Dinko imunovi: Odabrane pripovijetke

SADRAJ MrkodolMuljikaDugaRudicaAlkarPojilaerdanKrmaKukavicaemoJakov Desnica i goluboviSirotaU planinamaZvijezde MrkodolPrvo poglavlje nedovrene pripovijesti Nad zagorskim selom Mrkodolom puhao je as slabiji a as jai vjetar sad s jedne sad s druge strane. Rijetki oblaii neodreenih okrajaka inilo se da se giblju sad tamo sad ovamo, a moda se nikud nijesu ni gibali. Sve je bilo neizvjesno, neodreeno, to je napunjalo duu takoer neizvjesnom sjetom i peali.Najizvjesnije bijae da si od tih hladnih zranih struja osjeao trnce kroz tijelo i duu. Svaka se dlaka nakostrijeila, koa kao da se guli, oi se pune suzama, a u nosu i grlu tiplje. Zavije vjetar ili vjetri, ne zna ba s koje strane, samo ti se oi jo vie zasuze te kroz njih jedva razbira neodreeni kraj.Ne moe rei: to je planinsko selo, jer okolo-naokolo nigdje planine, a ipak nikakva vidika, do nekakvih golih i tunih brda. Selo je rasuto po visokoj valovitoj ravnici, i na prvi bi pogled rekao: polja su, poljsko je selo. No otare li s oiju suze koje ti suh i hladan vjetri vabi, vidi da to nije ni polje, ve nekake takoer neodreene ograde sa silnim zidovima to vie nalikuju na gromile. Ima i gromila, ba pravih gromila, veih i manjih, a meu njima zidova i zidia, svih moguih debljina i visina: od onih za koje bi lako mogao pomisliti da su djeca koje geoloke periode, do jednostrukih zidova to su postali opreznim slaganjem kamena na kamen da se udi kako taj vjetar ili vjetri to pue tko zna s koje strane ne obori tu fantastinu graevinu.Meu tim raznolikim zidovima i gromilama imade i zemlje, Bog bi znao obraene ili neobraene. Kad otare suze, ugleda meu tom zemljom svu silu litica i irokih i uskih, grebenastih i plosnatih, i velikih i malih. Ima kamenja za koje ne zna da li iz dubine zemlje nie ili je onako na nju poloeno. Rekao bi da se to sve jedno drugoga dotie, ali meu njima ima i prhke zemlje o kojoj ne moe rei kakve je vrste, kao ni o tim ograenim prostoriima jesu li vrt ili ograda ili njiva, te napokon pomisli u sebi: Vrag bi ga znao kakvo je to mjesto!Kad pogleda sve okolo - naokolo, ne uoi nikakva odreena oblika, pa te sve to ba ni na to ne sjea osim na crknuta, suha i smrznuta jea kojemu neke bodljike jo stre a neke se na gnjilu mesu ili prignule ili prevalile sasvim. Ba na takve su bodljike nalikovala rijetka stabla napola suhih i nakrivljenih grabova i hrastova sela Mrkodola koji, makar bili i tisugodinji, nijesu se ponosno uzdizali nad povrje zemlje niti su irili svoje sjenate kronje nad sivim kamenjem, osim ako se koja grana, gotovo jedina na svem deblu dugo, dugo ispruila kao da ti prijeti, plai te ili proklinje taj udni neodreeni kraj.A tek to sivo kamenje nad kojim se ispruile crne i dugake grane onih rijetkih grabova i hrastova - na tom sivom kamenju nije bilo ni mahovine. Ne velju: tamnozelene i meke mahovine, nego uope nikake, osim nekakva utkastog liaja s oicama olovne boje, to te sjeao na svrab, na gubu, na bolesti koje organizme izjedaju ili drvene, zarauju dahom groba koji se nee otvoriti ni na glas trublje Sudnjega dana.Ko sve to gleda, nastoji da se oslobodi hladnih trnaca to mu pod koom mile, i utei da mu se iz dna due ire po tijelu, trai da zavlada tim svojim uvstvima i da stvori bud koju misao o tom kraju. No misli bjee, slika toga kraja ne moe da se uoblii ni u mati. Takvu sliku moemo vidjeti samo u tjeskobnu stranom snu u kom ne moe ni udima ni milju da makne od neega neizvjesnoga ali stranoga ba sa svoje tajnovitosti.Vjetar je meutim, sve suh i hladan zamahivao nad sivim kamenjem gdjegdje pokrivenim utim liajem s oicama olovne boje i gdjekad miui dugim, crnim i pruenim rukama hrastova i grabova sela Mrkodola.Oblaii ni bjelkasti ni uti, ni prozirni ni tamni stajali sve na istom mjestu. Rekao bi da ih vjetar po surom nebu razmazao, samo da i sunevoj svjetlosti dade izraz liaja s olovnim oicama.Bit e bilo podne, a moda i nije. Sunce je stalo negdje na neodreenu mjestu, no Mrkodoani se nijesu starali za podne. I podne i veer i pono, i zima i proljee i ljeto i jesen, sve se u njih rasplinjavalo u neku tunu jednolinost. Sve je to bilo zamazano neim jednakim a da i ne zna to je to to sve slijeva u neku beskrajnu plohu bez oblika, bez boje. Pae rekao bi da je tu i priroda odstupila od svojih pravila.Zima u Mrkodolu nije bila zima, ni ljeto - ljeto. Zimi nije padao snijeg te ne bi svojim velianstvenim pokrovom i zavijanjem kroz kuice i dubrave stvarao sliku domae zimske poezije, ve je naprotiv sjalo sunce bez topline kao uta mrtva ploa, a studen se zrak ukoio te se samo rijetko pomicao tamo - amo. Iza gromila i sivih zidova bivalo bi toplo, esto i vrue ba kao ljeti, a kad si iziao iza njih, neto bi te iz zraka ne zaledenilo ve kao opeklo. Nijesi znao da li je to zima, proljee, jesen, to li.A u proljee bi padala nekaka sitna kia ili prevlana magla. Zapuhao bi iza toga neki studen i suh vjetar kojemu se nije uvijek znalo s koje ba strane pue. U hladu bi opaljivao hladnoom isto kao ono zimi, te ne bi znao pravo rei je li to jo ona ista zima ili je moda nastalo proljee.Ljeti je najvie puhala studena bura sa golih brda, redovito iza kie, pa bi postalo tako studeno da bi Mrkodoani bez sumnje obukli topliju odjeu samo kad bi je imali. Tako je u srpnju samo izmeu zidova i gromila bilo toplo kao i zimi, te gotovo nijesi mogao znati u kojem si od onih dvanaest mjeseci na koje su drugi ljudi dijelili godinu.No Mrkodoani nijesu ni o tom raunali niti su se obazirali ne samo na mjesece ve ni na godinje doba. Oni su imali svoje posebno vrijeme: "onda kad se vade krumpiri", njihova najglavnija i gotovo jedina hrana, "kad se jagnje janjci", ne moda za prodaju a jo manje za jelo, ve naprosto zato da sljedee zime pokrepaju zbog oskudice hrane. U tom oni nijesu vidjeli nita drugo ve kaznu za svoje "velike" grijehe. Bit e bez sumnje tako mislili, jer ni jedan Mrkodoanin to je iv, a jo manje oni to su umrli, nije nikad pomislio da ima na svijetu mjesta u kojem je ita drukije nego u njihovu Mrkodolu. Imali su oni jo dijelova na koje su godinu dijelili osim vaenja krumpira i jagnjenja ovaca, ali su i ti bili tako neodreeni kao i sve ostalo.Iza tako udnovata ljeta dolazila bi doista jesen, ali ne jesen kakova je po ostalom svijetu. Nije tu bilo onoga prekrasnog prelijevanja meu utilom, rumenilom i tamnim crvenilom lia razlinih stabala, voaka i vinograda, jer svega toga nije ni bilo, ve se je tvrdo hrastovo lie zelenjelo isto onako kao ljeti, a grabovo je bilo kao i prije sitno i crnkasto.Dakle ono rijetko stabalje s crnim i dugim ispruenim rukama bilo je isto kao i ljeti. Sivo kamenje sa utkastim liajem i olovnim oicama isto kao i cijele godine. Studena kiica za koju ne zna je li magla ili prava kia, a za njom bura, isto kao u proljee; u hladu mrazni trnci, a meu gromilama, u labirintu udno naslaganih zidova, toplo kao i zimi.Po tom eto u tom selu nije bilo ni godinjih doba, niti je isto od onoga to priroda kao "vjena mijena" stvara, moglo da unese ivota meu stanovnike sela Mrkodola.Njima su se uope svi dani inili jednaki. Bili su isto to i ta njihova priroda. Pae ni njezini strani micaji, ni sve njezino bjesnilo kad bi ga htjela pokazati i u selu Mrkodolu regbi da ih ne bi moglo prekinuti: tako su kapi njihova ivota redovito kapale bez urbe i zatezanja iz neizvjesnosti u neizvjesnost. Ni potres ih nije mogao da probudi jer ih je jedno i on htio prokuati, ta li. Nekoliko im kuica sruio, monumentalnih zidova - najvie onih jednostrukih - prevalio. Pae i s njihova ljubljenog zvonika (koji nije bio na preljicu ve pravi "kampanel") - dakle i s kampanela, jedinoga im ponosa, pao iljak.Uza sve to niko nije ni spomenuo potresa. Vrlo bi se zaudili da je kogod i upitao za to. iljak se zvonika sruio, jer je upnik fra Ante rekao jo lani da bi se mogao sruiti, budui da sve visi o rijei Bojoj, pa i njihov "kampanel". A kuice i zidovi nekih ograda sruili se... - ali o tom i ne treba misliti zato, jer ono to se nazidalo mora da se kadgod i srui.Potresa uostalom nije niko ni uo, samo to neki rekoe da je neto "reka bi kao zatutnjilo, no Bog zna je li i zatutnjilo ili se samo priinilo da tutnji".Mrkodoani dakle ostadoe i iza potresa Mrkodoani: prava roena djeca onoga sivoga kamenja sa utkastim liajem i uastog stabalja sa daleko pruenim crnim rukama.Ipak je taj dogaaj prodrmao duama Mrkodoana, ali istom kada bijae ve zaboravljen: u poetku niko ne bi rnogao ni pomisliti koliko e nemira ta zvonikova samovolja ili upnikovo proroanstvo donijeti nepotrebna urbanja u to selo sa sivim kamenjem prekrivenim gdjegdje utim liajem.Ve je tri godine to suh i hladan vjetri sa sviju strana piri nad ruevinama zvonika - kropi ga sitna kiica, i hladi bura ljeti a zimi slabo grije uta sunana ploa, kao to je u selu Mrkodolu obiaj. A sada njihovo krijetavo zvonce ne visi u zvoniku ve meu neka dva grabova stupa usaena nadesno od crkvenih vrata, no ipak dobro slui, ba kao i prije, pak bi moglo tako i dovijeka stati.Ta je dva stupa uz pripomo sviju odraslih stanovnika podigao upnik, jer u cijelom grobitu oko crkve nijesu mogli nai ni jedne od onih dugakih, crnih hrastovih ruku tako niske da bi na nju mogli objesiti svoje zvono. A onda, u cijelom selu nije bilo toliko duga konopa koji bi mogao dosei s tih visokih hrastovih ruku a da nadovezuju, Mrkodoani ne htjedoe nikako. Toga radi podigoe ona dva trijumfalna grabova stupa koji nijesu nimalo ustupali prvenstva zvoniku, jer je s njih bila kora lijepo oguljena da se samo gdjegdje poznavala, a zvonik bijae (valja rei pravo) i prije nesree sav raspucan.Kad je upnik sakupio seljane da podignu ova dva grabova stupa, moglo se mirovati barem dotle dok ti oguljeni grabovi stupovi ne izagnjiju. Ali nekake vlasti poslale nekake ljude, "krivane", i pet i est puta, da gledaju komade kamenja i klaka od sruena zvonika kao da je u tome kakovo udo. A upnik je jo lani bio rekao da bi se zvonik "mogao soriti"!Uzalud je stravalo vie puta cijelo selo kroz onu zimu i ostavljalo svoja prasunalita meu gromilama i ogradama, da vide "krivane" i ono to e uiniti.No to su bili bezboni ljudi, ti "krivani". Ne samo da nijesu zvonika podigli, kako su oekivali Mrkodoani, ve rekoe da e seljani morati oklesati novo kamenje, pripraviti vapno i vodu, i jo su udarali u pragove crkvene govorei da cijela crkva nita ne vrijedi. A ko je to vidio nogama udarati u crkvene pragove koje Mrkodoljke, i stare i mlade, i kad uu i kad iziu, poljube!A istom kad je glavar njihov, glavar cijeloga Mrkodola uo to e sve morati da ine njegovi seljani da se napravi nepotrebni zvonik, poeo je drmati grabovim stupovima da njima, "krivanima", dokae kako je sve to tvrdo i kako zvonce, iako je puknuto, nikako ne moe pasti.Nato mu se ti "krivani" poeli smijati, a neki i vikati kao da je to njihovo zvono i njihova crkva, a ne Mrkodoana kojih su djedovi sve nabavili i sagradili.Iza toga se u Mrkodolu, od Boga mirom blagoslovenom sve neto kao preobratilo. Iako je uta sunana ploa one zime vrlo dobro grijala zakutke meu gromilama i zidinama ograda gdje su se Mrkodoani povazdan mirno sunali, ipak su ti zakuci bili vie puta prazni jer se moralo na seoske zborove da ne bi po emu "krivani" uinili da cijelo selo zajedno sa ogradama i hrastovima dugih ispruenih ruku, propane zbog zvonika koji oni nijesu prevalili nego je sam pao, kao to