Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s. - Elvir Duranović

Naslov djela:

Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s.,

Priredio:

mr. hfz. Duranović Elvir

Recenzija:

dr. hfz. Mujić Munir

Lektor:

Aiša Đulović

Dizajn:

Almedina Duranović

Izdavač:

OO Ilmijje Bugojno

Bugojno, 2007./1428 god. po Hidžri

Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s.

Zaimu, Muharemu i Fadilu

za rahmet

~ 2 ~


Uvod

Hvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s.

Allah, dž.š., kaže: „Mi čovjeka stvaramo u najljepšem obliku, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti.“ (Et-Tin, 4-5.) Jedan od ključnih ciljeva islama jeste izgrađivanje plemenitih osobina koje će vjernike uvesti u Džennet. Poslanik, a.s., kaže: „Držite se istine, jer istina vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Neko uvijek govori istinu i teži istini, dok konačno kod Allaha ne bude upisan u iskrene.“ (Muslim)

S druge strane, tekstovi iz Kur'ana i Sunneta energično osuđuju ružna i pokuđena svojstva koja mogu biti uzrok ulaska u Vatru. „A dobro se čuvajte laži, jer laž vodi pokvarenosti, a pokvarenost vodi u Džehennem. Neko stalno laže i naginje laži, dok konačno i kod Allaha ne bude upisan kao lažov“, veli Poslanik, a.s., u nastavku hadisa.

I pohvalna i pokuđena svojstva vrlo teško se riječima definišu. Šta su iskrenost i pouzdanost? Šta su pohlepa i oholost? Teško je naći riječi s kojima bi se tačno odgovorilo na postavljena pitanja. Radi toga se Poslanik, a.s., poslužio istinitim događajima koji su se dešavali ranijim narodima, a koji detaljno opisuju i definišu oholost, licemjerstvo ili darežljivost. Te poučne događaje Poslanik, a.s., je prenio u formi priča koje se lahko pamte i odgojno djeluju na ljudsku dušu.

Sadržaj ove knjige čine pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s., do kojih smo mogli doći, a koje su zabilježene u poznatim zbirkama hadisa.

mr. hfz. Duranović Elvir

~ 3 ~


Priča o čovjeku koji je dao sadaku bludnici, lopovu i bogatašu

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jednom kazao sljedeće: “Neki je čovjek odlučio jedne noći udijeliti milostinju. Uzeo je sadaku i dao je bludnici, mada nije znao čime se ona bavi.

Kada je osvanulo ljudi su počeli govoriti da je data sadaka bludnici.

Čovjek reče: - Allahu moj, Tebi neka je hvala što dadoh milostinju bludnici. Ponovo ću dati sadaku.

Sljedeće noći ponio je svoju sadaku i stavio je u ruku bogatašu. Kada je osvanulo ljudi su rekli: - Data je milostinja bogatašu!

Čuvši to, čovjek reče: - Allahu moj, hvala neka je Tebi što sam dao sadaku bogatašu. Ponovo ću udijeliti milostinju.

Naredne noći ponio je sadaku i stavio je u ruku kradljivcu. Kada je osvanulo, ljudi su govorili o tome kako je data sadaka lopovu.

Čovjek reče: - Allahu moj, hvala neka je Tebi što dadoh milostinju bludnici, bogatašu i lopovu.

Nakon toga u snu mu je rečeno: - Tvoja milostinja je primljena. Možda će bludnica s njom biti zadovoljna, pa neće činiti blud; možda će bogataš zbog sadake koju je dobio uzeti pouku i početi dijeliti od onoga što mu je Allah, dž.š., dao; i možda će se kradljivac zadovoljiti sadakom, pa više neće krasti.”’1

Pouke priče:1. Čovjek sudi po onome što je vidi.2. Ko podijeli sadaku ima za to nagradu bez obzira da li je

sadaka dospjela u prave ruke ili ne.3. Lijepo je ponovo dati sadaku u situaciji kada sadaka ne

dospije na pravo mjesto.

11Buharija i Muslim.

~ 4 ~


4. Dijela se cijene prema namjerama. Onaj ko namjerava učini dobro djelo ima za to nagradu, pa makar ga i ne učinio.

Priča o tome kako je Adem, a.s., pozdravio meleke sa selamom

E bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah je stvorio Adema visokog šezdeset aršina i rekao mu: 'Idi i nazovi selam onoj grupi meleka i slušaj šta će ti odgovoriti jer to će biti tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.'“On im je prišao i rekao : - Es-selamu alejkum! – a oni su uzvratili – Ve alejke-s-selamu ve rahmetullah!

Svi koji uđu u Džennet bit će visoki poput Adema. Ljudi se od vremena Adema, a.s., do danas po rastu manji i manji.“2

Pouke priče:1. Adem, a.s., bio je visok 60 aršina (lakata).2. Forma islamskog pozdrava je: Es-selamu alejkum, a

odgovor na to je: Ve alejkes-selamu ve rahmetullahi.3. Na pozdrav treba odgovoriti sa ljepšim od njega ili

istim.4. Selam je pozdrav koji je ustanovljen prije nego što su

stvoreni ljudi.5. Selam je pozdrav Adema, a.s., i njegovih potomaka –

ljudi.6. Adem, a.s., je susretao meleke i s njima razgovarao.7. Adem, a.s, je prvi koji je pozdravio meleke sa

selamom.8. Svi stanovnici Dženneta bit će visoki kao Adem, a.s.

2 Buharija.

~ 5 ~


9. Obaveza muslimana prema drugom muslimanu je da ga pri susretu poselami, a obaveza je pozdravljenog da još ljepše otpozdravi.

Priča o Ademu, a.s.Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada je Allah stvorio Adema, a.s., i u njega udahnuo dušu, Adem je kihnuo i rekao: - El-hamdu lillahi – Hvala Allahu! Allah mu je uzvratio: - Jerhamukellahu - Smilovao ti se Allah! Ademe idi do onih meleka, pa im nazovi selam.

Adem, a.s., je prišao melekima i rekao im: - Es-selamu alejkum!

Odgovorili su: - Ve alejkse-selamu ve rahmetullahi!Kada se Adem vratio, Gospodar mu je rekao: - To je tvoj

pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.Zatim mu je Allah, držeći zatvorene šake, rekao: - Odaberi koju hoćeš.

- Odabirem desnu ruku svoga Gospodara, a obje ruke moga Gospodara su desne i blagoslovljene – reče Adem, a.s.

Allah ih je tada otvorio, kad u njima bijahu Adem i njegovi potomci.

- Gospodaru, ko su ovi ljudi? – upitao je Adem.- To su tvoji potomci – odgovorio je Allah.Svakoj osobi među očima je pisalo koliko će živjeti. Među

njima je bio jedan čovjek, svijetla lica – ili među najsvjetlijim, kome je bilo propisano da živi samo četrdeset godina.

- Gospodaru, ko je ovo? – upitao je Adem. - Ovo je tvoj potomak Davud – odgovorio je Allah, dž.š. -

njemu je propisano da živi četrdeset godina. - Gospodaru, produži mu život – zamolio je Adem.- Toliko mu je propisano – odgovorio je Allah, dž.š.

Adem, a.s., dodade: - Ja mu od sebe dajem šezdeset godina.

~ 6 ~


- Evo tebe, evo njega! – rekao je Allah, dž.š., - a sada, ulazi u Džennet.’

Adem je boravio u Džennetu koliko je Allah htio, a onda je iz njega izvaden. Adem, a.s., je stalno brojao svoje godine, pa kada mu je došao Melek smrti, on mu je rekao:

- Požurio si! Meni je propisano da živim hiljadu godina?- Jeste, ali ti si od toga svom potomku Davudu dao šezdeset

godina – rekao je melek. Adem, a.s., je tada porekao, pa poriče i njegovo potomstvo.

Zaboravio je, pa zaboravlja i njegovo potomstvo. Od tada je naređeno da se zapisuje i da se uzimaju svjedoci.“3

Pouke priče:1. Allah, dž.š., je stvorio Adema, a.s., od kojeg vode

porijeklo ljudi i žene, a ne kako to moderna biologija tvrdi da je čovjek nastao od majmuna.

2. Kada se kihne sunnet je reći: „El-hamdu lillahi – Hvala Allahu', a onaj koji to čuje kazat će: „Jerhamukellahu – Smilovao ti se Allah.“

3. Allah, dž.š., je propisao sudbinu i životni vijek ljudima prije nego što su stvoreni.

4. Davud, a.s., je Allahov poslanik i Njegov miljenik.5. Melek smrti je razgovarao s poslanicima i odnosio se

s njima s poštovanjem.6. Adem, a.s., je živio hiljadu, a Davud, a.s., stotinu

godina.

Priča o Nuhovoj, a.s, oporuci

bdullah ibn Amr je rekao: „Bili smo sa Božijm Poslanikom, a.s., kada se pojavio neki beduin koji je na sebi imao putničko

džube, zakopčano brokatom, pa je Poslanik, a.s., rekao: - Ovaj A3 Ahmed.

~ 7 ~


čovijek je ponizio ugledne ljude – ili je rekao: - Želi poniziti ugledne ljude, a uzvisiti neugledne.4

Božiji Poslanik, a.s., je zatim svoje džube prikupio uz tijelo i rekao mu: - Zar takvu odjeću ne nosi onaj koji ne razmišlja?!

Poslanik, a.s., je zatim rekao: - Kada se Božijem poslaniku Nuhu, a.s., približio smrtni čas, rekao je svome sinu: - Oporučujem ti sljedeće: - Naređujem ti dvije stvari, a zabranjujem ti druge dvije. Naređujem ti da učiš La illahe illalah5, jer kada bi sedam nebesa i sedam zemlja stavio na jednu stranu, a La illahe illalah na drugu, strana sa La illahe illalah bi prevagnula, i kad bi sedam zemalja i sedam nebesa bile karike raskinutog lanca riječi La illahe illalah i subhanallahi we bi hamdihi6 bi ih povezale. One povezuju sve stvari i zahvaljujući njima sva stvorenja dobijaju nafaku. A zabranjujem ti širk7 (obožavanje bilo koga osim Allaha) i oholost! rekao je Nuh, a.s.Abdullah zatim nastavlja: - Ja ili neko drugi je upitao: - Bo-žiji Poslaniče, širk nam je poznat, ali šta je oholost? Da li je to kada neko od nas ima lijepu obuću, sa lijepim ramenovima?

- Nije – odgovorio je. Ovaj je ponovo upitao: - Da li je to kada neko ima lijep

ogrtač, pa ga nosi? - Ne – odgovorio je Poslanik, a.s.Ovaj je opet upitao: - Da li je to kada neko ima lijepo

prevozno sredstvo koje koristi? - Nije – odgovorio je on. Ovaj je opet upitao: - Da li je to kada neko ima mno-go

prijatelja, pa se oni druže s njim? - Ne – odgovorio je. Zatim sam ja, ili je to bio neko drugi upitao: - Božiji

Poslaniče, pa šta je oholost?Odgovorio je :

4 Zbog nagizdane odjeće koju je nosio. 5 Nema boga osim Allaha.6 Nema Boga sem Allaha i neka je Allah slavljen i hvaljen 7 Idolopoklonstvo ili mnogoboštvo.

~ 8 ~


- Odbijanje istine i omaložavanje ljudi.“8

Pouke priče:1. Lijepo je prije smrti napraviti oporuku.2. Mudro pozivanje u islam i ukazivanje na društvenu

izopačenost postiže se kroz navođenje primjera.3. Muškarcima nije dozvoljeno nositi svilu.4. Idolopoklonstvo je najveći i jedini neoprostivi grijeh.5. Oholost je jedan od najvećih grijeha.6. Oholost je odbijanje istine i omalovažava-nje ljudi, a

ne spada u oholost nositi lijepo odijelo i imati lijepo prevozno sredstvo.

Priča o Ibrahimu, a.s., i njegovom ocu AzeruEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Ibrahim, a.s., će na Sudnjem danu sresti svog oca Azera na čijem će licu biti prašina i zemlja, pa će mu reći: - Zar ti nisam rekao da mi se ne suprostavljaš? Otac će mu odgovoriti: - Danas ti se neću suprostavljati.

Ibrahim, a.s., će tada reći: - Gospodaru moj, obećao si mi da me nećeš poniziti na Sudnjem danu. Zar ima većeg poniženja od toga da mi otac bude u Vatri!?

Allah, dž.š., će odgovoriti: - Ja sam nevjernicima zabranio Džennet.

Zatim će mu se reći: - Ibrahime šta je to kod tvojih nogu?

On će pogledati i vidjeti uprljanu hijenu koju će uzeti za noge i baciti u Vatru.“9

Pouke priče:

8 Ahmed. 9 Buharija.

~ 9 ~


1. Idolopoklostvo, grijeh koji je počinio Ibrahimov, a.s., otac Azer, je neoprostiv grijeh.

2. Ljubav i prijateljstvo vjernika pripada vjernicima. Što se tiče nevjernika, prema njima trebamo biti pravedni i ispuniti njihova prava.

3. Na Sudnjem danu nema koristi od roda i porijekla. Ljudi će na Sudnjem danu imati koristi samo od svoje pobožnosti i pokornosti.

4. Nevjerstvo i idolopoklonstvo su grijesi koji će ljude uvesti u vatru Džehennema.

Priča o Ibrahimu, a.s., i njegovoj ženi SariEbu Hurejre je rekao: „Ibrahim, a.s., tri puta nije rekao istinu: dva puta radi Allaha, dž.š.,: „Ja ću se, evo, razboljeti.“10 i „Ne, nego je to uradio ovaj najveći među njima.“11, a treći slučaj je ovaj:

„Dok je Ibrahim, a.s., jedne prilike bio sa Sarom, svojom suprugom, nekom vladaru, silnku je rečeno da se u blizini nalazi neki čovijek sa izuzetno lijepom ženom. On posla po njega, tj., Ibrahima, a.s., i upita ga za Saru: - Ko ti je ona?

Ibrahimm, a.s., odgovori da mu je Sara sestra, a zatim ode Sari i reče joj: - Saro, na čitavoj Zemlji nema vjernika osim tebe i mene. Ovaj me je pitao za tebe, i ja sam mu rekao da si mi sestra, pa nemoj to poreći!

Vladar posla po Saru, pa kada ona dođe, on pruži ruku prema njoj, ali mu se ruka skameni. On joj prestrašen reče: - Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, pa ti neću ništa učiniti!

Ona uputi dovu Allahu i on ozdravi. Međutim, on opet pođe prema njoj kao i prvi put, ili još požudnije, pa mu se desi isto. On joj

10 Es-Saffat, 89. 11 El-Enbija, 63.

~ 10 ~


reče: - Zamoli Allaha da mi ovo otkloni, a ja ti neću ništa nažao učiniti!

Ona ponovo uputi dovu Allahu, pa on po drugi put ozdravi. Nakon toga silnik pozva svoje sluge i reče im: - Niste mi

doveli insana, nego šejtana! On tada pusti Saru da ide i pokloni joj Hadžeru za sluškinju.

Kada se ona vratila Ibrahimu, a.s., zatekla ga je u namazu, na kijamu, pa je on išaretom ruke upita: - Šta se desilo?

- Dobro, hvala Bogu. Allah, dž.š., je odbio spletku grješnikovu, a on mi je poklonio sluškinju – odgovorila je. Ebu Hurejre tada reče: - To vam je mati o Sinovi nebeske kiše.“12

Pouke priče:1. Allah, dž.š., je zaštitnik vjerovjesnika, njihove časti i

njihovih porodica.2. Allah, dž.š., je dovoljan onome ko čini dobra djela i

ima iskren nijet.3. Allah, dž.š., iskušava dobre ljude i žene da bi im

podigao stepene u Džennetu.4. Lijepo je zaštitu od iskušenja tražiti obavljanjem

namaza.5. Vjernici su braća i Sara je po vjeri sestra Ibrahima,

a.s.

Priča o Hadžeri i Ismailu, a.s.

bn Abas, r.a., je rekao: „Prva žena koja je upotrijebila pregaču je Ismailova majka. Ona ju je uzela da bi njome od Sare prikrila

trudnoću. Kada je rodila, Ibrahim, a.s., je poveo nju i Ismaila, koga je dojila, i ostavio ih kod današnje Kabe, pod jednim velikim drvetom iznad Zemzema, u visini Kabe. Tada Mekka nije bila nastanjena i tu nije bilo vode. On ih je ostavio, pred njih je stavio torbu s datulama i

I

12 Sinovi nebeske kiše su Arapi. Buharija i Muslim.

~ 11 ~


mješinu u kojoj je bila voda, a zatim se okrenuo i pošao nazad. Hadžera pođe za njim i upita ga: - Ibrahime, kuda ideš, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema žive duše, niti ičeg drugog?

Pitala ga je to više puta, ali se on nije okretao prema njoj, pa mu je rekla:

- Da li ti je to Allah naredio? - Da – odgovorio je. Ona je tada rekla: - U tom slučaju nećemo biti izgubljeni! I vratila se nazad. Ibrahim se sve više udavaljavao sve dok nije došao do

jednog prevoja gdje ga nisu mogli vidjeti. Tu se okrenuo prema Kabi i zamolio ovim riječima: „Gospodaru naš, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod tvog Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, obavljali namaz. Zato daj da srca ljudi teže njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni.“13

Hadžera je dojila Ismaila i pila vodu iz mješine. Kada je u mješini nestalo vode ožednjeli su i ona i njen sin. Vidjevši da se dijete pravija od žedi – ili je rekao: „prevrće“, nije to mogla više trpjeti, pa se okrenula prema Safi, najbližem brežuljku, i popela se na njega. S njega se okrenula prema dolini i pogledom prešla preko nje, ali nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je rub svoje haljine i potrčala onako kako čovjek trči u nevolji, dok nije prešla dolinu i došla do Merve, pa se popela i na nju. Odatle je ponovo pregledala dolinu, ali opet nije vidjela nikoga. To je sve ponovila sedam puta.

Ibni Abas kaže da je Poslanik a.s., rekao: “Zato ljudi trče između Safe i Merve“

Kad se zadnji put popela na Mervu, čula je neki glas, pa u sebi rekla: - Šuti!

Zatim je osluhnula i ponovo čula neki glas, pa je rekla: - Čula sam te, pa možeš li mi pomoći?

U tom momentu vidjela je meleka na mjestu Zemzema, kako kopa svojom nogom – ili je rekao: „krilom“, dok se nije pojavila

13 Ibrahim, 37.Ibrahim, 37.

~ 12 ~


voda. Ona je počela zagrađivati vodu i sipati je u mješinu. Svaki put, kad bi zahvatila, voda bi šiknula.

Ibn Abbas kaže da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: „Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci, da je ostavila Zemzem, ili je rekao: „da nije zahvaćala vodu, Zemzem bi bio jak izvor.“

Ibn Abbas dalje kaže: „Kada se Hadžera napila vode i zadojila dijete, melek joj je rekao: - Nemoj se bojati da ćete biti izgubljeni! Na ovom mjestu bit će Allahov hram, Kaba, koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otac. Allah neće dozvoliti da se izgube oni koji ga slijede.

Prostor Kabe je bio jedno uzvišenje od zemlje, poput brežuljka, na koji su nalijetale bujice i krnjile ga s desne i lijeve strane.

Njih dvoje su živjeli tako sve dok pored njih nije naišla jedna grupa iz plemena Džurhum, ili jedna porodica iz Džurhuma dolazeći iz Kedea. Kada su oni odsjeli u podnožju Mekke, ugledali su jednu pticu kako kruži, pa su rekli: „Ova ptica kruži iznad vode. Mi odavno poznajemo ovu dolinu i u njoj nema vode.“ Zato su poslali jednog ili dva izaslanika koji su se uputili tamo. Kad su došli zatekli su Ismailovu majku kod vode, pa su je upitali: - Hoćeš li nam dozvoliti da se ovdje nastanimo?

- Hoću – rekla je – ali nemate pravo na vodu. - U redu – složili su se s njom. Abdulah Ibn Abbas kaže da je Poslanik, a. s., rekao: „To je

Ismailovoj majci dobro došlo jer ona nije voljela samoću. Oni su se tu nastanili i poslali po svoje porodice koje su se

smjestile s njima, tako da su neki od njih počeli podizati kuće. Dječak Ismail je porastao, naučio je arapski jezik, i kad je stasao svidio im se, pa su mu jednu djevojku dali za ženu. Ismailova majka je pislije toga umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim, a.s., je došao da ih obiđe, ali Ismaila nije našao. Upitao je njegovu ženu za njega, a ona mu reče: - Otišao je da nam traži hranu.

Zatim ju je upitao o tome kako žive i preživljavaju, pa mu je rekla: - Slabo. U tjeskobi smo i nevolji.

~ 13 ~


Kada mu se tako požalila, on joj je rekao: - Kada ti se vrati muž, poselami ga i reci mu da promjeni kućni prag!

Kada se Ismail vratio, nešto je osjetio, pa je upitao: - Da li nam je neko dolazio?Odgovorila je: - Jeste, dolazio je takav i takav starac. Pitao je za tebe, pa sam mu rekla gdje si. Pitao me je kako živimo, pa sam mu rekla da smo u muci i nevolji. Ismail je upitao: - A da li ti je nešto poručio?

- Jeste – rekla je – rekao mi je da ti prenesem selam, i da ti kažem da promjeniš kućni prag.

- To je bio moj otac – rekao je Ismail – naredio mi je da te razvjenčam, pa vrati se svojima!

Tako ju je pustio i od nje se razveo. Nakon toga se ponovo oženio s djevojkom iz plemena Džurhum. Ibrahim, a.s., nije neko vrijeme navraćao, a onda je iznenada došao. Međutim, Ismail, a.s., je ponovo bio odsutan. Ibrahim, a.s., je upitao njegovu ženu za njega, a ona mu je odgovorila: - Otišao je da nam traži hranu.Na pitanje kako su i kako žive, ona mu je odgovorila: - Mi smo u dobru i blagostanju. Ona je zatim zahvalila Allahu, dž.š., a on je upita: - Čime se hranite?

- Mesom – odgovorila je. - A šta pijete? - Vodu – odgovorila je.

Zatim je Ibrahim, a.s., zamolio Allaha: „Bože moj, daj im bereket u mesu i vodi!“ Muhammed, a.s., je rekao: „Oni tada nisu imali žita. Da su ga imali, sigurno bi ga spomenuo u dovi. Ne bi se niko izvan Meke mogao osloniti samo na to dvoje, pa da mu bude dovoljno.“

Na kraju joj je Ibrahim, a.s., rekao: - Kada ti dođe muž, poselami ga i reci mu da učvrsti kući prag.

Kada je Ismail, a.s., došao upitao je: - Da li je neko dolazio? - Jeste – odgovorila je – dolazio nam je jedan starac

lijepog izgleda, pa je pohvalivši ga, rekla: - Pitao je za tebe pa sam mu rekla gdje si. Zatim me je pitao kako živimo, pa sam mu rekla da smo dobro.

- A da li ti je nešto oporučio? – upita Ismail.

~ 14 ~


- Jeste – rekla je – poselamio te je i naredio ti da učvrstiš kućni prag.

- To je bio otac – rekao je – a ti si prag. Naredio mi je da te zadržim.

Zatim Ibrahim, a.s., ponovo nije dolazio. Kada je nakon toga došao, našao je Ismaila kako zarezuje strijele ispod onog velikog drveta, u blizini Zemzema. Kada je ugledao oca, Ismail je ustao pred njim, pa su se pozdravili onako kako dolikuje da učine otac i sin. Ibrahim, a.s., mu je rekao: - Ismaile, Allah, dž.š., mi je nešto naredio.Ismail je rekao: - Uradi to što ti je Gospodar naredio!

