LANAK 3. EUROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA ZABRANA MUENJA, NEOVJENOG ILI PONIAVAJUEG POSTUPANJA ILI KANJAVANJA

INTERIGHTS PRIRUNIK ZA ODVJETNIKE | ZAKLJUNOSA PROSINCEM 2006. GODINEIZRAEN UZ VELIKODUNU POMO INSITUTA OTVORENO DRUTVO

INTERIGHTS LANCASTER HOUSE 33 ISLINGTON HIGH STREET LONDON N1 9LH, UK TEL: +44 (0)20 7278 3230 FAX: +44 (0)20 7278 4334 EMAIL: ir@interights.org WWW.INTERIGHTS.ORG

1

1. UVOD..................................................................................................................... 5 1.1 Znaenje i vanost zabrane muenja, neovjenog i poniavajueg postupanja ................................................................................................................. 5 1.2 2. Apsolutna priroda prava............................................................................... 6 DEFINICIJE, POJMOVI I STANDARDI UNUTAR LANKA 3.......................... 6

2.1 Minimalni nivo okrutnosti............................................................................. 6 2.1.1. Relevantnost specifinih karakteristika rtve ......................................... 7 2.1.2. Sluajevi u kojima nije postignut traeni stupanj okrutnosti................. 9 2.2 Muenje ........................................................................................................ 12 2.2.1. Stupanj okrutnosti .................................................................................... 12 2.2.2. Postupanje s namjerom............................................................................ 13 2.2.3. Primjeri muenja iz sudske prakse ......................................................... 14 2.3 Neovjeno postupanje i kanjavanje....................................................... 17 2.3.1. Postupanje i kanjavanje .................................................................. 17 2.3.2. Razlikovanje muenja, neovjenog postupanja i poniavajueg postupanja ........................................................................................................... 18 2.3.3. Primjeri neovjenog postupanja............................................................ 182.3.3.1 Nasilje za vrijeme uhienja i pritvora ................................................................. 18 2.3.3.2 Ozbiljna medicinska nepanja u pritvoru ............................................................ 19 2.3.3.3. Medicinski postupci u svrhu prikupljanja dokaza............................................... 20 2.3.3.4 Pritvaranje djece ............................................................................................... 21 2.3.3.5 Duevne boli ...................................................................................................... 22 2.3.3.6 Strah i uznemirenost kao rezultat prisilnih nestanaka ili drugog zlostavljanja lanova obitelji ................................................................................................................ 22 2.3.3.7 Razaranje sela i domova .................................................................................... 24 2.3.3.8. Ostali primjeri .................................................................................................... 25

2.4 Poniavajue postupanje ili kanjavanje ................................................. 25 2.4.1. Poniavajue kanjavanje ........................................................................ 25 2.4.2. Poniavajue postupanje ..................................................................... 262.4.2.1. Uhienje i pritvor .............................................................................................. 26 2.4.2.2. Upotreba fizike sile protiv pritvorenih osoba................................................ 26 2.4.2.3. Uvjeti pritvora ..................................................................................................... 27 2.4.2.4. Stavljanje lisica .................................................................................................. 30

2.4.3.2.4.3.1. 2.4.3.2. 2.4.3.3. 2.4.3.4. 2.4.3.5.

Neprikladna/nedovoljna medicinska skrb......................................... 32Nedostatak odgovarajue medicinske skrbi .................................................. 32 Psihijatrijski tretman....................................................................................... 35 Postupanje sa osobama sa invaliditetom ..................................................... 36 Osobna pretraga pritvorenika........................................................................ 36 Osakaivanje lea ......................................................................................... 38

2.4.4. 2.4.5. 3.

Diskriminacija ...................................................................................... 38 Smrtna kazna: Odnos prema lanku 2 .............................................. 40

TERET I STANDARD DOKAZIVANJA U ODNOSU NA LANAK 3............... 42

3.1. Teret dokaza ................................................................................................... 42 3.1.1 Meunarodni standardi i izvjetavanja u sluajevima pritvaranja ..... 42

2

3.1.2 Izvjea Meunarodnih organizacija i NGO-a u pitanjima ekstradicije i protjerivanja......................................................................................................... 43 4. ODGOVORNOST DRAVE.................................................................................. 43 4.1. Negativne obveze............................................................................................. 43 4.1.1. Pod izravnom kontrolom drave.............................................................. 43 4.1.2 Teritorijalna pitanja ................................................................................... 44 4.1.3. Izloenost riziku zlostavljanja u inozemstvu (princip non-refoulement) .............................................................................................................................. 454.1.3.1. Odreivanje rizika zlostavljanja ......................................................................... 46 4.1.3.2. Apsolutna zabrana refoulement-a gdje postoji rizik zlostavljanja ...................... 48 4.1.3.3. Borba protiv terorizma i ekstradicija/protjerivanje.............................................. 49 4.1.3.4. Postupovni zahtjevi u zakonima o azilu............................................................. 50 4.1.3.5. Rizik zlostavljanja od strane osoba koje ne predstavljaju dravu (non-State actors) ............................................................................................................................. 51 4.1.3.6 Neodgovarajui medicinski tretman u sluaju izruenja ................................... 51 4.1.3.7 Nedovoljna indikacija ozbiljnosti potekoa nakon povratka............................. 53 4.1.3.8 Molba za odlaganje izruenja (pravilo 39) ....................................................... 53

4.2. Pozitivne obveze .............................................................................................. 54 4.2.1. Obaveza osiguranja efikasnih zakonskih okvira u cilju zatitu i prevencije postupanja protivnih lanku 3. ....................................................... 54 4.2.2. Obveza zatite fizikog integriteta pritvorenih osoba ........................... 55 4.2.3. Postupovne obveze .................................................................................. 554.2.3.1. Obveza provoenja uinkovite slubene istrage ............................................... 55 4.2.3.2. Obaveza provoenja uinkovite, neovisne, pravovremene i transparentne istrage ............................................................................................................................. 57

4.3. Veza izmeu postupovnih obveza lanka 3 i lanka 13 (pravo na uinkovit pravni lijek) ............................................................................................. 58 4.3.1. Opseg lanka 13. ................................................................................. 58 4.3.2. Postupovne obveze lanka 3. i lanak 13. .............................................. 59 4.3.3. Sadraj zahtjeva lanka 13. ...................................................................... 59 INDEKS PREDMETA ............................................................................................... 61 5. ODABRANI IZVODI IZ SUDSKE PRAKSE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA...................................................................................................................... 64 5.1. Uvod .................................................................................................................. 64 5.1.1. Znaenje i vanost zabranje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ........................................................................................................... 64 5.1.2. Apsolutna priroda prava........................................................................... 65 5.1.3. Priroda i opseg lanka 3........................................................................... 665.1.3.1. Minimalni stupanj okrutnosti .............................................................................. 66 5.1.3.2. Muenje ............................................................................................................. 66

5.1.4. Neovjeno postupanje ili kanjavanje................................................... 695.1.4.1. Duevne patnje .................................................................................................. 70

5.1.5. Strah i muenje kao rezultat prisilnih nestanaka ili drugih zlostavljanja lanova obitelji .................................................................................................... 71 5.1.6. Poniavajue postupanje ili kanjavanje ................................................ 71 5.1.7. Teret i standard dokazivanja.................................................................... 72 5.2. Odgovornost drave ........................................................................................ 74

3

5.2.1. Negativne obveze...................................................................................... 745.2.1.1. Pod izravnom kontrolom drave ........................................................................ 74 5.2.1.2. Okupirani teritorij............................................................................................... 74 5.2.1.3. Izlaganje postupanju suprotnom lanku 3 nakon izruenja ili protjerivanja....... 75

5.2.2. Pozitivne obveze ....................................................................................... 785.2.2.1. Ope obveze...................................................................................................... 78 5.2.2.2. Obaveza osiguravanja uinkovitog pravnog okvira .......................................... 79 5.2.2.3. Proceduralne obveze......................................................................................... 79

5.2.3. Tipine situacije u kojima dolazi do krenja lanka 3. .......................... 825.2.3.1. Pritvaranje.......................................................................................................... 82 5.2.3.2. Diskriminacija kao oblik poniavajueg postupanja.......................................... 85 5.2.3.3. Razaranje sela i domova ................................................................................... 86 5.2.3.4. Smrtna kazna..................................................................................................... 86

4

1. UVOD lanak 3. Zabrana muenja Nitko ne smije biti podvrgnut muenju ili neovjenom ili poniavajuem postupanju ili kanjavanju. 1.1 Znaenje i vanost zabrane muenja, neovjenog i poniavajueg postupanja

lanak 3. Europske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Konvencija) zabranjuje muenje i drugo neovjeno ili poniavajue postupanje ili kanjavanje. lanak 3. kao to je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Sud) niz puta napomenuo, odraava jednu od fundamentalnih vrijednosti demokratskog drutva. ak i u najteim okolnostima, kao naprimjer u borbi protiv terorizma ili zloina, Konvencija nedvosmisleno zabranjuje zlostavljanje. lanak 3. je prvenstveno namjenjen zatiti fizikog integriteta ovjeka. Uz to, Sud je interpretirao odredbe tog lanka tako da tite i od nanoenja bola i drugih radnji koje uzrokuju teke duevne patnje. lanak 3. zahtjeva od drave da se suzdri od primjene muenja ili neovjenog ili poniavajueg postupanja ili samog kanjavanja (odnosno njene negativne obaveze). U tom smislu drava je odgovorna za postupke svih svojih institucija, kao to su policija, snage sigurnosti i druge javne slube koje se bave provedbom zakona, bez obzira da li djeluju po nareenju ili po svojem nahoenju. U odreenim okolnostima, lanak 3. namee dravi pozitivne obveze spreavanja treih osoba u postupanju protivnom odredbama lanka 3. Tumaenje lanka 3. od strane Suda, u vezi sa lankom 1. Konvencije zahtjeva od drava da poduzmu pozitivne mjere, naroito u vezi ugroenih osoba. Naprimjer, kada privatna kola izvri kaznu koja dosee razinu okrutnosti navedenu u lanku 3., nastupa odgovornost drave za takva djela, jer u krajnjoj liniji drava je odgovorna omoguiti pravo na obrazovanje. U tom kontekstu pogledajte naprimjer, sluaj CostelloRoberts protiv Ujedinjenog kraljevstva (1993). Nadalje, odgovornost drave se protee na situacije kada pojedinci kao to su lanovi obitelji nanose bol i ozlijede djeci o kojoj se trebaju brinuti . Sud je nedvosmisleno utvrdio da drave imaju obvezu stvarati zakonski okvir koji omoguava kanjavanje privatnih osoba zbog postupanja protivnog odredbama lanka 3. ili odvraanje privatnih osoba od takvog postupanja. Pogledati sluaj A protiv Ujedinjenog kraljevstva (1998) i Z protiv Ujedinjenog kraljevstva (2001). Da bi udovoljila zahtjevima lanka 3. drava mora poduzeti odgovarajue radnje za sankcioniranje onih koji postupaju na zabranjeni nain ili primjenjuju zabranjeno kanjavanje. Shodno tome, kada pojedinac podnese osnovani zahtjev zbog neovjenog postupanja protivnog lanku 3., drava ima proceduralnu obvezu predmet istraiti, nakon istrage suditi odgovornim osobama i ukoliko se ustanovi njihova krivnja, kazniti ih u skladu sa zakonom. Sud nedvosmisleno smatra da mjere za spreavanje muenja navedene u lanku 3. ne bi imale uinka ukoliko osnovane albe zbog muenja ne bi bile ispitane na odgovarajui nain od strane vlasti. Kao i kod prava na ivot, ova obveza znai da drava mora omoguiti ne samo lako dostupan postupak obrade albi i provoenje istrage, ve i efikasan sustav kaznenog pravosua. Vanost ovih proceduralnih obaveza se detaljnije razmatra u

5

INTERIGHTS-ovom priruniku za odvjetnike u dijelu koji se bavi lankom 2 Konvencije.

