvatska: opća ispolitiziranost dnevnih novina“, zbornik
„Vjerodostojnost novina“, Malović S. (ur), ICEJ & SK, 2007. (str 95)
Vilović G., „Etički aspekti (ne)vjerodostojnosti novina“, zbornik „Vjerodostojnost
novina“, Malović S. (ur), ICEJ & SK, 2007. (str 167)
Jurišić J., Kanižaj I. i sur., „Manipulacija čitateljima – prikriveno oglašavanje u
hrvatskim novinama“, Politička misao, 44(1) 2007.
Zakon o medijima, NN br. 59/04
Zakon o elektroničkim medijima, NN br. 122/09
Kodeks časti hrvatskih novinara, www.hnd.hr - prosinac, 2011.
http://www.brandchannel.com/brandcameo_films.asp?movie_year=2010#movie_list –
prosinac, 2011.
http://www.index.hr/xmag/clanak/zuzi-jelinek-doo-kamo-po-kremice-naocale-na-
akupunkturu--/434675.aspx - prosinac, 2011.
http://www.bbc.co.uk/news/entertainment-arts-12038707 - prosinac, 2011.