ORIJENTACIJA I TOPOGRAFIJA

PRIRU NIK (RADNA VERZIJA)

ZA PRIPREMU NATJECANJA MLADIH TEHNI ARA

Pripremili:

uka Pelcl

Davor Markovi

Mislav Bošnjak

Izdava :

HRVATSKA ZAJEDNICA TEHNI KE KULTURE

Zagreb, 2013.

Poštovani,

ovaj Priru nik koncipiran je na na in da se u što jednostavnijem obliku predstave osnove orijentacije i topografije, ne ulaze i u širinu cjelokupne materije o kojoj su do sada napisane brojne knjige i znanstveni radovi...

Pri odabiru i obradi pojedinih tema iz orijentacije i topografije, cilj je u enike osnovnih škola upoznati sa osnovama orijentacije i topografije, osobito kroz primjenu ste enih znanja u prakti nom radu.

Naglasak predavanja i rada sa u enicima osnovnih škola je prvenstveno na temama s kojima e se oni susretati na natjecanjima, ali i na želji da se dio njih zainteresira za ovu zanimljivu i korisnu temu.

Koliko smo, u svom nastojanju da pripremimo ovaj Priru nik i da svoja znanja prenesemo u enicima, i uspjeli pokazat e vrijeme.

Smatrat emo osobitim postignu em ako smo i bar mali broj tih u enika uspjeli zainteresirati i nau iti osnovama orijentacije i topografije te ih potaknuli da nastave istraživati ovu temu i korisno se njome služe u svom životu.

Autori

SADRŽAJ

1. OP ENITO O PRIRODNOM MAGNETNOM POLJU ZEMLJE ......................................................... 1

2. ORIJENTACIJA .......................................................................................................................... 3

2.1. ZEMLJOPISNA ili GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA ........................................................................ 3

2.1.1. Orijentacija pomo u Sunca i sata .................................................................................... 3

2.1.2. Orijentacija pomo u zvijezda .......................................................................................... 4

2.1.3. Orijentacija pomo u mjeseca .......................................................................................... 5

2.1.4. Ostali na ini zemljopisne orijentacije .............................................................................. 5

2.2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA ................................................................................................. 6

2.3. SPORTSKA ORIJENTACIJA ili ORIJENTACIJSKI SPORT ............................................................... 6

2.4. TAKTI KA ORIJENTACIJA .......................................................................................................... 6

2.5. GPS ...................................................................................................................... .................... 6

3. TEREN ...................................................................................................................................... 8

3.1. Pojam terena ............................................................................................................. .............. 8

3.2. Vrste terena ............................................................................................................. ................ 8

4. ZEMLJOVIDI (KARTE) .............................................................................................................. 11

4.1. Pojam zemljovida ......................................................................................................... ......... 11

4.2. Podjela zemljovida ....................................................................................................... .......... 11

4.3. Sadržaj zemljovida ....................................................................................................... .......... 11

4.3.1. Prikaz reljefa ......................................................................................................... ......... 12

4.3.2. Prikaz vodne mreže ..................................................................................................... .. 13

4.3.3. Prikaz raslinja i geološkog sastava podru ja .................................................................. 13

4.3.4. Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata .................................................................... 13

4.3.5. Ostale oznake .......................................................................................................... ...... 14

4.4. Mjerilo .................................................................................................................. ................. 14

4.5. Projekcije ............................................................................................................... ................ 15

4.6. Vrste projekcija ......................................................................................................... ............. 16

4.7. PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE ....................................................................................... 17

5. KOMPAS ................................................................................................................................ 18

5.1. Vrste kompasa ............................................................................................................ ........... 19

5.1.1. Kompas M-53 ................................................................................................................ 19

5.1.2. Japanski kompas ........................................................................................................ .... 19

5.1.3. Kompas F-73 ............................................................................................................ ...... 20

5.1.4. Kompas Šport 4 (i sli ni modeli) .................................................................................... 20

5.1.5. Švicarski kompas "Recta" .............................................................................................. 20

5.1.6. Finski kompas Suunto ................................................................................................... . 21

5.2. OSNOVNI PRAVCI SJEVERA ................................................................................................... . 21

6. AZIMUT ................................................................................................................................. 22

6.1. Mjerenje i odre ivanje azimuta na terenu............................................................................ 23

6.1.1. Mjerenje azimuta na terenu .......................................................................................... 23

6.1.2. Odre ivanje azimuta na terenu .................................................................................... 23

6.2. MJERENJE I ODRE IVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU ........................................................ 24

6.2.1. Odre ivanje azimuta na zemljovidu kompasom ........................................................... 24

6.2.2. Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom ................................................................ 24

6.2.3. Odre ivanje azimuta na karti kutomjerom ................................................................... 25

6.2.4. Mjerenje azimuta na karti kutomjerom ........................................................................ 25

6.3. Odre ivanje to aka na zemljovidu pomo u azimuta i udaljenosti ....................................... 25

7. KRETANJE S KOMPASOM I ZEMLJOVIDOM ............................................................................. 26

7.1. IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA .............................................................................................. 26

7.2. Orijentacija zemljovida .................................................................................................. ........ 26

7.2.1. Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima .......................................................... 26

7.2.2. Orijentacija zemljovida pomo u kompasa .................................................................... 27

7.2.3. Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu ........................................................ 27

7.2.4. Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu ................................................... 27

7.3. Odre ivanje stojne to ke ...................................................................................................... 28

7.3.1. Odre ivanje stojne to ke procjenom odoka ................................................................. 28

7.3.2. Odre ivanje stojne to ke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta) ............ 28

7.4. Kretanje po terenu ....................................................................................................... ......... 29

7.4.1. Kretanje pomo u azimuta ............................................................................................. 29

7.4.2. Odabiranje najpogodnijeg puta ..................................................................................... 29

8. MJERENJE I PROCJENJIVANJE UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU .................................................... 31

8.1. Odre ivanje udaljenosti od oka ............................................................................................ 31

8.1.1. Odre ivanje udaljenosti uspore ivanjem s nekom poznatom dužinom ...................... 31

8.1.2. Odre ivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta .................... 31

8.2. Odre ivanje udaljenosti sluhom ........................................................................................... 31

8.2.1. Odre ivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka ........................................................... 31

8.2.2. Odre ivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti .................................................... 32

8.3. Odre ivanje udaljenosti temeljem dužinskih i kutnih veli ina promatranog objekta .......... 32

8.3.1. Odre ivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom .................................... 32

8.3.2. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisu itima) promatranog objekta kompasom M-53 S ............................................................................................................... .......... 33

8.3.3. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisu itima) promatranog objekta priru nim sredstvima .................................................................................................................... ................. 34

8.3.4. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "pal evog skoka" ........................ 35

8.3.5. Odre ivanje udaljenosti koracima (parnim koracima) .................................................. 35

8.3.6. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja .................................. 35

8.4. Mjerenje ostalih veli ina ....................................................................................................... 36

8.4.1. Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i ovjeka sli noš u trokuta ................ 36

8.4.2. Mjerenje visine jednakokra nim trokutom ................................................................... 36

8.4.3. Mjerenje širine rijeke sli nim trokutima ....................................................................... 37

9. MJERENJE NA ZEMLJOVIDU ................................................................................................... 38

9.1. Mjerenje dužina .......................................................................................................... ........... 38

9.1.1. Mjerenje ravnih linija ravnalom .................................................................................... 38

9.1.2. Mjerenje ravnih linija šestarom ..................................................................................... 38

9.1.3. Mjerenje ravnih linija papirnom trakom ....................................................................... 39

9.1.4. Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta .................................................................... 39

9.1.5. Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom ............................................................ 39

9.1.6. Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom) ........................................... 40

10. KOORDINATNE MREŽE ........................................................................................................... 41

10.1. Zemljopisna (geografska) koordinatna mreža ................................................................... 41

10.2. Pravokutna (kilometarska, kvadratna) koordinatna mreža ............................................... 43

11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA ................................................................................................ 44

11.1. Orijentacijska natjecanja ............................................................................................... .... 44

12. PRAKTI NI RAD ...................................................................................................................... 45

12.1. Skica terena ............................................................................................................ ........... 45

12.2. Skica dijela puta ....................................................................................................... .......... 46

13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI) ZNAKOVI ............................................................................. 48

13.1. Znakovi za objekte i naselja ............................................................................................ ... 48

13.2. Znakovi za prometnice ................................................................................................... ... 51

13.3. Znakovi za reljef ....................................................................................................... .......... 54

13.4. Znakovi za vodene tokove i hidrografiju ........................................................................... 56

13.5. Znakovi za raslinje i vrste tla .............................................................................................. 62

13.6. Znakovi za granice, grani ne objekte i ograde .................................................................. 64

13.7. Znakovi za vrste pisma i veli inu slova .............................................................................. 64

1. OM

Još uvijpoložajase magnplaštu Z

Danas Zemlje GEOMAZa vrijkoja MAGNblizini vra aju sjeverno

Danas s(zamjenistraživaprosjeku000 gododavno

OP EMAGjek ne postoa magnetnihnetno polje

Zemlje. Vjer

se zna dazamjenju

AGNETNAjeme “norje prisu

ETNE SIjužnog ge

se u Zog geografs

se još uvijekne njihovih anja pretpou svaki 500dina, a sve jzapo eo.

ENITGNETN

oji op e prih polova, za Zemlje vjeruje se da ta

a magnetniuju mjest

A REVERSrmalne polutna i LNICE izeografskog Zemlju u fskog pola.

k, sa sigurnmjesta) u m

ostavlja se 0 000 godinje više pok

O O PNOMihva ena teoajedno sa prerojatno gea strujanja il

i polovi ta tzv. SNOST. larnosti”

danas zlaze u

pola i blizini

noš u, ne znmanje-više p

da do promna. Današnjazatelja da

1

PRIRM POL

orija o postromjenama enerira u vli kružna gi

p

u

na zbog epravilnim vmjena poloja, normalnje postepen

RODNLJU Z

tanku Zemja ine mag

anjskoj jezgibanja stvara

Mnoge stijpodatke o silnica tj. vrijeme nmagmatskihMAGNETImagme (lato ke, možtime se njsmjeru magukazuju namagnetnog

ega dolazi dvremenskimožaja magnena polarnostni proces pr

OM ZEMLmljinog maggnetnog poljgri, a ne u aju magnetn

ene u Zemja ini i

o magnetnonjihova nh stijena IT koji se, ave) spustiže namagnjegove esgnetnih silna tadašnji pola na Zem

do promjeneperiodima.

etnih polovt, traje na Zromjene ma

LJE gnetizma. Pja, ukazuju unutarnjoj

no polje Zem

mljinoj korsmjeru ma

nom polju Znastanka.

sadrži kad se temi ispod C

netizirati, astice orijennica i na t

položaj sjmlji.

e magnetnih. Na osnoviva Zemlje Zemlji ve agnetnih po

Promjene na to da

j kori ili mlje.

ri sadrže agnetnih

Zemlje u Ve ina mineral

mperatura Curiejeve a samim ntiraju u taj na in jevernog

h polova brojnih

dolazi u oko 700 lova ve

2

Zemljino magnetno polje, MAGNETOSFERA, smanjuje utjecaj Sun evog zra enja na Zemlji koje donosi Sun ev vjetar, osobito ultraljubi astog zra enja vrlo štetnog za ljudsko zdravlje. Magnetosfera se prostire desetke tisu a kilometara oko Zemlje i na taj na in ini magnetni štit oko Zemlje. Dijelovi ioniziraju eg Sun evog vjetra na Zemljinim polovima ulaze u zemljinu atmosferu i stvaraju tzv. polarnu svjetlost (aurora borealis ili aurora australis).

Ja ina magnetnog polja nije svagdje jednaka na Zemljinoj površini. Ovakva odstupanja od prosje ne vrijednosti nazivaju se MAGNETNE ANOMALIJE. Magnetne anomalije utje u na mjerenje KOMPASOM jer nastaje MAGNETNA DEKLINACIJA tj. magnetna igla kompasa ne pokazuje smjer magnetnog pola nego je za odre eni broj stupnjeva otklonjena prema istoku ili zapadu .

Linije koje prolaze kroz to ke iste magnetne deklinacije na Zemlji nazivaju se IZOGONE.

3

2. ORIJENTACIJA Rije ORIJENTACIJA poti e od fran. rije i „orienter“ što zna i SMJER PREMA ISTOKU ili IZLAZAK SUNCA.

Do kasnog srednjeg vijeka zemljovidi ili karte moreplovaca bile su usmjerene prema ISTOKU. Sama rije ORIJENTACIJA zna i SNALAŽENJE U PROSTORU, odre ivanje mjesta na površini Zemlje na kojem se nalazimo

RAZLIKUJEMO NEKOLIKO VRSTA ORIJENTACIJA:

2.1. ZEMLJOPISNA ILI GEOGRAFSKA ORIJENTACIJA Pod pojmom ZEMLJOPISNE ORIJENTACIJE podrazumijevamo odre ivanje smjera SJEVERA, odnosno utvr ivanje glavnih strana svijeta.

Ovo možemo posti i pomo u pojava i oznaka na zemljištu, pomo u nebeskih tijela te pomo u instrumenata (KOMPASA).

2.1.1. Orijentacija pomo u Sunca i sata

Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomo u Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na zapadu. Iz toga možemo zaklju iti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za 15º.

Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s kazaljkom. Pošto su u danas satovi na kazaljke rijetki, sat možemo imitirati tako da ga nacrtamo na papiru ili ne emu sli nom. Bitno je pri tome paziti na to nu podjelu izme u brojki sata. Kod ovog na ina sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu kazaljku sata u smjeru Sunca. Simetrala kuta što ga ini brojka 12 na satu i mala kazaljka pokazuje nam smjer juga. Ovdje moramo samo pripaziti da kod uvo enja ljetnog vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.

Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog. Sat postavimo u vodoravan položaj. U središte kruga stavimo neki tanki predmet. Sjena tog predmeta pada na neki dio sata i time ini jedan pravac kuta. Drugi pravac ini centar kruga i broj 6 na satu. Simetrala tog kuta ini

pravac sjevera.

4

Napomena: Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomi e vrijeme. Stoga ovo važi, ali tako da se u ljeto umjesto 12 sati uzima 1 sat, odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To ujedno i zna i da je Sunce u ljetnom ra unanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19 sati na zapadu.

2.1.2. Orijentacija pomo u zvijezda

Pomo u zvijezda možemo se orijentirati za vedrih no i. Za ljetnih no i vidimo zvijezdu Sjevernja u (Polaris). Na in kako je prona i prikazan je na slici. Prona emo prvo sazvijež a Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim Kolima ine to ke pravca kojeg (zamišljeno) produžimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac. Zvijezda koju smo dobili na taj na in treba biti Sjevernja a. Sjevernja a se nalazi na repu Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide slabije, ali se Sjevernja a vidi dobro. Oko Sjevernja e nema zvijezda koje svijetle tim intenzitetom. Ponekad e nam Velika Kola biti prenisko, pa ih ne emo mo i vidjeti. Tada pokušamo prona i sazvijež e Kasiopeje za provjeru to nosti odre ivanja Sjevernja e. Po zimi e nam Sjevernja a biti prenisko da bi je vidjeli. Tada emo koristiti sazvijež e Orion.

Kod Oriona princip je nešto druga iji (kao što se vidi na slici). Zamislimo pravac kroz sredinu Oriona i spustimo ga prema dolje do horizonta s time da ne ra unamo uzvišenja. To ka u kojoj se spaja zamišljeni pravac s Oriona i horizont je otprilike smjer juga.

Napominjemo da se Sjevernja a bolje vidi ljeti, a Orion zimi.

5

2.1.3. Orijentacija pomo u mjeseca

Kod orijentacije pomo u Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec. Tako nastaju mjese eve mijene: prva i zadnja etvrt, pun mjesec (uštap) i mla ak.

uštap zadnja etvrt mla ak prva etvrt

Mla ak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati pomo u Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi kao i kod orijentacije pomo u Sunca i sata. Kod prve i zadnje etvrtine princip je nešto druga iji. Tu je Mjesec za 90° zamaknut od Sunca.

Tako je u pono kod prve etvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje etvrtine na istoku.