1.2

Apsolutna priroda prava

Fundamentalna vanost lanka 3. jo je vie naglaena injenicom da on predstavlja apsolutnu zabranu (odnosno nije podloan nikakvim odstupanjima). Za razliku od drugih prava sadranih u Konvenciji, on ne podlijee derogacijama za vrijeme rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije; lan 15(2) eksplicitno iskljuuje lanak 3. iz odstupanja prema Konvenciji. Sud je naglasio da je lanak 3. apsolutan bez obzira na (i) ponaanje ili stanje rtve ili prirodu bilo kojeg zloina ili (ii) prirodu bilo koje prijetnje sigurnosti drave. Ovaj princip je esto ponavljan od strane Suda, naprimjer, u predmetu Ramirez Sanchez protiv Francuske (2005) u stavku 96, i Labita protiv Italije (2000) u stavku 199. Sljedei sluajevi specifini su primjeri ovog stajalita: U sluaju Aksoy protiv Turske (1996), podnositelj zahtjeva je bio uhien tijekom operacije voene u borbi sa PKK (Radnika partija Kurdistana), kurdskom nacionalistikom organizacijom iz jugoistonog djela Turske. Podnositelj zahtjeva je bio izloen muenju za vrijeme boravka u pritvoru. Razmatrajui primjenu lanka 3. u odnosu na podnositelja zahtjeva, Sud je u stavku 62 naveo da: "ak i u najteim okolnostima, kao naprimjer u borbi protiv terorizma ili zloina, Konvencija nedvosmisleno zabranjuje muenje ili neovjeno ili poniavajue postupanje ili kanjavanje." U predmetima kao to su Chahal protiv Ujedinjenog kraljevstva (1996) u stavku 79-80 i N. protiv Finske (2005) u stavku 59, Sud je nedvosmisleno utvrdio da je zabrana prinudnog vraanja (non-refoulement), muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, apsolutne prirode, te radnje predmetne osobe, ma koliko bile nepoeljne ili opasne, ne mogu biti materijalni dokazi. U sluaju D. protiv Ujedinjenog kraljevstva (1997), Sud je (u stavku 47) bio miljenja da lanak 3.: "nedvosmisleno zabranjuje muenje ili neovjeno ili poniavajue postupanje i njegove garancije se primenjuju bez obzira na prirodu ponaanja osobe na koje se primjenjuje, a koje je za svaku osudu.

2. DEFINICIJE, POJMOVI I STANDARDI UNUTAR LANKA 3 2.1 Minimalni nivo okrutnosti

lanak 3. pokriva iroki spektar postupanja i kanjavanja. No, kako je napomenuto u Grkom sluaju (1969) ne postoji zabrana svake vrste zlostavljanja ili kanjavanja. Da bi potpadalo pod opseg lanka 3., postupanje kojemu je osoba bila podvrgnuta

6

mora dosegnuti odreeni nivo okrutnosti. Kao to je Sud naveo u sluaju Irska protiv Velike Britanije (1978): "zlostavljanje mora dostii minimalni nivo okrutnosti Procjena tog minimuma je po prirodi stvari relativna; ona ovisi od svih okolnosti sluaja, kao to je trajanje postupanja, fiziki i duevni efekti, i u nekim sluajevima spol, godine i zdravstveno stanje rtve". Mada odreena vrsta postupanja moe naii na neodobravanje iz moralnih razloga, kao to je tjelesno kanjavanje djece ili iz ope-kaznenih razloga, kao to je primjena sile policajca koja ostavlja modrice na tijelu uhapenog, takvo postupanje ne mora biti zabranjeno lankom 3. Slino tome, postupanje koje je dozvoljeno po lanku 3. kao to je primjena pravnih sankcija moe izazvati sram i nelagodu kod osoba. Vidi naprimjer sluaj Tyrer protiv Velike Britanije (1978). Jedan od problema lanka 3. je nepostojanje opih standarda prema kojima bi se odmjeravalo neko postupanje ili kanjavanje, a stavovi drutva prema zlostavljanju se s vremenom mijenjaju. Prema tome, svaki sluaj treba ispitati ovisno o specifinm injenicama i okolnostima u odnosu na osobne karakteristike predpostavljene rtve. Uprkos svemu, sudska praksa Suda je dovela do korisnih naela koji mogu pomoi u procjeni da li je u odreenom sluaju postojalo muenje ili druga vrsta zlostavljanja. Iako lanak 3. ne zahtjeva od Sudu da eksplicitno radi razliku izmeu vrsta postupanja koje zabranjuje (odnosno muenje, neovjeno i poniavajue postupanje i kanjavanje), jer svako postupanje te vrste prelazi minimalni nivo grubosti, Sud se trudio jasno navesti prirodu zlostavljanja kojemu je bio izloen svaki podnositelj zahtjeva. Granica izmeu muenja i drugih vrsta zabranjenog postupanja je relevantna zbog odtete koja se moe dosuditi po lanku 41. Zatim, kao to e se vidjeti iz daljnjeg teksta, postoje obiljeja koja su povezana sa muenjem. Posljedice saznanja da se drava bavi muenjem vrlo su ozbiljne, a moe se i smatrati da je meunarodni ugled drave znatno ugroen. Kada Sud ne definira jasno problematino postupanje u odreenom sluaju, najee navodi podnositelja zahtjeva jasno ukazuju o emu se radi. Naprimjer, u sluaju Kurt protiv Turske (1998), podnositeljica zahtjeva je tvrdila da je bila podvrgnuta neovjenom i poniavajuem postupanju prilikom nestanka njezinog sina dok je bio u rukama vlasti. Mada je Sud smatrao da je drava postupala protivno lanku 3., nije jasno naveo prirodu postupanja za koje je drava bila odgovorna. Meutim, bilo je jasno s obzirom na okolnosti da je Sud prihvatio navode podnositeljice zahtjeva o izloenosti neovjenom i poniavajuem postupanju.

2.1.1. Relevantnost specifinih karakteristika rtve Jo prvi sluajevi koje je promatrao u vezi krenja lanka 3. Sud je dosljedno smatrao da procjena minimalnog nivoa okrutnosti ovisi od niza faktora koji se odnosi na rtvu o kojoj se radi. Meutim, u najveem broju sluajeva teko je utvrditi da li su starost, spol i druge osobine rtve odluujui faktori. Ipak, Sud e obratiti panju na starost, seks, zdravstveno stanje, trajanje postupanja i njegove fizije ili mentalne efekte i jo uvijek, u velikoj veini sluajeva teko je vidjeti koja je karakteristika rtve odluujua. Sud procjenjuje kumulativne uinke nametnutog postupanja na pojedinu rtvu. Sud posebno promatra godine rtve kada su on ili ona izuzetno mladi. Tako je u sluaju Costello-Roberts protiv Ujedinjenog Kraljevstva(1993), podnositelj

7

zahtjeva bio sedmogodinji djeak koji je pohaao privatnu kolu, a koja je primenjivala tjelesno kanjavanje neposlunih uenika. Sud je zabrinuto utvrdio da je podnositelj zahtjeva imao samo sedam godina kada ga je direktor kole tri puta udario po stranjici gumenim onom tenesice. Sud je primjetio sa zabrinutou da je kazna bila automatska u svojoj naravi i da je podnositelj zahtjeva ekao tri dana prije The Court also noted with concern that the punishment was automatic in nature and that the applicant had to wait three days before its imposition. Unato navedenim injenicama, Sud je ocijenio da minimum okrutnosti nije dostignut u tom sluaju. Dob moe biti vaan faktor u utvrivanju da li okrutnost odreene kazne izvrene nad osobom kri odredbe lanka 3. U sluaju Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1987), podnositelj zahtjeva je osuen na doivotnu kaznu zbog oruane pljake. Nakon to se izjasnio krivim, Sud je utvrdio da je izricanje kazne doivotnog zatvora bilo opravdano, zbog toga to je podnositelj zahtjeva bio vrlo opasan mladi ije bi osloboenje moglo ovisiti o njegovom napretku u zatvoru na putu da postane odgovorna osoba. Sud je izjavio, uzimajui u obzir njegove godine u vrijeme zloina i posebne okolnosti u vezi poinjenog djela, da bi se stvorile ozbiljne sumnje u vezi usklaenosti presude sa opsegom lanka 3., da nije bilo specifinih razloga koje je Sud utvrdio u vezi poinjenog zloina. U sluaju Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1989), Sud je uzeo u obzir niz osobnih faktora prilikom donoenja odluke da bi ekstradicija bila u suprotnosti sa odredbama lanka 3. ukljuujui i injenicu da je podnositelj zahtjeva imao samo 18 godina i da su postojali psihijatrijski dokazi da je patio od duevne bolesti.

U sluaju Toteva protiv Bugarske (2004), podnositeljica zahtjeva, ena stara 67 godina, pretrpjela je povrede u pritvoru. Sud je bio miljenja da su te povrede, naroito uzimajui u obzir godine ivota podnositeljice zahtjeva, bile dovoljno ozbiljne da se interpretiraju kao zlostavljanje u smislu lanka 3. Konvencije. Suprotan sluaj je sluaj Popov protiv Moldavije (2005) u kojem se podnositelj zahtjeva alio na osnovu lanka 3. Konvencije da je neizvrenje presude tijekom dugog niza godina dovelo do neovjenog i poniavajueg postupanja. Izjavio je, da je kao ovjek u godinama, pretrpio ozbiljno ponienje time to je morao stalno traiti izvrenje presude od vlasti. Sud je smatrao da patnje koje je doivio zbog neizvrenja presude nisu dovoljne da bi predstavljale neovjeno i poniavajue postupanje prema lanku 3. i shodno tome utvrdio je da je njegova alba neosnovana.

U drugim sluajevima godine ivota mogu biti oteavajua okolnost koja utjee na procjenu zlostavljanja koju vri Sud, ali ne i od bitnog utjecaja na odreivanje da li postupanje podpada pod opseg lanka 3. U sluaju Aydin protiv Turske (1997), podnositeljica zahtjeva je bila devetnaestogodinja djevojka koja je vie puta silovana i poniavana od strane osoba koje su je uhitile. Sud je smatrao da se silovanje koje slubena osoba izvri nad pritvorenom osobom treba smatrati izuzetno tekom i gnjusnom vrstom zlostavljanja, posebno uzimajui u obzir lakou sa kojom poinilac moe iskoristi ranjivost i oslabljeni otpor rtve.

8

U drugim sluajevima, bliskost izmeu osobe koja podnosi albu i osoba koja je bila podvrgnuta postupanju protivnom odredbama lanka 3. se smatra vrlo relevantnim pri utvrivanju da li je i podnositelj zahtjeva bio podvrgnut takvom postupanju. Bliskost osoba je posebno znaajna u sluajevima nestanka. Vidi i sluaj Rivas protiv Francuske (2004). Sud e takoer uzeti u obzir i druge faktore koji utjeu na rtvu, kao to je relativna fizika snaga u usporedbi sa osobom koja vri uhienje. U sluaju Berlinski protiv Poljske (2002), Sud je uzeo u obzir injenicu da su podnositelji zahtjeva bili istrenirani bodibilderi koji su se oduprijeli zakonitim radnjama slubenih osoba. Slian je i sluaj Rivas protiv Francuske (spomenut u predhodnom tekstu) u kojem je podnositelj zahtjeva, maloljetnik, tijekom sasluanja u policiji zadobio udarac u predjelu genitalija, odnosno naprsnue testisa koje je zahtjevalo kirurku intervenciju. Sud je pri donoenju zakljuka da su prekrene odredbe lanka 3. posebno uzeo u obzir dob i mladalaku konstituciju podnositelja zahtjeva.

Stav Suda je nedvosmislen u pogledu uzimanja u obzir pojedinanih okolnosti svakog sluaja, naroito injenica koje se odnose na rtvu, a ponekad i na njene bliske srodnike. Pitanje koliku vanost treba dati tim injenicama izgleda ovisi od prirode pritubi i ostalih okolnosti. Tako je domai sud obvezan uzeti u obzir sve relevantne faktore i angairati se u delikatnom inu odmjeravanja pri utvrivanju da li je odreena osoba bila podvrgnuta muenju ili nekom drugom zabranjenom zlostavljanju.