e svjedoiti i njihov upnik i glavar i sve selo!Uza sva ta tvrda svjedoanstva ipak su se bojali, jer oni nee tako lako zaboraviti kako su "krivani" nogama udarali u pragove crkvene i govorili da njihova crkva nita ne valja. Radi toga je trebalo biti na oprezu jer su to ljudi bezboni pak bi njima, bezbonicima, moglo jo pasti na pamet da se cijela crkva iznova gradi! A dobro se spominju kako su im oni iz Glavaa zavidjeli za njihovu crkvu pa govorili - ni sami ne znadu to su im govorili, ali svakako su se divili njihovoj crkvi i mislili da bi samo udo moglo darovati i njima onaku jer oni, Glavaani, nijesu imali nikake.A Mrkodoani ljubljahu svoju crkvu najvie radi zvona koje bi govorilo Bogu mjesto njih, pa nije trebalo da ga ba i oni uju. Naroito nijesu se obazirali na glas njegov kad bi se javljao u podne, a tomu bijae vie razloga. Jedno je to zvonar Marko, nazvan "Cvrak", nije uvijek ni zvonio podneva, osim ako bi se sluajno naao na grobitu, i tako se u podne nije ni oekivalo zvona. Drugo, kad bi i zazvonio, malo bi ih ulo taj ionako slabi, krijetavi glas, isprekidan vjenim suhim i studenim vjetriem - a oni do kojih bi dopro, pomislili bi radije da e ko biti umro, jer je taj dogaaj za zvonara Marka, kao i za sve ostale Mrkodoane, bio mnogo znamenitiji nego podne.Na podne nijesu ni ustajali ni lijegali ni jeli, niti se ita drugo znatnije dogaalo, pa je zato i podne za Mrkodoane bilo manje vano nego jutro i veer, pae nije imalo nikakva smisla.Ali jednoga dana mjeseca - Mrkodoani ne bi znali kojega - no bilo je to mjeseca oujka, ipak je nekako pred podne zazveilo njihovo krijetavo zvonce. Zazveilo je tako jasno da su ga svi uli, jer se ba toga dana i asa bio potajao onaj vjeni i suhi vjetri. Svi ga ue, i kao da im navijeta ne ono za njih nimalo vano doba, ve dolazak neiji ili to drugo na to nijesu mogli ni da slute.Mrkodoani i Mrkodoljke kad je na njihovim grabovim stupovima zazvonilo podne jasnije negoli ikad prije, nijesu bili u svojim kuama, kao uope nikada kad god je uta sunana ploa i malo grijala. Oni su bili obino vie svojih kuica graenih u stilu ograda i sjedili su na onoj strani prema kojoj se nagnulo sunce. Nijesu se obazirali na to s koje strane pue suh i hladan vjetri, jer se to nije moglo odrediti nikad. Taj je vjetri puhao sa sviju strana, i od njega se nije bilo mogue zakloniti nikako.Meu tim zidovima, gromilama i kuama, vrlo slinim jednih drugima, nijesu se sunali samo veliki Mrkodoani i Mrkodoljke, nego i mali Mrkodoii, pa ak i oni u kolijevkama lijepo napunjenim razliitim krpama neizvjesne boje, oblika i debljine.Na tome istome suncu i u to doba sunao se i sam Nikola Valii, kao to je to ve ezdeset i drugu godinu na tom istom mjestu inio. Bio je on crkveni "prokuratur" ili "vabricijer", koje su mu naslove davali njegovi seljani, i to kako im je koji pao na pamet.Nije samo njemu pripadala ta ast: bilo je u svemu petorica tih "vabricijera" ili "prokuratora", no taj Nikola bijae najglavniji meu njima. U njegovoj vlasti bijae i crkveni vosak, tamjan, ulje, odijela i sve to je u crkvi bilo, pa i sama "lemozina". Pae, on je svojim - inovnici bi rekli -"svezama" zasjenio sve ostale tako, da kad bi se reklo "prokuratur" ili "vabricijer", niko iv u selu Mrkodolu ne bi pomislio ni na koga drugoga ve na toga Nikolu Valiia. Kad bi pak htjeli spomenuti sve petoricu, dakle izraziti pojam te vlasti u potpunom njezinu znaenju i opsegu, rekli bi: "vabricjerija".Nikoline se "sveze" ograniavale jedino na onu sa upnikom fra Antom (koji je prorokovao rasulo zvonika) - no fra Ante je imao (a ko bi ako ne on) drugih sveza, te se tako u pronicavim mrkodokim oima ta jedina Nikolina sveza granala na bezbroj drugih iako tanjih sveza, ba kao i glavna ila njihovih hrastova na druge ile i ilice.Uza sve to iza Nikoline kue, odmah ispod crkve, nije bilo nita drukije nego iza kua ostalih Mrkodoana niti se u njegovu ivotu zbivalo promjena koje nijesu doivljavali i drugi.Sunao se, ba kao i svi ostali, u to doba i toga dana meu porodicom svojom.Bilo ih je svega esnaestero: pola Mrkodoana i Mrkodoljka, pola Mrkodoia i Mrkodoljica. Sjedili su ili leali u najrazliitijim poloajima, kadikad proteui udove po praini posutoj suhim hrastovim liem, slamkama, koninama, krpama i drugim stvarima koje ne bi valjalo ni spominjati.Kako je crkva bila na visoku, dvokraku breuljku kojemu se u kutu nalazila Nikolina kua, sunca je s toga prasunalita nestajalo vrlo rano, te se na svih esnaestero lica oitovalo zadovoljstvo u svim moguim nijansama. To se zadovoljstvo nije prelijevalo preko lica njihovih to e sunce rano zai ve to imadu dodue jo malo vremena za uivanje ali su zato odluili da ga dobro upotrijebe pak tijelo ogriju ba sa svih strana, postavljajui se u sve mogue poloaje. Kako nije bila potreba paziti na eleganciju poloaja i kretnja, pae ni na pristojnost, a jo manje im je u tom smetala bojazan da e pokvariti svoja odijela, taj je uitak bio savren. S istoga je razloga vladao potpuni muk u tom prasunalitu, da se niim ta nirvana ne ustalasa, te su bili malo manje sretni od istonih sultana i sultania kad im se iz opijeva dima razvijaju vizije sve krasnija od krasnije.Potom su i mali Mrkodoii i Mrkodoljice muali iako im nije to obiaj, pak bi tu vladala ba - kako bi rekli knjievnici - "grobna tiina" kad je ne bi prekidale dvije stare Mrkodoljke. Ni one nijesu nita govorile, ali su kaljale: jedna otegnuto i u visokim notama, a druga kratko, odsjeeno, za cijelu oktavu nie kao da u dalekoj umi udara sjekira po upljem dubu. Ali je to kaljanje za ostale bilo tako jednolino i obino, da uza svu svoju harmoniju u oktavi nije bilo podobno elje njihove uputiti drugim pravcem.Sam Nikola koga su Mrkodoani zvali "vabricijer", protegnuo se posljednji put i spremio se da spava. Prije toga je samo jedno podigao glavu da vidi je li sve u redu i obino, jer sve to nije navadno uznemirivalo je Nikolu i ne bi mu dalo ba mirnog sna ili barem "snatrenja". Nije to nipoto mogue od dvadeset i etiri sata dvadeset sati ba pravo spavati, kao to je htio taj mrkodoljski "vabricijer".On dakle podigne askom glavu, svede oima po ostaloj petnaestorici i, videi da su udovi u sviju ugodno protegnuti, da je uta sunana ploa na mjestu, da stara Mandua i Katua svejednako i u istim razmacima kalju, da se sve okolo - naokolo nita ne uje, shvati da je bez sumnje sve onako kao obino, tj. kao to je vidjevao i pamtio kroz po vijeka u tom prasunalitu.On zamota svoju sprijeda do polovine obrijanu glavu novom kabanicom i odlui da ba pravo zaspi. Za tu glavu govorio je fra Ante da je "klasina", i to nimalo aljivo ve posve ozbiljno, htijui se valjda tom rijei naplatiti za sve muke koje su mu klasici zadavali u sjemenitu.Moda je ta glava i bila klasina, ne u mrkodokom ve obinom smislu, no svakako bila je lijepa uza sve to to je sprijeda bila do polovine obrijana a straga imala dobro namazan i tvrdo spleten kratak perin i to ju je derao taj "vabricijer" ve ezdeset i drugu godinu.Ta se klasina glava zamotala i htjela sasvim da zaboravi onih 25 talira pozajmljenih vazda pjanome Jozi upanu, ali taliri pred oima kao da sve prolijeu nekud u dubinu iz koje se nikad vie nee povratiti. No sunce je meu gromilama i zidovima kroza svu novu kabanicu tako grijalo, da se taliri poee raspadati kao da su od najfinijega voska na oltaru, a iz tih se votanih slapova poee stvarati nove slike u do polovice obrijanoj glavi Nikole Valiia.Najprije se pojavie nekaki oblici koji se ne dadu opisati jer su bili od - topline, a takih oblika od topline zacijelo oko ovjeje nikad nije vidjelo.Zatim se iz tih toplih oblika razvijale u poetku sve same prijatne slike.On kao djeak od deset godina sjedi u fratarskoj kuhinji kod hrastove vatre, skupljen meu klupom i nekim ambariem koji e zacijelo biti pun slanine i pogaa. A bio je stalan da se moe, ako hoe, i do konca ivota grijati na golemoj fratarskoj vatri koja se ne moe utrnuti pa sve da gori do Sudnjega dana. Pa iz toga ambaria koji je pun puncat slanine i pogaa, kao da mu je u lea sipala ugodna vruina koja ga je eto arila odasvud, a njega, Nikolicu, kao zvonarova sina to uz oca brani cijeli Mrkodol od nemile krupe, nee se niko usuditi da tjera iz toga toploga kuta.Fra Ante bio je gore u svojoj sobi, a oko velike vatre bilo je dosta ljudi, sve samih Mrkodoana. Meu njima je i njegov otac Pakalj, pa mu je i stoga bilo sve toplije i ugodnije.Nad vatrom su bila dva bakraa mesa, dvije - tri vrste, no niko nije ni pokuao da zavidi fra Anti: tako su, otkad je Mrkodola, fratri varili dvije - tri vrste mesa i jeli do uasne sitosti, a Mrkodoani nijesu pomiljali nikad kako to ne moe biti njima.To mu se (no samo to bi trenuo okom) uini ipak udnovato, ali najednom se posve jasno sjeti kako je uo od samoga fra Ante da su oni, tj. fratri, "zjenice Isukrstove", pak mu bude lake pri dui. Jer ako su oni zbilja "zjenice Isukrstove", onda je sve to malo, pak bi im trebalo i jo davati mnogo vie od onoga to daju Mrkodoani. I onda mu zavlada duom silno pokajanje, osobito kad mu se prikaza as u kojem je fra Ante oitovao tu veliku istinu.Slike od samih toplih oblika promijenie se tako brzo da nije imao kada ni da se zaudi. Na oltaru bijae ikona sv. Mihovila sa silnim krilima i golemim kopljem kojim je pritisnuo strana i gadna avlinu koji bi sve njih Mrkodoane za po ure prodro da ga samo pusti njihov sv. Mihovil.Oko te strane ikone gorjelo je mnotvo svijea u drcima od suha zlata i srebra, a meu njima se arenilo raznovrsno cvijee tako ukoeno i pravilno da slino nije moglo nikako rasti u Mrkodolu. Sve se to jedva vidjelo kroz gusti i mirisni dim tamjana to ga je njegov otac Pakalj sipao iz kadionice. No ipak kroz dim u svoj toj ljepoti i strahoti jasno se vidio fra Ante sav u zlatu izvezen i sa svijetlom glavom bez kosa, lica okrugla, sa sjajnim podvoljcima, gdje uzdignutih ruku i naprijed pognuta tijela strano vie: "Ja sam zjenica Isusova!"Nikoli od toga gromovitoga glasa prooe trnci kroz tijelo, i malo to se nije probudio, ali uto mu se priini sve okolo - naokolo neizmjerno mnotvo, milijuni veih i manjih sjajnih zjenica, a u te zjenice bez prestanka sve ulijeu pruti, pogae, jaja, sir, maslo, slanina - sve ono to je malome Nikolici bilo najdrae. A zjenice koji put zatrepeu od zadovoljstva, i sve ih biva vie i vie, svake boje i veliine, tako da Nikolici postaje upravo strano.Uto se zauje neka osobita, sveana kripa, koju je pratilo slavljenje zvona, a Nikolici se uini da se svi ti milijuni raznovrsnih zjenica zakolebae, rasplinue, pa opet splinue samo u jedan kolobar, a sred toga razabra fra Antu gdje se sputa niz stepenice u kuhinju. Silna radost obuze Nikolicu to je nestalo te mnoine stranih zjenica to su samo treptale i gutale, a to se mjesto njih pokazao njemu dobro poznati fra Ante koji ga je mogao zatititi od svake pogibli. Ta dobro je poznavao mo njegovu.Odmah se sjetio da je neka tutnjava ucvilila malone cijeli Mrkodol ne tedei ni zvonika, a sa fra Antine kue nije se odronio ni piljak; kako je strieva krava odmah petnaesti dan poela davati mlijeka iza kako je fra Ante nad njezinom uzicom izmolio molitvu; kako Antica Ercegoveva nije nikako htjela stanovati sa svojim muem Lovrom nego je pobjegla ve deseti dan iza vjenanja, a odmah se smirila kad ju je fra Ante dva puta pozvao k sebi i dao neke zapise - pak jo mnogo drugih udesa o kojima