- A hoćeš li mi pomoći? – upitao je- Pomoći ću ti. - Allah, dž.š., mi je naredio da ovdje sagradim hram –

rekao je Ibrahim, i pokazao na brežuljak koji se uzdizao iznad svoje okoline. Zatim su oni sazidali temelje Kabe. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim zidao, sve dok građevina nije poodmakla u visinu. Tada mu je Ismail donio ovaj kamen (Mekamu Ibrahim) i postavio ga, pa je Ibrahim stao na njega i nastavio zidati, a Ismail mu je dodavao kamenje. Dok su gradili Kabu, govorili su: „Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, doista, sve čuješ i sve znaš.“14

Pouke priče: 1. Ibrahim, Sara i Hadžera čvrsto su vjerovali u Allaha

i oslanjali se na Njega.2. Ko otkrije ili iskopa izvor u pustinji, on je njegov

vlasnik.3. Lijepo je poslušati savjet dobrih roditelja kada su u

pitanju bračni odnosi.

Priča o sudbini

14 El-Beqare, 127. El-Bekare, 127.Buharija.

~ 15 ~


llah, dž.š., kaže: „Mi sve s određenjem stvaramo“15 „Koji je sve stvorio i kako treba uredio.“16 A

Najbolje je udarce sudbine šuteći podnositi i o tome ne raspravljati. Ako nas Allah, dž.š., stavlja na iskušenje onim što nam je odredio tada trebamo kazati: „Allah, dž.š., je to odredio, a što Allah, dž.š., odredi tako i bude.“ Ako pak učinimo neki grijeh nije dopušteno pravdati se za grijeh sudbinom, jer Uzvišeni Allah, dž.š., nije naredio da se čini razvrat. En-Nejsaburi u svom tefsiru bilježi sljedeću priču: „Neki čovjek upitao je Aliju ibn Ebu Taliba o sudbini, pa mu je hazreti Alija rekao:

- To je osjetljivo područje. Tuda ne idi! Čovjek mu ponovo reče:

- O zapovjedniče pravovjernih, obavijesti me o sudbini.Alija mu reče:

- To je skrivena Božanska tajna koja se ne otkriva. Čovjek po treći put upita:

- O zapovjedniče vjernih, reci mi šta je sudbina? Hazreti Alija tada mu reče:

- Kaži mi čovječe, da li te je Allah, dž.š., stvorio kako je On želio ili kako si ti htio? Čovjek odgovori:

- Kako je On htio. - A da li će te Allah, dž.š., na Sudnjem danu proživjeti

kako On želi ili kako ti želiš? - upita Alija.- Kako On hoće – odgovori čovjek.

Alija, r.a, ponovo upita: - Reci mi, da li je tvoja volja kao i Božija volja, ili je

neovisna od nje, ili je iznad nje? Ako kažeš da je tvoja volja kao Božija volja, tada si učinio širk. S druge strane, ako kažeš da je tvoja volja neovisna od Božije volje to znači da možeš bez Božije volje.

15 El-Qamer, 49. l-kamel-Qamer, 49.16 El-Furqan, 2.-Furqan, 2.

~ 16 ~


Ako pak kažeš da je tvoja volja iznad Božije tada tvoja preovladava nad Božijom. Zatim mu reče:

- Zar nisi, o čovječe, tražio od Allaha spas?- Jesam. - A od čega si tražio spas? – upita ga Alija – da li si tražio

spas od belaja s kojima si ti iskušan ili od belaja s kojima je kušan neko drugi?

- Tražio sam spas od iskušenja koja su mene zadesila – odgovori čovjek.

- Zar nisi tada rekao: ‘La havle ve la kuwete ill billahil alijjil azim’? – upita ga Ali.

- Jesam. - A znaš li šta to znači? – ponovo ga upita hazreti Alija. - Ne – odgovori čovjek - pouči me s onim čime je Allah,

dž.š., tebe poučio. Alija mu reče: - Značenje toga je da čovjek nema snage ni moći da bude

pokoran niti neposlušan Allahu, osim s Allahom. O čovječe, Allah, dž.š., daje bolest i lijek. Da li si shvatio?

- Shvatio sam – odgovori čovjek. - Sada si postao pravi musliman. Ustanite prema svom

bratu i uzmite ga za ruku – reče hazreti Alija. - - - - - -

Jedne prilike govoreći o sudbini imam Džafer Es-Sadik je rekao: „Doista, Uzvišeni Allah, dž.š., želi nešto s nama i želi nešto od nas. Skrio nam je šta želi s nama, a pokazao nam je šta želi od nas. Zato, nemojte se baviti onim što Allah, dž.š., hoće s nama, već se bavite onim što Allah, dž.š., želi od nas!“17

Pouke priče:1. O sudbini se ne raspravlja. To je Allahova tajna.2. Od Allaha treba tražiti podršku u činjenju dobra.

17 Nejsaburi u svom tefsiru.

~ 17 ~


3. Potrebno je razumjeti šta Allah, dž.š., traži od nas, pa to činiti, a kloniti se rasprava o tome šta Allah, dž.š., želi s nama.

4. Samo Allah, dž.š., zna sudbinu stvorenja, a ljudi koji tvrde da to znaju, poput raznih gatara i proroka su prevaranti.

Starica u DžennetuEbu Musa el-Eš’ari kaže: „Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., je došao kod nekog beduina koji ga je lijepo ugostio, pa mu je Poslanik, a.s., rekao: - Dođi i ti nama. Beduin je, stvarno, nakon nekog vremena došao kod Vjerovjesnika, a.s., koji mu reče: - Reci šta ti treba.

- Deva za jahanje i jednogodišnja koza za mužu mojoj porodici – odgovori beduin. Vjerovjesnik, a.s., tada reče: - Zar niste u stanju da učinite kao što je učinila starica od Benu Israila. Ashabi rekoše: - A šta je učinila ta starica?

Vjerovjesnik, a.s., reče: ‘Kada je Musa, a.s., krenuo s jevrejima iz Egipta zalutao je i nije mogao naći put, pa je rekao: -Zbog čega smo se izgubili?Među jevrejima koji su krenuli s njima bilo je znalaca, koji mu odgovoriše: - Kada se smrt prikučila Jusufu, a.s., on nas je zakleo Allahom da ne izlazimo iz Egipta, a da njegovo tijelo ne ponesemo sa sobom.

- Ko zna gdje se nalazi njegov mezar? – upita Musa, a.s. Rekoše mu da neka starica zna. Musa, a.s., naredi da mu dovedu tu staricu. Kada su je doveli on joj reče: - Hoćeš li mi reći gdje je Jusufov, a.s., mezar?

- Hoću – reče ona – ali tek pošto mi nešto obećaš. - Šta da ti obećam? – upita Musa, a.s. - Želim da budem s tobom u Džennetu – reče starica.

~ 18 ~


On odbi da joj to učini. Međutim, Uzvišeni Allah mu objavi da ispuni njen zahtjev. Nakon što je dobila obećanje, starica ih odvede do nekog jezera i reče im da iscrpe vodu iz njega. Pošto su to učinili, ona im pokaza Jusufov, a.s., mezar. Kada su iskopali njegovo tijelo i podigli ga na zemlju put im se jasno pokaza i oni nastaviše putovanje.“‘18

Pouke priče:1. Dozvoljeno je kod uvjetovanja tražititi bilo šta, osim

da se čini haram.2. Lijepo je tražiti od dobrih ljudi da čine dovu za nas.3. Od vjerovjesnika se ne traži materijalna korist ovog

svijeta, već dobro na ahiretu.4. Mustehab je pokopati se pored dobrih ljudi.5. Dozvoljeno je prenijeti tijelo umrlog ako za to postoji

potreba ili je to oporuka vjerovjesnika.6. Vjernici žude da budu s poslanicima u Džennetu.7. Ova priča je potvrda mudžize vjerovjesnika jer se

put ukazao tek kada su uzeli tijelo Jusufa, a.s.

Priča o čovjeku koji će propadati u zemlju do Sudnjeg danaAllahov Poslanik, a.s., je rekao: „Nekada davno bijaše neki čovjek koji je jedne prilike šetao zadivljen bujnom kosom i svojim prekrasnim ogrtačima. Iznenada, pod njim se raspukla zemlja i on će u nju propadati sve do Sudnjeg dana.“19

Pouke priče:

18 Taberani i Ibn Hiban19 Buharija i Muslim.

~ 19 ~


1. Allah, dž.š., je Silni i Veliki. On je Uzvišeni i Veličanstveni. Allah, dž.š., će uništiti onoga ko Ga oponaša u tome.

2. Kazna i nagrada čovjekova primjerena je njegovom djelu.

3. Pokuđeno je samoisticanje i zaljubljenost u sebe.4. Puštanje krajeva odjeće da se iz oholosti vuku po

zemlji jedan je od velikih grijeha.5. Neće ući u Džennet onaj ko u svom srcu bude imao

koliko trun oholosti.6. Spas je u skromnosti i skrušenosti.

Prepirka između Musa, a.s., i Adema, a.s.Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: „Musa, a.s., je jedanput zatražio od Allaha:

- Gospodaru moj, pokaži nam Adema koji je i sebe i nas izveo iz Dženneta. Kada mu je Allah pokazao Adema, Musa ga upita: - Jesi li ti Adem?

- Jesam – odgovorio je. - Jesi li ti onaj u koga je Allah, dž.š., udahnuo Svoga duha,

naredio melekima da mu učine sedždu i podučio ga imenima svih stvari? – ponovo upita Musa, a.s.

- Jesam – odgovorio je. - Šta te je onda navelo da izvedeš iz Dženneta i sebe i nas?

– upitao je. Adem, a.s., ga tada upita: - Ko si ti? - Ja sam Musa – rekao je. - Jesi li ti onaj Musa, koji je poslan sinovima Israilovim?

Jesi li ti onaj s kojim je Allah, dž.š., govorio iza zastora, bez i jednog posrednika od Njegovih stvorenja.

- Jesam – odgovorio je. Tada je Adem, a.s., rekao: - Zar mi prigovaraš za nešto što je

Allah, dž.š., već bio odredio da se desi?

~ 20 ~


Poslanik, a.s., je zatim dodao: „Tako je Adem nadgovorio Musaa.“20

Pouke priče:1. Vjerovjesnici žele da što više ljudi uđe u Džennet.2. Vjerovjesnici nastoje da ljude udalje od Vatre.3. Udarce sudbine trebamo strpljivo podnositi nadajući

se nagradi od Allaha.4. Nije dozvoljeno sudbinom pravdati svoje pogreške

jer Allah, dž.š., ne naređuje zlo.

Priča o Musa, a.s., i HidruUbej ibn K'ab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Jednog dana Musa, a.s., je ustao i obratio se sinovima Israilovim. Tom prilikom je upitan koji čovjek je najznaniji, pa je odgovorio:

- Ja. Uzvišeni Allah, dž.š., ga je ukorio zbog tih riječi jer nije

znanje pripisao Njemu, objavio mu: - Jedan Moj rob na sastavnu dva mora znaniji je od tebe.

- Gospdaru moj, kako ću ga prepoznati? – upitao je Musa. - Uzmi jednu ribu i stavi je u torbu, pa gdje je izgubiš tu

ćeš ga naći – odgovorio je Allah. Musa je uzeo ribu, stavio je u torbu i krenuo sa svojim

pomoćnikom Jošuom ibn Nunom. Kada su stigli do neke stijene, spustili su glave i zaspali. Za to vrijeme riba je skakala po torbi, izvukla se iz nje i dograbila mora. Allah, dž.š., je ribi zaustavio tok vode, pa je voda postala poput lŭka.

Nakon što su se probudili njegov pratilac mu je zaboravio reći šta se desilo s ribom, pa su ostatak dana i noći nastavili

20 Ebu Davud.

~ 21 ~


putovanje. Sutradan kada je osvanulo, Musa je rekao mladiću: - Daj nam užinu našu jer smo se umorili od ovog našeg putovanja. A Musa, a.s., se nije umorio sve dok nije prošao mjesto koje mu je Allah, dž.š., odredio.

Mladić mu je odgovorio: - Vidi, kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim i da ti je ne spomenem. Mora da je skliznula u more. Baš čudnovato!

Musa i mladić su se začudili kako je riba skliznula u more, pa mu je Musa rekao: - E, to je ono što tražimo!

I njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, prateći trag kojim su ranije prošli i kod one stijene zatekoše čovjeka zavijenog u odjeću. Musa mu je nazvao selam, a Hidr ga upita: - Odakle u tvojoj zemlji selam?

- Ja sam Musa – odgovorio je – došao sam da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen.

- Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati – reče mu onaj i nastavi - O Musa, ja ponešto znam od onoga čime me je Allah, dž.š., poučio, a ti to ne znaš, kao što i ti ponešto znaš od onoga čime je tebe Allah, dž.š., poučio, a ja ne znam.

Musa, a.s., odgovori: - Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću biti strpljiv i da ti se neću ni u čemu protiviti!

Hidr mu reče: - Ako ćeš me već pratiti, onda me ni o čemu ne pitaj, dok ti ja o tome prvi ne kažem!

I njih dvojica krenuše. Išli su obalom mora dok pored njih nije naišla lađa. Hidr je zamolio da ih prevezu, pa su ih, kada su vidjeli Hidra, prevezli bez ikave nadoknade. Ušavši u lađu, Hidr je odjednom uzeo sjekiricu i odvalio jednu dasku, pa mu je Musa rekao: - Ljudi su nas besplatno prevezli, a ti si počeo razvaljivati lađu, u namjeri da potopiš one koji su na njoj? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno.

- Ne rekoh li ti ja – reče Hidr – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom.

- Ne grdi me što sam zaboravio – reče Musa – i ne čini mi poteškoće u ovom mom poslu.

~ 22 ~


To je bio prvi slučaj da je Musa zaboravio. Zatim je vrabac sletio na rub lađe i stavio kljun u more, pa je Hidr rekao Musau: - Moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo nije ništa veće od gutljaja vode što ga je ovaj vrabac uzeo u kljun u odnosu na more.

Iskrcavši se s lađe, dok su išli obalom, Hidr je ugledao jednog dječaka kako se igra s drugom djecom, pa je uzeo dječaka za glavu, zavrnuo mu vrat i ubio ga. Musa mu reče: - Što ubi dijete bezgriješno, koje nikoga nije ubilo! Učinio si, doista, nešto vrlo ružno!

- Ne rekoh li ti ja – reče Hidr – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom.

Ovo je bilo upozorenje oštrije od prvog, pa je Musa rekao: - Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam, onda se nemoj sa

mnom družiti! Eto sam ti se opravdao.I njih dvojica krenuše. Kada dođoše do nekog grada

zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. Njih dvojica u gradu nađoše neki zid koji tek što se nije srušio, pa ga Hidr prezida i ispravi. Musa mu reče: - Mi smo ovim ljudima došli i zamolili ih, pa nas nisu ni nahranili ni ugostili. Mogao si uzeti za to neku nagradu.

- Sada se rastajemo – reče Hidr – pa da ti objasnim ono zbog čega nisi mogao da se strpiš. Što se tiče one lađe, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je namjerno oštetio, jer je iza njih bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se tiče onog dječaka, njegovi roditelji su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg i milostivijeg dječaka; a što se onog zida tiče, on pripada dvojici dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade svoje blago. Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju.

Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje! ‘Žao nam je što se Musa nije još strpio, pa da nam Allah,

dž.š., ispriča njihov slučaj u cijelosti“‘, reče Allahov Poslanik.“‘21

21 Buharija, Muslim i Tirmizi.

~ 23 ~


Pouke priče:1. Kretanje na put radi traženja znanja i

podnošenje poteškoća su djela koja donose obilnu korist na Sudnjem danu.

2. Ljudima je dato malo znanja.3. Iznad svakog učenjaka ima neko ko je učeniji od

njega.4. Lijepo je biti skrušen u svakoj situaciji i tražiti

podršku od Allaha.5. Uzvišeni Allah, dž.š., čini što hoće i On jedini sve

zna.6. Na putovanju je potrebno odrediti vođu kome se

ostali trebaju pokoravati.7. Lijep odgoj postiže se privrženošću Allahu. 8. Od Allaha je svako dobro i Njemu ga treba

pripisati.9. Na pitanje: „Ko je najučeniji?“ lijepo je

odgovoriti: „Allah, dž.š.“10. Učenik treba biti strpljiv pri izboru učitelja koji

će ga voditi kroz život.

Priča o Musau i meleku smrti

Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: ‘Melek smrti je došao Musa, a.s., da mu uzme dušu, ali, on ga je odgurnuo i udario, Melek se vrati Uzvišenom Gospodaru i reče: - Poslao si me čovjeku koji ne želi da umre.

Allah, dž.š., je rekao: - Vrati se i reci mu da stavi ruku na leđa vola, pa koliko dlaka pritisne neka za svaku dlaku živi još po jednu godinu. Kada mu je to rečeno, Musa je upitao: - A šta onda, Gospodaru?

- Opet smrt – odgovorio je Allah.

~ 24 ~


- Onda neka bude sada – odgovorio je Musa, a potom je zamolio Allaha da ga približi Svetoj zemlji, koliko se kamenom može dobaciti.

Ebu Hurejre kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao „Da sam tamo, pokazao bih vam njegov mezar pored puta, kod crvene dine.“‘22

Pouke priče: 1. Vjerovjesnici su viđali meleke i s njima razgovarali,

pa čak i sa Melekom smrti.2. Allahov zakon se ne mijenja i on obuhvata i Njegove

vjerovjesnike.3. Mezar Musa, a.s., je u blizini Svete zemlje pored neke

crvene dine.4. Melek može uzeti ljudski oblik.

Priča o tome kako je Musa, a.s., udarao štapom po kamenu

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike kazao sljedeće: „Musa, a.s., je bio stidljiv čovjek. Odjeću je nosio tako da mu se tijelo nije moglo vidjeti. Neki Izraelćani su ga zbog toga uznemiravali govoreći: - Ovako se pokriva samo onaj koji na tijelu ima mahanu: šugu, kilu ili nešto slično.

Uzvišeni Allah, dž.š., je htio osloboditi Musaa od onoga što su mu oni govorili. Jednog dana Musa, a.s., se osamio, skinuo odjeću, stavio je na kamen i počeo se kupati. Kada je završio, okrenuo se prema odjeći, ali nije bilo ni kamena ni odjeće. Musa, a.s., je uzeo štap i počeo tražiti kamen govoreći: - Moja odjeća, kamenu! Moja odjeća!22 Buharija

~ 25 ~


Musa je tražio kamen i odjeću sve dok nije naišao na jednu grupu Izraelćana koji su ga ugledali naga u najljepšem liku kakvog ga je Allah, dž.š., stvorio. Tako ga je Allah, dž.š., oslobodio onog što su mu oni prigovarali.

Nakon toga kamen se pojavio, pa je Musa, a.s., uzeo svoju odjeću i obukao je, a potom je počeo udarati štapom po kamenu. Tako mi Allaha, na kamenu je ostao trag od tri, četiri ili pet udaraca. O tome govore riječi Uzvišenog Allaha: ‘O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah, dž.š., oslobodio onog što su oni govorili, a on je kod Allaha ugledan.’“23

Pouke priče: 1. Vjerovjenici su imali najveća iskušenja.2. Dozvoljeno je vidjeti neko stidno mjesto kada je to

potrebno i kako bi se pokazalo da nema mahana.3. U priča je potvrda mudžize Musa, a.s., jer je kamen

pokrenut s mjesta kako bi sakrio Muasovu odjeću.4. Uzvišeni Allah, dž.š., je upotpunio svojstva Svojih

poslanika u fizičkom, intelektualnom, odgojnom i duhovnom pogledu.

5. Poslanici nisu imali nikakvih mahana.6. Prilikom otkrivanja stidnih dijelova tijela obaveza je

skloniti se od pogleda ljudi.7. Musa, a.s., je bio izrazito snažan tako da su zbog

njegovih udaraca na kamenu ostajali tragovi.

Priča o potopu faraona

bn Abas, r.a, kazuje da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike rekao: „Kada je Uzvišeni Allah, dž.š., počeo potapati faraona on je

istaknuvši kažiprst povikao: - Vjerujem da nema drugog Boga osim Onog u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi.

I

23 El-Ahzab, 69. Buharija, Muslim i Tirmizija.

~ 26 ~


Džebrail se tada pobojao da će Allahova milost preteći Njegovu srdžbu, pa je svojim krilima počeo zapljuskivati faraonovo lice vodom potapajući ga.’“24

Pouke priče:1. Pokajanje roba vrijedi sve dok duša ne počne izlaziti

iz tijela.2. Meleki su srditi prema idolopoklonicima i

nevjernicima. Njihovu najveću srdžbu izazivaju ljudi koji za sebe tvrde da su bogovi i gospodari ljudi.

3. Dove vjerovjesnika su primljene. Allah, dž.š., je primio dovu Musa, a.s., u kojoj je molio da faraona kazni na Ahiretu.

Priča o čovjeku koji je mislio da Allah neće oprostiti griješniku

Džundub ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Muhammed, a.s., ispričao sljedeću priču: „Neki čovjek je rekao: - Tako mi Boga, Allah, dž.š., neće oprostiti tom čovjeku!

Uzvišeni Allah, dž.š., reče: - Ko je taj koji se kune Mojim imenom da neću oprostiti tom čovjeku? Pa Ja sam mu već oprostio, a tvoja djela su propala.’“25

Pouke priče:1. Nije dozvoljeno reći nekone: „Tebi Allah, dž.š., neće

oprostiti!“2. Djela se cijene prema njihovim završecima. Koliko

ima znalaca u zabludi, a koliko se griješnika pokaje za svoje grijehe.

24 Ibn Ebu Hatim.25 Muslim.

~ 27 ~


3. Pobožan čovjek ne smije potcjenjivati griješnike gledajući na njih s prezirom.

Priča o čovjeku koji je našao vrč zlata u zemljiEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., kazao: „Kupio neki čovjek od drugog imanje, pa je radeći na njemu pronašao ćup zlata. Čim je našao zlato, zovnuo je ranijeg vlasnika zemlje i rekao mu: - Ja sam od tebe kupio samo zemlju, a nisam kupio zlato skriveno u njoj.

Raniji vlasnik mu reče: - Prodao sam ti zemlju i sve što je u njoj.

Oni su tako dugo raspravljali kome će pripasti zlato, te na kraju odlučiše da potraže savjet od trećeg čovjeka. Taj čovjek ih upita: - Imate li djecu?

Jedan od njih reče: - Ja imam sina. Drugi odgovori: - Ja imam kćerku. Čovjek im tada reče: - Vjenčajte ih, pa njima dadnite to

blago.’“26

Pouke priče:1. Kod ranijih naroda emanet i pobožnost su bili na

veoma visokom nivou.2. Velika je vrijednost izmiriti ljude koji se prepiru i

svađaju.3. Onome ko čini dobro i drugima želi dobro, Allah,

dž.š., će podariti dobro.4. Muž i žena zajednički raspolažu imetkom.5. Pravo blago je bogatstvo duše.

26 Buharija i Muslim

~ 28 ~


Priča o čovjeku koji je uklonio trn s puta

bu Hurejre, r.a., kazuje da je Muhammed, a.s., jedne prilike rekao sljedeće: „Nekada davno bijaše neki čovjek koji je

prolazeći putem naišao na granu od trna koja je smetala prolaznicima. On zastade, odsjeće tu granu i odstrani je s puta. Allah, dž.š., mu je zbog toga zahvalio i oprostio mu.“27

E

Pouke priče: 1. Ne potcjenjujte nikakvo dobro dijelo bez obzira

koliko bilo malo.2. Za malo djelo učinjeno radi Allaha, dž.š., slijedi

velika nagrada.3. Uzvišeni Allah, dž.š., je zahvalan na način kako to

dolikuje Njegovoj veličini.4. Od znakova lijepog odgoja je sklanjanje s puta onoga

što smeta prolaznicima.