2.1.4. Ostali na ini zemljopisne orijentacije

Ostali na ini orijentacije su prili no nepouzdani. Pomo u njih možemo odrediti približno strane svijeta, ali ponekad i to može biti uvjetovano lokalnim promjenama. Jedan od na ina je orijentacija pomo u vjetra. Tako znamo da bura na moru puše sa sjeveroistoka ili istoka (s kopna k moru). Danju vjetrovi pušu s mora na kopno, a no u obrnuto. Inje se nanosi na drve e s one strane s koje pušu lokalni vjetrovi, a naj eš e s jugozapadne strane. Smetovi se stvaraju na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drve e, pa pomo u drve a se možemo orijentirati iako ne puše vjetar. Možemo još pratiti neke oznake koje nam govore o tome koja strana je sjeverna tako što je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da:

- na sjevernoj strani raste mahovina

- sjeverna strana zgrade je vlažnija i stvara se salitra u obliku to kica

- na sjevernoj strani se snijeg zadržava duže

- na sjevernoj strani brda ima više raslinja i sporije raste, južna strana brda ima više pašnjaka i sjenokoša

- kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane

- mravinjaci su obi no sa južne strane

- snijeg se brže topi s južne strane i sli no.

Osim znakova koji su vezani uz Sunce imamo još neke kao što su: guš i godovi drve a na sjevernoj strani; kod katoli kih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s isto ne, dok je kod pravoslavnih obrnuto; križ kod svih krš anskih crkava je približno u smjeru sjever-jug;

6

krš anski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod džamija je na jugu, a ulaz na sjeveru; muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga.

Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o približnim na inima orijentacije, ali ne treba inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

2.2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA Topografska orijentacija podrazumijeva odre ivanje svoje stojne to ke (položaja gdje se nalazi promatra ) promatranjem i uo avanjem karakteristi nih objekata na zemljištu i topografskih elemenata koji nas okružuju.

Topografska orijentacija postiže se pomo u topografskih zemljovida, neposrednim promatranjem okolnog zemljišta te usporedbom sadržaja topografskih zemljovida i zemljišta...

2.3. SPORTSKA ORIJENTACIJA ILI ORIJENTACIJSKI SPORT Ova vrsta orijentacije predstavlja pojedina no ili ekipno (timsko) natjecanje koje kombinira orijentaciju i utrkivanje.

Cilj sportske orijentacije je što prije sti i do zadanog cilja, na nepoznatom terenu, koriste i zemljopisnu i topografsku orijentaciju.

2.4. TAKTI KA ORIJENTACIJA Ova vrsta orijentacije specifi na je za ratne okolnosti i vojna djelovanja, a podrazumijeva orijentaciju u odnosu na raspored svojih i neprijateljskih vojnih snaga, rasporeda vojne tehnike, obrambenih položaja i dr.

2.5. GPS Global Positioning System ( sustav globalnog pozicioniranja) je ameri ki svemirski globalni navigacijski satelitski sustav osmišljen za potrebe ameri ke vojske.

Prvi satelit navigacijskog sustava TRANSIT uspješno je testiran 1960.god. te postao operativan u ratnoj mornarici SAD-a. Godine 1967. SAD su razvile satelit TIMATION koji je dokazao mogu nost smještaja preciznih satova u svemiru na emu se i temelji tehnologija GPS-a.

2000. godine prekinuta je selektivna dostupnost, te je civilnim korisnicima omogu en prijem nedegradiranog signala u cijelom svijetu.

GPS sustav sastoji se od 3 segmenta: svemirskog, kontrolnog i korisni kog. Svemirski segment sastoji se od 24-32 satelita u srednjoj Zemljinoj orbiti, na visini od oko 20 200 km te u orbitalnom radijusu od oko 26 600 km. Orbite satelita su raspore ene tako da je najmanje 6 satelita uvijek u liniji vidljivosti s gotovo svake to ke na Zemljinoj površini.

7

GPS sateliti emitiraju signale iz svemira koje GPS prijemnici na Zemlji koriste za prikazivanje trodimenzionalne lokacije (latitude, longitude i altitude ) i preciznog vremena.

Sateliti odašilju poruke koje sadrže:

- vrijeme transmisije

- preciznu orbitalnu informaciju

- stanje op eg sustava i grube orbite svih satelita GPS sustava

Kontrolni segment sastoji se od glavne i alternativne kontrolne stanice i baza zemaljskih antena i monitornih stanica.

Korisni ki segment sastoji se od nekoliko stotina tisu a ameri kih i savezni kih vojnih korisnika te desetke milijuna civilnih i znanstvenih korisnika preciznog pozicioniranja. Zemaljski korisni ki prijemnici koriste etiri ili više satelita za odre ivanje svoje lokacije. GPS je postao široko rasprostranjena i korisna pomo u navigaciji širom svijeta te koristan alat za izradu zemljovida, zemljišne izmjere, pra enje i nadzor, trgovinu, transport, znanstvena istraživanja, pomo u katastrofama, kod funkcioniranja mobilnih telefona i dr.

Današnja tehnologija-digitalizacija je zasigurno mnogim estim korisnicima omogu ila lakše i brže orijentiranje bez velikih karata, bez odlazaka u tisak i kupovanje karte, bez traženja u gradu plana-mape grada, ve jednostavno na ure aj GPS-mobitel-laptop ukucamo poznatu adresu i prepustimo se glasovnom vodi u ili jednostavno itamo vrijednosti koje nam pišu na displeju i do emo do odredišta. Takvi ure aji nam odmah izbace, osim samog pravca kretanja, i udaljenost do ciljne to ke i vrijeme dolaska. Dakle tri u jedan stajna to ka-udaljenost-vrijeme, eto kako je to jednostavno samo trebamo imati kod sebe ure aj, naravno znati rukovati, što i nije problem, punu bateriju i hodamo...

A što kad otkaže baterija, satelit, ure aj ??????

Najsigurniji na in orijentiranja je znanje koje ovjek stje e u svom osnovnoškolskom obrazovanju i bez pražnjenja baterije u svakom trenutku kroz životno znanje može upotrijebiti.

8

3. TEREN

3.1. POJAM TERENA

Teren ili zemljište je odre eni dio zemljine površine s reljefom, prirodnim i umjetnim objektima koji se na tom dijelu zemljišta nalaze. Reljef je zbroj svih prirodnih uzvišenja, udubljenja i ravnina, a svi ostali objekti su terenski objekti. Reljefni oblici i terenski objekti predstavljaju dvije osnovne skupine topografskih elemenata. Topografske elemente dijelimo na prirodne (nisu nastali utjecajem ovjeka) i umjetni (nastali utjecajem ovjeka). Reljefni oblici mogu biti uzdignuti, zaravljeni i udubljeni. Kod uzdignutih oblika razlikujemo: tjeme, vrh, ivica, padina i podnožje. Tjeme je gornji dio uzvišenja, a može biti šiljato, zaobljeno i ravno. Najviša to ka tjemena zove se vrh. Linija po kojoj tjeme prelazi u padinu naziva se ivica, ( esto nejasno izraženo). Padine ili strane su bo ne površine uzvišenja izme u ivice i podnožja. Mogu biti ravne, ispup ene, izdubljene i stepenaste, a po nagibu blage, strme i vrletne. Podnožje je linija od koje se uzvišenje uzdiže i izdvaja od okolnog zemljišta. Prema veli ini, obliku tjemena, izgledu i nagibu padina uzvišenja se nazivaju: brežuljak, brijeg, brdo i planina.

3.2. VRSTE TERENA

Ravni arski i brežuljkasti teren uglavnom je lako prohodan i omogu uje neometano kretanje i izvan puta, ukoliko ga ne presijecaju površinske vode, zasijane obradive površine ili gusto obrasli tereni. Reljef ravni arskog terena nema jasno izraženih uzvišenja i udubljenja. Visinske razlike na brežuljkastom terenu su male, a zemljište je valovito. Površinske vode se javljaju u razli itim oblicima. Rijeke u ravnici teku sporo, zato jako djeluju na zemljište (pretvaraju ga u mo vare i poplavljuju, stvaraju rukavce, ade i sl.). Ravni arski i brežuljkasti teren je zbog dobrih mogu nosti za život gusto naseljen. Mreža komunikacija je isprepletena, pa omogu uje brzo kretanje i opskrbljivanje svime što nam je potrebno.

Srednje planine predstavljaju puno valovitije zemljište, obi no s ve im nadmorskim visinama. Osnovne zna ajke su velika raznolikost na manjem prostoru i ponekad hladnije podneblje. Naselja su rje a, pa je i prometnih putova manje. Reljef ini spoj nabacanih hrbata i uzvišenja, kao i gudura. Ve e strmine ne dozvoljavaju gradnju na padinama. Reljefni oblici i raslinje ponekad osjetno otežavaju preglednost. Ceste i putovi su uglavnom u dolinama i nižim dijelovima. Raširena je mreža šumskih putova i pješa kih staza.

9

Zna ajan je velik broj razli itih objekata koji omogu avaju kretanje (mostovi, nasipi, propusti). Kretanje izvan putova otežano je zbog raslinja (ograni ena preglednost), strmina i pojedina nih terenskih objekata (pe ine, stijene, jame) koje moramo zaobilaziti ili specifi nim znanjem i opremom prelaziti. Rijeke su brze, prijelaz otežava i duboko korito rijeka koje esto zahva a osnovnu masu stijene. Do rijeke se može do i pritokom ili putem.

Kraški teren je stjenovito vapnenasto zemljište s izrazitim kraškim pojavama (vrta e, uvale, kraška polja, ponornice, škrape) koje su s obzirom na sastav stijena više ili manje izražene. Razlikujemo goli kras ( ija je površina hrapava, raš lanjena i rijetko obrasla) i zeleni kras (kod kojega je izraženost površinskih kraških pojava manja, a tlo pokriveno raslinjem). Naj eš i su prijelazni oblici. Osim ve ih reljefnih oblika (kraška polja, uvale i sl.) postoje i mikronabiranja (mnoštvo manjih vrta a, stjenovitih razbijenih prijelaza i sl.) koji umanjuju prohodnost i preglednost terena. Razgibani (valoviti) kraški teren izvan putova i staza, koji je još pored svega i obrastao, zanimljiv je izazov iskusnim putnicima (orijentiranje je tu neophodno). Kras je rijetko naseljen. Glavni problem u opskrbi je pitka voda. Najneprohodniji je visoki kras, koji je zbog posebnih osobina obra en u okviru alpskog terena.

Alpski teren je stjenovito podru je iznad šumske granice, rijetko obraslo skromnim raslinjem. Preglednost je u dobrim meteorološkim prilikama odli na, pa je i topografska orijentacija laka. Kada je vrijeme loše nastupaju teško e. Prilikom prelaženja visinskih razlika kre emo se po markiranim (ozna enim) pješa kim stazama, koje su ure ene i osigurane. Izbor prikladnog puta je posao koji zahtjeva puno truda. Ozna enih putova ima više na zanimljivom terenu i terenu koji ne zahtjeva pretjerane napore. Kretanje na takvim putovima je sigurno. Bez posebne opreme, poznavanja alpinisti ke vještine i odgovaraju ih iskustava, kretanje po bespu u nije preporu ljivo, jer je nesigurno. Prona i zaklon i osigurati se mogu e je i u visokim planinama, posebno ljeti kada je kretanje tim predjelima najbolje (najugodnije). Alpski predjel daje posjetitelju puno, ali mu puno i uzme, ukoliko ne poznaje dovoljno njegove zakonitosti i opasnosti.

Mo varni teren se pojavljuje tamo gdje je površinski i vertikalni otok vode slab zbog svojstva tla. Dolazi do raskvašenosti tla ili je cijelo tlo pod vodom. Obi no je takav teren pratitelj ravni arskih rijeka ili je ostatak jezera i bara. Kod nas su to obi no manja podru ja koja lako možemo izbje i i upotrijebiti utvr ene prometne putove. Prohodna mo vara obi no je obrasla bujnim raslinjem, tlo je raskvašeno i meko. Ljudi i stoka lako ga prelaze. U sušnim razdobljima i zimi, kada se zamrzne, ne predstavlja poseban problem.

Teško prohodno mo varno tlo obi no je pod vodom, pa ga možemo lako savladati nekim plovilom ili ga prelazimo zimi kada je zale eno.

Teren obrastao šumom, makijom ili žbunjem je teren u svim predjelima, od najviših do najnižih. Raslinje je dio svakog terena, ali ga ipak zbog posebnosti (prohodnost, vidljivost, preglednost) izdvajamo i obra ujemo odvojeno. Zbog utjecaja podneblja (klime) u primorju je razvijen poseban tip raslinja kojeg zovemo makija. To je zimzeleno bodljikavo grmlje i šuma. U krajevima koji su gusto obrasli nema putova, prohodnost je vrlo teška (gotovo nemogu a). U ravnici i na brežuljkastom terenu, kao i srednjim planinama rastu razli ite vrste šuma i grmlja. Za planinski predjel karakteristi no je busenje. Zna ajne osobine šuma su vrsta i gusto a raslinja. Šume mogu biti zimzelene ( etinarske), listopadne i miješane. Prema gusto i razlikujemo guste, srednje guste i rijetke šume. Šume su jednoslojne (drve e približno iste starosti i visine) i višeslojne (drve e razli ite starosti i veli ine).

U višeslojnoj šumi (s gustim mladicama i ostalim slojevima) orijentacija je otežana, kao i prohodnost. U gustoj šumi krošnje drve a se dodiruju, pa je onemogu ena preglednost. Šuma

10

srednje gusto e je ona u kojoj razmak izme u krošnji nije ve i od njihovog promjera. Šuma s drve em koje je udaljenije jedno od drugog je rijetka.

U zimzelenoj šumi, kao i u makiji i busenju koji su tako er zimzeleni, vidljivost i mogu nost opažanja ista je zimi i ljeti. U listopadnoj i mješovitoj šumi zimi, kada liš e ne zaklanja vidokrug, vidljivost je bolja. Prohodnost u svim vrstama šume zavisi od mladica i strmine na kojoj šuma raste. Najneprohodnija je šuma s gustom travom i mladicama, pogotovo ako je smještena na strmom terenu. Prolazak kroz gustu makiju (i to bodljikavu) kao i kroz busenje izvan puta vrlo je naporan i neprijatan (iako je orijentacija lakša zbog dobre preglednosti).

gusta srednjegusta rijetka šuma

11

4. ZEMLJOVIDI (KARTE)

4.1. POJAM ZEMLJOVIDA

Zemljovid je slika zemljine površine ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu plohu u odre enom mjerilu. Zemljište se predstavlja prema dogovorenim pravilima i posebnim oznakama (topografskim oznakama), a njihov me usobni raspored i povezanost na zemljovidu je isti kao i na površini Zemlje. Zemljovid je osnovno pomagalo pri upoznavanju Zemljine površine i tuma enju pojava na njoj, te sadrži sve podatke koje nalazimo na terenu. Broj podataka ovisi o sadržaju i mjerilu zemljovida.

Na zemljovidu se nalaze podaci koje bez prethodnog sakupljanja i mjerenja na terenu ne možemo saznati i odrediti, kao što su imena naselja, rijeka i planina, nadmorske visine, udaljenosti me u pojedinim to kama, zemljopisne i pravokutne koordinate i sli no.

4.2. PODJELA ZEMLJOVIDA Op i zemljovidi, topografski zemljovidi i nacrti - prikazuju osnovne elemente površine Zemlje (reljef, hidrografsku mrežu, raslinje i sl.) kao i najzna ajnije i najvidljivije produkte ovjekovog rada (naselja, prometne mreže i sl.). Svi elementi primjereni su zna aju i veli ini i

nijedan nije posebno naglašen. Tematski (specijalni) zemljovidi - prikazuju odre ene pojave, dok su druge namjerno izostavljene. Prikazuju obi no prirodne pojave ili pojave koje zavise od ljudi, a na površini zemlje ih ne vidimo. Ovi zemljovidi nastaju kao rezultat posebnih ispitivanja i mjerenja. Drugi oblici koji se razlikuju od zemljovida su: globusi i reljefni oblici; modeli i makete objekata; razni grafi ki prikazi bez kartografske osnove (krajolici, panorame, crteži itd.); grafikoni, specijalni atlasi, kartografski i topografski znakovi; astronomske karte.

4.3. SADRŽAJ ZEMLJOVIDA Zemljovid mora sadržavati osnovne elemente, a to su mjerilo, zemljopisna koordinatna mreža (kod topografskih zemljovida i pravokutna koordinatna mreža), osnovne geodetske to ke, kartografsku mrežu i dopunske podatke (projekcija zemljovida, legenda, godina izdanja i sl.). Kartografski prikaz terena dijelimo na:

- fizi ko-zemljopisni dio - prikaz reljefa, mreže, raslinja i voda geološkog sastava

- društveno-zemljopisni dio - naselja i objekti od posebnog zna enja, prometne mreže, industrijskih i drugih društvenih djelatnosti

- ostali elementi - topografski znakovi, razli iti natpisi (imena naselja, rijeka, planina, nadmorske visine i sl.)

