76
PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE Iskustva visokoškolskih institucija iz Srbije i Bosne i Hercegovine

PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE

Iskustva visokoškolskih institucija iz Srbije i Bosne i Hercegovine

Page 2: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru
Page 3: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE

Page 4: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Sadržaj ovog priručnika ne odražava zvanično mišljenje Evropske unije. Odgovornost za iznesene informacije i stavove snose u potpunosti autori teksta. Kopiranje je dozvoljeno pod uslovom da se navede izvor.

Izvršni izdavač:Univerzitet u Banjoj Luci, Poljoprivredni fakultet, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A, Banja Luka, Bosna i Hercegovina,www.agrofabl.org

Koizdavač:Zapadnobalkanski institut (WEBIN), Tadeuša Košćuška 64, Beograd, Srbija,www.wb-institute.org

Za izdavača:Prof.dr Nikola Mićić, dekan

Urednici:Marko Stojanović, dipl.ecc, Zapadnobalkanski institut

prof.dr Miljan Cvetković, Univerzitet u Banjoj Luci Poljoprivredni fakultet

Autori:prof.dr Miljan Cvetković, Univerzitet u Banjoj Luci Poljoprivredni fakultet

Jelena Nastić-Stojanović, MA,Zapadnobalkanski institut

Marko Stojanović, dipl.ecc, Zapadnobalkanski institut

Pripremi priručnika doprineli su zaposleni na partnerskim visokoškolskim institucijama.

Prevod na engleski jezik:Mirjana Čekić, prevodilac za engleski jezik

Dizajn, prelom i priprema za štampu:de work studio

Štampa:

Tiraž:500

ISBN:978-99938-93-35-6

CIP - Каталогизација у публикацијиНародна и универзитетска библиотекаРепублике Српске, Бања Лука

378.147:631(497)(076)

ПРИРУЧНИК о наставним методама Priručnik o nastavnim metodama napoljoprivrednim studijama : Iskustvavisokoškolskih institucija iz Srbije i Bosne i Hercegovine / [autori Miljan Cvetković, Jelena Nastić-Stojanović, Marko Stojanović ; prevod na engleski jezik Mirjana Čekić]. - Banja Luka : Univerzitet u Banjoj Luci, Poljoprivredni fakultet ; Beograd : Zapadnobalkanski institut (WEBIN), 2015 (Laktaši : Grafomark). - 72, 72 str. : graf. prikazi, tabele ; 25 cm

Na nasl. str.: AGRIVOC - Reshaping ofAgricultural Vocational Studies in theWester Balkans. - Nasl. str. prištampanog engl. prevoda: Handbook on Teaching Methods in Agricultural Studies. - Oba teksta štampana u međusobno obrnutim smjerovima. - Priručnik o nastavnim metodama na poljoprivrednim studijama pripremljen je u okviru projekta AGRIVOC (2012-2015) ... --> uvod. - Tekst štampan dvostubačno. - Tiraž 500. - Rečnik pojmova: str. 71-72. - Napomene i bibliografske reference uz tekst.

ISBN 978-99938-93-35-6 (PF) 1. Цветковић, Миљан [аутор] [уредник] 2. Настић-Стојановић, Јелена [аутор] 3. Стојановић, Марко [аутор] [уредник]

COBISS.RS-ID 5301016

Page 5: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

SADRŽAJ

3

5

6

12

16

17

20

23

28

32

36

39

43

47

48

51

55

58

61

65

65

66

68

71

73

Sadržaj

Uvod

Studijski programi u oblasti poljoprivrede na partnerskim institucijama

Nastavne metode na studijskim programima u oblasti poljoprivrede

Standardne metode u nastavnom procesu na studijskim programima u oblasti poljoprivrede

Univerzitetsko predavanje (tzv. ex-catedra)

Interaktivna nastava

Seminarski rad

Vežbe u praktikumu

Laboratorijske vežbe

Računske vežbe

Terenske vežbe

Stručne ekskurzije

Inovativne metode u nastavnom procesu na studijskim programima u oblasti poljoprivrede

Studentska debata

Studija slučaja

Istraživački rad studenata

Predavanje gostujućeg predavača

Simulacija projekta

Preduzetničko obrazovanje na studijskim programima u oblasti poljoprivrede

Zašto je fokus na preduzetničkom obrazovanju?

Nastavne metode i sadržaji koji doprinose preduzetničkom načinu razmišljanja

Koncept celoživotnog učenja u poljoprivredi

Rečnik pojmova

Literatura

Page 6: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru
Page 7: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

5

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

UVOD

Priručnik o nastavnim metodama na studijskim programima u oblasti poljoprivrede pripre-mljen je u okviru projekta AGRIVOC (2012-2015) sa ciljem da doprinese unapređivanju nastavnog procesa.Priručnik je namenjen primarno mlađem nastavnom kadru - mla-dim profesorima, docentima, asistentima i saradnicima u nastavi, od kojih se očekuje da u budućnosti postanu nosioci nastavnog pro-cesa na svojim institucijama. Ovaj priručnik će biti koristan izvor informacija o organizo-vanju nastavnog procesa svim profesorima i predavačima koji žele da unaprede svoju praksu i stil držanja predavanja.

Strukturu priručnika čini 5 celina. Prvu celinu čine objašnjenja nastavnog procesa na studijskim programima na partnerskim institucijama koji su predmet reforme u okviru AGRIVOC projekta i to: (1) ratarstvo i povrtarstvo, (2) voćarstvo i vinogradarstvo, (3) stočarstvo, (4) zaštita biljaka i (5) prehrambena tehnologija. Ovaj deo priručnika zasnovan je na materija-lima koje su za potrebe priručnika pripremile koleginice i kolege sa partnerskih institucija. Drugu celinu čini objašnjenje nastavnih me-toda grupisanih u dve celine: (a) metode koje su uobičajene u nastavi na partnerskim insti-

tucijama, i (b) metode koje se na partnerskim institucijama smatraju inovativnim. Treću celinu predstavlja objašnjenje značaja pre-duzetničkog obrazovanja studenata na stu-dijskim programima u oblasti poljoprivrede, kao i opis najčešće korišćenih metoda koje podstiču preduzetnički način razmišljanja. Četvrta celina se bavi konceptom i metodama celoživotnog učenja u poljoprivredi. Petu celi-nu čini rečnik pojmova.

Priručnik su pripremili stručni saradnici Po-ljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci i Zapadnobalkanskog instituta iz Beogra-da uz podršku koleginica i kolega sa drugih partnerskih institucija učesnica AGRIVOC pro-jekta.

AGRIVOC projekat sprovodi konzorcijum 15 institucija iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Ma-đarske, Grčke i Slovačke u periodu od oktobra 2012. do oktobra 2015. godine, a finansira ga Evropska komisija u okviru programa TEMPUS.

U Banjaluci, jun 2015.Autori

Page 8: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

6

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

STUDIJSKI PROGRAMI U OBLASTIPOLJOPRIVREDE NA PARTNERSKIM INSTITUCIJAMA U SRBIJI I BOSNI I HERCEGOVINI

Visoke škole u Prokuplju i Šapcu realizuju studijski program ‘‘Ratarstvo i povrtarstvo’’ kao program prvog ciklusa strukovnih studija u trogodišnjem trajanju, a nakon diplomiranja stiče se zvanje Strukovni inženjer poljoprivre-de. Nastavni proces se realizuje prvenstveno kroz ex-catedra predavanja i konsultacije, a zastupljene su i laboratorijske i računske vežbe, terenske vežbe i stručne ekskurzije. Obavljanje stručne prakse i praktičnog rada u okviru stručno-aplikativnih predmeta sa-stavni je deo nastavno-obrazovnog procesa. Zastupljenost nastavnih metoda po predme-tima je različita. Predavanja ex-catedra su osnova nastavnog procesa u svim predme-tima. Konsultacije su u manjoj ili većoj meri prisutne u svim predmetima i smatraju se obaveznim delom nastavnog procesa. Viso-ka poljoprivredna škola strukovnih studija u Šapcu akcenat u nastavi stavlja na labora-torijske vežbe i praktičan rad koji su prisutni u više od polovine predmeta (52%). Terenske vežbe koje obuhvataju i stručne ekskurzije zastupljene su u trećini predmeta (33%) dok su manje zastupljene metode računske vežbe (9%) i metoda studije slučaja (5%). Visoka ško-la u Šapcu raspolaže laboratorijama, opre-mom i oglednim poljem za izvođenje nastave i praktičan rad, a stručna praksa se obavlja u privrednim subjektima iz oblasti ratarske i povrtarske proizvodnje sa kojima škola ima potpisane sporazume o poslovno-tehničkoj saradnji.

Ovaj deo priručnika nastoji da objasni proces izvođenja nastave na prvom ciklusu studija (dodiplomske studije) na partnerskim institu-cijama u Srbiji i BiH koje učestvuju u projektu AGRIVOC, na studijskim programima u okviru kojih se izučavaju ratarstvo i povrtarstvo, vo-ćarstvo i vinogradarstvo, stočarstvo, zaštita biljaka i prehrambena tehnologija.

Treba imati u vidu da se ovi studijski programi u BiH realizuju kao univerzitetski akademski programi u trajanju od 3 ili 4 godine (6 ili 8 semestara), dok se u Srbiji realizuju kao uni-verzitetski akademski programi u trajanju od 4 godine (8 semestara) ili visokoškolski stru-kovni programi prvog ciklusa studija u traja-nju od 3 godine (6 semestara).

Ratarstvo i povrtarstvo

Osnovna svrha studijskih programa ratarastva i povrtarstva je obrazovanje kadrova koji će doprineti unapređenju svih aspekata ratarske i povrtarske proizvodnje. Ratarstvo i povrtarstvo se izučavaju na visokim školama u Prokuplju i Šapcu, Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci i Agromediteranskom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Specija-listički ratarsko-povrtarski predmeti izučavaju se i na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu u okviru studijskog pro-grama ‘’Poljoprivreda’’ i na Fakultetu za Bio-farming u Bačkoj Topoli Univerziteta Mega-trend u okviru programa ‘’Biofarming’’.

Page 9: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

7

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

Visoka poljoprivredno-prehrambena škola Prokuplje akcenat stavlja na laboratorijske vežbe koje su prisutne u čak 88% predmeta. Zastupljene su i terenske (61%) i računske vežbe (54%). U 3 predmeta se kao nastavna metoda pojavljuje i stručna ekskurzija, a u 2 predmeta studija slučaja. Visoka škola u Pro-kuplju raspolaže laboratorijama, opremom, oglednim poljem, računskim centrom i osta-lim kapacitetima za kvalitetno izvođenje na-stavnog procesa. Pored toga postoji poslovno -tehnička saradnja sa relevantnim privrednim subjektima iz oblasti ratarsko povrtarske proi-zvodnje u kojima se obavlja praksa i studijske posete.

Na Poljoprivrednom fakultetu Univerzite-ta u Banjoj Luci, ratarstvo i povrtarstvo se izučavaju kao usmerenje u okviru studijskog programa ‘’Biljna proizvodnja’’. Studije traju 3 godine, a nakon diplomiranja stiče se zvanje Diplomirani inženjer poljoprivrede - usme-renje ratarstvo i povrtarstvo. Nastavni plan studijskog program se sastoji od obaveznih i izbornih predmeta, praktične nastave i završ-nog rada. Predviđeni sedmični fond iznosi 40 časova od čega je 20-25 časova opredeljeno za neposredni rad sa studentima. Osnovna nastavna metoda je predavanje ex-catedra (100%), a u zastupljenije metode spadaju još i seminarski rad (83%), laboratorijske vežbe (77%) i računske vežbe (53%). Terenske ve-žbe se organizuju u okviru trećine predme-ta (37%), dok se analiza slučaja kao metoda

javlja u 3 obavezna predmeta (10%) u okviru usmerenja. Praktična nastava koja se rea-lizuje u plasteniku u okviru univerzitetskog kampusa, sastavni je deo nastavnog procesa i trenutno je u procesu reforme.

Na Agromediteranskom fakultetu Univerzi-teta u Mostaru postoji povrtlarsko-cvećarski smer na osnovnim studijama u trogodišnjem trajanju za sticanje zvanja Diplomirani inže-njer poljoprivrede.

Na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu realizuje se studijski program ‘’Poljoprivreda’’ u okviru kojeg se izučavaju specijalistički ratarsko-povrtarski predmeti. Studije traju 4 godine i nakon diplo-miranja stiče se zvanje Diplomirani inženjer poljoprivrede. Najzastupljenije nastavne meto-de u nastavnom procesu na ovom studijskom programu su sledeće: predavanje ex-catedra se koristi na svim predmetima (100%), audi-torne vežbe na 8 od 10 predmeta (80%), zatim slede rad u grupama (64%), stručna ekskurzi-ja (48%), seminarski rad (46%), laboratorijske vežbe (44%), računske vežbe (40%), domaći zadatak (40%), ogledno polje (36%) i simula-cija projekta (2%).

Naziv studijskog programa akademskih studija na Fakultetu za biofarming Univerziteta Mega-trend je ‘’Biofarming’’. Program u četvorogodiš-njem trajanju obezbeđuje zvanje Inženjer poljo-privrede. Cilj studijskog programa ‘’Biofarming’’

Page 10: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

8

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

je obrazovanje i osposobjavanje studenata za neposredan rad u poljoprivredi, unapređiva-nje i širenje poljoprivredne proizvodnje za-snovane na organskim tehničko-tehnološkim principima i osnovama biotehnologije koji se primenjuju i u biljnoj i u animalnoj proizvodnji. U funkciji razvijanja posebnih grana organske poljoprivrede u biofarming sistemu studen-ti dobijaju produbljenja stručna znanja iz više oblasti (bioratarstva, biopovrtarstva, biovo-ćarstva, biovinogradarstva, biostočarstva i upravljanja proizvodnjom organske hrane). Nedeljni fond časova aktivne nastave je 30 ča-sova. Studijski program osnovnih akademskih studija sadrži ukupno 32 obavezna i 5 izbor-nih predmeta. Izdvajaju se 4 grupe predme-ta: (1) akademsko opšte-obrazovni predmeti koji pružaju osnovna znanja iz prirodnih nau-ka: biologije, hemije, biohemije, meteorologije, matematike, informatike i statistike; (2) teorij-sko-metodološki predmeti kao što su: osnovi ekonomije, mikrobiologija, genetika, fiziologija biljaka i domaćih životinja, pedologija, agro-hemija, anatomija domaćih životinja; (3) nauč-no-stručni predmeti: poljoprivredne mašine, opšte bioratarstvo, principi održive i organske poljoprivrede, biodiverzitet i očuvanje geno-fonda prirodnih resursa, opšte biopovrtarstvo, opšte biostočarstvo, ishrana domaćih životinja, oplemenjivanje biljaka, semenarstvo, agroeko-logija i zaštita životne sredine, oplemenjivanje domaćih sorti, opšte biovoćarstvo i biovino-gradarstvo, integralna zaštita biljaka, engleski jezik; (4) stručno-aplikativni predmeti koji se odnose na specijalstičko obrazovanje iz poje-dinih oblasti biljne i animalne proizvodnje. U njihovim programima značajan deo zauzimaju terenske vežbe i proizvodna praksa kojima se obezbeđuje neposredno ovladavanje različi-tim tipovima poljoprivredne proizvodnje kao i organizacijom i ekonomikom poljoprivrednih imanja. Nastavni proces na programu ‘’Biofar-ming’’ karakteriše manje predavanja ex-cate-dra, a više demonstracije i predavanja poka-znog tipa. Značajne su promene i u interakciji i vrednovanju aktivnosti na samom predavanju. Vežbe se organizuju u malim grupama zbog aktivnijeg rada studenata. Deo vežbi se izvodi

u plastenicima i na terenu. Laboratorijske i te-renske vežbe su takođe prisutne.

Voćarstvo i vinogradarstvo

Osnovna svrha studijskih programa voćarstvo i vinogradarstvo je obrazovanje kadrova koji će doprinijeti unapređenju svih aspekata voćarske i vinogradarske proizvodnje. Ove poljopri-vredne grane se izučavaju na visokim školama u Prokuplju i Šapcu, Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci i Agromediteranskom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.

Voćarstvo i vinogradarstvo se na Agromedite-ranskom fakultetu Univerziteta Džemal Bije-dić u Mostaru i na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci izučavaju kao smer na studijskom programu osnovnih studija u trajanju od 3 godine za sticanje zvanja Diplo-mirani inženjer poljoprivrede – usmerenje vo-ćarstvo i vinogradarstvo.

Na visokim školama u Prokuplju i Šapcu vo-ćarstvo i vinogradarstvo se izučavaju kao za-sebni studijski programi prvog ciklusa stru-kovnih studija u trogodišnjem trajanju. Nakon diplomiranja stiče se zvanje Strukovni inže-njer poljoprivrede.

Na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu voćarstvo je deo usmere-nja ‘’Biljna proizvodnja’’ u okviru studijskog programa ’’Poljoprivreda’’ u četvorogodišnjem trajanju. U okviru usmerenja voćarstvo se izu-čava kroz specijalističke voćarske predmete.

Stočarstvo

Svrha strukovnih studijskih programa u obla-sti stočarstva je ostvarivanje obrazovnih, stručnih i istraživačkih ciljeva i zadataka u oblasti gajenja domaćih životinja. Svrha pro-cesa studiranja na akademskom nivou studija je formiranje stručnjaka koji će biti sposobni

Page 11: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

9

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

da primenjuju savremenu poljoprivrednu bio-tehnologiju koja se zasniva na dostignućima fundamentalnih nauka (ekologije, biologije, hemije i drugih prirodnih nauka, kao i ekono-mije).

Stočarstvo se kao zaseban studijski program realizuje na visokim školama u Prokuplju i Šapcu. Specijalistički stočarski predmeti izu-čavaju se i na Fakultetu za biofarming u Bačkoj Topoli Megatrend Univerziteta u okviru studijskog programa ‘’Biofarming’’.

Strukovni studijski program ‘’Stočarstvo’’ na Visokoj poljoprivredno-prehrambenoj školi u Prokuplju u trogodišnjem trajanju obezbe-đuje zvanje Strukovni inženjer poljoprivrede. Program se sastoji od 32 predmeta (26 oba-veznih i 6 izbornih jednosemestralnih pred-meta) koji su svrstani u opšte - obrazovne (5), naučno-stručne (19) i stručno-aplikativne (14) predmete. Izborni predmeti su predviđeni od četvrtog semestra, po dva u svakom (pred-meti iz grupe naučno - stručnih i stručno-apli-kativnih). Stručna praksa je predviđena kao poseban multidisciplinarni predmet nakon 4. semestra, i nosi 3 ESPB (radna praksa 45 ča-sova, proizvodna praksa 45 časova, tehno-loško-organizaciona praksa 45 časova). Pred-met ‘’Praktična obuka’’ se izvodi kao poseban multidisciplinarni predmet na 3. godini studija. Nastava iz svih predmeta je teorijska i prak-tična.

Strukovne studije na studijskom programu ‘’Stočarstvo’’ na Visokoj poljoprivrednoj ško-li strukovnih studija u Šapcu traju 3 godine i obezbeđuju zvanje Strukovni inženjer poljo-privrede. Studijski program se sastoji iz 35 predmeta (23 obavezna, 12 izborna). Predmeti su svrstani u opšte - obrazovne (4 predmeta), naučno-stručne (12) i stručno-aplikativne (15). Svi predmeti su jednosemestralni sa nedeljnim fondom časova 2+2, 3+2, 4+2, 5+2, 0+4, dok stručna praksa ima nedeljni fond časova od 0+8. Za izvođenje nastave koristi se amfitea-tar, slušaonica, labolatorija, čitaonice, informa-tičke laboratorije. Škola ima potrebnu opremu

za savremeno izvođenje nastave, mada je ne-ophodna nabavka savremenih uređaja koji se koriste u stočarskoj proizvodnji radi poboljša-nja praktične nastave i vežbi iz stručnih i apli-kativnih predmeta.