Priča o Ejubu, a.s., i zlatnim skakavcima

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ispričao sljedeću priču: „Dok se Ejub, a.s., kupao nag, pred njega je palo

jato zlatnih skakavaca. Ejub, a.s., počeo je skakavce trpati u svoju odjeću, pa ga je Uzvišeni Gospodar zovnuo:

E- Ejube, zar te nisam učinio neovisnim od toga? - Jesi, Gospodaru moj, ali mi je potreban Tvoj bereket –

odgovorio je on.’’28

Pouke priče:

27 Buharija i Muslim.28 Buharija.

~ 29 ~


1. Tražiti da se poveća Allahovo davanje i Njegov bereket ne spada u pohlepu.

2. Dozvoljeno je da se muškarac kupa nag kada se nalazi u samoći na skrivenom mjestu.

3. Allah, dž.š., je darivao Svoje vjerovjesnike darovima kakve nije davao drugim ljudima.

Priča o Sulejmanovoj, a.s., presudi

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ispričao sljedeću priču: „Dvije žene su čuvale svoja dva tek rođena sina,

pa ih je jedne prilike napao vuk i jednoj od njih odnio sina. E

Njih dvije su se posvađale, pa je starija rekla mlađoj: - Vuk je odnio tvog sina! Mlađa je odgovorila: - Ne, nego je odnio tvog! Pošto se nisu mogle dogovoriti otišle su kod Davuda, a.s., da im presudi.

Davud, a.s., je dosudio dijete starijoj ženi.Nakon toga otišle su kod Sulejmana, a.s., a on je rekao: -

Dajte mi nož da raspolovim dijete, pa neka svaka uzme po pola djeteta.

Mlađa žena tada vrisnu: - Nemoj, Allah ti se smilovo, sin je njen!

Vidjevši iskrenu majčinsku zabrinutost, Sulejman, a.s., je njoj dosudio dijete.29

Pouke priče: 1. Allah, dž.š., je Sulejmanu, a.s, podario veliku

mudrost i razumjevanje.2. Mudrost i pronicljivost su darovi Uzvišenog Allaha

koji nisu uslovljeni starošću i brojem godina.

29 Buharija.

~ 30 ~


3. Prilikom parnice istina može biti samo na jednoj strani.

4. Dozvoljeno je sudiji da obmani parničare kako bi došao do istine.

5. Dozvoljeno je pobiti presudu nekog sudije ako pri donošenju te presude nisu poduzete sve aktivnosti da bi se došlo do prave istine.

Priča o čovjeku kojeg je na putu presreo melekEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ispričao sljedeću priču: „Krenuo je neki čovjek da posjeti svoga brata u drugom selu. Allah, dž.š., poslao je meleka koji ga je, kada se susreo s njim, upitao: - Gdje si krenuo?

- Krenuo sam da posjetim svog brata u ovom selu – odgovori čovjek.

- A ima li kod njega nešto zbog čega ideš tamo? – ponovo upita melek.

- Ne – odgovori čovjek – jedini razlog zbog kojeg mu idem u posjetu je to što ga volim u ime Allaha.

Melek mu tada reče: - Ja sam, doista, izaslanik Božiji. On me je poslao tebi da ti

kažem da je i On zavolio tebe kao što si ti zavolio svoga brata u Njegovo ime.“30

Pouke priče:1. Lijepo je, Allaha radi, posjećivati prijatelje i družiti

se s njima. To može biti uzrok oprostu grijeha i ulasku u Džennet.

2. Osim vjerovjesnika, meleki su razgovarali i s dobrim ljudima.

30 Muslim.

~ 31 ~


3. Meleki mogu uzeti neki drugi lik pored stvarnog i u tom liku pokazati se ljudima.

4. Vjernici su braća.5. Veza među braćom po vjeri jača je od veze po

srodstvu.6. Allah, dž.š., voli ljude koji se vole u Njegovo ime.

Priča o samoubiciDžundub ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike isprićao sljedeću priču: „Bijaše među narodima koji su živjeli prije vas neki čovjek koji je dopao teških rana. Muke su mu bile toliko teške da ih više nije mogao trpiti, pa je uzeo nož, presjekao vene na ruci i pustivši krv da oteče, umro. Kada je to učinio Allah, dž.š., je rekao:

- Moj rob je požurio Meni sa svojim životom! Zbog toga Sam mu zabranio Džennet.’“31

Pouke priče: 1. Brzopletost i nedostatak sabura mogu biti uzrok

ulaska u Vatru.2. Samoubistvo je grijeh koji počinioca vodi u

Džehennem.3. Čovjek nije vlasnik svog života i nema pravo da mu

naudi i da ga upropasti. Priča o Izraelćanu koju je mijenjao Musaov zakon

bdurahman ibn Hasene, r.a., kaže: „Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., se udaljio od nas noseći u ruci kožni štit. Štit je postavio na

zemlju, a potom čučnuo iza njega i mokrio. Neki ljudi koji su vidjeli šta Vjerovjesnik, a.s., čini rekoše:

A- Pogledajte, mokri kao što mokre žene.

31 Buharija i Muslim.

~ 32 ~


Čuvši njihov govor Allahov Poslanik, a.s., reče: - Kao da ne znam šta se desilo nekom Izraelćaninu. Sinovi

Israilovi su, naime, bili dužni odsjeći dio odjeće koji bi poprskali prlikom mokrenja. Jedan od njih počeo im je zabranjivati da to čine, pa ga zbog taga kažnjavaju u njegovom mezaru.’“32

Pouke priče: 1. Obavezno je prilikom vršenja male ili velike nužde

skriti se od pogleda ljudi.2. Nemarnost prilikom vršenja male nužde može biti

uzrokom patnje u kaburu.3. Zakon koji je objavljen Musa, a.s., u Tevratu bio je

veoma strog. Allah, dž.š., je nama olakšao i dozvolio čišćenje mokraće vodom.

4. Sunnet je vršiti malu nuždu čučeći kako bi se što bolje sačuvali od mokraće.

Priča o ženi koja je mučila mačku

bdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, a.s., ispričao sljedeće: „Pokazan mi je Džehennem, pa sam vidio

kako neku ženu iz Benu Israila kažnjavaju zbog mačke. A

Ona je, naime, zavezala mačku nije joj davala hranu i vodu, a nije je pustila ni da se sama hrani zemljinim kukcima i gmizavcima.“33

Pouke priče:

32 Nesaija, Ahmed i Ibn Madže.33 Muslim.

~ 33 ~


1. Lijep odnos prema životinjama sastavni je dio vjernikovog morala.

2. Nije dozvoljeno mučiti životinje glađu jer to spada u velike grijehe.

3. Mučenje životinja dovodi do propasti onoga ko to čini.

4. Nasilje je zabranjeno, pa makar se činilo i životinjama.

5. Vlasnik životinja dužan je da ih hrani.6. Vjerovjesnik, a.s., je vidio Džehennem i njegove

stanovnike.

Priča o frizerki faraonove kćerke

bn Abas, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: „Kada sam bio na Miradžu osjetio sam

lijep i prijatan miris. Rekao sam: - Kakav je ovo miris? I

- To je miris frizerke i njene djece; frizerke koja je češljala faraonovu kćerku – odgovori Džibril.

Jedne prilike dok je češljala faraonovu kćerku ispao joj je češalj, pa je rekla: - U ime Boga!

- To jest mog oca? – upita faraonova kći. Frizerka reče: - Ne, nego Gospodara mog, tvog i tvog oca. Faraonova kći upita: - Zar ti imaš nekog drugog gospodara pored mog oca?- Da – odgovori frizerka – moj, tvoj i Gospodar tvog oca je

Uzvišeni Allah. Faraon je saznao za to, pa je naredio da mu dovedu frizerku.

Kada je došla, rekao joj je: - Zar ti imaš nekog drugog gospodara osim mene?

- Da – odgovori ona – moj i tvoj Gospodar je Allah, dž.š. Faraon tada zapovjedi da donesu veliki bakreni lonac i da ga

napune vatrom. Kada se vatra rasplamsala, on naredi da se frizerka i njena djeca bace u nju. Prije nego što su je bacili u vatru ona reče:

~ 34 ~


- Imam jednu želju koju mi možeš ispuniti? - Šta želiš? – upita faraon. - Da sakupiš moje kosti i kosti moje djece na jedno mjesto –

reče ona. - On joj to obeća, a potom ih faraonovi dželati jedno po

jedno počeše bacati u vatru. Kada je na red došlo njeno dojenče, ono je progovorilo: - Izdrži majko i nemoj se pokolebati, jer ti si u pravu.

Nakon toga Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ‘Četvero je novorođenčadi progovorilo: ovo dijete, Jusufov svjedok, dijete koje je opravdalo Džurejdža i Isa sin Merjemin.’“34

Pouke priče:

1. Srca vođa nevjernika kao što su faraon, Haman, Nemrud, Ebu Džehel itd., su tvrđa od kamena.

2. Kada vjernik shvati šta mu je Allah, dž.š., pripremio za pokornost Njemu, on postane nepokolebljiv i neustrašiv na Allahovom putu.

3. Allah, dž.š., Svoju svemoć pokazuje time što je učinio da dojenče progovori kako bi svoju majku učvrstilo na Pravom putu.

Priča o Ebu RegaluDžabir, r.a., je rekao: „Kada je Božiji Poslanik, a.s, prolazio pored Hidžra,35 rekao je ashabima: 'Nemojte tražiti čuda! Tražio ih je Salihov, a.s., narod, pa su im pokazana.

Njihovo je čudo bila deva koja je ovuda dolazila, a ovuda odlazila. Oni su prekršili naređenje svog Gospodara i zaklali je, premda je ona pila njihovu vodu jedan dan, a oni njeno mlijeko drugi

34 Ahmed, Ibn Hiban, Hakim i Bejheki.

35 Hidžr je mjesto na kojem je obitavao Salihov, a.s., narod, Semud.

~ 35 ~


dan. Oni su je zaklali, pa ih je snašao jedan strašan krik kojim je Allah, dž.š., usmrtio sve koji su bili pod nebeskim svodom, osim jednog čovjeka koji se zatekao u haremu Kabe.

- Ko je to bio, Božiji Poslaniče? – upitali su ashabi. Odgovorio je:

- Bio je to Ebu Regal, ali je i njega, kada je izašao iz harema Kabe, zadesilo ono što je zadesilo njegov narod.“36

Pouke priče:1. Džamije su najsigurnija skloništa u vrijeme kada se

događaju prirodne nepogode.2. Nema sigurnosti od Allaha, osim kod Allaha.3. Allah, dž.š., je Salihovom, a.s., narodu Semudu

pokazao jasan znak u devi koja je davala dovoljno mlijeka za sve.

4. Allah, dž.š., nije uništio ni jedan narod, a da im prije toga nije poslao poslanika.

Priča o želji Sulejmana, a.s.Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ispričao sljedeću priču: „Sulejman, a.s., je jedne prilike rekao:

- Večeras ću obići devedeset svojih supruga. Svaka od njih će mi roditi ratnika koji će se boriti na Allahovom putu. Međutim, Sulejman, a.s., nije rekao: „Ako Bog da!“

Te noći obišao je sve svoje žene, ali samo je jedna žena rodila napola sakato dijete.

Allahov Poslanik, a.s., je zatim rekao: „Da je rekao: ‘Ako Bog da’, svaka bi mu žena rodila borca na Allahovom putu.“37

36 Ahmed.


~ 36 ~


Pouke priče: 1. Potrebno je kada se govori o planovima za budućnost

kazati: „Ako Bog da.“2. Kada kažemo: 'Ako Bog da', budućnost povjeravamo

Allahu, Vlasniku budućnosti.3. Vjerovjesnici su imali veću snagu od običnih ljudi.4. Allahova volja je iznad volje ljudi.

Priča o iskušenjima Ejuba, a.s.

nes ibn Malik, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: „Iskušenje Allahovog

vjerovjesnika Ejuba trajalo je osamnaest godina. Tokom tog dugog perioda napustili su ga svi, i bližnji i dalji, osim dvojice njegove najdraže braće, koji su ga obilazili i tješili. Jedne prilike jedan od njih reče:

E

- Tako mi Allaha, mora da je Ejjub, učinio nekakav veliki grijeh, kakav na svijetu niko nije učinio, čim ga Allah tako dugo iskušava!

Drugi reče: - Šta bi to moglo biti? Prvi ponovo reče: - Evo već je prošlo osamnaest godina kako

mu se Allah, dž.š., nije smilovao i muku mu otklonio. Kada su mu ponovo došli, jedan od njih se nije mogao

strpiti, a da ga ne upita za to, pa je Ejub, a.s., rekao: - Ne znam o čemu govoriš i šta bi to moglo biti, osim što Allah, dž.š., zna da sam jedne prilike prošao pored dvojice ljudi koji su se prepirali zaklinjući se Allahom, pa sam, kada sam se vratio kući, zamolio Allaha da im oprosti, u želji da se Allahovo ime spominje samo kada treba.

Kada bi Ejub, a.s., izlazio da obavi nuždu njegova žena bi ga dizala i izvodila, a nakon toga vraćala natrag. Jednog dana ona je zakasnila, pa je Allah, dž.š., objavio Ejubu na mjestu gdje je bio: “Udri svojom nogom, eto hladne vode za kupanje i piće.’38

38.Sad, 42.

~ 37 ~


Kada je ona napokon došla, on joj je prišao zdrav i ljepši nego što je bio. Vidjevši ga, ona upita: - Allah te blagoslovio, da li si negdje vidio bolesnog Božijeg poslanika? Tako mi Allaha, nikada nisam vidjela njemu sličnijeg čovjeka od tebe iz vremena kada je bio zdrav!

On joj reče: - Pa to sam ja, Ejub! Ejub, a.s., je imao dva imanja: za pšenicu i za ječam. Allah,

dž.š., je nad njegova imanja poslao dva oblaka. Oblak koji je naišao iznad imanja za pšenicu prosuo je na nj hrpu zlata, a oblak koji je prošao nad imanjem za ječam sasuo je na njega srebro.“‘39

Pouke priče:1. Poslanici su imali najveća iskušenja. Poslije njih

dobri, pa njima slični.2. Niko nije pošteđen od verbalnog uznemiravanja.3. Poslije poteškoće dolazi olakšanje.

Priča o oporuci Jahja, a.s.

aris el-Eš’ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je Jahjau, a.s., pet stvari,

da radi po njima i da naredi Izraelćanima da ih se i oni pridržavaju. Isa, a.s., je nakon toga rekao Jahjau:

H- Svemogući Allah, dž.š., ti je naredio da činiš pet stvari i da

narediš sinovima Israilovim da ih se i oni pridržavaju, pa hoćeš li da ja obavijestim Izraelćane o tome ili ćeš to ti učiniti?Jahja, a.s., mu reče:

- Strah me je da bih ja, ako bi ti to učinio, bio kažnjen i ponižen. Poslije toga Jahja, a.s., je okupio Izraelćane u hramu u Jerusalemu, sjeo na istaknuto mjesto i rekao:

39 Ibn Hiban, Ebu Ja’la.

~ 38 ~


- Uzvišeni Allah, dž.š., mi je zapovjedio da činim pet stvari i da vama naložim da ih se i vi pridržavate:

Prvo, Allah, dž.š., vam je naredio da samo Njega obožavate i da Mu nikoga ravnim ne smatrate. To bi bilo slično kao kada bi čovjek svojim ličnim sredstvima, novcem ili zlatom, kupio sebi roba, pa ovaj počne raditi, a zaradu davati nekom drugom. Ko bi od vas volio da ima takvog roba? Allah, dž.š., vas je stvorio i dao vam nafaku, pa samo Njega obožavajte i nemojte Mu ni u čemu druga pripisivati.

Drugo, naredio vam je da klanjate namaz. Kada obavljate namaz nemojte se okretati!

Treće, naredio vam je da postite. Post je ugodniji kod Allaha od mirisa miska.

Četvrto, naredio vam je da dajete zekat. Tome je sličan čovjek kojeg je zarobio neprijatelj, svezao mu ruke oko vrata i krenuo da ga posječe, a on zamoli: ‘Hoćete li da se otkupim?’ I tako on počne davati i malo i puno dok se potpuno ne iskupi.

Peto, naredio vam je da Ga mnogo spominjete jer je to slično čovjeku kojeg neprijatelj pomno prati po njegovom tragu, a on se skloni u zaštićenu tvrđavu i tu se skrije. Tako se čovjek samo sa zikrullahom može sačuvati od šejtana.’“

Allahov Poslanik, a.s., zatim reče: „I ja vama naređujem pet stvari koje je Allah, dž.š., meni naredio: zajedništvo (džemat), poslušnost, pokornost, hidžru i borbu na Allahovom putu. Onaj ko se izdvoji iz džemata makar i jedan pedalj, skinuo je sa sebe obilježje islama sve dok se ne vrati. Ko zagovara povratak džahilijetu bit će pretvoren u džehennemsku prašinu.“40

Pouke priče:1. Vjerovanje u Boga je osnova islama. Nakon toga

slijede islamski šarti.2. Allahova pomoć prati zajednicu vjernika, a ko se

odvoji od zajednice on je prepušten šejtanu.

40 Tirmizi, Ebu J’ala, Hakim i Bejheki.

~ 39 ~


3. Povratak džahilijjetu - vremenu neznanja, jeste povratak vjerovanjima i običajima koji se važili u džahilijjetu.

4. Poslušnost i pokornost vladaru osnovne su karakteristike muslimana.

5. Borba na Allahovom putu je vrhunac ibadeta.

Priča o vjerovjesniku koji je molio Allaha da zaustavi Sunce

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., ispričao sljedeću priču: „Neki od vjerovjesnika krenuo je na vojni pohod,

pa je svome narodu kazao: E

- Neka sa mnom ne ide onaj koji je upriličio vjančanje sa nevjestom i namjerava u bračnu postelju sa njom, a još to nije učinio, niti onaj koji pravi kakvu građevinu, a još je nije dovršio, kao ni onaj koji je kupio steone krave ili deve, pa čeka da donesu mlade na svijet.

Tako je on krenuo u bitku dok nije, u ikindijsko doba ili približno njemu, došao do određenog naselja. Tada je rekao Suncu:

- Ti slušaš Allahovu zapovijed, ali i ja sam pokoran Allahovoj naredbi. Allahu moj, malo mi ga zaustavi!

Sunce je zastalo sve dok mu Allah, dž.š., nije dao pobjedu. Pošto sakupiše ratni plijen vatra sa nebesa upravi se prema plijenu da ga spali, ali to ne učini. Poslanik reče:

- Neko od vas je nešto sakrio. Neka mi iz svakog plemena dođe po jedan čovjek da se zakune na vjernost.

Tako su oni davali prisegu na vjernost sve dok se ruka jednog od njih nije zaljepila za vjerovjesnikovu ruku. On tada reče:

- Iz vašeg plemena su oni koji su nešto sakrili. Neka mi dođe cijelo pleme da mi izrazi vjernost.

- Cijelo pleme je došlo i davalo mu prisegu, pa kad se ruka dvojice ili trojice ljudi zaljepila za njegovu, on reče:

- Među vama je onaj ko skriva. Vi ste nešto sakrili!

~ 40 ~


- Oni mu onda donesoše nešto od zlata, poput kravlje glave, pa to staviše sa ostalim plijenom koji bijaše na jednoj čistini. Tada s neba siđe vatra i sve sprži.

Ratni plijen nije bio nikome dozvoljen prije nas. Nama je ratni plijen dozvoljen zato što je Uzvišeni Allah, dž.š., vidio našu materijanu slabost i nemoć.“41 Pouke priče:

1. Ko krene u borbu na Božijem putu neka zaboravi na ljepote dunjaluka koje su ostale iza njega.

2. Ranijim narodima nije bio dozvoljen ratni plijen.3. Ratni plijen dozvoljen je Muhammedu, a.s., i

njegovom ummetu.

Priča o Isa, a.s., i lopovuEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike kazao sljedeću priču: „Jedne prilike je Isa, sin Merjemin, ugledao nekog čovjeka kako krade, pa mu je rekao:

- Zar kradeš!?- Ne, tako mi Onoga osim Kojeg drugog Boga nema –

odgovori čovjek.- Vjerujem u Allaha, a oči su me prevarile – reče Isa, a.s.“42

Pouke priče:1. Zakletva Allahovim imenom je najveća zakletva. Ko

se zakune Allahom, to je dovoljno da mu se povjeruje.

2. Neizmjerna skrušenost pred Allahom i Njegovim imenom bila je glavna odlika vjerovjesnika.

3. Isa, a.s, je bio potpuo predan Uzvišenom Allahu.

41 Buharija i Muslim.42 Buharija i Muslim.

~ 41 ~


4. Ko se navikne činiti velike grijehe, oni postaju maleni u njegovim očima.

Priča o vjerovjesniku i mravu

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike kazao sljedeću priču: „Sklonio se neki vjerovjesnik pod jedno

drvo, pa ga je ujeo mrav dok se odmarao. On ustade i udalji se iz hlada, a potom naredi da se zapali cijeli mravinjak. Kada je to učinio Allah, dž.š., mu je objavio: ‘Ta, zar te nije ujeo samo jedan mrav! Spalio si cijelu skupinu stvorenja koja su slavila Allaha, dž.š.’“43

E

Pouke priče: 1. Nije dozvoljeno preći granicu pravedonsti prilikom

osvete, pa makar se radilo i o životinjama.2. Mrave nije dozvoljeno ubijati, osim ako nas

uznemire, ali i tada s mjerom.3. Sva stvorenja spominju Uzvišenog Allaha i veličaju

Ga.

Priča o čovjeku koji je od svog prijatelja pozajmio hiljadu dinara

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike kazao sljedeću priču: „Jedan Izraelćanin zatražio je od drugog

da mu pozajmi hiljadu zlatnika.E

- Dovedi mi svjedoke kojima ću vjerovati – reče ovaj.- Dovoljan nam je Bog kao svjedok – odgovori

zajmotražilac.- Pa daj mi jamca za to – ponovo reče zajmodavac.


~ 42 ~


- Allah, dž.š., nam je dovoljan jamac – reče zajmotražilac.- Istinu si rekao – reče zajmodavac i dade mu traženiiznos do

određenog vremena. Izraelćanin koji je pozajmio novac otplovi u neku daleku

zemlju. Kada se prikučilo vrijeme za vraćanje duga, on je izlazio na morsku obalu i tražio prevozno sredstvo kojim bi se odvezao i na vrijeme vratio dug.

Pošto se nije imao čime prevesti, uzeo je neko debelo drvo, u njemu izbušio rupu, u nju stavio hiljadu zlatnika i pismo za zajmodavca. Izdubinu je zapečatio i drvo bacio u more rekavši:

- Bože moj! Ti znaš da sam ja od tog čovjeka tražio u zajam hiljadu zlatnika. On mi je tražio svjedoke, a ja sam mu odgovorio da si Ti najbolji svjedok. On se s tim zadovoljio i zatražio od mene jamca. Tada sam mu rekao da si Ti najbolji jamac. On se i s tim složio i dao mi traženi novac. Ja sam se trudio da pronađem prevozno sredstvo da se prebacim do njega i da mu na vrijeme vratim dug. Međutim, i pored mog silnog nastojanja nisam u tome uspio. Zato svoj dug, dragi Bože, povjeravam Tebi.

Kada je izgovorio ove riječi i drvo sa zlatnicima bacio u more, krenuo je natrag u svoje mjesto raspitujući se i dalje o odlasku kakve lađe prema gradu u kojem je boravio čovjek koji mu je pozajmio zlatnike.

S druge strane mora, zajmodavac je, pošto se primakao rok za vraćanje duga, izašao na obalu mora išćekujući svog dužnika. Hodajući obalom slučajno je ugledao kako površinom mora pluta jedno deblje drvo. On ga uze i ponese kući za loženje. Kada ga je kod kuće rasjekao našao je u njemu zlatnike s priloženim pismom svog dužnika.