12

4.3.1. Prikaz reljefa

Reljef je temeljni,najvažniji i najsloženiji element sadržaja topog. zemljovida. Na in i to nost prikazivanja reljefa izmijenili su se pronalaskom dosta to nih visinomjera koji su odre ivali visinu na osnovi trigonometrijskih mjerenja.

Danas je najpogodnije prikazivanje izohipsama i zna ajnim visinskim to kama. Katkad još upotrebljavamo zemljovide na kojima je reljef prikazan iscrtavanjem, sjen anjem ili razli itim kombinacijama sjen anja, boje i izohipsi. Izohipsa je zamišljena crta koja na zemljovidu povezuje to ke iste nadmorske visine. Da bismo lakše razumjeli o emu se radi, pokušajmo zamisliti da smo neko brdo presjekli s ravnim plohama. Kada bismo na tim plohama iscrtali prerezane rubove i sve ih zajedno iscrtamo na jednu plohu dobit emo izohipse tog brda. Visina izmjerena od prosje ne razine morske površine i izabrane to ke naziva se apsolutna (nadmorska) visina. Razlika izme u dvije apsolutne visine naziva se relativna visina (visinska razlika).

Izohipse su zaokružene visinske vrijednosti. Okomita razlika izme u dvije izohipse zove se ekvidistanca. Vodoravna vrijednost izme u dvije izohipse zove se interval. Ekvidistanca za zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000 i 1:100000 je 20 m itd. Postoje 3 vrste izohipsi, a to su osnovne, glavne i pomo ne. Ozna avaju se sme om bojom, a njihove vrijednosti su to no odre ene za svaki zemljovid. Kada izohipse ine zatvoreni krug, kao što je na slici, udubljenja ozna avamo crticom (minusom), a uzvišenja ostaju prazna ili je u njima neka visinska to ka (kota, trigonometar i sl.).

Na nekim zemljovidima se pad terena prikazuje tako da se na izohipse dodaju crtice (padnice) u smjeru pada terena.

Pomo ne izohipse se koriste kada je teren blažeg nagiba ili ga treba zornije prikazati. Neki tipovi reljefa i kako se ozna avaju prikazani su na slici. Na strmijim terenima izohipse su guš e. Bitno je paziti na to kakav je nagib terena ako želimo izmjeriti neku visinu. Osim visinskih to aka pomažu nam i vodeni tokovi i sl. Tako znamo da potoci uvijek teku izme u dva uzvišenja i to od više to ke ka nižoj. Šumski putovi nerijetko idu po najvišoj kosini brda. Izuzetno strme padine i ponore ozna avamo kombinacijom izohipsi i pomo nih crteža, kao što je približan oblik ulegnu a, stijena i sl.

Podru ja u Alpama koja su posuta sitnim kamenjem (urvinama) na nekim zemljovidima su prikazani to kicama. Stalni ledenjaci i površine pod stalnim snijegom imaju izohipse koje su

13

otisnute u plavoj boji. Visinske crte koje prikazuju udubljenja, vrta e itd., nazivamo još i depresijske izohipse. Crta koja povezuje to ke iste dubine zove se izobata.

Reljef se prikazuje još sjen anjem i hipsografskim bojanjem. Kod sjen anja strmija podru ja su tamnije obojana, a ravnija svjetlije. Svjetlo dolazi iz zenita ili sa strane. Sjen anje na zemljovidu daje vrlo nejasnu sliku reljefa, zato ovu metodu kombiniramo s izohipsama ili crticama.

Hipsografsko bojanje koristi se kod zemljovida s malim mjerilom gdje izohipse moramo što bolje istaknuti. Pojedina ne visinske pojaseve pobojat emo tako da svaka boja zna i odre enu visinu. Stariji zemljovidi imali su reljef prikazan crticama što je pove avalo plasti nost, ali je umanjivalo preglednost.

Nekoliko vrijednosti i vrsti izohipsi:

izohipse 1:25000 1:50000

glavna 50 m 100 m

osnovna ———— 10 m 20 m

pomo na ------------ 5 m 10 m

pomo na .............. 2,5 m 5 m

4.3.2. Prikaz vodne mreže

Vodene površine se prikazuju plavom bojom. Kod teku ica se debljinom linije prikazuje da li se radi malom potoku (crtice), ve em potoku (tanka linija), rijeke (debela linija). Ako je rijeka šira od 5 m onda se ozna ava sa dvije paralelne linije izme u kojih je ispunjeno svijetloplavom bojom. Izvor teku ice ozna en je plavom to kom iz kojega dalje ide tok teku ice. Ponornice se ozna avaju s zaobljenom crticom na mjestima od kuda ponire i od kuda izvire. Staja ice (mora, jezera, ribnjaci itd.) su, ako na zemljovidu zauzimaju površinu 2 mm2, crtaju se u mjerilu. Kod ve ih površina izobatama se crta podvodni reljef. Na moru na mjestima gdje je plima velika crta se cijeli prijelazni pojas. Mo varno podru je je iscrtano crticama.

4.3.3. Prikaz raslinja i geološkog sastava podru ja

Ovakva podru ja se prikazuju ako su u mjerilu zemljovida ve a od 4 mm2. Površine obrasle niskim raslinjem su bijele boje s odgovaraju om oznakom, a površine obrasle visokim raslinjem zelenom bojom i pripadaju om oznakom. Podru je obraslo nekom kulturom je ome eno linijom, a ako nije to na granica onda se iscrtava crticama ili bez. Oznake unutar površina se crtaju crnom ili zelenom bojom. Kod ve ih mjerila ispisane su i neke vrijednosti vezane za raslinje. Tako se kod šuma ispisuje sastav šume, visina drve a, prosje ni prsni promjer i gusto a šume. Geološki sastav tla se ozna ava samo kod ve eg kompleksa pustinja, kamenja, slanog tla, živog pijeska i sli no.

4.3.4. Prikaz društveno-zemljopisnih elemenata

Prikaz naselja i objekata od posebnog zna enja se tek u suvremenim zemljovidima po elo prikazivati tlocrtom. Na topografskim zemljovidima ve eg mjerila prikazana su sva naselja. Naglašeni su objekti od posebnog zna enja kao što su religiozni objekti (crkve, džamije, groblja, ruševine, stadioni) ili izvan naselja pojedina ni objekti (salaši, lova ke ku e,

14

planinarski domovi, pastirske kolibe). Osnovne karakteristike oblika naselja na karti su predstavljene približno. Pojedina ni, manje zna ajni objekti su reducirani. Objekti zna ajni za orijentaciju (crkve, stupovi, visoke zgrade) potpuno su to no nacrtani. Crtež obuhva a položaj, veli inu i oblik naselja, raspored ulica, trgova, putova, mreža za komunikaciju i raspored zna ajnih objekata u naselju kao i povezanost naselja s okolnim zemljištem.

Prikaz komunikacija se radi posebnim oznakama. Željezni ke pruge se crtaju crnom crtom koja s okomitim crticama prikazuju o kakvoj se pruzi radi. Šumski puteljci se ozna avaju crnom bojom od to kica do crta što prikazuje veli inu i zna aj puta. Asfaltirane ceste su ozna ene crvenom bojom i pokraj njih je na ve im mjerilima ispisano i o kakvoj cesti se radi te koje je širine. Dalekovodi i telefonski stupovi su ozna eni crnom linijom, esto su ozna eni i svi stupovi s pripadaju im elementima (dalekovod sa ucrtanim simbolom groma i sl.). Posebni elementi kao što su vijadukti, mostovi, nasipi i sli no imaju svoje oznake. Na ve im mjerilima se piše i kolika je visina nasipa, visina željezni kog nasipa, karakteristike mosta i sl.

Prikaz industrijske djelatnosti obuhva a oznake za industrijska i zanatska poduze a od društvenog zna enja. Prikazuju stupanj privrednog razvoja odre enog podru ja, objekte kao što su elektrane, tvornice, pilane, ciglane, rudnici, mlinovi itd. Oznake za te objekte ne prikazuju njihovu veli inu, ve samo njihov položaj.

Prikaz društvene djelatnosti postoji kod ve ine topografskih zemljovida, a ono obuhva a objekte kao što su: uprava, zdravstvo, toplice, školstvo, sudstvo, TT promet itd. Posebnu grupu ine oznake za upravno-politi ke granice. One se crtaju crnom isprekidanom crtom (crta-to ka) uz koju je povu ena debela crvena crta.

4.3.5. Ostale oznake

Natpisi. Pravilan i to an zemljovid izgubio bi svoju vrijednost kada bismo uklonili natpise koji su od velikog zna enja za razumijevanje zemljovida i topografsku orijentaciju. Natpisi umanjuju preglednost zemljovida jer zbog njih ispuštamo druge oznake. Natpisi su u crnoj boji, a imena hidrografskih objekata su u plavoj boji. Veli ina slova naglašava važnost objekta.

Topografske oznake. Manje objekte na zemljovidu crtamo tako da upozorimo samo na njihov raspored i položaj, ali ne i na dimenzije. Kod objekata prikazanih pravilnim geometrijskim oblicima (krug, kvadrat, trokut, pravokutnik) samo se središnja to ka poklapa s objektom u prirodi. Topografske oznake su dogovoreni simboli koji predstavljaju razli ite objekte na terenu. Prilago ene su mjerilu i objašnjene u legendi.

4.4. MJERILO Mjerilo je odnos izme u umanjenih udaljenosti na zemljovidu i stvarnih udaljenosti u prirodi. Prikaz terena na zemljovidu ima sa uvan me usobni raspored i povezanost odgovaraju ih elemenata kao i u prirodi. Ve e (krupnije) mjerilo je to nije i podrobnije, te detalje ini vidljivima. Što je manje (sitnije) mjerilo dolazi do ve ih grešaka u kutovima, razdaljinama i površinama. Kod topografskih zemljovida je ve e mjerilo, pa su greške manje. Mjerilo zemljovida važi samo za odre ene to ke i linije (paralele i meridijani) i to se naziva osnovno mjerilo. Na ostalim dijelovima zemljovida postoje odstupanja za koja postoji radno mjerilo. Postoje tri vrste mjerila: broj ano (numeri ko), grafi ko (linearno) i opisno (neposredno).

15

Broj ano ili numeri ko mjerilo prikazuje odnos izme u zemljovida i prirodnih udaljenosti izražen u obliku odnosa (1:50.000) ili u obliku razlomka (1/50.000). Brojnik nam pokazuje koliko iznosi neka dužina na zemljovidu, a nazivnik koliku dužinu predstavlja u prirodi.

Grafi ko ili linearno mjerilo nam crtežom prikazuje koliko iznosi neka dužina u prirodi, tako da uspore ujemo te vrijednosti bez ra unanja (direktnim o itavanjem). Za još to nije mjerenje koristimo i varijaciju grafi kog mjerila koje se naziva popre no (transverzalno) mjerilo.

Opisno i neposredno mjerilo nam daje vrijednost u obliku re eni nog obrazloženja. Primjer za zemljovid 1:25.000 je: "1 cm na karti 250 m u prirodi".

4.5. PROJEKCIJE Zemlja je okruglo (elipsoidno) geometrijsko nepravilno tijelo. Kako bismo Zemljinu površinu prenjeli na ravnu površinu papira, moramo na i na in kako da sliku zaobljene površine što bolje preslikamo. To se naziva projiciranje na ravnu površinu zemljovida. Kada preslikavamo zakrivljenu površinu na ravninu, možemo odabrati jednu od tri mogu nosti:

-ekvivalentne projekcije - to su one koje uvaju to nost površina (koriste se za izradu zemljovida koji prikazuju površine država, mora, rasprostranjenosti flore i faune) -ekvidistancijske (proizvoljne) projekcije - to su one koje jasno i to no prikazuju dužine (koristimo ih za izradu zemljovida)

-konformne (azimutne) projekcije - one uvaju pravilnost vodoravnih kutova (koriste se za izradu pomorskih zemljovida -Merkatorova, avijati arskih zemljovida - Lambertova i topografskih zemljovida i nacrta - Gauss-Krügerova)

Nedostatke svake od njih pokušavamo izbje i i tako dobivamo konvencionalnu projekciju. Ako zemljovidna projekcija nije u potpunosti ni valjkasta ni stožasta ni bilo kakva druga naziva se iskontruirana projekcija. Izrada projekcije zavisi od njene matemati ke postavke stoga razlikujemo:

-valjkaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omota valjka)

-stožaste projekcije (površina Zemlje prenosi se na omota stošca)

-azimutna (horinzontalna) projekcija (površina Zemlje prenosi se na ravninu)

16

4.6. VRSTE PROJEKCIJA - Poliedri na projekcija. Zemljina površina je s mrežom paralela i meridijana podijeljena na mnogobrojne manje sferi ne trapeze, koje je mogu e zbog vrlo malih deformacija bez ve ih teško a projicirati na ravnu površinu. Paralele spajaju donju i gornju osnovicu kod trapeza i tako ine okvir pojedinog lista zemljovida. Zemljovidi izra eni u poliedri noj projekciji u okviru svakog lista zemljovida predstavljaju prakti ki nedeformiranu sliku odgovaraju eg dijela Zemljine površine. Do deformacija dolazi kada pokušavamo više listova spojiti u jedan zemljovid. Pojavljuju se praznine ili se preklapaju pojedini dijelovi. U cjelinu možemo spojiti najviše devet pojedina nih listova zemljovida. Slabost ove projekcije prije svega je u tome što pojedine listove nije mogu e spojiti u zemljovid ve ih podru ja kao što su države, pa i cijeli svijet.

- Merkatorova projekcija spada u grupu konformnih projekcija, dakle onih koje uvaju pravilnost horinzontalnih kutova. Zemljina površina preslikava se najprije na valjak . Plašt valjka dodiruje se u ekvatoru sa Zemljinom elipsom tako da se sve paralele i meridijani me usobno preslikavaju pravokutno. Slabost

ove projekcije je u tome što samo uski pojas oko ekvatora prikazuje to no. Što se više odmi e od ekvatora udaljenost i površine su predstavljene izobli eno. Merkatorova projekcija idejna je prethodnica Gauss-Krügerove projekcije.

- Gauss-Krügerova projekcija spada u grupu projekcija s pravilnim kutovima (komformna). Odre en dio Zemljine površine prenesen je na ravninu valjkastom (polucilindri nom) projekcijojm. Kod Merkatorove projekcije greške su se pove ale s udaljenoš u od ekvatora. S Gauss-Krügerovom projekcijom ove slabosti su znatno smanjene jer ne upotrebljavamo samo jedan ve 60 valjaka. Plašt valjka ne dodiruje Zemljinu elipsu samo u ekvatoru ve i u doti nom meridijanu. Deformacija dužina u ovoj projekciji raste s udaljenoš u od meridijana. Projekcija je stoga primjerena samo za podru je oko odre enog meridijana. Kod topografskih zemljo-vida dozvoljena

defor-macija je 1 dm na 1 km, a to je širina jedne meridijanske zone.

17

4.7. PODJELA ZEMLJOVIDA NA LISTOVE

Zbog toga što bi zemljovidi velikih mjerila zauzimali previše prostora, izvršena je podjela na listove. Sistem podjele zemljovida nije proizvoljan ve je to no odre en. Kod starijih zemljovida po etni meridijan je pariški, a kod novijih grini ki (Greenwich). Kod nas se koristi grini ki meridijan kod kojeg je osnovna podjela na zemljovide 1:100000. Svaki takav zemljovid je nazvan po najve em mjestu kojeg podjela obuhva a i dodan mu je redni broj podjele. Npr. Zagreb ima pridodan broj 320, Ivani Grad 321, Bjerovar 322 itd. Svaki taj zemljovid mjerila 1:100000 se dijeli na 4 zemljovida mjerila 1:50000 kojima se još pridodaju brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2) itd. Opet se svaki od tih zemljovida mjerila 1:50000 dijeli na još 4 zemljovida mjerila 1:25000 kojima se opet pridodaju brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1-1 (320-1-1), Zagreb 1-2 (320-1-2) itd. Podjela je prikazana na slici.

18

5. KOMPAS

Kompas je instrument koji reagira na Zemljin magnetizam.

Služi za odre ivanje strana svijeta, a pokretna magnetna igla uvijek se okre e prema sjeveru jer reagira na prirodni magnetizam Zemlje.

Nitko pouzdano ne zna tko je prvi izumio KOMPAS, no prvi koji su upotrebljavali magnetnu iglu za pokazivanje smjera bili su Kinezi. Prema nekim napisima kineski su brodovi ve u IV stolje u dolazili do indijskih i isto no afri kih luka opremljeni KOMPASOM.