U obe škole u svim godinama studiranja aktivno-sti su usmerene na buđenje interesa za stočarsku struku kod studenata, upućivanje na samostal-no i samoinicijalno istraživanje i informisanje u oblasti stočarske struke, stvaranje svesti o ne-ophodnosti permanentne edukacije u ovoj struci, kao i upućivanje studenata na kritički pristup po-nuđenim ili raspoloživim informacijama.

Od nastavnih metoda koriste se ex-catedra predavanja, laboratorijske vežbe, terenske ve-žbe i metode interaktivne nastave. Od metoda interaktivne nastave u studijskim programima koriste se individualne, grupne odnosno tim-ske kolaborativne i kooperativne metode ak-tivnog učenja. Interaktivne metode se koriste u učionici i van nje (u opremljenoj biblioteci i ra-čunarskom centru, na terenu) u okviru individu-alnog ili grupnog rada. Od ovih metoda koriste se panel diskusije, formalne debate, radionice, proučavanje studija slučaja, vođenje dnevnika i unošenje odrednica, izrada eseja i seminarskih radova, procena rada drugog studenta i aktivne sesije obnavljanja materijala. Praktična na-stava je na visokoj školi u Šapcu predviđena i kao poseban multidisciplinaran predmet u drugoj i trećoj godini studija, dok je na visokoj školi u Prokuplju taj predmet u samo jednom semestru. Poseban akcenat u aktivnoj nasta-vi i učenju pridaje se diskusiji, kooperativnom učenju, zajedničkom učenju, formiranju timova za učenje i učenju zasnovanom na iskustvu, konceptualnom mapiranju, pravljenju mapa pojmova ili idejnih mapa, metodama simulacije, mini-istraživačkim predlozima i projektima. U okviru svakog predmeta strukovnog studijskog programa predviđeno je obavezno kontinuira-no praćenje sticanje znanja i veština studenta tokom semestra putem provere na kolokvijumi-ma i testovima znanja, kao i završnom ispitu na kraju semestra.

Page 12: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

10

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Zaštita biljaka (bilja)

Osnovna svrha studijskog programa ‘’Zaštita biljaka’’ jeste školovanje kadra za zaštitu bilja. Zaštita bilja izučava se na visokim školama u Prokuplju i Šapcu kao studijski program stru-kovnih studija i na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci kao usmerenje u okviru studijskog progrma ‘’Biljna proizvodnja’’. Studije na pomenutim institucijama traju 3 go-dine. Zvanje koje student stiču na visokim ško-lama u Prokuplju i Šapcu je Strukovni inženjer poljoprivrede, a na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci Diplomirani inženjer poljoprivre-de – usmerenje zaštita biljaka. Na drugim insti-tucijama (Poljoprivredni fakultet u Istočnom Sarajevu, Fakultet za Biofarming u Bačkoj To-poli, Agromediteranski fakultet u Mostaru) za-štita biljaka se izučava kao predmet u okviru različitih studijskim programima.

Na visokoj poljoprivrednoj školi strukovnih studija u Šapcu na studijskom programu ‘’Zašti-ta bilja’’ nastavni proces se realizuje prvenstve-no kroz predavanja ex-catedra i konsultacije, izradu seminarskih radova, zatim kroz labo-ratorijske i računske vežbe, terenske vežbe i organizovanje stručnih ekskurzija, obavljanje stručne prakse i praktičnog rada u okviru predmeta praktična obuka i u okviru stručno aplikativnih predmeta. Predavanja ex-catedra su zastupljena na svim predmetima (100%), dok su laboratorijske vežbe druga najzastuplje-nija nastavna metoda koja se primenjuje u više od polovine predmeta (54%). Terenske vežbe se primenjuju u trećini predmeta (33%). Manje su zastupljene računske vežbe (7%), prevashodno u početnim godinama studija, i metoda stu-dija slučaja (6%). Konsultacije se smatraju obaveznim delom nastavnog procesa. Jedna od nastavnih metoda u studijskom programu ‘’Zaštita bilja’’ su i stručne ekskurzije koje se obično realuzuju u fabrikama pesticida gde studenti imaju priliku da se upoznaju sa pro-cesom proizvodnje sredstava za zaštitu bilja. Stručna praksa u trajanju od 240 sati (30 dana) realizuje se na poljoprivrednim gazdin-

stvima i u poljoprivrednim apotekama s kojima škola ima potpisan ugovor o poslovno-tehnič-koj saradnji. Škola raspolaže laboratorijama i opremom neophodnom za izvođenje labora-torijskih vežbi, poseduje savremeni računski centar, kao i biblioteku sa velikim brojem sa-vremene stručne literature. Pored toga postoji poslovno-tehnička saradnja sa relevantnim pri-vrednim subjektima iz oblasti biljne proizvod-nje, kao i sa proizvođačima i distributerima pesticida.

Prehrambena tehnologija

Osnovna svrha studijskog programa ‘’Pre-hrambena tehnologija’’ je obrazovanje kadro-va za tehnologiju proizvodnje hrane biljnog i animalnog porekla. Ovaj studijski program se u trogodišnjem trajanju kao program stru-kovnih studija realizuje na visokim školama u Vranju, Požarevcu i Prokuplju.

Na Visokoj školi primenjenih strukovnih studi-ja u Vranju studijski program čini 28 predmeta (od čega 5 izbornih), stručna praksa i završni rad. Studenti na kraju studija dobijaju zvanje Strukovni inženjer tehnologije. U realizaciji nastave koriste se raznovrsne nastavne meto-de uključujući i ex-catedra predavanje, disku-siju, računske vežbe, metodu rada sa tekstom, metodu grafičkih radova, demonstraciju, la-boratorijske vežbe, praktični rad, produkci-ono-operativnu metodu i druge. Predavanja ex-catedra su osnova nastave u svim predme-tima, dok u zastupljenije metode spadaju i računske i laboratorijske vežbe (prisutne u po 50% predmeta na svim godinama studija). Stručna praksa u trajanju od 120 časova rea-lizuje se u 6. semestru. Praksa se izvodi u pri-vrednim društvima iz prehrambene industrije iz Vranja i neposredne okoline. Svake godine realizuju se i posete studenata Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu i Sajmu tehnike u Be-ogradu, kao i studijske posete proizvodnim preduzećima i drugim visokoškolskim usta-novama. Završni rad predstavlja samostalni projekat studenta i priprema se iz predmeta koji definiše profil izabrane specijalnosti na

Page 13: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

11

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

studijskom programu ‘’Prehrambena tehno-logija’’. Konsultacije kao oblik nastavnog rada su značajan vid neposrednog pružanja pomo-ći studentima pri usvajanju programskih sa-držaja i pripremanju ispita i redovna su oba-veza svih nastavnika. Konsultacije nastavnika sa studentima se obavljaju 2 časa sedmično po-sle redovne nastave prema unapred utvrđenom rasporedu koji usvaja Nastavno veće i koji je istaknut na oglasnoj tabli škole.

Visoka škola poseduje optimalne uslove za realizaciju pomenutih nastavnih oblika (amfi-teatar, učionice, laboratorija za prehrambenu tehnologiju, laboratorija za mikrobiologiju, ra-čunska učionica, CNC-laboratorija).

Visoka tehnička škola strukovnih studija u Požarevcu realizuje studijski program stru-kovnih studija ‘’Prehrambena tehnologija’’ kroz 2 usmerenja: (1) ‘’Tehnologija ugljenohi-dratne hrane’’ i (2) ‘’Tehnologija konzervisa-ne hrane’’ koji se razlikuju samo u izbornim predmetima. Studenti stiču zvanje Inženjer prehrambene tehnologije za ugljenohidratnu i fermentacionu tehnologiju odnosno Inženjer prehrambene tehnologije za konzervnu hranu. Studijski program ima ukupno 27 predmeta, od toga 23 obavezna i 4 izborna. Obavezni predmeti su zastupljeni sa 77%, izborni sa 18%, stručna praksa sa 2% i diplomski rad sa 4%. Stručna praksa se realizuje u 6. semestru u trajanju od 80 časova.

Nastava je teorijska i praktična iz svih predme-ta. Najzastupljenija su predavanja ex-cate-dra (100%), laboratorijske (52%), auditorne (26%) i računske vežbe (15%), stručna praksa kao predmet koji se realizuje u pogonima pre-hrambene industrije i studijske posete fabri-kama prehrambene industrije, sajmovima po-ljoprivrede i prehrambene industrije. Ferijalna praksa je postala integralni deo predmeta i prilikom obavljanja ferijalne prakse, svakom studentu se dodeljuje profesor u ulozi mento-ra. Škola poseduje laboratorije sa dovoljno radnih mesta i odgovarajućom opremom za realizaciju sadžaja studijskog programa, po-

seduje informacioni centar, biblioteku i čitao-nicu. Svi nastavnici na studijskom programu održavaju konsultacije sa studentima pre ili nakon termina njihovih predavanja i vežbi tokom svake nastavne nedelje, kao i tokom ispitnih ro-kova.

Na Visokoj poljoprivredno-prehrambeni školi u Prokuplju studijski program čini 34 predmeta (od čega 6 izbornih), stručna praksa i završni rad. Studenti na kraju studija dobijaju zvanje Strukovni inženjer tehnologije. Predmeti su podeljeni na opšte-obrazovne (15%), na-učno - stručne (39%), i stručno-aplikativne (46%). Nastava na svim predmetima je teorijska i praktična. Od metoda izvođenja nastave ko-riste se metode interaktivne nastave, labora-torijske vežbe i praktičan rad, računske ve-žbe, terenske vežbe i ex-catedra predavanja koja su osnova svakog predmeta. Računske vežbe su prisutne u polovini predmeta (50%) na svim godinama studija kao. Računske i te-renske vežbe su prisutne u četvrtini predmeta. Interaktivne metode nastave se izvode u učio-nici i van nje (u opremljenoj čitaonici i kompju-terskoj laboratoriji) uz korišćenje video pre-zentacije, konsultacije u okviru individualnog ili grupnog rada. Praktičan rad je predviđen kao poseban multidisciplinarni predmet u 3. godi-ni studija i izvodi se u cilju povećanja angažovanja studenta u delu sticanja praktičnog i aplikativnog znanja. Praktična nastava kroz stručnu praksu se realizuje u 4. semestru u trajanju od 180 radnih časova.

Page 14: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

12

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

NASTAVNE METODE NASTUDIJSKIM PROGRAMIMAU OBLASTI POLJOPRIVREDE

Nastavni proces u oblasti poljoprivrednih na-uka moguće je realizovati primenom većeg broja nastavnih metoda. Pravilan i odgovara-jući odabir nastavne metode je veoma važan za uspešno savladavanje specifičnih predmeta (modula ili kurseva - u daljem tekstu biće kori-šćen izraz predmet). Uspešan nastavni proces podrazumeva rad, koji za rezultat treba da ima formiranje studenta sa kreativnim i kritičkim stavom. Za realizaciju ovog procesa, potreb-no je izabrati nastavne metode koje pre svega podstiču samostalnost u radu, radoznalost, sposobnost prilagođavanja zadatim situacija-ma, spretnog međusobnog komuniciranja sa ostalim kolegama, kao i želju za samostalnim istraživanjem i rešavanjem pretpostavljenih problema.

Nastavne metode u oblasti poljoprivrednih nauka (zbog svoje specifičnosti) imaju cilj da studenti zapamte novo gradivo, koje je veoma često potrebno produbiti dodatnim sadržajima kao i da teoretski stečena znanja praktično primene. Kako Klafki (1971) navodi, metode na-stave služe da nastavniku omoguće uspešno podučavanje, a studentima uspešno učenje. Podučavanje i učenje se uvek usmeravaju pre-ma sadržajima orijentisanim na cilj - na zna-nja ili saznanja, sposobnosti ili veštine, oblike ponašanja ili stavove. Dakle, pre nego što se istraži ili isproba ili pre nego što se mogu da-vati iskazi o tome koji put ili koja metoda je u datim okvirnim uslovima, više ili manje svrsis-hodna za ovaj ili onaj željeni postupak podu-čavanja i učenja, mora se znati cilj ili ciljevi i u

zavisnosti od ciljeva izabrani sadržaji, koji po-dučavanjem treba da se prenesu, a u procesu učenja treba da se usvoje.

Raznovrsnost metoda se veoma često pored aspekta jasnoće i individualizacije, ističe kao još jedna komponenta ekspertize nastavnika. Raznovrsnost nastavnih ciljeva neizostavno zahteva raznovrsnost i nastavnih metoda. Pri tome je reč pre svega o znati-kada (Koji na-stavni ciljevi i sadržaji nastavnog programa odgovaraju kojoj metodi?) i o znati-za-koga (Koja grupa studenata ima koristi ili štete od određene metode?) Da bi došli do znati-kada i znati-za-koga, nastavnici bi trebalo da pozna-ju unutrašnju logiku metoda i njihovih ciljeva, ali i njihove nedostatke i granice. Za to je po-trebno isprobavanje, uvežbavanje i pre svega refleksija, odnosno sagledavanje rezultata pri-mene određene metode u nastavnom procesu (Helmke 2003., citat VetForum, 2011).

U nastavnom procesu u oblasti poljoprivrednih nauka, odabir odgovarajuće nastavne metode uveliko zavisi od suštinskih razloga, ali i veli-kog broja organizaciono - tehničkih mogućno-sti visokoškolske institucije u kojoj se nastava realizuje. Nastavne metode koje će se prime-njivati u okviru određenog predmeta u velikoj meri zavise i od pogodnosti sadržaja za pred-stavljanje kroz određeni oblik nastavnog pro-cesa. Izbor nastavnih metoda zavisi i od bro-ja studenata na godini. Iako postoje određeni normativi u pogledu broja studenata u okviru grupe, veoma često oni nisu uvek i ostvarivi.

Page 15: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

13

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

Manje grupe studenata pružaju veće moguć-nosti za razvijanje sposobnosti rešavanja problema, razvoja sposobnosti rada u grupi, veštine komuniciranja. Veće grupe studenata, ostavljaju nastavnicima sužen izbor metoda koje se mogu uspešno primenjivati u nastav-nom procesu.

Veoma važan aspekt metode koji se ne sme izostaviti, je institucionalni okvir u koji je metoda smeštena. Institucionalni okvir visokoškolskih ustanova u kojima se nastava realizuje, po-stavlja uslove u kojima nastavnici mogu obli-kovati procese podučavanja i učenja. Tako se odgovorni nastavnik ne može odlučiti za upo-trebu laboratorijskih vežbi u nastavi ako na raspolaganju nema adekvatnu laboratoriju, ili pak za veće učešće stručnih ekskurzija, ako finansijski okvir realizacije nastave to ne omo-gućava. Prostor za donošenje odluke o tome koju metodu izabrati može biti veći ili manji u zavisnosti od okvirnih uslova, ali oni u svakom slučaju predstavljaju važnu determinantu.

Posebno važno je ukazati na ulogu nastavni-ka u realizaciji nastavne metode. Nije realno očekivati da jedan nastavnik može podjedna-ko uspešno primenjivati sve nastavne metode. Bez obzira na to, nastavnik treba da u svom radu primenjuje i metode u kojima nije toliko uspešan, kako bi celokupan nastavni proces bio raznovrstan, potpun i koristan za studente. Nastavnici moraju biti osposobljeni za takvu vrstu rada i moraju se neprestano razvijati i usavršavati u svojoj pedagoškoj praksi. Veći broj analiza i raznih oblika anketiranja stude-nata na visokoškolskim institucijama u obla-sti poljoprivrede, pokazuje da se cilj koji treba ostvariti - prenošenje znanja i stručno učenje, uglavnom realizuje u vođenju od strane na-stavnika (informacije koje dolaze od strane nastavnika, razgovor na nastavi koji nastavnik vodi postavljajući pitanja itd.) i da taj pristup nešto dominantniji nego otvorena koncepcija nastave usmerena na učenika. S druge strane, savremena podrška i razvoj socijalnih i metod-skih kompetencija odvija se više u otvorenoj nastavi koja se kreira na principima situativ-

nog učenja i koja kroz kooperativne oblike rada studentima u većoj meri omogućava samoor-ganizovano učenje.

Promene koje se dešavaju u nastavnom pro-cesu su neizbežne i neophodne i u oblasti poljoprivrednih nauka. Stav Saveta Evrope (2002), da suštinsko pitanje koje se postavlja studentu više neće biti “šta je sve potrebno da uradiš da bi stekao diplomu?” nego “šta mo-žeš da radiš sada kada si stekao diplomu?”, će svakako uticati na neophodnost primene kon-cepta realizacije nastavnog procesa i u oblasti poljoprivrede. Ovakav pristup je od značaja i za tržište rada i nesumljivo je znatno fleksibil-niji kada se uzme u obzir učenje tokom čitavog života, netradicionalno učenje i drugi oblici ne-formalnog učenja (Savet Evrope, 2002).

Tradicionalni način osmišljavanja predmeta i programa počinjao je od sadržaja kursa. Na-stavnici su odlučivali o sadržaju planiranih predavanja u toku programa i njihovom spro-vođenju i potom proveravali koliko dobro su studenti savladali taj sadržaj. Ova vrsta pri-stupa je bila orijentisana na nastavnika i nje-gov doprinos, kao i na proveri znanja, zasno-vanoj na tome koliko dobro je student usvojio gradivo. Opisi predmeta su se uglavnom od-nosili na sadržaj predmeta koji će biti obu-hvaćen predavanjima. Ovaj pristup nastavi se najčešće naziva pristup orijentisan na nastav-nika. Česta kritika ove vrste pristupa u litera-turi (Gosling i Moon, 2001) sastoji se u tome da je teško utvrditi šta tačno student treba da ume da uradi kako bi položio ispit ili završio program. Međunarodni trendovi u obrazova-nju pokazuju pomak sa tradicionalnog pristu-pa “orijentisanog na nastavnika” ka pristupu u čijem se središtu nalazi student. Taj drugi model je usredsređen na ono što se od stude-nata očekuje da umeju da rade po završetku kursa ili programa. Otuda se taj pristup če-sto naziva pristupom zasnovanom na ishodu (Kennedy D. 2007).

Za nastavu u oblasti poljoprivrednih nauka poseban značaj u obrazovanju predstavlja

Page 16: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

14

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

neophodnost praktične primene znanja i/ili veština, što najčešće zahteva učenje koje prevazilazi primarno usvajanje znanja, od-nosno veština. Naročito je važno učinkovito i kreativno ispoljavanje znanja i veština i njho-va primena/upotreba u realnim situacijama, koje obuhvataju sve, od onih opšte-društveni i građanskih, pa sve do konkretnih profesio-nalnih aktivnosti.

Kreativni nastavni proces u oblasti poljopri-vrednih nauka treba biti baziran na razvo-ju većeg broja kompetencija kod studenata. Kompetencije uključuju stavove, osećanja, vrednost i svest o sopstvenoj uspešnosti, kao i deklarativno i proceduralno znanje. Kompeten-cije se odnose na proces upravljanja prime-nom znanja u realnim okolnostima na realne zadatke, a obično se stiču praksom i misao-nim procesima. Pojedini aspekti ponašanja u realnim okolnostima mogu zavisiti od urođe-nih osobina pojedinaca. Do nivoa do kog takvo ponašanje nije naučeno, ono se ne može prizna-vati kao učenje. Kompetencije isto tako zaokru-žuju nivo do kog pojedinac prihvata sopstvena ograničenja i na tim temeljima svesno planira da ih prevaziđe daljim učenjem i usavršava-njem. Povrh toga, dok se osnovna znanja i ve-

štine mogu opisati kao manje ili više nezavisna od konteksta, za opis kompetencije je od suštin-ske važnosti da se jasno odredi kontekst u kom pojedinac može ispoljiti stečene komeptencije (HETAC, 2006).