2.1.2. Sluajevi u kojima nije postignut traeni stupanj okrutnosti Sud i ranija Komisija su donijeli odluke u velikom broju sluajeva navodnog postupanja protivnog lanku 3, od kojih mnogi nisu pokazali zahtjevanu razinu okrutnosti uprkos postojanju dokaza o izvjesnom zlostavljanju ili poniavanju. Sljedei predmeti su primjeri okolnosti koje nisu smatrane krenjem lanka 3. U predmetu Lopez Ostra protiv panjolske (1994), podnositeljica zahtjeva je tvrdila da je imala zdravstvene probleme zbog postupanja suprotnog lanku 3. jer je u blizini njene kue postojalo postrojenje za preradu otpada koje je izbacivalo otrovne plinove i bilo vrlo buno. Mada je prihvaeno da su podnositeljica zahtjeva i njena obitelj patili zbog takve situacije, zakljueno je da takva patnja ne podvodi predmet pod lanak 3. U predmetu Smith i Grady protiv Velike Britanije (1999), podnositelji zahtjeva su bili pripadnici oruanih snaga. Po otkrivanju dokaza da su podnositelji zahtjeva homoseksualci, provedena je istraga tijekom koje su podnositelji zahtjeva detaljno ispitivani o njihovom seksualnom ivotu, preferenacama i navikama. Kada je ustanovljena valjanost dokaza, podnositelji zahtjeva su otputeni iz oruanih snaga u skladu sa vaeom kadrovskom politikom vojske. Sud je bio miljenja da, mada su ta politika, kao i istraga i otputanje koje je usljedilo, bili nedvosmisleno potresni i poniavajui za sve podnositelje zahtjeva, nije se moglo smatrati da je postupanje dostiglo zahtjevani nivo okrutnosti prema lanku 3. U sluaju Kudla protiv Poljske (2000.), podnositelj je bio u pritvoru prije suenja zbog razliitih prijestupa. Tijekom perioda provedenog u pritvoru utvrdilo se da 9

pritvorenik boluje od mentalne bolesti i bio je prebaen na psihijatrijski odjel u zatvorskoj bolnici. Kasnije je bio vraen u istrani zatvor. Razmatrajui njegov pritvor, Sud je smatrao da s ciljem opravdanja nalaza o krenju lanka 3, patnja i ponienje moraju prelaziti taj neminovni element patnje ili ponienja povezanih s odreenom formom zakonitog postupanja ili kanjavanja. Dok mjere koje liavaju osobu od slobode esto ukljuuju i taj element, ne moe se rei da provoenje pritvora samo po sebi predstavlja krenje lanka 3.; niti se lanak 3. moe interpretirati na nain da se njime odreuje sveopa obveza putanja pritvorenika iz zdravstvenih razloga ili da ga se smjesti u (civilnu) bolnicu kako bi mu se omoguilo pruanje specifinog medicinskog tretmana (ali, vidi dolje s time u vezi Riviere protiv Francuske). U predmetu Tomi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2003) podnositelj prijave, etniki Srbin iz Hrvatske bio je lan korpiona, paravojne organizacije uspostavljene od strane Srba nakon osamostaljenja Hrvatske 1991 godine na poetku rata. Tvrdi da je bio batinan od strane hrvatske policije prije poetka rata zbog zbog etnikog podrijetla i da je njegova ena ubijena iz istih razloga 1992.g. Preselio se u Srbiju 1997. zbog straha od pritvaranja i ostao je tamo do 2001.g. 2002. uao je u UK ilegalno i podnio zahtjev za azil ali mu je odbijen. Sud je utvrdio da mada neka izvjea ukazuju na incidente povremenog nasilja nad etnikim Srbima u Hrvatskoj, nisu identificirana nikakva posebna zlostavljanja bivih vojnika. Izdana je opa amnestija za sve koji su sudjelovali u ratnim zbivanjima i podnositelj zahtjeva nije dovojno objasnio kako bi ga povratak u Hrvatsku izloio riziku zlostavljanja kao biveg vojnika. Podnositelj prijave nije specificirao posebne probleme diskriminacije na koje bi naiao nakon povratka, i ope potekoe regija zahvaenih ratom kojma bi mogao biti izloen nakon povratka ne predstavljaju dovojnju razinu okrutnosti koju trai lanak 3. tovie, sluaj u pitanju traio je izruenje dravi koja je visoka ugovorna strana Konvencije, koja je poduzela mjere za osiguranje konvencijskih prava. U predmetu Yurtas protiv Turske (2004) podnositelj zahtjeva je tvrdio da je bio izloen neovjenom i poniavajuem postupanju tijekom boravka u policijskom pritvoru. Sud je zapazio da tijekom boravka u pritvoru podnositelj zahtjeva nije dran u uvjetima kompletne izolacije osjetila niti kompletne socijalne izolacije. injenica je da mu je bio zabranjen kontakt sa vanjskim svijetom, ali je bio u kontaktu sa osobljem koje je radilo u zatvorskoj jedinici i veinom ostalih pritvorenika. Na osnovu svega Sud je smatrao da postupanje nije dostiglo zahtjevani nivo okrutnosti prema lanku 3. U predmetu Gelfmann protiv Francuske (2004) postojala su razliita miljenja lijenika o tome da li podnositelj zahtjeva, koji boluje od side (koju je dobio prije uhienja) treba biti puten na slobodu. Sud je utvrdio da su njega i terapija koju je dobijao bile na nivou slinom onome koji bi mu bio dostupan izvan zatvora, i zakljuio da ni njegovo zdravstveno stanje niti patnje koje je tvrdio da preivljava ne dostiu zahtjevanu razinu okrutnosti da bi se podvele pod neovjeno ili poniavajue postupanje. U predmetu Matencio protiv Francuske (2004) Sud je bio miljenja da produeni pritvor osobe sa invaliditetom ne dostie zahtjevanu razinu okrutnosti da bi se predmet tretirao kao povreda lanka 3. U predmetu Narcisio protiv Nizozemske (2005) podnositelj zahtjeva je dran u policijskoj eliji gdje su mu bile uskraene najosnovnije potrebe, kao to je tekua voda i osnovni sanitarni ureaji. Sud je smatrao da nedostupnost tekue vode i osnovnih sanitarnih ureaja na koju se alba odnosila ne moe biti dovoljno okrutna mjera da bi ovaj sluaj podvela pod odredbe lanka 3. U predmetu Georgiev protiv Bugarske u pogledu uvjeta pritvora podnositelja

10

zahtjeva, Sud je naao da se nalazi sam u eliji veliine 8 kvadratnih metara, da mu nije dozvoljeno gimnasticiranje, ili druge aktivnosti izvan njegove elije, te nije imao pristup prirodnom svjetlu, te samo ogranien pristup sanitarijama. Meutim, Sud je uzimajui u obzir podnositeljevo zdravstveno stanje, ustanovio (sa 4 glasa prema tri) da ovi uvjeti ne dostiu razinu okrutnosti potrebnu za lanak 3. jer su trajali kratak period (1, 5 mjeseci) (ali vidi dolje Becciev protiv Moldavije 2005 gdje je podnositelj zahtjeva proveo relativno kratko vrijeme u pritvoru 37 dana ali je Sud ipak naao krenje lanka 3. ) U predmetu Ntumba Kabongo protiv Belgije (2005) podnositeljica zahtjeva je drana u pritvoru vie od deset mesjeci uz prijetnju proterivanja, jer je njen zahtjev za azil bio odbijen. Sud je bio miljenja da duevne patnje koje je podnositeljica zahtjeva moda pretrpjela zbog boravka u pritvoru u trajanju od deset mjeseci nisu dostigle minimalnu razinu okrutnosti koji bi ih inio rezultatom neovjenog ili poniavajueg postupanja. Produetak njenog pritvora na deset mjeseci nije bio u namjeri da je ponizi ili degradira, i nije povrijedio prava njene osobnosti, odnosno lanak 3. nije prekren. U predmetu Reggiani Martinelli protiv Italije (2005) podnositelj zahtjeva je dran u pritvoru mada je patio od cerebralnog oboljenja koje je izazivalo fiziku i duevnu patnju, jer mu je operiran tumor na mozgu prije uhienja. Sud je napomenuo da je podnositelj zahtjeva dobio odgovarajui medicinski tretman u pritvoru, a pogoranje njegovog zdravlja nije bilo spojeno sa samim pritvorom, ve sa napredovanjem bolesti prije uhienja. Nije bilo povrede lanka 3. U predmetu Ramirez Sanchez protiv Francuske (2006) podnositelj zahtjeva je bio u izolaciji osam godina i dva mjeseca. Dran je u samici, bez kontakta sa drugim zatvorenicima ili zatvorskim uvarima, nije mu bio dozvoljen izlazak iz elije izuzev dvosatne dnevne etnje, a prava na posjete su mu bila vrlo ograniena. Meutim, bilo mu je dozvoljeno da ita i gleda televiziju. Sud je zapazio da nije trpio kompletnu izolaciju osjetila uz TV i novine, odvjetnik ga je posjetio 57 puta i redovno su ga obilazili lijenici. Sud je zakljuio da opi i vrlo specifini uvjeti pod kojima je podnositelj zahtjeva dran u zatvoru, kao i duina tog boravka, nisu dostigli minimalni stupanj okrutnosti da bi predstavljali neovjeno postupanje, posebno imajui u vidu osobnost podnositelja zahtjeva i izuzetno visoku razinu opasnosti koju je on predstavljao.

Veza sa drugim lancima Konvencije Meutim, kada podnositelj zahtjeva ne uspije dokazati albeni zahtjev po lanku 3. moe uprkos tome uspjeti dokazati krenje lanka 8., odnosno prava na privatnost, dom i obiteljski ivot. Tako u predmetu Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva, mada ponienje koje su podnositelji zahtjeva pretrpjeli tijekom ispitivanja u vezi njihove seksualne orijentacije nije predstavljalo neovjeno ili poniavajue postupanje, Sud je naao da je dolo do povrede prava na privatni ivot prema lanku 8. Konvencije. U predmetu Lopez Ostra protiv panjolske (1994), Sud je smatrao da smetnje uzrokovane postrojenjem za preradu otpada predstavljaju neopravdano mijeanje u dom i privatni ivot podnositeljice zahtjeva. U sluaju Wainwright protiv UK (2006) mada je postojao znaajan nedostatak pristojnosti tijekom pregleda podnositelja prijave, nije bilo verbalnog zlostavljanja niti dodirivanja. Sud je naao da je postupak prema njima bio uznemirujui ali da nije dosegnuo minimalnu razinu okrutnosti traenu lankom 3. Meutim, Sud je naao povredu lanka 8. U suprotnosti s ovim, kada Sud donese zakljuak da neka djela kre lanak 3., vrlo e se esto smatrati potrebnim ispitivanje da li su i ostale odredbe Konvencije takoer bile prekrene tim djelima. Prednost se daje razmatranju krenja najtee

11

odredbe, koja je, kao to je ve bilo spomenuto, apsolutne prirode i ne doputa nikakva odstupanja. Ako Sud ne moe jasno utvrditi krenje lanka 3, on e razmotriti relativno nii stupanj zlostavljanja. Ipak, u sluaju Mubilanzila Mayeka i Kaniki Mitunga protiv Belgije (2006.) Sud je razmotrio posljedice pritvaranja maloljetne djevojice u zatvorskoj ustanovi za odrasle po odredbama lanaka i 3. i 8.

2.2

Muenje

2.2.1. Stupanj okrutnosti U sluaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978) Sud je utvrdio da "muenje" predstavlja namjerno neovjeno postupanje koje uzrokuje vrlo ozbiljne i okrutne patnje ime se tom djelu daje posebno obiljeje. Razlika izmeu muenja i drugih oblika ponaanja zabranjenog po lanku 3. odnosi se na stupanj i intezitet i ovisit e, kao to je napomenuto, od okolnosti svake pojedine rtve. Prema tome, nemogue je decidirano utvrditi da odreena vrsta postupanja uvijek spada u odreenu kategoriju. Nadalje, Sud je ukazao na injenicu da stupanj patnje koji dovodi do konstatacije da se radi o muenju nije vremenski definiran. Konvencija je ivui instrument koji se mora tumaiti u svjetlu trenutnih uvjeta. To znai da se odreene radnje koje su u prolosti klasificirane kao neovjeno i poniavajue postupanje a ne kao muenje mogu ubudue klasificirari na drugaiji nain: visoki standard koji se zahtjeva na poruju zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda posljedino nalae veu strogost u procjeni krenja osnovnih vrijednosti demokratskih drutava. Vidi sluaj Elci protiv Turske (2003), stavak 634 i Selmouni protiv Francuske (1999). U vezi s tim, treba napomenuti da je u sluaju Aydin protiv Turske (1997) Sud konstatirao da silovanje koje slubena osoba izvri nad pritvorenom enskom osobom predstavlja muenje. Presuda u sluaju Aydin odraava ozbiljnost sa kojom se silovanje tretira u meunarodnom kaznenom pravu; sada se na to gleda kao na zloin protiv ovjenosti kada se vri kao dio irokog ili sistematinog napada na civilno stanovnitvo. Nedavno je Sud proirio opseg situacija koje se smatraju muenjem. U Nevmerzhitsky protiv Ukraine (2005) smatrao je da je situacija u kojoj je podnositelj koji je trajkao glau bio prisilno hranjen bila muenje. Do sada je Sud utvrdio da su rtve pretrpjele muenje u sluajevima fizikog nasilja ili kombinacije fizikog nasilja i duevne patnje. Meutim, u sudskoj praksi podrazumjeva se da bi Sud bio spreman prihvatiti tvrdnju da i sama duevna patnja moe predstavljati muenje ukoliko je dovoljno velika. Naprimjer, moglo bi se dokazati da duevna patnja predstavlja muenje kada se osoba dri u pritvoru u duem razdoblju, za vrijeme kojega mu se govori da e njegovi/njeni lanovi obitelji biti mueni i/ili ubijeni ako on/ona ne prizna. Mogla bi postojati potreba za dodatnim dokazima da su te prijetnje bile realne i direktne, kao naprimjer dovoenje djeteta pritvorene osobe u njegovu/njenu eliju i predoavanje vrste kanjavanja koja bi se mogla primjeniti na dijete. Korisna definicija muenja se moe nai u Konvenciji UN-a protiv muenja i drugih okrutnih, neovjenih i poniavajuih postupanja ili kanjavanja (1984). lanak 1. navodi da:

12

1. U ovoj Konvenciji, izraz muenje oznaava bilo koju radnju kojom se osobi namjerno nanosi bol ili patnja, fizika ili duevna, u cilju dobijanja informacija ili priznanja od te ili druge osobe, kanjava se osoba za djelo koje je uinila ta ili druga osoba, ili je za to osumnjiena ta ili druga osoba, ili se zastrauje ili prisiljava ta ili druga osoba ili iz bilo kojeg razloga osnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste, kada su ta bol i patnja nanjeti od strane; ili podstrekivanjem; ili s dozvolom; ili pristankom predstavnika vlasti; ili druge osobe koja nastupa kao slubena osoba. Ono ne ukljuuje bol i patnju koja nastaje ili je svojstvena zakonskim sankcijama ili se odnosi na njih. Mada ova definicija ne obvezuje Sud, pomogla je u tumaenju definicije muenja po lanku 3. i praksa Suda je generalno u skladu sa tom definicijom. Citirana je u nizu sluajeva, ukljuujui Aydin, Soering, i Selmouni (vidi registar sluajeva). 2.2.2. Postupanje s namjerom Kada je u pitanju muenje, ne samo da mora biti dostignut odreeni intenzitet, ve se mora i dokazati da je zlostavljanje bilo namjerno. bilo da je rezultiralo u okrutnoj patnji ili da postigne neki cilj. Ovo je u skladu sa definicijom muenja u Konvenciji UN-a protiv muenja. U Grkom sluaju (1969), Komisija je utvrdila da su politiki zatvorenici u pitanju bili izloeni administrativno reguliranoj praksi muenja i zlostavljanja. Komisija je utvrdila da je muenje teki oblik neovjenog postupanja koji se vri sa odreenom namjerom, kao to je dobijanje informacija ili priznanja ili primjene kanjavanja. U sluaju Aksoy protiv Turske (1996), Sud je smatrao da je zlostavljanje kojemu je podnositelj zahtjeva bio podvrgnut bilo namjerno: "Zaista su bile potrebne odreene pripreme i napori da se ono izvede. ini se da je zlostavljanje injeno u cilju dobijanja priznanja ili informacija od podnositelja zahtjeva. U sluaju Salman protiv Turske (2000), Sud je odluio da se, pored potrebe da se dokae da je postupanje bilo namjerno, mora dokazati i da je postojao element namjere muenja, naprimjer iznuivanje priznanja ili primjena kanjavanja kako je predvieno u Konvenciji UN-a protiv muenja. U ovom sluaju je Sud zakljuio da je prema podnositelju zahtjeva primenjeno vrlo ozbiljno i okrutno ponaanje koje je predstavljalo muenje, uzimajui u obzir prirodu i stupanj zlostavljanja kao i vrste pretpostavke koje su se mogle izvui iz dokaza da je to uinjeno tijekom ispitivanja o podnositeljvom pretpostavljenom sudjelovanju u aktivnostima PPK.

Jasno je, meutim, da e zlostavljanje koje dosegne minimalni nivo okrutnosti naveden u lanku 3. biti zabranjeno kao neovjeno ili poniavajue postupanje ak i kada nije dovoljno namjerno da bi se smatralo muenjem. U sluaju Labzov protiv Rusije (2005) Sud je naglasio (u stavku 48) da, mada se moralo uzeti u obzir pitanje da li je svrha postupanja bila da ponizi ili degradira rtvu, odsutnost takve namjere ne iskljuuje zakljuak da je lanak 3. prekren.( Vidi predmet Kalashnikov protiv Rusije 2003.)

13

2.2.3. Primjeri muenja iz sudske prakse Sljedei sluajevi predstavljaju primjere zlostavljanja koje je Sud ocijenio kao muenje: Palestinsko vjeanje

U sluaju Aksoy protiv Turske (1996) podnositelj zahtjeva je uhien i pritvoren u kontekstu borbe drave protiv PPK u jugoistonoj Turskoj. Podvrgnut je palestinskom vjeanju: skinuta mu je sva odjea, ake su mu zavezane iza lea i objeen je za ruke. Sud je utvrdio da je postupanje bilo namjerno i da su bile potrebne pripreme i napor da bi se ono izvelo. Postupanje je izvreno u cilju dobijanja priznanja ili informacija od podnositelja zahtjeva. Sud je utvrdio ne samo da je podnositelj zahtjeva bio podvgnut velikim bolovima, ve je medicinska dokumentacija pokazala da je nastupila i paraliza obje ruke koja je trajala odreeno vrijeme. Sud je bio smatrao da je ovo postupanje bilo toliko ozbiljne i okrutne prirode da je predstavljalo muenje.

Elektrini okovi U sluaju Cakici protiv Turske (1999) rtvu su pritvorile snage sigurnosti u jugoistonoj Turskoj a potom je nestala. Sud je ustanovio da su postojali dokazi da je rtva bila izloena elektrinim okovima; svjedoci su vidjeli rtvu krvavu i uli su da su je tukli, jedno rebro joj je bilo slomljeno i glava razbijena. Sud je zakljuio da je ovo postupanje predstavljalo muenje. U sluaju Mikheyev protiv Rusije (2006) podnositelj je bio uhien i ispitivan zbog nestanka jedne mlade djevojke. Tvrdio je da su ga muili kako bi potvrdio priznanje jo jednog osumnjienika te da su mu policijski slubenici davali elektrookove na ui preko metalnih kvaica icom privrenih na kutiju. Takoer mu se prijetilo da e ga jako istui i da e mu davati elektrookove preko genitalija. Poto vie nije bio u stanju podnositi torturu, g. Mikheyev tvrdi da se oslobodio i skoio kroz prozor drugoga kata policijske stanice kako bi poinio samoubojstvo. Sud je prihvatio tvrdnju da su g. Mikheyeva teko zlostavljali dravni slubenici dok je bio u pritvoru kako bi iz njega izvukli priznanje o informacijama o kaznenim djelima za koja je bio osumnjien. Zlostavljanje koje je pretrpio uzrokovalo mu je teku fiziku i mentalnu patnju tako da je i pokuao uiniti samoubojstvo. Sve je to rezultiralo opom i stalnom fizikom nemoi. Sud je donio odluku da se u ovom sluaju radilo o zlostavljanju koje je prelazilo u muenje i kao takvo smatra se krenjem lanka 3.

Kombinacija metoda muenja U Abdulsamet Yaman protiv Turske (2004) podnositelj je tvrdio mu je tijekom pritvaranja od strane policije stavljen povez na oi, da su ga skinuli i stavili u hladnu vodu. Tvrdio je da je bio vezan rukama za stropne cijevi i da su ga natjerali da stoji na stolici te da su elektrini kablovi bili privezani za njegovo tijelo, posebice spolne organe. Nadalje je tvrdio da su mu izmaknuli stolicu na kojoj je stajao i da je ostao visjeti u zraku dok je dobivao elektrine okove. Tvrdio je da su u nekoliko navrata policajci iskljuili elektro-okove i pritiskali testise. Podnositelj zahtjeva imao je dva

14

medicinska izvjea. Sud je utvrdio da s obzirom na prirodu i stupanj zlostavljanja i jake indicije koje se mogu izvui iz dokaznog materijala da ga se zlostavljalo zbog dobivanja informacija zbog sumnje na vezi sa PPK, zlostavljanje je ukljuivalo takove ozbiljne povrede i patnju da se karakterizira kao muenje. Batinanje, prijetnje smru i obitelji, seksualno zastraivanje i poniavanje

U sluaju Selmouni protiv Francuske (1999) podnositelj zahtjeva je tvrdio da je bio muen tijekom pritvora prije suenja. Sud je utvrdio da je podnositelj zahtjeva imao veliki broj modrica na tijelu od udaraca koje je pretrpio. Sud je naveo da se, bez obzira na zdravstveno stanje osobe, moe pretpostaviti da bi takva silina udaraca izazvala znatnu bol, ak i da na tijelu nisu ostali vidljivi tragovi. Nadalje, bilo je dokaza da su podnositelja zahtjeva vukli po prostoriji drei ga za kosu i tjerali da tri kroz hodnik sa strojem policaja koji su ga saplitali sa obje strane, da je bio natjeran kleknuti ispred mlade djevojke kojoj je neko rekao Pazi, sad e uti pjevanje, da mu je zatim jedan policajac pokazao svoj penis, rekavi Evo, popui ovo a zatim se pomokrio po njemu, i da su mu prijetili acetilenskom lampom i pricom. Pored nasilne prirode opisanih djela, Sud je napomenuo da bi ona bila gnjusna i poniavajua za svakoga, bez obzira u kojem se stanju nalazio. Podnositelj zahtjeva je za vrijeme svakodnevnog ispitivanja trpio ponovljene i uporne napade. U skladu s tim, Sud je zakljuio da je fiziko i duevno nasilje uinjeno nad podnositeljem zahtjeva, sve ukupno uzimajui u obzir, izazvalo veliku bol i patnju. Kako je to nasilje bilo izuzetno ozbiljno i okrutno, predstavljalo je muenje u smislu lanka 3. U sluaju Ilhan protiv Turske (2000) podnositelja zahtjeva je policija u pritvoru utirala, tukla i udarala pendrekom u glavu. To je uzrokovalo brojne modrice i oteenje mozga koje je dovelo do trajno oteenje modane funkcije. Takoer je podnositelj zahtjeva morao ekati 36 sati na medicinsku pomo. Uzimajui u obzir teinu povreda i znatan protok vremena prije pruanja medicinske pomoi, Sud je utvrdio da je podnositelj zahtjeva rtva muenja. U sluaju Elci i ostali protiv Turske (2003) esnaest podnositelja zahtjeva je pritvoreno pod sumnjom da su suraivalii sa PPK. Podnositelji zahtjeva su u pritvoru mueni i maltretirani. Prostorija u kojoj su drani je bila hladna, mrana i vlana, sa neodgovarajuim uvjetima za spavanje i ishranu i bez sanitarnog vora. Neki od podnositelja zahtjeva su vrijeani, poniavani, amarani i zastraivani da bi potpisali priznanje. U kljunim trenucima podnositeljima zahtjeva je stavljan povez preko oiju. Sud je zakljuio da su uzimajui u obzir sve okolnosti sluaja, etvorica podnositelja zahtjeva pretrpjela fiziko i duevno nasilje posebno ozbiljne i okrutne prirode od strane redarstvenika, koje je predstavljalo muenje. U sluaju Bati i ostali protiv Turske (2004) Sud je utvrdio da je svih trinaestoro podnositelja zahtjeva, od kojih je etvero bilo mlae od osamnaest godina, a jedna ena trudna, tijekom cijelog boravka u pritvoru bilo u konstantnom stanju fizikog bola i anksioznosti zbog straha od onoga to e im se dogoditi i intenzivnog nasilja kojem su bili podvrgnuti. Po miljenju Suda takvo postupanje je namjerno vreno od strane dravnih slubenika za vrijeme obavljanja njihovih dunosti, u cilju dobijanja priznjanja ili informacija.Nasilje kojem su bili podvrgnuti, gledano u cijelosti i uzimajui u obzir njegov cilj i trajanje, bilo je izuzetno ozbiljne i okrutne prirode, uz mogunost izazivanja velikog bola i patnje, te je predstavljalo muenje. U sluaju Bursuc protiv Rumunjske (2004) podnositelja zahtjeva su zaustavila