Poslije dugo vremena stigao je i sam dužnik lično noseći druge zlatnike i rekao mu:

- Tako mi Allaha, dugo sam tražio bilo kakvo prevozno sredstvo da ti pravovremeno vratim tvoje zlatnike, ali nisam mogao naći ništa prije ove lađe s kojom sam ti sad došao.

- A da li si mi štogod ranije poslao? – upita zajmodavac.

~ 43 ~


- Rekoh ti da nisam mogao ranije pronaći nikakva prevoznog sredstva izuzev ove lađe – reče dužnik.

- Allah, dž.š., mi je isporučio sve što si mi poslao u onom drvetu – reče zajmodavac.“44

Pouke priče:1. Među ranijim narodima vladalo je veliko povjerenje.2. Dobri Alahovi robovi imali su keramete, posebne

počasti od Allaha, dž.š.3. Velika je blagodat osloniti se na Allaha i prepustiti se

Njemu.4. Svoje ovosvjetske obaveze potrebno je na vrijeme

izvršavati.5. Pozajmljivanje je vrednije je od sadake.

Priča o čovjeku koji je davao pozajmnice ljudima

bu Mesud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Svođen je račun na Sudnjem danu nekom čovjeku od onih koji

su živjeli prije vas, pa nije imao ni jedno dobro djelo. Taj čovjek je bio veoma bogat i društven, tako da se često sastajao s ljudima i davao im pozajmnice. Svojim službenicima je, kada bi ih slao po dug, naređivao da opraštaju onima koji nisu bili u mogućnosti da vrate. Uzvišeni Allah, dž.š., reče: ‘Mi smo u tome preči od njega. Neka mu bude oprošteno!”45

E

Pouke priče:

44 Nesaija.

45 Muslim.

~ 44 ~


1. Lijepo je odgoditi rok za vraćanje duga onome ko nije u mogućnosti da vrati.

2. Sunnet je prilikom vraćanja duga i njegove odgode biti velikodušan.

3. Moguće je da čovjek s ispravnom vjerom uđe u Džennet čak i ako je činio malo dobrih dijela.

4. Onaj ko oprosti ljudima i Allah će oprostiti njemu.

Priča o oblaku

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: “Dok je neki čovjek bio u pustinji, čuo

je glas na nebu koji naređuje oblaku: - Zalij njivu tog i tog.E

Oblak se pomjerio i izlio vodu na neki kamenjar. Sva kišnica slila se u jarugu. Čovjek je pratio kuda voda teče dok nije, prateći je, došao do nekog čovjeka koji je stajao pored svoje njive i motikom razgrtao vodu.

Čovjek koji je pratio oblak upita zemljoradnika: - Allahov robe kako se zoveš?’ On reče: - Tako i tako – ponavljajući ime koje je on čuo iz oblaka.

- A zašto me pitaš o mom imenu? – reče zemljoradnik. - Čuo sam glas iz oblaka, iz kojeg je ova voda, kad kaže:

‘Zalij njivu tog i tog’, tj. tvoju njivu. Šta ti radiš s plodovima od nje? – upita čovjek.

- Pošto si to rekao, kazat ću ti šta radim. Plodove koje dobijem od nje izmjerim, pa trećinu od toga podijelim kao sadaku, drugu trećinu pojedemo moja porodica i ja, a treću trećinu utrošim na njivu – odgovori zemljoradnik.

U drugom rivajetu stoji: “Trećinu njenih plodova podijelim siromasima, prosjacima i putnicima.”46

Pouke priče:

46 Muslim.

~ 45 ~


1. Uzvišeni Allah odabrao je neke ljude u odnosu na druge zbog njihovih dobrih dijela.

2. Velika je vrijednost činiti dobročinstvo siromasima i putnicima.

3. Zemljoradnja i voćarstvo su najbolja zanimanja jer obezbjeđuju hranu ljudima.

4. Zekat na poljoprivredne proizvode je obaveza za svakog muslimana.

5. Čvrsto vjerovanje u Allaha i zahvalnost na blagodatima dovodi do bereketa i povećanja imetka.

Priča o Džurejdžu

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: “Tri su osobe koje su progovorile u

kolijeci: Isa, sin Merjemin, dijete koje je opravdalo Džurejdža i ...47E

Džurejdž je bio jedan veoma pobožan čovjek. On se zbog pobožnosti povukao u isposničku ćeliju i u njoj boravio. Jedanput dok je bio na namazu došla je njegova mati i zovnula ga:

- Džurejdže!- Gospodaru moj, moja mati ili namaz? - pitao se u sebi, a

potom odlučio da nastavi klanjati. Pošto joj nije otvorio vrata majka se okrenula i otišla. Ona je drugi dan ponovo došla i opet ga zatekla u molitvi. Pozvala ga je:

- Džurejdže!- Moj Gospodaru, mati ili namaz – dvoumio se Džurejdž, a

zatim nastavio s molitvom. Ljuta zbog toga što joj nije otvorio majka reče: - Bože moj, nemoj ga usmrtiti sve dok ne vidi lica bludnica!

Dok se to dešavalo s Džurejdžom i njegovom majkom Jevreji su pripovijedali o Džurejdžovoj pobožnosti i njegovom ibadetu. Među njima je bila jedna žena bludnica, čija ljepota se

47 Treće dijete je spomenuto u nastavku hadisa.

~ 46 ~


navodila za primjer, koja reče: - Ako hoćete ja ću vam ga, sigurno, zavesti!?

Poslije toga ona je otišla kod Džurejdža i ponudila mu se, ali je on nije ni pogledao. Vidjevši da ga neće moći navesti na griješni čin ona ode kod nekog čobanina koji se ponekad sklanjao u njegovu bogomolju i prepustila mu se. Od toga je zatrudnijela i kada je rodila rekla je: - Ovo je Džurejdžovo dijete!

Jevreji tada otiđoše do Džurejdža, izvukoše ga van, srušiše mu bogomolju i počeše ga udarati.

- Šta vam je? – upita on.- Počinio si blud s ovom nevaljalicom – rekli su – i ona je

rodila tvoje dijete.- Gdje je dijete? – upita on. Kada su mu ga donijeli on reče: - Pustite me da klanjam. Pošto je klanjao prišao je djetetu i prstom ga pritisnuo u

stomak.- Ko ti je otac, dječače! – upitao ga je.- Taj i taj čobanin – odgovori dijete. Kada su to vidjeli i čuli Jevreji priđoše Džurejdžu i stadoše

ga ljubiti i grliti, potirući se rukama koje su ga dodirivale. - Sagradit ćemo ti bogomolju od zlata i srebra – rekoše.- Ne, nego je sagradite od blata kakva je i bila – odgovori on. Oni tako i postupiše.“48

Pouke priče:1. Osim Isa, a.s., za kojeg Kur’an tvrdi da je govorio u

bešici, progovorila su i neka druga djeca potvrđujući na taj način keramete dobrih ljudi.

2. Dobročinstvo prema roditeljima preče je od obavljanja dobrovoljnog namaza.

3. Uzvišeni Allah, dž.š., prima dovu majke za njeno dijete.

48 Muslim.

~ 47 ~


4. Lijepo je prilikom kakve nedaće klanjati dobrovoljni namaz i zamoliti Allaha za podršku i pomoć.

Priča o dijetetu koje je progovorilo dok je dojilo majku

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., kazao sljedeće: “Jedne prilike dok je neko dijete dojilo svoju majku,

naišao je konjanik očaravajućeg izgleda na prelijepom konju. Djetetova majka reče: - Bože moj, učini da moj sin bude poput ovoga!

E

Dijete je pustilo majčinu dojku, okrenulo se prema jahaču, pogledalo ga i reklo: - Bože, nemoj me učiniti poput njega! Zatim se ponovo okrenulo majci i nastavilo dojiti. Nakon toga pored njih su prošli neki ljudi s jednom djevojkom, tukući je.

- Blud si učinila! Ukrala si! – vikali su optužujući je.- Dovoljan mi je Allah! On je najbolji zaštitnik! – govorila je

ona.Vidjevši sve to dječakova majka je rekla: - Bože moj, nemoj

mog sina učiniti da bude poput nje!’ Dječak ostavi dojenje, pogleda djevojku i reče: - Bože moj,

učini da budem poput nje! - Oh, oh – reče majka – prođe naočit čovjek i ja rekoh: ‘Bože

moj, učini da moj sin bude poput ovoga!’, a ti reče: ‘Bože, nemoj me učiniti poput njega!’ A prođoše, evo, s robinjom, sve je tukući i govoreći joj: ‘Blud si učinila! Ukrala si!’, pa ja rekoh: ‘Bože moj, nemoj mog sina učiniti da bude poput nje!’, a ti reče: ‘Bože moj, učini da budem poput nje!’

Dijete odgovori: - Onaj čovjek je bio silnik i ja sam zato rekao: ‘Bože, nemoj

me učiniti poput njega!’, a ova djevojka što joj govore: ‘Blud si počinila!’, nije blud počinila. I govore joj: ‘Ukrala si!’, a nije ukrala.

Zato sam ja rekao:

~ 48 ~


- Bože moj, učini da budem poput nje!’”49

Pouke priče:1. Opijenost sobom je pokuđena i može čovjeka odvesti

u licemjerstvo i nevjerstvo.2. Onaj kome je učinjena nepravda pod Allahovom je

zaštitom. Bog će obespravljenima vratiti njihovo pravo.

3. Ko mnogo uči dove u rahatluku, Allah će mu se odazvati u belaju i nedaći.

Priča o trojici ljudi zarobljenih u pećini

bdullah ibn Omer, r.a., je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je ispričao sljedeće: ‘Zaputala se trojica

ljudi od prijašnjih naroda na daleki put, te ih zateče noć pored jedne pećine. Oni uđoše u nju da prenoće. Međutim, jedna ogromna stijena se odroni i potpuno im zatvori ulaz u pećinu.

A

Oni tada jedan drugom rekoše: - Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, dž.š., da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela što ih učinismo.

Prvi od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i

nikad nisam prije njih nahranio i napojio svoju djecu, porodicu ili sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa sam se zbog toga veoma kasno vratio kući. Kada sam namuzao mlijeka i odnio ga roditeljima zatekao sam ih kako spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam stajao s posudom u ruci i čekao da se sami probude. Tako sam stajao sve do zore, dok su djeca oko mojih nogu

49 Muslim.

~ 49 ~


plakala od gladi. Ujutru su se moji roditelji probudili i popili svoj dio mlijeka.

Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa ulaza pećine!

Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli proći pored nje. Drugi čovjek reče:

- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od svijeta, pa sam poželio s njom biti, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se počeo približavati, ona zaplaka i reče:

- Boj se Allaha, i ne raskidaj bespravno prsten moje nevino-sti!

Na te riječi ja sam se odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!

Stijena se malo pomjeri ali ne toliko da bi mogli izaći. Treći čovjek reče:

- Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je otišao sa posla prije prijema svoje plaće. Ja sam njegovu plaću pošteno uložio, tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena došao je kod mene i zatražio svoju plaću koju je zaradio. Ja sam mu nato odgovorio:

- Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deve, stoka, ovce, robovi, sve je tvoje!On mi nato reče:

- Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom! - Ne izigravam se sa tobom - rekoh mu – zbilja, sve što vidiš,

sve je tvoje. Kada je vidio da se ne šalim on uze svoje blago, a da meni

ništa nije ostavio. Allahu moj, ako sam to učinio isključivo radi Tebe, spasi nas iz ove nevolje koja nas je zadesila!

~ 50 ~


Stijena se tada potpuno pomjeri, pa oni izađoše iz pećine i nastaviše put.“‘50

Pouke priče:1. Dozvoljeno je moliti Allaha pozivajući se na svoja

dobra djela.2. Dobročinstvo prema roditeljima je preče od

dobročinstva prema ostalim članovima porodice.3. Ko ne učini neki grijeh koji je namjeravao učiniti i

odustane od toga ima nagradu kod Uzvišenog Allaha.4. Pokajanje briše učinjene grijehe.5. Strah od Allaha prisutn je u srcu svakog dobrog

muslimana.6. Jedno dobro djelo učinjeno radi Allaha može biti

uzrokom ulaska u Džennet.

Priča o čovjeku koji je naredio da mu spale tijelo poslije smrti

bu Hurejre, r.a., kazuje da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeće: „Bijaše među narodima koji su živjeli prije

vas neki čovjek koji u životu nije učinio ni jedno dobro djelo. Kada mu se primakla smrt, naredio je svojoj porodici:

E- Kada umrem, vi me spalite, a potom jednu polovinu moga

pepela prospite po kopnu, a drugu polovinu po moru, jer, tako mi Boga, ako me se Allah, dž.š., dočepa, kaznit će me kako nikoga prije nije kaznio.

Nakon što je umro, njegova porodica je učinila onako kako im je on ostavio u amanet.


~ 51 ~


Međutim, Allah, dž.š., je zapovjedio kopnu da sakupi ono što je prosuto pepela po njemu, i naredio je moru, pa je i ono sakupilo njegov pepeo. Zatim ga je Allah, dž.š., oživio i upitao ga:

- Zašto si to uradio?- Gospodaru moj, uradio sam to bojeći se Tebe, a Ti to

najbolje znaš – odgovori on.Allah, dž.š., mu je zbog toga oprostio.“51

Pouke priče:1. Strah od Allaha potiče čovjeka da se priprema za

Sudnji dan.2. Allahova milost preovladava Njegovu srdžbu.3. Allah, dž.š., oprostit će grijehe onome kome On hoće.4. Uzvišeni Allah, dž.š., moćan je oživjeti ljude bez

obzira šta oni učinili sa svojim tijelom.5. Uzvišeni Allah, dž.š., razgovarat će s ljudima na

Sudnjem danu.6. Opruka pri smrti je mustehab.

Priča o čovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi

bu Se’id el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Davno prije vas živio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba. On

je odlučio da se pokaje za svoje grijehe, pa je pitao za najučenijeg čovjeka na svijetu. Ljudi su ga uputili na jednog rahiba – isposnika. On ode do spomenutog isposnika i ispriča mu kako je ubio 99 osoba. Nakon toga upitao ga je da li za njega ima oprosta kod Allaha, dž.š. Isposnik mu nato reče da za njega nema oprosta. Čovjek se tada podiže, ubi isposnika i time namiri broj ubijenih na stotinu.

E

Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka. On je otišao kod njega i ispričao mu 51 Buharija i Muslim.

~ 52 ~


da je ubio 100 osoba, a zatim ga upita da li može učiniti tevbu i nadati se oprostu? Učenjak mu reče:

- Svakako. Ko te sprječava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u tom robovanju i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.

Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne.

Meleki milosti rekoše: - On je došao kao pokajnik od grijeha i svojim srcem predan Allahu!

Meleki kazne rekoše: - On nikada nije učinio dobro djelo! Tada ovim melekima priđe treći melek, u ljudskom liku,

kojeg oni uzeše za sudiju. Melek, sudija, reče: - Izmjerite rastojanje između mjesta u kojem je griješio i mjesta u kojem je trebao živjeti u pobožnosti, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.

Kada su premjerili razdaljinu, ustanovili su da se pokajnik nalazio jedan pedalj bliže zemlji u koju se uputio, pa su ga uzeli meleki milosti.”’52

Pouke priče:1. Griješnici ne smiju gubiti nadu u Allahovu milost i

oprost grijeha.2. Allah će oprostiti sve grijehe osim idolopoklonstva.3. Lijepo je da pokajnik napusti mjesto u kojem je činio

grijehe.4. Učenjak je na većem stepenu od pobožnjaka i bolji je

od njega.5. Allahova milost je neograničena i obuhvata sve koji

je traže i za njom žude.6. Djela se cijene prema namjerama. Čovjek će imati

nagradu za dobro djelo koje je namjeravao učiniti, pa makar ga i ne učinio.


~ 53 ~


7. Meleki milosti su zaduženi za duše vjernika, dok su meleki kazne zaduženi za duše nevjernika i griješnika.

Priča o gubavcu, ćelavcu i slijepcu

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeće: “Uzvišeni Allah želio je iskušati trojicu

ljudi iz Benu Israila: gubavca, ćelavca i slijepca, pa im je zbog toga poslao meleka koji će ih iskušati. Došavši gubavcu, melek ga upita: - Šta bi ti najviše volio?

E

- Volio bih imati lijep ten i kožu i da se od mene odstrani guba zbog koje se svijet zgraža – odgovori on.

Melek ga protrlja po koži i s njega spade sva poganština, te on dobi lijep ten i kožu. Nakon toga melek ga upita: - A šta bi volio od imetka?

- Deve – odgovori on. Melek mu tada podari jednu steonu devu i reče mu: - Allah ti dao bereketa u njoj!

Nakon gubavca, melek otiđe ćelavcu, pa mu reče: - Šta bi ti najviše volio?

- Lijepu kosu i da se od mene odstrani ono zbog čega me svijet izbjegava – odgovorio je on. Melek ga protrlja po glavi i on dobi lijepu kosu.

- A šta bi najviše volio od imetka? - upita ga melek- Krave – odgovorio je. Melek mu dade steonu kravu i reče

mu: - Allah ti dao bereketa u njoj!Melek je potom otišao slijepcu i rekao mu: - Šta bi ti najviše volio?- Da mi Allah vrati vid, pa da vidim ljude – odgovori on.

Melek ga potrlja po očima, pa mu Allah vrati vid.- A koji imetak najviše voliš? – upita ga melek.- Ovce – odgovorio je. Melek mu tada dade bremenitu ovcu i

reče: - Allah ti podario bereket u njoj!

~ 54 ~


Kako je vrijeme prolazilo kod prve dvojice su se množile deve i krave, a kod trećeg ovce. Uskoro je prvi imao punu dolinu deva, drugi isto toliko krava, a treći ovaca. Zatim je melek došao gubavcu u liku gubavog čovjeka i rekao mu:

- Ja sam siromah. Sve veze na mom putovanju su prekinute i ja danas nemam nikakvog izlaza, osim uz pomoć Svemogućeg Allaha, a onda tvoju! Molim te, tako ti Onog Koji ti je dao tako lijep ten, kožu i imovinu, daj mi jednu devu da pomoću nje završim putovanje.

- Puno je obaveza preda mnom! – odgovori mu on. Melek mu tada reče: - Kao da te ja odnekud poznajem! Nisi li ti bio gubavac nad kojim se svijet gadio i siromah si bio, pa ti je Allah sve što sada imaš dao!?

- Nikako! Ovo sam ja nasljedio od svojih davnih predaka! – odgovori on.

- Ako si lažov – reče melek – neka te Allah vrati u prijašnje stanje!

I bi tako.Potom je melek otišao ćelavcu u liku ćelavog čovjeka i

kazao mu isto što i prvom, a ovaj mu uzvrati kao i gubavac, pa melek i njemu reče: - Ako si lažov, neka te Allah vrati u prijašnje stanje!

I bi tako.Nakon njih dvojice melek ode slijepcu u liku slijepog

čovjeka i reče mu:- Ja sam siromah. Sve veze na mom putovanju su prekinute,

tako da ja danas nemam nikakvog izlaza, osim uz pomoć Svemogućeg Allaha, a onda tvoju! Molim te, tako ti Onog Koji ti je vid povratio, daj mi jednu ovcu da pomoću nje završim putovanje.

- Ja sam – reče čovjek – bio slijep, pa mi je Allah vratio vid. Stoga, uzmi koliko hoćeš ovaca, a ostavi koliko hoćeš! Allaha mi, danas ti, radi Svevišnjeg Allaha, ništa neću zabraniti.

Melek mu tada reče: - Zadrži svu svoju imovinu. Vi ste bili iskušavani! Ti si zaslužio Allahovo zadovoljstvo, a ona druga dvojica Njegovu srdžbu!53

53 Muslim.

~ 55 ~


Pouke priče:1. Vjernik treba stalno biti zahvalan Allahu, dž.š., na

blagodatima koje uživa jer sve su blagodati dar Uzvišenog Allaha.

2. Zahvala Allahu treba biti još veća onda kada nas On izbavi iz kakve nedaće i nevolje.

3. Dozvoljeno je čovjeku da kaže: “Uz Allahovu pomoć, a onda tvoju.” Međutim, nije dozvoljeno reći: “Uz Allahovu i tvoju pomoć”, jer se na taj način neko poistovjećuje s Allahom.

4. Dobročinstvo vodi Allahovom zadovoljstvu, a nezahvalnost i nepriznavanje Božijih blagodati uzrokuju Allahovu srdžbu i nezadovoljstvo.

5. Tokom života čovjek biva iskušavan sa blagodatima i nedaćama. Na blagodatima treba biti zahvalan, a u nedaćama strpljiv.

6. Grijesi su međusobno povezani i uzrokuju jedan drugog. Škrtost je u ovoj priči odvela gubavca i ćelavca u laž.

7. Malo je zahvalnih ljudi.

Priča o dječaku i sihirbazu

uhejb, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: “Bijaše prije vas vladar koji je imao

nekakvog čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, reče vladaru:S

~ 56 ~


- Ja sam već ostario, pa mi nađi kakva mladića da ga poučim sihiru.

Vladar mu nađe jednog mladića i posla mu ga na poduku. Pored puta kojim je mladić prolazio idući sihirbazu živo je neki pobožnjak. Mladić se svrati kod njega i kad ču njegove riječi osta zadivljen. Nakon toga redovno je svraćao kod pobožnjaka kad god bi išao čarobnjaku koji ga je tukao zbog toga što je kasnio. Jedne prilike mladić se požali pobožnjaku da ga čarobnjak tuče, a ovaj mu reče:

- Kada te bude strah od čarobnjaka, kaži da te zadržala porodica, a kada te je strah porodice, reci im da si se zadržao kod čarobnjaka.

Tako je činio sve dok jednog dana nije naišao na veliku životinju koja je spriječavala prolaz ljudima. On tada u sebi odluči da testira ko je u pravu, čarobnjak ili pobožnjak, pa reče:

- Danas ću saznati ko je bolji, sihirbaz ili pobožnjak. Zatim uze kamen i reče:

- Allahu moj, ako Ti je učenje pobožnjaka draže od onoga čemu me poučava čarobnjak, usmrti ovu životinju da svijet može proći!

Zatim baci kamen, ubi životinju i svijet slobodno poče prolaziti. Kada je obavjestio monaha o onome što je učinio, on mu reče:

- Sinko moj, ti si danas mene nadmašio. Postigao si, kako mi se čini, takav stepen da ćeš biti stavljen na iskušenje, pa ako se to desi, ne kazuj za mene!

Mladić je zatim izliječio slijepca i gubavca, a liječio je svijet i od drugih bolesti. Vladarev savjetnik, koji je bio slijep, ču za to, pa mu donese mnoge poklone i reče: - Sve ovo je za tebe ako me izliječiš!

- Ne liječim ja nikoga. Allah liječi, pa ako ti povjeruješ u Allaha, ja ću Ga u dovi zamoliti, pa će te On izliječiti – reče mladić.

Kraljev savjetnik prihvati vjeru u Allaha, pa ga On izliječi. Nakon toga on ode na prijem kod vladara kao što je i prije išao, a vladar ga upita: - Ko ti je povratio vid?

~ 57 ~


- Moj Gospodar – odgovori on, a vladar nastavi: - Ti kao da imaš nekog drugog gospodara osim mene!?

- I moj i tvoj Gospodar je Allah – reče savjetnik. Kralj ga nakon toga stavi na teške muke sve dok on ne otkri mladića. Nakon toga dovedoše mladića pred vladara koji ga upita: - Sinak moj, tvoj sihr je dostigao takav stepen da s njim liječiš slijepca i gubavca i činiš druga čuda!?

- Ja ne liječim nikoga – odgovori on – jedino Svemogući Allah liječi!