Magnetna igla je oko XI stolje a bila poznata i u Norveškoj. Prvi talijanski kompasi sastojali su se od željeznih šipki koje su na plovcima od trske plivale na vodi.

Igle kompasa su se magnetizirale trljanjem MAGNETITOM, rudom plavkaste boje koja se dopremala iz Kine i Bengala.

Kompas se sastoji od:

- ku išta izra enog od plastike ili nemagnetnog metala - pokretnog limba - namagnetiziranog pokaziva a smjera (igle) - podloge na kojoj je naj eš e iscrtana „ruža kompasa“ (pokazuje osnovne i

sporedne strane svijeta) - poklopca (neki ga kompasi nemaju) - vezice

Kompas RECTA s pokretnim limbom

19

5.1. VRSTE KOMPASA

5.1.1. Kompas M-53

Kompas M-53 napravljen je od nemagnetnog metala. Dijelovi kompasa su tijelo (postolje), poklopac s vizirom i limb s magnetskom iglom. Na tijelu je iscrtana milimetarska podjela za mjerenje na zemljovidu i za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži vizir, ogledalo i podjelu u tisu itima za mjerenje okomitih kutova, odnosno odre ivanje udaljenosti. Na limbu se nalazi podjela za mjerenje azimuta u stupnjevima i tisu itima, te su ozna ene glavne strane svijeta (s tim da je sjever ozna en trokutom). Magnetska igla je na sjevernoj strani ozna ena fluorescentno.

Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta koja služi za poravnavanje s magnetskom iglom. Podjela u stupnjevima je s to noš u 2°, a u tisu itima s to noš u 50 tisu itih (0-50). Na poklopcu se nalazi podjela u tisu itima do 150 tisu itih (1-50) s to noš u od 10 tisu itih (0-10). Za mjerenje okomitih kutova u tisu itima na uzici zavežemo vor na 25 cm, a za mjerenje okomitih kutova milimetarskom podjelom vor zavežemo na 50 cm.

5.1.2. Japanski kompas

Za razliku od M-53, kod japanskog kompasa se limb ne okre e. Magnetska igla se nalazi na plo ici koja se okre e i na kojoj se nalazi podjela u stupnjevima i tisu itima, tako da izmjerenu vrijednost odmah o itavamo. Unutar limba se nalazi teku ina, tako da ima manje trešnje. Po preciznosti je nešto slabiji japanski kompas od M-53. Napravljen je od nemagnetskog metala ili od plastike. Kada se rastvori sa strane dobijemo ravnalo sa upisanim vrijednostima udaljenosti do 3.000 m za zemljovid 1:25.000.

20

5.1.3. Kompas F-73

Kompas F-73 sli an je kompasu M-53. Napravljen je od plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je ve e širine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s to noš u od 5°. Dno limba je prozirno za lakši rad na zemljovidu. Zbog grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas F-73 je prili no neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi još i milimetarska podjela. Prednost ovog kompasa je što su svi važniji dijelovi ozna eni fluorescentno, pa je lakši rad po mraku.

5.1.4. Kompas Šport 4 (i sli ni modeli)

Kompas Šport 4 ima pravokutnu plo icu i pomi ni limb. Na plo ici se nalazi milimetarska podjela i pove alo pa je prakti an za rad na zemljovidu. Pove alo pove ava 3,5 puta. Limb ima podjelu u stupnjevima s to noš u od 2°. Kompas nema neku preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.

5.1.5. Švicarski kompas "Recta"

Kompas "Recta" ima u vrš en limb, tako da vrijednosti azimuta o itavamo s ogledala direktno. Kompas je prakti an za brzo o itavanje, ali je magnetna igla široka i podjela stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti sli an kompasu Šport 4. Kod ovog kompasa se moramo još naviknuti na o itavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica izme u oka i ogledala.

21

5.1.6. Finski kompas Suunto

Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere vrijednosti azimuta. S obzirom da je s gornje strane vidljiv krug s podjelom u stupnjevima, kompas je prakti an za orijentacijska tr anja i sli no, gdje nam je bitna brza to nost smjera kretanja. Glavna prednost ovog kompasa je njegova to nost. Za to no mjerenje kompasom Suunto gledamo kroz mali otvor sa strane. Kroz taj otvor vidimo podjelu u stupnjevima s to noš u od pola stupnja (30').

Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a drugim u pravcu koji mjerimo. S oba otvorena oka preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je objekt koji mjerimo s kon anicom preko njega i skalom u stupnjevima. Zna i, istovremeno ciljamo smjer mjerenog azimuta i o itavamo njegovu to nu vrijednost. Još jedna od njegovih prednosti je ta što nema vanjskih pomi nih dijelova, pa je otporan na ošte enje.

5.2. OSNOVNI PRAVCI SJEVERA Osnovni pravci su zemljopisni (geografski), magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni sjever je smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa sa meridijanima. Zemljopisni polovi su to ke kroz koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi su stalne to ke na zemlji. Magnetski pol je to ka u kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja. Pravac prema magnetskom polju naziva se magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se pomi u.

22

6. AZIMUT Azimut je vodoravni kut izme u smjera sjevera i odabranog smjera prema cilju, a mjeri se u smjeru kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga ve i odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45°, obrnuti azimut je za 180° ve i i iznosi 225°. Ako je azimut ve i od 180°, onda se njegova vrijednost umanji za 180° da bi se dobila vrijednost obrnutog (kontra) azimuta. Osim stupnjeva azimut se mjeri i u tisu itima. Puni krug u tisu itima iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u Hrvatskoj mjeri), odnosno 60-00 u isto noj podjeli (zemlje bivšeg Varšavskog pakta). Podjela može biti još i u 400 grada ili u 2 radijana (6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji zbog neprakti nosti.

Pretvaranje stupnjeva u tisu ite i obrnuto

Kod tisu itih se podrazumijeva (ako nije druga ije naglašeno) zapadna podjela tisu itih, gdje jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360° i onda nam nije teško izra unati koeficijente za prera unavanje stupnjeva u tisu ite i obratno. Ako podijelimo 6400 sa 360 dobit emo 17,7778, što je približno 17,8. To zna i da 1° ima 17,8 tisu itih. Ako pak podijelimo 360 sa 6400 dobit emo 0,0562 odnosno približno se uzima 0,056. To nam zna i da 0-01 ima 0,056°.

Ako želimo znati koliko stupnjeva ima 2-50, onda pomnožimo 250 sa 0,056 i dobit emo 14°. U obratnom slu aju, ako želimo znati koliko tisu itih je na primjer 57° onda 57 pomnožimo sa 17,8 i dobit emo 1014,6 što je približno 10-15.

Prera unavanje tisu itih

Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u tisu ite. Ako želimo pretvoriti tisu ite u podjeli 64-00 u tisu ite u podjeli 60-00, onda podijelimo 6000 sa 6400 i dobit emo 0,9375. To zna i da jedan tisu iti u podjeli 64-00 ima 0,9375 tisu itih u podjeli 60-00. Odnosno ako želimo prera unati koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnožit emo sa 0,9375 i dobit emo vrijednost 21-09 tisu itih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak koeficijent je 1,0667.

Izrada kružne mrežice

Kružna mrežica je naziv za pomagalo kao što je prikazano na slici. Ona je izra ena na prozirnom papiru, foto-foliji i sli no. Služi nam za rad na zemljovidu. Mrežica kakva je prikazana na slici sadrži podjele kruga u stupnjevima i tisu itima (isto na i zapadna podjela), koordinatomjere (za zemljovide mjerila 1:25.000, 1:50.000 i 1:100.000) te osnovne formule za prera unavanje i izra unavanje nekih vrijednosti. Kod kružne mrežice posebno moramo paziti da je otisnuta (isprintana i sli no) u pravom mjerilu da bi koordinatomjeri mogli biti u funkciji.

Da bismo izradili kružnu mrežicu moramo poznavati informatiku ili nekoga tko je poznaje. U ra unalnom programu izradimo kružnu mrežicu kao što je prikazano na slici. To zna i da krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisu itima), a koordinatomjeri to ni (4 cm svaka strana) i s to nom podjelom. Takvu mrežicu zatim možemo isprintati na obi ni

23

bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Foto-foliju zatim izrežemo u krug po vanjskom obodu kruga te je kružna mrežica spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako se pripazi na kopiju, može se dugo s njom raditi bez ošte enja.

6.1. MJERENJE I ODRE IVANJE AZIMUTA NA TERENU 6.1.1. Mjerenje azimuta na terenu

Ako želimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljede i. Otvoreni kompas držimo u visini o iju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg želimo izmjeriti azimut. Palcem okre emo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokuti em na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa o itamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili tisu itima. Treba obratiti pažnju da kompas bude u vodoravnom položaju, odnosno da ga u ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).

6.1.2. Odre ivanje azimuta na terenu

Kod odre ivanja azimuta postupak je obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kompasu namjestimo željeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisu itima. Zatim kompas podignemo u visini o iju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okre emo u krug dok se sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokuti em na limbu. Zatim preko vizira uo imo neki objekt na terenu i to nam je smjer željenog azimuta na terenu.

24

6.2. MJERENJE I ODRE IVANJE AZIMUTA NA ZEMLJOVIDU 6.2.1. Odre ivanje azimuta na zemljovidu kompasom

Za odre ivanje azimuta na zemljovidu kompasom važno je prvo orijentirati kartu. Na kompasu namjestimo željeni azimut. Olovku stavimo u to ku na zemljovidu iz koje želimo izmjeriti azimut. Prislonimo kompas uz olovku te je okre emo u smjeru kazaljke na satu dok se sjeverni dio magnetske igle poklopi sa sjeverom na limbu kompasa. Kada to uradimo, povu emo olovkom pravac uz kompas u smjeru kompasa i dobili smo željeni azimut.

6.2.2. Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom

Kod mjerenja azimuta na karti kompasom prvo moramo kartu orijentirati. Lijevi ili desni rub kompasa stavimo uz povu enu liniju (traženi azimut) na zemljovidu. Zatim okre emo limb kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu, a zatim o itamo vrijednost traženog azimuta na kompasu.

25

6.2.3. Odre ivanje azimuta na karti kutomjerom

Kod odre ivanja azimuta kutomjerom zemljovid ne mora biti orijentiran. Kroz to ku iz koje želimo odrediti azimut povu emo pravac sjevera (liniju paralelnu s lijevim odnosno desnim rubom karte). Postavimo kutomjer u to ku na karti tako da nulti položaj skale kutomjera bude na pravcu sjevera. Ozna imo na zemljovidu vrijednost željenog azimuta te povu emo liniju iz to ke ka ozna enoj vrijednosti azimuta, i time smo dobili željeni azimut.

6.2.4. Mjerenje azimuta na karti kutomjerom

Kada mjerimo azimut na zemljovidu kutomjerom prvo iz to ke izvu emo pravce sjevera i traženog azimuta. Stavimo kutomjer u to ku iz koje mjerimo azimut, a zatim na skali kutomjera o itamo vrijednost azimuta od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu.

6.3. ODRE IVANJE TO AKA NA ZEMLJOVIDU POMO U AZIMUTA I UDALJENOSTI

Odre ivanja to aka pomo u azimuta i udaljenosti radimo na slijede i na in: ako imamo zadanu to ku koja je od trigonometra udaljena 2 km pod kutom od 120°. U trigonometru iscrtamo azimut od 120° (vidi odre ivanje azimuta na zemljovidu). Na taj azimut nanesemo vrijednost 2 km (na zemljovidu 1:25000 to je 8 cm). Dobili smo to ku koju smo odredili pomo u azimuta i udaljenosti i iz koje zatim o itamo njene koordinate.

Ima još nekoliko na ina za odre ivanje to aka na zemljovidu kao što su sjecištem dvaju azimuta, sjecištem dviju udaljenosti, kombinacijama sa opisivanjem i sli no, ali to su ve na ini za rad sa zemljovidom kada se savladaju osnove.

26

7. KRETANJE S KOMPASOM I ZEMLJOVIDOM

Za kretanje po nepoznatom terenu od velike nam je važnosti dobra orijentacija. Tu nam je od velike pomo i kvalitetan zemljovid i njegovo pravilno korištenje. U prirodi emo se najto nije orijentirati kompasom, a da bi znali što se gdje nalazi kombiniramo to sa zemljovidom. Za kretanje po nekom putu treba pratiti zemljovid, kompas i smjer kretanja. Važno je i iskustvo u tome svemu, a poželjno je da više kontrolira kretanje.

7.1. IZBOR I UPORABA ORIJENTIRA ORIJENTIRI su dobro vidljivi i po ne emu posebni objekti i pojedinosti na zemljištu u zoni promatranja ( toranj crkve, osamljeno drvo, tvorni ki dimnjak, dominantna uzvisina, osamljena ku a, antenski stup ili odašilja , spomenik, cesta, željezni ka pruga i sl.).

Za izbor ORIJENTIRA važno je da su dobro vidljivi u prirodi, da su ucrtani u zemljovid te da su nepokretni i nepromjenjivi ciljevi ili objekti. Radi lakšeg promatranja i bilježenja orijentiri se biraju i ozna avaju s desne strane na lijevu i od sebe prema naprijed.

Važni su nam kod planiranja hodnje i utvr ivanja azimuta jer olakšavaju snalaženje u prostoru i pra enje plana hodnje.

7.2. ORIJENTACIJA ZEMLJOVIDA Orijentirati zemljovid zna i postaviti ga u takav položaj da sjeverna strana njegovog zemljopisnog okvira bude okrenuta prema zemljopisnom sjeveru. Pravilnim orijentiranjem zemljovida postiže se:

- da se svi pravci sa stojne to ke na okolne prirodne i umjetne objekte na zemljištu poklapaju sa odgovaraju im pravcima na zemljovidu

- da su svi ostali pravci na zemljovidu paralelni sa pravcima na zemljištu

- da je uzajamni raspored svih znakova na zemljovidu sli an rasporedu odgovaraju ih elemenata zemljišta koje prikazuju

- da se zemljovid može koristiti u daljnjem radu kao izvor informacija, odnosno sredstvo za orijentaciju ili kao podloga za registriranje novih podataka u odgovaraju em zemljištu i situaciji na njemu

7.2.1. Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima

To je približna orijentacija zemljovida. Odredimo pravac sjever-jug po nekim prirodnim znakovima kao što su zvijezda Sjevernja a i Sunce, a zatim zemljovid usmjerimo prema sjeveru.

27

7.2.2. Orijentacija zemljovida pomo u kompasa

Kod ove metode greška je u magnetskoj deklinaciji, ali je ona zanemariva, pa je ova metoda najto nija. Vanjski rub zemljovida poklapa se sa meridijanom. Uz lijevi ili desni rub postavimo kompas. Zatim okre emo zemljovid zajedno sa kompasom dok ga ne orijentiramo.

7.2.3. Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu

Ovo je na in orijentacije zemljovida kada nemamo kompas. Prvo odredimo linije na zemljovidu koje su i na zemljištu, a zatim ih uskladimo. To je najlakše uraditi tako da stanemo na neku od linija (cestu i sl.) gdje se sije e s drugom linijom (druga cesta, potok, šumski put i sl.).

7.2.4. Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu

Ovo je najprecizniji na in orijentacije zemljovida bez kompasa. Kad znamo svoju stojnu to ku na emo neke markantne to ke u prirodi (crkva, raskrižje, most i sl.). Zatim gledamo da se smjerovi tih objekata poklope na zemljovidu.

Kod ove metode možemo uzeti i neko ravnalo, te ga prislonimo uz zemljovid od svoje stojne to ke do objekata koji ciljamo. U tom slu aju nam ravnalo služi kao ciljnik kojim poravnavamo smjer od stojne to ke preko objekta na zemljovidu ka objektu u prirodi.

28

7.3. ODRE IVANJE STOJNE TO KE

Odre ivanje stojne to ke je radnja koja prethodi svakom korištenju zemljovida na terenu. Orijentiranje zemljovida i odre ivanje stojne to ke na zemljovidu su dvije uzajamno povezane radnje. Nekad je mogu e prvo na i stojnu to ku, a nekad se mora prvo orijentirati zemljovid. Ponekad je stojnu to ku lako prona i ako je to pored nekog markantnog objekta kao što je crkva, most, raskrižje i sl. Kada je nemogu e jednostavno odrediti stojnu to ku, radimo to procjenom odoka ili metodom presijecanja azimuta.

7.3.1. Odre ivanje stojne to ke procjenom odoka

Kod ovog na ina prvo moramo orijentirati zemljovid. Zatim prona emo objekte u prirodi koji su ucrtani u zemljovidu. Nakon toga ocijenimo koliko smo udaljeni od tih objekata i te vrijednosti prenesemo na zemljovid. Tako smo dobili približnu stojnu to ku. Kod ove metode nema nekih pravila jer sve ovisi o terenu i iskustvu osobe koja traži stojnu to ku. Iskusnije osobe mogu vrlo precizno odrediti stojnu to ku.