su govorili u selu Mrkodolu po cijele zimnje veeri. Pa da i nije svega toga, imao je uvijek kod sebe "moi" od kojih moraju pobjei i svi avli, pa je Nikolica zakljuio da su radi tih moi iezli i svi oni milijuni zjenica.Ipak, kad je fra Ante meu njih stupio, Nikolica outi da se toplina pretvorila u pravu vruinu: vatra se od veselja pred gospodarom jae uarila, a iz ambaria poela sipati strana vruina ba kao da je htio kazniti Nikolicu to je poelio one u njemu pogae i komade slanine.To ga prestrai, pa mu se uini da su i on i svi ostali Mrkodoani oko vatre postali prozirni kao staklo ili voda, pa fra Ante vidi sve to je u njima, tako da ba nita ne mogu sakriti od njega. Zato ih sve obuze uas i silna vruina od koje ih je poeo probijati vreli znoj. A fra Ante se samo smijei svemu onome to vidi kroz njihovo prozirno tijelo, mui i ne govori nita.Onda svi poee misliti na svoje ispovijedi: da li su uvijek fra Anti kazivali sve to su mislili i inili, radi esa se ni jedan i ne mae ve su kao prozirni stakleni kipovi ekali osudu. No fra Ante se jednako smijuljio, a oni su bili u stranoj neizvjesnosti ne znajui to on to namjerava. Napokon otvori usta i poe da neto pripovijeda, a kako bi god otvorio usta, kao da su neki vrui valovi, neki oblici od topline, zalijevali ih po tijelu. To im je bilo strano neugodno, i htjeli su se dignuti, no, kao da su im prozirni udovi obamrli, nijesu se mogli ni maknuti, ve su morali sluati to govorenje.Iz poetka nijesu razumijevali nita to im je govorio ali, kasnije, gledajui od jednoga do drugoga prozirnog tijela poe govoriti i stvari koje su mogli razumjeti. Moda bi i potpuno razumjeli sve to govori, da je fra Ante bio proziran kao oni, ali je na njemu bila debela crna mantija kroz koju se nije moglo razabrati ba nita.Njih je, Mrkodoane, bio strah i sram, ali su razumijevali sve bolje i bolje.Nikolica je sakupio svoje staklene noge i naulio svoje staklene ui da bolje razumije, jer mu se inilo da slua u snu: tako je fra Ante govorio isprekidano i brzo, ali ipak razabra da nabraja grijehe i mane to ih vidi kroz njihovo prozirno tijelo. Nikolica jasno zauje kako fra Ante sve jednoga po jednoga prisutnog optuuje, gledajui grijehe i mane u prozirnu mu tijelu, ali nije znao komu ba to govori, jer od pusta straha nije mogao ni glave podii ekajui i svoju osudu. * - Ti si naelniku skinuo kapu sve do zemlje a meni si pridigao samo malo, a nijesi znao, nesretnie da je moja vlast od Boga a njegova od ljudi! On ti je prijetio da e ti koze unititi radi ume, a nijesi mislio da ti ja mogu poslati duu u pakao to si se svijetu vie klanjao nego Bogu! Ti si mene zatajio nita manje nego sveti Petar Isusa naega od straha pred udijama! No ja bih ti to mogao i oprostiti, iako gospodin Bog nikada nee; ali eto vidim u tebi jo neto! Poznaje li Muju Redepia? Znao si da nije opran ni krvi ni vodom te da ne moe vidjeti kraljevstva nebeskoga, a ti si mu prijatelj i na konak je k tebi dolazio i licom je tvojom jeo! On ne ljubi tvoga Spasitelja, a ti si se s njime ljubio! O, tuni sine, kako se moe opravdati?Glas se fra Antin prekine, a stakleni udovi osuenika strano zazveketae i obratie se u prah i pepeo.Nikolica poe drhtati, no uto zapoe druga tuba.- Ti si mi rekao da nema nego petnaest janjaca, a bilo ih je dvadeset i dvoje! Tvoje je blago primilo svetogrdan blagoslov od moje ruke, a za tvoju prijevaru unitit e crkavica tvoje blago vie nego skakavci zemlju faraunovu! Nijesi li zar uo da onaj koji oltaru slui od oltara i ivi? A ti si htio porei pastiru svom dobrom janjce stada svojega! Misli zar da e zauvijek uivati svoje blago, a nijesi se spomenuo rijei Svetoga pisma da si prah i da e se u prah preobratiti!I drugi se stakleni kip preobrati u prah i pepeo a da nije ni zazveketao, te Nikolicu zadahnu jo vie paklena vruina.- Ti si govorio da od gusjenica postaju leptiri i da si ti to gledao! Jadna i ohola duo! Kao da Bog nije svaku ivotinju napose stvorio i u svojoj dobroti dopustio Adamu da im imena dade! Gusjenice gadne plaze i jedu tvoj kupus, a leptiri lagani po cvijeu lijeu ili trepte oko svijea na oltaru Gospodnjem. Ti si mislio da si mudriji nego Bog, jer si pomislio u svojoj oholosti da ti moe neto znati a da ne uje od njegova namjesnika sa rtvenika svetog! A zna li ti kako je gospodin Bog kaznio ohole anele? On ih je stropotao u dubine paklene!- - - I zbilja, trei se stakleni kip stropota i utone...- Ti nijesi povjerovao kad sam pripovijedao udo kako je blaenoj Eleni iz Ugarske na Isus darovao svoje rane pak da joj je iz desne ruke pronikao ljiljan koji je uvijek brala a on klicao iznova, ve si Petru Luiu rekao da toga ljiljana moe biti, i nema, ili da je to na njoj probila "imela" kao na hrastu! A nijesi se spomenuo, Toma nevjerni, da ugodnik Boji sa svetog mjesta ne moe lagati! Spomeni se kako je sveta mati Crkva Savonarolu (njemu se uinilo da je rekao Salo-vunaru) ognjem saegla to se protivio poglavicama crkvenim, pa e tako isto vjeni oganj saei tvoje prokleto tijelo!im je fra Ante dorekao ove strane rijei, liznu iz vatre plamen poput zmije iz tapa Mojsijeva, a stakleni se Mrkodoanin poe taliti i pretvarati u arke pare od kojih je Nikolici postajalo sve tjeskobnije i vrue, pa se ve poeo obazirati gdje bi se sakrio od strane sudbine sviju Mrkodoana.Znao je da e biti grenici, no da su takovi zloinci koji fra Antu varaju, ne vjeruju mu niti ga aste, nije mogao ni pomisliti. Zato ga uhvati uasan strah: tekom mukom podignu svoju staklenu glavu i s trepetom opazi da ima samo jo jedan mali stakleni kip do njegova oca Pakalja...- Ti Makica, voli Luci nego meni, svomu ocu duhovnom! Kad su bile ospice na Luci, zaelio si da s nje siu pa makar na mene prele, njezina ispovjednika koji joj je duu htio izbaviti iz avoljih panda! O zlobno srce, o Sodomo i Gomoro! Te e ospice, sad na, raspucati tvoje greno tijelo!...A greno stakleno tijelo poe zaista pucati na sve strane tako da su vrui komadii padali sve po zatioku Nikoliinu. Nikolica jo dublje sagne glavu, pa i zato to je sad na red dolazio njegov otac Pakalj.Nikolica je oekivao da e fra Ante poeti spominjati onih 12 novia to je njegov otac, kupei "lemozinu", nekako zaboravio u svom depu, pa kasnije kupio soli i njemu kola u Cicvaria; - ili, kako je svoje hromo janje promijenio "nehotice" sa Gajtanovim zdravim, no fra Ante zagrmi:- O ispraznosti ljudska! Ti si, Pakvalju, govorio seljanima da pitate nekaku kolu kao da vam nije dosta crkva, kua Boja! Ti si htio da se vaa djeca ue oholiti i ne potivati starije svoje. Ti si htio usaditi drvo spoznanja u selo vae pa da sotona meu vama rairi svoje kraljevstvo! A zna li to je gospodin Bog uinio s Luciferom kad je htio da bude kao i On, a ta s Evom i Adamom kad su, po naputku vraga paklenoga, zaeljeli da znadu to i njihov stvoritelj?... to misli, nedostojna slugo, da u uiniti s tobom i sinom tvojim? Isto to i gospodin Bog s Adamom i Evom: Odlazite, neharnici, od ognja mojega u tmine izvanjske!U tili as on i otac naoe se negdje u pustoi gdje ipak nije bila tmina ali zato nije bilo vie onako vrue kao kod fra Antine vatre nego su mu po oznojenu tijelu poeli prolaziti hladni trnci kao da mu je nekakav neugodan i studen vjetar puhao ispod znojne koulje. Zauje udan glas koji ga je zvao, ali ne zna pravo je li: Adame! Adame! - ili: Nikola! Nikola! - no on ipak napregnu svoje stakleno tijelo da vidi ko ga zove...Kad se probudio, opazi nad sobom fra Antina slugu Matu koji ga je raskrio pa, drei u jednoj ruci njegovu novu kabanicu zvao ga da se digne. Bio se u svom zaklonitom prasunalitu jako oznojio te, kupei po rebrima akom znoj, zbunjen i ustraen sio i gledao u Matu ne govorei ni rijei. Kad se napokon sabrao, pogleda Matu u oi, opipa perin i zlovoljno ga upita:- ta je?- Rekao ti je fra Ante da odmah doe jer da je doao zakupnik to e napravljati kampanel.Nikola se zabrinut polagano die, ogrnu se novom kabanicom i uputi se muke za fra Antinim momkom Matom ispod crkvenoga brijega upnikovoj kui. Sunce je onaj as zalo za Kozjak, a Nikola, skupljajui jae novu kabanicu oko oznojena tijela, zakorai bre fra Antinoj kui na drugoj strani brda.uta sunana ploa utonu jo dublje, a suh i hladan vjetri zalizne neto jae nad sivim kamenjem gdjegdje prekrivenim utim liajem s oicama olovne boje i mahnu dugim i crnim rukama hrastova i grabova sela Mrkodola. Lovor, 1905.

Muljika U cijeloj se krajini znalo za namastirane, a nitko ih drukije i ne zove ve samo - namastirani. To su ime oni sami sebi nadjeli i spajali, a i sada s njime spajaju vie i boljih svojstava nego mi s imenima: Rimljani, partanci.Bilo ih je mnogo, a i nije ih bilo mnogo, tih namastirana. Kako se uzme.Svi su oni, kojim mu drago nainom, nekako pripadali manastiru Drazi, no nijesu ga zvali manastir, ve namastir a sebe namastirani.Manastir Draga bio je u drazi; bit e zato da su ga i nazvali Draga. Ali ta draga nije bila, kao to su ostale drage: bila je na zavojicu kao spu, a na samom kraju te zavojite i vrlo duboke drage dizala se hrpa zgrada, spojenih jedna s drugom na najraznovrsnije naine.Kad bi izdaljega mogli gledati tu hrpu, mnogo bi nalikovala na crkvu Vasilija Blaenoga u Moskvi. No to nije bilo mogue, tj. izdaljega gledati drugo izdanje crkve Vasilija Blaenoga, jer idui tom zavojitom i dubokom dragom nijesi nita vidio dok ti se ta skupina odjedanput ne stvori ba pred nosom. Kad bi se pak popeo na najvie mjesto u drazi, vie manastira, vidio bi samo skupinu krovova raznovrsne visine i veliine: tako je ta draga bila strma. I to bijae prava Draga tj. manastir Draga, premda su svi namastirani govorili da su iz Drage.Da je Draga bila nalik na crkvu Vasilija Blaenoga u Moskvi, namastirani su znali po slici Drage to je visila u trpezi ba pored slike pomenute crkve. Slinost bijae velika i po tome to je obje slike narisao u staro doba jedan stari kaluer, koji je imao osobiti dar da crta zgrade onakih razmjera.U toj drazi na spu bile su dvije mlinice, krma i sedam kua, osim dvije omanje kue uz manastir za momke koji u njemu nijesu stanovali.U svoj drazi, osim kaluera, bilo je ravnih pedeset stanovnika, jednog i drugog spola, a svi su oni govorili o sebi: "Mi, namastirani"!Jo je tu bila i crkva, pae dvije velike crkve: stara i nova. Stara malena, crna, bez zvonika; nova velika, bijela i sa zvonikom.Na ulazu u Dragu izlazi potok Sitnica kome su izvori blizu samih temelja manastira Drage. Dalje je u drazi i omanje jezero o kome namastirani vele da nema dna, a na golemu kuku vie jezera razvalina, koju zovu "turska gradina", a koja moda i nije turska, jer namastirani vele da je i stari most preko Sitnice turski, pa bi bez sumnje i rimskom amfiteatru rekli da su ga sagradili Turci.Uz potok Sitnicu, a to je isto to i uz dragu, put je, a zdesna i slijeva strmi, blizi obronci sa umom i gdjekojim kukom. Gotovo dojedan kuk bijae podoban ili eljadetu ili zvjerci to ne postoje barem na dananjem svijetu, te kod svakoga i nehote zamisli se, ne bi li dokuio na to je nalik. Kad opazi da se u njemu krije neka duboka ideja to nadilazi tvoje umne sile, poe dalje i eto ti opet jednog kuka, jo dubljeg smisla, i sve tako do manastira Drage.Na kraju Drage obzorje je tako usko da samo u ljetnim mjesecima sunani traci ogriju taj kotao. U proljee i o jeseni tu je carstvo vjene sjene a da o zimi i ne govorimo.I Sitnica i jezero i manastir i stari most - kukovi, uma