Kralj tada i mladića stavi na muke sve dok on ne prokaza pobožnjaka. I pobožnjaka dovedoše pred kralja koji mu reče:

- Napusti svoju vjeru!On to odbi, a kralj zatraži testeru, pa mu je stavi na razdeljak

kose i raspolovi ga tako da na zemlju padoše dvije polovine. Potom bi doveden kraljev savjetnik, pa i njemu bi rečeno:

- Napusti svoju vjeru! On to odbi, a kralj zatraži testeru, pa mu je stavi na razdeljak

kose i učini s njim isto što i sa savjetnikom. Zatim su pred kralja doveli mladića, pa mu kralj reče:

- Napusti svoju vjeru!On to odbi, a kralj ga predade grupi svojih ljudi rekavši im: - Vodite ga na to i to brdo i popnite se s njim na vrh, pa ga

bacite odozgo ako ne napusti svoju vjeru!Oni ga odvedoše i s njim se uspeše na brdo, a on prouči

dovu: - Moj Allahu, zaštiti me od njih!Brdo zadrhta ispod njih, vojnici svi izginuše, a mladić se

vrati vladaru koji ga upita: - Šta se desilo s vojnicima?- Allah me je zaštitio od njih – odgovori mladić.Kralj ga tada predade drugoj skupini vojnika i reče im: - Vodite ga i ukrcajte ga na čamac, a potom ga, a ko ne

napusti svoju vjeru, bacite u vodu nasred mora!Oni ga odvodoše. Kada su isplovili nasred mora mladić

prouči dovu: - Moj Allahu, zaštiti me od njih!Čamac se tada zaljulja i izvrnu, vojnici se podaviše, a mladić

se vrati vladaru koji ga upita: - Šta se desilo s mojim vojnicima?

~ 58 ~


- Allah me je zaštitio od njih – odgovori mladić, a potom reče: - Nećeš me moći ubiti dok ne postupiš onako kako ti ja kažem.

- Šta treba da uradim? – upita kralj.- Sakupi narod na jednom mjestu i razapni me na kakvo

stablo, zatim uzmi strijelu iz mog tobolca i stavi je u luk, a potom reci: ‘U ime Allaha, mladićevog Gospodara’, a zatim odapni strijelu na mene. Ako tako postupiš, ubit ćeš me – reče mladić.

Kralj sakupi narod na jedno mjesto, sveza mladića za stablo, uze strijelu iz njegovog tobolca, stavi je u hvatište luka i reče: ‘U ime Allaha, mladićevog Gospodara’, a zatim je odape. Strijela pogodi mladića u sljepočnicu, on stavi ruku na ranu i preseli na ahiret. Narod koji je sve to posmatrao povika:

- I mi vjerujemo u mladićevog Gospodara! I mi vjerujemo u mladićevog Gospodara! I mi vjerujemo u mladićevog Gospodara!

Velikaši priđoše kralju i rekoše mu: - Vidi šta si učinio! Zar se ovoga nisi najviše plašio! Tvoja strahovanja evo su se obistinila, svi ljudi povjerovaše u Allaha!

Kralj, bijesan zbog svega što se desilo, naredi da se iskopaju jame na početku svake ulice. Kada su jame bile iskopane, raspališe lomače u njima i kralj reče:

- Ko ne napusti mladićevu vjeru bacite ga u vatru ili neka mu bude rečeno: Sam uđi u nju!

Oni su tako činili s ljudima koji su iskreno povjerovali u Allaha sve dok na red nije došla jedna žena noseći dojenče u zagrljaju, pa se poče kolebati. Međutim, njeno dijete tada progovori i reče joj:

- Izdrži majko, ti si na Pravom putu!”54

Pouke priče:1. Iskušenja prate dobre vjernike. To je Allahov zakon

koji se ne mijenja.2. Vjernik ne treba žuditi za sukobom s neprijeteljem,

ali ako do sukoba dođe treba biti strpljiv i ustrajan.

54 Muslim.

~ 59 ~


3. Lijek za svaku bolest je od Allaha, dž.š.4. U priči je jasna potvrda da su se raniji narodi služili

sihrom, a to je zabranjena nauka. 5. Dozvoljeno je ne reći istinu u situaciji kada će to

spasiti sopstveni ili život nekog drugog.

Priča o iskušenjima ranijih naroda

abbab ibn Ert, r.a., kaže: “Idolopoklonici su nas žestoko proganjali zbog čega smo se mi požalili Božijem Poslaniku,

a.s., dok se on odmarao u hladu Kabe naslonjen na svoj ogrtač. Rekli smo: - Zar nam nećeš zatražiti pomoć od Allaha!? Zar nećeš učiniti dovu za nas!?

H

On reče: - Znajte da se među narodima prije vas dešavalo da uzmu čovjeka kojem bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prerezali njegovu glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kosti odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da promjeni svoju vjeru. Tako mi Allaha, Allah će, uistinu, upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz Sane do Hadremevta, s kraja na kraj Arapskog poluotoka, ne plašeći se nikoga osim Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado. Međutim, vi ste nestrpljivi!’”55

Pouke priče:1. Iskušenja prate dobre vjernike. To je Allahov zakon

koji se ne mijenja.2. Nevjernici nemaju milosti prema vjernicima.3. Sabur je najljepše svojstvo kojim se neko može

okititi.4. Sljedbenici vjerovjesnika stavljani su na kušnje

poput vjerovjesnika koje su slijedili.55 Buharija.

~ 60 ~


5. Postojanost i istrajnost u vjerovanju veličanstveno je dobro djelo koje je bolje od korištenja olakšavajućih okolnosti.

6. Svaki čovjek je stavljen na kušnju shodno stepenu vjerovanja. Najveća iskušenja imali su vjerovjesnici, zatim njima slični itd.

7. Pravi put je popločan iskušenjima, nedaćama i nevoljama kojima se osnažuje vjera u srcu.

Priča o griješniku koji se kaje za svoje grijehe

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: “Neki je čovjek učinio grijeh, pa je

rekao: E

- Gospodaru moj, pogriješio sam! Molim Te oprosti mi!Njegov Gospodar reče: - Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji

kažnjava zbog njih. Oprostio sam Svom robu.Prošlo je nakon toga neko vrijeme, pa je čovjek opet počinio

grijeh. On se ponovo obratio svom Gospodaru i rekao: - Gospodaru moj, opet sam pogriješio! Molim Te da mi

oprostiš grijehe!Uzvišeni Allah kaže: - Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji

kažnjava zbog njih. Oprostio sam Svom robu.Čovjek je i po treći put učinio grijeh i ponovo se pokajao

zbog njega. Uzvišeni Allah je tada rekao:- Moj rob zna da ima Gospodara Koji prašta grijehe i Koji

kažnjava zbog njih. Oprostio sam Svom robu. Radi šta hoćeš, Ja sam ti, već oprostio.”56

56 Tj. Sve dok poslije grijeha tražiš oprost. Buharija i Muslim.

~ 61 ~


Pouke priče: 1. Priča potvrđuje ispravno stajalište sljedbenika

islama. Allah će oprostiti grijehe čovjeku koji se kaje za njih, pa makar učinio grijeh i hiljadu puta.

2. Vjernik će imati veliku nagradu zbog istigfara, traženja oprosta od Allaha.

3. Allahova milost preovladava Njegovu srdžbu.4. Grijehe može oprostiti i poništiti samo Allah, dž.š. 5. Ovaj način tevbe, u kojoj rob priznaje da je učinio

grijeh i da ima Gospodara Koji prašta grijehe i koji će za njih kazniti, najbolji je način.

Priča o čovjeku koji je napojio žednog psa

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: “Bijaše prije vas neki čovjek koji je na

putovanju jako ožednio. Idući tako naišao je na bunar, spustio se u njega i ugasio žeđ. Kada je izašao iz bunara, ugledao je nekog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Vidjevši to, čovjek u sebi reče:

E

- Ovaj pas je ožednio kao što sam i ja bio ožednio.Zatim je ponovo sišao u bunar, zagrabio vode svojom

obućom, iznio je van držeći je u zubima i napojio psa. Allah, dž.š., mu je zahvalio na tome i oprostio mu grijehe.”

Kada su čuli ovu priču, ashabi rekoše: - Allahov Poslaniče, zar za dobročinstvo učinjeno prema

životinjama imamo nagradu?- Za sve živo sleduje nagrada – odgovori Allahov Poslanik,

a.s.”57

Pouke priče:


~ 62 ~


1. Vjernik će biti nagrađen za dobročinstvo prema životinjama.

2. Ne treba potcjenjivati ni najmanje dobro djelo.3. Milostivi će se smilovati milostivima.4. Smilujte se onima što su na Zemlji, smilovat će vam

se Onaj iznad neba.5. Poželjno je činiti dobročinstvo ljudima bez obzira da

li su muslimani ili ne. Ako je ovakva nagrada za dobročinstvo prema psu, kakva je tek nagrada za dobročinstvo prema čovjeku.

6. Allahova milost je neograničena.

Priča o Davudu, a.s., i meleku smrti

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: „Davud, a.s., je bio tako

ljubomoran čovjek, da bi, kada bi izlazio iz kuće zaključavo sva vrata kako niko ne bi mogao ući njegovoj porodici dok se on ne vrati.

EJednog dana izašao je napolje zaključavši prije toga sva

vrata. Jedna od njegovih žena, dok je prolazila kućom ugleda nekog čovjeka kako stoji nasred kuće. Vidjevši ga, ona upita ukućane:

- Kako je ovaj čovjek ušao kad je kuća zaključana? Tako mi Allaha, osramotit ćemo se pred Davudom!

Kada se Davud, a.s., vratio i ugledao onog čovjeka kako stoji nasred kuće, upita ga:

- Ko si ti?- Onaj koji se ne boji vladara i za kojeg ni jedna vrata nisu

zaključana. – odgovori on. - Onda si ti, tako mi Allaha, melek smrti, pa bujrum, odazi-

vam se Allahovom naređenju.Melek smrti mu je zatim uzeo dušu. Davud, a.s., je poslije

toga okupan, umotan u ćefine. Kada je sve bilo spremno za dženazu Sunce je jako obasjalo njegovo tijelo, pa je Sulejman, a.s., naredio

~ 63 ~


pticama da mu prave hlad. One su poslušale i napravile mu hlad sve dok ga zemlja nije prekrila. Nakon toga Sulejman, a.s., je naredio pticama da sakupe krila.“

Ebu Hurejre kaže: „Allahov Poslanik, a.s., počeo je pokazivati rukama kako su to ptice radile. Toga dana bilo je najviše ptica dugih krila.“58

Pouke priče:1. Smrt dolazi iznenada.2. Vrijeme smrti ne može se ubrzati, niti odgoditi.3. Meleka smrti ne mogu zaustaviti zaključana vrata, ni

vlast vladara.4. Sulejman, a.s., imao je vlast nad ljudima, džinima i

pticama.5. Melek se može ljudima pokazati u liku čovjeka.

Priča o isra i miradžu

nes ibn Malik, r.a., prenosi da im je jedne prilike Vjerovjesnik, a.s., ispričao šta je sve doživio na miradžu. Tada je rekao:

„Doveden mi je burak. To je bijela životinja, nešto veća od magarca, a manja od mazge. Burak korača brzinom pogleda. Smjestio sam se, pa me je nosio dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Životinju sam privezao za halku za koju su privezivali i ostali vjerovjesnici. Ušao u Bejtul-makdis, klanjao dva rekata, a potom izašao.

E

Džibril mi je ponudio jednu posudu s vinom, a drugu s mlijekom. Odabrao sam mlijeko, a on mi reče:

- Odabrao si fitret, prirodnu vjeru - islam.Zatim sam uzdignut ka dunjalučkom nebu. Džibril je tražio

da se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.

58 Ahmed.

~ 64 ~


- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Adem, a.s., koji mi

izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.Zatim samo uzdignuti ka drugom nebu. Džibril je tražio da

se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada nam je otvoreno, a kad tamo dva tečića: Isa i Jahja,

a.s., koji mi izraziše dobrodošlicu i poželješe svako dobro.Zatim smo uzdignuti ka trećem nebu. Džibril je tražio da se

otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Jusuf, a.s., koji mi

izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.Zatim smo uzdignuti ka četvrtom nebu. Džibril je tražio da

se otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Idris, a.s., koji mi izrazi

dobrodošlicu i poželje svako dobro.Zatim smo uzdignuti ka petom nebu. Džibril je tražio da se

otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.

~ 65 ~


- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Harun, a.s., koji mi

izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.Zatim smo uzdignuti ka šestom nebu. Džibril je tražio da se

otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Musa, a.s., koji mi

izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.Zatim smo uzdignuti ka sedmom nebu. Džibril je tražio da se

otvori, pa mu je rečeno: - Ko je to?- Džibril – odgovorio je.- A ko je s tobom? – ponovo upita glas.- Muhammed – odgovori Džibril.- Zar mu je već dato poslanstvo? – upita glas.- Da, dato mu je poslanstvo – odgovori Džibril. Tada su se otvorila vrata, a kad tamo Ibrahim, a.s., naslonjen

na Bejtul-m’amur - Kabu meleka, u koju svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka koji se više ne vraćaju. On mi, također, izrazi dobrodošlicu i poželje svako dobro.

Zatim sam došao do Sidretul-muntehaa čije lišće bijaše poput ušiju od slona, a plodovi kao zemljani vrčevi. S obzirom da je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, niko od Allahovih stvorenja nije u stanju da opiše njenu ljepotu.

Tada mi je Allah, dž.š., objavio ono što mi je objavio i stavio mi u dužnost pedeset namaza tokom dana i noći.

Kada sam prilikom spuštanja došao do Musa, a.s., on me upita: - Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvom ummetu?

- Pedeset namaza u toku dana i noći – odgovorio sam.

~ 66 ~


- Vrati se svome Gospodaru i zamoli Ga da olakša tvom ummetu, jer oni to neće moći izdržati. Ovo ti govorim na osnovu vlastitog iskustva s Izraećanima – reče Musa.Vratio sam se svom Gospodaru i rekao mu:

- Gospodaru moj, olakšaj mom ummetu!On mi je umanjio za pet namaza. Kada sam ponovo došao do

Musa, a.s., on me upita: - Šta si uradio?- Mom ummetu je umanjeno za pet namaza – odgovorio

sam.- Tvoj ummet neće to moći podnijeti. Vrati se svome Gospo-

daru i zamoli ga da ti olakša – reče Musa.- Pa sam se – veli Muhammed, a.s., - neprestano vraćao

svome Gospodaru i molio ga da mi olakša, a On mi je olakšavao po pet namaza sve dok mi, na kraju, ne reče:

- Muhammede, to je pet namaza u toku dana noći. Za svaki namaz računat će se po deset, što je ukupno pedeset namaza. Ko naumi uraditi kakvo dobro djelo, pa ga ne uradi upisat će mu se kao da ga je uradio. A ko naumi uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, neće mu se upisati ništa, a ako ga uradi, upisat će mu se jedno loše djelo.

- Zatim sam se – veli Allahov Poslanik, a.s., - spustio do Musaa i obavijestio ga, a on mi ponovo reče:

- Vrati se svome Gospodaru i zamoli ga da olakša tvom ummetu, jer oni to neće moći izdržati.

- Vraćao sam se dok se nisam zastidio – reče Muhammed, a.s.“59

Pouke priče: 1. Isra i miradž je mudžiza Allahovog Poslanika,

a.s.2. Burak je jedno od raznovrsnih Allahovih

stvorenja čije postojanje je za nas skriveno.3. Islam je vjera svih vjerovjesnika, a njihov imam

je Muhammed, a.s.

59 Ahmed.

~ 67 ~


4. Vjerovanje svih vjerovjesnika je isto, različiti su zakoni vrijedili u različitim vremenima.

5. Muhammed, a.s., je vođa svih vjerovjesnika, a njegov ummet je najbolji ummet.

6. Mustehab je odabirati bijelu boju onda kada smo u mogućnosti birati.

7. Sidretul-munteha je veličanstven i njegovu ljepotu zna samo Allah, dž.š.

8. Mesdžidul-aksa je prva kibla muslimana, druga po starosti džamija na Zemlji i treći harem u islamu.

9. Namaz je stub islama. 10. Nema razlike između pet propisanih namaza. Svi

su obavezni.11. Ko klanja pet dnevnih namaza kao da je klanjao

pedeset namaza.

Šta je sve Vjerovjesnik, a.s., vidio na miradžu

jerovjesnik, a.s., je u noći u kojoj je obavio miradž prošao pored skupine ljudi koji isti dan i siju i žanju; čim požanju,

stanje se vrati kako je i bilo. Upitao je Džibrila: - Ko su ti ljudi?V

- To su borci na Allahovom putu. Nagrada za dobro djelo uvećava se do sedam stotina puta. Allah, dž.š., im daje dobit od onoga što su uložili na Njegovom putu, a Allah, dž.š., je najbolji opskrbitelj – odgovori Džibril.

Zatim je Muhammed, a.s., prošao pored skupine ljudi čije glave se lupaju kamenjem, a kada im se glave razbiju, povrate se u prvobitno stanje, a da im to nimalo kaznu ne ublažuje. Upitao je Džibrila: - Ko su ovi?

- To su oni kojima je bilo teško obavljati propisane namaze – odgovori Džibril. Zatim je prošao pored skupine ljudi obilježenih sprijeda i straga. Izgone ih na pašu kao što se stoka izgoni, a ispaša

~ 68 ~


im je bodljikavo trnje, Zekkum drvo i užareno džehennemsko kamenje. Kada je Džibrila upitao ko su oni, on mu je odgovorio:

- To su oni koji od svoje imovine nisu davali zekat, a Allah, dž.š., im nije učinio nepravdu, niti je tvoj Gospodar nepravedan prema Svojim robovima.

Zatim je Allahov Poslanik, a.s., prošao pored skupine ljudi pred kojima je u jednom kazanu bilo skuhano i lijepo jelo, a u drugom neskuhano i odvratno meso. Oni su ostavljali skuhano i ukusno, a jeli neskuhano i pokvareno jelo. Upitao je Džibrila o njima, a on mu odgovori:

- To su muškarci iz tvog ummeta koji su imali lijepe, zakonite supruge, ali su noću odlazili i jutro dočekivali kod pokvarenih žena. S njima su i žene koje su imale dobre, zakonite muževe, koje su one ostavljale, a noći provodile i jutro dočekivale kod pokvarenih muškaraca.“60

Pouke priče: 1. Džihad je najvrijednije djelo. Samo Allah, dž.š., zna

kakva je nagrada pripremljena za borce na Njegovom putu. U ovom predanju spomenut je dio nagrade.

2. Namaz je temelj islama. Ovo predanje je žestoko upozorenje onima koji ga ne obavljaju zbog lijenosti.

3. Onih koji ne daju propisani zekat bit će žestoko kažnjeni ako im Allah ne oprosti.

4. Opis kazne za prebljubnike i preljubnice.

Priča o tome kako će muslimani zauzeti Carigrad

bu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., jedne prilike ispričao sljedeću priču: „Smak svijeta neće nastupiti dok

Bizantijci ne dođu u El-A’mak ili u Dabek.61 U susret će im izaći E60 Taberani.

~ 69 ~


vojska iz Medine, sastavljena od, u to vrijeme, najboljih ljudi na cijelom svijetu. Kada se postroje u bojne redove Bizantijci će im reći:

- Oslobodite put između nas i onih koji su iz naših redova prebjegli vama da bismo se s njima borili!

- Ne, tako nam Boga, mi nećemo osloboditi put između vas i naše braće – reći će muslimani.

Nakon toga između njih će otpočeti bitka. U toj bici trećina muslimana će pobjeći. Njima Allah, dž.š., neće oprostiti. Druga trećina će poginuti, i oni kod Allaha spadaju u najbolje šehide. Treća trećina će pobijediti i oni nikada neće biti zavedeni. Oni će zauzeti Carigrad. Dok budu dijelili plijen, nakon što okače svoje sablje o maslinu, među njima će se pojaviti šejtan i povikati:

- Lažni Mesih je ostao iza vas u vašim porodicama!Oni će krenuti protiv njega, međutim to će biti lažna uzbuna,

Ali, kada stignu u Šam, on će se stvarno pojaviti i dok se oni budu spremali za bitku s njim, postrojavajući se u redove, bit će proučen ikamet za namaz. Tada će se s neba spustiti Isa, a.s., sin Merjemin, i on će im biti imam. Kada ga Allahov neprijatelj, lažni Mesih ugleda, počet će se topiti poput soli u vodi. Kad bi ga tako ostavio on bi se u potpunosti istopio. Međutim, Allah, dž.š., će ga ubiti Isaovom rukom, a Isa će im pokazati njegovu krv na svom koplju.“62

Pouke priče:1. Ovaj hadis govori o događajima koji će se desiti u

budućnosti.2. Pred Kijametski dan pojavit će se Dedžal koji će

ljude zavoditi s Pravog puta.3. Isa, a.s., će se pojaviti pred Kijametski dan i ubiti

Dedžala.

61 Mjesta u blizini Halepa u Siriji.62 Muslim.

~ 70 ~


Priča o Dedžalu

evas ibn Sem’an, r.a., kaže: „Jednog jutra Allahov Poslanik, a.s., pričao nam je o Dedžalu, sad tiho, sad glasno, kazujući o

njemu tako da smo pomišljali kako je on tu među stablima palmi. Kada smo kasnije otišli od njega, on je primjetio naš stah i brigu i upitao nas:

N

- Šta vam je?- Božiji Poslaniče, jutros si nam govorio o Dedžalu

spominjući ga sad tiho, sad glasno tako da smo pomislili da se on krije među stablima palmi – odgovorili smo. Božiji Poslanik, a.s., reče:

- Za vas se više bojim nekih drugih stvari nego Dedžala. Ako se on pojavi dok sam ja među vama, ja ću se sam obračunati s njim, a ako se pojavi kada ja ne budem s vama, onda se svako od vas mora sam za sebe boriti, a Allah, dž.š., će pomoći svakog muslimana poslije mene. Dedžal je mladić, kratke kovrđave kose, ćorav na jedno oko. Meni liči na Abduluzza ibn Katanu. Ako neko od vas doživi da ga vidi, neka uči prve ajete sure El-Kehf. On će se pojaviti na putu između Šama i Iraka, te posijati smutnju lijevo i desno. Božiji robovi, budite čvrsti, nemojte se pokolebati!

- Božiji Poslaniče, koliko dugo će on ostati na zemlji? – upitali smo.

- Četerdeset dana, od kojih će jedan dan biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a ostali dani će mu biti kao i ovi vaši - odgovorio je.Upitali smo: - Božiji Poslaniče, za dan koji kažeš da će biti kao godina, hoće li nam biti dovoljno da klanjamo pet namaza?

- Ne, nego ćete morati računati sate, te tako klanjati namaze – odgovorio je.

- Božiji Poslaniče – pitali smo dalje – kojom će se brzinom kretati po Zemlji?

On reče:

~ 71 ~


- Kao kišni oblak nošen vjetrom. On će doći nekom narodu i pozvati ih da krivo vjeruju i taj narod će mu povjerovati i odazvati mu se. Naredit će nebu da pusti kišu i kiša će padati. Naredit će zemlji da podari plodove i ona će to učiniti. Poslije ispaše njihova stoka će im se vraćati debela, krupnih slabina i davat će obilno mlijeko.

Zatim će doći drugom narodu i tražiti od njih da ga slijede, ali oni će to odbiti. On će ih napustiti, a njih će zbog toga što ga ne slijede zadesiti neplodnost tako da će ostati bez igdje ičega. Zatim će proći kroz napušteno mjesto i reći zemlji: - Izbaci svoje blago! I blago će navrijeti iz zemlje poput rojeva pčela.