7.3.2. Odre ivanje stojne to ke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta)

Kod ove metode radi se sa orijentiranim zemljovidom. Prvo na emo neke markantne objekte na zemljištu koji su ucrtani na zemljovidu. Odaberemo barem dva, ali je poželjno tri objekta. Nastojimo da su nam objekti što više razmaknuti. Za objekte obi no uzimamo najvidljivije to ke kao što su vrhovi brda, crkve, usamljena stabla i sl. Zatim sa svojeg stajališta mjerimo azimute na te objekte. Od tih azimuta izra unamo obrnute azimute te ih ucrtamo na zemljovidu. Sjecište tih obrnutih azimuta je naša stojna to ka na zemljovidu. Ako smo uzeli tri to ke sjecište e biti u obliku trokuta. Sredina tog trokuta (težište) se uzima za stojnu to ku.

Ovaj na in možemo raditi i sa prozirnim papirom. Prvo izmjerimo azimute na željene objekte. Uzmemo prozirni papir i na njemu iz jedne to ke iscrtamo izmjerene azimute. Tako iscrtani prozirni papir prislonimo na zemljovid tako da se svaki izmjereni azimut na neki objekt u prirodi (koji je iscrtan na prozirnom papiru) poklopi sa objektom na zemljovidu. Mjesto na kojem se nalazi sjecište na papiru prenesemo na zemljovid i dobili smo svoju stojnu to ku.

29

7.4. KRETANJE PO TERENU

7.4.1. Kretanje pomo u azimuta

Kod ovog na ina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim emo se kretati. Zatim u prirodi izmjerimo taj azimut i uo imo u prirodi neki orijentir u tom smjeru. Kada stignemo do tog objekta ponovimo postupak. Tako možemo raditi dok ne do emo do prepreke. Prepreku možemo zaobi i na više na ina. Jedan od njih je da se zakrenemo za 90° u jednom smjeru, pre emo odre en broj koraka, nastavimo kretanje po azimutu dok ne zaobi emo prepreku, zakrenemo se za 90° u drugom smjeru, vratimo se za isti broj koraka i nastavimo po azimutu.

To isto možemo raditi i s nekim drugim kutom. Prepreku možemo zaobi i i tako da zapamtimo neki objekt iza prepreke. Primjerice, do emo do nekog jezera. U smjeru azimuta kojim se kre emo na drugoj strani jezera vidimo neko usamljeno stablo. Obi emo jezero do tog stabla i dalje nastavimo kretanje po azimutu.

Ako na drugoj strani nema vidljivog objekta, nastojimo na svojoj strani na i neki orijentir. Zaobi emo prepreku i sa druge strane nastojimo obrnutim azimutom naciljati taj zapam eni orijentir. Kada to uspijemo zna i da smo zaobišli prepreku to no u smjeru kretanja po azimutu, pa daljnje kretanje nastavimo po azimutu.

7.4.2. Odabiranje najpogodnijeg puta

Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu e imati iskustvo u procjeni terena i itanja zemljovida. Da li emo odabrati put koji je najkra i, najljepši ili najlakši za orijentaciju ovisi o konkretnim slu ajevima. Najkra im putem emo mo i i i ako je teren prohodan i nema nikakvih prepreka. Takvim putem ne emo i i ako je mo varno tlo, ako je uzbrdica prekrivena neprohodnom šumom, ako vidimo da nam je prepreka neka ve a rijeka koju nemamo ime prije i i sli no. Na natjecanjima emo gledati da idemo najkra im putem, ali nam to esto ne e biti mogu e.

Najlakši put ima svoje zamke. Njime emo se najmanje umoriti. U pravilu nam je najlakši put kretanje cestom, šumskim i poljskim putovima i sli no. U nekim slu ajevima nam je on i najbrži jer ne gubimo vrijeme na probijanje kroz šikaru ili penjanje uz strmo brdo. Kod najlakšeg puta problem može biti urbanizacija, odnosno zastarjeli zemljovidi. U praksi esto emo imati zemljovide stare i po nekoliko desetaka godina. Za to vrijeme je izgra eno puno

cesta i naselja, pa se može desiti da krenemo krivim putem. U naseljenim mjestima takve promjene su ve e i eš e nego u ruralnim dijelovima.

30

Put koji je najlakši za orijentaciju odabiremo ako su u prirodi objekti koji nam služe za orijentaciju dobro vidljivi. Objekti nam ne moraju biti uvijek neka brda ili tornjevi crkava. Objekti po kojima se možemo orijentirati može biti tok neke rijeke, rub šume i sli no. I kod ovog na ina kretanja moramo paziti na ažuriranje zemljovida jer se zna dogoditi da tih objekata na zemljištu više nema (recimo da je most srušen, šuma posje ena, crkva srušena i sl.).

U pravilu nam je pri kretanju najbolje koristiti dva ili sva tri na ina kretanja po terenu, ali moramo stalno pratiti zemljovid. Primjerice, idemo uz rijeku do mosta prate i orijentire (rijeka i most), zatim preko livade najkra im putem do ulaza u naselje, a po naselju cestom (najlakšim putem) do odredišta. Ponekad emo htjeti mijenjati na in kretanja zbog jednoli nosti kretanja (monotonije), zbog gusto e prometa, zbog zasijanosti polja, zbog strmog uspona, velikih vodenih tokova i sli no. To emo odlu iti u konkretnoj situaciji.

31

8. MJERENJE I PROCJENJIVANJE UDALJENOSTI NA ZEMLJIŠTU

esto u prirodi neke vrijednosti ne emo imati ime izmjeriti. U tim slu ajevima emo se morati snalaziti. Da bi se lakše snašli, odnosno to nije odredili neke vrijednosti, nau it emo neke na ine približnih više-manje to nih mjerenja i procjenjivanja.

8.1. ODRE IVANJE UDALJENOSTI OD OKA

8.1.1. Odre ivanje udaljenosti uspore ivanjem s nekom poznatom dužinom

Princip kod ove metode je da se pokuša na nekom poznatom terenu zapamtiti neke poznate širine, dužine i visine. Zatim na nekom nepoznatom terenu zamislimo koliko bi zapam enih širina, dužina ili visina bilo potrebno za približno odre ivanje udaljenosti. Neke poznate vrijednosti koje možemo koristi su: dužina nogometnog igrališta oko 100 m; širina gola oko 7 m; visina gola oko 2,4 m; visina telefonskog stupa oko 6 m, etaža ku e oko 3 m, vrata na ku i oko 2 m itd.

8.1.2. Odre ivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta

Princip kod ove metode je taj da što je bliže neki objekt vidi se više detalja, a što je dalje detalja je sve manje. Kod ove metode odstupanja su još i ve a kada se uzmu u obzir i vremenske prilike. Približne udaljenosti na kojoj se neki objekt još uvijek vidi mogu se uzeti po slijede im primjerima: usamljena ku a srednje veli ine do 5 km; prozor na ku i do 4 km; dimnjak na ku i do 3 km; usamljena stabla i ovjek koji stoji do 2 km; deblo stabla i telefonski stup do 1 km; pokreti nogu ovjeka u hodu do 700 m; okviri prozora, kolci ograde i sli no do 500 m; crijep na krovu ku e, boja i dijelovi odje e do 250 m; žica na ogradi, liš e na stablu, dugmad i sli ne pojedinosti na odje i do 150 m; lice i prsti na ruci do 100 m; o i, nos, uši, elo, obrazi, obrve, brada, brkovi, usne ovjeka do 50 m; bjeloo nica, trepavice i bore na licu ovjeka do 20 m itd.

8.2. ODRE IVANJE UDALJENOSTI SLUHOM

8.2.1. Odre ivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka

Udaljenost se može približno odrediti i prema osobitosti zvuka koji dolazi iz raznih smjerova i izvora. Radi toga je potrebno odrediti izvor zvuka i znati otprilike s koje je udaljenosti došao do nas. Kod prosje nog sluha i u normalnim uvjetima zvuk se može uti i do slijede i srednjih udaljenosti: tihi razgovor, pad, doskok oko 100-200 m; ravnomjerni udarci pri zabijanju kolaca u zemlju oko 300 m; zvuk ru ne pile ili udarci sjekire kad se sije e drvo oko 400 m; šum, buka, tresak grana ili udarac kad padne stablo oko 800 m; udarci krampa, poluge ili lopate o kamen ili me usobno oko 1 km; zvuk motora ve eg bagera oko 2 km; zvuk sirene automobila oko 3-4 km itd.

32

8.2.2. Odre ivanje udaljenosti temeljem brzine svijetlosti

Brzina svjetlosti je oko 300 000 km/s, što je na udaljenosti od nekoliko km vremenski jako malo, pa se ne uzima u obzir. S obzirom da je brzina zvuka oko 330 m/s, što zna i da za 3 sekunde zvuk pro e 1 km. Iz toga možemo dobiti da je omjer 1:3. To zna i da je:

D (km) = s D = daljina u kilometrima 3 s = broj sekundi

Ovu metodu možemo koristiti npr. kod grmljavine. Kada vidimo bljesak po injemo brojiti sekunde do vremena kada ujemo zvuk groma. Broj sekundi koje smo izbrojili podijelimo sa 3 i dobili smo približnu udaljenosti u kilometrima.

8.3. ODRE IVANJE UDALJENOSTI TEMELJEM DUŽINSKIH I KUTNIH VELI INA PROMATRANOG OBJEKTA

8.3.1. Odre ivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom

Kod ove metode trebamo znati približnu dimenziju objekta do kojeg mjerimo udaljenosti. Kao primjer uzet emo visinu telefonskog stupa koja je oko 6 m. Ravnalo udaljimo od oka na 50 cm, te izmjerimo koliko mm iznosi projekcija stupa. Za primjer smo uzeli da je izmjereno 20 mm. Zatim te vrijednosti uvrstimo u formulu.

L (m) D = udaljenost u metrima D (m) = x 500 L = poznata dimenzija promatranog objekta X (visina, širina ili dužina) u metrima X = broj milimetara koje smo izmjerili na ravnalu 500 = konstanta u formuli (odnosi se na udaljenost od oka koja je 500 mm)

6 D (m) = x 500 = 150 m 20

Udaljenost koju smo izmjerili za primjer iznosi 150 m.

Ovaj na in možemo koristiti i kod kompasa koji imaju milimetarsku podjelu na svom tijelu. Kompas M-53 je ima. Kod njega možemo na uzici zavezati vor na 50 cm tako da ne moramo svaki puta ponovo odre ivati udaljenost od oka.

33

8.3.2. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisu itima) promatranog objekta kompasom M-53 S

Tisu iti je kut pod kojim vidimo predmet visine ili širine 1m na udaljenosti od 1 km. Stoga, ako znamo visinu predmeta i kut u tisu itima, možemo odrediti njegovu udaljenost. Ova metoda se može koristiti ako imamo nešto ime možemo mjeriti tisu ite kao što je kompas M-53 ili dalekozor. I kod ove metode moramo znati približnu dimenziju promatranog objekta. Kod kompasa M-53 podjela u tisu itima se nalazi na poklopcu kompasa i mora biti udaljena od oka 25 cm.

Kod dalekozora se vrijednost u tisu itima o itava na kon anici dalekozora.

34

U ovom zadatku na primjer emo uzeti da je visina kata ku e oko 3 m. Izmjerimo koliko to iznosi u tisu itima i te vrijednosti uvrstimo u formulu (za primjer smo izmjerili 0-60).

L (m) D = udaljenost u metrima D (m) = x 1000 L = poznata dimenzija promatranog t objekta (visina, širina i dužina) u metrima t = broj tisu itih izmjerenih kompasom ili dalekozorom 3 D (m) = x 1000 = 50 m 1000 = to je konstanta u formuli 0-60 (odnosi se na mjerenje u tisu itima) Udaljenost koju smo uzeli za primjer iznosi 50 m. Savjet za obradu teme:

Prvo objasnimo što je to tisu iti crtaju i trokut koji to pokazuje. Zatim im objasnimo da ako znamo tisu ite i visinu u metrima, možemo odrediti udaljenosti u kilometrima. Na uzici kompasa M-53 zavežemo vor na udaljenosti od 25 cm. Pokazujemo im na poklopcu kompasa podjelu u tisu itima za mjerenje okomitih kutova. Podižemo kompas u visini o iju i izmjerimo neki objekt za koji znamo visinu. Vrijednosti uvrstimo u formulu objašnjavaju i što je koja vrijednost, te izra unamo udaljenost. Provjerimo da li su te ajci shvatili postupak, a ako nisu ponovimo ga.

Kad svi u enici shvate princip rada ovom metodom, zadajemo im nekoliko primjera da sami izmjere i izra unaju udaljenosti kompasom. Kad to svi dobro urade, pokažemo im princip mjerenja kuta u tisu itima dalekozorom. Skiciramo ima crtež kako se vidi kroz dalekozor i kako se o itava na kon anici vrijednost u tisu itima. Napominjemo im da je razlika samo s ime mjerimo, a da se izra unava na isti na in. Ako imamo dalekozor, pokažemo im

prakti no kako se to radi, a zatim zadamo te ajcima da svaki izmjeri neke vrijednosti u tisu itima (izra un nije potreban jer su ga radili kod mjerenja s kompasom). Kad su svi shvatili ovu metodu, prelazimo na drugu.

8.3.3. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisu itima) promatranog objekta priru nim sredstvima

Princip je isti kao i mjerenje s dalekozorom i kompasom samo što ovdje koristimo priru na sredstva. Kod priru nih sredstava moramo znati koliko iznose neke vrijednosti. Tako debljina obi ne olovke na daljini 50 cm od oka iznosi 0-18. Kutija šibica iznosi duljina 1-20, širina 0-80, visina 0-40. Za debljinu prstiju, šake, zgloba prstiju, dlana i sli no moramo svaki za sebe izmjeriti i znati. U pravilu vrijedi da je za i mm neke dimenzije protuvrijednost 2 tisu ita (1 mm = 0-02). Tako ako imamo neki predmet, primjerice kalkulator, koji je širok 50 mm, dug 100 mm i visok 5 mm, njegova vrijednost u tisu itima se dupla, pa širina iznosi 1-00, dužina 2-00 i visina 0-10. Te vrijednosti se dalje koriste kao i kad smo tisu ite mjerili kompasom ili dalekozorom.

35

8.3.4. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "pal evog skoka"

Metoda mjerenja kuta pal evim skokom ovisi o osobi koja mjeri. Ispružimo ruku prema objektu koji mjerimo, sa ispruženim palcem prema gore. Naizmjeni nim zatvaranjem lijevog i desnog oka prividno palac "ska e". Kut koji radi pal ev skok iznosi približno od 0-70 do 1-00, a to ovisi od osobe do osobe (svaki treba sebi izmjeriti vrijednost skoka).

8.3.5. Odre ivanje udaljenosti koracima (parnim koracima)

Udaljenost se približno može odrediti i brojenjem koraka. Iako je najbolje da svatko za sebe izmjeri duljinu koraka, to se može i izra unati prili no to no. Nekim analizama dobivena je formula po kojoj se može izra unati prosje na duljina koraka za odre enu osobu. Ako je neka osoba visoka 172 cm, prosje na duljina koraka se ra una na slijede i na in:

V (cm) K = prosje na duljina koraka u cm K (cm) = + 37 V = visina osobe u cm 4 4 i 37 = konstante koje su dobivene analizom

172 K (cm) = + 37 = 43 + 37 = 80 cm 4

Zna i da prosje na dužina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi 80 cm. Na samom terenu lakše je brojiti svaki drugi korak što se naziva parni (dupli) korak, a iznosi samo dvije prosje ne dužine koraka. Za navedeni primjer parni korak bi iznosio 160 cm (2 x 80 cm), odnosno 1,6 m.

8.3.6. Odre ivanje udaljenosti mjerenjem proteka vremena kretanja

Kod ove metode trebamo znati svoju brzinu kretanja. Tako ako znamo da za 1 sat pre emo 6 km, to zna i da nam za 1 km treba 10 minuta. To, naravno, ovisi od svakog pojedinaca ponaosob. Tako er brzina kretanja ovisi i o reljefu terena, vegetaciji i sli no.