Nastavni proces u poljoprivrednim naukama je dosta kompleksan, jer zahteva osim usva-janja znanja i razvoj specifičnih kompetenci-ja i veština, što se u konačnom takođe mora uzeti u obzir pri sagledavanju opšteg znanja studenata. Nastavne metode se moraju kon-cipirati na način da odgovorni nastavnik ima mogućnosti da sagleda sve aspekte usvoje-nog znanja studenta.

Kennedy D. (2007), citirajući istraživanja Bluma (Bloom et al., 1964) navodi da prilikom podu-čavanja i provere znanja nastavnici treba da imaju na umu da je učenje proces i da je uloga nastavnika da pokuša da podstakne proces razmišljanja studenta i približi ga, što je mogu-će više, nivoima sinteze i evaluacije. Ova oblast “mišljenja” se obično naziva kognitivni (“sa-znajni”) domen, s obzirom na to da obuhvata misaone procese (šematski prikaz 1).

6. EVALUACIJA

5. SINTEZA

4. ANALIZA

3. PRIMENA

2. RAZUMEVANJE

1. ZNANJE

Šema 1.Kognitivni domen razmišljanja u zavisnosti od komleksnosti (Bloom et al., 1964, citat Kennedy D. 2007)

Page 17: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

15

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

5. NATURALIZACIJA

5. INTERNALIZACIJA

4. ARTIKULACIJA

4. ORGANIZACIJA

3. PRECIZNOST

3. VREDNOVANJE

2. MANIPULACIJA

2. ODGOVOR

1. IMITACIJA

1. PRIJEM

Šema 2.Afektivni domen razmišljanja u zavisnosti od komleksnosti (Bloom et al., 1964, citat Kennedy D. 2007)

Šema 3.Psihomotrni domen razmišljanja u zavisnosti od komleksnosti

Psihomotorni domen primarno ističe fizičke veštine koje uključuju koordinaciju možda-ne i mišićne aktivnosti. Na osnovu istraživa-nja literature, pouzdano se može reći da je u

Uzimajući u obzir napred navedeno, kao i či-njenicu da se u okviru nastavnog procesa u oblasti poljoprivrednih nauka javljaju sva tri domena razmišljanja kod studenata (sa po-sebnim značajem psihomotornog u odnosu na ostale) neophodno je značajnu pažnju po-svetiti odabiru odgovarajućih metoda u okvi-ru jednog predmeta, kako bi se potencirali svi aspekti razmišljanja kod studenta. Istovre-meno, postoji neophodnost stalnog inoviranja nastavnih metoda, koji bi studentima omogu-ćavali što kvalitetnije savladavanja obaveza prilikom studiranja.

U daljem tekstu dat je opis (standardnih) na-stavnih metoda koje se uglavnom koriste u realizaciji nastavnog procesa na studijama u oblasti poljoprivrednih nauka sa kratkim opi-som njihovog značenja, prednostima, nedo-stacima, značaja za studente, kao i određenih pozitivnih praksi u njihovoj primeni. Istovre-meno dat je prikaz i nastavnih metoda za koje se može reći da su inovativne i koje bi mogle pružiti osnov za dalje unpređenje nastavnog procesa u oblasti poljoprivrednih nauka.

oblasti obrazovanja ovaj domen mnogo manje razmatran, u donosu na kognitivni i afektiv-ni domen (Dave, 1970, citat Kennedy D. 2007) (šematski prikaz 3).

Kennedy D. (2007), takođe navodi da je Blum sa svojim saradnicima vršio istraživanja i na afektivnom (“stavovi”, “osećanja”, “vrednosti”) domenu (Bloom et al., 1964). Ovaj domen se

odnosi na pitanja emocionalne komponente učenja i kreće se od osnovne spremnosti za prijem informacija do integracije uverenja, ideja i stavova (šematski prikaz 2).

Page 18: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

16

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

STANDARDNE METODE

1

2

3

4

5

6

7

8

UNIVERZITETSKO PREDAVANJE (ex – katedra predavanje)

INTERAKTIVNA NASTAVA

SEMINARSKI RAD

VEŽBE U PRAKTIKUMU (UCIONICI)

LABORATORIJSKE VEŽBE

RACUNSKE VEŽBE

TERENSKE VEŽBE

STRUCNE EKSKURZIJE

U NASTAVNOM PROCESU NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE

Page 19: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

17

Nastavna metoda UNIVERZITETSKO PREDAVANJE (ex – katedra predavanje)

Šta je Univerzitetsko predavanje?

Univerzitetsko predavanje predstavlja, sadržajno po-vezana izlaganja koja studentima treba da prenesu određena stručna i naučna saznanja i koja njih utiču na razvoj spoznaje, kritičkog promišljanja i intere-sovanja za specifična pitanja sa kojima se susreću u toku studija.

Svrha primene

Osnovna svrha primene univerzitetskog predavanja je da u kratkom vremenskom periodu informiše što veći broj studenata o značajnim informacijama vezanim za profesionalni razvoj studenata u okviru određene oblasti (modula – kurseva, u daljem tekstu predmeta).

Prednosti metode

Najvažnija prednost ove metode je svakako ekono-mičnost (značajan broj informacija se može predsta-viti velikom broju studenata u kratkom vremenskom periodu), usmeravanje studenata u daljem radu, do-stupnost velikog broja relevantnih i naučno-zasnova-nih informacija, itd.

Nedostaci metode

Osnovni nedostatak metode ogleda se u umanjenoj vi-šestrukoj percepciji (auditivna percepcija je dominan-tna), neusklađenosti rečnika stručne terminologije predavača sa terminologijom koja je razumljiva stu-dentima, monotoniji i pasivizaciji studenata, čestom zaboravljanju i propuštanju veoma bitnih informacija, bržem padu koncentracije studenata posebno ako su u pitanju velike grupe itd.

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Studenti stiču osnovne informacije o najbitnijim sadrža-jima važnim za njihov profesionalni razvoj iz određene oblasti. Kroz ovaj način rada studenti ne razvijaju po-sebne veštine koje se odnose na njihovo profesionalno usavršavanje i rad nakon završetka studija.

Page 20: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

18

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Ova metoda ima veći značaj za predmete koji su konci-pirani na sticanju pretežno teoretskog znanja. U zavi-snosti od karakteristika samog predmeta i pristupa nastavnika u radu, procentualno učešće nastavne metode u strukturi nastavnog procesa je relativno vi-soko (20 – 60%) i veoma često dominantno u odnosu na ostale metode realizacije nastavnog procesa.

Način primene(individualno/grupno)

Ova metoda rada je isključivo grupna i u slučaju kada se radi o jednom ili manjem broju studenata (do 5) ne primenjuje se u radu.

Veličina grupe

Veličina grupe za realizaciju nastavne metode odre-đena je posebnim zakonskim ili podzakonskim aktima koji regulišu ova pitanja ili specifičnim normativima visokoškolskih institucija. Veličina grupe veoma često utiče na uspešnost nastavnog procesa kao i kontrolu pažnje i zainteresovanosti studenata za predavanja.

Prednosti metode

Najvažnija prednost ove metode je svakako ekono-mičnost (značajan broj informacija se može predsta-viti velikom broju studenata u kratkom vremenskom periodu), usmeravanje studenata u daljem radu, do-stupnost velikog broja relevantnih i naučno-zasnova-nih informacija, itd.

Način formiranja grupe za rad

Za ovu nastavnu metodu ne formiraju se posebne gru-pe studenata, već grupu čine svi studenti godine na kojoj se sluša predmet (u slučaju obaveznih predmeta). Kod izbornih predmeta, grupu sačinjavaju studenti koji su odabrali dotični predmet. Nastavnik nema moguć-nosti direktnog uticaja na formiranje grupe.

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Tema koja se obrađuje na času je po pravilu određe-na nastavnim planom i programom, ali izuzetno može biti ad hoc definisana ako je od posebnog značaja za studente ili je aktuelna u određenom trenutku.

Samostalni rad studenata

Kod primene ove nastavne metode studenti nemaju mogućnosti za samostalni rad.

Page 21: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

19

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

Najbolja praksa

Optimalna veličina grupe za ovu vrstu predavanja je 30 – 35 studenata. Grupe koje su veće od 50 studenata se uglavnom teže kontrolišu, studenti nisu skoncentri-sani na predavanja, dolazi veoma često do interakcije između studenata temama koje nisu predmet nastave što sve zajedno utiče da se u takvim radnim uslovima smanjuju efekti primene ove nastavne metode.

Ostale napomene

Evaluacija

Iskustva pokazuju da se ovaj metod rada primenjuje u slučaju velikog broja studenata u grupi, ali se bolji rezultati i veća učinkovitost postižu kada su grupe za rad manje.

Evaluacija od strane nastavnika u okviru ove metode ogleda se u činjenici da studenti imaju obavezu prisu-stva na predavanjima kako bi pristupili predispitnim i ispitnim obavezama. Prisustvo predavanjima nastav-nik overava svojim potpisom u studentskoj knjižici (in-deksu). Studenti najčešće vrše evaluaciju nastavnog procesa, što ujedno predstavlja i deo sistema kvalite-ta definisanog u okviru visokoškolskih institucija.

Prezentovanje rezultata

U okviru ove nastavne metode studenti ne učestvuju aktivno u predstavljanju rezultata, s obzirom da naj-češće nemaju mogućnosti za bilo kakavu vrstu inte-raktivne aktivnosti.

Page 22: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

20

Nastavna metoda INTERAKTIVNA NASTAVA

Šta je Interaktivna nastava?

Prednosti metode

Interaktivna nastava predstavlja sadržajno povezana izlaganja koja uz upotrebu nastavnih pomagala i ko-munikacije sa studentima u toku nastavnog procesa (uključivanje studenata u nastavni proces kroz razli-čite oblike interakcije: pitanja, diskusija, rad u grupi i sl.) imaju za cilj da studentima prenesu specifična naučna i stručna saznanja i kod njih utiču na razvoj spoznaje, kritičkog promišljanja i interesovanja o pi-tanjima sa kojima se susreću u toku studija. Kod ove nastavne metode veliku ulogu ima potenciranje razli-čitih oblika interaktivnog odnosa nastavnik-student. Tehnička pomagala (flip čartovi, power point prezen-tacije, pametne table i drugi oblici multimedijalne ko-munikacije) u ovoj metodi su veoma značajan alat za lakši prenos informacija. U tehničkom smislu u okviru nastave sve češće se koristi prikazivanje različitih te-matskih filmova ili priloga, koji obrađuju ili se dotiču tematske celine.

Ekonomičnost (u kratkom vremenu može se predsta-viti značajan broj informacija velikom broju studena-ta), zajednički aktivan rad i pojačana komunikacija iz-među nastavnika i studenata, mogućnost interakcije u toku predavanja i sl.

Svrha primene

Nedostaci metode

Svrha primene ove nastavne metode je da se uz pri-menu dostupnih tehničkih pomagala, kroz podstica-nje na aktivno učešće studenata u toku rada, prenesu najbitnije informacije od značaja za dalji profesionalni razvoj.

Osnovna poteškoća kod realizacije ove nastavne meto-de ogleda se u potrebi značajno većeg angažman na-stavnika u vođenju i usmeravanju aktivnosti studenata. U toku nastave može se desiti pojava povremenog od-vlačenja predavanja od suštine, što neposredno dovodi i do neekomičnosti (za puno utrošenog vremena može se desiti da se usvoji malo naučnih i stručnih saznanja). Tokom rada dolazi i do povremene nebitne i nepotreb-ne diskusije sa nastavnikom i među studentima, luta-nja u grupnom radu, aktivnosti manjeg broja studenata (problem “tihe većine”), povremene pogrešne genera-lizacije i zaključaka studenata u grupnom radu itd.

Page 23: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

21

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Zahvaljujući sve izraženijem tehnološkom razvoju nastavnih pomagala i lakšem približavanju materije studentima, učešće ovog metoda u ukupnoj strukturi nastavnog procesa je sve veće i preuzima primat u odnosu na univerzitetsko predavanje. Procentualno učešće u realizaciji nastavnog procesa u okviru pred-meta kreće se od 40 – 80%.

Za uspešnu realizaciju metode, grupa studenata ne bi trebalo da bude veća od 30 studenata, posebno u delu nastavne metode čija realizacija zahteva aktivno učešće studenata. Ova veličina grupe omogućava uspešan i efikasan interaktivan rad sa studentima, diskusiju, te aktivno uklučivanje svakog studenta u rad.

Tema koja se obrađuje na času je po pravilu određena nastavnim planom i programom, ali (izuzetno) može biti ad hoc definisana ako je od posebnog interesa za studente ili je aktuelna u određenom trenutku.

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Studenti stiču osnovne informacije o najbitnijim ele-mentima važnim za svoj profesionalni razvoj iz odre-đene naučne oblasti. Kroz ovaj način rada studenti stiču i deo veština koje se odnose na mogućnost ar-gumentovane diskusije na određenu stručnu temu, osnove rada u grupi, Pravilno rasuđivanje i donošenje preliminarnih zaključaka itd.

Ova metoda rada je isključivo grupna. U slučaju kada je grupa manja od 5 studenata, metoda se ne primenjuje u radu.

Za ovu nastavnu metodu ne formiraju se posebne gru-pe studenata već grupu čine svi studenti određene go-dine na kojoj se sluša (obavezni) predmet. Kod izbornih predmeta grupu sačinjavaju studenti koji su odabrali dotični predmet. Nastavnik ne utiče direktno na način formiranja grupe.

Page 24: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

22

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Ostale napomene

Evaluacija

Zahvaljujući sve izraženijem tehnološkom razvoju nastavnih pomagala i lakšem približavanju materije studentima, učešće ove metode u ukupnoj strukturi nastavnog procesa je sve veće i preuzima primat u odnosu na univerzitetsko predavanje. Procentualno uče-šće u realizaciji nastavnog procesa u okviru predmeta kreće se od 40 – 80%.

Iskustva pokazuju da nastavna metoda postaje domi-nantna zahvaljujući prvenstveno tehnološkim rešenjima namenjenih realizaciji nastavnog procesa. U definisanju predmeta ova nastavna metoda ne bi trebalo da bude zamena već odlična dopuna drugim (standardnim) me-todama u realizaciji nastavnog procesa.

Studenti imaju obavezu prisustva na predavanjima kako bi pristupili predispitnim i ispitnim obavezama. Nastavnik uzima u obzir angažman studenta u toku nastavnog procesa, kao element predispitnih obave-za, deo završne ocene ili ukupnog utiska o angažma-nu studenta. Studenti vrše evaluaciju kvaliteta nastavnog procesa u okviru samog predmeta, definisanog u okviru visokoškolskih institucija.

Samostalni rad studenata

Prezentovanje rezultata

Najbolja praksa

Kod primene ove nastavne metode, studenti ima-ju mogućnost za samostalni rad u okviru nastavnog procesa. Samostalni rad studenata može biti indivi-dualni ili u okviru grupe i zavisi od karakteristika sa-mog predmeta, tematike koja se obrađuje, raspoloži-vog vremena itd. Studenti učestvuju kroz odgovaranja na postavljena pitanja, diskusiju po određenoj temi, grupnu analizu zadatog problema i sl. Nivo i obim sa-mostalnog rada studenta u okviru predmeta određuje odgovorni nastavnik.

Studenti svoju aktivnosti mogu prezentovati kroz diskusiju, demonstraciju određenih veština, analizu aktuelnog pitanja i sl. Način na koji će student uče-stvovati u radu u okviru predmeta kao i način prezen-tovanja rezultata definiše odgovorni nastavnik.

Optimalna grupa za ovu vrstu predavanja je od 15 do 20 studenata, kako bi svi studenti dobili mogućnost da kroz interaktivan rad učestvuju u nastavnom procesu.

Page 25: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

23

Prednosti metode

Izradom seminarskog rada studenti se najčešće po prvi put susreću sa formom pisanja stručnog, odno-sno naučnog rada kao osnovnog oblika saopštavanja ostvarenih rezultata, prezentovanja svojih dostignuća i prepoznatljivim načinom komunikacije sa akadem-skom i širom javnošću. Kroz izradu seminarskog rada student razvija sposobnosti analize dostupnih litera-turnih izvora, analitičkog razvrstavanja i upotrebe kori-snih informacija, njihovog stilskog uobličavanja i pred-stavljanja pred širim auditorijumom (drugi studenti). U slučaju izrade seminarskog rada u grupi, razvijaju se sposobnosti zajedničkog rada i podele obaveza i odgo-vornosti. Prisutna je i veća interaktivna komunikacija sa odgovornim nastavnikom.

Nastavna metoda SEMINARSKI RAD

Šta jeSeminarski rad?

Seminarski rad je samostalni rad studenta (ili više njih u grupi) u okviru koga se pod vođstvom mentora – odgovornog nastavnika, obrađuje tema koja može biti definisana od strane nastavnika ili pak rezultat samostalnog izbora od strane studenta. Izabrana tema može biti praktičnog ili teoretskog karaktera, što određuje način realizacije i prezentovanja rezultata seminarskog rada. Seminarski rad praktičnog karak-tera je specifičnost poljoprivrednih studija i ima pose-ban značaj u simulaciji proizvodnih procesa.

Svrha primene

Svrha izrade seminarskog rada u okviru predmeta u na-stavnom procesu je da razvija sposobnost studenta za samostalno rešavanje praktičnih i teoretskih problema koji po pravilu nemaju karakter originalnosti. Cilj izrade seminarskog rada je razviti sposobnost primene i de-monstracije stečenog teoretskog znanja. Suština semi-narskog rada je da se studenti bliže i detaljnije upoznaju sa nekom važnom temom, imajući u vidu da u okviru redovnog nastavnog procesa uglavnom ne postoji mo-gućnost da se celokupno gradivo obradi na podjednako kvalitetan i zanimljiv način. Izrada seminarskog rada istovremeno predstavlja vrstu preliminarne obuke za pisanje naučnog ili stručnog rada. Ovo je posebno zna-čajno za studente koji planiraju da se u svom budućem angažmanu bave naučno-istraživačkim radom. Kod se-minarskog rada koji se izrađuje kako bi se dodatno poja-snila određena materija, veoma je važno da se rezultati izrade prezentuju pred ostalim studentima kako bi se i oni detaljnije upoznali sa obrađenom temom. Poseban značaj ove metode ogleda se u neophodnosti da student prilikom izrade usvoji pravila akademskog pisanja i pre-zentovanja dobijenih rezultata.

Page 26: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

24

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Kroz izradu seminarskog rada studenti stiču osnovne informacije i veštine na koji način se pišu stručni od-nosno naučni radovi, kakva je njihova struktura, kako se na pravi način koriste i navode korišćeni literatur-ni izvori, kako se priprema materijal za štampu, na koji način se vrši predstavljanje dobijenih rezultata. Veštinu prezentovanja pred širim auditorijumom je neophodno razvijati i na ovaj način, s obzirom da je to veoma važno sredstvo komunikacije u radu svakog agronoma (u radu sa drugim kolegama ili prenosa in-formacija krajnjim korisnicima-proizvođačima).

Ova metoda najbolje rezultate pokazuje kada se radi individulano, ali može biti predmet i grupnog rada, na šta utiče niz faktora: ukupan broj studenata na godini, obimnost teme koja se obrađuje, vremenski okvir u kome treba izraditi seminarske radove itd.