i stara gradina, ponajvie su u debeloj sjeni. Pa kako je sve, osim nove crkve, mrko i staro, draga se moe zamisliti kao golema raskrivena peina u koju je pala velika gruda snijega.Osim uma svjetlucave Sitnice svuda arobna tiina i polutmina, pa je zgodno neki posjetnik u manastirskoj spomen-knjizi napisao da je sve to zajedno jedna velika balada, jer nikako ovo isto ne moe izrei zgodnije i krae.I, doista, svi su namastirani bili pjesnici balada u prozi. Svaki kuk u drazi to je ikoliko bio nalik na kip dubokoga smisla, bio im je okamenjena djevojka, vjetica ili kraljica. Svako vrelace postalo je od krvi diva ili junaka, suza majke ili djevojke, a s turskog mosta utopilo se nebrojeno zaljubljenih u plitku ali studenu Sitnicu.No najglavniji vijenac balada u prozi savio se oko tamnog jezera, koje i nije bilo uvijek tamno. Ono se provalilo sa stotinu moralnih uzroka, a u nj su Turci pobacali toliko manastirskih zvona da bi se davno napunilo do vrha kad bi samo imalo dna, i nije bilo namastiranina koji ih, barem jednom, nije uo da u zoru muklo zvone.A istom jeka!U drazi se skotrlja kamen, a mukla tisuostruka lomljava zatutnji cijelom dragom kao da se novo jezero prolama; ukne li uk ili zakrikne kukvia u tihoj noi, uju se takvi glasovi da ti se kosa jei. Pa jo kad se mjesec u dragu nadviri, vidjeti je tako stranih sjena da se skameni na mjestu, a one samo mau i dozivlju.Kada pak zazvone jasna manastirska zvona, i strah te je i plakao bi od milinja!Ne zvone to samo dva zvona, ve trista njih, po svim kutiima drage, a zvonar, zaaran tajanstvenim glasovima popostane malo da uje odgovor tih drugih zvona, pa potee iznova, dok mu koji od namastirana, bez sumnje zavidan, ne otme konopca iz ruku.Da bi se kome namastiraninu miice umorile, nije se jo ulo. Ta to bi bila sramota priznati i namastiraninu od deset godina!Tako e, u sveane dneve, tu arobnu zvonjavu sluati po cijeli bogovetni dan, pa ti nee dodijati.Ipak, najstranije bijae sluati tu silnu jeku na Boi obno. Tu je no u Dragu, k crkvi, dolazilo sedam sela, a svakome iza pripanjae virila barem jedna jabuka od puke. Namastirane ne treba ni spominjati: im je kome od njih bila osma godina, imao je barem deparicu.Jeknula je najprije jedna puka, a mukla tutnjava ispunila bi svu dragu; za njom druga, deset, pedeset, stotinu njih, - a jeka, lomljava, urnebes taki, da se namastiranima odmah prikazala slika strana boja, pa sva vrela Sitnice, Sitnica sama i isto jezero inilo se prolivenom krvi konjskom i junakom. Miice se stezale, a zubi kripali, - bojni zanos sve obuze. Ruke hrlo nabijaju i pale, krv tee, kljua i pjeni se preko kamenja, a draga jei, trese se i ori!Mnogi u bojnom zanosu pale drau i grmlje po drazi, da grozna slika bitke bude stranija. Sitnica i jezero poinju se crvenjeti kao prava krv, a plamen lie amo tamo po umi.To se jedino moe uti i vidjeti u Drazi i nigdje vie, pa se nee zauditi nainu kojim vele: "Mi, namastirani!"Kasnije su, dakako, kaluerima morali odgovarati za popaljenu umu, ali je Boi samo jedanput u godini!Sjena i vlaga! Vrbe se naginju nad vodu kao da piju, a jablanje i trepetljike sa svojom glatkom bijelom korom odrazuju se od tamnog sonog zelenila ume po obroncima.Na svako malo koraka novi um. To su vrelaca, to se meu ljeskovinom nevidljivo obaraju preko kamenja zarasla u tamnu mahovinu. Pa i manastir i sve ostale kue, od temelja pa do polovine, umotani su u mahovinu, a donja je mlinica njome sve obloena i po krovu. Sjena i vlaga.No zdravlje je u toj drazi zaudo cvjetalo; sve sama okrugla, puna i crvena lica. Prsa iroka, miice debele, a noge krive, ali vrste.Kao da su namastirani bili izuzetak i u velikim prirodnim zakonima, jer su u drazi djeca raala djecu, a ipak su ta djeca bila "sve same trupine", kako su govorili namastirani.Njihove se djevojke udavale kad bi im bilo etrnaest, najvie petnaest godina, a nijesu bili rijetki sluajevi da bi se i mlae udomile. Kad bi djevojci bilo osamnaest godina, ve bi bila izbrisana iz srdaca namastiranske momadi. Svaka bi takva djevojka dobila neizbrisivo ime usidjelice, ili kako bi se u Drazi reklo: "Posjela cura, brate, pa to ' da ti drugo kaem." A onda nije bilo sramotnijega i tunijega poloaja na svijetu nego to je te posjele cure.Stoga su se roditelji starali da svoje keri udome im bi bile na izmaku djetinje dobi, pa i zato to se godine u Drazi ne mogu nikako sakriti. O tom se rauna tako savjesno, da bi esto od jedne godine inili dvije.No nevjeste od trideset godina obino su puke starice, ali kome to smeta mogu li samo raditi. A sa zdravljem se namastirani zaista mogu pohvaliti, jer lijenika nije tu nikad bilo.Uza sve te prilike namastiranin je Musa sa svojim osobitim lijeenjem dobro ivio.Lijeio je same rane, a tih je u Drazi bilo uvijek mnogo: ili bi se ko oborio s kuka, ili posjekao u umi nogu, ili bi se kome napeo poganac. Ipak, da je bilo samo tih sluajeva, ne bi u Musinoj kui bilo uvijek oblano od suhe krmetine; u njegovim se gredama oblailo od rana to bi ih namastirani dobili u mlinu ili u krmi od drugih nenamastirana to su tu dolazili. Ali bi i ovi, valaj, otili isprebijani!Kako bilo, ali rana od bovanica, koca ili noa, nije nikad u Drazi nedostajalo, pa zato i bijae u Musinoj kui ne samo zimi ve i ljeti oblano.Osim tih rana nije se meu namastiranima nikad znalo za koju drugu bolest ve to je mlinarova ki Boja bila od neeg drugog bolesna, a u to se Musa nije razumio.Boji je oko etrnaest godina, ne lei nikad, hoda hitro, gleda blago ali bistro, pa moda i nije bolesna. No nije ni crvena i jedra kao druge.Vitka je i bijela, tamnih, krupnih oiju no namastirani vele da je suha i uta. U drugih se oi i ne vide od mesa, crvene se kao kukurijek, potuku se s lugarom za ue ili sjekiru a ona nije taka. Bit e, dakle, da je bolesna.Zato su je i zvali Muljika, jer je bila kao muljika. Uzalud. U gradu bi rekli da je kao parski mramor, a namastirani: "muljika pa muljika!"I kosa je u nje nekako udnovata; valovita, smea, ne lati se. A u drugih lijepo namazana, vrsto zategnuta i svijetlocrna. Druge diu cijelu vreu brana kao pero na konja i za uima im veliki crljeni uli, a Muljika ozlijedi prste dok prihvati petlje od vree.Prava sramota za sve namastirane!Govorilo se da joj je i mati bila taka, ali mati nije bila namastiranka ve dolje negdje od mora.Bio u Drazi kaluer, isto od mora pa uoi njegove smrti dola mu mati i sestra. Kad je umro, mati mu ne htjela iz Drage da nije daleko od njegova groba u kojem i ona nala brzo mjesta. A sestra mu ostala u mlinara, pa kako bila sirota, kalueri je dadu za mlinarova sina koga su ljubili kao da m je roeni.Eto njezina je ki bila ta Muljika.Muljika nije imala ni brata ni sestre, pa je zato i pred ocem bila kriva, ta on ju je prvi i nazvao Muljika. Iz poetka ju je ljubio a vie puta i tukao, sve od same dragosti. No to je trajalo samo do njezine sedme, osme godine, dok je Jovia uvidio da e mu biti jedina pa da je uzalud, krvoloei od jutra do mraka, postao najbogatiji namastiranin. Otada je nije vie tukao samo od dragosti ve kad bi mu god palo na um da e to biti tua kost pa je mora baciti drugome sa svim onim to je stekao.- Valaj nee - rekao bi u sebi buduem zetu - valjati se po mojoj muci. Sad u i ja malo ivjeti, ta dosta sam se namuio.I tada bi otiao u krmu, odmah nie mlina, kod turskog mosta, da troi - muku. A sva njegova muka bila mlinica prekupljena od kaluera, vrti, komad vinograda i doi vie Drage.Gornja mlinica nije bila Joviina ve kaluerska. Zato je njegova mlinica sva zarasla u mahovinu i po krovu, a ljebovi su proputali vodu na sve strane. Vitle je popravio krmar o svom troku, jer Jovia nije htio i jer su i bez toga oni imali drugih rauna.Nije ni krma bila nova, ve stara i mrka kao i mlinica, ali je krmar imao u planini veliku staju i pokraj ceste, u polju, drugu novu kuu a obadvije je sagradio otkad je umrla mlinarova ena, sestra onog kaluera od mora.Mlinar se odmah iza njezine smrti nije htio eniti, a kasnije nije mogao jer je krmar u planini sagradio veliku staju i pokraj ceste u polju drugu, novu kuu.Ali je u krmara bilo i djece. Tri je keri udomio, dva sina oenio, a jedan mu se istom vratio iz vojske. Bio dolje "oficirsdiner" i nauio tri jezika u tri godine.- Kak pridem domu - veli - tak budem marot - pa se cijeli dan na postelji ili pod vrbom valja i pita nekakve udnovate stvari da bi jeo i pio, a ni sami duhovnici nijesu nikad za takovo to uli.- Kad nima ni, svarite mi jedna kokoka - pita opet, a mati mu onda nosi pod vrbu varenu koko sa ploskom vina i brino ga ispituje o njegovoj bolesti. A on samo odmahuje rukom, pojede koko, ispije vino, pa spava do popasnih doba.Zato je krmar i dobro uinio to je popravio Joviine vitle, jednom rijeju, to je nekako pomijeao svoje i njegovo.Kad se naspava, umije se u Sitnici, izvadi ogledalce i ealj pa nekaku mast od koje mu brii stoje ravno kao da su od ice, a i od kose na glavi napravi tako tvrdo usukanih zavojnica, da mu ih ne bi razvalila ni najvea oluja.Prvih dana nije se ni s kim druio, osim to je u kaluera bio na uini, a i tada je pri stolu izvadio nekakvu knjigu i itao dok su oni razgovarali. Kasnije mu ipak dodijalo, pa stao dragom hodati i prijazno odvraati glavom na pozdrave.Na jednoj od tih samotnih etnja nae jednog majskog predveerja Boju u ogradi kod neto janjaca.Nekako u sredini drage bila druga mala draica, s tri strane zarasla javorom i ljeskovinom. Kao da se komad livade zavukao u tu umu i htio svoje arene cvjetie sakriti od namastirana koji su uivali povrh svakoga od njih zavrtjeti se na svojoj bosoj peti pa gledati kako su se latice uduble u mokru, ilovastu zemlju.Pa ni Boja nije ljubila tih livadnih, veinom utih cvjetia, ali ih nije ni gnjeila. Zato je uivala berui drugo umsko cvijee, a osobito bijelu, mirisnu i krivoglavu zelenkadu, koje je, u stanovito doba, bilo osobito mnogo u toj draici.Tu su draicu namastirani zvali i ograda, a ba u toj ogradi i naao je krmarov sin Boju, prvi put iza svoga povratka "odozdo".Krsno mu je ime bilo Ilija, namastirani ga zvali Ilijica a on sebi u ovo zadnje doba veli: Elias Kurtovi.Elias je jo nosio svoje vojniko odijelo: tijesne, bijele gae i modru bluzu s crvenim kitama. Samo je na glavi imao crvenu, narodnu kapu, ali onu malenu, plitku, s dugakim crnim resama, kako se nikad ne via u namastirana. No ta se kapa malo i vidjela jer je bila okruena kao vijencem od zavojica kose to bi ih Elias napravio poslije spavanja pod vrbom. Lice u njega bilo obino, tj. okruglo i crveno, kao to je to u namastirana bivalo oduvijek.Ilija je taman objema rukama razgrnuo ljeskovo granje, stupio u ogradu i neodluno stao jer je ugledao Boju.Ona je sjedila kod vrelaca sa poniknutom svojom mladom glavicom i zamiljeno gledala kako srebrna voda zanosi nagnuto prue rakite i moi njezino dugo, sono lie.Zraci sunca na zalazu verali se kroz lisnato grmlje to je obasipalo treptavim arabeskama njeni struk Bojin, u bijeloj koulji, irokih otvorenih rukava, i u bijelom sadaiu gdjegdje nakienom ustricima crvene oje.Sjetno, duguljasto lice bilo je mokro od vode s vrelaca, no i smea, valovita kosa bila mjestimice vlana vie ela ovisoka i bijela kao latice zelenkade.Dugake i sputene trepavice sakrivale tamne ovelike oi, to su pratile bistru vodu na njezinu polasku u Sitnicu i duboko jezero.Sva ograda bijae obasjana blagim, ukasto-zelenim svjetlom sunca na zalazu, u to majsko predveerje kad je krmarov sin vidio Boju na svojoj samotnoj etnji po drazi.Kad je Elias preao ogradicu i stao blizu Boje, podigne ona svoje mlado i mokro lice k njemu, pogleda ga askom, pa se die na noge i stade mirna i ljupka kao simbol proljea. Mala i crvena se usta smijeila, a tamne i vlane oi, ispod dugih trepavica, gledale svejednako u potoi to se lagano igrao s nadvitim, utozelenim pruem rakite.