15

dvojica prometnih policajaca i obratila mu se na neljubazan nain. Kada im je on odgovorio u istom stilu, udarili su ga u glavu gumenom palicom, stavili mu lisice, tukli ga na putu do policijskog automobila i odveli u policijsku postaju. U postaji su podnositelja zahtjeva vukli po podu drei ga za ruke, sa licem na podu, a est drugih policajaca ga je udaralo i utiralo nogama. U 2 sata ujutro odveden je u bolnicu, gdje je utvreno da ima akutne povrede lubanje i mozga kao i povredu mrenice oka. Nakon deset dana premjeten je u drugu bolnicu gdje je lijeen zbog otoka mozga, efekata angine pogorane traumom i razderanog anusa. Sud je ustanovio da je nasilje kojemu je podnositelj zahtjeva bio izloen bilo izuzetno ozbiljno i okrutno i da je moglo izazvati veliku bol i patnju; shodno tome, moralo se smatrati muenjem u skladu sa lankom 3. Prema tome, Sud je utvrdio da je postojala povreda Konvencije. U sluaju Corsacov protiv Moldavije (2006) podnositelj zahtjeva koji je imao 17 godina u to vrijeme bio je uhien zbog krae. Stavljene su mu lisice i napadnut je do puta u policijsku postaju; bio je udaran nogama i rukama, te sa pendrecima po cijelom tijelu i po stopalima. Nakon toga je privezan za metalnu ipku na due vrijeme. Puten je iz pritvora naredne veeri a kazneni postupak protiv njega je kasnije obustavljen. Proveo je oko 70 dana u bolnici zbog posljedica. Njegovo zdravstveno stanje se toliko pogoralo da je registrian kao invalid drugog stupnja , to po moldavskom pravu korespondira gubitku radne sposobnosti 50-70%. Sud je pridodao veliku vanost injenici da je podnositelj zahtjeva maloljetan. Ipak naao je odluujuim za odreivanje stupnja zlostavljanja prakticiranje falaka- udaraca po stopalima.

Kumulacija okolnosti: strah od pogubljenja, uvjeti pritvora U sluaju Ilascu i ostali protiv Moldavije i Rusije (2004), etvorica podnositelja zahtjeva su uhiena i optuena za anti-sovjetsku aktivnost, borbu ilegalnim sredstvima protiv drave Transdniestria i druge zloine, ukljuujui i ubojstvo. U pritvoru su bili zlostavljani. Trojica su odvedena u garnizon ruske vojske, gdje su ih prema vlastitim tvrdnjama uvali i muili vojnici ruske vojske. Nisu imali kontakata sa vanjskim svijetom i drani su u elijama bez WC-a, vode i dnevnog svijetla, a dozvoljeno im je samo 15 minuta dnevno vjebati u dvoritu zatvora. Nakon toga podnositelji zahtjeva su prebaeni u upravu policije. elije nisu imale dnevno svjetlo, nije im bilo dozvoljeno slanje niti primanje pote, nisu imali mogunost kontakata sa odvjetnicima i primali su posjete obitelji iskljuivo po diskrecijskom pravu uprave. Nakon to su osueni, podnositelji zahtjeva su drani u samicama bez dnevnog svijetla. Uvjeti pod kojima su drani u zatvoru doveli su do pogoranja njihovog zdravstvenog stanja, ali nisu dobili odgovarajuu medicinsku pomo. Sud je utvrdio da je prvi podnositelj zahtjeva ivio u konstatnom strahu od pogubljenja, bez mogunosti koritenja bilo kakvog sredstva u cilju poboljanja svojih uvjeta, a njegov strah bio je pojaan injenicom da presuda nije imala zakonsku osnovu niti legitimitet, imajui u vidu abritrarnu prirodu okolnosti pod kojima su podnositelji zahtjeva osueni. Uvjeti pod kojima je prvi podnositelj zahtjeva bio zatvoren naruili su mu zdravlje, a nije dobio odgovarajuu medicinsku njegu niti prehranu. Uz to, odluke u vezi korespondencije i posjeta donoene su samovoljno i dalje su pogorale uvjete pritvora. Nisu potovane odredbe lanka 3. i postupanje kojemu je prvi podnositelj zahtjeva bio podvrgnut predstavljalo je muenje. Postupanje prema treem podnositelju zahtjeva i uvjeti pod kojima je dran, uskraivanje odgovarajue prehrane i medicinske njege, predstavljali su muenje.

16

Prisilno hranjenje posebno nasilnim i poniavajuim postupcima U sluaju Nevmerzhitsky protiv Ukrajine (2005), podnositelj zahtjeva je trajkao glau u zatvoru i bio prinudno hranjen, to je prema njegovim tvrdnjama izazvalo znatne duevne i fizike boli. esto je bio lisicama vezan za stolicu ili za radijator i prisiljen gutati gumenu cijev spojenu sa posudom u kojoj je bila specijalna hranjiva mjeavina. Sud je utvrdio da su, mada su se organi vlasti pridravali naina prinudnog hranjenja propisanog relevantnom odlukom, sredstva njegovog izvoenja lisice, sprava za otvaranje usta, specijalno crijevo uvedeno u jednjak koja su koritena prisilno i uz protivljenje podnositelja zahtjeva, predstavljala postupanje tako okrutne prirode da se karakteriziraju kao muenje. Silovanje i prijetnja silovanjem U predmetu Aydin protiv Turske ena je bila uhiena zajedno sa svojim ocem i ogoricom. odvedeni su od strane seoskih uvara i policije u policijsku postaju. Tijekom pritvora podnositeljica zahtjeva je imala povez na oima. Bila je batinana, svuena do gola, polijevana hladnom vodom. Nakon toga je odvedena u drugu prostoriju gdje su je skinuli i silovalo pripadnici slube sigurnosti. Ona i ostali lanovi obitelji bili su puteni nakon tri dana. Prema tvrdnjama vlade oni nikad nisu bili pritvarani. Podnositeljica prijave je imala 17 godina u vrijeme tog dogaaja. Ovo zastraujue i poniavajue iskustvo i kumuliranje nasilnih postupaka, posebice silovanja, smatrani su muenjem. U sluaju Menesheva protiv Rusije (2006.), podnositelj je devetnaestogodinja ena koju su policijski slubenici uhitili tijekom istraivanja ubojstva u koje je, po miljenju policije, bio upleten i njezin deko, osumnjienik L. Tijekom uhienja su grubo postupali s njom i prijetili njoj i njenoj obitelji. Ona je tvrdila da je bila zlostavljana u policijskoj stanici, tonije da ju je nekoliko policijskih slubenika guilo i tuklo tapovima; takoer da su je vrijeali i prijetili joj silovanjem i nasiljem prema njenoj obitelji. Kasnije toga dana bila je odvedena kui, ali su je opet uhitili kada je doivjela jo gora zlostavljanja. Sud je tvrdio da su joj bol i patnja bili zadani namjerno, s ciljem da se od nje iznude informacije. Sud je napomenuo da je djevojka u to vrijeme imala samo 19 godina i da je, u situaciji u kojoj je bila jedina ena suoena s nekoliko mukih policajaca, bila vrlo ranjiva. Sud je dalje napomenuo da je to zlostavljanje trajalo po nekoliko sati tijekom kojeg su je dva puta istukli i podvrgnuta ostalim oblicima fizikog i moralnog zlostavljanja. Sud donosi zakljuak da, imajui u vidu svrhu i ozbiljnost dogaaja, radilo se o zlostavljanju koje je prelazilo i u muenje u smislu lanka 3 Konvencije.

2.3

Neovjeno postupanje i kanjavanje

2.3.1. Postupanje i kanjavanje Postupanje i kanjavanje razlikuje se prema uobiajenom znaenju rijei. Ima malo sluajeva iz sudske prakse koja se odnose na kanjavanje; najvei broj sluajeva kojima se je Sud bavio su postupanje za vrijeme pritvora. Meutim, postoji niz sluajeva kao to je Tyrer protiv Ujedinjenog Kraljevstva(1978), kad je primjena kanjavanja diskutabilna. Najee je jasno kada je primjereno kanjavanje.

17

U sluaju Tyrer protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978) podnositelj zahtjeva je osuen na sudsko ibanje. Ono se odnosilo na primjenu sile od strane policajca na stranjici podnositelja zahtjeva, brezovom ibom posebno napravljenom za tu priliku. Uzimajui u obzir brojne injenice, Sud je zakljuio da je ovakvo postupanje predstavljalo poniavajue kanjavanje. muenja, neovjenog postupanja i poniavajueg

2.3.2. Razlikovanje postupanja

Razlika izmeu muenja i neovjenog postupanja polazi u naelu od intenziteta patnje koja je izazvana. (Vidi ranije spomenuti sluaj Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 167). Nadalje, dok se za muenje zahtijeva dokaz posebne namjere na predhodno iznesen nain, drugi oblici zlostavljanja to ne trae. Neovjeno ili poniavajue postupanje moe biti rezultat propusta u poduzimanju koraka, a ne neophodno namjerno djelovanje. esto Sud zakljuuje da je rtva bila podvrgnuta i neovjenom i poniavajuem postupanju. Meutim, sudska praksa napravila je razliku izmeu te dvije vrste postupanja. Sud smatra postupanje neovjenim kada je ono, izmeu ostalog bilo izvreno s umiljajem, kada je trajalo po nekoliko sati i uzrokovalo fizike povrede ili intenzivnu fiziku ili mentalnu patnju. Dalje je utvrdio da je postupanje poniavajue kada je bilo takvo da u rtvama izazove osjeaje straha, strepnje i nie vrijednosti koja su ih poniavala i degradirala. U promatranju da li je odreeni nain postupanja poniavajui prema lanku 3. Sud uzima u obzir da li je cilj takvog postupanja poniziti i degradirati osobu prema kojoj se primjenjuje i da li u sluaju posljedica ozbiljno utjee na osobu na nain protivan odredbama lanka 3. U svakom sluaju, kao to je predhodno napomenuto, odstanak takve namjere ne iskljuuje zakljuak da je lanak 3. prekren.Vidi, izmeu ostalog, sluaj Becciev protiv Moldavije (2005); I.I. protiv Bugarske, stavak 67. Konkretni sluajevi iz prakse Suda biti e predstavljeni u daljnjem tekstu, kako bi pokazali u kojim situacijama i na koji nain Sud dolazi do zakljuaka o neovjenom ili poniavajuem postupanju ili kazni. 2.3.3. Primjeri neovjenog postupanja 2.3.3.1 Nasilje za vrijeme uhienja i pritvora Fiziko nasilje ne mora predstavljati muenje u odreenom sluaju, ali i dalje postoji mogunost da Sud utvrdi povredu lanka 3. na temelju uvjerenja da postupanje ili kanjavanje predstavlja neovjeno postupanje. Neovjeno postupanje najee se pojavljuje kad su u pitanju osobe koje se nalaze u pritvoru. Batine koje osobe dobiju od policije smatraju se neovjenim postupanjem.

18

U sluaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978) neke od pritvorenih osoba alile su se da su ih pripadnici snaga sigurnosti utirali i udarali. Medicinska dokumentacija je dokazala da su zadobili modrice i kontuzije koje su im nanjete za vrieme kada su bili u pritvoru. Sud je utvrdio da su udarci doveli do jakih bolova i fizikih povreda koje su u datom trenutku bile intenzivne; stoga su svrstane u kategoriju neovjenog postupanja. U sluaju Tomasi protiv Francuske (1992) medicinska dokumentacija je nagovjestila da je podnositelj zahtjeva imao povrede i oguljotine koje je zadobio tijekom vremena provedenog u pritvoru. Sud je utvrdio da je medicinska dokumentacija potvrdila kako veliki broj udaraca koje je g. Tomasi zadobio, tako i njihovu jainu. Sud je zakljuio da su ta dva elementa dovoljna da se postupanje okarakterizira kao neovjeno i poniavajue. U sluaju Hulki Gunes protiv Turske (2003) podnositelj zahtjeva je izjavio da je bio podvrgnut zlostavljanju. Lijeniki pregledi obavljeni tijekom njegovog boravka u pritvoru otkrili su veliki broj podljeva i i modrica. Sud je izjavio da su djela na koja se je podnositelj zahtjeva alio imala odreenu teinu i das u trajala petnaest dana. Postupanje je okarakterizirano kao neovjeno i poniavajue. U predmetu Balogh protiv Maarske (2004) za vrijeme policijskog ispitivanja jedna od osoba koje su ispitivale je vie puta oamarila podnositelja zahtjeva po licu i lijevom uhu. Dva dana nakon putanja na slobodu, podnositelj zahtjeva se je podvrgao operaciji zbog oteenja une opne. Sud je utvrdio da je pretrpljena ozljeda dovoljno ozbiljna da predstavlja zlostavljanje prema lanku 3. U sluaju R.L. i M.-J.D. protiv Francuske (2004)1, policajci su upotrijebili silu da bi savladali podnositelje zahtjeva, s tim to ih nisu udarali. Podnositelji zahtjeva su pruili otpor i branili se. Sud je utvrdio velik broj modrice i oteklina, a njima izazvani periodi nesposobnosti za rad predugi su da bi odgovarali koritenju apsolutno neophodne sile koja je bila potrebna zbog ponaanja podnositelje zahtjeva. Sud je zakljuio da je postupanje policajaca predstavljalo krenje lanka 3. U sluaju Rivas protiv Francuske (2004), za vrijeme ispitivanja u pritvoru, policajac je sprijeio bijeg podnositelja zahtjeva na nain da ga je udario koljenom u prepone.To je dovelo do povrede testisa koja je zahtjevala operativni zahvat i izazvala privremenu nesposobnost za rad u trajanju od pet dana. Uzimajui u obzir nanjete bolove i godine ivota podnositelja zahtjeva, Sud je utvrdio da je postupanje prema njemu bilo neovjeno i poniavajue.