Nedostaci metode

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Pri izradi seminarskog rada kao ozbiljan nedostatak javlja se često neadekvatno izabrana tema od stra-ne studenta koja odstupa od sadržaja predmeta, kao i dužine vremena potrebnog da se prikupe odgova-rajući podaci i literaturni izvori prikladni za analizu zadate teme. Veoma je prisutna praksa “kopiranja” postojećih materijala na zadatu temu uz mogućnost da seminarski rad bude rezultat rada druge osobe (što nije jednostavno proverljivo). U slučaju grupnog rada postoji mogućnost neravnomerne preraspodele obaveza i odgovornosti pri samoj izradi i prezentaciji.

Seminarski rad može biti od posebnog značaja za predmet ako obrađuje neko značajno ili aktuelno pitanje i doprinosi njegovom boljem razumevanju od strane studenata. Pro-centualno učešće u predmetu može se kretati do 30%.

Prilikom grupne izrade seminarskog rada teoretskog karaktera (teoretski pristup analizi specifične teme) grupa ne bi trebala da ima više od 5 studenata. U izra-di seminarskog rada praktičnog karaktera (analiza i demonstracija specifične tehnike u poljoprivrednoj proizvodnji -npr. Kalemljenje rasada povrća) pred-nost treba dati manjim grupama (2-3 studenta) kako bi se omogućio bolji nadzor od strane nastavnika to-kom realizacije. Brojnija grupa može uticati na nerav-nomernu preraspodelu obaveza u izradi. Pojedini studenti u takvom radnom okruženju mogu preuzeti manje obaveza ili biti u poziciji da ne mogu ispoljiti svoje realne potencijale za rad.

Page 27: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

25

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Tema koja se obrađuje kroz seminarski rad treba da je u saglasnosti sa nastavnim planom i programom. Neretko, tema seminarskog rada obrađuje neko posebno važno pitanje koje se na ovaj način može kvalitetnije približiti studentima u cilju što boljeg ra-zumevanja. Tema može biti i aktuelizovanje nekog problema i skretanje pažnje studentima na njega. Temu seminarskog rada određuje odgovorni nastav-nik, ali može biti odabrana i od strane studenta u okvirima materije oblasti koju pokriva nastavni plan i program predmeta.

Način formiranja grupe za rad

Samostalni rad studenata

Grupe studenata treba formirati po principu slučaj-nog odabira bez obzira na stavove i želje studenata. Slučajni odabir omogućava razvijanje novih oblika saradnje među studentima i sve učesnike dovodi ini-cijalno u ravnopravni položaj. Slučajni odabir grupe smanjuje mogućnost neravnomerne preraspodele obaveza u izradi. Slučajni odabir je moguće izvršiti na neki od načina koji se primenuju u tu svrhu (dode-ljivanje rednih brojeva studentima redosledom kojim sede i spajanje u grupe po određenom principu, izvla-čenje istih znakova ili simbola, studenti sa istim bro-jem slova u imenu ili prezimenu čine jednu grupu i sl.).

Studenti samostalno obrađuju zadatu temu. Pre same realizacije seminarskog rada studenti mogu obaviti konsultacije sa odgovornim nastavnikom u cilju po-jašnjenja eventualnih nejasnoća oko teme, načina izrade ili pak mogućnosti prikupljanja neophodnog materijala za izradu. U slučaju rada u grupi studenti samostalno raspoređuju obaveze oko izrade i pisanja, kao i prezentovanja rezultata. Studenti određuju for-mat i obim seminarskog rada, ali se preporučuje da se konsultuju postojeća pozitivna iskustva u pripremi i pisanju ove vrste materijala kako bi se olakšao rad. Uloga nastavnika je da studenta uputi na materijale koji mogu biti od pomoći pri izradi i da mu/joj načelne preporuke za pisanje samog rada.

Page 28: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

26

Najbolja praksa

S obzirom na suštinu pisanja seminarskog rada važno pravilo prilikom izrade je da student nikako ne treba samo da pronađe pojedini tekst (ili više njih) i da ga prepiše (napravi kompilaciju) ili prevede (ako je reč o tekstu na stranom jeziku) bez ikakvog smisla – na taj način upada u zamku pisanja lošeg seminarskog rada. Ono što je preporuka je da student pretraži do-stupnu literaturu, pročita veći broj tekstova na zadatu

Evaluacija

Seminarski rad je najčešće sastavni deo u ocenjivanju studenata. U većini slučajeva predstavlja vrstu pre-dispitne obaveze ili preuzima ulogu nekog od testova. Daje odličnu pretpostavku odgovornom nastavniku za sticanje opšteg utiska o studentima pojedinačno, što je vrlo teško utvrditi kroz neke druge oblike rada.

Prezentovanje rezultata

Seminarski rad u svom predstavljanju treba da ima tri osnovna segmenta: a) pisana verzija seminarskog rada (najčešće u word formatu) – kroz koju student prezentuje svoje sposobnosti da korisne informaci-je rasporedi odgovarajućim redosledom, koristeći se stilom karakterističnim za pisanje ove vrste rada (poželjno je konsultovati postojeća usputstva za pi-sanje seminarskih radova). Materijal može biti odš-tampan pre samog čina prezentovanja seminarskog rada, ili pak samo dostavljen u elektronskoj verziji, što je potrebno usaglasiti sa nastavnikom. Preporuka je da se seminarski rad ne štampa, dok se ne oba-vi njegovo javno predstavljanje, kako bi se izvršila korekcija utvrđenih propusta ili grešaka; b) tehnička izrada i priprema prezentacije (najčešće power point prezentacija ili priprema i obezbeđivanje neophodne opreme i materijala u slučaju praktičnih tema) – kroz koju student prezentuje svoje sposobnosti da na pri-kladan način obradi i predstavi zadatu temu, odnosno pripremi sve neophodno za praktičnu demonstraciju; c) predstavljanje rezultata rada pred nastavnikom i grupom ostalih studenata – segment u okviru koga student predstavlja najvažnije segmente svoga rada, demonstrira da je ovladao zadatom temom i prikazu-je nivo oratorskih i neverbalnih veština koje poseduje kao pojedinac.

Page 29: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

27

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

Ostale napomene

Iskustva pokazuju da je ova nastavna metoda vrlo korisna za većinu studenata, a poseban značaj ima kod studenata koji planiraju da se bave naučno-istra-živačkim aktivnostima u toku svog budućeg rada ili nastavka svog školovanja na višim stepenima usavrša-vanja (master i doktorske studije).

temu, objasni prvo sebi tematiku, pokuša da razume i tek onda je prepriča sopstvenim rečima u pisanoj for-mi – na taj način je stvorena osnova za pisanje dobrog seminarskog rada. Veoma je važno da student u se-minarski rad ne stavi deo materijala koji nije razumeo ili ne može objasniti sopstvenim rečima. U slučaju da se prilikom izrade seminarskom radu nailazi na dosta materijala koji nije razumljiv, student treba da potraži nove literaturne izvore i da se dodatno (bez bojazni i ustručavanja) konsultuje sa odgovornim nastavni-kom. Prilikom predstavljanja rezultata seminarskog rada poželjno je da studenti komentarišu radove uz kolegijalne i konstruktivne kritike ako je to primereno – u ovom procesu je uloga nastavnika veoma važna. To je jedinstvena prilika da studenti otvoreno diskutu-ju u ulozi predavača i slušalaca, što je veoma bitno za njihov budući profesionalni rad.

Page 30: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

28

Prednosti metode

Studenti se tokom rada nalaze u okruženju koje je povezano sa gradivom predmeta. Kroz praktičan rad stiču nova vizuelna i praktična saznanja što predstavlja najbolji način za usvajanje znanja. Upoznaju se bliže sa materijalom ili drugim sadržajem koji im omoguća-va simulacija realnog procesa. Stiču praktične vešti-ne koje im mogu biti od koristi u radu nakon završetka studija. Određen broj vežbi u praktikumu zahteva rad u grupi što utiče na razvoj sposobnosti za saradnju sa kolegama pri realizaciji određenog zadatka. Realiza-cija metode upotpunjuje interaktivnu nastavu i na taj način nastavni proces čini kompletnijim.

Nastavna metoda VEŽBE U PRAKTIKUMU

Šta su Vežbe upraktikumu?

Vežbe u praktikumu predstavljaju nastavnu metodu koja se realizuje kroz praktičan rad studenata pod nadzorom odgovornog nastavnika/saradnika, uz aktivnu upotrebu dostupnog materijala ili opreme koji prate odgovaraju-će nastavne jedinice u okviru predmeta. Praktikum predstavlja specijalizovanu učionicu sa stacioniranom opremom i ostalim pratećim sadržajem za lakše savla-davnje gradiva predmeta (ili grupe predmeta) uz koji se ovaj vid nastavne metode koristi. Na institucijama koje realizuju nastavni proces u oblasti poljoprivrede, prak-tikumi se organizuju prema grupi srodnih predmeta (praktikum za voćarstvo, praktikum za fiziologiju i ana-tomiju domaćih životinja, praktikum za poljoprivrednu me-hanizaciju) kako bi njihov učinak u nastavnom procesu bio obuhvatniji. Ukoliko tehničke mogućnosti dozvolja-vaju praktikum može služiti i za organizovanje redovne nastave u okviru drugih predmeta. U slučaju da ne po-stoje specijalizovani praktikumi, standardne učionice se mogu prilagoditi izvođenju ovog tipa vežbi, što zahteva dodatan angažman nastavnika/saradnika u obezbeđi-vanju materijala pred početak svake vežbe. Sve vrste vežbi u praktikumu najčešće mogu realizovati odgovor-ni nastavnik i saradnik. U daljem tekstu ovog materija-la kao osoba koja kontroliše i nadzire realizaciju vežbi zbog jednostavnijeg pristupa u opisu metode navodiće se samo saradnik (s obzirom da saradnik najčešće rea-lizuje ovakav vid nastave sa studentima).

Svrha primene

Svrha izvođenja vežbi u praktikumu je da studenti kroz praktičan rad sa odgovarajućim materijalom (ili drugim praktičnim sadržajem) koji prati i detaljnije pojašnjava određenu materiju, pojavu ili proces, bolje razumeju i vizuelno dožive sadržaj nastavne jedinice koja se na ovaj način obrađuje.

Page 31: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

29

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Realizacija vežbi u praktikumu povećava sposobnost studenata da sopstvenim radom dolaze do rešenja određenih problema, mogućnost primene stečenog teoretskog znanja, sposobnost snalaženja u realnim situacijama i donošenje odluka. Utiče na povećanje praktičnih veština neophodnih za realizaciju određe-nog zadatka, razvija sposobnost rada pod kontrolom i povećava sposobnost rada u grupi kroz komunikaciju sa odgovornim saradnikom i ostalim kolegama. Pove-ćava sposobnost analize urađenog i donošenja preli-minarnih zaključaka baziranih na sopstvenom radu.

Rad u praktikumu predstavlja po pravilu samostalni rad studenta u okviru grupe (studenti koji pohađaju određenu godinu studija) koja realizuje isti zadatak. Rad u praktikumu može biti realizovan u manjim grupama, ili čak i individualno (u slučajevima kada je potrebno izvršiti nadoknadu propuštene vežbe, ili dodatno pojasniti određenu materiju) ali je u takvim slučajevima realizacija vežbi neekonomična.

Nedostaci metode

Značaj i učešće u na-stavnom procesu

Neophodnost postojanja praktikuma ili specijalizova-nih učionica za ovaj vid vežbi. Najčešće je potreban veći broj ovakvih učionica koje moraju biti prilagođene nastavnom procesu u oblasti poljoprivrede. Neophod-no je učionice opremiti pratećim sadržajem i materija-lom koji se koristi u nastavnom procesu. Od saradnika zahteva pojačanu kontrolu tokom vežbi i veći anga-žman. Studenti imaju samostalnost u radu koja nije uvek usmerena ka rešavanju zadatih obaveza.

Vežbe u praktikumu su veoma značajna nastavna meto-da za predmete sa materijom koja se osim u teoretskom predstavljanju može uspešno prikazati (pokazati) i obraditi kroz praktične i pokazne vežbe. Obično se nadovezuje na interaktivnu nastavu ili univerzitetsko predavanje i upotpunjuje prikaz i pojašnjenje određe-ne nastavne celine. Učešće u predmetima u kojima se primenjuje može biti i do 50% s obzirom da je ekono-mična i efikasna.

Page 32: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

30

Veličina grupe

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Prezentovanje rezultata

Način formiranja grupe za rad

Samostalni rad studenata

Veličina grupe mora obezbediti uslove da svaki stu-dent može individualno odraditi zadatu vežbu i mo-gućnost da odgovorni saradnik može kontrolisati rad studenata i pregledati rezultate do kojih su studenti došli u toku svog rada.

Tema za rad u okviru vežbi je najčešće određena na-stavnim planom i tematskom celinom koja se obra-đuje. U izuzetnim slučajevima tema vežbi može biti i izvan nastavnog plana ako za to postoje opravdani razlozi.

Rezultati se najčešće prezentuju individualno (najče-šće u vidu overene vežbe), ili pak kroz grupnu pre-zentaciju, ako je vežba realizovana u grupi (što je ređi slučaj kod ove nastavne metode).

Grupa se najčešće formira prema broju studenata koji se nalaze na godini studija. U slučaju kad je gru-pa prekobrojna i onemogućava normalan rad svakog studenta pojedinačno, mogu se formirati manje grupe koje se prilagođavaju broju radnih mesta u praktiku-mu, organizuju po principu podjednakog broja stude-nata u grupi, ili po nekom drugom principu.

Studenti tokom vežbi samostalno realizuju planirani proces po prethodno dobijenim uputstvima i po potrebi, prethodnoj demonstraciji vežbi od strane odgovornog saradnika. Tokom rada studenti se mogu dodatno kon-sultovati sa saradnikom ili ostalim kolegama ako to tok vežbi omogućava, a odgovorni saradnik odobrava takvu vrstu komunikacije. Studenti koji uspešno završe vežbu pre ostalih mogu uz saglasnost odgovornog saradnika pomagati svojim kolegama u ulozi studenta - demon-stratora.

Page 33: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

31

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

Najbolja praksa

Kada mogućnosti dozvoljavaju, najbolje je osposobiti praktikume koji će biti u funkciji realizacije nastave većeg broja srodnih predmeta. Poželjno je obezbedi-ti što veći broj pomagala (modeli, makete, šeme) koji što realnije simuliraju materiju koja se obrađuje u okviru modula. U praktikumu je poželjno obezbediti i opremu koja omogućava čuvanje svežeg materijala određeni period (frižideri). Praktikume bi trebalo loci-rati uz učionice koje su namenjene održavanju teoret-skog dela predavanja iz određene oblasti.

Evaluacija

Ostale napomene

Odgovorni saradnik najčešće prilikom kreiranja vežbe formira i određeni format (formu za popunjavanje re-zultata rada) na kome student beleži svoja zapažanja ili unosi podatke koji se od njega zahtevaju tokom re-alizacije vežbe (crtež, šematski prikaz, redosled ope-racija). Saradnik najčešće svojim potpisom overava urađenu vežbu i u velikom broju slučajeva na ovaj na-čin urađena i overena vežba je osnov za pristupanje predispitnim obavezama.

Vežbe u praktikumu su veoma čest i poželjan vid na-stavne metode koji je zbog svog interaktivnog načina implementacije prihvatljiv za studente i omogućava lakše razumevanje materije. Iako je nastava u prak-tikumima efikasna i ekonomična njihovo opremanje je skupo, zbog čega mali broj visokoškolskih institucija u oblasti poljoprivrede u Srbiji i Bosni i Hercegovini ima specijalizovane praktikume.

Page 34: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

32

Prednosti metode

Studenti se susreću sa praktičnom primenom teoretskog znanja. Kroz laboratorijske vežbe studenti proširuju i teoretsko znanje, jer se delovi pojedinih nastavnih je-dinica mogu uspešno realizovati i na ovaj način. Kroz zajednički rad u grupi uspostavljaju se prisniji komuni-kacijski odnosi između studenata, kao i studenata i sa-radnika. Laboratorijske vežbe često predstavljaju prvi kontakt studenata sa istraživačkim radom.

Nastavna metoda LABORATORIJSKE VEŽBE

Šta suLaboratorijskevežbe?

Laboratorijske vežbe su nastavna metoda koja se realizuje u laboratoriji uz korišćenje odgovarajuće laboratorijske opreme, kroz samostalan rad stude-nata uz nadzor odgovornog saradnika. Laboratorijske vežbe se realizuju najčešće nakon savladavanja te-oretskog dela nastavne jedinice ili nastavne celine. Kroz laboratorijske vežbe studenti aktivno učestvuju u praktičnoj primeni stečenih teoretskih saznanja, ra-zumevanju i tumačenju dobijenih rezultata. Studenti samostalno uz nadzor odgovornog saradnika praktično izvode laboratorijsku metodu.

Svrha primene

Nedostaci metode

Svrha primene ove nastavne metode je da se stu-dentima približi teoretsko znanje kroz praktičan rad i realizaciju procesa u laboratorijskim uslovima, a koji pojašnjavaju materiju savladanu u okviru teoretskog dela nastavnog procesa. Koncept realizacije labora-torijskih vežbi treba da bude da studenti sve vreme realizacije aktivno razmišljaju o aktivnostima koje realizuju i da celi proces mogu integralno razumeti. Svrha primene treba da bude da studenti nakon odre-đenog vremena mogu samostalno ponoviti aktivnosti kroz koje su prošli. Kroz grupni rad u okviru laborato-rijskih vežbi studenti svoje individualne sposobnosti stavljaju u funkciju zajedničkog rada.

Za uspešnu realizaciju laboratorijskih vežbi neophodni su odgovarajući organizaciono-tehnički uslovi. U slu-čaju strogo (suviše detaljno) postavljenih zadataka za laboratorijske vežbe od strane saradnika, studenti relativno brzo gube interesovanje za razmišljanje i rad se svodi na mehaničko ispunjavanje postavlje-nih obaveza. Tema svake laboratorijske vežbe i na-čin izvođenja treba da su postavljeni na način da su stimulativni za studente. Potrebno je ostaviti dovoljno prostora da studenti samostalno doprinesu kreiranju i realizaciji laboratorijskih vežbi.

Page 35: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

33

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Učešće laboratorijskih vežbi može da bude i do 50% u realizaciji nastavnog procesa. Laboratorijske vežbe u poljoprivrednim naukama poseban značaj imaju kod relizacije bazičnih predmeta (hemija, biohemija, bota-nika) i predmeta koji se delom baziraju na laboratorij-skim analizama (agrohemija, pedologija) kao osnovi za stručne preporuke u proizvodnji.

Veličina grupe mora biti takva da postoje uslovi da svaki student može individualno odraditi zadatu vežbu i mogućnost da odgovorni saradnik može kontroli-sati rad studenata i pregledati rezultate rada. Veli-čina grupe za laboratorijske vežbe uglavnom zavisi od broja radnih mesta u laboratoriji. U slučaju kada se vežba realizuje zajedničkim radom studenata u manjim grupama, grupe ne bi trebalo biti veće od 5 studenata, jer je u većim grupama teže organizovati homogeni rad i ispratiti rezultate rada svakog od stu-denata pojedinačno.

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Studenti su upoznati sa osnovnim procedurama la-boratorijskog rada što im kasnije omogućava olak-šano bavljenje naučno-istraživačkim radom. Studenti su u stanju da samostalno realizuju eksperiment na osnovu stečenog teoretskog znanja i veština koje su usvojili tokom realizacije samih vežbi. Studenti imaju iskustvo rada u grupi i usmerene komunikacije u ta-kvom okruženju.