- Zakaj se sramuje, Muljika - ree joj Elias - il' sam kak vok? - i uto se lijevom rukom prihvatio za ogranak javora a desnu nogu premetnuo preko lijeve i strogo ekao odgovor.- Ma, jesi li ti to, Ilijica, brate? Nijesam te odmah ni poznala. A mi sve pitamo tvoje, kad e Ilijica kui, a tebe evo!- No! Sve ljudi ne musi biti kak vi, da rihta ove betije! To janjci, ne?Boja pogleda po svojim janjcima pa ustavi blag ali u taj par zaueni pogled na Iliji, a zatim se odvrati i stade da kida glatko vrbovo lie.- Kak vi ivite, sve jedno te isto! Draj jare da sem bil s gospodo oficiri kod infanteri bataljon, a vi sve jedno! Kak po drugih mestih! Jo, jo, jo... Zara, Ragusi, Spalato, Split! - i sve zapuava i otpuava bluzu, ispod koje viri crveno isprutana koulja. - Also! ne morem te ubito ni poznat, Muljika!... Kak si bila mala - ajn klajne kind! A sad... ajn fajne frajla!- Boja! - I sve pogleda i pogleda, kao molei da mu to odgovori, i napokon uzdahne.A Boja sve jednako oborena pogleda kida glatko vrbovo lie.- Ti ne kak druge namastiranke - Boja! - Du bist di rose kenigin...Bog bi znao iz kojih je dubina njegove pameti iskoila ova fraza to ju je valjda kadgod uo od koga oficira, ali je u isti as i prekide pa se zacrveni i uuti. uti, uti Elias pa zastraeno pogleda Boju koja je prestala kidati vrbovo lie i kao da se sprema na odlazak.Sunce se spustilo jo nanie, draica ljepe sinula u zlatno-zelenom ljupkom svjetlu, a Boja, sva bijela i mirna inila se via i vitkija prema tamnom i mladom liu grmlja na brijegu.Ilijica je, Bog bi znao zato, najednom outio neku udnu tugu, od koje ga stalo daviti u grlu, pak tipanje u nosu, kao da e sad na zaplakati. Sve razliite kiene reenice to ih je kao vojnik znao sipati u slinim prigodama, iezoe, pa on samo i opet duboko uzdahne.No Boja ga ne pogleda ni ovaj put, a bila je tako lijepa i vitka prema tamnom grmlju na obronku i obasjana tako ljupkim svjetlom sunca na zalazu, kakva Ilijica nije jo nikad vidio.- Kud e, Bojo, mila moja! - ree najednom drhtavim glasom. - Bogom te molim, stani jo malo...- Ti si mi uvijek... Bojo! Mila sestro moja! - ja - ja - samo onako... Nauio se... mislio sam... oprosti!... Ah! - i prui ruku, da je zaustavi, ali odmah i spusti pa stade, objema niza se, blijed, a usnice mu drhtale.- Kasno je, zbogom! - ree izdaljega glasno Boja, pa maui bijelim tankim rukama u irokim, otvorenim rukavima, potjera svoje veselo stado prema izlazu.Sunce je ve bilo zalo, a blejanje janjia zamuknu u daljini. Ilijica se spusti kraj vrelaca na mokru travu pa stade gledati k izlazu ograde kao da e se Boja povratiti k njemu, u tu malu zelenu draicu s livadicom na kojoj je bilo toliko bijelih i utih cvjetia.A sada je ta livadica bila pusta i tuna, bez sunca i bez arabeska.Dan se svrio. - Sjena i vlaga!Komadi mjeseca i nekoliko zvjezdica zatrepta na uskom nebu, a po cijeloj drazi stadoe se javljati tu i tamo sjene to sve mau i dozivlju. Poee se javljati i tajanstveni noni glasovi postostrueni jekom meu kukovima, ali se inilo da svi dopiru iz tamnog i dubokog jezera.Bijeli i uti cvjetii po livadici nijesu se vie vidjeli, a lie ljeskovine i javora nije aralo draicu treptavim sjenama, ve samo gdjegdje, slabo osvijetljeno mjeseinom, crnjelo se i kadikad zaumilo milujui lagano jedno drugo.Sjetna je ta majska no u drazi punoj sjena to mau i dozivlju; u tamnoj drazi sa starom turskom gradinom i dubokim jezerom, sa studenom Sitnicom to uvijek jednako umi ispod nakrivljenog dvookog mosta, i sa svojim kuicama zaraslim u vlanu, zelenu mahovinu.Pa kad je u tamnom grmlju, vie potoia, iznenada i zvonko zapjevao slavuj ljubavnu pjesmu, - zaplaka Ilijica, a suze dooe iz neke dubine za koju nije ni sam znao, ba kao onda, pred tri godine, kad je polazio u vojnike i mislio da se dijeli iz svoje Drage - zauvijek. * Od toga dana Elias Kurtovi postade opet onaj Ilijica Petrasov, pravi namastiranin, kao to su i svi ostali u Drazi. Obukao domae odijelo, zaeljao kose jednostavno s ela prema zatiljku, po namastiransku i - zaboravio sva tri jezika to ih je "nauio" dolje kod infanteri-bataljona. Nastojao je da ga i Boja vidi takova, ali joj se ne smjede pribliiti cijelog ljeta, i sve do same jeseni nije progovorio s njome.Ilijica nije imao dugo i uto bolesno lice, ve puno, okruglo i crveno; ni prsi upale i kaljucave ve visoke i zdrave, ali je ipak bio svoje ruke psiholog, barem kad mu je to sluilo.Pa stoga se Boji stao i pribliavati istom u jesen.Namastiranske djevojke ne uzdiu kao varokinje u proljee, ni za toplih ljetnih veeri: u proljee se u Drazi ne veera, a i objeduje samo malo, dok ljeti umorne ruke i noge trae odmah mjestance da poinu, ba u ono doba kad gradske djevojke najvie, prema mjesecu, oajno uz glasovir zavijaju.Namastiranke se vesele jeseni, pa imaju i razlog: jesen puni kuu, a zima okuplja oko ognjita i one to se ne ljube.Za to je znao Ilijica pa radio u polju cijelog ljeta kadikad tuno mislei na ono majsko predveerje.I minu to dugo, arko ljeto, puno sunca i znoja, pa eto i nje, te vesele, obilne jeseni!Sad je draga bila arena, poput leptira u proljee.Negdje je lie utjelo, a negdje se rumenjelo; negdje bilo tamnocrveno, a negdje jo i zeleno, samo zagasitije nego ljetos.Ptice zamuknule, ali zato namastirani propjevali.- Ooo, ooo, ooo, oj!Volovi uz dragu kripali kolima punim sad kukuruza, a sad badnjeva masta: neka su za manastir, a neka pravo za njih - namastirane.- Mi-le mo-ja, mi-le mo-ja! - ooo, ooo, oj!Hrpe su kupusa i krumpira ve u kuama, a gojne i rumene obanice vraaju stoku s planine, pa tu i tamo uje jasni glas bronce i uplji glas limene klepke, niz putie sakrivene u ukasto i rumeno lie.- to go-vo-ri maj-ka tvo-ja..., - i prvi jugovi zanose zvonke glasove, gore meu kukovima, mrkim i ozbiljnim, kao i stara turska gradina u brljanu.- Mi-le mo-ja, mi-le mo-ja... - vraa se pjesma i tuna i vesela, kako se kome bude ili gase nade u srcu.Jata arenog lia siplju se s obronaka drage i pokrivaju kamenite putie, a livadicama nadoknauju cvjetie to su davno pokoeni.Novi um i nova jata!- to go-vo-ri maj-ka tvo-ja...- Ho-e li te me-ni da-ti... ooo, ooo, oj!To su drvarice s velikim bremenima, to silaze niz dragu po zavojitim i strmim stazama, a vjetar iz sinjih i niskih oblaka, to se sustiu, baca im u lice prve kapljice jesenske kie koja e trajati tako dugo...- I-li da-ti il' ne-da-ti,- Ja u joj se zetom zva-ti... ooo, ooo, ooo, oj!Sunce u Drazi zalazi vrlo rano i pribliava se vjetrovita i kina listopadska no kad u Drazi tako strano umi i kad sva Draga bude tako tamna da samo vidi gdjekoje svijetlo okance na crnim namastiranskim kuicama.- Mi-le mo-ja, mi-le mo-ja... - uje se opet daleko, negdje u dubini drage, pa ne zna, svrava li se ili poinje iznova ta momaka ljubavna pjesma, no koju i djevojke isto tako esto pjevaju.Dovren je i teki ljetni posao, pa sad se i namastirani poinju odmarati u razgovoru o pirovima u Drazi to e te jeseni njihove stare kue napuniti ljubavi, vinom i pjesmom.- Ooo, ooo, ooo, oj!Prie o jezeru i kukovima, o turskoj gradini i hajducima ostavljaju za zimnje noi, tamo po Boiu, kad njihova mrka Draga bude sva bijela; za onda kad se i od bure sluaju sve same strane i junake pjesme.A sada, njihovi se momci eto ene, pa kako e i govoriti o em drugom. Osobito te jeseni kad se Ilijica Petrasov hoe da eni, a tako je udnovata ta njegova enidba.enidbe u Drazi nijesu bile nikad udnovate ni zapletene: roditelji se jedne i druge stranke dogovore, i mladi se vjenaju ili se i bez vjenanja sastanu. Kako se roditelji dogovore - i to je glavno.Tako su mislili da e biti i kod ove enidbe, samo to Ilijica nee dragovoljno htjeti suhe i ute Muljike.No to se spetljalo sasvim drukije: samo Ilijica i Jovia hoe, a stari Petras nee, ni Marta, a kau da nee ni Muljika!Valja samo uti to se o tom poslu govori, a to se u Drazi znade sve na dlaku jer ni Petras ni Marta ne kriju nita.- Nee Muljika za naeg Ilijicu - vele - dok smo mi ivi! Kau da ona ne bi za naeg sina, no ko bi onu utu lasicu i doveo u kuu. Pa to je, da smo govorili, ono je bilo davno! Ta sad je ionako sve Joviino nae, sad mu ne treba uzimati ono utulje. Jo da bi se mogli i naplatiti za sve to su nam duni... Imamo mi za nj drugu curu, a onaj zelemba - ona muljika... - i napunili vikom cijelu Dragu. A Marta pripovijeda i na vodi i kod crkve - potajno - veli, samo da ne ljuti svog Ilijice, kako bi Muljika htjela na silu za njezina sina.- Sve za njim po danu i noi pristaje, ene moje, pomamila se za njim sasvim. A on bi, bena, nju i uzeo, samo da ne ostane usidjelica, jer ko e utulju bez ita pod nebom svoga! Sve je Joviino odavna nae, sve je u nas izio i popio. Nema svoga ni luga na ognjitu, ene moje!I ti se govori ponavljaju na svakom sastanku i na stotinu naina, no uvijek se sasluaju dragovoljno.Namastiranke pripovijedale i Muljici to bi ule, pa je zaklinjale da im kae i svoje razloge, a one e joj ve pomoi to mogu. No Muljika samo obara suzama i sve sjedi u jednom kraju mlina, a brana, vele, napadalo po njoj za prst.A aa je sve tjei i tjei: - ta plae, gade - veli joj - on e tebe isto uzeti, ne boj se! Sad, kad su mi sve uzeli moraju i tebe da uzmu. Ako ne htjednu drukije, ja u ih sam moliti ili u ih tuiti sudu: nijesam ja - kae - sve u njega potroio; on je sam inio raune kako je htio!I sve vie: - Na sud! Na sud u ja njega! Neka donese raune na sud!A Muljika, kao i prije, muke obara suzama. Samo jednom, kad se stari Petras ili poplaio suda ili ga namolio Ilijica pa doao u mlin da se dogovore za pronju i pir, - ciknula ona kao guja u procijepu i privila se uz au pa ga sve ljubi i ne da se otisnuti od njega: - Ne daj ti mene, aa mili!No kasnije se smirila, jer su joj svi stali govoriti da je suha i uta pa ne moe ni da se mee sa drugim namastirankama kojima se od mesa oi i ne vide, a donose sobom makar togod svoga. A njezino je sve i onako odavna Petrasovo, - i namastiranke ne bi se nalo ni jedne koja ne bi za krmarova sina.Tako su joj govorile sve jedna po jedna, pak po vie njih skupa, a Boja plakala pa i prestala, samo joj lice postalo jo bljee i neto dulje, a oi svijetle i suhe. A bile su tako blage, tamne i vlane da su i namastiranke govorile kako je grehota to su u nje, suhe i ute, onako lijepe oi.Osokolio se neto i Ilijica te doao i on: ta znao je da je ve ugovoreno i vjenanje, pa sve pripovijeda kako e joj biti bolje kod njih u krmi nego u mlinu; no Boje ne moe da razveseli.Svaki bi dan dolazio Ilijica u mlin, no Boja sve u poslu: u starom mlinu i kuici iza njega bilo sve svijetlo i isto jer je Boja htjela da ocu nadoknadi ono vrijeme to je samo utjela i plakala.Ta sada je sve uzalud. Na enske se suze u Drazi nitko ne obazire, pa Boja nije htjela vie ni plakati, a otada joj nijesu ni govorili nita.Jesenski dani, svi jednako tmurni, izmicali jedan za drugim i donosili samo sve novu vodu u dragu, pa nije vie bilo ni jednog mjestanca suha u tim namastiranskim kuicama, punim