36

8.4. MJERENJE OSTALIH VELI INA

8.4.1. Mjerenje visine temeljem dužine sjene objekta i ovjeka sli noš u trokuta

Ako želimo izmjeriti visinu nekog objekta kao što je primjerice telefonski stup, postupak je slijede i. Stanemo pokraj stupa i izmjerimo svoju sjenu, a zatim sjenu objekta koji mjerimo (u ovom primjeru telefonski stup). Obje sjene moraju biti istom mjerom mjerene (metri, koraci). Svoju visinu znamo. Visinu stupa izra unamo po formuli za sli nost trokuta.

D H (m) = x h (m) d H = visina stupa u metrima h = visina osobe koja mjeri u metrima D = dužina sjene stupa d = dužina sjene osobe koja mjeri

Za primjer možemo uzeti da je visina osobe koja mjeri 1,9 m, dužina njegove sjene 1,5 m, a dužina sjene stupa 4,7 m. Uvrstimo li te vrijednosti dobit emo da je stup visok približno 6 m. 4,7 H = x 1,9 = 5,95 m 6 m 1,5

Savjet za obradu teme: Za ovu metodu moramo prvo objasniti sli nost trokuta u matematici što možemo skicirati na nekoj plo i ili sli no (ili pripremiti ve nacrtano na hameru). Nastojati sli nost trokuta što bolje objasniti jer se ona esto koristi u topografiji.

8.4.2. Mjerenje visine jednakokra nim trokutom

Kod ove metode nam je potreban jednakokra an trokut. Jednu stranu držimo vodoravno u visini o iju, a zatim se pomi emo naprijed ili nazad dok drugu stranu ne naciljamo na vrh objekta koji mjerimo. Zatim izmjerimo udaljenost od svog stajališta do objekta i na nju pribrojimo svoju visinu do o iju. Taj zbroj koji smo dobili je približno jednak visini mjerenog objekta.

Jednakokra nim trokutom možemo procijeniti širinu rijeke ili neke nepremostive prepreke. Princip toga je prikazan na slici. S druge strane rijeke zapamtimo neki objekt (kamen, granu ili sli no). S naše strane rijeke, ako nemamo neki objekt, zabijemo u tlo granu ili stavimo neki kamen. Hodamo uz obalu dok jednakokra nim trokutom (trokut je u vodoravnom položaju)

37

ne naciljamo ta dva objekta. Naša udaljenost do koje smo došli od zabijenog štapa ili kamena jednaka je širini rijeke. Važna napomena je da to radimo jednakokra nim trokutom (koji ima dva kuta od 45° i jedan od 90°).

8.4.3. Mjerenje širine rijeke sli nim trokutima

Za ovaj na in mjerenja udaljenosti potrebna su nam dva štapa od kojih je jedan to no duplo ve i od drugoga. Na slici manji štap je ozna en s Y, a duplo ve i štap s 2Y. Plava boja predstavlja širinu rijeke. S druge strane rijeke (tik uz rijeku) zapamtimo neki kamen ili podnožje neke gran ice ili sli no (to ka A). Manji štap (Y) zabijemo u zemlju to no nasuprot objekta koji smo zapamtili (kamen, podnožje grane) (to ka B). Udaljavamo se od rijeke okomito na njezin tok gledaju i kada e nam vrh ve eg štapa (2Y) biti to no u pravcu vrha manjeg štapa i objekta koji smo zapamtili. Tada smo dobili to ku C. Izmjerimo udaljenost izme u dva štapa (udaljenost izme u to aka B i C) i dobili smo širinu rijeke (udaljenost izme u A i B).

38

9. MJERENJE NA ZEMLJOVIDU Da bi se znali orijentirati u prirodi veliku ulogu ima snalaženje na zemljovidu. Za kretanje po terenu i mjerenje koriste se zemljovidi velike preciznosti. Stoga to nim mjerenjem na zemljovidu možemo biti to ni i u prirodi. Cilj ove teme je nau iti precizno mjeriti na zemljovidu.

9.1. MJERENJE DUŽINA

Kod mjerenja dužina na zemljovidu moramo znati da li želimo mjeriti ravnu ili zakrivljenu liniju. Ravne linije mjerimo naj eš e ravnalom ili šestarom, dok zakrivljene linije mjerimo papirnatom trakom ili krivinomjerom (kurvimetrom).

9.1.1. Mjerenje ravnih linija ravnalom

Kada mjerimo ravnu liniju ravnalom metoda je sljede a. Ravnalom izmjerimo dužinu u milimetrima izme u željenih to aka na zemljovidu. Primjerice, izmjerili smo 65 mm. Zatim se vidi mjerilo zemljovida, koje emo za primjer uzeti da je 1:25000. Zna i da je 1 mm na zemljovidu recipro no 25 m u prirodi. Ako smo izmjerili 65 mm, onda to pomnožimo sa 25 m (65 x 25 = 1625) dobit emo da je tražena udaljenost 1625 m.

9.1.2. Mjerenje ravnih linija šestarom

Kod mjerenja ravnih linija šestarom radi se tako da se krakovi šestara zabodu u to ke iju udaljenost želimo izmjeriti. Tako emo dobiti odre enu udaljenost izme u igala šestara koju prenesemo na grafi ko mjerilo na zemljovidu, te direktno o itamo udaljenost izme u to aka u metrima.

O itanje na grafi kom mjerilu se vrši na sljede i na in. Grafi ko mjerilo se sastoji od numerirane linije gdje se od 0 na desno nalazi grublja podjela dužina ije su vrijednosti u kilometrima ili po pola kilometra, a sa lijeve strane od 0 se nalazi sitnija podjela dužina ije su vrijednosti u stotinama metara (na zemljovidu 1:25000 podjela je po 25 metara). Desni krak šestara zabodemo na desnu stranu grafi kog mjerila u odgovaraju u punu vrijednost, a lijevi krak u lijevu stranu grafi kog mjerila. Numeri ke vrijednosti o itanja desne i lijeve strane grafi kog mjerila se zbroje i dobije se udaljenost izme u dviju to aka.

39

9.1.3. Mjerenje ravnih linija papirnom trakom

Kod ovog na ina mjerenja udaljenosti princip je isti kao i kod mjerenja udaljenosti šestarom. Ozna imo udaljenost sa zemljovida na papir. Tu udaljenost na papirnoj traci prenesemo na grafi ko mjerilo i o itamo udaljenost (kao i kod o itavanja udaljenosti šestarom).

9.1.4. Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta

Mjerenje zakrivljenih linija se koristi kada želimo odrediti udaljenost izme u dviju to aka po nekoj cesti, toku rijeke i sli no. Jedan od na ina je da se zakrivljena linija podijeli na više ravnih linija (od zavoja do zavoja), te se svaka dužina zasebno izmjeri, pa se te vrijednosti zbroje. S obzirom da je to kompliciraniji i neprecizniji postupak trebalo bi ga izbjegavati.

9.1.5. Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom

Lakši na in mjerenja zakrivljenih linija je da uzmemo papirnatu traku, može i ravni list papira. Radi se tako da po etak ruba trake postavimo u po etnu to ku na zemljovidu u smjeru puta koji želimo izmjeriti. Kod prvog zavoja na koji nai emo ozna imo traku, te traku rotiramo po zavoju dok ne poravnamo traku s putem koji dalje mjerimo. Zatim na drugom zavoju ozna imo opet traku i ponovo traku rotiramo oko zavoja dok se ne poklopi s putem dalje. Radnju ponavljamo, ovisno o broju zavoja, dok ne do emo do krajnje to ke. Kada smo to uradili dobili smo traku sa izmjerenom duljinom iju vrijednost o itamo na grafi kom mjerilu postupkom kao da je ravna linija.

40

9.1.6. Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom)

Najlakši na in mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom (kurvimetrom). Krivinomjer se postavi u nulti položaj. Kota i pokre emo po zemljovidu linijom koju želimo izmjeriti. Daljinu o itamo na skali krivinomjera koja je za mjerilo zemljovida na kojoj smo mjerili. Treba obratiti pažnju da krivinomjer pokre emo u pravilnom smjeru.

41

10. KOORDINATNE MREŽE 10.1. ZEMLJOPISNA (GEOGRAFSKA) KOORDINATNA MREŽA

Zemljopisna koordinatna mreža je bitno druga ija od pravokutne koordinatne mreže. Ona se sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika).

Ekvator dijeli zemlju na sjevernu i južnu polutku i on je nulta paralela. Prema sjeveru i jugu ima 89 paralela po 1°, a 90-tu ini sjeverni odnosno južni pol. Zemljopisna širina (l -lambda) je u stupnjevima mjeren kut izme u neke to ke na zemljinoj površini i ekvatora, mjeren u pravcu meridijana. Na sjevernoj polutki govorimo o sjevernoj zemljopisnoj širini, a na južnoj polutki o južnoj zemljopisnoj širini. Zemljopisna dužina (j - fi) je u stupnjevima mjeren kut izme u neke to ke na zemljinoj površini i po etnog meridijana, mjeren u pravcu paralela. Zapadno od po etnog meridijana govorimo o zapadnoj zemljopisnoj dužini, a isto no od po etnog meridijana o isto noj zemljopisnoj dužini. Zemljopisnom širinom i dužinom odre ene su zemljopisne koordinate neke to ke. Kada odredimo i vertikalnu udaljenost od projekcijske površine (visinu) njen položaj na zemljinoj površini je potpuno to no odre en. Po etni meridijan je Greenwichev (Londonski) meridijan, iako ima još nekih koji su bili u upotrebi kao po etni meridijani. Stari zemljovidi upotrebljavaju još i po etni meridijan koji prolazi kroz Pariz. Pariški meridijan je 20° isto nije od Ferra i 2°20'14'' isto nije od Greenwicha. Od nultog meridijana ima 179 meridijana po 1° isto no i zapadno, a 180-ti meridijan je zajedni ki. Podjela stupnjeva je matemati ka, a 1° ima 60' (minuta), a 1' ima 60'' (sekundi). Na zemljovidu je zemljopisna koordinatna mreža nazna ena na vanjskom rubu zemljovida.

Princip odre ivanja zemljopisnih koordinata je sljede i. U svakom rubu zemljovida postoji po etna, odnosno završna vrijednost zemljopisne širine i dužine. Vrijednost u stupnjevima se rijetko mijenja na jednom zemljovidu, tako da se ona ne ozna ava posebno. Zatim imamo skalu s punim odnosno praznim poljima. Dužina jednog takvog polja je 1'. Da bi dobili sekunde moramo još to polje podijeliti na 60 dijelova. Podjelu moramo posebno napraviti za zemljopisnu širinu, a posebno za zemljopisnu dužinu pošto nisu iste dužine. Ako imamo vrijednost na 30'' onda podijelimo samo na pola, ako je vrijednost na 15'' onda podijelimo na 4 dijela, i tako dalje. Zna i, ako tražimo zemljopisnu širinu od 45° 15' 10'', prvo emo o itati po etnu vrijednosti u kutu zemljovida. Neka nam je po etna vrijednosti 45° 10'. Tada emo od donjeg dijela lijeve ili desne skale brojiti 5 polja prema gore, i na kraju 5-tog polja dobit emo vrijednost 45°15'. Onda emo 6-to polje interpolirati. Možemo ga interpolirati na samo

6 dijelova jer tražimo vrijednost 10'' (60:10=6). Naša tražena zemljopisna širina je na prvoj šestini 6-tog polja. Isti postupak ponovimo za zemljopisnu dužinu, s tim da gledamo donju ili gornju skalu od lijeva na desno. Tu emo opet dobiti neku to ku koja nam daje vrijednost zemljopisne dužine. U to kama koje smo dobili povu emo okomice na skale i dobiti emo negdje na zemljovida njihovo sjecište. To sjecište je to ka na tim zadanim zemljopisnim koordinatama. Iz te to ke možemo opet o itati pravokutne koordinate, ali ih ne možemo

42

izra unati jer nema nekog jednostavnog na ina za to. Kod itanja zemljopisnih koordinata postupak je samo obratan. Iz to ke izvu emo okomice na skale, interpoliramo polja skale, te o itamo njihove vrijednosti.

Savjet za obradu teme:

Na po etku ove metode predava bi trebao objasniti interpolaciju, zato da kasnije ne prekida kontinuitet objašnjavanja. Na plo i skicira neku dužinu i objasni da bi je trebalo podijeliti na 60 dijelova, te objašnjava da se to radi matemati ki tako da duljinu dužine podijelimo sa brojem 60. Uzima vrijednost dužine izmjerene na plo i podijeli je sa 60, te dobiva neku vrijednost za koju objašnjava da je to jedan podiok na dužini. Govori im da je to postupak kojim se jedna zemljopisna minuta dijeli na zemljopisne sekunde. Zatim, ako je svima to jasno, zadaje nekoliko zadataka da izra unaju koliko iznosi 1’’ od nekih dužina koje predstavljaju 1’. Nakon toga im objasni, ako želimo dobiti vrijednost za nekoliko zemljopisnih sekundi, da taj broj množimo sa vrijednoš u 1’’ te im zadaje nekoliko zadataka

za ra unanje (prvi brojevi neka budu zaokružene vrijednosti, a ostali onda bilo koji). Ako je u nekoj od prethodnih tema obra ivan zemljopisni koordinatni sustav, onda se ukratko ponovi tako da instruktor postavlja pitanja (što je zemljopisna širina i dužina, što su paralele i meridijani, što su stupnjevi i kako se dijele), a te ajci odgovaraju (nastojati uklju iti sve te ajce). Ako tema nije prije obra ivana, onda je instruktor objašnjava tako da na plo i skicira zemljopisnu kuglu i iscrta paralele i meridijane, te to sve objasni (kao što je objašnjeno u uvodu u temu). Zatim na zemljovidu (na panou) pokazuje gdje se nalazi zemljopisna koordinatna mreža i kako se ozna ava i ita. Posebno pažnju osvr e na to kako

su ozna ene minute te da nisu iste za zemljopisnu širinu i dužinu. Nakon toga zadaje te ajcima da izmjere i izra unaju koliko iznose u mm sekunde za

zemljopisnu širinu i dužinu (te neka si na zemljovidu zapišu te vrijednosti). Zatim zadaje neke koordinate i pokazuje kako se to radi. Instruktor to pokazuje na zemljovidu (na panou), a te ajci istovremeno prate na svojim kartama. Prvo se vrijednosti koordinata ozna e na zemljopisnoj koordinatnoj mreži, a zatim se vuku okomice dok se ne spoje u traženoj to ki. Kada svi shvate postupak, instruktor zadaje svima prvo isti zadatak, a zatim svakom 2-3 razli ita zadatka da riješe. Nakon toga objašnjava da je postupak o itavanja koordinata obrnut. Odabire neku to ku na karti (te ajci rade istovremeno), vu e okomice na zemljopisnu koordinatnu mrežu i o itava koordinate. Posebnu pažnju opet posve uje o itavanju sekundi. Tu im objašnjava da dobivenu vrijednost sekundi u mm podijelimo sa prije izra unatim vrijednostima jedne sekunde za zemljopisnu širinu i dužinu, te dobivamo to ne zemljopisne koordinate te to ke. Zatim zadaje zadatke za vježbu. Prvo daje svima istu to ku, a zatim svakom na njegovoj karti zada 2-3 razli ite to ke.

43

10.2. PRAVOKUTNA (KILOMETARSKA, KVADRATNA) KOORDINATNA MREŽA

Pravokutna koordinatna mreža se naziva još i kvadratna ili kilometarska koordinatna mreža. Da bismo dobili pravokutnu koordinatnu mrežu koristi se sljede i na in - uzima se svaki tre i meridijan za osnovni meridijan te meridijanske zone.

Osnovni meridijan podijelimo s brojem 3 i dobijemo koja je meridijanska zona (uzima se svaki tre i meridijan). Tako primjerice je meridijan 18° središnji meridijan 6. meridijanske zone. Od središnjeg meridijana se uzima po 1°30' isto no i zapadno kao granica te meridijanske zone. Primjerice, 6. meridijanska zona je od 16°30' do 19°30''.

Republika Hrvatska se nalazi u 3 meridijanske zone (5., 6. I 7.).

Pravokutne koordinate se ozna avaju sa x i y, i one ozna avaju udaljenosti u metrima. Važno je napomenuti da je ovdje obrnuto od matematike, odnosno da je x na ordinati, a y na apscisi. Koordinata x ozna ava to nu okomitu udaljenost od ekvatora u metrima. Koordinata y ozna ava udaljenost od središnjeg meridijana te meridijanske zone, tako er u metrima. Središnjem meridijanu se daje vrijednost 500000 m, zato da ne bi imali negativne koordinate.

Vrijednosti zapadno od središnjeg meridijana su manje od 500000 m, a vrijednosti isto no od središnjeg meridijana su ve e od 500000 m.