2.3.3.2 Ozbiljna medicinska nepanja u pritvoru U sluaju Mouisel protiv Francuske (2002), podnositelj zahtjeva, osueni zatvorenik, obolio je od leukemije koja je napredovala za vrijeme pritvora. U lijenikom izvjetaju navedeno je mu je potreban produeni lijeniki boravak u bolnici. Francuske vlasti nisu poduzele nikakve konkretne mjere u skladu s navedenim izvetajem. Sud je zakljuio da bi opseg lanka 3. bilo zadovoljen da je podnositelj zahtjeva primljen u bolnicu pod nazdorom, posebno nou. Sud je utvrdio da domae vlasti nisu osigurale odgovarajuu zdravstvenu zatitu

1

Takoer vidi predmet Krastanov protiv Bugarske (br. 50222/99, presuda od 30. rujna 2004.); Barbu Anghelescu protiv Rumunjske (br. 46430/99, presuda od 5. listopada 2004.).

19

podnositelju zahtjeva. Sud je zakljuio da je podnositelj zahtjeva bio podvrgnut neovjenom i poniavajuem postupanju protivnom odredbama lanka 3. U sluaju McGlinchey protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2003) ker podnositelja zahtjeva je primljena u zatvor u loem zdravstvenom stanju 07. prosinca 1998. godine. Bolovala je od astme i bila je ovisna o heroinu. Dolaskom u zatvor provjerena joj je tjelesna teina i utvreno je da ima 50 kilograma. rtva je konstantno povraala za vrijeme trajanja pritvora i doivjela dramatian pad teine od skoro 1 kilograma u prvih pet dana provedenih u pritvoru. Nije mogla zadrati hranu, a uspjevala je popiti vrlo malo tekuine. Prvih pet dana rtvu su esto pregledavali lijenici. Meutim, prvog vikenda nakon njezinog dolaska u zatvor, nije ju pregledao nijedan lijenik. U ponedeljak, 14. prosinca ujutro, lijenik je doao i ustanovio da je kolabirala, te je prebaena u bolnicu. Nikada se nije oporavila i umrla je nakon dva tjedna. Tijekom istrage naeni su dokazi da je zatvorska vaga bila neispravna, zbog ega se jedan od lijenika manje oslanjao na vrijednosti dobivenu mjerenjem nego na svoju lijeniku procjenu rtve. Sud je zakljuio da se je radilo o propustu potivanja standarda propisanih lankom 3. Posebno je uzeo u obzir propust zatvorske vlasti u osiguranju odgovarajueg naina utvrivanja gubitka teine kod rtve, koji je faktor trebao upozoriti zatvorsku vlast na ozbiljnost njezinog stanja, ali je grubo zanemaren zbog netonosti vage. Uz to, utvrdio je injenicu da je postojao prazan hod u nadzoru njezinog stanja od strane lijenika za vrijeme vikenda, kada je dolo do daljnjeg znatnog pada teine kao i propusta zatvora da poduzme efikasnije mjere u tretiranju njezinog stanja, kao to bi bio prijem u bolnicu kako bi se osiguralo intravensko primanje lijekova i tekuine, ili dobila struna pomo kako bi se sprijeilo povraanje. Prema tome, postupanje zatvorske vlasti bilo je u suprotnosti sa zabranom neovjenog i poniavajueg postupanja sadranom u lanku 3.

U predmetu Tekin protiv Turske (1998) podnositelj zahtjeva koji je imao samo jedan bubreg, dran je na temperaturi ispod nule etiri dana, u eliji bez kreveta ili pokrivaa i bez hrane i tekuine. etiri dana nije imao gdje lei. Sud je naao da se radi o neovjenom i poniavajuem postupanju. 2.3.3.3. Medicinski postupci u svrhu prikupljanja dokaza Sud se morao baviti sluajevima u kojima je podnositelj morao biti podvrgnut odreenim medicinskim postupcima. Podnositelji su u tim sluajevima tvrdili kako su prisilne intervencije toliko utjecale na njihov fiziki integritet da se moe govoriti o krenju lanka 3. Sud nije uvijek uvaavao tvrdnje da je odreeni postupak bio dovoljno opravdan kako bi zadovoljio standarde minimalnog stupnja testa okrutnosti. Takoer je smatrao da Konvencija u principu ne zabranjuje upotrebu prisilnih medicinskih postupaka koji bi mogli pomoi u istrazi odreenog kaznenog djela (vidi X. Protiv Nizozemske, 8239/78, odluka Komisije 1978.) i ako je potrebno, pruiti tada potrebnu (hitnu) medicinsku pomo. Imajui to u vidu, bilo kakvo uplitanje u fiziki integritet osobe izvreno s ciljem prikupljanja dokaza moralo bi biti predmetom temeljitog prouavanja. U sluaju Jalloh protiv Njemake (2006 VV2), podnositelj koji je bio uhien na

2

Veliko vijee (eng. Grand Chamber)

20

temelju sumnje o posjedovanju droge, progutao je malenu vreicu koju je imao u ustima. Poto uz njega nije bila naena nikakva droga, nadleni javni podnositelj zahtjeva je naredio da mu se da sredstvo za povraanje (Brechmittel) kako bi ga prisilili da povrati vreicu. Podnositelj je odbio uzeti emetik kako ne bi povratio, ali su ga onda etvorica policajaca drala dok je lijenik uveo cijev kroz njegov nos i na silu mu dao otopinu soli i sirup od Ipecacuanhe. Lijenik mu je takoer dao injekciju apomorfina, derivat morfina. Podnositelj je tada povratio malu vreicu koja je sadravala 0.2182 grama kokaina. Sud nije prihvatio tvrdnju da je prisilno davanje emetika bilo neophodno kako bi se dolo do dokaza. Moglo se jednostavno priekati da droga proe kroz podnositeljevo tijelo prirodnim putem, to je ujedno i metoda koju koriste mnoge drave lanice Vijea Europe kod istraivanja prekraja povezanih s drogom. to se tie naina na koji se podnositelju dao emetik, Sud je naglasio kako se, nakon to je upotrijebljena sila graniila s brutalnou, provela cijev kroz podnositeljev nos sve do eluca kako bi se prevladao njegov fiziki i psihiki otpor. Najvjerojatnije mu je bila prouzrokovana velika patnja i uznemirenost. Tada je bio podvrgnut daljnjem prisilnim prodiranjem u njegovo tijelo tako to je protiv svoje volje primio injekciju jo jednog emetika. Sud tvrdi kako se takoer mora uzeti u obzir i mentalna patnja podnositelja dok je ovaj ekao da emetik pone djelovati te da je u to vrijeme bio vezan i pod nadzorom. Prisilno povraanje pod takvim uvjetima zacijelo je bilo vrlo poniavajue za njega i to mnogo vie nego da je priekao da droga prirodnim putem izae iz njegovog tijela. U svom zakljuku Sud tvrdi kako su njemake vlasti podvrgnule podnositelja vrlo tekim ugroavanjem njegovog fizikog i mentalnog integriteta i to protiv njegove volje.

2.3.3.4 Pritvaranje djece Pritvaranje djece zasluuje posebnu panju i pomno razmatranje. Moraju postojati vrlo dobri i hitni razlozi da bi se pritvorilo dijete. To mora vie od svega biti ultimum remedium. tovie, moraju postojati ili se osnovati posebne ustanove koje bi zadovoljile potrebe maloljetnika, ukljuujui i obrazovne potrebe. Smjetanje djece u zatvorske ustanove zajedno s odraslima, a posebno ako su djeca sama, smatra se nehumanim postupanjem. U sluaju Mubilanzila Mayeka i Kaniki Mitunga protiv Belgije (2006), djevojica stara 5 godina putovala je sa svojim ujakom iz Demokratkse Republike Koreje (DRC) u Belgiju na svojem putu u Kanadu gdje im je bio osiguran status izbjeglica. Zbog nedostatne dokumentacije, ona je bila zaustavljena i smjetena sama u zatvor za strance. Tamo su je tretirali kao odraslu osobu. Bila je zatvorena gotovo 2 mjeseca u centru koji je bio namijenjem prvenstveno odraslim osobama bez obzira na injenicu to je bila odvojena od roditelja i nije postojala niti jedna osoba koja bi pazila samo na nju. Nisu se poduzele nikakve mjere kako bi djevojica imala adekvatno savjetovanje i pomo pri uenju uz, posebno za nju odreeno, kvalificirano osoblje. Belgijska vlada je i potvrdila kako je ta zatvorska ustanova neprikladna za potrebe djevojice te da u to vrijeme u ustanovi nije bilo zaposlenih adekvatnih struktura. Sud je utvrdio je zbog njene dobi, zbog injenice da je ona bila ilegalni stranac u stranoj zemlji, da je bila bez pratnje svojih roditelja poto je bila odvojena od njih te da je bila ostavljena sama, ta djevojica bila u iznimno ranjivoj situaciji. Mjere koje je poduzela belgijska vlada nisu bile nimalo adekvatne u smislu njihove obveze da zbrinu to dijete i u smislu niza mogunosti koje su im bile na raspolaganju. Zatvorski uvjeti su kod male Tabithe uzrokovali znaajnu traumu. Autoriteti koji su zatvorili djevojicu morali su biti svjesni ozbiljnih psiholokih posljedica koje je pritvor u tim uvjetima imao za nju. Po miljenju Suda, njezino zatvaranje pokazalo je tako velik nedostatak

21

humanosti koji granii s nehumanim postupanjem. U drugim sluajevima, gdje su se osnovale posebne ustanove koje zadovoljavaju potrebe djece i, koje su tovie imale za cilj zatitu djece i njihovo discipliniranje, Sud nije donio zakljuak da se dostignula potrebana razina okrutnosti (vidi npr. Aerts protiv Belgije 1998. i D.G. protiv Irske 2002). 2.3.3.5 Duevne boli

Postupanje koje izaziva duevne, a ne fizike boli se moe takoer smatrati neovjenim. U sluaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978), osobe osumnjiene za terorizam drane su satima u pritvoru, za to se je vrijeme na njima primenjivalo takozvanih pet tehnika. Prisiljeni su stajati sa rairenim nogama i rukama podignutim u zrak, uskraena im je hrana i san, izloeni su stalnoj buci te su natjerani da nose crne kapuljae preko lica. Sud je utvrdio da je pet tehnika upotrebljenih u kombinaciji, s umiljajem i u trajanju od po nekoliko sati dovelo, ako ne do stvarne fizike povrede, onda do intenzivne psihike i duevne patnje osoba koja su im bile podvrgnute, i do akutnih psihikih smetnji tijeko ispitivanja. Prema tome spadaju u kategoriju neovjenog postupanja u smislu lanka 3.