dima i mirisa mokre slame. Po takim danima, kad bi Boja uvidjela da nema vie ta u roenoj kui da uredi, sjela bi iti ono neto platna to joj otac za "ruho" kupio, pa ga ila tako polagano kao da eka neki spas od toga da ga saije to kasnije.U tom bi je poslu naao i Ilijica koji put, ali ne bi sio kod nje, ve stao gledati njeno djetinje lice i tanke prstie to podrhtavaju provlaei iglicu kroz ukasto i debelo platno.Stao bi joj pripovijedati o kojeem to je uo u Drazi, ali ne o njima dvoma ve o stvarima to su namastiranima svaki dan potrebne. A Boja bi samo potvrivala glavom i oekivala hoe li je on to drugo zapitati, jer je mislila da bi mu mogla i znala rei neto - neto to se ne moe rei, jer je to bilo samo ono polagano, polagano ivanje u emu je oekivala svoj spas.Ilijica je utio da bi mu ona mogla neto rei to se tie njih dvoje, ali nije smio da pita jer se bojao onoga to bi mu ona rekla.Boja bi gdjekad i podigla duge trepavice prema njemu, zatim ih odmah i spustila na svoje ruho od ukasta i debela platna.Uto bi doao i Jovia, a Ilijica bi ispod kabanice izvadio burau s vinom, pa bi odmah tu, na kom rvnju, sjeli piti dok bi teklo, a kasnije bi zajedno poli k starom Petrasu u krmu, jer su sad on i Jovia bili opet dobri prijatelji.Kia sve jednako curi, a mutna Sitnica umila i drmala starim mlinom, pa bi Boja opet ostala tiho roniti suze i napokon bi zaspala sa svojom bijelom, djetinjom glavicom na tamnom perdu i s pritvorenim usnicama.I toliko je bilo tih jednakih veeri one jeseni!Napokon se stala mijeati jesen sa zimom i prve pahuljice snijega motale se meu kapljicama kie studene i sitne.Zareali pirovi, a kroz okanca namastiranskih kuica grmjele kubure, i jeka tutnjila dragom kroz zrak pun vlage i mirisa gnjilog lia. Slavili se pirovi, pa se i razili.Namastiranski jedri momci ljubili svoje djetinjaste enice, iz poetka burno, mahnito i divlje, a petnaestgodinje nevjestice drhtale u njihovu snanom zagrljaju. A ti bi plaljivi drhtaji uegli jo vrui plamen u ilama tih krnih gorskih momaka, pa bi vre privijali ta mlada tjelesa na svoje prsi kao da hoe iz njih ispiti sav svjei i mirisni ivot do zadnje kapi.Od obilja i mirisa kasne jeseni opili bi se ti ili ljubavnici, pa to bi jae hujila jugovina udarajui krupnim i studenim kapljama vode u njihove niske krovove, sve bi vatrenije mladoenje u Drazi ljubili te rumenkaste i nedozrele djevojice.Pa kad bi napokon u tim mladim, ali zdravim i punokrvnim tjelesima pod arkim cjelovima pjanih mueva stala takoer plamtjeti ljubavna vatra, - ljubili su jedri namastiranski momci sve burnije, u tim mutnim jesenskim noima.Istom kad bi petnaestgodinje nevjestice stale nemono obarati svoje glavice pa sloenim rukama na krilu i krotkim pogledom umorne djece tiale svoje gospodare, poela bi ljubav tih zdravih i miiavih momaka postajati sve blaa.Pilo se vino i prolijevalo, pjevalo se pa i promuklo; tutnjila draga i tutnjila, pa se i stiala, samo Sitnica nabujala pa umila jae, a i meave uestale zavijati kroz dragu. Sad je ta draga ukoena i bijela, bez utozelenog svjetla sunca na zalazu, bez lia i treptavih sjena i bez bijele, mirisne zelenkade.Mete, mete snijeg, a Draga od tutnjave, zvona i pjesama opet oivjela: Boi!Pilo se vino i prolijevalo, pjevalo se pa i promuklo; tutnjila draga i tutnjila, pa se stiala.Ptice se zavukle u uplje panjeve po obroncima drage, a samo gdjekoji gavran borio se s burom i katkad povirio u krape s mutnom, smrznutom vodom.U kuicama namastiranskim gorjele vesele vatrice, i zareale prie o okamenjenim kraljicama i topcima u tamnom jezeru, te pjesme o razbojitima punim krvi i rana i o svatovima s ugrabljenim djevojkama.U Petrasovoj krmi samo po danu vike i igre, a uvee tiina bez prie i pjesme. Izmjenjuju se na Ilijici mrki pogledi, a on bez rijei i kao krivac pognute glave koraa po tamnim kutima stare krme.Ta Muljika ve mjesec dana samo lei i lei, ne tui se da je to boli, ali s postelje ne moe i samo gucne koji put vode s vrelaca.Zvali su i Musu, ali Musa znade lijeiti samo rane od bovanica, koca ili noa, pa ne zna to je Muljici.Svima je ve dodijala, samo Ilijica zaplae kradomice kadikad, a stari mu Petras veli: - Nee ti tvoja lasica umrijeti, ne boj se; samo e ti tako leati dok ne ostari, a raditi nee nita!No nije pogodio.Prola su jo samo dva mutna zimska dana, a trei osvanuo tih i vedar, pa su kosi traci sunca bez topline obasjali po vrhu bijelu i smrznutu dragu.Ti su isti traci osvijetlili, u tamnoj sobi iza krme, i niski krevet Bojin na kom je ona, s tankim skrtenim rukama, osvanula bijela i hladna kao latice zelenkade.Sjutradan su pronijeli Boju pokraj draice u koju je livadica htjela od namastirana sakriti svoje arene cvjetie, u grob, iza stare crkve, to su joj ga namastirani u smrznutoj zemlji iskopali. A iskopali su ga ba uz onaj u kom je poivala njezina mati, sestra onoga kaluera od mora.Istom to je grob mlade Boje bio zasut, stadoe ga tiho posipati i pahuljice snijega s neba jednaka i siva. I padao je, padao tiho snijeg jo i onda kad je svuda nastala no.Ve su se i sve vatrice po kuama zapretale, a snijeg sve zasiplje stari mlin, u kom je Boja odrasla, kao i njezin novi grob pod bukvom iza crkve.A oko mlina sve hoda stari Jovia jer mu se u pustu mlinu ne da sjediti, i sve dozivlje Boju.Lepraju pahuljice u tihoj noi i hvataju se mlinarove kose i brkova, a on sve hoda oko staroga, pustog mlina, po mekom snijegu.- Bojo! mila moja, oprosti! - uje se kroz um Sitnice i drhtanje vitla pod vodom.- Bojo, janje moje malo! - zove tiho Jovia kroz sve gue pahuljice snijega, a voda umi i klopoe ispod staroga, pustog mlina to je zarastao u tamnozelenu mahovinu i po krovu. Savremenik, 1906.

Duga Odozdo rijeka Glibua a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu obronku.Gore na klisurama poivala stara zaputena tvrava sredinom se penjali zbijeni i ukoeni ardaci u nepominu usijanu zraku posljednjih ljetnih dana, a dolje modra i tiha Glibua pokraj livada i trstike: sve pritisnuto vidljivim sivkastim uzduhom i snom.Ali malo dalje, u breuljastu polju, veselo tekli bistri Glibuini pritoci, pa u vlanu i toplu zraku umio bujan ivot krepka raa, ivotinja i zaposlenih seljaka.To je polje Lug zvano, sa utim i tamnozelenim plohama kasnog kukuruza i trstike, sivkastim strnitima i srebrnkastim sjajem ovdje - ondje razlite Glibuine vode.Toga je ljeta sunce neobino dugo i arko sipalo sjaj i toplinu na ardake i Lug, na Glibuu i njezine pritoke. No to je silno sunce vie razvijalo obilja i sree u Lugu, to su ardaci pod njegovim boanskim zrakama postajali sve ukoeniji i tii: varoani su se posakrili u svoje kamene kue usjeene u hrid da prospavaju to arko ljeto. A sparan i teak uzduh cijedio im mrtve kapi znoja koje nije pilo arko sunce ve bi natapale klonula tjelesa i uspavljivale zadnje sile u njima.Tako su ardaani svakoga ljeta probavljali masne objede te ekali veeru i ve mislei da s njima sva priroda pod suncem sputa klonula uda.Samo njihovi djeaci, mali ardaani, smjeli su se priti na suncu i hladiti u mlakoj Glibuinoj vodi ne ekajui veer kao njihove sestre.One su morale ekati zalaz nemilog sunca da s majkama proeu po jedinoj ardakoj ulici i tako pokau nove i svijetle opravice. A dotada su morale leati da im lica ostanu njena i bijela kakva moraju da budu u gospodskih djevojica. Ali je dugo, dugo to ljetno popodne u ardacima, a tiina i mrtvilo ini asove jo duljima - i onima to se valjaju u teku i nemirnu snu, kao i djevojicama to na gdjekojem otvorenom prozoru, goloruke, prislukuju dalekom umu u Lugu.Tako je i Serdarova kerka Srna svakog popodneva, oslonjena glavicom na ruke, stajala na prozoru najvee kue u ardacima.Sa prozora na kom bijae Srna, vidio se velik komad polja u tankoj maglici kroz koju je ona gledala svijetlim i rairenim zjenicama.U istoj su sobi spavali Serdar Janko i gospoa mu Emilija, dok je njihova jedinica Srna gledala sa prozora arko ljeto udiui stotine mirisa i sluajui tisue glasova to su dopirali kroz nepomini uzduh.Nije ba da joj je bilo ime Srna, ve Brunhilda, no tako su je odmila prozvali ardaani ne nalazei u njezinu krsnom imenu onoliko ara koliko majka Emilija. I lijepa bijae Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugaeno zlato, pa vlane i meke ba kao svila na kukuruzima u Lugu.Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala, da bi svak, im je vidi, pomislio na srnu makar i ne znajui kako je zovu. arke joj oi tako su se sjale te bi mislio da su za sve prije nego za san. A bilo je samo deset godina toj Srni.Kad su joj roditelji zaspali, digla se tiho i oprezno kao maka pa se naslonila na prozor da gleda, mirie i prislukuje raskono ljeto.Znala je da kasnije mora dugo s majkom moliti, pak obui jednu od svojih laganih ali tijesnih opravica i poi na etnju meu majkom i ocem kroz dugu i pranu ulicu na dnu ardaka. A iz te se ulice nije vidio ni Lug ni Glibua sa svojim pritocima.Zato je Srna i voljela to arko popodne nego veer, pa je sa enjom sluala veseli amor djeaka dolje u Lugu meu rakitom.Neka joj silna radost podie prsa, a usta joj se kao cvijet na suncu otvorie da zapjeva, ali se obazre u sobu i uzdahne.Znala je da mora mirovati, ekati molitvu i veernju etnju pranom ulicom, pak opet molitvu, pred slikama, svijeama i umjetnim cvijeem.Ipak je Srna bila ee vesela nego tuna, pa je mnogo put nad mirnim ardacima zatreptjela njezina zvonka pjesma. A pjesma je njezina bila tako mila i slatka da bi sva ostala djeca zautjela kad bi ona pjevala.Nije da bi ona pjevala to drugo nego i ostali u ardacima. Ali je njezin glas bio taki da bi se uzduh napunio zdravljem, mladou i ljepotom od njezine pjesme.Pa bi se i Srna obveselila svom glasu i zapjevala jo slae, a radost i srea rasla sve vie u njoj i oko nje. Tada bi potrala k roditeljima da pogleda je li i do njih doprla ta srea. No radost bi i pjesma u Srninim prsima zamukla im bi ih vidjela.Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj keri kad mu drago pjevati i koju god pjesmu, zato to je bila ensko i zato to jo nijesu kupili glasovira.A radi toga to je bila ensko, kratili su joj mnotvo stvari, pa i stoga to su bili bogatiji od drugih.Majka i u polusnu opazi na prozoru djevojicu.- Brunhilda!- Brunhilda! - ponovi za njom kao jeka otac.- Past e sa prozora, Brunhilda!- Pa jo si goloruka! Je li te ko vidio, Brunhilda? Kakva si to ti djevojica!