Rad u laboratoriji predstavlja samostalni rad studenta u okviru grupe (studenti koji pohađaju istu godinu stu-dija) koja realizuje istu laboratorijsku vežbu. Rad u laboratoriji može biti realizovan i u manjim grupama, ili čak i individualno (u slučajevima kada je potrebno izvršiti nadoknadu propuštene vežbe, ili dodatno po-jasniti određen proces), ali je to zahtevno sa aspekta organizacije i obezbeđivanje uslova za rad, tako da se primenjuje samo u iznimnim situacijama. Pojedine vežbe mogu predstavljati zajednički rad grupe stude-nata, kada to ima veći značaj za savladavanje nastav-nog gradiva.

Page 36: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

34

Način formiranja grupe za rad

Samostalni rad studenata

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Prezentovanje rezultata

Manje grupe za rad (ako postoji potreba za radom u grupi) se formiraju najčešće slučajnim odabirom. Ako Predmet podrazumeva veći broj vežbi poželjno je da se sastav grupa menja na različitim vežbama, kako bi studenti imali kontakt u radu sa većim brojem kole-ga. Ukoliko tokom realizacije vežbi nastavno osoblje primeti da neke grupe ne funkcionišu, potrebno je da interveniše na stimulativan način pospešujući pozi-tivne odnose. Takođe, ukoliko neke grupe završe pre sa svojim aktivnostima mogu da se priključe drugim grupama, kako bi se postigao efekat da su studenti sve vreme vežbi angažovani.

Studenti samostalno uz nadzor nastavnog osoblja izvode laboratorijske vežbe. Uobičajeno je da pre po-četka samostalnog rada odgovorni saradnik objasni proceduru vežbe i praktično demonstrira pravilno izvođenje.

Teme laboratorijskih vežbi treba da budu u saglasno-sti sa materijom koja se obrađuje u okviru predmeta, jer je ustaljena praksa da se vežbe realizuju nakon savladanog teoretskog dela. Izbor teme je najčešće uslovljen i nizom drugih faktora kao što su tehničke mogućnosti laboratorije, finansijski resursi za nabavku potrebnog materijala i hemikalija kao i kreativnošću nastavnog osoblja. Tema koja se obrađuje u okviru vežbi treba da bude odabrana na način da je tehnički izvodljiva, da omogućava bolje razumevanje teoret-skog gradiva, da je stimulativna za studente i da nudi nova saznanja studentima.

Od studenata se očekuje da razumeju proces koji izvo-de i rezultate koje su dobili. Ukoliko nastavno osoblje smatra da je relevantno, studenti mogu posebno da predstave i tumače rezultate. Tokom izvođenja vežbi poželjno je da nastavno osoblje postavlja pitanja stu-dentima s ciljem provere razumevanja procesa koji se realizuju tokom izvođenja vežbi.

Page 37: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

35

Najbolja praksa

Studente je potrebno pripremiti za izvođenje laborato-rijskih vežbi. Studenti moraju da budu upoznati sa svo-jim zadatkom, opremom koju će koristiti, te sigurnosnim aspektima rada u laboratoriji. Bitno je da studenti uvide smisao laboratorijskih vežbi u celokupnom konceptu predmeta. Poželjno je da studenti pre dolaska u labo-ratoriju dobiju pisano uputstvo koji će im omogućiti lak-še razumevanje samog izvođenja laboratorijskih vežbi. Uputstvo treba da sadrži teoretski uvod, opis metode koje će koristiti u radu, opis eventualnih problema koji se mogu javiti tokom izvođenja vežbi, opis očekivanih rezultata i način njihove interpretacije. Važno je da se na samom početku rada predstavi laboratorija studentima koji po prvi put u njoj rade. Pre početka rada, a u cilju motivacije i efikasnog rada, studenti se mogu ispitati o poznavanju materije koju su dobili u uputstvu. Tokom izvođenja vežbi potrebno je da je nastavno osoblje sve vreme prisutno i da nadgleda rad studenata. Osoblje treba da obiđe svakog studenta i utveri se da student razume proceduru rada. Poželjno je da nastavno oso-blje postavlja pitanja studentima o procesu navodeći ih na razmišljanje i pokazivanje razumevanja procesa. Na postavljeno pitanje studenta, umesto pružanja jasnog odgovora, nastavno osoblje kroz dodatna pitanja treba da navede studenta na sopstveni zaključak. Pravlje-nje pauze tokom izvođenja vežbi može se iskoristiti za sumiranje urađenog i povezivanje sa teoretskim delom kroz stimulisanje diskusije. Svim segmentima realizaci-je laboratorijskih vežbi treba da prisustvuje i pripadajući laborant, koji takođe može dati korisne instrukcije stu-dentima i kontrolisati sam proces.

Evaluacija

Ostale napomene

S obzirom na specifičnost nabavke i materijalnu vred-nost materijala i hemikalija koje se koriste pri realiza-ciji, prisustvo laboratorijskim vežbama u okviru po-ljoprvrednih studija je obavezno za sve studente. Za aktivnost tokom izvođenja vežbi studenti mogu dobiti određen broj bodova. Studenti koji prezentuju dobi-jene rezultate ostalim kolegama u grupi mogu dobiti dodatne bodove kao vrstu stimulacije i pospešivanja ostalih studenata na povećanu aktivnost.

Iskustva pokazuju da je ova nastavna metoda vrlo ko-risna za većinu studenata za lakše razumevanje pro-cesa, a poseban značaj ima kod studenata koji plani-raju da se bave naučno-istraživačkim radom.

Page 38: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

36

Prednosti metode

Studenti spoznaju mogućnosti i potrebu kvantifikacije koja je neophodna u pogledu određivanja optimalnih vrednosti zadatog parametra za uspešno sprovođe-nje određenog procesa u poljoprivrednoj proizvod-nji. Stiču veštine neophodne za uključivanje u realne proizvodne procese nakon završetka studija. Kori-šćenjem numeričkih vrednosti pojedinih parametara, upotpunjuju se teoretska saznanja o određenim pro-cesima i razvija se numerička i logička komponenta stručnosti. Rezultati primenjene metode su relativno jednostavno proverljivi. Postoji mogućnost većeg broja ponavljanja u relativno kratkom roku. Ne postoji potreba za posebnim tehničkim uslovima za organizaciju i reali-zaciju vežbi itd.

Nastavna metoda RACUNSKE VEŽBE

Šta su Računske vežbe?

Računske vežbe su nastavna metoda u okviru koje studenti samostalno vrše izračunavanje, odnosno matematizaciju predmetnih parametara ili procesa, na osnovu zadatih odnosno definisanih ulaznih pa-rametara. Navedena izračunavanja u okviru vežbi odnose se na primenu stečenih teoretskih saznanja i njihovu praktičnu upotrebu za određivanje izlaznih parametara upotrebljivih za specifične procese u okviru modula.

Svrha primene

Nedostaci metode

Kroz računske vežbe studenti ovladavaju tehnikama izračunavanja parametara i matematizacije procesa sa kojima se mogu susresti u realnoj situaciji nakon završetka studija. Cilj računskih vežbi je da studenti ovladaju metodom kvantifikacije definisanih parame-tara ili procesa u oblasti u kojoj se ova metoda upo-trebljava.

Zahteva veći angažman odgovornog saradnika oko kontrole rada svakog pojedinačnog studenta. Neop-hodna je dobra priprema studenata i ukazivanje na povezanost vežbi i stečenog teoretskog znanja. Često je kod studenata prisutno samo mehaničko računanje i primena zadatih formula bez razumevanja značenja dobijenih rezultata za definisani proces. Iziskuje rela-tivno nizak stepen kreativnosti studenata u toku rada. Metoda nije primenjiva u većini modula u oblasti po-ljoprivrednih nauka.

Page 39: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

37

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Kod predmeta koji u svojoj realizaciji imaju potrebu za primenom ove nastavne metode njeno učešće je veoma značajno i u takvim slučajevima može biti i do 30% celo-kupnog nastavnog procesa.

U slučaju kada se (ako je neophodno) primenjuje rad u grupama, grupe ne bi trebalo da budu veće od 2 stu-denta, zbog tehničkih i organizacionih specifičnosti realizacije vežbi.

Tema za rad u okviru računskih vežbi trebalo bi da bude u skladu sa nastavnim planom i programom predmeta i da se realizuje odmah nakon usvajanja informacija u okviru teoretskog dela. Nagomilavanje gradiva koje treba biti propraćeno i računskim vežba-ma, nije najproduktivnije u cilju savladavanja gradiva.

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Samostalni rad studenata

Studenti stiču sposobnost potrebnu da izvrše kvantifi-kaciju određenih procesa sa kojima se mogu susresti tokom praktične primene stečenog znanja. Studenti stiču neophodna znanja da realizovana izračunavanja stave u kontekst procesa u redovnoj proizvodnji i daju njihovo tumačenje. Većom primenom ove metode po-većava se rutina u radu što utiče na ekspeditivniji rad studenata i povećanje njihove efikasnosti.

Studenti računske vežbe uglavnom realizuju individu-lano i veoma retko se ova metoda primenjuje kao rad u grupi.

U slučajevima kada se radi u grupi, bolje je grupu formirati na incijativu studenata koji žele da zajedno rade na realizaciji računskih vežbi.

Studenti nakon teoretske pripreme i praktične de-monstracije načina izvođenja vežbe od strane odgo-vornog saradnika samostalno izvode računske vežbe. U okviru ove metode kao podršku odgovornim sarad-nicima u radu, mogu se uključivati i studenti demon-stratori - studenti koji su dovoljno savladali predmet-no gradivo da mogu pomagati i drugim kolegama. Uspešnost u savladavanju i izvođenju računskih vežbi se dobrim delom bazira na postojećem predznanju studenata iz matematike i srodnih predmeta.

Page 40: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

38

Prezentovanje rezultata

Prezentovanje rezultata

Ostale napomene

Evaluacija

Najbolja praksa

Studenti ne predstavljaju svoje rezultate ostalim kolegama, već samo odgovornom saradniku. Javno predstavljanje se može primeniti samo u slučajevima kada je reč o izračunavanju složenijih procesa, koji zahtevaju dodatna pojašnjenja ili odgovorni saradnik proceni da bi to imalo pozitivnog uticaja na animiranje ostalih studenata ka uspešnijoj realizaciji računskih vežbi.

Studenti ne predstavljaju svoje rezultate ostalim kolegama, već samo odgovornom saradniku. Javno predstavljanje se može primeniti samo u slučajevima kada je reč o izračunavanju složenijih procesa, koji zahtevaju dodatna pojašnjenja, ili odgovorni saradnik proceni da bi to imalo pozitivnog uticaja na animiranje ostalih studenata ka uspešnijoj realizaciji računskih vežbi.

Uvođenjem savremenih pomagala u nastavnom pro-cesu i redovnom upotrebom računara u svakodnev-nom radu, stvorile su se mogućnosti za unapređenje nivoa realizacije ove nastavne metode. Neophodno je povesti računa da se tokom realizacije računskih vež-bi prevashodna pažnja posveti pojašnjavanju značaja dobijenih rezultata i njihovo povezivanje sa stečenim teoretskim znanjem, a ne samo pukoj matematizaciji i upotrebi savremenih alata za obradu podataka.

Kod predmeta kod kojih računske vežbe predstavljaju značajnu nastavnu metodu, one su najčešće sastavni deo testova, predispitnih obaveza ili pak i samih ispi-ta. Računske vežbe se evaluiraju od strane odgovor-nog saradnika i njihova uspešna realizacija se overa-va potpisom.

U realizaciji, poželjno je da zadatak računskih vežbi budu situacije iz prakse u određenoj oblasti poljopri-vredne proizvodnje u meri u kojoj je to realno mogu-će prilagoditi nastavnom procesu. Ovako koncipirane vežbe su mnogo aktuelnije i svrsishodnije, što utiče na dodatnu zainteresovanost studenata za njihovu realizaciju.

Page 41: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

39

Nastavna metoda TERENSKE VEŽBE

Šta su terenskevežbe?

Terenske vežbe su nastavna metoda zasnovana na ak-tivnom učešću studenata u realnim proizvodnim ope-racijama ili procesima. U okviru ovih procesa studenti kroz praktičan rad na terenu (eksperimentalni ili proi-zvodni objekat na kome se realizuje određeni proces u poljoprivrednoj proizvodnji ili preradi) primenjuju deo stečenih teoretskih znanja i realizuju segment proizvod-nog procesa pod kontrolom odgovornog saradnika.

Svrha primene

Nedostaci metode

Prednosti metode

Osnovna svrha primene terenskih vežbi kao nastavne metode jeste praktična primena stečenih znanja i stica-nje praktičnih veština u realnim proizvodnim uslovima.

Uspešna realizacija terenskih vežbi podrazumeva po-stojanje objekata na kojima će se vežbe realizovati (far-ma, poljoprivredno dobro, industrijski pogon) bilo da je reč o oglednom dobru visokoškolske institucije ili o privrednom subjektu u državnom, odnosno privatnom vlasništvu. Zahteva više vremena u samoj organizaciji (priprema, odabir odgovarajućeg objekta, organizacija i realizacija) i finansijskih sredstava za relizaciju. Po-drazumeva postojanje dodatne pripreme studenata pred odlazak na teren i upoznavanje sa onim šta će se raditi na terenu i na koji način. Zahteva mnogo veću sa-mostalnost u radu studenata i potrebu donošenja od-luka u toku same realizacije. U toku realizacije zahteva dodatno praćenje toka rada (superviziju) od strane sa-radnika (uz poželjno prisustvo laboranata).

Terenske vežbe omogućavaju studentima primenu ste-čenih znanja, kao i usvajanje novih praktičnih spoznaja koje se teoretskom nastavom ne mogu preneti u pot-punosti. Studenti u okviru terenskih vežbi imaju mno-go veću odgovornost za svoj rad čiji se rezultati mogu videti neposredno nakon realizacije vežbi, ili nakon određenog perioda (u zavisnosti od specifičnosti pro-izvodnog procesa). Studenti imaju mnogo aktivniju ulo-gu nego u ostalim oblicima nastavnih metoda, veću au-tonomiju prilikom realizacije zadatih radnih operacija i stiču naviku na koji način da upravljaju procesom rada (vreme potrebno za realizaciju, dinamika rada, kritične faze u realizaciji, potreba za dodatnim pojašnjenjima). Kroz ovu metodu studenti uče kako da primene steče-na znanja u realnom profesionalnom životu.

Page 42: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

40

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Ova nastavna metoda razvija i vežba veći broj kompe-tencija, a posebno veština kod studenta: uvežbanost za primenu određenih operacija u proizvodnom procesu tokom većeg broja ponavljanja, inovativnost - kreativ-naupotreba izvora znanja sa kojim se student susreo u toku teoretskog dela nastavnog procesa; sposobnost rešavanja problema uz podršku odgovornog saradni-ka; sposobnost donošenja odluka o primeni odgovara-jućeg tretmana u realnim uslovima; sposobnost ruko-vođenja vlastitim procesom rada (za određeni period obaviti određeni posao), ali i sposobnost efikasne ko-munikacije sa saradnikom i ostalim kolegama u cilju traženja najoptimalnijeg rešenja za određeni zadatak.

Terenske vežbe se mogu realizovati kao grupne (za spe-cifične oblike rada na terenu) ali su mnogo svrsishod-nije i efektnije ako se realizuju kroz individualni rad. Pri individualnom radu svaki student odgovara za svoj deo realizovanih aktivnosti, što olakšava odgovornom sa-radniku uspešniju i lakšu evaluaciju. Individualni rad kod studenata pospešuje samoocenjivanje, stručnu kompe-titivnost i mogućnost kolegijalnog ocenjivanja kvaliteta realizovanog posla (peer review), sa ciljem ukazivanja kako na pozitivne aspekte, tako i propuste u radu.

Grupe se mogu formirati po slučajnom izboru ili sa-moinicijativno. Ako se grupe već formiraju zbog po-trebe da se radi zajedno, bolji rezultati se postižu ako studenti samoinicijativno formiraju grupe zbog počet-ne efikasnosti u radu.

Terenske vežbe su od posebnog značaja za predmete praktičnog karaktera studijskih programa iz oblasti poljoprivrede i njihova uspešna realizacija je skoro nezamisliva bez ove nastavne metode. Procenat uče-šća treba prilagoditi realnim mogućnostima, ali ono ne bi trebalo biti manje od 20% u strukturi predmeta. Poželjno je da taj procenat bude što veći (i do 50%) u realizaciji celokupnog nastavnog procesa.

Ako se metoda primenjuje kroz rad u grupama, grupe ne bi trebalo da budu veće od 2-3 studenta koji će ra-diti na jednoj aktivnosti u okviru terenskih vežbi. Ako se terenske vežbe realizuju u većim grupama dovodi se u pitanje njihova svrsishodnost.

Page 43: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

41

Samostalni rad studenata

Evaluacija

Studenti tokom terenskih vežbi samostalno odrađuju zadatke koji su definisani vežbom (bez obzira da li rade pojedinačno ili u grupi). U toku rada studenti vode ra-čuna o ispravnosti primenjenih postupaka, zbog čega je potrebno da se pre konačne realizacije konsultuju sa drugim studentima ili odgovornim saradnikom.

Ocenjivanje ovakve vrste rada traži više vremena i teže je nego klasično ocenjivanje teoretskog znanja. Saradnik ima obavezu da sagleda praktičan rezultat rada studena-ta tokom vežbi i proceni razumevanje izvršene radnje od strane studenata, kao i da da opštu ocenu čitavog pro-cesa. Studenti na kraju vežbe ocenjuju svrsishodnost te-renskih vežbi i iznose svoja zapažanja (poželjno u pisanoj formi) što može poslužiti kao dobra osnova saradniku za dalje unapređenje kvaliteta terenskih vežbi.

Odabir teme koji se obrađuje metodom

Prezentovanje rezultata

Najbolja praksa

Tema koja se obrađuje kroz terenske vežbe mora biti isključivo u skladu sa nastavnim planom i programom koji prati dinamiku njegove realizacije. Ako mogućno-sti dozvoljavaju, terenske vežbe bi trebalo realizovati odmah nakon odslušanog teoretskog dela, kako bi se studentima olakšalo razumevanje i usvajanje gradiva. Ako to nije moguće, terenske vežbe treba organizova-ti kada se za to steknu uslovi.

Studenti rezultate svog praktičnog rada prezentuju pred odgovornim saradnikom, demonstracijom ura-đenog uz detaljno objašnjenje načina na koji je radnja realizovana. Poželjno je da predstavljanju rezultata rada jednog studenta, prisustvuju i drugi studenti koji su prisutni na vežbama.

Terenske vežbe je najbolje realizovati na oglednim dobri-ma koje poseduju visokoškolske institucije. Uspostavlja-nje objekata ovog tipa u formi edukativnih i trening centara trebalo bi prilagoditi prvenstveno nameni da se na njima realizuju terenske vežbe. Iako je veći broj privrednih subjekata uglavnom spreman da odobri realizaciju terenskih vežbi na svojim proizvodnim objek-tima, ponekad to može predstavljati problem iz više razloga: definisanje optimalnih termina za privred-ne subjekte, koji se često ne poklapaju sa nastavnim procesom, remećenje ustaljenog protokola na objektu,

Page 44: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

42

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Ostale napomene

Uspešna realizacija terenskih vežbi u najvećem broju slučajeva podrazumeva postojanje specifične opreme za realizaciju planiranih aktivnosti na terenu, što je potrebno pravovremeno obezbediti. Terenske vežbe često mogu poslužiti i kao segment praktičnih aktiv-nosti u izradi završnih radova studenata.

neujednačen kvalitet primenjenih aktivnosti na objektu, veoma često nemogućnost većeg broja termina za re-alizaciju vežbi ili njihovu kontrolu, otežano praćenje rezultata primenjenih mera itd. Ove poteškoće u radu se elimišu radom na oglednim dobrima visokoškolskih institucija.