Prijetnje nasiljem nad rtvom mogu predstavljati neovjeno postupanje u sluaju da su dovoljno realne i direktne. Mora se dokazati da su prijetnje izazvale stupanj patnje koji se normalno pripisuje neovjenom postupanju. Po miljenju Suda u sluaju Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1982), u stavku 26, prijetnje muenjem upuene pritvorenoj osobi mogu predstavljati neovjeno postupanje kada su prijetnje dovoljno realne i direktne te uzrokuju duevne patnje. (vidi suprotno tome Tekin protiv Turske (2005) gdje tvrdnje podnositelja prijave nisu prema miljenju Suda dovoljne za krenje lanka 3. 2.3.3.6 Strah i uznemirenost kao rezultat prisilnih nestanaka ili drugog zlostavljanja lanova obitelji Sud je smatrao da, kada je drava odgovorna za nestanak osobe koja je pritvorena krenjem lanka 2., moe se smatrati odgovornom i za duevne patnje koje je nestanak osobe uzrokovao kod obitelji rtve. Podnositelj zahtjeva mora dokazati da je pretrpio teku duevnu bol kao posljedicu nestanka i propusta vlasti da provedu ozbiljnu istragu i traganje za nestalom osobom. U sluaju Kurt protiv Turske (1998) podnositeljica zahtjeva je bila majka mladia koji je pritvoren u jugoistonoj Turskoj i potom je nestao. Podnositeljica zahtjeva je tvrdila, izmeu ostalog, da je bila rtva povrede lanka 3. zbog patnje koju je preivjela ne znajui ta se je dogodilo sa njenim sinom. Uzimajui u obzir da je vidjela odvoenje sina u pritvor, kao i to da je vie puta pokuavala saznati to se sa njim dogodilo, ne dobivi nikada odgovor, Sud je utvrdio da je podnositeljica zahtjeva rtva povrede lanka 3. i da je bila izloena neovjenom postupanju.

Meutim, u sluaju Cakici protiv Turske (1999) Sud je utvrdio da sluaj Kurt nije postavio ope naelo po kojemu je lan obitelji nestale osobe samim tim rtva postupanja suprotnog lanku 3. Sud je naglasio niz faktora i izjavio da:

22

"Odluka da li je lan obitelji takva rtva ovisit e od postojanja posebnih faktora koji patnji podnositelja zahtjeva daju dimenziju i karakter razliit od emotivnog potresa koji se moe smatrati neminovno izazvanim kod roaka rtve teke povrede ljudskih prava. Sud je utvrdio da relevantni elementi ukljuuju bliskost obiteljske veze u tom kontekstu, dati e se odreena teina vezi izmeu djeteta i roditelja i posebne okolnosti odnosa, do koje je mjere lan obitelji bio svjedok predmetnih dogaaja, sudjelovanje lana obitelji na dobivanju informacija o nestaloj osobi i nain na koji su vlasti reagirale na ta pitanja. Sud dalje eli naglasiti da bit ovog krenja lanka 3. nije toliko u injenici nestanka lana obitelji, ve se vie bavi reakcijom i stavovima vlasti u situaciji kada im se skrene panja na predmetne dogadjaje. Posebno u odnosu na reakcije i stavove vlasti roak moe tvrditi da je direktna rtva postupanja vlasti. U sluaju Cakici, podnositelj zahtjeva bio je brat nestale osobe. On nije svjedoio pritvaranju rtve, niti je podnosio teret traenja nestale osoba. Sud je zakljuio da u ovoj situaciji podnositelj prijave ne moe smatrati rtvom krenja lanka 3. U sluaju Tani protiv Turske (2005) Sud je utvrivao da li je emotivna patnja koju su podnositelji zahtjeva pretrpjeli zbog prinudnog nestanka njihovih roaka predstavlja krenje odredaba lanka 3. Sud je utvrdio da je zabrinutost podnositelja zahtjeva posvjedoena brojnim koracima koje su poduzelii kako bi saznali to se je dogodilo sa njihovim roacima. Napominjui da oaj podnositelja zahtjeva zbog sudbine njihovih roaka nije umanjen, Sud je utvrdio da nestanak te osobe predstavlja neovjeno i poniavajue ponaanje u odnosu i na podnositelje zahtjeva. U sluaju Bazorkina protiv Ruske federacije (2006.) Sud je razmatrao podnositeljev zahtjev glede pretrpljene patnje zbog nestanka njenog sina. Sud je naveo kako je podnositeljica bila rtvina majka i vidjela ga je na video vrpci kako ga vojnici ispituju i odvode, a po emu se moglo zakljuiti da e njen sin biti pogubljen. Nadalje, usprkos njenim zahtjevima, podnositeljica nikada nije zaprimila nikakvo prihvatljivo objanjenje ili informaciju o tome to se dogodilo njenom sinu nakon njegovog zatvaranja. Sud je utvrdio da su te injenice prouzroile njenu patnju i muku. Smatrao je da bi se nain na koji su vlasti razmatrale njene albe mogao smatrati znaajno nehumanim postupanjem. U novim sluajevima koji ne podrazumijevaju nestanak, za roditelje osoba koje su bile zlostavljane (gdje je bio prekren lanak 3.), novija sudska praksa otkriva kako oni mogu tvrditi da su takoer bili podvrgnuti mentalnoj patnji u smislu krenja lanka 3, kao rezultatom muka koje su im nanijele vlasti. U sluaju Berktay protiv Turske (2001), podnositelj zahtjeva je bio otac mladia koji je pao s balkona tijekom uhienja. Podnositelj zahtjeva je naveo da je pretrpio duevnu bol jer je bio prisiljen potpisati izjavu da je njegov sin pao s balkona bez krivnje policije, prije nego mu je dozvoljeno da sina koji je u komi odvede u specijalistiku bolnicu ope bolnice u kojoj je bio hospitaliziran. U ovom sluaju Sud nije ustanovio da je podnositelj zahtjeva rtva prema lanku 3. Sud je utvrdio da je sin dobio ljeniku pomo koja mu je bila potrebna, mada nakon to je podnositelj zahtjeva protiv svoje volje potpisao izjavu. Prema tome je Sud zakljuio da podnositelj zahtjeva nije bio podvrgnut neovjenom postupanju. Dalje je Sud utvrivao da li je podnositelj zahtjeva pretrpio poniavajue postupanje; na temelju injenica Sud je utvrdio da stupanj intenziteta nije bio

23

dosegnut. U svakom sluaju, Sud nije odbacio mogunost da se u slinim okolnostima roditelj pojavi kao rtva postupanja protivnog odredbama lanka 3. U sluaju Mubilanzila Mayeka i Kaniki Mitunga protiv Belgije (2006.) vidi gore pod pritvaranje djece Sud je smatrao, s obzirom na pravo majke, da se po dokazima moe utvrditi da jedini postupak koji je trebala uiniti belgijska vlada glede ge Mubilanzile Mayeka jest obavijestiti ju da se njena ker nalazi u pritvoru te dati joj broj telefona na kojem bi mogla doi u kontakt sa keri. Dakle, Sud je utvrdio kako je ga Mubilanzila Mayeka kao majka pretrpjela veliku bol i stres kada je saznala da joj je ker u pritvoru. Nadalje, Sud je utvrdio kako belgijske vlasti nisu ni potrudili da obavijeste gu Mubilanzilu Mayeka o deportaciji njene keri i da je samo ona shvatila da je njena ker bila deportirana u trenutku kada ju je pokuala kontaktirati telefonom nakon to je ve bila deportirana. Sud je bio uvjeren kako je to prouzroilo duboku uznemirenost kod ge Mubilanzile Mayeka. Toliki nemar iskazan prema njenim osjeajima, kao i ostali prikupljeni dokazi, doveo je do toga da Sud donio odluku kako je granica teine sluaja bila uvelike premaena. Donesen je zakljuak da se radilo o krenju prava majke odreenih u lanku 3 i obzirom na zatvaranje, ali i deportacije njene keri.

2.3.3.7 Razaranje sela i domova Borba turskih vlasti protiv PPK na jugoistoku Turske dovela je do niza predmeta u kojima se tvrdilo da je drava odgovorna za razaranje sela. Navoeno je da su snage sigurnosti ulazile u odreena sela i spaljivale kue i sve to se u njima nalazilo. U velikom broju takvih sluajeva, Sud je utvrdio krenje lanka 3., smatrajui da su te radnje predstavljale neovjeno postupanje. U predmetu Bilgin protiv Turske (2000) podnositelj zahtjeva je tvrdio da su snage sigurnosti razorile njegov dom, unitile njegovu imovinu i obrano lie duhana, ime su mu oduzele sredstva za ivot. Sve druge kue u zaseoku u kojem je ivio su takoer razorene. Posljedica razaranja doma podnositelja zahtjeva je bila to da je morao napustiti selo i naseliti se na drugom mjestu zajedno sa svojom porodicom. Tvrdio je da takvo mjeanje u njegov osobni i obiteljski ivot predstavlja krenje odredaba lanka 3. Sud je primjetio da Komisija nije utvrdila postojanje skrivenih motiva razaranja doma podnositelja zahtjeva i imovine. Sud je naveo da, ak i pod uvjetom da predmetne radnje nisu izvrene u namjeri kanjavanja podnositelja zahtjeva, ve da bi se ostali sprijeili, ili da njegov dom ne bi bio koriten od strane terorista, to jo uvijek ne bi bilo opravdanje za ovo zlostavljanje. Sud je zakljuio da, imajui u vidu okolnosti pod kojima su dom i osobna imovina podnositelja zahtjeva uniteni, taj in je morao imati za posljedicu dovoljno intenzivnu patnju podnositelja zahtjeva da se radnje sigurnosnih snaga oznae kao neovjeno postupanje. U predmetu Dulas protiv Turske (2001) redarstvenici su uli u selo u kome je podnositeljica zahtjeva ivjela i naredili svim stanovnicima da se okupe na odreenim mjestima. Nakon toga, redarstvenici su poeli da paliti sve kue. Kua podnositeljice zahtjeva, porodine zalihe, prinosi i ito, kao i namjetaj i drugi predmeti domainstva, bili su uniteni. Oko pedesetak kua u selu je bilo spaljeno. Po odlasku redarstvenika selo je ostalo u ruevinama, i seljaci su bili prisiljeni ga napustiti. Podnositeljica zahtjeva je imala preko 70 godina i ostala je bez doma i sredstava za ivot. Vlasti nisu nita poduzele da joj prue pomo u nevolji. Sud je zakljuio da je podnositeljica zahtjeva bila izloena patnjama

24

dovoljne jaine da se radnje sigurnosnih snaga oznae kao neovjeno postupanje prema tumaenju lanka 3. U vezi razaranja sela, vidjeti i predmete Mentese i ostali protiv Turske (2005), i Hasan Ilhan protiv Turske (2004). Treba obratiti panju i na sluajeve nestanka, razmatrane u dijelu neovjeno postupanje u gornjem tekstu, kao to su predmeti Tanli protiv Turske (2001), i Tahsin Acar protiv Turske (2004). 2.3.3.8. Ostali primjeri Neovjeno postupanje se moe dogoditi i izvan konteksta pritvora. Tako naprimjer u sluaju D. protiv Ujedinjenog Kraljevstva(1997) slanje osoba u posljednjim stadijima smrtne bolesti u zemlju u kojoj ne mogu dobiti odgovarajuu terapiju. Sud je utvrdio da je takvo izlaganje osoba neovjeno postupanje. (vidi 4.1.3 lanka 3 progon/izruenje

2.4

Poniavajue postupanje ili kanjavanje

U sluaju Irska protiv Ujedinjneog Kraljevstva (1978) Sud je ocjenio (u stavku 167) da se postupanje moe klasificirati kao poniavajue kada je: "u cilju pobuivanja rtvinog osjeaja straha, tjeskobe i osjeaja inferiornosti koji ih mogu srozati i mogue je slomiti njihov fiziki i moralni otpor. Ova formula (ili slini oblici ove definicije) upotrebljena je u vie sluajeva, na primjer Bekos i Koutropoulos protiv Grke (2005). Kao i drugi oblici zlostavljanja, poniavajue postupanje ili kanjavanje mora dostii poseban stupanj okrutnosti da bi bilo zabranjeno lankom 3. Razmatrajui da li je odreeni nain postupanja poniavajui prema lanku 3., Sud uzima u obzir da li postoji cilj da se ponizi i degradira odreena osoba i da li je s obzirom na ponaanje, znatno utjecalo na osobnost podnositelja zahtjeva na nain koji je protivan lanku 3. Meutim, kako je ve spomenuto u predhodnom tekstu, nepostojanje takve namjere ne moe definitivno iskljuiti utvrivanje povrede lanka 3.