Potom će pozvati nekog punačkog mladića, udarit će ga sabljom i presjeći na dva dijela, a djelove tijela razmaknuti na domet luka. Zatim će ga pozvati, a mladić će mu pohitati ozarenog i nasmijanog lica.

Tada će Allah, dž.š., poslati Isa, a.s., sina Merjeminog. On će se spustiti kod bijele munare u istočnom Damasku, obučen u odjeću boje šafrana i sa rukama na krilima dva meleka. Kada sagne svoju glavu, s nje će prosipati kapi poput bisernih zrna. Svaki nevjernik koji osjeti miris njegovog daha umrijet će, a njegov dah će dosezati donde dokle bude dosezao njegov pogled.

On će progoniti Dedžala sve dok ga ne stigne kod kapije Ludda63 gdje će ga ubiti. Potom će Isa, sin Merjemin doći narodu koji je Allah, dž.š., zaštitio od Dedžala i potrati im lica i izvijestiti ih o njihovom položaju u Džennetu. Tada će Allah, dž.š., objaviti Isau:

- Poslao sam neke Svoje robove s kojima se niko ne može boriti, pa zbog toga povedi robove Moje i sklonite se na planinu Tur!

Zatim će Allah, dž.š., pustiti Je’džudž i Me’džudž i oni će preplaviti Zemlju sa svake strane. Prvi od njih će proći kraj Taberijaskog jezera i popiti vodu koja je u njemu, a kada zadnji od njih dođu reći će:

- Kao da je ovdje nekad bilo vode.

63 Mjesto na zapadnoj strani Jerusalema.

~ 72 ~


Allahov Vjerovjesnik, Isa, a.s., i vjernici bit će pod opsadom sve dok ne budu u takvoj nestašici da će nekome od njih goveđa glava biti draža nego nekome od vas danas stotinu zlatnika.

Tada će se oni moliti Allahu, pa će Allah, dž.š., dati da neki crvi napadnu vratove Je’džudža i Me’džudža od čega će oni brzo pomrijeti. Isa, a.s., i vjernici će tada sići s planine i zateći njihove smrdljive leševe na svakom koraku.

Zbog nepodnošljivog smrada molit će Allaha da ih spasi, pa će Allah, dž.š., poslati jata lešinara koji će pokupiti leševe i odnijeti ih kuda im Allah, dž.š., naredi. Zatim će Allah, dž.š., dati obilnu kišu poslije koje neće ni jedan dio Zemlje ostati suh i s njom očistiti svaku pogan s lica Zemlje tako da će se sijati kao ogledalo. Zatim će Zemlji biti naređeno:

- Počni ponovo davati svoj urod i blagodati. U to vrijeme grupa ljudi će moći jesti jedan nar i sijediti u

hladu njegove kore, tako će biti velik; jedna kamila davat će toliko mlijeka da će se grupa ljudi moći napiti; jedna krava davat će mlijeka tako da će ga biti dovoljno za jedno pleme; jedna ovca će davati toliko mlijeka da će moći biti za jednu porodicu.

Nakon toga Allah, dž.š., će poslati prijatan vjetar koji će rashlađivati čak i ispod pazuha. Od tog vjetra će svaki vjernik i musliman umrijeti.

Tada će najgori ljudi ostati na Zemlji. Oni će spolno općiti jedni s drugima kao magarci i nad njima će se zbiti Smak svijeta.“64

Pouke priče: 1. Pojava Dedžala jedan je od velikih predznaka

Kijametskog dana, o čemu svjedoče brojna ispravna predanja.

2. Karakteristike Dedžala su: među očima mu piše nevjernik; ćorav je u jedno oko; u desnom oku nalazi se crna mrlja; ni jedno mjesto na Zemlji neće ostati sigurno od njegovog zla osim Meke i

64 Muslim.

~ 73 ~


Medine; meleki će čuvati prilaze ovim svetim gradovima tako da Dedžal neće moći ući u njih.

3. Isa, a.s., je također jedan od velikih predznaka Kijametskog dana.

4. Isa, a.s., će se pojavit u Damasku i progonit će Dedžala dok ga ne ubije.

5. Je’džudž i Me’džudž će se pojaviti nakon toga.6. Kijametski dan će doživjeti samo najgori ljudi.

Priča o Ibn Sajjadu65

bdullah ibn Omer prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., jedne prilike otišao sa Omerom, r.a., i još nekim ljudima do Ibn

Sajjada. Zatekli su ga kod tvrđave Benu Megala kako se igra s nekom djecom, jer je tada bio blizu punoljetstva. Ibn Sajjad nije primjetio da mu se neko približava sve dok ga Božiji Poslanik, a.s., nije kucnuo rukom po ramenu. Vjerovjesnik, a.s., ga upita: - Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?

A

Ibn Sajjad ga pogleda i reče: - Ja svjedočim da si ti Poslanik onih koji ne znaju da čitaju i pišu.

Onda on upita Muhammeda, a.s.: - A da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?

Muhammed, a.s., to zanjeka i reče: - Ja vjerujem u Allaha i Njegove poslanike. Božiji Poslanik, a.s., reče: – Šta vidiš?

Ibn Sajjad reče:- Nekada mi dođe iskrena osoba, a nekada lažov.

- Tebi su se stvari zbrkale – reče Muhammed, a.s., a zatim dodade: - Doista sam od tebe nešto skrio.

Ibn Sajjad reče: - To je dim.Tada mu Vjerovjesnik, a.s., reče: - Gubi se! Ne možeš preći

granicu svojih mogućnosti.

65 Dječaku koji je Poslanika, a.s., podsjećao na Dedžala.

~ 74 ~


- Božiji Poslaniče, dozvoli mi da mu odrubim glavu! – upita Omer.

- Ako je on doista Dedžal, ti ga nećeš moći savladati, a ako nije, onda ti nećeš imati nikakve koristi od njegove smrti – reče Allahov Poslanik, a.s.“66

Pouke priče:1. Ibn Sajjad nije bio Dedžal jer je živo u Medini, a

Dedžalu je zabranjen ulazak u Medinu.2. Allahov Poslanik, a.s., sumnjao je da je on Dedžal

dok nije saznao da Dedžal neće moći ući u Meku i Medinu.

3. Poslanik, a.s., je zabranio Omeru da ga ubije zbog toga što je on bio pod zaštitom islamske države.

Priča o šefaatu

bu Hurejre, r.a., kazuje: „Jedne prilike bili smo sa Allahovim Poslanikom na gozbi. Božiji Poslanik, a.s., volio je plećku, pa

kada mu je dadoše, on je zagrize i reče: E

- Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. A znate li zbog čega? Allah, dž.š., će sakupiti prijašnje i kasnije narode na jednom mjestu, tako da će ih jedan čovjek moći pregledati i dozvati. Sunce će se nisko spustiti, a ljudi će zapasti u nesnošljivu muku i brigu. Tada će povikati: - Zar ne vidite u šta ste zapali i šta vas je zadesilo? Zar nećete tražiti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?

Zatim će reći jedni drugima: - Potražite Adema, a.s., našeg oca!

Doći će Ademu, a.s., i reći mu: - Ti si otac čovječanstva. Allah, dž.š., stvorio te je Svojom rukom, u tebe je udahnuo život, naredio je melekima da ti učine sedždu i u Džennetu te nastanio, pa

66 Muslim.

~ 75 ~


zuauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u kakvoj smo muci i šta nas je snašlo?

On će reći: - Allah, dž.š., se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Zabranio mi je da se približim drvetu, a ja sam prekršio Njegovu zabranu. Ah moje brige, moje brige, moje brige! Idite nekom drugom! Idite Nuhu!

Oni će otići Nuhu, a.s., i reći mu: - O Nuhu, ti si prvi poslanik na Zemlji. Allah, dž.š., te je nazvao zahvalnim robom, pa zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš našu muku i šta nas je zadesilo?

Nuh, a.s., će im reći: - Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Dovu sam učio, pa sam prokleo svoj narod. Ah moje brige, moje brige, moje brige! Idite nekom drugom! Idite Ibrahimu!

Nakon toga ljudi će otići Ibrahimu, a.s., i reći mu: - Ti si Allahov Poslanik i Njegov prijatelj na Zemlji. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš naš jad i šta nas je snašlo?

Ibrahim, a.s., će reći: - Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ja sam za života tri puta preneseno istinu govorio. Ah moje brige, moje brige, moje brige! Idite nekom drugom! Idite Musau!

Kada dođu Musa, a.s., reći će mu: - Ti si Allahov Poslanik. Odlikovao te je nad ostalim ljudima poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš našu muku i šta nas je zadesilo?

Musa, a.s., će reći: - Allah, dž.š., se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ubio sam čovjeka, a to mi nije bilo naređeno! Ah moje brige, moje brige, moje brige! Idite nekom drugom! Idite Isau!

Ljudi će doći Isa, a.s., i reći mu: - O Isa, ti si Allahov Poslanik i Njegova Riječ kojom je On udahnuo život u Merjemu. Iz bešike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u kakvu smo muku i jad zapali?

~ 76 ~


Isa, a.s., će reći: - Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ah moje brige, moje brige, moje brige! Idite nekom drugom! Idite Muhammedu!

- Ljudi će tada doći meni – veli Muhammed, a.s., i reći mi:- O Muhammede! Ti si Allahov Poslanik i Pečat vjerovjesnika! Allah, dž.š., ti je oprostio sve grijehe. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš šta nas je zadesilo?

Ja ću tada doći ispod Arša i pasti na sedždu pred Uzvišenim Gospodarom. On će me nadahnuti zahvalom i pohvalom kojom nikada prije nikoga nije nadahnuo, i reći mi:

- Muhammede, podigni glavu! Zamoli, dat će ti se! Zauzimaj se, tvoje zauzimanje će biti primljeno!

- Ja ću tada podignuti glavu – veli Allahov Poslanik i reći: - Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!

- Muhammede – reći će mi – uvedi iz svog ummeta u Džennet na desna vrata one koji neće polagati račun, a na druga vrata će, zajedno s drugim narodima, ulaziti preostali dio tvog ummeta.

- Tako mi Allaha, u Čijoj Ruci je moja duša, džennaetska vrata široka su koliko je razdaljina od Meke do Hedžera67, ili koliko je od Meke do Busre68.“69

Pouke priče: 1. Na Sudnjem danu niko, pa čak ni Božiji poslanici,

nisu sigurni od Allahove srdžbe i Njegove kazne.2. Kao što je to u priči o raspravi između Musa, a.s., i

Adema, a.s., kazano Božiji poslanici su bezgriješni u stvarima vjere, ali su ljudi koji su potčinjeni Allahovoj odredbi.

3. Muhammed, a.s., je prvak vjerovjesnika i prvi čovjek koji će se na Sudnjem danu obratiti Allahu, dž.š..

4. Ummet Muhammeda, a.s., je najbolji ummet.

67 Mjesto u Bahrejnu.68 Mjesto u Siriji.69 Buharija i Muslim.

~ 77 ~


O viđenju Uzvišenog Allaha

bu Hurejre, r.a., kazuje da su neki ljudi upitali Allahovog Poslanika, a.s., o tome da li će moći vidjeti svoga Gospodara na

Sudnjem danu, pa im je on odgovorio: - Da li se sporite oko viđenja Mjeseca u fazi uštapa?

E- Ne, Allahov Poslaniče – odgovorili su.- A Sunca koje nije skriveno iza oblaka? – on ponovo upita.- Ne – odgovorili su.Poslanik, a.s., tada reče: - Tako ćete vidjeti Allaha. On će

sakupiti ljude na Sudnjem danu i kazati im:- Neka svako slijedi ono što je prije obožavao!Onaj ko je obožavao Sunce, slijedit će ga; ko se klanjao

Mjesecu, slijedit će ga; onaj ko je obožavao šejtana, slijedit će ga. Ostat će ovaj ummet, a među njima i licemjeri. Allah, dž.š., će se licemjerima pokazati u liku koji je različit od onoga koji je njima poznat i obratiti im se riječima: - Ja sam vaš Gospodar.

Oni će reći: - Utječemo se Allahu od tebe. Mi ne idemo odavde dok nam ne dođe naš Gospodar, a kada se pojavi mi ćemo ga prepoznati.

Poslije toga Allah, dž.š., će im se pokazati u liku koji je njima poznat i obratiti im se riječima: - Ja sam vaš Gospodar – a oni će potvrditi:

- Ti si naš Gospodar – reći će, i slijedit će Ga. Tada će se postaviti Sirat–ćuprija iznad Džehennema. Ja i

moj ummet bit ćemo prvi koji će preći preko njega. Toga dana samo će poslanici govoriti, a njihove dove su: - Allahu naš, spasi nas! Spašavaj!

U Džehennemu su gvozdene kuke poput trnja drveta sa’dan. Da li ste vidjeli drvo sa’dan?

- Jesmo, Allahov Poslaniče – odgovorili su.

~ 78 ~


Kuke su, dakle, slične trnju sa’dan, a sam Allah, dž.š., zna kolika je njihova veličina. Njima će ljudi biti uzimani prema djelima. Tako će neki vjernici ostati na Sirat–ćupriji zahvaljujući svojim djelima, dok će drugi biti uhvaćeni, pa na kraju izbavljeni.

Kada Allah, dž.š., okonča suđenje ljudima i kada milošću Svojom htjedne iz Vatre izbaviti one koje želi izbaviti, naredit će melekima da iz Vatre izvade one koji nisu bili idolopoklonici, i kojima se želi smilovati. Oni koji su vjerovali da nema drugog boga osim Allaha bit će prepoznatljivi po tragovima na licu od padanja na sedždu. Vatra će pržiti sve na čovjeku osim tragova sedžde, jer će Allah, dž.š., zabraniti Vatri da to mjesto prži.

Na one koji budu iz Vatre izvađeni bit će saljevena voda života i oni će iz nje nicati kao što sjemenka klije u riječnom nanosu.

Prije potpunog okončanja suđenja ostat će jedan čovjek okrenut licem prema Vatri. To je posljednji stanovnik Dženneta i posljednji koji će ući u njega. Taj čovjek će reći: - Gospodaru moj, okreni moje lice od džehennemske vatre! Njezin dah me unakazio, a vrelina tijelo spržila.

On će tako neko vrijeme moliti Allaha i Allah, dž.š., će mu se odazvati: - Hoćeš li, ako ti udovoljim, biti zadovoljan i nećeš tražiti ništa više od toga?

- Neću tražiti ništa drugo – odgovori čovjek, i poče Allahu davati zavjete, nakon čega će Allah, dž.š., njegovo lice okrenuti od Vatre.

Kada ugleda Džennet čovjek će zašutjeti neko vrijeme, a onda će zavapiti moleći Allaha: - Gospodaru moj, približi me vratima Dženneta!

- Zar Mi nisi obećao da nećeš ništa više tražiti od onog što sam ti već dao!? Jadan li si. O čovječe! Kako si vjeroloman!- reći će Allah, dž.š.

- O Gospodaru moj – zavapi čovjek, a onda poče moliti Allaha sve dok mu Allah, dž.š., ne kaže: - Hoćeš li, ako ti udovoljim, poželjeti išta više od onoga što sam ti već dao?

- Tako mi Tvoje veličine, neću – reći će čovjek

~ 79 ~


Njegov Gospodar će mu tada dati ono što je obećao, te ga približiti vratima Dženneta. Kad se nađe na džennetskim vratima, Džennet će mu se širom pokazati i otvoriti u svoj svojoj ljepoti i on će, kad ugleda sve dobrote njegove i radosti, zašutjeti neko vrijeme, a onda će početi moliti: - Gospodaru moj, uvedi me u Džennet!

Allah, dž.š., će mu kazati: - Zar mi nisi dao obećanje svoje da nećeš tražiti ništa drugo osim ono što sam ti dao!? Jadan li si ti, kako si nepovjerljiv!

- Gospodaru moj, ne želim biti najnesretniji rob Tvoj – pa će nastaviti moliti Allaha sve dok mu se On ne nasmije. Kada mu se Allah, dž.š., nasmije, kazat će mu: - Uđi u Džennet!

A kada uđe, Allah, dž.š., će mu reći: - Traži od Mene šta hoćeš!

On će tada moliti svog Gospodara i želje mu kazivati, a Allah, dž.š., će ga podsticati na ovo i ono sve dok mu ne ponestane želja. Zatim će mu Allah, dž.š., kazati:

- Dobit ćeš sve to....“70

Pouke priče: 1. Vjernici će vidjeti Uzvišenog Allaha na Sudnjem

danu.2. Sirat-ćuprija je istina.3. Svako će na Sudnjem danu slijediti božanstvo koje je

je obožavao na ovom svijetu.4. Griješni ljudi koji su vjerovali u Allaha provest će

neko vrijeme u Vatri, a potom će Allah, dž.š., iz nje izvesti sve one koji su imali i trun imana u svojim srcima.

5. Sretan je onaj ko izađe iz Vatre, pa makar bio posljednji čovjek kojem će to biti omogućeno.

70 Muslim.

~ 80 ~


Allah, dž.š., je od svih darežljivih najdarežljivi

a Sudnjem danu bit će doveden neki čovjek čija će dobra djela na Vagi biti ista kao i njegova loša djela. Bit će mu potrebno

jedno dobro djelo da bi mu dobra djela pretegla na Mizanu, a da bi ušao u Džennet. Iz milosti prema njemu Allah, dž.š., će reći: - Idi i raspitaj se kod ljudi ima li ti ko dati jedno dobro djelo pa da te uvedem u Džennet.

N

On će otići među ljude i raspitivati se ko će mu dati jedno dobro djelo. Međutim, svi ljudi koje bi pitao odgovarali su mu:

- Bojim se da neću imati dovoljno dobrih dijela ni za sebe. Strah me je da sam ja u težoj situaciji od tebe.

On će tada, iz straha da neće uspjeti naći jedno dobro djelo, pasti u očaj. U tako jadnom stanju ugledat će ga neki čovjek i reći mu: - Šta tražiš?

- Tražim jedno dobro djelo. Pitao sam ljude koji imaju hiljade dobrih dijela, ali su se prema meni pokazali škrti i nisu mi ništa dali – odgovorit će on.

Taj čovjek će mu reći: - Ja sam došao pred Uzvišenog Allaha, a imam samo jedno dobro djelo. Mislim da mi ono kod Allaha ništa neće koristiti. Uzmi ga ti sebi. Poklanjam ti ga!

Čovjek će uzeti to dobro djelo i radostan potrčati Uzvišenom Allahu Koji će ga upitati, mada On bolje zna šta se dogodilo:

- Šta se desilo?- Uspio sam naći dobro djelo i to na takav način, a onda je

ispričao Allahu šta se desilo.Uzvišeni Allah, dž.š., tada će pozvati čovjeka koji mu je

poklonio dobro djelo i reći mu: - Ja sam darežljiviji od tebe. Povedi svog prijatelja i obojica

uđite u Džennet.“71

71 Ebu Hamid el-Gazali, Život poslije smrti, Hedijja, Mostar, 1998. godine,

str. 95.

~ 81 ~


Pouke priče: 1. Vaganje djela na Mizanu je istina.2. Allahova milost je naizmjerna i obuhvata sve.3. Dobročinitelji će i na Sudnjem danu biti

dobročinitelji.4. Moguće je da vjernik uđe u Džennet zbog samo

jednog djela.5. Ne treba potcjenjivati ni najmanje dobro djelo.

Priča o čovjeku koji je roditeljima rekao: “Uh!”

ekom čovjeku će na Mizanu njegova dobra i loša djela biti istovjetna, pa će mu Uzvišeni Allah, dž.š., reći: - Nisi ni za

Dženneta ni za Džehennema!N

Tada će doći jedan melek sa sahifom – listom na kojem će pisati: - Bio je neposlušan svojim roditeljima i rekao im: Uh!

Zatim će njegova loša djela pretegnuti, jer je to riječ koja ima težinu veću od dunjalučkih brda, i biće naređeno da ga vode u Džehenem. Na putu prema Džehennemu, čovjek će zamoliti meleke da ga vrate pred Allaha. Allah, dž.š., će to dozvoliti i narediti melekima da ga vrate, a zatim će ga upitati:

- O neposlušni robe, zašto tražiš da te ponovo vrate pred Mene?

On će reći: - Bože moj, ja vidim da ću zasigurno u Džehennem. Na dunjaluku sam bio neposlušan prema svome ocu, pa te molim da njemu propisanu kaznu daš meni, a da mog oca izbaviš i spasiš.

~ 82 ~


Uzvišeni Allah, dž.š., će se tada nasmijati i reći:- Na dunjaluku si bio neposlušan svome ocu, a na ahiretu si milostivan prema njemu. Uzmi za ruku svog oca i idite obojica u Džennet!“72

Pouke priče:1. Neposlušnost prema roditeljima je veliki grijeh.2. Allahova milost je neograničena.3. Sretan je onaj ko uđe u Džennet.

Priča o čovjeku koji će posljednji ući u Džennet

bn Mesud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike rekao:I

- Ja znam čovjeka koji će posljednji izaći iz Džehennema i posljednji ući u Džennet. On će iz Vatre izaći pužući, pa će mu se reći: - Idi i uđi u Džennet!

Čovjek će otići do Dženneta koji će mu se učiniti pun, pa će se vratiti Allahu i reći mu: - Gospodaru, Džennet je prepun!

Allah, dž.š., će mu opet reći: - Idi i uđi u Džennet!On će ponovo otići do Dženneta i vidjeti da je ispunjen.

Vratit će se Allahu i reći mu: - Gospodaru, Džennet je pun!Uzvišeni Allah, dž.š., tada će mu reći: - Idi i uđi u Džennet! U njemu ćeš, doista, imati deset puta koliko ovaj svijet!Čovjek će reći:- Moj Gospodaru, zar se šališ sa mnom, a Ti si Vladar!?

72.Ibid., str. 95-96.

~ 83 ~


Allahov poslanik, Muhammed, a.s., tada se nasmijao da su mu se ukazali bijeli zubi i rekao: - To je čovjek koji ima najniži stepen u Džennetu!“73

Pouke priče:1. Allahove blagodati su neopisive.2. Nema granica Njegovoj milosti3. Božija plemenitost je neograničena.4. U Džennetu se nalaze nebrojene blagodati. Najmanji

položaj u njemu ima neprecjenjivu vrijednost.5. Džennetska uživanja su više očaravajuća i

zamamnija od zemaljskih. Zajednička su im samo imena.

Priča o čovjeku koji je u pobožnosti proveo pet stotina godina

oći će neki čovjek na Sudnji dan, pa će mu se reći: - Šta si činio na dunjaluku?D

On će odgovoritit:- Proveo sam na jednom napuštenom ostrvu pet stotina godina u ibadetu. Jedini razgovor na tom ostrvu bio mi je zikr – spominjanje Allaha, dž.š., i obavljanje namaza. Na kraju života umro sam na sedždi.

Uzvišeni Allah, dž.š., će mu reći: - Istinu si rekao, uđi milošću Mojom u Džennet!

Čovjeku se to neće svidjeti, pa će reći: - Ne time, već mojim djelom!

Allah, dž.š., će mu tada reći: - Onda ćemo ti svesti račun. Ko ti je dao snagu da na ostrvu činiš ibadet pet stotina godina?

- Ti si mi dao snagu, Gospodaru – reći će čovjek.


~ 84 ~


- A ko je dao da na tom ostrvu nikne nar koji ti je bio svakodnevna ishrana? – ponovo će upitati Allah, dž.š.

- Ti, Gospodaru – odgovorit će on.- A ko je dao da na tom ostrvu provrije izvor čiju vodu si

koristio? – upita Allah.- Ti, Gospodaru – odgovorit će. - Ko ti je uslišao mobu u kojoj si Me molio da te usmrtim u

vrijeme dok si na sedždi? – opet upita Allah, dž.š.- Ti, Gospodaru – odgovorit će pobožnjak.