Page 45: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

43

Nastavna metoda STRUCNA EKSKURZIJA

Šta je stručnaekskurzija?

Stručna ekskurzija predstavlja kraće putovanje sa svrhom stručnog usavršavanja po određenom pitanju (ili više njih) iz proizvodnje. Realizacija stručne ekskurzije podrazumeva detaljno osmišljavanje i samu organi-zaciju. U okviru stručne ekskurzije najčešće se uspo-stavljaju kontakti i posećuju privredni subjekti, koji se bave specifičnim vidom savremene poljoprivred-ne proizvodnje (prerade), koja je tema predmeta (ili grupe predmeta) u okviru koga se organizuje stručne ekskurzije.

Svrha primene

Nedostaci metode

Prednosti metode

Svrha realizacije stručnih ekskurzija je efikasno potvrđi-vanje stečenih znanja u okviru teoretskog dela nastav-nog procesa kao i uspostavljanje čvrste veze teorije i prakse. Stručne ekskurzije imaju i svoju širu društvenu dimenziju koja se svakako ne sme zanemariti.

Nedostaci se ogledaju uglavnom u finansijskim i orga-nizaciono-tehničkim aspektima realizacije. Visokoš-kolske institucije u oblasti poljoprivrednih nauka u Srbiji i BiH najčešće ne poseduju unapred određene planove realizacije stručnih ekskurzija sa precizno definisanim zadacima, nosiocima i rokovima reali-zacije. Nije dobro organizovati stručne ekskurzije ad hoc bez definisanog sadržaja. S obzirom na društve-no-ekonomske promene poslednjih godina (privati-zacija poljoprivrednih dobara) sve je teže uspostaviti pravno-formalnu saradnju sa privrednim subjektima koji su spremni da u okviru svojih redovnih procesa proizvodnje omoguće posetu studentima i posvete određeno vreme predstavljanju svojih delatnosti.

Studenti imaju mogućnost da se na licu mesta upoznaju sa proizvodnim procesom koji je tema određenog pred-meta čime se ostvaruje bolja veza sa stečenim teoret-skim znanjem. Studenti stiču nova praktična iskustva, razmenjuju svoja znanja sa učesnicima u proizvodnom ciklusu, dobijaju predstavu o svojim obavezama nakon završetka studija, ostvaruju kontakt sa predstavnicima privrednog subjekta itd.

Page 46: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

44

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Veličina grupe

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Studenti koji učestvuju u realizaciji stručnih ekskurzija imaju viši nivo sposobnosti povezivanja teorije i prakse, precizniju sliku proizvodnog procesa u realnim uslovi-ma i mogućnost sagledavanja prednosti i nedostata-ka proizvodnje. Studenti su informisaniji o specifičnoj proizvodnji i nosiocima te proizvodnje u određenoj regiji.

Stručne ekskurzije se organizuju isključivo kao gru-pna aktivnost kada je ujedno i najučinkovitija.

Grupa za stručnu ekskurziju se formira najčešće na osnovu broja studenata na godini studija (poseta pro-izvodnom subjektu), ili pak na osnovu zainteresova-nosti studenata za specifičan vid stručne ekskurzije (poseta sajmu poljoprivrede).

Veličina grupe je uslovljena ciljem same ekskurzi-je i planiranog načina realizacije. U slučaju kada su stručne ekskurzije isključivo informativnog karak-tera (uvid u određeni proizvodni proces, poseta saj-movima i drugim strukovnim manifestacijama) grupa može biti veća (do 50 studenata). Ako je cilj ekskurzi-je detaljnije upoznavanje sa određenim proizvodnim procesom, gde se očekuje aktivnije učešće studenata u pojedinim fazama (diskusija, razgovor sa nosiocima proizvodnog procesa), grupe bi trebalo da budu ma-nje (25 do 30 studenata). Prevelike grupe otežavaju kontrolu i realizaciju ekskurzije i dovode u pitanje efi-kasnost njene stručne svrsishodnosti.

Stručne ekskurzije su značajna nastavna metoda u strukturi predmeta koji podrazumevaju primenu praktičnog znanja po određenim tematskim celina-ma. U okviru ovih predmeta stručne ekskurzije tre-ba da zauzmu značajno mesto u realizaciji nastavnog procesa i doprinesu boljem povezivanju teorije i prak-se. Stručne ekskurzije su važne za osavremenjivanje nastavnih programa i diverzifikaciju nastavnog pro-cesa. Učešće u realizaciji nastavnog procesa zavisi prvenstveno od karakteristika sadržaja predmeta ali i drugih organizaciono-tehničkih mogućnosti. Za-stupljenost u strukturi predmeta je do 20%.

Page 47: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

45

Samostalni rad studenata

Evaluacija

Prezentovanje rezultata

Najbolja praksa

U okviru ove metode najčešće ne postoji prostor za sa-mostalni rad studenata, ali je veoma važno da svaki stu-dent bude aktivan učesnik tokom realizacije ekskurzije.

Ocenjivanje stručnih ekskurzija može biti od značaja za nastavno osoblje i studente. Nastavnik može oce-niti ponašanje i zainteresovanost studenata tokom realizacije ekskurzije, što može biti sastavni deo ko-načne ocene u okviru određenog predmeta. Sa druge strane, veoma je korisno da studenti obave ocenjiva-nje realizovane ekskurzije po unapred definisanom formularu i time ocene kvalitet i svrsishodnost same ekskurzije, kao i značaj za unapređenje njihovih znanja. Ova ocena može biti dobar pokazatelj nastavniku da li je ekskurzija dobro i kvalitetno osmišljenja, ili treba raditi na njenom unapređenju (promena vremena re-alizacije, veličine grupe, objekata koji se obilaze itd.).

Veoma je korisno da studenti nakon realizacije iznesu svoje mišljenje o stručnoj ekskurziji putem ocenjivačkog lista i diskusije sa odgovornim nastavnikom. Na ovaj način nastavniku se pruža mogućnost da oceni aktivnost studenata tokom ekskurzije kao i nivo razumevanja onoga što je viđeno.

Stručne ekskurzije mogu biti jednodnevne i višed-nevne. Jednodnevne ekskurzije se realizuju najčešće posetom objekata, proizvođača ili kompanija, koji se nalaze u blizini visokoškolskih institucija i koje je mo-guće obići u toku jednog (radnog) dana. Pri realizaciji jednodnevnih ekskurzija potrebno je skoncentrisati se na manji broj objekata sa specifičnom proizvodnjom. Organizacija i realizacija jednodnevnih ekskurzija nije previše zahtevna. Višednevne ekskurzije (do tri dana) imaju šire značenje i mogu se realizovati na širem po-dručju u okviru sopstvene države, ili pak mogu imati i međunarodni karakter, ako se obilaze specifični pro-

Odabir teme koja se obrađuje metodom

U okviru stručne ekskurzije najčešće se posećuju pri-vredni subjekti kod kojih je moguće proveriti stečeno teoretsko znanje iz određenog predmeta, ili pak su-bjekti (ili događaji) koji imaju širi značaj za veći broj studenata različitih usmerenja na studijskim progra-mima iz oblasti poljoprivrede.

Page 48: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

46

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Ostale napomene

U planiranju i organizaciji stručnih ekskurzija (bez ob-zira na broj dana) javljaju se administrativni i tehnički problemi koji nisu nerešivi, ali mogu sam proces spro-vođenja veoma usložniti. Veoma je važno da se pitanje organizacije stručnih ekskurzija ne formalizuje, već shvati kao ozbiljna potreba školovanja mladih ljudi. Pri tome se očekuje da svi subjekti koji učestvuju u realiza-ciji ove nastavne metode pokažu svoju odgovornost. Pri realizaciji stručnih ekskurzija neophodno je pridržavati se kodeksa ponašanja koji je definisan od strane pri-vrednog subjekta koji se posećuje.

izvodni subjekti koji se nalaze u nekoj drugoj državi. Kada se realizuju višednevne ekskurzije, potrebno je planirati obilazak što većem broju različitih privrednih subjekata zbog efikasnosti same ekskurzije. Realiza-ciju višednevnih ekskurzija treba da vodi tim stručnih ljudi koordinisan od strane odgovornog nastavnika.

Page 49: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

47

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

1

2

3

4

5

STUDENTSKA DEBATA

STUDIJA SLUCAJA

ISTRAŽIVACKI RAD STUDENATA

PREDAVANJA GOSTUJUCIH PROFESORA

SIMULACIJA PROJEKTA

INOVATIVNE METODEU NASTAVNOM PROCESU NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE

Page 50: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

48

Nastavna metoda STUDENTSKA DEBATA

Šta je studentska debata?

Studentska debata je vrsta formalne diskusije u kojoj dve suprotstavljene grupe studenata razmenjuju argumente u prilog različitim stanovištima povodom jedne određe-ne teme, poštujući unapred dogovorena pravila. Za razli-ku od uobičajenih debata gde pojedinci slobodno biraju stranu koju će zastupati, studentima se najčešće dode-ljuju strane koje moraju da zastupaju po određenoj temi.

Svrha primene

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Nedostaci metode

Prednosti metode

Svrha primene debate kao nastavne metode je razvoj komunikacionih veština, veština debatovanja odno-sno sučeljavanja argumenata, kulture govora i spo-sobnosti brzog analiziranja, zaključivanja i korišćenja stručne argumentacije.

Studenti koji se bave debatama u toku studiranja i učestvuju na debatnim radionicama povećavaju ve-štine kritičkog mišljenja. Povećava se sposobnost analize informacija, što je jedan od najvažnijih alata u savremenim društvenim okolnostima.

Neophodno je dosta vremena za pripremu studena-ta u smislu razumevanja pravila i duha debate. Stu-dentima je potrebno dodatno vreme za prikupljanje pripremnog materijala, samu pripremu i realizaciju debate. Može se javiti problem različitog pristupa i odgovornosti studenata u pripremi i realizaciji deba-te. Potrebni su odgovarajući organizacioni uslovi za uspešnu realizaciju. Debatom se razrađuje samo jed-na tema u okviru nastavnog procesa. Postoji opasnost da se debata ne realizuje u okvirima koji bi bili zado-voljavajući i afirmišući za studente učesnike što može imati potencijalno negativan uticaj na ostale učesnike.

Debata kao nastavna metoda doprinosi povećanju uključenosti i motivisanosti studenata za učenjem, pomažući im da primene svoje znanje u različitim životnim situacijama. Debatovanje takođe, dovodi do poboljšanja komunikacionih veština, uključujući i ra-zvoj upotrebe maternjeg i stranog jezika. Učešće u debatama dovodi studenta u simulaciju realnih život-nih i poslovnih situacija u kojima treba da brane svoje stavove i mišljenja. Debata pozitivno utiče na jačanje sposobnosti studenata za sinhronizovani rad u grupi.

Page 51: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

49

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Način formiranja grupe za rad

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Način primene(individualno/grupno)

Procentualno učešće debate bi se trebalo kretati do 20% s obzirom da sa malim brojem debatnih radio-nica može uključiti relativno veliki broj studenata (u ulozi debatera ili slušalaca). Značaj za predmet se ogleda u diverzifikaciji nastavnog procesa i analizi suprostavljenih mišljena po određenoj temi, što omo-gućava studentima bolju spoznaju specifičnog pitanja.

Veličina grupe za realizaciju debate zavisi od teme koja se obrađuje, uslova za realizaciju debate, dostu-pnih izvora informacija i sklonosti studenata ka ova-kvom načinu rada. Grupa za debate ne bi trebalo da bude manja od 3, ali ne i veća od 5 članova, kako bi debata bila uspešna, a svi debateri došli u poziciju da aktivno učestvuju u debati: od pripreme do same re-alizacije.

Grupu je najbolje formirati na osnovu želje studenata da budu deo tima koji će zastupati specifično stano-vište o određenoj temi. Samoinicijativno formiranje grupe je važno i zbog dinamike rada, pripreme, a po-sebno zbog samog čina debatiranja, kada se očekuje da studenti funkcionišu kao jedan tim, da se u toku debate dopunjuju i upotpunjuju u svojoj diskusiji. Kod debate kao nastavne metode veoma je važan timski duh u radu.

Temu predlaže odgovorni nastavnik, jer mora defini-sati jasne zadatke za dve grupe koje debatuju. Bilo bi korisno da se debatom obrađuje tema koja je sadr-žana u nastavnom planu i programu zbog efikasnosti u radu, ali nije obavezno. Predmet debate mogu biti i realne teme iz oblasti poljoprivrede (aktuelna tema u određenom trenutku, određeno zakonsko rešenje, specifična etička pitanja iz oblasti studiranja, nova bi-otehnološka rešenja u proizvodnji itd.)

Debata u formi nastavne metode na visokoškolskim institucijama se realizuju isključivo kao grupna akti-vnost.

Page 52: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

50

Samostalni rad studenata

Evaluacija

Ostale napomene

Prezentovanje rezultata

Najbolja praksa

U okviru debate studenti uglavnom samostalno pri-premaju materijal na osnovu unapred dogovorenih pravila, koja uglavnom kanališe odgovorni nastavnik. Odgovorni nastavnik ima mogućnost da studente upu-ti na relevantne izvore informacija po određenoj temi, ali ne učestvuje u njihovoj obradi. Studenti samostalno organizuju sve korake u pripremi i realizaciji debate.

Debata se ocenjuje dvojako. Debateri se ocenjuju od strane studenata koji prisustvuju debati kako bi se odredila uspešnija grupa, što predstavlja određenu vrstu priznanja za pobedničku ekipu. Debatu ocenjuje i odgovorni nastavnik koji aktivnosti studenata učesni-ka sagledava kao posebnu aktivnost, ili uzima u obzir prilikom donošenja konačne ocene.

Za realizaciju debate kao redovne nastavne metode neophodno je izgraditi odnos među nastavnicima koji će ovakav vid aktivnosti studenata podržati. Za poče-tak je dobro započeti sa debatama koje ne zahtevaju velike pripreme, kako bi se studenti lakše upoznali sa procesom i značajem ovakvog načina rada.

Čin debatovanja je konačni korak u realizaciji debate, kada pred ostalim studentima, dve grupe studenata brane različita stanovišta. Debata je javnog karaktera i osim studenata grupe koja pohađa određeni predmet, mogu prisustvovati i ostali zainteresovani studenti, ako to dozvoljavaju tehnički uslovi. Odgovorni nastavnik ne utiče na tok debatovanja, ali nadgleda čitav proces i po potrebi usmerava debatu u željenom pravcu.

U zemljama u kojima je debata deo zvaničnih obrazovnih programa, učenici srednjih škola koji ranije počnu da se bave njome imaju veće šanse da upišu bolje fakultete, jer debata pospešuje kreativan pristup učenju i razvoj samopouzdanja. U okviru studiranja debate imaju po-seban značaj za bolje sagledavanje i analizu određe-nih problema koji se na jednostavniji način približavaju studentima. Širenjem vidika i razvojem kulture svesti, debata doprinosi i stvaranju otvorenijeg i tolerantni-jeg društva generalno, pri čemu je uloga studenata posebno važna.

Page 53: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

51

Nastavna metoda STUDIJA SLUCAJA

Šta je studijaslučaja?

Studija slučaja predstavlja oblik aktivnog učenja stu-denata kroz iznalaženje rešenja i davanje odgovora na postavljeno pitanje (slučaj) stvarno ili izmišljeno, koje često može imati provokativan karakter. Kako bi dobio odgovor na postavljeni problem i rešio studiju slučaja, student je primoran da sebi postavi pitanje kako bi on odreagovao ako bi se realno našao u takvoj situaciji sa detaljnim opisom potencijalnih izazova i mogućih pra-vaca rešenja. Ključna vrednost obrazovanja kroz studi-ju slučaja je činjenica da se student dovodi u situaciju da odgovori na otvoreno pitanje koje nema jedinstven i unapred definisan odgovor. Student promišlja kompleks mera koje mogu biti rešenje predmetnog izazova.

Svrha primene

Prednosti metode

Nedostaci metode

Svrha primene studije slučaja ogleda se u suočava-nju studenta sa situacijom u kojoj treba da primeni stečena teoretska (i praktična) znanja na relativno novom slučaju koji je povezan sa obrađenim gradi-vom. Student na ovaj način razvija kritičko razmišlja-nje, inovativnost, sposobnost sagledavanja problema iz različitih uglova i, u slučaju grupnog rada, razvija sposobnost rada u grupi. Kroz diskusiju sa pojedinci-ma ili grupama, student razvija sposobnost da brani svoj stav, ali i da usvaja tuđe konstruktivno mišljenje.

Student primenjuje teoretsko znanje na specifičnom slučaju sa kojim se može susresti u realnoj situaciji. Student razvija sposobnost analitičkog pristupa reša-vanju problema, donošenja odluka u zadatoj situaciji, te suočavanja sa potencijalnim nejasnoćama i njihovo prevazilaženje. Diskusija o mogućim rešenjima izme-đu pojedinih studenata u okviru grupe ili grupa uzaja-mno, može da dovede do novih zaključaka.

Postoji realna mogućnost da student ne može doći do dovoljno kvalitetnih informacija na temu slučaja kako bi razvio kritičan stav o predmetu koji treba da anali-zira. Student ne mora uvek imati dovoljno teoretskog znanja da bi situaciju sagledao sa svih aspekata od značaja za njegovu analizu što može uticati na kvalitet ponuđenih rešenja (nepotpuno). Realizacija studije slu-čaja zahteva dosta vremena za pripremu studenata za rad i sam proces rada, dok je mogućnost ponovljivosti mala (pre svega zbog vremenskih ograničenja).

Page 54: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

52

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Veličina grupe

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Student je osposobljen da samostalno analizira odre-đeni problem, klasifikuje njegove najvažnije karakte-ristike i predlaže rešenja kao odgovor na postavljeni izazov. Student razvija sposobnost analize problema sa različitih aspekata, kako bi doneo sveobuhvatnu odluku ili preporuku za njegovo prevazilaženje. Stiče sposobnost da argumentovano brani svoje stavove i prihvata konstruktivne sugestije.

Metoda može da bude pojedinačna ili grupna, što za-visi od teme koja se obrađuje ili drugih specifičnih karakteristika nastavnog procesa u okviru predmeta.

Grupe se formiraju slučajnim odabirom studenata. Ovakav pristup u formiranju grupa stvara preduslove za podsticanje rada u slučajno odabranom okruženju. Na ovaj način studenti se osim sa pitanjem koje obra-đuju, susreću sa novim radnim okruženjem u kojem se tokom rada moraju prilagoditi.

Veličina grupe zavisi od obima teme koju studenti obrađuju i broja studenata koji pohađaju predmet u okviru koga se ova nastavna metoda primenjuje. Ve-ličina grupe može da bude od 2 do 5 studenata. Po-većanjem grupe usložnjava se način prezentovanja rezultata i pojedinačnog ocenjivanja rada studenata u grupi.

Učešće ove nastavne metode u strukturi predmeta može da bude i do 30%, što u velikoj meri zavisi od specifičnosti realizacije nastave u okviru predmeta. Posebno je značajna za predmete koji analiziraju ak-tuelna dešavanja (nove tehnologije proizvodnje, GMO, biogas i njegov značaj, afla toksini u mleku, prodajna cena maline) kada se od studenata traži kritički stav prema određenom pitanju i predlog za njegovo preva-zilaženje. Osim realnih pitanja, predmet studije sluča-ja mogu biti i pretpostavljene teme koje se obrađuju kao deo materije u okviru predmeta.