2.4.1. Poniavajue kanjavanje Prema sudskoj praksi Suda, osoba kojoj je izreena kazna u skladu sa zakonom moe se aliti da je bila poniena samo kada postupanje prijee uobiajeni element ponienja svojstven svakoj vrsti kanjavanja (vidi Tyrer u daljnjem tekstu, lanak 3.). Ono to je bitno za lanak 3. je da osoba nije poniena samom kaznom, ve njenim izvrenjem. Dovoljno je ako se osoba osjea ponieno sama pred sobom. U sluaju Tyrer protiv Ujedinjeog Kraljevstva (1978) maloljetni podnositelj zahtjeva bio je osuen na fiziku kaznu nakon to je priznao krivnju za napad koji

25

je ukljuivao tjelesno ozljeivanje. Skoro dva mjeseca nakon to je presuda izreena, kaznu je izvrio policajac na goloj stranjici podnositelja zahtjeva kojega su drala druga dva policajca. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je izvrenje kazne, izmeu ostalog, bilo poniavajue. Sud je smatrao da sama priroda fizikog kanjavanja ukljuuje nanoenje fizike boli osobi od strane druge osobe. Nadalje, to je institucionalizirano nasilje, tj. nasilje dozvoljeno zakonom nareeno od strane sudskih vlasti i izvreno od strane policijskih organa drave. Prema tome, mada podnositelj zahtjeva nije pretrpio nikakve ozbiljne ili dugotrajne fizike posljedice, njegovo kanjavanje je predstavljalo upravo ono to lanak 3. titi kao jedan od glavnih ciljeva, odnosno dostojanstvo i fiziki integritet ljudskog bia. Sud je zakljuio da je podnositelj zahtjeva bio rtva poniavajueg postupanja.

2.4.2.

Poniavajue postupanje

2.4.2.1. Uhienje i pritvor Na slian nain da bi se uhienje i odreivanje pritvora smatralo poniavajuim prema lanku 3., ponienje ili degradacija koje ovi postupci izazivaju moraju dostii poseban stupanj, a u svakom sluaju se moraju razlikovati od uobiajenog stupnja ponienja koji je svojstven uhienju ili pritvoru. Prema tome, upotreba lisica pri uhienju osobe i njezinom prijevozu do pritvorske stanice nee se normalno smatrati krenjem lanka 3. 2.4.2.2. Upotreba fizike sile protiv pritvorenih osoba

Sud je ukazao da, pri liavanju osobe slobode, pribjegavanje fizikoj prisili koja nije bila apsolutno neophodna zbog ponaanja osobe vrijea ljudsko dostojanstvo i u principu predstavlja krenje prava definiranog lankom 3. Vidi predmete Labita protiv Italije, i Selmouni protiv Francuske koji su razmatrani u ovom priruniku. Prema tome, mada upotreba odreenog stupnja prinude protiv nasilne osobe koja prua otpor uhienju moe biti zakonita, u principu nije dozvoljeno koristiti prinudu prema nenasilnoj osobi. Prisustvo modrica i ostalih ozljeda pretrpljenih tijekom uhienja moe nagovijestiti zlostavljanje zabranjeno lankom 3. Tehnike ispitivanja koje ukljuuju udaranje, prijetnje i druge vrste zlostavljanja mogu dovesti do krenja lanka 3. U predmetu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1978) utvreno je da je koritenje pet razliitih tehnika ispitivanja prekrilo odredbe lanka 3. U predmetu Aksoy protiv Turske (1996) podnositelj zahtjeva je imao povez preko oiju tijekom ispitivanja, to je dovelo do dezorijentacije. Bio je objeen za ruke koje su bile vezane iza lea (palestinsko vjeanje), potom izloen elektrinim okovima (iji su efekti pojaani tako to su ga polijevali vodom), udaranju, amaranju i verbalnim uvredama. Razmatrajui palestinsko vjeanje Sud je utvrdio da je, pored velikog bola koji je uzrokovalo, ono dovelo i do paralize obje ruke koja je trajala odreeno vreme. Ovo postupanje je bilo toliko ozbiljne i okrutne prirode da je predstavljalo muenje. U predmetu Salman protiv Turske (2000) rtva je bila zdrava kada je uhiena, ali je kasnije umrla u pritvoru. Utvrene su povrede i oguljotine stopala, kao i prijelom sternuma. Obitelj je tvrdila da je bio izloen metodi falaka (udarci po

26

stopalima) i udarcima u grudni ko. Imajui u vidu prirodu i stupanj zlostavljanja, i vrste pretpostavke koje su se mogli izvui iz dokaza da se ono dogodilo tijekom ispitivanja u vezi sumnje da je rtva sudjelovala u aktivnostima organizacije PPK, Sud je bio miljenja da je rtva bila izloena vrlo velikom i okrutnom bolu koji je predstavljao muenje. U predmetu Akdeniz protiv Turske (2001) jedanaest osoba je provelo oko tjedan dana u pritvoru i sve su osim jedne bile vezane tijekom tog vremena. Osobe su drane vani cijelo vrijeme, a neke od njih su bile izloene tunjavi. Sve te osobe su patile zbog hladnoe, straha i zebnje od onoga to bi im se moglo dogoditi. Sud je smatrao da se radilo o neovjenom ili poniavajuem postupanju.

U predmetu Rivas protiv Francuske (2004) podnositelj zahtjeva je pritvoren i ispitivan od strane policajca. U okolnostima koje su naknadno opovrgnute, policajac ga je udario u prepone to je dovelo do povrede testisa koja je iziskivala operaciju i dovela do nesposobnosti za rad u trajanju od pet dana. Imajui u vidu prouzroene bolove i uzrast podnositelja zahtjeva, Sud je zakljuio da se sa njim postupalo na neovjean i poniavajui nain. 2.4.2.3. Uvjeti pritvora ak i kada oni koji osobu dre zatvorenom koriste odgovarajue tehnike ispitivanja i uzdravaju se od nanoenja boli, moe ipak doi do krenja lanka 3. kada uvjeti u kojima se ta osoba nalazi predstavljaju neovjeno ili poniavajue postupanje. Sud je dosljedno upozoravao da patnja i poniavanje koje se dogodi mora u svakom sluaju prijei neizostavni element patnje i poniavanja povezanog sa legitimnim oduzimanjem slobode. Meutim, u svjetlu lanka 3 Konvencije, drava mora osigurati da se osoba koja se nalazi u uvjetima koji osiguravaju potovanje ljudskog dostojanstva, da nain i metode primjene mjera ne stavljaju osobu u teke situacije koje bi bile vee od neizostavnog elementa patnje koja je povezana sa pritvaranjem, te da u skladu sa praktinim zahtjevima pritvaranja, osigura zdravlje i dobrobit osobe (vidi: Kudla v Poland (VV), br. 30210/96, 92-94, ECHR 2000-XI), sa osiguranjem adekvatne medicinske pomoi i tretmana (vidi, mutatis mutandis, Aert vs Belgium, 30.6. 1998, Izvjee 1998-V, p.1966 64 et seq.). Kada se procjenjuju uvjeti u pritvoru treba uzeti u obzir kumulativan uinak takvih uvjeta, kao i specifine optube prijavitelja. Prenatrpanost prostorija, kao i neosiguravanje uvjeta za spavanje mogu predstavljati postupanje koje je suprotno lanku 3. Nadalje, neodgovarajue grijanje, sanitarni uvjeti, ishrana, rekreacija i kontakti sa vanjskim svijetom mogu takoer predstavljati neovjeno ili poniavajue postupanje. U predmetu Dougoz protiv Grke (2001) podnositelj zahtjeva je nekoliko mjeseci dran u pritvornom centru ekajui protjerivanje iz zemlje. Tvrdio je, a tuena drava nije osporila, da su elije u kojima je bio zatvoren graene za 20 osoba, a da je u njima esto bilo ak do 100 osoba. Nije bilo kreveta, a pritvorenicima nisu dati madraci, posteljina niti pokrivai. Neki pritvorenici su morali spavati u hodniku. elije su bile prljave a sanitarni ureaji nedovoljni, jer su bili planirani za mnogo manji broj osoba. Topla voda je bila prava rijetkost i tijekom dugih perioda nije je uope bilo. Nije bilo svjeeg zraka, dnevne svjetlosti niti dvorita gdje bi pritvorenici mogli proetati ili gimnasticirati. Jedini prostor u kome su pritvorenici mogli proetati bio je hodnik. Sud je bio miljenja da su uvjeti pod kojima je podnositelj zahtjeva bio dran, posebno ozbiljna prenatrpanost i nedostatak mogunosti odmora, zajedno sa pretjerano dugim trajanjem pritvora pod opisanim uvjetima, predstavljali poniavajue postupanje prema lanku 3. 27

U predmetu Kalashnikov protiv Rusije (2002) podnositelj zahtjeva je dran 4 godine i 10 mjeseci u eliji predvienoj za osam zatvorenika. Sud je postavio pitanje da li se takav smjetaj mogao smatrati prihvatljivim. Podsjetio je na injenicu da je Europski Odbor za spreavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja postavio 7 m po pritvoreniku kao poeljnu povrinu, odnosno 56m za 8 pritvorenika. U eliji u kojoj je podnositelj zahtjeva boravio redovno bilo je smjeteno izmeu 18 i 24 pritvorenika, s tim to su 2 ili 3 osobe dijelile isti leaj. Sud je zapazio da je u eliji podnositelja zahtjeva bilo 0.9-1.9m prostora po pritvoreniku. Sud je utvrdio da je trajnost velike prenatrpanosti u eliji pokretala pitanje krenja lanka 3.. Zakljuio je da uvjeti pritvora podnositelja zahtjeva, posebno ozbiljna prenatrpanost i nehigijensko okruenje, i tetni efekti tih dvaju faktora na njegovo zdravlje, zajedno sa trajanjem perioda pritvora pod takvim uvjetima, predstavljaju poniavajue postupanje. U predmetu Poltoratskiy protiv Ukrajine (zahtjev br. 38812/97, 29. travanj 2003),3 podnositelj zahtjeva je boravio u dijelu zatvora predvienom za osuene na smrt u samnici koja je bila gotovo bez ikakvog namjetaja i imala otvoreni toalet. Tijekom 8 mjeseci u eliji je bila upaljena arulja 24 sata dnevno, nije bilo prirodnog osvjetljenja, a podnositelj zahtjeva je dran u eliji 24 sata dnevno. Bilo je vrlo malo prilike za kontakte sa drugim ljudima i malo mogunosti za podnositelja zahtjeva da se neim bavi. Stanje je bilo pogorano injenicom da je podnositelj zahtjeva tijekom cijelog tog perioda bio osuen na smrtnu kaznu. Sud je zakljuio da, mada nije postojala namjera ponienja ili degradacije podnositelja zahtjeva, nepostojanje takve namjere nije moglo nepobitno iskljuiti krenje lanka 3. Sud je dalje zakljuio da su uvjeti smjetaja podnositelja zahtjeva, posebno tijekom predmetnih osam mjeseci, morali izazvati veliku duevnu patnju, povreujui time njegovo ljudsko dostojanstvo. Teka ekonomska situacija u Ukrajini nije bila dovoljna da se objasni ili opravda neprihvatljive uvjete pritvora podnositelja zahtjeva. Shodno tome, utvreno je da je lanak 3. prekren. U predmetu Mayzit protiv Rusije (2005) podnositelj zahtjeva je boravio u vrlo malim, prenatrpanim elijama, koje su u prosjeku imale 1 kvadratni metar prostora po zatvoreniku. Zatvorenici su morali spavati u smjenama, a bilo im je dozvoljeno da se operu svakih 10 dana. Sud je utvrdio da je podnositelj zahtjeva proveo ukupno 9 mjeseci i 14 dana u elijama za est do deset zatvorenika, u kojima je bilo izuzetno malo mjesta. Europski Odbor za spreavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja (CPT) je definirao 7 kvadratnih metara po zatvoreniku kao poeljan prostor. Sud je bio miljenja da se manje od 2 kvadratna metra po zatvoreniku moe smatrati krenjem te preporuke. Sud je detaljno analizirao sanitarne uvjete; podnositelj zahtjeva je tvrdio da su elije bile prljave, zagaene insektima i izuzetno tamne. Sud je zakljuio da su uvjeti pod kojima je podnositelj zahtjeva boravio predstavljali poniavajue postupanje. U predmetu Novoselov protiv Rusije (2005) podnositelj zahtjeva je sluio kaznu u zatvorskoj ustanovi za koju je tvrdio da je bila prenatrpana i nije imala dovoljnu ventilaciju, niti najosnovnije sanitarne i higijenske uvjete. Sud je smatrao da su u toj ustanovi el