Zatim će mu djela biti stavljena na Vagu, pa će se ispostaviti da sav njegov ibadet od pet stotina godina nije dovoljan da otplati očni vid što je samo jedan od mnogobrojnih darova Uzvišenog Allaha. Allah, dž.š., će tada reći: - Vodite ga u Džehennem!

Meleki će povesti tog pobožnjaka u Džehhenem, ali će ih Allah, dž.š., kada pređu određeno rastojanje zaustaviti i smijući se reći: - Uđi Mojom milošću u Džennet! Bio si divan rob.“

Pouka priče:1. Svi ljudi, pa čak i Božiji Poslanici ući će u Džennet

Allahovom milošću.2. Položaj vjernika u Džennetu zavisi od količine

njegovih dobrih djela.

Priča o kaburskim iskušenjima

era ibn Azib, r.a., kaže: „Otišli smo s Vjerovjesnikom, a.s., na dženazu nekom ensariji. Kada je umrli zakopan Muhammed,

a.s., je sjeo okrenuvši se prema kibli, a mi smo sjeli oko njega. Bili smo tako mirni kao da su nam na glavama bile ptice. Vjerovjesnik, a.s., je u ruci držao koplje koje je zabio u zemlju. Gledao je sad u

B

~ 85 ~


nebo, sad u zemlju podižući i spuštajući pogled tri puta, a potom je rekao:

- Tražite da vas Allah, dž.š., zaštiti od kažnjavanja u mezaru! Tražite da vas Allah, dž.š., zaštiti od kažnjavanja u mezaru! Tražite da vas Allah, dž.š., zaštiti od kažnjavanja u mezaru! – a zatim je rekao:

- Moj Allahu, molim Te da me sačuvaš od kaburskog azaba! Moj Allahu, molim Te da me sačuvaš od kaburskog azaba! Moj Allahu, molim Te da me sačuvaš od kaburskog azaba!

Nakon toga Allahov Poslanik, a.s., reče: - Uistinu, kada vjernik odlazi s dunjaluka na ahiret dođu mu s neba meleki bijela lica poput Sunca, noseći sa sobom balzam i ćefine iz Dženneta, pa se smjeste na udaljenosti koliko pogled može doseći. Zatim dođe Melek smrti sjedne mu iznad glave i kaže: - O divna dušo! Izađi i uđi u Allahov oprost i Njegovo zadovljstvo.

Njegova duša tada izađe iz tijela kao što kapljica sklizne iz posude za vodu, pa je melek uzme. Kada vjernička duša napusti tijelo, svi je meleci između neba i Zemlje pozdravljaju i svi meleci na nebu. Njoj se otvaraju nebeska vrata i nema ni jednog stanovnika zaduženog za nabeske kapije, a da ne moli Allaha za njegovu dušu. Duša vjernika miriše ljepše nego bilo koji miris na Zemlji, ljepše od miska. Meleki se zatim uzdižu s dušom vjernika prolazeći pored skupina drugih meleka koji se raspituju: - Kakav je to divan miris?

Meleki koji nose dušu vjernika odgovaraju:- To je taj i taj i pri tom ga nazivaju najljepšim imenom kojim je bio nazivan na dunjaluku.

Kada stignu do najbližeg neba tražit će da im se otvori, pa će im se otvoriti. Na nebesima se odmah pročuje da je stigla duša vjernika i meleki je prate od neba do neba sve dok ne dospiju do sedmog, posljednjeg neba. Kada dođu do sedmog neba Allah, dž.š., kaže: - Upišite knjigu Mog roba u Ilijjun!

Njegova knjiga će se tada upisati u Ilijjun, a potom će Allah, dž.š., reći: - Vratite ga na Zemlju. Ja sam ljudima obećao da ću ih iz zemlje stvoriti, u nju ću ih vratiti i od nje ću ih po drugi put oživjeti.

~ 86 ~


Zatim će meleki vratiti vjernikovu dušu na Zemlju i smjestiti je pored njenog tijela. Nakon toga drugi ljudi će položiti vjernikovo tjelo u kabur, a on će čuti kako zemlja pada na njegov mezar dok ga budu zakopavali. Kada ga zakopaju, ljudi će otići, a prići će mu dva meleka koji će plaho grditi i koriti, pa će i njega početi koriti, a potom sjesti pored njega i upitati ga:

- Ko je tvoj Gospodar?- Moj Gospodar je Allah, dž.š., - odgovorit će.- Koja je tvoja vjera? – upitat će meleki.- Islam je moja vjera – odgovorit će.- Ko je tvoj poslanik? – ponovo će upitati meleki.- Moj poslanik je Muhammed, a.s. – odgovorit će. - Ko te je poučio ovim odgovorima? – upitat će meleki.- Čitao sam Allahovu Knjigu i vjerovao sam u nju.

Ispitivanje u mezaru je zadnje iskušenje vjerniku. Uzvišeni Allah, dž.š., je rekao: „Allah, dž.š., će učvrstiti vjernike postojano riječju na ovom svijetu.“74 Tada će glas s neba objaviti:

- Istinu je rekao Moj rob. Pripremite mu postelju iz Dženneta, odjenite ga odjećom iz Dženneta i otvorite mu vrata Dženneta.

Mezar će mu se tada proširiti onoliko koliko doseže njegov pogled. Zatim će mu doći čovjek lijepog lica, divne odjeće i ugodna mirisa, koji će ga obradovati s onim što mu je drago, s Allahovim zadovoljstvom i Džennetom u kojem je neprestana radost i blagodat, a potom će mu reći: - Ovo je tvoj dan koji ti je obećan!

- Allah, dž.š., te obradovao i obveselio, ko si ti? – upitat će vjernik.

- Ja sam tvoje dobro djelo – odgovorit će mu – tako mi Allaha, poznato mi je kako si bio brz i istrajan u pokornosti Allahu, i kako si izbjegavao griješenje prema Njemu. Allah, dž.š., te nagradio s dobrom!

Zatim će se vjerniku otvoriti vrata Dženneta i vrata Džehennema, pa će mu se reći: - Ovo bi bilo tvoje mjesto u Vatri da

74 Ibrahim, 27.

~ 87 ~


si bio nepokoran Allahu, dž.š. Uistinu, Allah, dž.š., ti je to odvratno mjesto u Džehennemu zamjenio divnim boravištem u Džennetu.

Kada vidi svoje mjesto u Džennetu, vjernik će reći: - Gospodaru moj, požuri sa Sudnjim danom!

----------

Što se nevjernika ili griješnika tiče, njegova duša biva uzeta na silovit način, njegovo lice biva poput onog koji jede gorke tikvice. Melek smrti mu tada kaže: - Izađi pokvarena dušo iz pokvarenog tjela!

Umirući tada pušta izuzetno jak krik, poput magarećeg reva. Ako mu dušu uzima Azrail predaje je zebanjima ružnih lica, odjevenih u crno, neprijatna mirisa koji u rukama drže tkaninu od kostrijeti u koju ga umotavaju, a koja je nedovoljna da se u nju umota stvorenje veličina skakavca, a nevjernici će na ahiretu imati veća tijela nego vjernici.

Melek se s tom dušom uzdiže do dunjalučkog neba, kuca na kapiju i biva upitan: - Ko je?

On odgovara: - Ja sam melek koji nosi dušu.- A ko je sa tobom? – biva upitan.- Sa mnom je taj i taj, nazivajući ga sa najružnijim imenima

kojima je na dunjaluku oslovljavan – odgovara melek.Tada mu se kaže: - Nema mu ovdje dobrodošlice! Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: „Neće im biti

otvorene nebeske kapije niti će ući u Džennet.“75 Kada melek čuje te riječi ispušta ga iz svojih ruku i vjetar ga

odnese na jedno daleko mjesto Na to se odnose riječi Uzvišenog: „Ili ih je vjetar bacio na daleko mjesto.“76

Njegova duša se tada vrati do njegovog tijela i bude pokopana u zemlju. On čuje stope ljudi koji su ga zakopavali u zemlju kako odlaze. Zatim mu dođu dva meleka koji žestoko grde i kore. Oni sjednu kod njega i pitaju ga:75 El-A’raf, 40.76 El-Hadž, 31.

~ 88 ~


- Ko ti je Gospodar?- Ha ha, ne znam ko mi je gospodar – odgovara nevjernik. - Koje si vjere? – pitaju dalje meleki.- Ha, ha, ne znam koje sam vjere – odgovara on.- Ko ti je poslanik? – ponovo pitaju meleki.- Ha, ha, ne znam ko mi je poslanik - odgovara on.Potom će glas s neba kazati: - Pripremite mu postelju od

Vatre, otvorite mu vrata Džehennema da osjeti njenu žestinu i stisnite mu mezar tako da kost kroz kost prolazi.

Zatim mu se ukaže čovjek ružna lica, odurne odjeće i odvratna mirisa koji ga obavijesti o zloj sudbini koja mu predstoji. Nevjernik ga upita: - Ko si ti?

- Ja sam tvoje loše djelo. Tako mi Allaha, poznato mi je kako si bio spor u pokornosti Allahu i brz u griješenju. Allah, dž.š., te zlim nagradio.“77

Pouke priče:1. Nagrada i kazna u kaburu su istina.2. Uspjehu vjernika raduju se svi stanovnici nebesa i

Zemlje.3. Munkir i Nekir će svakog čovjeka pitati o njegovom

Gospodaru, poslaniku i vjeri. Samo će vjernici znati odgovor na navedena pitanja.

4. Dobro djelo će praviti društvo vjerniku u mezaru, a loše djelo nevjerniku.

5. Dok boravi u mezaru vjernik će vidjeti svoje mjesto u Džennetu, a nevjernik svoje u Džehennemu.

Priča o stvaranju Dženneta i Džehennema

77 Ahmed i Ebu Davud.

~ 89 ~


llahov Poslanik, a.s., jedne prilike je ispričao sljedeću priču: „Nakon što je Allah, dž.š., stvorio Džennet, rekao je Džebrailu:A

- Idi i pogledaj ga!Džebrail je otišao i vidio Džennet, a potom se vratio Allahu i

rekao:- Gospodaru, tako mi Tvoje moći, onaj ko čuje za njega i ući

će u njega!Potom Allah, dž.š., okruži Džennet raznim poteškoćama i

čovjeku neugodnim stvarima, pa reče Džebrailu: - Idi sada i pogledaj ga.

On ode i pogleda, a zatim se vrati i reče: - Gospodaru Tako mi Tvoje moći, bojim se da će iko ući u njega!

Nakon što je Allah, dž.š., stvorio Džehennem, reče Džebrailu: - Džibrile, idi i pogledaj ga!

On ode i pogleda, a zatim reče: - Tako mi Tvoje moći, ko čuje za Džehennem neće ući u njega!Zatim Allah, dž.š., okruži Džehennem prohtjevima i strastima, pa reče: - Džibrile, idi i pogledaj ga!

On otiđe i kada je pogledao Džehennem okružen prohtjevima, reče: - Gospodaru, tako mi Tvoje moći, bojim se da će iko ostati, a da ne uđe u njega!“78

Pouke priče:1. Džennet i Džehennem su već stvoreni.2. Staza ka Džennetu prekrivena je sa nedaćama.3. Put ka Džehennemu prekriven je požudama i

strastima.4. Meleki se čude onome ko se spasi Vatre kako je uspio

da se spasi.5. Većina ljudi će ući u Vatru, a malo njih u Džennet.6. Džibril je prvak meleka.

78 Ibn Hiban Sahih, Ebu Davud i Ahmed.

~ 90 ~


Priča o trojici koji su izostali od Bitke na Tebuku

spričao mi je Abdurrabman ibn Abdullah ibn Ka’b ibn Malik da mu je Abdullah ibn Ka’b, jedan od Ka’bovih sinova koji mu je bio

vodič kada je oslijepio, rekao:

I- Čuo sam Ka’ba ibn Malika kako priča o slučaju kada je

izostao iza Božijeg Poslanika, a.s., prilikom njegovog pohoda na Tebuk sljedeće:

- Nikada nisam izostao iza Božijeg Poslanika, a.s., kada bi on išao u neki pohod osim u pohodu na Tebuk. Što se tiče izostanka iz Bitke na Bedru, tom prilikom Božiji Poslanik, a.s., nikoga od onih koji nisu učestvovali u njoj nije ukorio zbog toga što su Poslanik, a.s., i muslmani tada izašli htijući samo presresti karavan Kurejšija, ali je Allah odredio da se nenadano sukobe s njima.

Bio sam sa Božijim Poslanikom, a.s., prisutan u noći Akabe kada smo dali prisegu na prihvaćanje islama, a to mi je draže nego da sam učestvovao u Bici na Bedru, mada se među narodom Bitka na Bedru smatra važnijom od ovog dogadaja.

A što se tiče mog izostanka iza Božijeg Poslanika, a.s., u pohodu na Tebuk, mogu reći da nikada nisam bio jači niti imućniji. Tako mi Boga, nikad prije toga nisam posjedovao dvije deve, a tada sam ih imao.

Božiji Poslanik, a.s., krenuo je u pohod po strašnoj vrućini. Na kraju tog dugog puta kroz pustinju očekivao ga je brojan neprijatelj. Objelodanio je muslimanima tu stvar kako bi se mogli pripremiti za borbu. Obavijestio ih je gdje kani s njima. Sa Božijim Poslanikom, a.s., bilo je mnogo muslimana, toliko da se ne bi mogli zapisati u jedan svezak. Bilo je malo onih koji su htjeli izostati računajući da bi to moglo proći neprimijećeno, sem kad bi se to Allahovom, dž.š., Objavom obznanilo. Božiji Poslanik, a.s., se sa muslimanima pripremao za taj pohod u vrijeme prispjeća ljetine i prijatne hladovine i to me je mamilo. Ja bih svako jutro ustajao s

~ 91 ~


namjerom da se počnem pripremati, ali tokom dana ništa ne bih uradio. Govorio sam u sebi: - Ja to mogu kad god hoću.

Tako mi je vrijeme prolazilo dok su se drugi ljudi ozbiljno pripremali. Oni bi ustajali rano i započinjali sa pripremama, a ja opet ništa ne bih uradio. Zatim sam opet polazio pa odustajao, ne uradivši ništa. I dok sam se ja tako kolebao, vojska je krenula u pohod. Pomišljao sam da krenem i sustignem ih, i kamo sreće da tako uradih! No, to mi ne bijaše suđeno. Svaki put kada bih, nakon što je Božiji Poslanik, a.s., otišao, izašao među svijet, rastužila bi me činjenica da sam ostao samo sa nekim od licemjera ili nesposobnih, kojima je Allah, dž.š., dao opravdanje za izostanak iz pohoda.

Božiji Poslanik, a.s., me nije spominjao sve dok nije stigao na Tebuk kada je, sjedeći među ljudima, upitao:

- Šta učini K’ab ibn Malik?Jedan od pripadnika plemena Benu Selim reče:

- Nije se mogao odvojiti od svoja dva ogrtača i njihovih skutova.

Nato mu Muaz ibn Džebel reče:- Ružno je to što si rekao. Božiji Poslaniče, tako mi Boga,

mi njega znamo samo po dobru.Božiji Poslanik, a.s., je šutio i u tom stanju ugledao je kao

kroz maglu čovjeka u bijelom pa reče:- Nek to bude Ebu Hajsema!Kad to stvarno bi Ebu Hajsema el-Ensari, onaj što je dao

mjericu hurmi na ime sadake kada su ga licemjeri ogovarali.Kad sam čuo da se Božiji Poslanik, a.s., vraća sa Tebuka, tek

tada me je obuzela panika, pa stadoh razmišljati šta da slažem Poslaniku, a.s., i kako da izbjegnem njegovu srdžbu. Konsultirao sam se u vezi s tim sa svim članovima porodice koji bi mi mogli u tome pomoći. Međutim, kada rekoše da Božiji Poslanik. a.s., samo što nije stigao, raspršiše se moje kalkulacije i shvatih da se ničim ne mogu pred njim opravdati pa odlučih kazati istinu.

Božiji Poslanik, a.s., je stigao ujutro. Inače, kada bi se vraćao s puta, on bi prvo odlazio u džamiju i klanjao dva rekata, a potom bi primao ljude. Kada je to i ovoga puta obavio počeše dolaziti oni koji

~ 92 ~


su izostali iz pohoda i iznositi svoje isprike i davati mu prisegu. Bilo ih je osamdesetak. Božiji Poslanik, a.s., primi od njih isprike koje su obznanili i prisege koje su dali, te zamoli Allaha, dž.š., da im oprosti prepuštajući Njemu, dž.š., ono što je u njihovim dušama. Onda sam došao ja. Kad sam nazvao selam, osmijehnuo mi se, ali tako da se opažalo da je ljut na mene, pa je rekao: - Priđi!

Prišao sam i sjeo pred njega.- Zašto si izostao? Zar nisi bio nabavio sebi ono što je

potrebno za pohod? - upitao me je.- Božiji Poslaniče - odgovorio sam - tako mi Boga, da sam

sjeo pred bilo koga drugog na dunjaluku vjerovao bih da ću izbjeći njegovu srdžbu pomoću nekakve isprike, jer solidno umijem govoriti, ali, siguran sam, kad bih tebi danas nešto slagao čime bih pribavio tvoje zadovoljstvo, Allah, dž.š., bi učinio nešto čime bi prouzročio da se rasrdiš na mene. Ali, ako ti kažem istinu zbog koje ćeš se ti naljutiti mogu se barem nadati da će mi Allah, dž.š., oprostiti i dati da se sve lijepo završi. Tako mi Boga, nikakve isprike nisam imao, jer nikada nisam bio jači i spremniji nego tada!

Božiji Poslanik, a.s., je rekao: - Ovaj je istinu kazao! Ustani i sačekaj, neka ti Allah presudi!

Ustao sam. Neki ljud iz plemena Benu Selima uznemirivši se pošli su za mnom i kazali su:

- Tako nam Boga, mi ne znamo da si ti ikad prije ovoga pogriješio. Nisi imao snage Božijem Poslaniku, a.s., ponuditi ispriku poput one koju su iznijeli drugi koji su izostali, a za iskupljenje tvoga grijeha bilo je dovoljno da Božiji Poslanik, a.s., zatraži oprost od Allaha, dž.š.

Tako mi Boga, toliko su me ubjeđivali da sam se poželio vratiti Božijem Poslaniku, a.s., i poreći svoj iskaz. Zatim sam ih upitao: - Da li je još neko prošao ovako kao ja?

- Jesu dvojica! I oni su kazali isto što i ti, a i njima je odgovoreno isto što i tebi - odgovorih su.

- Ko su ta dvojica? - upitao sam.

~ 93 ~


- Murara ibn Rebi’a el-’Amiri i Hilal ibn Umejja el-Vakifi - odgovoriše spominjući dva dobra i uzorita čovjeka, koji su učestvovali u Bici na Bedru.

Kad su mi ih spomenuli, ja sam otišao.Božiji Poslanik, a.s., je zabranio muslimanima da

razgovaraju s nama trojicom koji smo izostali iz pohoda tako da su nas ljudi stali izbjegavati. Toliko su promijenili svoj odnos prema nama da mi ni zemlja nije izgledala onako kao što je ranije bila. Ne bijaše to više ona zemlja koju poznajem!

Takvo stanje potrajalo je pedeset noći. Dok su dvojica mojih sapatnika, predajući se, sjedili u svojim kućama i plakali, ja sam, kao najmlađi i najjači, izlazio, prisustvovao zajedničkom namazu i hodao čaršijom iako niko sa mnom nije htio govoriti. Dolazio sam čak i Božijem Poslaniku, a.s., i nazivao mu selam dok bi sjedio sa ljudima nakon namaza. - Da li je pomjerio usne da uzvrati na selam ili ne - pitao sam se. Klanjao bih blizu njega i krišom ga pogledao pa bih primjetio da, kad se ja okrenem namazu, on gleda u mene, a kad se okrenem njemu, on se okrene od mene.

Kad mi se oduljilo to stanje u kojem su me muslimani izbjegavali, izašao sam i prešao preko zida u palmik moga amidžića Ebu Katade, koga sam najviše volio i nazvao mu selam, ali mi ni on, tako mi Boga, nije odgovarao.

- Zaboga, Ebu Katada! - rekoh mu - zar ti ne znaš da ja volim Allaha i Njegovog Poslanika?

On je šutio. Pozvao sam ga ponovo, ali je on i dalje šutio. Tek kad sam mu se treći put obratio, kazao je: - Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!

Oči su mi se ispunile suzama, pa sam se okrenuo, prešao preko zida i otišao. Dok sam jedanput hodao gradom, jedan Nabatejac, trgovac hranom iz Šama, raspitivao se za Ka’ba ibn Malika, pa ga ljudi uputiše na mene. Prišao mi je i uručio mi pismo od kralja Gasana, Pročitao sam pismo budući da sam bio pismen, a u njemu je stajalo: - Čuli simo da te je tvoj prijatelj (Poslanik) odbacio, a Bog za tebe nije odredio poniženje i propast. Priključi se nama i mi ćemo ti pružiti ono što zaslužuješ.

~ 94 ~


Kad sam to pročitao, zaključio sam da je i to jedno od iskušenja pa sam prišao peći i ubacio pismo u nju.

Kad je prošlo četrdeset od tih pedeset dana, u kojima još ne dođe Božija Objava sa Allahovom, dž.š., presudom, dođe mi izaslanik Božijeg Poslanika, a.s., i reče: - Božiji Poslanik, a.s., naređuje ti da se odvojiš od svoje žene.

- Da je pustim ili šta? - upitao sam.- Nemoj je puštati, nego se odvoji od nje i nikako joj se ne

prikučuj – odgovorio je.Glasnici sa identičnom porukom upućeni su i onoj drugoj

dvojici koji su se nalazili u istoj situaciji kao i ja.Rekao sam svojoj ženi da ode kod svojih i ostane tamo dok

Allah, dž.š., ne objavi presudu u vezi sa ovim slučajem.Žena Hilala ibn Umejje došla je kod Božijeg Poslanika, a.s.,

i obratila mu se riječima: - Božiji Poslaniče. Hilal ibn Umejje je star i nemoćan, a nema slugu, pa smeta li da mu ja hizmetim?

- Ne, ne smeta, ali neka ti se ne približava! - odgovorio je, a ona dodade: - Tako mi Boga, on se s mjesta ni za čim ne pomjera otkako se desilo to što mu se desilo pa do dana današnjeg, samo plače.

Jedan od mojih bližnjih mi reče: - Zašto ne bi i ti tražio dozvolu od Božijeg Poslanika, a.s., u vezi sa svojom ženom, kad je već ženi Hilala ibn Umejje dopustio da mu hizmeti?

- Ne neću tražiti dozvolu Božijeg Poslanika, a.s., za to, jer ko zna šta bi na to rekao Božiji Poslanik, a.s., znajući da sam mlad i u snazi – rekao sam mu.

Ostao sam u tom stanju deset noći, sa čime se navršilo pedeset noći od trenutka kada smo stavljeni u izolaciju. Te noći sabah sam klanjao na ravnom krovu jedne od naših kuća. Dok sam sjedio u tom stanju koje je Allah, dž.š., u vezi sa nama u Objavi spomenuo, osjećao sam tjeskobu u duši i zemlja, mada je prostrana, činila mi se tijesnom. Tada sam čuo glas jedne osobe koja me doziva što je glasnije mogla:

- Raduj se, K’abe ibn Malik! Pao sam na sedždu znajući da mi je stiglo rasterećenje.