Page 55: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

53

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Samostalni rad studenata

Evaluacija

Prezentovanje rezultata

Teme koje studenti obrađuju mogu biti raznolike. Naj-češće nastavnik odabira teme koje su bliske njegovoj istraživačkoj oblasti, jer na taj način može da upravlja procesom primene metode na najpouzdaniji način. Tema može biti u širokom rasponu od potpuno imaginarne do konkretnog slučaja koji se desio u praksi. Značaj i obim teme koja je predmet studije može uticati na donoše-nje konačne ocene (ozbiljnije i složenije teme zahtevaju veću posvećenost studenata što može rezultirati boljim vrednovanjem od strane nastavnika). Prednost u odabi-ru tema bi trebalo dati konkretnim i aktuelnim temama, kako bi rad bio korisniji i relevantniji za studente i tema-tiku samog predmeta.

Prilikom realizacije ove metode do izražaja dolazi ospo-sobljenost studenata za samostalni rad u cilju pro-nalaženja celovitog i konačnog rešenja postavljenog problema. Student odgovor na postavljeno pitanje traži kroz pregled dostupne literature i istovremeno razvija sopstveni stav o postavljenom slučaju.

Ocenjivanje angažmana studenata od strane odgo-vornornog nastavnika je bazirano prvenstveno na studioznosti kojom se pristupilo slučaju, tj. sagleda-vanju svih potencijalnih mera ili rešenja određenog problema. Takođe, studenti treba da brane svoj stav na primeren, argumentovan i akademski način, tj. da pokušaju da odbrane rezultate svog rada, ali i da pri-hvate konstruktivne sugestije oponenata. Oponenti dobijaju bodove za aktivno učestvovanje u ispitivanju ukazivanjem na propuste i druga potencijalna reše-nja. Najveću vrednost pri ocenjivanju treba da imaju originalni zaključci.

Student ili grupa studenata dobijaju naslov teme uz formu izrade. Izrada može biti u vidu formalnog ili ne-formalnog pisanog teksta uz obaveznu power point prezentaciju ili neki drugi vid prezentovanja (flip čart, poster, zidne novine, radionica) ako je on prikladniji za predstavljanje dobijenih rezultata. Poželjno je da svaki student/grupa ima i oponenta koji treba da kritički po-stavlja pitanja ili ocenjuje iznesene stavove. Oponenti se određuju pre početka realizacije metode i oni tako-đe imaju obavezu da se pripreme i analiziraju materijal koji se odnosi na zadatu temu.

Page 56: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

54

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Najbolja praksa

Ostale napomene

Nakon teoretski obrađenog dela gradiva studenti do-bijaju zadatak da nađu rešenje za određeni problem. Tema studije slučaja bi trebala da bude stimulativna, interesantna i primamljiva za studente kako bi pod-stakla njihovo kreativno razmišljanje. Nastavnik tre-ba da jasno iznese cilj nastavne metode i utiče na što veći angažman studenata. Posebno je važno da se sti-muliše oponentsko razmišljanje i diskusija, čime se dodatno produbljuje analiza. Poželjno je (ako to uslo-vi dozvoljavaju) da prilikom predstavljanja rešenja za studije slučaja prisustvuje još neko od nastavnog osoblja iz srodne naučne oblasti.

Za razliku od ostalih nastavnih metoda učešće na-stavnika je u okviru realizacije studije slučaja svede-no na minimum u svim fazama rada, kako ne bi suge-risao rešenja i preporuke.

Page 57: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

55

Nastavna metoda ISTRAŽIVACKI RAD STUDENATA

Šta je istraživački rad studenata?

Istraživački rad studenata predstavlja aktivno uklju-čivanje studenata u rešavanje određenog pitanja kroz postavljanje i realizaciju istraživanja zadatog proble-ma pod mentorstvom odgovornog nastavnika. Kroz rad na određenoj istraživačkoj temi student sagle-dava problem, ne samo sa teoretskog aspekta već i praktično. Znanje stečeno na ovaj način nije primjenji-vo samo na konkretni slučaj, već metodologija pristu-pa u istraživanju može biti primenjena i pri realizaciji drugih istraživačkih zadataka.

Svrha primene

Nedostaci metode

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Prednosti metode

Osnovni cilj istraživačkog rada studenata kao nastavne metode je primena teoretskog znanja kroz praktično istraživanje, kao i savladavanje osnovnih elemenata istraživačkog rada.

Zahteva dosta vremena za uspešnu realizaciju, potre-ban je odgovarajući prostor za rad (laboratorija, demo ili proizvodni objekat) uz adekvatnu opremu. Nije po-desan za veliki broj studenata i početne godine studi-ja na studijskim programima u oblasti poljoprivrede. Neadekvatno definisana tema i loše koncipiran pristup u istraživanju mogu dovesi do razočarenja u radu i gu-bitka motivacije od strane studenata.

Student se osposobljava da samostalno pristupi analizi problema kroz pregled odgovarajuće i dostupne litera-ture, definiše planiranje realizacije istraživačkog rada u zadatim vremenskim okvirima, analizira prikupljene re-zultate i tumači ih na ispravan način. Student razvija spo-sobnost analitičkog pristupa postavljenom problemu uz savladavanje tehnika pisanja stručnog/naučnog rada.

Student se rutinski upoznaje sa istraživačkim tehnika-ma koje mu omogućavaju da dođe do željenih rezultata i zaključaka koji se odnose na problem istraživanja. Stu-dent razvija samostalnost pri planiranju, izradi i pisa-nju istraživačkog izveštaja, odnosno stručnog/naučnog rada. Student se susreće sa realnim situacijama prili-kom rešavanja zadatih problema i primene rezultata. Uspostavlja se kontakt sa odgovornim nastavnikom kao i članovima tima koji rade na određenom pitanju.

Page 58: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

56

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Način formiranja grupe za rad

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Način primene(individualno/grupno)

Nastavna metoda može da učestvuje i do 30% u bo-dovnom opterećenju studenta za određeni predmet. Metoda je posebno važna kod predmeta kod kojih se na ovaj način mogu pojasniti određeni procesi i po-jave. Ukoliko su grupe studenata na godini studija manje i postoji tehnička mogućnost za realizaciju ove metode, poželjno je da bude zastupljena sa što većim procentualnim učešćem.

Ova nastavna metoda najčešće se izvodi u grupama od 2-3 studenta u zavisnosti od raspoloživog prosto-ra i opreme kao i kompleksnosti teme. Broj studenata u grupi može biti od 2 do 5. Za rad u grupi pojedine aktivnosti se mogu podeliti između studenata, tako da zajednički rade na temi obrađujući njene različi-te segmente. Dobijeni rezultati se na kraju procesa realizacije sumiraju i prezentuju zajednički. Ukoliko studenti istraživanje rade na istoj temi, rezultati poje-dinačnih grupa se mogu koristiti u formi većeg broja različitih ponavljanja i na taj način doprineti njihovom kvalitetu i utemeljenosti.

Grupe za rad mogu biti formirane na inicijativu stu-denata ili slučajnim odabirom od strane nastavnika. S obzirom da je istraživački rad zahtevan i odvija se uz dosta interakcije među učesnicima, nastavnik se mora pobrinuti da grupa bez obzira na način formi-ranja bude efikasna i funkcioniše tako da može dati očekivane rezultate.

Teme za istraživački rad studenata odgovorni na-stavnik odabira na način da studenti imaju priliku da primene teoretsko znanje, ali i da prošire znanje kroz praktičan rad. Teme za istraživanje treba da budu ta-kve da su tehnički izvodljive i da su šanse za uspešnu realizaciju visoke, što je posebno važno kod studena-ta koji se po prvi put susreću sa ovom metodom. Isto-vremeno, teme moraju da budu takve da studenti tre-baju da ulože dodatni napor za učenje i savladavanje kako bi unapredili postojeće znanje i veštine. Poželjno je da su teme aktuelne i primenljive u praksi.

Rad u grupama je najčešće zastupljen oblik realizacije kod ove metode, ali studenti mogu raditi i samostalno.

Page 59: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

57

Samostalni rad studenata

Prezentovanje rezultata

Evaluacija

Najbolja praksa

Ostale napomene

U okviru zadate teme i raspoloživih tehničkih mogućno-sti, student samostalno planira, realizuje istraživanje i tumači rezultate. Potrebno je da celokupan proces reali-zacije bude pod nadzorom nastavnika da se ne bi desilo da student nije shvatio određene faze u realizaciji projekta. Ovim se predupređuje izostanak željenih rezultata. Pre početka realizacije istraživanja, student se upoznaje sa problematikom kroz dodatno izučavanje literature kako bi se problem analitički sagledao. Nakon toga student pravi detaljan plan rada u zavisnosti od raspoloživih resursa i dinamike. U toku realizacije može da se naiđe na poteško-će i student uz pomoć nastavnika prevazilazi ove izazove. Na kraju realizacije student treba da protumači dobijene rezultate i upotrebi ih u pripremi istraživačkog izveštaja. Kroz ovu nastavnu metodu student se upoznaje sa istra-živačkim procesom i ovladava veštinama praktičnog ko-rišćenja stečenog znanja. Tumačenje dobijenih rezultata podrazumeva sposobnost studenta da da ih stavi u kon-tekst preporuka za dalje aktivnosti (bilo da je reč o nastav-ku istraživanjaili konkretne preporuke u proizvodnji).

Studenti rad prezentuju kroz power point prezentaciju, a poželjno je da se napiše tekst u formi i prema propozi-cijama stručnog/naučnog rada časopisa čija je tematika bliska predmetu istraživanja. Ukoliko su teme dovoljno različite prilikom prezentovanja dobijenih rezultata, po-željno je da studenti drugih grupa učestvuju u diskusiji.

Nastavnik ocenjuje celokupan angažman studenata prili-kom realizacije ove nastavne metode. Ocenjuje se stepen korišćenja literaturnih izvora (njihova aktuelnost), plani-ranje rada, izrada rada, interakcija u grupi, kao i sposob-nost pisanja i prezentovanja izlaznih rezultata. Posebno treba nagraditi originalnost i entuzijazam u radu.

Nakon teoretski obrađenog dela gradiva studentima se dodeljuje tema za istraživački rad s ciljem primene i na-dogradnje teoretskog znanja. Nastavnik treba sve vreme da je aktivno uključen u praćenje rada kako bi se omogu-ćilo sukcesivno napredovanje studenata u radu.

Metoda ima poseban značaj za studente koji planira-ju nastavak daljeg školovanja, jer ih upoznaje sa ele-mentima istraživačkog rada, dinamikom njegove rea-lizacije i načinima prezentovanja dobijenih rezultata.

Page 60: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

58

Nastavna metoda PREDAVANJE GOSTUJUCEG PROFESORA

Šta je predavanjegostujućeg profesora?

Svrha primene

Nedostaci metode

Prednosti metode

Predavanja gostujućeg profesora su ciljano pripre-mljena i prezentovana izlaganja od strane nastavnog osoblja druge visokoškolske institucije (ili istraživačkog instituta) namenjena studentima u cilju detaljnijeg upoznavanja ili produbljivanja naučnih saznananja po određenoj temi ili oblasti.

Predavanja imaju za cilj da prenesu usko specifična naučna saznanja i metode istraživanja karakteristič-na za određenu temu. Izlaganja treba da utiču na ra-zvoj kritičke svesti i interesovanja za određenu temu, imajući u vidu da su gostujući profesori najčešće usko specijalizovani za temu ili oblast o kojoj drže predava-nje (ili grupu predavanja).

Predavanja gostujućih profesora se ređe primenjuju kao nastavna metoda usled poteškoća oko obezbe-đivanja profesora referentnog za određenu oblast. Takođe, veoma je teško uklopiti termine redovnog na-stavnog procesa sa terminom gostujućih profesora. Poseban problem predstavlja obezbeđivanje finan-sijske podrške dolaska i boravka profesora. Neki od nedostataka ove metode su i nepripremljenost stude-nata za novog profesora i indiferentnost u toku nasta-ve, kao i jezička barijera kod gostujućih profesora koji svoja predavanja izlažu na stranom (najčešće engle-skom) jeziku.

Predavanja gostujućih profesora utiču na bolju informi-sanost studenata jer su najčešće praćena najnovijim informacijama o dostignućima u tematskoj oblasti. Istovremeno doprinose produbljivanju saznanja i omogućavaju razmenu pozitivnih iskustava sa dru-gim profesorima o specifičnoj temi. Predavanja go-stujućih profesora pospešuju razvijanje sposobnosti akademske komunikacije sa drugim nastavnicima, što ima poseban značaj kod gostujućih profesora iz inostranstva. Stvaraju se pretpostavke za uspostav-ljanje saradnje u narednom periodu. Kod određenog broja studenata predavanja gostujućih profesora pro-dubljuju interesovanja za specifičnu oblast.

Page 61: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

59

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Odabrana tema za gostujuće predavače trebalo bi da prati nastavni plan i program i da ga time osavreme-njuje i produbljuje. Kroz ovakav pristup studenti ne-maju “dodatnih” obaveza po određenoj temi, već pri-liku da to čuju od renomiranih nastavnika koji se bave datim pitanjima u svom naučnom radu. Tema gostu-jućih predavanja može da bude i izvan nastavnog pla-na i programa, ako je od izuzetnog značaja za oblast poljoprivrede u kojoj se studenti školuju, ili pak ima visok nivo aktuelnosti u određenom momentu.

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Način primene(individualno/grupno)

Način formiranja grupe za rad

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Veličina grupe

Studenti stiču viši nivo saznanja o određenoj tematskoj oblasti na osnovu informacija iz većeg broja različi-tih izvora što povećava njihove izlazne kompetencije. Studenti uspostavljaju saradnju sa drugim nastavnici-ma što im otvara mogućnosti za razvijanje novih obli-ka saradnje i komunikacije.

Metoda je izrazito namenjena za rad u grupama jer njena organizacija i realizacija zbog svoje kompleksno-sti podrazumeva prisustvo većeg broja studenata, ne samo onih koji konkretno pohađaju određeni predmet, već i drugih studenata kojima su predavanja interesantna i značajna u okviru redovnog obrazovanja.

Pri formiranju grupe potrebno je rukovoditi se re-dovnim nastavnim procesom jer su grupe uglavnom definisane brojem studenata koji pohađaju određeni predmet. Pri realizaciji predavanja na stranom jezi-ku grupu bi trebalo formirati od studenata koji su u mogućnosti da takva predavanja isprate samostalno i kasnije svoja saznanja prenesu ostalim kolegama.

Metoda ima veliki značaj za predmet u pogledu di-verzifikacije nastavnog procesa kroz uključivanje re-nomiranih predavača za određenu tematsku oblast. Učešće ove metode u realizaciji predmeta može biti do 20%. Usled niza prepreka za realizaciju u većini predmeta na studijskim programima u oblasti poljo-privrede u Srbiji i BiH, ova nastavna metoda je retko zastupljena u radu sa studentima.

Za uspešnu realizaciju metode, grupa ne bi trebalo da bude veća od 25 – 30 studenata, posebno kada se predavanja realizuju na stranom jeziku. Veličina grupe može uticati na uspešnost implementacije nastavnog gradiva kao i kontrolu zainteresovanosti studenata za predavanje. Veličina grupe poseban značaj dobija u delu koji se odnosi na interaktivni rad gostujućeg profesora sa studentima kroz diskusiju na temu predavanja.

Page 62: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

60

Prezentovanje rezultata

Najbolja praksa

Samostalni rad studenata

Evaluacija

Ostale napomene

Studenti u okviru ove nastavne metode ne prezentuju sopstvene rezultate rada, osim kroz izražavanje svo-jih zapažanja ili razmišljanja u toku diskusije sa go-stujućim profesorom.

Gostujući profesori najčešće drže predavanja u okvi-ru 2 do 4 časa, tako da ih kombinuju sa diskusijom, razgovorom sa studentima i ostalim oblicima interak-tivne nastave. Pre predavanja, poželjno je pripremiti izvode iz predavanja i osnovne informacije o gostuje-ćem predavaču koji se dostavljaju studentima. U slu-čaju kada su gostujući predavači sa istog govornog prostora, predavanja su posećenija i često komfornija u odnosu na predavanja na stranom jeziku. Simultani prevod tokom predavanja usložnjava realizaciju i ve-oma često deluje kontraproduktivno na čitav proces.

Studenti su najčešće aktivno uključeni u ovakvim pre-davanjima kroz diskusiju i razmenu saznanja sa go-stujućim profesorom, postavljanjem pitanja koja se odnose na temu predavanja. Studenti na predavanji-ma gostujućih profesora imaju mogućnost postavlja-nja pitanja tokom samog izlaganja, kao i usmeravanja sadržine predavanja.

Gostujući profesori se najčešće ocenjuju od strane studenata, što je regularna procedura i što je pozitiv-no i za gostujućeg profesora i odgovornog nastavnika na predmetu u okviru koga se ova metoda primenjuje. U slučaju da ne postoji predviđeni model ocenjivanja, mogu se koristiti uobičajeni obrasci ocenjivanja i na-stavnika i predavanja. Obrasci za ocenjivanje se mogu prilagoditi konkretnom slučaju.

Predavanja gostujućih profesora nisu čest model diverzifikacije nastavnog procesa, što se nažalost uglavnom opravdava nepostojanjem finansijskih sredstava i ogranizacionih kapaciteta. Predavanja gostujćih profesora se veoma uspešno mogu kombi-novati sa redovnim naučno-stručnim konferencijama ili nekim drugim vidom profesionalne saradnje, kada stručnjaci sa drugih institucija iz zemlje ili inostran-stva borave na visokoškolskoj instituciji.

Page 63: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

61

Nastavna metoda IZRADA PREDLOGA PROJEKTA

Šta je izradapredloga projekta?

Izrada predloga projekta predstavlja nastavnu me-todu kroz koju studenti suočeni sa konkretnim za-datkom rade na pronalaženju jednog ili više rešenja predstavljenog u formi projektne dokumentacije.

Svrha primene

Prednosti metode

Primena izrade predloga projekta kao nastavne meto-de u poljoprivrednim naukama prisutna je u dve forme: a) izrada predloga projekta određenog proizvodnog procesa npr. (predlog projekta podizanja intenzivnog voćnjaka, predlog projekta živinarske farme) i b) pro-jekat u formi realizacije interdisciplinarne aktivnosti koja ima za cilj dokazivanje određenih zakonitosti npr. (analiza uticaja đubrenja na prinos kukuruza). Imaju-ći u vidu da se u savremenim društvenim procesima, projekat koristi kao najčešći oblik predstavljanja ideja i predloga njihove realizacije, cilj ove nastavne metode je istovremeno da studenti savladaju osnovne segmente rada na pripremi projekata.

Priprema predloga projekta omogućava studentima primenu stečenih znanja. Ova metoda omogućava i bolje razumevanje određene tematske oblasti u kojoj se projekat realizuje. Projekat motiviše studente za učenje i rad nudeći im smislene aktivnosti koje ih inte-resuju i koje su im važne (imaju mogućnost da biraju ili da samostalno formulišu probleme koji su im inte-resantni i važni za njih lično). Za odgovorne nastavni-ke često predstavlja informativniji način ocenjivanja studenata na fakultetu u odnosu na klasične pisme-ne ili usmene oblike ispitivanja, jer izrada projekta zahteva složenu kombinaciju raznih mentalnih spo-sobnosti, znanja i veština (kako specifičnih, odnosno stručnih za jednu oblast, tako i opštih intelektualnih) umesto smislene reprodukcije gradiva sa razumeva-njem. Student ima mnogo više odgovornosti za sop-stveno učenje, aktivniju ulogu nego u tradicionalnim oblicima učenja/nastave, stiče veću samostalnost u radu. Tokom pripreme projekta studenti se obučavaju da upravljaju vremenom, da prepoznaju mogućnosti, opasnosti i rizike, kao i da preduzetnički razmišljaju o projektnoj ideji.