- A je li na tebi sunce? Boe sveti, brzo unutra, Brunhilda.I tako je Srna sluala svaki dan bezbrojne opomene za svoju lakoumnost, osobito kad bi htjela da uini neto to se doputa samo djeacima.Srna ne samo to je lijepa ve je i zdrava kao zdrav dan. Sve je iskrilo i vrelo u njoj. Ipak je ona morala svako jutro i svaku veer gutati kojekakve trave i ljekarije, a gospoa Emilija govorae: "I moja je baba i mati pila, a ja ih i sad pijem. Valja da uva zdravlje jer ti nijesi nikakav djeak. Njima ne moe nita biti. Ti valja da se uva... i Bogu da se moli", zavrila bi uzdiui.Pa uza sve te trave i ljekarije Srna nije oboljela, samo bi joj se grstilo kadgod.Ali i jesti nijesu joj nikada do sita davali: "Djeaci mogu derati koliko hoe. Oni treba da budu veliki i jaki, a ti mora biti tanka i vitka." - "I ne smije trati jer se to djevojici ne pristoji." - "A mogla bi pasti i nagrditi lice", govorili su naizmjence Serdar i Serdarovica.Srna skoi s prozora i stane onako goloruka i slabo odjevena nasred sobe. Opojena mirisom i glasovima daleke prirode, utjela je u svojim tankim miicama kako struji radost i snaga, ali odmah spusti svoje gole ruice da uje kiu opomena i prijekora. I u kui je silno mirisalo, no to bijae miris ljekarija, tamjana, znoja i uljenih svjetiljaka to su gorjele pred ikonama. I taj je miris bio opojan i jak, no sjeao je na bolest, starost i smrt, a miris iz Luga gdje su pjevali djeaci, budio je radost i ivot.Srna je sve to u svojoj djejoj dui utjela, ali mislila nije nita. Tako je njoj bilo u roditeljskoj kui svaki dan i ne samo ljeti.I ovaj put navrijee Srni na oi krupne suze, a cijelo joj vitko tijelo drhtalo.Pa nije ona ni bila kao druge djevojice to su, pae ni kao djeaci. Svaki je to znao i nijesu joj proricali dobra.Bila je Srna kao vatra iva i govorila katkad udne rijei koje se od druge djece ardake nikad ne uju, niti su ostale djevojice imale njezinih elja. Ona je htjela da se na jablan penje, da prepliva Glibuu, da tri na konju, da se potue s djeacima - i stotinu drugih udnovatih i stranih stvari. Jedan put se pae doepala i oeve stare puke, pa ko zna to bi se dogodilo da joj ne oduzee. I zato su roditelji strogo pazili na nju pa joj ne putali ni onoga to su druge djevojice smjele. "to e svijet rei" i "mlada se ibica savija", govorila su mrko-tuna lica Serdara Janka i gospoe Emilije.Serdar Janko bijae najbogatiji ardaanin, a Srna jedinica i najbogatija batinica u ardacima. Ali, kakva bila da bila ta Srna, ljubila je svoje roditelje i bijae joj drago da se o njoj dobro misli.Zato sada i stajae nepomino nasred sobe, jer da je progovorila ili se makla, bojala se da bi time roditelje rasrdila jo vie.Iza obinih prijekora i opomena obukoe joj kune haljine, i svi se spreme na popodnevnu molitvu gdje je Srna dugo ponavljala sve iste rijei.Molei, mislila je na djeake koji su jo i sada skakali dolje po livadama meu vrbama i rakitom. Zatim je gledala bez svijesti na oltari to ga je sama nakitila, svraajui oi sad na plamenove malih svjeica a sad na mrtvo cvijee meu njima.Ritmino moljenje ugodno joj uspavalo sav onaj nemir i elje to joj ih arki ljetni dan ustalasao u dui.A iza svjeica i umjetnog cvijea napokon se ukau Srninim oima malene ravne livadice, a na njima povaljani djeaci sa dugim i lisnatim jablanovim pruem u rukama. Oko njih su umili Glibuini pritoci kao molitva iz stotinu djejih grla, pa je sva ta slika postajala sve udnija i ljepa. A Srna je i dalje ustima izgovarala svete rijei glasom zvonkim jer drugog nije ni imala.Napokon su je, dok se kolebala na utrnulim noicama utegli u ukastu odjeicu, namirisali i poveli meu sobom u etnju kroz pranu ardaku ulicu.Tuda su polako prolazila varoka gospoda i gospoe klimajui jedno drugome glavom na pozdrav.U toj je ulici jednako zagujivo i sparno kao i u onim sobicama gore pod bedemima, samo to se tuda mjesto mirisa uljenih lampica irio obilan vonj mosta."Klanjam se!" - "Moj naklon!""Sluga pokoran!" - "Dobar veer!"I tako su jedno mimo drugo prolazili tiho i polako izmjenjujui gdjekoju rije i vukui za ruke svoje djevojice. Gospoda su katkad skidala eire, a gospoe naklanjale glavu drei rubac na ustima i nosu da ne udiu prainu.A u neko doba vragoljasti djeaci, vraajui se s livada k veeri, stali su dizati silnu prainu jablanovim i vrbovim granjem. Zaas je sve oivjelo od usklika i pitanja, a zatim se nastavi etnja jednomjerna i ozbiljna.Kad je mjesec zavirio u duboku ulicu, znailo je da je ve proao deseti sat, pa se stadoe pomalo i lagano razilaziti kao to su i doli. * A mjesec je ve odavna punom svojom svjetlosti obasjao cio Lug nad kojim je sa brda pirio hladan vjetri blaei opojni miris zrelih kukuruza i livadnih trava.Djevojke i nevjestice u bijelim kouljama, zavrnutih rukava, istom su dolazile da po hladovini anju dozrele kukuruze, i zapoinjale s pjesmom na ustima blijeskati srebrnim, na mjeseini, srpovima. Jedri su momci trpali na kola ponjevene trstike s tekim klipovima, a drugi hvatali volove po livadama da ih ujarme. Tu i tamo pucketale vesele vatrice na kojima su hrpe bjeloglave djece pekle sone klipove.Pjesma, dozivanje pa zvek jasnih bronca i um vode slijevali se u jednu pjesmu jednolinu ali arobnu kao i mjeseina sama.I to su sjene breuljaka po njivama i livadama postajale krae, razvijala je ljetna no u Lugu sve vie svoj ar budei u prostim duama mlade eljadi nejasne elje.II. Dani postajali sve krai, a obilni i kratki pljusci kie rashladili zemlju. Nastajala arena jesen kad Lug opusti, a breuljci njegovi oive veseljem i vikom. Tada se Glibua razlije po njivama i livadama, dok se humci zakite utim i rumenkastim liem loze meu kojim proviruju puni grozdovi.Ljudi ne pamte tako obilne i rodne jeseni. Pa i u svemu drugom bila ta jesen udna.Golema zvijezda repaa svake noi krasila juni dio neba, pa mjesto da donese rat, glad i kugu, donijela svako obilje u bijela selaca oko Luga.A jo se neto te jeseni dogodilo udno: jedne ljetne veeri nebo se rastvorilo vie stare tvrave! To bijae tako rumenilo i taki sjaj, da se ni kazati ne moe. Ukazali se rajski dvori, ali samo dok bi nekoliko puta trenuo okom.A kad se nebo rastvori, dosta je onaj as zapitati u Boga to mu drago, a ve ima. Samo treba rei brzo i da ti pane na pamet upitati zgodnu stvar.Tako su pripovijedali da je ki kovaa Mie kad se nebo rastvorilo, htjela zapitati veliku sreu, no u brzini viknula:"Daj mi, Boe, veliku vreu!" - a vrea - bub! - s neba preda nju. Kau da vee vree nigdje nema.A poljar Sinovko sa Buline glavice zaelio veliko blago pa zapitao veliku glavu - i glava mu buknula ka var'ak. Nita ga ne boli, ali glava postala vea nego iija u selu.Vie ih pitalo ovako i onako, no nikomu da je polo za rukom upitati pravu stvar.Isto kao u lukim selima, tako se i u ardacima govorilo o tim udesima mnogo, a nije bilo uda u koje se ne bi vjerovalo. Ta starci i starice pripovijedahu i udnijih stvari, i samo ono to su svojim oima vidjeli, pa to bijae nekad, moglo bi i sada.Kiice uestale, a sunce iza njih veselo sjalo i oivljavalo jo ljepe one tisue boja na liu vinograda i vonjaka.Trganje ve je dovrivalo, a selima se irio opojan miris zgnjeena groa. Sve nekako od obilja nabujalo, pa se i ljudima inilo da im je u miice prispjela neka nova snaga i mo.Jednoga takog jasnog sunanog dana odluie Serdar i Serdarovica da e sa Srnom u vinograde na Marinkovoj glavici gdje se najkasnije trgalo samo bijelo groe.Ta je Marinkova glavica uru od ardaka, po dnu obrasla starim vinogradima a po vrhu mladom umom. A ta je umica bila puna siromanih kuica najsiromanijih u svemu Lugu. Gdje jedna, gdje vie njih puile se kroz evarate krovove punei svu umicu otrim ali ugodnim mirisom vlana dima. Vidjelo se odmah da gospodari tih kuica nijesu bili gospodari i tih starih vinograda s bijelim groem.Marinkovi su bili siromani ljudi koji su se hranili sa nekoliko siromanih njivica za glavicom, a vinogradi su bili ardakih trgovaca ako i ne od davnine.Ti su Marinkovi bili na glasu radi kljaste Save koja nije ni jedne imala ruke, a bila taka vezilja, da je nema gdje se god uje naega svijeta.U ardakoj su krajini ene i djevojke na glasu sa sitna i lijepa veza, ali ni jedna, ni izdaleka, ne veze tako krasno kao ta bezruka Sava.Nije ba bila bez ruku do ramena, nego bez prstiju i dlana sve do zaaktica, a to je za vezenje kao da ih i nema.Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Moe biti da nije ljepe bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak poalio njezinu sudbinu. I pametnica je bila, da te u udo natjera kad govori, ali eto ruku nije imala, a siromana da ne moe siromanija.Ona i ne zna kad je izgubila ruke: odgrizla joj ih svinja dok je jo u kolijevci bila i dok je njezina majka trgala bijelo groe ardakim trgovcima.A Sava je ostala iva i ivi eto otada ve dvadeset i petu godinu.Kad je dola na razum, zamukla je Sava, a prije bijae tako vesela i brbljava. Samo je gledala kako joj drugarice iju i vezu, te plakala i onda kad joj se ne bi rugale. No bila je u nje neka strina, dobra dua, pa je tjeila i pomagala joj u sitnim poslima.Ne zna se kako, te Sava kad joj bilo esnaest godina, stala iti pak i vesti. Prve su njezine radnje bile kao u djeteta od tri godine, ali u dvadesetoj godini stala vesti tako da su i gospoe iz ardaka dolazile gledati to udo.Tako je Bog nadario!Pune etiri godine muila se Sava svojim batacima i zubima s poslom pa ga suzama zalijevala. I po noi ustane pa kod uljenice veze i veze. Sva se zgrila vezui, a mlado joj lice dolo ozbiljno i mrko.No kad je stala sluati oko sebe pohvale i uenje, razvedrila se, i tamne joj oi stale opet sijevati milinom i dobrotom. Neke je zime nestalo i za cijelu je godinu nije bilo.A tada se povratila s djetetom u naruju, te sada ne veze nego sve njeguje i ljubi svoje dijete. Ne plae, ali je tunija i mrkija nego prije, a na licu joj se vidi da suza u nje vie i nema.Govorilo se i govorilo i to i ono, ali prave istine nije niko znao. A Sava mui, pa mue i njezini stari - bit e da su i oni emu krivi.Sad Sava bjei od svijeta, zakloni se sa svojim djetetom gdje god u grmlje pa mu pjeva i razgovara se s njim. A njezino je dijete tako lijepo da bi ga svako grlio i ljubio, no ona ga ne da iz svojih kljastih ruku.I tako je Marinkova glavica izila na glas i dalje od ardake krajine.Ba na tu se glavicu uputie Serdar i Serdarovica sa svojom Srnom da kupe bijeloga groa od koga je Serdar mislio da uini bijelo vino jer je u drugih ardaana bilo samo crvenoga i crnoga.Bilo je vrijeme prvih jesenskih kia kad se mutni i tuni dani izmjenjuju s vedrim i veselim i kad nas sve okolo sjea proljea to zlatnim i jasnomodrim bojama ara obzorje, a njenim zelenilom brda i polja.I ba je taki zlatan dan bio kad su oni poli.Ili su i ili poljskim putima meu brijestima i jablanjem a s njima i debela udovica Klara, gospodarica onih vinograda gdje se trgalo samo bijelo groe.Ta je Klara bila dobra i mila ena, nimalo slina gospoama ardakim, pa iz ardaka nije ni bila. Mu joj je davno umro, te s ono vinograda gojila dva sina negdje u kolama. Ljubila svakoga bez razlike, a naduvati se nije znala.Tako je dobra bila, pa sretne li prosjaka ili vidi bolesnika, malo to ne zaplae. A i nju su svi ljubili: pogleda je, pa ti je ve srcu prirasla.Idu oni i idu, a Srni se sve iskri od radosti pred oima. Udovica namolila Serdarovicu i Serdara da taj dan puste naskakati se Srni: ionako je niko nee vidjeti.Molila i molila ona, a Srna trala i trala sad pred njima a sad iza njih i zavirivala u svaki grm i pod svaki kamen, pa joj se inilo da i nije na ovom svijetu.Prije je mislila da je ona jedno a ardaci drugo, a sad je utjela da je i ona i sve ostalo oko nje jedno te isto.Htjela je da zagrli i jablan i potok i kamen na kojem je poinula, i da se zarije u vlanu zemlju. Ali nije imala kad ve je neprestano trala da sve vidi, i stajala svaki as da prislukuje.No kad se jedno zadihana povratila k roditeljima, ula je udovicu da im govori: "Grehota to vam nije sin!"Srna u taj par nije razumjela tih rijei, ve je iznova poskoila pred njima u taktu: - Gre- ho - ta - to - vam - nije - sin! - Gre - ho - ta - to - vam - nije - sin!Ali se ujedanput zamislila i stala mirno hoditi drei udovicu za ruku.Jo su malo hodili i popeli se kroz vinograde na Marinkovu glavicu. Tu se Srna i groa nazobala.Krasno je bilo gledati pod tom mladom umicom vie vinograda u kojima se ovdje - ondje viali trgai: djevojke i djeca.Serdar i Serdarovica odoe u vinograde trgaima da izabiraju groe, a udovica sa Srnom stade traiti kljastu Savu ne bi li joj pokazala svoj vez i svoje dijete.Dugo su je traili dok je naoe na maloj ledinici okruenoj grmljem jorgovana i zovine.Krasno je tu moralo biti u proljee.Kod nje je, blizu, bilo jo nekakve dvoje djece i njezino malo dijete u naruju, zdravo i nasmijano.Kad se udovica javila, die se Sava i stade nijemo gledati zemlju.Imala je zagasito, duguljasto lice, jo svjee i u taj as mirno i spokojno, pa bi ga mogao dugo i dugo gledati i bivalo bi ti sve milije.Sava podigne svoje duge i mrke trepavice te mirno i bistro pogleda u gospou Klaru koja je oima punim suza gledala sad njezino dijete a sad njezine kljaste ruke. Kad im se pogledi sretoe, obadvije se kroz suze nasmijae jedna drugoj i sjedoe muke na vlanu ledinu. A Srna sva uzbuena i blijeda nije svraala oiju sa Savina lica. Ono se Srni priinjalo tako plemenito i aneosko kakvo jo nikad nije vidjela.Bilo je neto malo iza podneva, i sunce je u obilju sipalo sjaja i topline na luke breuljke obrasle vinogradima i mladom umom.Veliki, no rijetki oblaci stajali mirno, obrubljeni modrinom, zlatom i jarkim rumenilom, pa cijelo nebo bilo ba onako kao to ga slikaju oko glava svetakih.Otale se vidio i velik dio polja skupa s rijekama Glibuom i njezinim mnogobrojnim pritocima to se gdjegdje pretvarali u evarate bare, ljeti pune aba i visoke trstike a zimi srebrnih, ledenih ploa ili beskrajne vode.Sva ta ledinica na kojoj su sjedile, bila pokrivena laganim modrim dimom to se dizao iz hrpe vlana granja i lia i to ga ono dvoje djece nabacalo na neto erave u kutu te sakrivene ledinice.Pa i na vie mjesta bilo malih, okruglih crno-utih prostora, sve nedavna ognjita Marinkove djece to su se tu grijala i pekla kukuruze te lijepe, pozlaene jeseni.I nije prolo mnogo vremena, a Savi se srce pred udovicom rasplakalo, pa sve kazuje i kazuje kako nikome dosad onako nije kazivala.III. U mog je ae bilo, a i sada je, osmero djece, a ja sam najstarija osim Marte to se udala davno. Imamo u svemu dva dana oranja i neto ovica, pa siromatvo veliko - i da aa togod na nadnicu ne izbije, od gladi bismo umrli.A meni, gospojo moja, evo vidi... odgrizla prasica ruke pa nijesam mogla nita. Svi se mue i trude, a ja samo jedem i sjedim, i srce mi pucalo.Dokle u ja to samo ovako sjediti? Znala sam da se nikad udati neu... ta ta e kome eljade bez ijedne ruke!Moj aa bio ovjek zdrav i jak, i radio bez oduka i tedio to se moglo vie, ali kruha u kui nikad dosta.Nae bi ga njivice neto dale, a njegove nadnice i trostruko, ali osam rvanja mljelo od svanua do noi to bi on skupio.A ne bi li mogla i ja barem togod pokuati - mislila sam.I moja pokojna strina, Bog joj dao dui, stala me pomagati i tjeiti, pa pomalo, kroz nekoliko godina, stala i ja iti, vesti, isto kao i moje druge to su ruke imale.Iz poetka se pomagala svakako, a kasnije mi lako ilo da ne znam ni sama kako sam to nauila.Evo, i ovu sam koulju ja vezla... Rekoe mi da se ovakoga veza nee nai u svoj crkvi.Pogledajte slobodno... Ali sada ne vezem vie, a da je koja srea, da nijesam nikada ni izuila veza - od njega sva moja nesrea!Udovica i Srna samo sjede i sluaju, a malo dalje, u valovima plavoga dima, leala potrbuke ona dva djeaka, oba debela i bjeloglava.Stariji je kadikad okruglim obrazima duvao u nevidljivu eravu diui pahuljice sivkasta luga to im opet padale po kosama kutravim i utim.Bila su to braa Savina."Sad ete uti, gospojo, kakvu mi je nesreu donio moj vez!Iz poetka bilo dobro, i ja sam zaraivala, pa bilo u kui svima bolje. Cure i nevjeste donosile rada i iz drugih sela, a s radom i ita i brana i vune - kako je koja imala.Pa ostanu neke i po vas dan da gledaju kako to ja bez ruku radim: samim ovim dvama batacima i zubima!"I Sava se nasmije, a udovica i Srna samo su zadivljeno gledale njezino milo lice i sluale tihi, meki glas kao da potoi tee kroz rakitu."Sve je dobro bilo dok jednog dana ne doe na pop, pa nikad da se naudi mom vezenju. Gleda i gleda kako ja vezem i nikad se nagledati.- Da ti poe u grad, erce - veli - dolo bi svijeta gledati ka mravi... pa da svak dade banicu ko vidi, bilo bi novaca kao pijeska.Dobro je on govorio, ali se meni ne da. Ja okrenula u pla, a on sve jednu te istu.Stao govoriti i mojim starima sve o nekim pustim novcima, a oni kao ludi, navalili na me: - U grad, pa u grad! - kako im je nevolja i potreba bila dodijala.Ja se otimala dok sam mogla, no najposlije odem.aa me namjestio u neke gospoje - Lukra se zvala - a imala dvije sobice pri zemlji i veliku avliju. To je bilo dolje u gradu a blizu mora.Svaki mi dan uzimala deset banovaca, a meni priticalo dvaput toliko, tako je mnogo svijeta dolazilo gledati kako ja vezem.A svak je banovac davao drage volje, samo da vidi.I ono to bih navezla, prodavala sam skupo, sve se otimali da ko ta kupi iz moje ruke. A vezla sam svata to je god gospojama sluilo. U nas se i ne veze onakih stvari.Skupila ja novaca dosta, a moj aa govori: - Kupi, kupi jo, neka stoje u tebe. Kuu emo nainiti pa kupiti zemlje i blaga."Ali je drukije htjela moja nesrea. Stao dolaziti u gospoje Lukre neki momak, roak njezin, a meni se inio dobar i... a ja nijesam slutila nita zato je on vazdan kod mene.On i Lukra sve se neto dogovaraju, no meni nita ne govore, ve sa mnom kako ne bi ni sa keri ni sa sestrom.Kasnije sam saznala.Sjedi on tako kod mene svaki dan i svaku veer, a sve me oima prodire.Stao mi pripovijedati da duan nekakav ima i da bi se enio kad bi imao dobru i dragu curu...Sluam ja, a pred oima mi se magli.Ne znam to u, ni koga bih pitala, a svi to k meni dolaze, nagovaraju me da poem za nj. Ja na ruke svoje nijesam vie ni mislila.I on odraa meni, neu vam kriti, lijep je i kran momak bio, i ja poruim ai da doe.- Tako i tako - velim ja njemu.- Poi - govori mi i on - mi emo se proi kako mu drago, neka je samo tebi dobro. Bit e gospoja... Bog uzeo ruke, a dao sreu - veli.I mi se vjenamo, a ja mu dadem, Marku mome, sve ta sam skupila. Drukije nije htio, a bilo je mnogo novaca tada u mene. Samo to sam kriomice ai dala aku banica kad je odlazio..."Neto kriknu, i svi se obazree naokolo, ali nigdje nikoga, samo to jato ptiica, njiui se, proleti kraj ledinice pa ieznu u ve otrganom vinogradu."A sada... okrenu naopako za me. Moj Marko se nastani kod te svoje rodice Lukre, moje gospodarice.Duana u njega nije ni bilo, pa i nita drugo. Sama ne znam ime se onako lijepo oblaio, bio je uvijek ka slika.Dok je novaca u nas teklo, hajde, hajde, no kasnije ni spavati nijesam smjela ve sve vezi i vezi, dan i no.Sve mu se inilo malo koliko dobijem, pa sad veli: - Ne radi! - a sad da ai novce aljem.A sam radio nije nita ve se koji put i nasmije gledajui kako ja ovim jadnim rukama vezem i prihvaam iglu.- Zato te je i uzeo da mu radi - veli Lukra, rodica njegova - ta ti si kljasta vlahinja!A kljastom vlahinjom svi su me zvali u gradu.Ja sam ga samo grlila i ljubila plaui, i nudila mu sve to je bilo, no on se otimlje i gadi na moje kljaste ruke. Pa nijesam mu ni davala, sam je uzimao kako je htio, meni nijesu ni sluili ti novci.U jesen se rodi ova mala, a kasnije ga nijesam ni viala ve bi mu Lukra dodavala to bi mu sluilo.Tada sam dobivala malo jer bi se zabavila oko male, kad eto ti ga jednu veer strano vesela.- Zbogom - veli mi - ja sam naao slubu u dobra gospodara. Radi kako zna, a mene ne trai!Ja ciknem i pokaem mu dijete, a on meni: - Lijepa li djeteta! enskomu se ni Bog ne veseli. Eto je samo tebi... - i ta ja znam to je govorio. Nije se sigurno bojao Boga".Plakala sam i plakala nekoliko dana zasebice, a kad sam oboljela... nekaka bolest dola na me.... skupim svoje stvarice i evo me opet ovdje na Marinkovoj glavici.Sad ne vezem, pravo mi se gadi na taj vez!"U polju se zau um, mukao i dalek.To je zamah jesenskog vjetra zautio kroz jablanje i vrbe u polju.Udovica je sjedila kao kamen, a Srna se digla sva uzbuena, blijeda i zaarenih oiju gledajui u Savu i njezino dijete.- A ljubila sam ga - ree opet Sava - da i sad kad mi na pamet doe, zaplaem. Sve mi se ini da e doi otkuda k meni.Klara joj prihvati malu i stade je grliti kao da e je braniti od koga:- Tako je Bog dosudio nama enskima - ree joj valja da trpimo zlo koje nam poalje.- A da nijesam bila ensko, pa sve to nemam ruku, ne bih bila ovoliko isplakala, niti bi mi ivjeti ovako omrznulo. Vidjela sam kako se nebo rastvorilo, pa isto nijesam nita upitala. Sve kad bih znala da bi mi Bog dao, ne bi ni ruku vie zaeljela. to e mi sad i ruke? Moja je srea svrila davno!- Nijesi je nikad ni imala, kerce, dok si se ensko rodila. I ja sam se dosta napatila i kao ena i kao djevojka, a o sada i ne govorim!Mukao grom zatutnji po nebu, ali zato sunce zasja jo veselije i ivlje po Lugu i selacima oko njega. Samo se nad njima poeli sputati plavi pramovi kie, iz oblaka ve tamnijih i niih, ali jednako obasjanih suncem sa zapada.Sava se zagleda u polje i uzdahne.- Pogledajte lijepe duge, kolika je! - ree. - U nas svi govore, da kad koja curica protri ispod duge, pretvori se u muko. Tako sam jo od djetinjstva sluala. Samo ne znam moe li se i protrati ispod nje.- Ja mislim da moe - ree udovica. - Zato se ne bi moglo protrati? Ali ne znam bi li se u muko pretvorila sve kad bi i protrala. Bit e da se tako govori.- Samo se male curice mogu u muko pretvoriti kad ispod duge protre. Ja sam to znala, ali isto nijesam nikad trala. Pogledajte samo, onolike duge nijesam jo nikad vidjela!uanj je vjetra prestao, pa je opet postalo toplo i ugodno pod arkim zrakama rujanskog sunca i od mirisa zemlje nasiene prvim jesenskim kiama.Svi su gledali krasnu dugu, to se savila preko svega Luga tako jasno i otro, pa bi rekao da je moe dohvatiti rukom.Lijepa je bila ta duga, kao i sve ostalo te zlatne jeseni. Nadvila se sredinom Luga s jarkim bojama i mirna, pa se inila tako postojana i tvrda kao da bi se moglo hodati po njoj i kao da je nikad nestati nee.Sava i udovica gledale dugu zamiljene i mirne kao da duga donosi mir i pokoj ardacima i tim rasijanim lukim selima, siromanim i bogatim.Ali Srna koja je prvi put vidjela taku dugu, izobliena u licu mjerila zaarenim oima luko polje.Ona je ve vidjela sebe kao krasna i jaka djeaka kako se ispod duge vraa k roditeljima... a oni je grle i plau od radosti, a ona...Studen i vlaan vjetar zastruji preko ledinice, a Sava se i udovica stresoe pa stisnue jedna uz drugu pod velikim grmom starog jorgovana.- Nama je pop kazivao - zapoe Sava tiho - da su ljudi u stari zeman bili strano zli, i Bog poalje kiu da ih potopi. Padala i padala kia ravnih etrdeset dana, pa najvie planine jedva provirivale iz vode. Niko se nije spasao osim staroga Nojema i njegovih ukuana. Pa onda stari Nojem pone moliti Boga da vie ne alje potopa. Bog mu obea da nee, i zato naini dugu preko neba neka se zna... No, ta ja vami luda pripovijedam, vi ete sve ovo bolje znati nego ja.Obje se digoe, i mala se Savina probudi te zaplae.- Pa ta ti sada govore tvoji stari?A Sava stade pripovijedati. * - A gdje je Srna? Sad je ovdje bila, Savo?- Srno, Sr-no! oj!- Brunhilda, gdje... si... ej!- Protrala je davno dolje kroz vinograde! Protrala je davno! - viknue bjeloglavi djeaci, braa Savina.- Eno je ve daleko u polju, onamo prema dugi tri - ree jedan.- Eno je, eno, jo se malo vidi... pala je, pala!- Nije pala, uvalil