Kod y koordinate prvi broj nam ozna ava meridijansku zonu, drugi broj nam govori da li se to ka nalazi isto no ili zapadno od središnjeg meridijana, a zadnjih 5 znamenki nam govori za koliko je udaljena to ka od središnjeg meridijana te meridijanske zone. Na primjer,

y = 5570250 m. Prvo broj 5 ozna ava 5. meridijansku zonu, odnosno 15° meridijan. Drugi broj govori da je koordinata ve a od 500000 m, odnosno da je to ka prema istoku od 15° meridijana, a ostatak, 70250 m nam govori da je za 70250 m to ka udaljena od 15° meridijana.

Zbog zaobljenosti Zemlje dolazi do približavanja osi x, a taj se kut približavanja naziva meridijanska konvergencija.

44

11. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA Uz dobru fizi ku kondiciju orijentacijska natjecanja nam dokazuju koliko smo savladali znanje topografije. Tu se prije svega vidi naše snalaženje sa zemljovidom u prirodi, te izrada topografskih radova. Orijentacijskim natjecanjima (županijskim i državnim) zajedni ki je prelazak staze u prirodi koriste i ste ena znanja orijentacije uz izradu zadataka.

11.1. ORIJENTACIJSKA NATJECANJA

Prvo s ime se susre emo kod orijentacijskog natjecanja je dobro poznavanje rada s topografskim zemljovidom. Ekipa mora prvo na zemljovidu riješiti zadatke kojima dobijamo kontrolne to ke trase koju emo prelaziti. Zatim te kontrolne to ke ekipa mora prona i na terenu uz poznavanje orijentacije u prirodi. Ekipa putem i na kontrolnim to kama izra uje zadatke iz topografije (kroki, skica dijela puta, dnevnik puta, skica pod kutom, profil terena, skica hoda pod azimutom). Bodovanje i discipline odre ene su propozicijama HZTK.

Ekipa e se kretati onom brzinom koliko kondicije ima najslabiji lan ekipe. To e posebno do i do izražaja kod brzinskog prelaska staze. Tempo treba biti umjeren (ako možemo onda brži). Ako na po etku tr imo, na kraju emo biti preumorni (ne e nam se dati raditi zadatke). Za ekipu je važno da raspodijele zadatke koji se rade na stazi. Primjerice, ako jedan lan ekipe provjerava azimut, onda drugi radi skicu dijela puta, a tre i „ ita“ zemljovid i sl.. Po istom principu treba podijeliti i ostale radove, što ovisi o tome tko je u emu bolji. Utreniranost ekipe je tako er bitan imbenik. Ako se, primjerice, crta kroki, važno je da lanovi ekipe uigrano mjere objekte (azimute i daljine) i prera unavaju onom tko crta kroki. Uigranost ekipe se najbolje postiže tako da isti lanovi idu zajedno na natjecanja. Vo a ekipe je u pravilu najiskusniji lan ekipe i on je taj koji vodi ekipu na stazi. Vo a ekipe bi trebao dobro poznavati orijentaciju, ali to ne zna i da ostali lanovi ekipe ne odlu uju o putu kojim se ide i sli no. Tko je zadužen za koje zadatke u pravilu je ranije odre eno.

Kretanje na terenu vršimo po pravilu kretanja kompasom i zemljovidom te orijentacijom po objektima na terenu (kao što je opisano u prethodnim temama). Bitno je ne griješiti kod o itavanja azimuta i itanja zemljovida, jer možemo zalutati (gubimo vrijeme), a u krajnjem slu aju i izgubiti se. Svoj položaj i pravac moramo esto provjeravati, a ne pre esto da nam ne oduzima vrijeme. Kada mjerimo azimute moramo obratiti pažnju da nismo blizu dalekovoda ili nekih metalnih objekata (mostovi, tornjevi i sli no) jer emo pogriješiti u mjerenju azimuta. Kod itanja zemljovida moramo uzeti u obzir kada je zemljovid dopunjen i koji su se objekti na terenu promijenili (izgra ene prometnice i ku e, porušena šuma, iskopani kanali i sli no).

45

12. PRAKTI NI RAD Izrada radova nam služi da bismo prikazali neki teren kakav je u prirodi. Stoga imamo razli ite radove za razli ite prikaze. U praksi sa njima se naj eš e susre emo na orijentacijskim natjecanjima. Na natjecanjima e nam trebati brzina za izradu tih radova, pa je poželjno da ekipe i pojedinci radove što više puta crtaju.

12.1. SKICA TERENA

Skica terena je jednostavan crtež nekog terena crtan rukom u približnom mjerilu. Crta se bez pomagala, “prostom rukom”. Promjer skice je u pravilu 20 cm (zato što se naj eš e crta na A4 formatu papira). Ovisno o širini terena koji crtamo (promjer zemljišta od 100 do 500 m) koristimo mjerila od 1:500 do 1:2500 (što propisuje organizator natjecanja ili onaj tko nam zadaje crtanje skice). Skica terena se crta kao tlocrt i mora sadržavati sve važnije objekte na terenu koje vidimo iz stojne to ke. Crtamo je iz jedne to ke ne pomi u i se, tako da dijelove koje ne vidimo ne crtamo. Objekte koje crtamo (zgrade, komunikacije, vodene tokove, izohipse i sl.) na skici ozna avamo topografskim znakovima. Kod crtanja skice dozvoljeno je

korištenje kompasa za odre ivanje sjevera i nekoliko važnijih azimuta, ali se udaljenosti odre uju približno. Kod ucrtavanja izohipsi osnovna visina nam je ona na kojoj se nalazi ve i dio terena koji crtamo, a od te visine crtamo izohipse u plus i minus. Sve objekte koje ucrtavamo u skici moramo navesti u legendi (kazalu). Osim legende skica mora još sadržavati naslov rada, ime i startni broj ekipe (i tko je crtao), pravac sjevera, mjerilo, te ako želimo možemo dodati i naziv natjecanja, datum, potpis i sli ne detalje.

Središte kruga (koji se boduje) je naša stojna to ka. Nakon ucrtanog kruga odredimo važnije objekte po kojima emo se ravnati. Ne moramo crtati

skicu u krugu, ali objekti koje ucrtamo izvan zadanog radijusa ne e biti bodovani. Ucrtamo prvo ve e i vidljivije objekte sa kojih smo izmjerili azimute. poželjno je da nam skica bude orijentirana tako da je pravac sjevera na gornjoj strani papira, ali nije uvjet. Ako nam je zgodnije

orijentirati skicu tako da neke ve e i važnije linije (prometnice, vodeni tokovi, rub šume i sl.) crtamo tako da smo okrenuti u njihovom smjeru, možemo slobodno to uraditi, ali moramo paziti da i pravac sjevera bude to no ucrtan. Kada smo ucrtali važnije objekte crtamo sitnije

46

detalje. Ne smijemo pretjerivati u detaljima kako bi skica bila prepoznatljiva. Sljede a faza je ucrtavanje izohipsi te ozna avanje njihovih vrijednosti. Zadnja faza samog crtanja skice je uljepšavanje (brisanje suvišnih dijelova, bojenje i sl.). Zatim popunjavamo vanjske elemente skice. To zna i da crtamo legendu u koju unosimo sve znakove koje smo koristili u skici te uz njih pišemo njihovo zna enje. Ako nemamo topografski znak za neki objekt koji smo crtali sami izmislimo znak, ali ga moramo obavezno upisati u legendu. Osim legende ucrtavamo još cmjer sjevera, te ispisujemo mjerilo (možemo nacrtati i grafi ko), ime i startni broj ekipe, naziv rada, ekvidistanciju i sl.

Kod skice crtamo samo ono što vidimo sa svoj stojne to ke. Ako nam, primjerice, neka ku a zaklanja vidno polje, ucrtat emo približno tlocrt ku e, a ono iza ku e ne emo crtati. Azimute koje smo mjerili, na skici povu emo do kružnice i tu im ispišemo vrijednost. Tako er i vrijednosti izohipsi, ako završavaju na kružnici, možemo ispisati na kraju izohipsi. Izohipse iscrtavamo “od oka”. Kod bojanja nastojimo koristiti one boje kojima se i ina e neki objekti ozna avaju na zemljovidima (vode plavo, šume zeleno i sl.). Bitno je još napomenuti da se više boduje to nost i broj ucrtanih objekata, a manje urednost. Bez bodova se ostaje ako nemamo ucrtano barem 50% objekata, ime i redni broj ekipe, legendu i pravac sjevera.

12.2. SKICA DIJELA PUTA

Skica dijela puta je crtež koji sadrži najvažnije objekte i sli ne pojave vidljive sa obje strane puta kojim je ekipa prošla. Skica dijela puta nam je dopuna dnevnika puta. Ona se crta u pojasu širine 100 m s obje strane puta izme u najviše etiri kontrolne to ke (broj odre uje organizator natjecanja). Radi se u mjerilu do 1:12500. Najve a udaljenost koja se crta može biti 10 km. Kontrolne to ke (KT) na skici dijela puta moraju biti spojene ravnim crtama s upisanim vrijednostima azimuta i udaljenosti te strelicama koje pokazuju redoslijed KT. Na crtežu se ozna ava (crticama u nekoj druga ijoj boji) i put kojim je ekipa prolazila. Objekti koji ne završavaju u pojasu od 100 m sa strane puta kojim ekipa prolazi, nazna avaju se nezavršeno (topografski znak koji nema sa te strane crtu koja ga ome uje). To su naj eš e livade, šume, oranice i sli ne ve e površine. Za razliku od skice terena i skice pod kutom kod skice dijela puta za vrijednosti izohipsi uzima se apsolutna visina. Elementi koji se ispisuju na rad oko crteža isti su kao i kod ostali radova, ali se obavezno dodaje još ekvidistanca.

47

Kod crtanja skice dijela puta prvo precrtavamo sa zemljovida osnovne elemente izme u KS koje trebamo crtati. Odnos kojim precrtavamo sa zemljovida dobit emo tako da mjerilo zemljovida podijelimo s mjerilom skice. S tim brojem množimo svaku izmjerenu udaljenost na zemljovidu te tako dobivenu vrijednost ucrtavamo na crtež. Primjerice, ako nam je mjerilo zemljovida 1:50000, a skice dijela puta 1:12500, množitelj e nam biti 4 (50000:12500=4). Tada emo, recimo, dio ceste koji smo izmjerili da iznosi na zemljovidu 20 mm, na skici dijela puta ucrtati u duljini od 80 mm (20x4=80). Da znamo koji dio zemljovida treba precrtati na zemljovidu olovkom iscrtamo put kojim se kre emo. Kada smo precrtali važnije objekte sa zemljovida, unosimo detalje. Bitno je unijeti i sve izmjene koje su na terenu, a nisu ucrtane na zemljovidu. esto e nam se dogoditi da su izgra ene nove ku e, da je na mjestu šume neka livada ili oranica te sli ne promjene koje moramo obavezno ucrtati na skici dijela puta. Zatim nazna imo kontrolne to ke izme u kojih smo crtali skicu dijela puta, izme u njih povu emo pravce (s ozna enim azimutima i duljinama) te ozna imo put kojim smo se kretali. Na kraju skicu estetski dotjeramo i dodamo vanjske elemente skice (ime i startni broj ekipe, smjer sjevera, ekvidistancu, legendu, mjerilo i sl.) bez kojih ne bismo dobili bodove.

Za izradu etalona organizatoru je najlakše prvo iskopirati zemljovid na onu veli inu na koju se crta skica dijela puta, zatim na terenu pro i sve mogu e putove kojim bi ekipe mogle i i te ih docrtati. Na kraju takvu skicu precrtati na paus-papir.

48

13. TOPOGRAFSKI (KARTOGRAFSKI) ZNAKOVI

Topografski znakovi nam pružaju informaciju o položaju, svojstvima i broj anim vrijednostima objekata koji se nalaze na zemljištu, a ucrtani su na zemljovidu. Svaki znak ima svoj položajni i zna enjski dio. Položajni dio nam govori gdje se objekt nalazi, a ozna ava se to kama, linijama i površinama. Kada uz položajni dio dodamo i objašnjenje prikladnim opisom, dobit emo i zna enjski dio znaka. Znakove svrstavamo u nekoliko grupa koje emo posebno objašnjavati zbog njihovih specifi nosti.

13.1. ZNAKOVI ZA OBJEKTE I NASELJA

Znakove za objekte prikazujemo to kastim ili površinskim znakom. To kastim znakom prikazujemo objekt kada ne možemo prikazati tlocrt objekta. Površinskim znakom prikazujemo objekte kada možemo prikazati objekt u tlocrtu. Neke objekte prikazujemo standardiziranim simbolima (crkve, kapelice, groblja) gdje izgled simbola pojašnjava o kakvom se objektu radi. Uz neke simbole kao što su škola, rudnik, spremnik goriva i sli no, opisno se objašnjava o emu se radi.

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

zgrada: a) to kasti znak b) površinski znak

neboder: a) to kasti znak b) površinski znak

objekt(javni, gospodarski i sl.): - šk.-škola; - bl.-bolnica; - pl.d. - planinarski dom i sl.

groblje: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

napuštena zgrada; ruševina zgrade krš ansko

islamsko židovsko spomen groblje

baraka; nadstrešnica; kamp-ku ica

koliba; štagalj; katun

49

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

Dvorac

Crkva

crkva sa dva ili više tornjeva

Džamija

Sinagoga

samostan, manastir

Kapela

Turbe

utvrda: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

ruševina: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

stadion ili športsko igralište: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

gradsko naselje

blok zgrada

skupina zgrada

tvornica: ciglana manja (prikazani površinskim znakom)

niz zgrada

manja tvornica (tv.); manja ciglana (cg.); (prikazani to kastim znakom a) s dimnjakom b) bez dimnjaka

rafinerija a) to kastim znakom b) površinskim znakom za posebne objekte

silos: a) to kastim znakom b) površinskim znakom (brojka ozna ava broj jedinica)

termoelektrana (TE); nuklearna elektrana (NE): a) to kastim znakom b) površinskim znakom

tvorni ka hala; skladište; hangar teku a vrpca za razni materijal

dalekovod: a) prijelomni ili uo ljivi stup b) transformator c) oznaka za materijal stupova (B - beton; D - drvo; G - željezo) d) manji razvodni ure aj e) oznaka napona u kV f) ve i razvodni ure aj g) transformator na podzemnom dalekovodu

hidroelektrana

50

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

Plinara

bušotina za eksploataciju nafte i plina: a) s tornjem b) bez tornja

plinovod: a) nadzemnib) podzemni

spremnik goriva (N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)

napušteni rudnik

rudnik (uz znak je naziv odgovaraju e rude)

Pilana naftovod:

a) nadzemni b) podzemni

vapnenica; kla ina

kamenolom; kop (K - kamen; M - mramor; P - pijesak; Š - šljunak)

antenski stup radio-postaje; televizijske postaje ili relejne postaje: a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000 b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000 (brojke ozna avaju visinu stupa u m)

Vjetrenja a

meteorološka postaja

spomen-plo a

toranj: a) za motrenje b) za ostale namjene

usamljeni grob

Spomenik

vjerski znak; raspelo

sjenik u polju; kozolec

51

13.2. ZNAKOVI ZA PROMETNICE Prometnice se ozna avaju linijama koje nisu u mjerilu. Željezni ke pruge i ži are ozna avaju se crnim linijama sa dodacima koji objašnjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se ozna avaju crvenom bojom (ome ene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje prikazuju o kakvoj se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putevi i pješa ke staze ozna avaju se crnom bojom. Na zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja (npr. B 30/8). Slovo ozna ava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D - drvo; G - željezo; K - kamen). Brojevi ozna avaju nosivost u tonama i širinu kolnika na mostu. Primjerice 30/8 ozna ava most nosivosti 30 tona i širine kolnika 8 m.