~ 95 ~


Kada je klanjao sabah-namaz Božiji Poslanik, a.s., je obavijestio ljude da nam je Allah, dž.š., oprostio, pa su oni pošli da nam čestitaju. Prema dvojici mojih prijatelja krenule su muštulugdžije. Prema meni su se uputili jedan čovjek jašući na konju, a drugi, pripadnik plemena Eslem, trčeći i popeo se na brdo, pa je glas bio brži od konja. Kada je stigao do mene, onaj čiji sam glas čuo i čestitao mi, skinuo sam svoja dva haljetka, te mu ih ogrnuo za muštuluk, a, tako im Boga, u tom trenutku nisam imao ništa drugo osim ta dva haljetka. Posudio sam drugu odjeću, obukao sam je, pa sam se uputio prema Božijem Poslaniku, a.s. Sve dok nisam ušao u džamiju, sretale su me grupe ljudi čestitajući mi za oprost govoreći:

- Čestitamo ti na oprostu koji si dobio od Allaha!U džamiji je Božiji Poslanik. a.s., sjedio okružen ljudima. Talha ibn Ubejdullah je ustavši požurio da se rukuje sa mnom i da mi čestita, a, tako mi Allaha niko drugi od muhadžira nije ustao. K’ab to Talhi nikada neće zaboraviti. Pošto sam nazvao selam Božijem Poslaniku, a.s., on mi reče, dok mu je lice blistalo od sreće: - Raduj se najljepšem danu koji si doživio otkako si rođen!

Upitah ga: - Je li oprost od tebe ili je od Allaha?- Nije od mene, nego je od Allaba - odgovori on.Lice Božijeg Poslanika, a.s., kada bi bio radostan, sijalo je

kao Mjesec, a mi smo to znali.Pošto sam sjeo pred njega, rekao sam mu: - Božiji

Poslaniče, sastavni dio mog pokajanja je da dajem svoj imetak, da se podijeli kao sadaka u ime Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, a.s.

- Najbolje ti je da zadržiš jedan dio svoga imetka! - reče.- Zadržat ću jednu parcelu na Hejberu - rekao sam i dodao:- Božiji Poslaniče, Allah mi je, uistinu, oprostio zbog

iskrenosti, pa je potrebno da zbog tog oprosta koji mi je dat do kraja života ne govorim ništa osim istine.

Tako mi Boga, ne znam da je Allah, dž.š., ikog od muslimana iskušavao iskrenošću otkako sam to spomenuo Božijem Poslaniku, a.s., pa sve do danas. Najljepše je to što je mene iskušao na taj način. A, tako mi Boga, nisam se koristio lažima otkako sam to

~ 96 ~


rekao Božijem Poslaniku, a.s., pa sve do danas i nadam se da će me Allah, dž.š., sačuvati od toga sve dok sam živ.

Allah, dž.š., je objavio: “Allah je oprostio Vjerovjesnku i muhadžirima i ensarijama. koji su ga u teškom času slijedili...”79

“...jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koji su bila izostala i to tek onda kada im je zemlja, koliko god da je bila prostrana postala tijesna, i kada im se bilo stisnulo u dušama njihovim…”80

Tako mi Boga, najkrupnije u mojoj duši čime me je Allah podario, nakon što me je uputio u islam, jeste to što sam bio iskren prema Božijem Poslaniku, a.s., i što ga nisam slagao, pa da stradam kao i drugi koji su mu slagali. Kada je Objavom propratio ovaj slučaj, Allah dž.š., je za one što su slagali rekao nešto najgore što se može reći: “Kada se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili! Oni vam se zaklinju samo da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom griješničkim.”81

Nas trojica smo izuzeti iz slučaja onih kojima je Božiji Poslanik, a.s., prihvatio zaklinjanja i prisege i tražio za njih oprost, a naš je slučaj odgodio dok Allah, dž.š., o tome ne presudi. Uzvišeni kaže: “A i onoj trojici koji su bila izostala i to tek onda kada im je zemlja, koliko god da je bila prostrana postala tijesna, i kada im se bilo stisnulo u dušama njihovim…”82

Izostavljanje koje ovdje spominje Allah, dž.š., ne odnosi se na naš izostanak iz pohoda, već se radi se o tome da je Božiji Poslanik, a.s., nas izuzeo, tj., odgodio rješavanje našeg slučaja u

79 Et-Tewbe, 117.80 Et-Tewbe, 119.81 Et-Tewbe, 95-96.82 Et-Tewbe, 119.

~ 97 ~


odnosu na slučaj onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je on izvinjavanje prihvatio.”83

Pouke priče:1. Allah prima pokajanje i On je Gospodar milostivi.2. Neopravdano izbjegavanje borbe na Allahovom putu

jedan je od velikih grijeha.3. Tevba čovjeka treba biti upotpunjena s iskrenim

kajanjem za počinjeno zlo.

Priča o šejtanskim spletkama

ehb ibn Munebeh, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik jedne prilike ispričao sljedeću priču: ‘“Među sinovima Israilovim bio

je jedan čovjek za kojeg se smatralo da je najveći pobožnjak svoga vremena. U njegovo vrijeme živjela su tri brata sa sestrom jedinicom koju su mnogo voljeli i pazili.

V

Jednoga dana stigla je obavijest da njih trojica moraju ići u rat. Oni su se pozivu rado odazvali, ali nisu znali šta da urade sa svojom milom sestrom i ko ulijeva takvo povjerenje i sigurnost da kod njega ostave svoju mezimicu. Pošto su dobro razmisili, uvidjeli su da je najbolje da svoju sestru ostave kod pobožnjaka, kojeg su smatrali pouzdanim i povjerljivim. Otišli su mu i zamolili ga da

83 El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa - sažetak, prijevod s arapskog

Muhamed Mrahorović…, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, str. 860-867.

~ 98 ~


svoju sestru ostave kod njega i da ona živi pod njegovom zaštitom dok se oni ne vrate iz rata. Isposnik odbi da je primi i zatraži zaštitu od Allaha. Međutim, oni su tvrdoglavo zahtjevali da on primi njihovu sestru, tako da je on naposljetku pristao i rekao im: ‘Smjestite je u ovu isposničku ćeliju.’ Učinili su kako im je naređeno i otišli.

Djevojka je boravila kod njega u zasebnoj kući. On bi svakog dana donosio vodu i hranu, ostavljao je pred njenim vratima i odlazio. Ona je uzimala hranu, a kada bi završila s jelom ponovo je ostavljala prazno posuđe pred vratima. Tako su živjeli neko vrijeme, a da se nisu ni vidjeli, niti su riječ prozborili.

Međutim, šejtan je spazio priliku da pobožnjaka navede na grijeh i nije je želio propustiti. Oblijetao je oko njega i nagovarao ga da, eto, barem jednom vidi tu djevojku koju cijelo vrijeme hrani i pazi. Đavo je bio toliko uporan da je na kraju pobožnjak poželio da je vidi, te je to, izdaleka, učinio.

Tako su živjeli neko vrijeme. Ali, vrag mu je opet počeo došaptavati kako je on dobar čovjek, kako sigurno zaslužuje veliku nagradu jer pazi na nevinu djevojku, i kako bi imao veću nagradu da hranu i piće unese i njenu sobu, iza vrata, ali da ne priča s njom. Pošto mu se svidjela ta ideja on je odlučio da tako i postupi. Otpočeo je unositi hranu u njenu kuću ostavljajući je iza vrata, ali joj se nije obraćao.

I tako su proveli neko vrijeme. Šejtan je nastavljao proganjati pobožnjaka uligivajući mu se i hvaleći ga sve dok mu nije kazao da je ona jadnica sama, da nema s kim pričati i da bi bio veliki sevap ako bi on s njom progovorio koju riječ. I nije prestajao da mu donosi tu misao sve dok se nije omilila u srcu pobožnjaka, pa je otpočeo razgovarati s djevojkom kroz otvor na kući.

Đavo mu je tada došapnuo da bi bilo mnogo ljubaznije da s njom razgovara tako da ona bude iza svojih, a on iza svojih vrata. ‘To je ipak mnogo ljepše i društvenije’, zavodio ga je šejtan. Tako je i bilo. Stajali su iza vrata i provodili vrijeme u razgovoru.

Šejtan je nastavio da hvali pobožnjaka, da mu uzdiže ugled i čast, navodio ga je da pomisli kako bi možda bilo ljepše i ljubaznije

~ 99 ~


da s djevojkom priča izbliza i da se malo približi njenoj kući. Uporno šejtansko navaljivanje urodilo je plodom i pobožnjak se malo približio njenoj kući i neko vrijeme izbliza s njom razgovarao.

Tada mu je đavo kazao da je lijepim postupkom prema djevojci zaradio beskrajnu Božansku ljubav i nagradu, a da bi nagrada bila veća ako bi s njom razgovarao tako da on bude pred vratima njene sobe, a ona unutra.

Za cijelo to vrijeme djevojka nikada nije vidjela pobožnjaka. To je šejtan iskoristio i počeo mu govoriti da uđe u njenu sobu i da niko na dunjaluku nije zaslužniji od njega da ga djevojka gleda i s njim provodi vrijeme. Pobožnjak je pomislio da je stvarno tako i uđe u njenu sobu.

Čitav dan provodio je u njenom društvu, a navečer se povlačio u svoju ćeliju.

Đavolja mreža oko pobožnjaka bila je ispletena. On je isposnika uskoro naveo da poljubi djevojku, a nakon nekog vremena pošto se njegova strast toliko razbuktala da je više nije mogao kontrolisati učinio je s njom sramotni grijeh i ona je zanijela. Poslije određenog vremena rodila mu je sina.

Tada mu je došao Iblis i došapnuo: ‘Šta ćeš učiniti ako se braća od ove djevojke vrate iz rata i vide šta si učinio? Sramota će te sigurno stići i svi će otkriti tvoju bestidnost. Zato dobro gledaj šta ćeš učiniti s njom i njenim djetetom. Ubij dijete i zakopaj ga! Ona će iz straha da njena braća ne saznaju šta ste učinili, šutjeti i nikome ništa neće kazati.’ On tako i učini.

Međutim, šejtan ponovo ubaci sumnju u njegovo srce riječima: ‘Zar misliš da će ona skriti od svoje braće to što si joj ubio dijete i šta si sve učinio s njom. Ubij i nju i pokopaj je pored njenog djeteta.’ Neprestano mu je punio glavu tim mislima tako da je na koncu ubio nevinu djevojku i zakopao je u isti grob s njenim sinom. Da bi sve prekrio, na grob je navalio veliki kameni blok, a zatim se vratio u svoju ćeliju i posvetio se bogosluženju.

Prošlo je nakon toga onoliko vremena koliko je Allah, dž.š., htio, i njena braća su se vratila iz ratnog pohoda. Odmah su otišli kod pobožnjaka raspitujući se za sestru. On im je kroz suze

~ 100 ~


kazao da je ona, jadnica, umrla. Jecajući molio je Allaha do joj se smiluje, a zatim ih je odveo na jedno mjesto i rekao im da je to njen mezar. Njena braća od žalosti nisu mogli skriti suze i s velikim bolom u srcu molili su Boga da joj podari džennetski mir. Ostali su u žalosti pored njenog groba nekoliko dana, a potom su otišli svojim porodicama. Kada je pala noć povukli su se u postelje da spavaju.

Najstarijem od njih u snu je došao šejtan u liku putnika namjernika i upitao ga za njegovu sestru. On mu reče ono što je isposnik rekao njemu, da im je sestra umrla, oni su je ožalili i u žalosti su bdjeli pored njenog groba. Putnik mu tada reče: ‘To nije istina. Pobožnjak je obljubio vašu sestru i ona je zatrudnjela i rodila sina. On je, plašeći se vašeg gnjeva, ubio njenog sina, a kasnije i nju. Bacio ju je u rupu koju je iskopao s desne strane vrata u kući u kojoj je boravila. Otiđite tamo i naći ćete grob vaše sestre i njenog sina.’

Zatim je šejtan otišao srednjem i mlađem bratu i njima kroz san kazao isto što i najstarijem bratu. Sljedeće jutro, kada su se probudli, čudili su se svojim snovima. Okupili su se na jednom mjestu i kazivali jedan drugom šta su te noći sanjali.

Najstariji brat reče: - Ovaj san ništa ne znači. Pustite to i zaboravite ga.

- Tako mi Boga, neću to pustiti niti zaboraviti sve dok ne provjerim da li je san istinit - reče najmlađi brat.

Na kraju se dogovoriše da zajedno krenu i sve ispitaju. Kada su došli do kuće u kojoj im je boravila sestra, otvorili su vrata i našli mjesto koje im je bilo opisano u snu. Otklonili su veliku kamenu ploču i ispod nje pronađoše ubijenu sestru i njenog sina. Nakon toga ponovo upitaše pobožnjaka o njoj, a on im, pritisnut dokazima, prizna istinu i potvrdi sve što im je bilo kazano u snu.

Saznaviši cjelokupnu istinu i sve što se događalo s njihovom sestrom, braća se požališe vladaru koji naredi da se pobožnjak izvede iz isposničke ćelije i objesi. Kada su ga svezali za drvo, dođe mu šejtan i reče: - Znaš li da sam te ja doveo u iskušenje s onom djevojkom? Ja sam te navodio da učiniš s njom to što si učinio i da ubiješ nju i njenog sina. Ako mi se danas pokoriš i negiraš

~ 101 ~


postojanje Allaha Koji te je stvorio i najljepšim likom obdario, izbavit ću te iz nevolje u kojoj se nalaziš.

Pobožnjak pomisli da mu istinu govori, pokori mu se i zanijeka Allaha, dž.š. Ali, čim je to učinio šejtan ga izruči ljudima koji ga objesiše.

Za njega Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: ‘Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ – pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova bojim.’”84

Pouke priče: 1. Šejtan je čovekov otvoreni neprijatelj.2. Zabranjeno je osamljivati se s osobom suprotnog

spola s kojom nismo u bliskom srodstvu.3. Šejtan ne ostavlja čovjeka na miru sve dok ga

potpuno ne upropasti.

Priča o iskrenosti

uberk ibn Fudale prenosi da je Hasan kazao sljedeću priču: ‘“Nekada davno bijaše neko drvo koje su ljudi obožavali

mimo Allaha, dž.š. Jedan od iskrenih pobožnjaka tog vremena uze sjekiru i krenu da posjeće to drvo. Na putu prema njmu susrete ga Iblis u liku čovjeka i upita ga: - Šta to namjeravaš učiniti?

M

- Želim da posjećem ono drvo što ga ljudi obožavaju mimo Allaha Uzvišenog - odgovori pobožnjak.

- Kada ga ti ne obožavaš, što ti smeta da ga drugi ljudi obožavaju - reče mu Iblis.

Tu su se posvađali, pa se pohrvaše i pobožnjak obori Iblisa i baci ga na tle. Šejtan mu tada reče: - Imaš li ti kakvu korist od toga što želiš učiniti?

84 El-Hašr, 16.

~ 102 ~


A zatim mu reče: - Nemoj ga posjeći, a zazvrat ćeš svako jutro pored jastuka naći dva zlatnika.

Pobožnjak ga upita: - Ko će mi ih donijeti? - Ja - odgovori Iblis. Čovjek tada odustade od svog plana i vrati se kući. Ujutro

kad se probudio našao je pored jastuka dva zlatnika. Ali, sljedeće jutro zlatnika nije bilo pored jastuka. Pobožnjak se žestoko rasrdi i krenu da posjeće ono stablo. Iblis ga ponovo susretnu u liku onog istog čovjeka i upita ga: - Gdje si krenuo?

- Krenuo sam da posjećem ono drvo što ga ljudi obožavaju mimo Allaha – odgovori pobožnjak.

- Ti to nisi u stanju učiniti – reče mu Iblis, a zatim se uhvatiše i pohrvaše.

Šejtan ovaj put nadjača pobožnjaka i baci ga na zemlju. Stegao mu je ruke oko vrata i gotovo da ga udavi. Tad mu reče:

- Znadeš li ti ko sam ja? a onda ne čekajući odgovor nastavi:- Ja sam šejtan. Prvi put kada si krenuo da posjećeš stablo

bio si srdit u ime Allaha. Zbog toga te nisam mogao savladati. Poslije toga sam te prevario s ona dva zlatnika, tako da kada si sljedeće jutro krenuo da posjećeš drvo bio si ljut zbog toga što nisi dobio zlatnike, te sam te lahko savlado.’”

Pouke priče:1. Raniji narodi obožavali su prirodu i prirodne pojave.2. Šejtan nema nikakve moći nad iskrenim vjernicima.3. Šejtan iskušava vjernike sa materijalnim dobrima.4. Djela se cijene prema namjerama.5. Allah prima samo ono djelo koje je učinjeno radi

Njega.

Priča o žestini džehennemske patnje i raskoši džennetskog užitka

~ 103 ~


nes ibn Malik, r.a., da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: “Kada džehennemlija koji je najviše uživao na dunjaluku bude izveden

na Sudnji dan bit će samo na momenat stavljen u Džehennem i upitan: - Sine Ademov, jesi li ti ikad video kakvo dobro? Jesi li ikad kakvog užitka osjetio?

E

- Ne, tako mi Boga, Gospodaru!A i džennetlija, koji je najviše patio na dunjaluku kada bude

izveden na Sudnji dan i bude na trenutak stavljen u Džennet i upitan:- Sine Ademov, jesi li ti ikad vidio kakav jad? Jesi li ikad

kakvu patnju iskusio? – on će reći:- Ne, tako mi Boga, Gospodaru! Nisam vidio nikakav jad,

niti sam kakvu patnju iskusio.”85

Pouke priče:1. Džehennemske patnje su strašne i bolne.2. Džennetska uživanja su neopisivo lijepa i prijatna.3. Molimo Allaha, dž.š., da nas uvede u Džennet, a

sačuva Džehennema. Amin.

Literatura

1. Adilović, Ahmed, Kazivanja o vjerovjesnicima, Organizacija

aktivne islamske omladine BiH, Zenica, 1997.

2. Ebu Hamid el-Gazali, Život poslije smrti, Hedijja, Mostar,

1998. godine.

3. El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa - sažetak, prijevod s

arapskog Muhamed Mrahorović, Mustafa Prljača, Nurko

Karaman, …, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine,

85 El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa - sažetak, prijevod s arapskog

Muhamed Mrahorović…, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, str. 898.

~ 104 ~


4. Mustafa, Murad, Hikajatur-resuli, Darul-fedžri litturasi,

Kairo, 2003. godine.

5. Korkut, Besim, Kur’an s prevodom, Kompleks Hadim-l-

Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Musfahi

Šerifa, Medina. 1412. god. po H.

~ 105 ~


Allahu pripada zahvala na početku i na kraju. On je naš Gospodar

milostivi. U Njega vjerujemo i u Njega se uzdamo u Danu u kojem ni

prijateljstvo ni imetak neće biti od koristi.

Ova knjiga završena je u Bugojnu

5. rebiul evvela 1427. godine/03. aprila 2006. godine

Recenzija za knjigu Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s.

Djelo Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s., predstavlja svojevrsnu zbirku hadisa gdje su uvršteni hadisi koji su kazani u obliku kraćih pripovijednih formi (hikaja).

Pripovijedanje je jedan od specifičnih vidova saopćavanja drugome, odnosno jedan od načina komuniciranja i prenošenja informacija. U konkretnom slučaju, pripovijedanje je osobeno budući da je njegov cilj navođenje primjera koji imaju poslužiti kao pouka; otuda i likove i situacije ne treba

~ 106 ~


isključivo posmatrati kao upojedinačene, odnosno treba imati na umu kako ove pripovijesti kane prenijeti univerzalnu poruku koja se odnosi na sve slične ličnosti i situacije. Otuda je i sam priređivač originala ovoga djela posve svrhovito postupio kada je poslije svake pripovjesti naveo i pouke koje se iz nje mogu izvuči.

Karakteriziranje likova i motiva u ovim pripovjestima nije statičko – ono je dinamičko, upravo takvo da bi moglo ponuditi egzemplarne obrasce, odnosno mogućnost povlačenje paralela sa sličnim situacijama. Takva karakterizacija likova i situacija nagoni čitaoca, ili bolje kazano recipijenta ovih pripovjesti da se na stanovit način nađu izloženi njihovim porukama i poukama.

Poznato je da pripovjedanje implicira i dobnu ili neku drugu granicu recipijenta kome je namijenjeno, ali je ta granica u ovom slučaju nevidljiva jer je riječ o diskursu koji je namijenjen svakome pojedincu, i koji se svakim novim njegovim tumačenjem pojavljuje sa novim i novim širinama.

dr. Munir Mujić

~ 107 ~


Sadržaj

Uvod..........................................................................................1Priča o čovjeku koji je dao sadaku bludnici, lopovu i bogatašu....................................................................................2Priča o tome kako je Adem, a.s., pozdravio meleke sa selamom....................................................................................3Priča o Ademu, a.s...................................................................4Priča o Nuhovoj, a.s, oporuci................................................5Priča o Ibrahimu, a.s., i njegovom ocu Azeru.......................7Priča o Ibrahimu, a.s., i njegovoj ženi Sari............................8

~ 108 ~


Priča o sudbini........................................................................13Starica u Džennetu.................................................................16Prepirka između Musa, a.s., i Adema, a.s...........................18Priča o Musau i meleku smrti...............................................22Priča o tome kako je Musa, a.s., udarao štapom po kamenu.................................................................................................23Priča o potopu faraona..........................................................25Priča o čovjeku koji je mislio da Allah neće oprostiti griješniku................................................................................25Priča o čovjeku koji je našao vrč zlata u zemlji..................26Priča o čovjeku koji je uklonio trn s puta............................27Priča o Ejubu, a.s., i zlatnim skakavcima............................27Priča o Sulejmanovoj, a.s., presudi....................................28Priča o čovjeku kojeg je na putu presreo melek.................29Priča o samoubici...................................................................30Priča o Izraelćanu koju je mijenjao Musaov zakon...........31Priča o ženi koja je mučila mačku........................................31Priča o frizerki faraonove kćerke.........................................32Priča o želji Sulejmana, a.s...................................................34Priča o iskušenjima Ejuba, a.s..............................................35Priča o oporuci Jahja, a.s......................................................36Priča o vjerovjesniku koji je molio Allaha da zaustavi Sunce.......................................................................................38Priča o Isa, a.s., i lopovu........................................................39Priča o vjerovjesniku i mravu...............................................40Priča o čovjeku koji je od svog prijatelja pozajmio hiljadu dinara......................................................................................41

~ 109 ~


Priča o čovjeku koji je davao pozajmnice ljudima.............42Priča o oblaku.........................................................................43Priča o Džurejdžu..................................................................44Priča o dijetetu koje je progovorilo dok je dojilo majku. . .46Priča o trojici ljudi zarobljenih u pećini..............................47Priča o čovjeku koji je naredio da mu spale tijelo poslije smrti........................................................................................49Priča o iskušenjima ranijih naroda......................................58Priča o griješniku koji se kaje za svoje grijehe...................59Priča o čovjeku koji je napojio žednog psa..........................60Priča o Davudu, a.s., i meleku smrti.....................................61Priča o isra i miradžu............................................................62Šta je sve Vjerovjesnik, a.s., vidio na miradžu....................66Priča o tome kako će muslimani zauzeti Carigrad.............68Priča o Dedžalu......................................................................69Priča o Ibn Sajjadu................................................................72Priča o šefaatu........................................................................73O viđenju Uzvišenog Allaha..................................................76Allah, dž.š., je od svih darežljivih najdarežljivi..................79Priča o čovjeku koji je roditeljima rekao: “Uh!”................80Priča o čovjeku koji će posljednji ući u Džennet.................81Priča o čovjeku koji je u pobožnosti proveo pet stotina godina......................................................................................82Priča o kaburskim iskušenjima............................................83Priča o stvaranju Dženneta i Džehennema..........................87Priča o trojici koji su izostali od Bitke na Tebuku..............88Priča o šejtanskim spletkama...............................................96

~ 110 ~


Priča o iskrenosti..................................................................100Literatura.............................................................................103Sadržaj..................................................................................107

~ 111 ~

Documents

Pripovijesti Allahovog Poslanika, a.s. - Elvir Duranović