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

pruga normalnog kolosjeka, dvokolosje na (širine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, jednokolosje na (širine 1,435 m)

pruga normalnog kolosjeka, elektrificirana pruga normalnog kolosjeka u

izgradnji

uskotra na pruga(broj ozna ava širinu u m)

uskotra na pruga u izgradnji

napuštena pruga

tramvajska pruga

ži ara; uspinja a za zemljovide 1:100 000

za zemljovide 1:25 000 i 1:50 000

auto-cesta

auto-cesta (11-širina jednog kolnika; 4-širina razdjelnog traka; 11-širina drugog kolnika; A-asfalt)

cesta namijenjena isklju ivo za motorna vozila (A-asfalt; 9-širina kolnika)

auto-cesta s jednim izgra enim kolnikom (A-asfalt; 11-širina izgra enog kolnika)

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; 8-širina kolnika)

cesta namijenjena isklju ivo za promet motornih vozila (8-širina kolnika; A-asfalt; 9-širina planuma)

makadam (M-makadam; 4-širina kolnika)

cesta sa suvremenim kolnikom (7-širina kolnika; B-beton; 8-širina planuma)

bolji kolni put

cesta sa kolnikom od tankog sloja asfalta (5,5-širina kolnika; P-penetracija asfaltom; 6-širina planuma)

za zemljovide 1:200 000

auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj kolnika/širina jednog kolnika)

52

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

makadam ili cesta s besprašnim kolnikom širine 3-4 m (4 i 3,5-širina kolnika; M-makadam; P-penetracija asfaltom; 5,5 i 6-širina planuma)

auto-cesta s jednim izgra enim kolnikom (A-asfalt; 12-širina izgra enog kolnika)

bolji kolni put

cesta isklju ivo za promet motornih vozila (A-asfalt; 8-širina kolnika)

za zemljovide 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i

1:200 000 koji su izdani nakon 1980. Godine

cesta sa suvremenim kolnikom (A-asfalt; B-beton; K-kocka; 6-širina kolnika)

auto-cesta (A-asfalt; 12-širina jednog kolnika)

makadam (M-makadam; 4-širina kolnika)

auto-cesta sa razdvojenim kolnicima (strelice pokazuju smjer prometa)

bolji kolni put

auto-cesta s jednim izgra enim kolnikom (A-asfalt; 12-širina izgra enog kolnika)

ceste u izgradnji, kolni putovi i staze

suvremena cesta (8-širina planuma; A-asfalt; 7-širina kolnika)

auto-cesta u izgradnji

cesta sa osuvremenjenim kolnikom (5-širina planuma; A-asfalt; 4-širina kolnika)

cesta u izgradnji

makadam (5-širina planuma; M-makadam; 3,5-širina kolnika) napuštena cesta

bolji kolni put obi an kolni put

objekti zra nog prometa lošiji kolski put

zra na luka: a) to kastim znakom b) linijskim i to kastim znakom c) površinskim i to kastim znakom

konjska staza

pješa ka staza

zrakoplovni svjetionik

mjestimi no neuo ljivi pješa ki put

53

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

željezni ka postaja: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

serpentina (to kice ozna avaju zavoj koji dulja vozila ne mogu savladati odjednom; crtice ozna avaju uspon ve i od 10%)

most: a) to kastim znakom b) linijskim znakom

mosta na stupovima; vijadukt

most za izmjeni ni željezni ki i cestovnipromet

most za istodobni željezni ki i cestovni promet

mostovi bliski i usporedni most na plovnim objektima

tunel: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

galerija: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

uzak most za pješake i stoku; vise i most

proširenje na cesti

Brvno

suženje na cesti

propust na željezni koj pruzi ili cesti

zaštitni zid (broj ozna ava visinu zida u m)

strma kosina (broj ozna ava dubinu u m)

potporni zid (broj ozna ava visinu zida u m)

nasip (broj ozna ava visinu u m): a) ve i b) manji

pruga ili cesta na nasipu (broj ozna ava visinu nasipa u m)

pruga ili cesta u usijeku (broj ozna ava dubinu usjeka u m)

prolaz cesta kroz naselje(primjer)

križanje cesta i pruge u razini (primjer)

križanje cesta i pruge izvan razine (primjer) a) nadvožnjak (objekt iznad razine zemlje)b) podvožnjak (objekt u razini zemlje)

54

13.3. ZNAKOVI ZA RELJEF Reljef se ozna ava izohipsama i visinskim to kama. Visinske to ke su kote i trigonometrijske to ke (TT) te objekti kao trigonometrijske to ke. Izohipse se crtaju sme om bojom (linijama, crticama i to kama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljišta.

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

osnovna izohipsa: -10 m na 1:25 000 -20 m na 1:50 000 i 1:100 000 -100 m na 1:200 000

Kota objekta (broj ozna ava nadmorsku visinu u podnožju objekta)

glavna izohipsa (broj ozna ava nadmorsku visinu)

kota to ke na zemljištu (broj ozna ava nadmorsku visinu to ke)

pomo na izohipsa: a) polovica osnovne ekvidistancije b) etvrtina osnovne ekvidistancije

kota prijevoja ili sedla (broj ozna ava nadmorsku visinu to ke)

a) trigonometrijska to ka (TT) (broj ozna ava nadmorsku visinu to ke) b) trigonometrijska to ka (TT) stabilizirana preko 1 m

telekomunikacijski stupovi kao TT

nivelmanska to ka; reper (broj ozna ava nadmorsku visinu to ke)

meteorološka postaja kao TT

crkva kao TT

grani ni stup kao TT

džamija kao TT

spomenik kao TT

sinagoga kao TT

tvorni ki dimnjak kao TT

samostan ka TT

kilometarska oznaka-plo a na obali rijeke kao TT

pregib zemljišta, uo ljivo blag, koji se ne može prikazati izohipsama

udolje sa uo ljivim pregibima koje se ne može prikazati izohipsama

padnice na izohipsi (ozna avaju smjer pada zemljišta

ponikva; vrta a; dolac: a) prikazana to kastim znakom b) prikazana izohipsama

ponikva, u nizinskom zemljištu, koja se ne može prikazati izohipsama

humak, na nizinskom zemljištu, koji se ne može prikazati izohipsama

55

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

prirodna kosina udubljenje, u nizinskom zemljištu, s

usje enim stranama

škrape, mrežaste

škrape, rebraste

jaruga, vododerina: a) vlaka, ve a b) vlaka, manja (brojevi ozna avaju dubine u m)

stjenoviti slojevi: a) vodoravni b) kosi c) okomiti

sipar, šljunkoviti ili zemljani, s to ilom

stjenovito zemljište

stjenoviti greben

stijene; plazovi; ledenjaci

prijevoj; planinsko sedlo

površinski kop (brojevi ozna avaju dubinu u m): a) zasjek b) otkop c) iskop

špilja: a) s vodom b) bez vode

deponij otpadnog materijala: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

usamljena stijena prikazana to kastim znakom

jama, bezdan

suhi rov

terasa u krškim i jako erozivnim predjelima

hrpa kamenja, kameni humak

56

13.4. Znakovi za vodene tokove i hidrografiju

Vodene površine se crtaju plavom bojom. Kada se crta površinskim znakom rub vodene površine naglašava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te objekte naj eš e plavom ili crnom bojom.

ZNAK ZNA ENJE ZA ZEMLJOVID

1:25 000 1:50 000 1:100 000

1:200 000

rijeka širine preko (površinskim znakom)

10 m 25 m

50 m

100 m

rijeka širine (linijskim znakom)

od 5 do 10 m od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

rijeka širine do (linijskim znakom)

5 m 10 m

20 m

40 m

kanal širine preko (površinskim znakom)

10 m 25 m

50 m

100 m

kanal širine (linijskim znakom)

od 5 do 10 m od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

kanal širine do (linijskim znakom)

5 m 10 m

20 m

40 m

rijeka ili kanal, povremeno bez vode, širine preko

5 m

10 m

20 m

40 m

rijeka, potok, kanal ili jaz, povremeno bez vode, širine do:

5 m 10 m

20 m

40 m

57

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

Ponornica

kanal u usijeku (broj ozna ava dubinu usjeka u m)

kanal s betoniranim usjekom, ilizaštitom od betonskih ili kamenih plo a (broj ozna ava dubinu usjeka u m)

kanal podzemnog sustava zanavodnjavanje

kanal betonski, na zemljištu ili na nosa ima do 1,5 m visine

akvadukt

kanal s ve im nasipima (brojevi ozna avaju: 6-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-visinu nasipa u m)

kanal s manjim nasipima (brojevi ozna avaju: 3-dubinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-visinu nasipa u m)

kanal ili jaz na nasipu (broj ozna ava visinu nasipa u m)

prolaz kanala i drugih vodotokaispod ceste, pruge ili drugihobjekata

jezero, bara ili lokva: a) manje površine b) ve e površine

ribnjak s nasipima i branom

obala: a) odre ena b) neodre ena

pjeskovita obala

stjenovita obala

obala okomito usje ena: a) kamenom ili betonom b) udaljena od toka

osigurana obala: a) kamenom ili betonom b) drvetom

Potkopina

podzidana obala (sa šetalištem)

strme obale (strane) potoka u brdovitom ili planinskom dijelu(broj ozna ava dubinu korita u m)

strme obale (strane) potoka u nizinskom dijelu (broj ozna ava dubinu korita u m)

58

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

pristanište s mostom za pristajanje brodova

gaz (broj ozna ava dubinu gaza u m, a slova vrstu tla; K-kamenito, P-pjeskovito, B-blatno)

skela motorna (trajekt) s mostom za pristajanje

skela za prijevoz vozila

skela za prijevoz ljudi i stoke

skela za prijevoz ljudi

brana betonska ili kamena, prikaz linijskim znakom

brana, betonska ili kamena sprijelazom za vozila, prikazanalinijskim znakom

brana, zemljana prikazana površinskim znakom

brana, zemljana s prijelazom zavozila, prikazana površinskim ilinijskim znakom

brana prikazana linijskim znakom

brana od naslaganog ili nabacanogkamenja, pru a ili drve a

pregrada ili brana: a) drvena b) betonska

slap; vodopad: a) na ve oj rijeci b) na manjoj rijeci

slap; vodopad: a) na rijeci iji je tok prikazan površinskim znakom b) na rijeci ili potoku iji je tok prikazan linijskim znakom

plovnost za ve e brodove

plovnost za manje brodove: a) u oba smjera b) samo u jednom smjeru

plovnost na splavi

ledobran ispred mosta

obija vode: a) betonski ili kameni b) drveni

mlin, mlinica, kamenica

mlin na amcima

kilometarska oznaka na obali rijeke (broj ozna ava kilometražu)

otok; ada

59

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

smjer toka

prud; sprud

izvor ve e obilnosti

izvor manje obilnosti

kaptirani izvor ve e obilnosti

kaptirani izvor manje obilnosti

zdenac; bunar

zdenac s ermom

zdenac arteški

cisterna u kojoj stalno ima vode

Vodotoranj

cisterni u kojoj ima povremeno vode

bazen za vodu

crpka za vodu

Vodovod

dolap, naprava za navodnjavanje

tunel za vodu; pokriveni kanal

spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna

obalna crta mora: a) odre ena b) neodre ena

obala pjeskovita

obala kamenita ili šljunkovita

obala grebenasta

obala strma

obala neprikladna za pristajanje, koso gra ena

obala klisurasta

dno suho za vrijeme oseke, muljevito

dno suho za vrijeme oseke, pjeskovit

dno suho za vrijeme oseke, šljunkovito

dno suho za vrijeme oseke, kamenito

60

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

dubina mora (brojevi ozna avaju dubinu mora s obzirom na hidrografsku nultu razinu)

izobata za dubine 2 m

izobata za dubine 5 m

izobata za dubine 50 m

izobata za dubine 10 m

izobata za dubine 100 m

izobata za dubine 20 m

hrid: a) to kastim znakom b) površinskim znakom

greben u hidrografskoj nultoj razini

greben koji se za vrijeme oseke pojavljuje iz mora

podrtina djelomi no iznad mora

greben stalno uronjen, manje od 2 mispod hidrografske nulte to ke

podrtina iznad koje je dubina poznata (broj ozna ava dubinu do podrtine; Wk (engl.) wreck - podrtina)

greben stalno uronjen, više od 2 mispod hidrografske nulte to ke (brojozna ava dubinu do grebena u m)

podrtina pod morem, opasna

granica podvodnih opasnosti

Pristanište

gat: a) vrsto gra en b) od naslaganog kamenja c) od nabacanog kamenja d) drveni e) prikazan to kastim znakom

lukobran

bitva: a) u vodi b) na kopnu

svjetionik, svjetlo

Hidrant

oznake zidane

pluta e ozna ene

61

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

oznake usa ene

pluta e za vez

stup; kolac; motka; letva

pluta e svijetle e

sidrište za velike brodove

sidrište za male brodove

sidrenje zabranjeno

ku ica kabelska

vlaka-navoz na tra nice (rampa prijelazna)

podvodni kabel (el.-elektri ni; TT-telegrafsko-telefonski)

trajekt za željezni ka vozila s mostom za pristajanje granica zabranjenog podru ja,

odnosno granica plovidbe

trajekt za motorna vozila s mostom za pristajanje

kanal bagerirani; plovidbeni put

dok, suhi

solana

most okretni: a) to kastim znakom b) linijskim znakom

62

13.5. ZNAKOVI ZA RASLINJE I VRSTE TLA

Raslinje se ozna ava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi površina se ozna avaju tamnijom zelenom linijom. Oznake koje ozna avaju o kakvom se raslinju i tlu radi ozna ene su crnom i zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom.

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

šuma (primjer mješovite): a) odre ena granica b) neodre ena granica (samo na 1:25000: G-gusta, R-rijetka, SG-srednje gusta, Š-šikara; 20/0,3-srednja visina drve a u m/ srednja debljina stabala u m)

šuma sa prosjekama (bjelogori na, crnogori na i mješovita šuma)

pošumljene površine pod mladim sadnicama do 1,5 m visine

plantaža topole

teško prohodno bodljikavo grmlje; šikara; makija (samo na 1:25000; 2-visina grmlja 2 m)

šuma prikazana to kastim znakom

uzak šumski zaštitni pojas

grmlje gusto: a) odre ena granica b) neodre ena granica (samo na 1:25000: broj ozna ava visinu grmlja u m)

grmlje razli ite gusto e: a) s odre enom granicom b) bez odre ene granice

park

vinograd

vo njak

vinograd sa ogradama od naslaganog kamenja i terasama (primorski tip)

Hmeljište

vinograd plantažni

rižino polje

livada; pašnjak; utrina

Drvo

63

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

drvo, usamljeno i uo ljivo: a) bjelogori no b) crnogori no

drve e pokraj ceste: a) pojedina no b) drvored

drve e, skupina drve e, niz; drvored

Šuma

šuma s prosjekama

teško prohodno bodljikavo grmlje; šikara; makija

grmlje: a) gusto b) razli ite gusto e (gusto a znakova prilago ena je gusto i grmlja u prirodi)

rasadnik; mlade sadnice

tlo, mo varno, prohodno (ocjena se odnosi na kretanje pješaka): a) bez trstike b) s trstikom

tlo, mo varno teško prohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tlo, mo varno neprohodno: a) bez trstike b) sa trstikom

tresetište

tlo, kamenito

tlo, periodi no poplavljeno

64

13.6. ZNAKOVI ZA GRANICE, GRANI NE OBJEKTE I OGRADE Grani na crta se ozna ava crnom isprekidanom to ka-crta linijom, a podebljana je crvenom debelom linijom. Ostali objekti se ozna avaju crnom bojom, osim "žive ograde" koja se ozna ava zelenom bojom.

ZNAK ZNA ENJE ZNAK ZNA ENJE

granica državna ograda zidana ili od naslaganog

kamenja

grani na postaja (karaula) ograda ži ana

stup grani ni plot; vrljika; daš ana ograda; jasno uo ljiva granica na rubovima

naselja i drugih objekata

plo a grani na ograda živa; živica

grani na oznaka u vidu križa na stijeni ili na plo i

13.7. ZNAKOVI ZA VRSTE PISMA I VELI INU SLOVA

Na zemljovidima veli ine i debljine slova te vrsta slova ozna ava o kakvom se objektu ili naselju radi. Tako su veliki gradovi upisani velikim tiskanim podebljanim slovima ve e veli ine, dok su mali gradovi upisani velikim tankim tiskanim slovima manje veli ine. Kod sela, otoka, planina i sli no vrijedi isto pravilo. Razlika u slovima izme u sela i gradova, osim u veli ini slova je i ta što se gradovi pišu velikim tiskanim slovima, a sela malim tiskanim slovima. Da bi se razlikovala imena naselja, planine, podru ja, otoci i sli no, koriste se razli iti tipovi (fontovi) slova.

65

Literatura:

- Gvozden R. olovi , "Vojna topografija", Beograd, 1979.g. - Više autora, Priru nik za izvi a e "Orijentacija", Ljubljana, lipanj 1983.g. - Bojan Bošnjak, Izvi a 5-6, Zagreb, 1980. g. - Propozicije DION-a, SIH, Zagreb 2004. g. - Izvi a ke transverzale, SIH, Zagreb, 2004. g. - Edi Peri , Svijet skauta, broj 12, strana 8-9, Split, ožujak 2002.g. - Radovi s natjecanja “Memorijal 12 redarstvenika” (nekoliko godina) i “DION 2002” - Topografsko znakovlje, Zagreb, 1993. g. - Wikipedija (Krešimir Pleše – Topografija)