Page 64: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

62

Značaj realizacijenastavne metodeza studente

Značaj i učešće u nastavnom procesu

Način primene(individualno/grupno)

Nedostaci metode

Simulacija projekta razvija i vežba više kognitivnih funkcija kod studenata (organizovanje, sinteza, analiza i evaluacija materijala). Priprema projekta razvija važne kompetencije studenata kao što su: inventivnost, spo-sobnost rešavanja problema, integrativne sposobno-sti, veštinu donošenja odluka, sposobnost rukovođenja vlastitim procesom rada, sposobnost upravljanja vre-menom, kao i sposobnost efikasne komunikacije s dru-gima. Veštine koje studenti razvijaju putem ove metode su planiranje, obrazlaganje projektne ideje i priprema finansijskog plana realizacije.

Nastavna metoda kada se realizuje u okviru nastavnog procesa iziskuje dosta vremena i najčešće se ne može uspešno realizovati ako je njena zastupljenost manja od 30%. Značaj ove nastavne metode na stu-dijskim programima u oblasti poljoprivrede posebno dolazi do izražaja kod predmeta koji u svojoj struktu-ri podrazmevaju izradu projektnog rešenja za uspo-stavljanje određenih vidova proizvodnje.

Izrada predloga projekta može biti realizovana kao individualna metoda (što je u praksi ređi slučaj) i gru-pna. Grupni pristup u radu ima veći broj prednosti (napred navedenih) u odnosu na individulni i uglav-nom se takav vid rada i preporučuje.

Realizacija ove metode zahteva od studenata veće an-gažovanje nego u klasičnim metodama nastave. Ovo se naročito odnosi na samostalnost u radu (sve aktivno-sti u pripremi predloga projekta studenti izvode sami, bez obzira da li rade individualno ili u paru), inicijativu (prilikom odabira teme za projekat, prikupljanja ma-terijala, predstavljanju urađenog), donošenje odluka (kako da izaberu temu, kako da dođu do relevantnog materijala, kako da ga analiziraju, kako da prezentu-ju rezultate rada). Izrada predloga projekta zahteva pažljivo definisanje teme za rad, kako bi projekti bili u skladu sa sadržajem modula. Studenti se moraju pri-premiti i obučiti za rad na projektu. Rad na projektu ne-retko iziskuje i dodatne troškove (fotokopiranje, štam-panje, putni troškovi itd). Takođe, ova metoda zahteva dodatno praćenje toka rada (superviziju) od strane na-stavnika, što podrazumeva njegovu pripremljenost za vođenje aktivnosti ovoga tipa. Ocenjivanje ovakve vrste rada traži više vremena i teže je nego klasično ocenji-vanje teoretskog, odnosno praktičnog znanja.

Page 65: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

63

Veličina grupe

Odabir teme koja se obrađuje metodom

Prezentovanje rezultata

Način formiranja grupe za rad

Samostalni rad studenata

Veličina grupe bez obzira na karakter i obimnost pro-jekta ne bi trebalo da bude veća od 5 studenta, kako bi se stvorili optimalni uslovi da svi studenti dobiju mogućnost podjednakog učešća u pripremi predloga projekta.

Prilikom odabira teme za predlog projekta potrebno je stvoriti polaznu situaciju i pobuditi interesovanje studenata za odabranu temu. Inicijativa za pokretanje projekta može da nastane sasvim spontano zahvalju-jući ideji nekog od studenta ili nastavnik zajedno sa studentima pokreće diskusiju na određenu temu, te zajednički donose odluku o odabiru teme. Ukoliko na-stavnik želi da zadrži pravo izbora teme, onda može da studentima ponudi listu sa definisanim temama iz koje oni odabiraju najpodesniju.

Prezentovanje rezultata se najčešće vrši u formi pre-davanja propraćenog odgovarajućom prezentacijom. Svi dodaci koji mogu prezentaciju učiniti kvalitetnijom (flip-čartovi, leci, diskusija) mogu se koristiti u toku predstavljanja predloga projekta.

Prilikom formiranja grupe, prednost bi trebalo dati principu po kome studenti samostalno određuju čla-nove radnih grupa, s obzirom da je reč o zahtevnijem radnom zadatku. Grupe se mogu formirati i slučajnim odabirom, ali se u tom slučaju može desiti da se pre-više vremena potroši na “upoznavanje i uhodavanje” grupe što može u startu usporiti njen rad.

Nakon inicijalnog sastanka sa odgovornim nastavnikom, studenti samostalno rade na izradi predloga projekta po već utvrđenom planu rada: prikupljanje informaci-ja, sakupljanje materijala, priprema prezentacije itd. Preporuka je da se u toku pripreme predloga pro-jekta organizuju konsultacije na kojima se nastavnik informiše o napretku pripreme projekta, problemima i izazovima u radu. Nastavnik na osnovu dobijenih in-formacija daje preporuke za prevazilaženje nastalih poteškoća. Konsultacije pomažu i u prevenciji preuzi-manja odgovornosti i zasluga od strane samo jednog dela studenata u grupi. Pored toga, na konsultacijama se razgovara i o dinamici izrade predloga projekta.

Page 66: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

64

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Najbolja praksa

Ostale napomene

Evaluacija

Realizacija izrade predloga projekta treba da rezulti-ra određenim proizvodom (produktom). U ovom slu-čaju to je projektna dokumentacija. Za uspešnu reali-zaciju predlog projekta treba predstaviti kao složeniji zadatak koji se razlaže na jednostavnije od kojih svaki deo ima određeno vreme za realizaciju.

Dosadašnja iskustva pokazuju da je izrada predloga projekta dosta zahtevna metoda, ali je višestruko ko-risna zbog: orijentisanosti studenata, uspostavljanja partnerskog odnosa između nastavnika i studenata, otvorenosti prema problemima i situacijama iz real-nog života, korelacije s drugim područjima naučne i ljudske delatnosti, metoda timskog rada, razvijanja organizacionih i komunikacijskih sposobnosti stude-nata, itd.

Nastavnik i studenti zajednički razgovaraju o celoku-pnom procesu pripreme predloga projekta. Razgo-varaju o uspehu koji je postignut, rezultatima koji su proizašli radom na predlogu projekta, kao i o znanjima koja su stečena tokom realizacije. Nastavnik uzima u obzir angažman studenata prilikom izrade predloga projekta i to uvrštava u sistem ocenjivanja. Prilikom ocenjivanja potrebno je uzeti u obzir rad čitave grupe kao celine, ali i zalaganja studenata pojedinačno.

Page 67: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

65

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

PREDUZETNICKO OBRAZOVANJE NA STUDIJSKIM PROGRAMIMA U OBLASTI POLJOPRIVREDE

Zašto je fokus na preduzetničkomobrazovanju?

Preduzetničko obrazovanje kao proces koji kod pojedinca razvija preduzetnički duh, za-uzima sve značajnije mesto o promišljanju obrazovnih politika i strategija u Evropi, a stvaranje preduzetnih i aktivnih građana de-finiše se kao jedan od najvažnijih zadataka obrazovnih programa. Sve je veće razumeva-nje u Evropi da je za rešavanje brojnih soci-jalnih i ekonomskih problema neophodno da građani budu aktivni građani (aktivni učesnici društvenog života, a ne pasivni posmatrači) i da imaju preduzetnički način razmišljanja (tzv. preduzetnički ’’mindset’’, preduzetnički duh ili preduzetničku kulturu). Tako je 2006. godine ’’smisao za inovativnost i preduzetništvo’’ definisana kao jedna od 8 ključnih kompeten-cija savremenog evropskog građanina neop-hodnih za život i rad u globalnom svetu1. Niz kasnijih dokumenata2 EU institucija potvrdili su visoko mesto preduzetničkog obrazovanja na listi prioriteta u razvoju sistema obrazova-nja i obuka u Evropi kao i u politikama jačanja evropske privrede i konkurentnosti.Preduzetništvo kao ključna kompetencija, pre-

duzetnički duh ili preduzetnički način razmišlja-nja kao sinonimi, odnose se na sposobnost pojedinca da ideje pretvara u akciju. Drugim rečima, preduzetna osoba je neko ko je kre-ativan, inovativan i sklon preuzimanju rizika, ume da planira i realizuje. Preduzetnički na-čin razmišljanja se formira kroz preduzetnič-ko obrazovanje, u koje ubrajamo sve oblike obrazovanja, učenja i obuka koji doprinose jačanju preduzetničkog duha, kompetencije ili ponašanja, sa ili bez komercijalnog cilja3. Preduzetničko obrazovanje je skup nastavnih predmeta (npr. preduzetništvo, ekonomika preduzeća i sl.), kratkih kurseva (npr. timski rad, strateško planiranje, upravljanje vreme-nom i sl.) i nastavnih metoda (npr. poslovne studije slučaja i sl.) kroz koje pojedinac stiče znanja, veštine i stavove koji odlikuju predu-zetnu osobu.

Jedno skorašnje evropsko istraživanje4 rađeno među svršenim studentima svih naučnih obla-sti pokazuje da preduzetničko obrazovanje ima pozitivan uticaj na razvoj preduzetničkog duha kod mladih, njihove stavove o započinjanju pri-vatnog biznisa, povećanje njihove zapošljivosti i na njihovu ulogu u društvu i ekonomiji.

1 Recommendation of the European Parliament and the Council on Key Competences for Lifelong Learning, 20062 ‘’Education and Training 2010’’, ‘’Education and Training 2020’’, ‘’Rethinking Education: Investing in skills for bettersocio-economic outcomes’’, Entrepreneurship 2020 Action Plan “Reigniting the Entrepreneurial Spirit in Europe” and ‘’Small Business Act for Europe’’

3 Prema UNESCO i Evropskoj fondaciji za obrazovanje i obuku (ETF)4 Effects and impact of entrepreneurship programmes in

higher education, DG Enterprise and Industry, Brussels, March

2012

Page 68: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

66

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Preduzetničko obrazovanje na poljoprivrednim studijskim programima dorpinosi stvaranju preduzetnih poljoprivrednih inženjera i pro-izvođača koji poljoprivredu posmatraju kao biznis i tržišnu priliku, a ne kao delatnost za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba sop-stvenog domaćinstva. Dok je svrha poljopri-vrednog studijskog programa da stvori do-brog poljoprivrednog stručnjaka – inženjera ili neposrednog proizvođača, svrha nastavnih metoda i sadržaja preduzetničkog obrazova-nja jeste da od njega napravi i poslovnog čo-veka koji će umeti da prepozna tržišnu priliku, kreira i vodi poslovnu aktivnost i proda svoj proizvod na tržištu.

Nastavne metode i sadržaji koji doprinosepreduzetničkom načinu razmišljanja

Poslovne studije slučaja, takmičenja poslovnih izazova i kratke tematske obuke predstavlja-ju najčešće (van)nastavne metode i sadržaje prisutne u studijskim programima visokog obrazovanja, a koji podstiču preduzetnički način razmišljanja.

1 Poslovna studija slučaja (eng. ‘’Business Case Study’’) je oblik poslovne edukacije u kojem višečlani tim studenata (3-4) razmatra realni poslovni problem zadat od strane pro-fesora i razvija rešenje tog problema uz pri-menu svih teorijskih i praktičnih znanja koja su članovi tima do tada stekli. Ova metoda se može realizovati na vežbama u okviru nekog od poslovnih predmeta ili se može organizo-vati kao vannastavna aktivnost.

Timove formiraju studenti slobodnim umre-žavanjem. Nakon formiranja timova profesor objašnjava zadatak i daje instrukcije o načinu rada timova u izradi predloga rešenja. Temu studije slučaja definiše profesor, a studenti je biraju izvlačenjem koverte. Nakon izvlačenja timovi se upoznaju sa temom i konsultuju sa profesorom oko eventualnih nejasnoća. Kada je priprema obavljena i timovi uvedeni u svoje teme, nastupa 3-7 dana timskog rada tokom kojeg timovi diskutuju o poslovnom problemu

i tragaju za potencijalnim rešenjem, istražuju okolnosti, ispituju hipoteze i razvijaju finalno rešenje koje će ponuditi za poslovni problem koji predstavlja njihovu studiju slučaja. Kada tim usaglasi rešenje, unutar tima se dogovara način prezentacije rešenja u smislu audiovizu-elne prezentacije i javnog nastupa. U narednom terminu vežbi, timovi izlažu rešenja u trajanju od po 15 minuta, a profesor i drugi timovi imaju mogućnost da postave pitanja timu koji izlaže radi boljeg razumevanja predloženog rešenja.

Kroz poslovnu studiju slučaja studenti razvi-jaju sledeća znanja i veštine:• primenjuju stečena teoretska znanja u reša-vanju konkretnog problema u struci• razvijaju timski duh i sklonost rada u timu• usavršavaju prezentacijske veštine i javni nastup

2 Takmičenja poslovnih izazova (eng. ‘’Bu-siness Case Challenge Competition’’) je oblik poslovne edukacije u kojem se kroz takmiče-nje u rešavanju poslovnih situacija razvijaju brojne poslovne veštine (timski rad, prezenta-cijske veštine, javni nastup, liderstvo itd.). Za razliku od prethodne metode ovu metodu ka-rakteriše i rivalstvo odnosno činjenica da se studenti međusobom takmiče i da pored rani-je pomenutih znanja i veština, ovde treba imati ili razviti i veštine strateškog i operativnog pla-niranja (odabir strategije) kao i liderske veštine.

Takmičenje poslovnih izazova se može orga-nizovati na nivou studijskog programa, nivou institucije (univerziteta, fakulteta ili visoke škole), ili nekom višem i složenijem nivou (npr. nacionalno takmičenje).

U takmičenju učestvuju višečlani timovi (3-4) kao takmičari, a profesori ili predstavnici kompanija kao članovi žirija. Timovi se formira-ju slobodnim umrežavanjem studenata. Teme definišu profesori zajedno sa kompanijama. Teme su obično neki realni poslovni izazovi sa kojima se kompanije suočavaju. Nakon in-struktaže o pravilima takmičenja timovi izvla-če koverte sa zadacima i upoznaju se sa po-

Page 69: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

67

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

slovnim problemom koji treba da reše. Nakon uvoda, timovi dobijaju 48 sati da izuče pro-blem i razviju rešenje kao i da se pripreme za prezentaciju rešenja pred žirijem. Zadatak žirija je da sasluša predloge rešenja, prodiskutuje re-šenja sa njihovim autorima i nakon toga oceni nastupe timova i ponuđena rešenja i proglasi pobednike. U evaluaciji nastupa, žiri ocenju-je ne samo kvalitet predloženog rešenja, već i javni nastup timova, ubedljivost, ambicio-znost, liderstvo i druge bitne osobine. S tim u vezi često se pobednik proglašava u više od jedne kategorije. Za učešće i osvojeni pla-sman na takmičenju organizator (institucija) izdaje sertifikat i upisuje se u dodatak diplomi.

3 Kratke tematske obuke (eng. Soft-skill training) su podjednako važne za kvalitetno preduzetničko obrazovanje studenata poljo-privrednih studijskih programa jer se na ovaj način razvijaju neke društvene veštine (tzv. meke veštine ili transverzalne veštine) koje se ne uče u redovnom sistemu obrazovanja, a neophodne su za život i profesionalnu kari-jeru svakog savremenog čoveka. U najvažnije obuke koje doprinose razvoju preduzetničkog načina razmišljanja spadaju:

• timski rad,

• strateško i operativno planiranje,

• upravljanje vremenom,

• liderstvo,

• rešavanje konflikata,

• rad u multikulturalnom okruženju,

• osnivanje preduzeća, preduzetničke radnje ili zadruge,

• preduzetništvo,

• izrada biznis plana,

• izrada i upravljanje projektima,

• javni nastup,

• finansijska pismenost,

• neverbalna komunikacija,

• i drugo.

Ovakve obuke najčešće traju 2 radna dana (efektivno 16 časova) i realizuju se u formi vannastavnih aktivnosti. Obuke institucija može organizovati samostalno ili u saradnji sa drugom institucijom koja pruža programe neformalnog obrazovanja (nevladine organi-zacije i udruženja, radnički univerziteti i sl.)

Page 70: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

68

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

KONCEPT CELOŽIVOTNOG UCENJA U POLJOPRIVREDI

U savremenim (evropskim) sistemima obrazo-vanja koncept celoživotnog učenja (u nastavku: CŽU) smatra se osnovom razvoja na kojoj se zasniva ekonomija znanja svake zemlje. Zna-nje se sve češće tretira kao društveni produkt i insistira se na tome da je stvaranje znanja više zajedničko, nego individualno iskustvo (Mirkov, 2011). Usmerenost na sadržaje (kao trajne istine) postavlja se nasuprot usmere-nosti na veštine studenata (kompetencije).

Prema jednoj od najčešce citiranih i najsve-obuhvatnijih definicija celoživotnog učenja (Delors, 1996), celoživotno učenje čine 4 stuba obrazovanja za budućnost:

1 Učenje da bismo znali – zasnovano je na poznavanju načina i instrumenata učenje pre nego strukturisanog znanja;

2 Učenje da bismo radili – pruža ljudima ve-štine za rad koje su im potrebne u datom tre-nutku i u budućnosti (uključujući inovativnost, prilagodljivost različitim radnim sredinama, i slično);

3 Učenje da bismo živeli zajedno i sa dru-gima – osposobljavanje ljudi za mirno reša-vanje konflikata, otkrivanje drugih kultura, jačanje ličnih kompetencija i kapaciteta, eko-nomske nezavisnosti i socijalne inkluzije;

4 Učenje da bismo bili – obrazovanje koje doprinosi celovitom ličnom razvoju kako uma tako i tela, inteligencije, senzitivnosti, estetike i duhovnosti.

Evropska komisija je 2001. godine usvojila dokument Stvaranje evropskog prostora celo-životnog učenja u kome (str.9) se CŽU definiše kroz 4 široko postavljena i međuzavisna cilja: lično ispunjenje, aktivno građanstvo, soci-jalna inkluzija i zapošljivost/prilagodljivost. Na ovaj način CŽU, pored dimenzije dužine trajanja tokom celog životnog veka, dobija di-menziju dubine kojom se prevazilaze uski eko-nomski aspekti koncepta i stavlja se akcenat na sagledavanje čitavog spektra obrazovnih i sistema obuke iz perspektive celoživotnog učenja, pokrivaju se svi nivoi i konteksti uče-nja, uključujući i neformalno i informalno uče-nje (slika 1).

Završetak aktivnog

života

Početak aktivnog

života

Formalno/neformalno

Informalnoučenje

Slika 1Koncept i nivoi celoživotnog učenja

Page 71: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

69

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

U oblasti poljoprivrede su veoma prisutni ra-zličiti oblici učenja imajući u vidu da je proces obrazovanja i sticanja novih saznanja perma-nentan i neophodan, ne samo za stručnjake već i poljoprivredne proizvođače. Transfer novih informacija u oblasti poljoprivrede (tehnologija proizvodnje i prodaja) je veoma dinamičan i jedino stalnim praćenjem i nado-gradnjom postojećeg znanja može se biti kon-kurentan na tržištu. Iako procesi učenja nisu jasno definisani i precizno određeni u oblasti poljoprivrede, oni su prisutni kroz različite oblike radionica, naučnih i stručnih skupova, manifestacija i drugih oblika prenošenje infor-macija i znanja, uglavnom prema većem broju korisnika. Manji broj proizvođača je spreman za individualno usavršavanje i usvajanje no-vih saznanja jer to povlači sa sobom određe-ne zahteve (vreme, finansijska sredstva itd.). Ovakav pristup u učenju može da predstavlja i problem, s obzirom da su proizvođači uglav-nom u poziciji da se informišu i uče od izvora koji su im dostupni, a ne onih koji mogu pružiti najrelevantije informacije po datim pitanjima. Postoji značajna potreba detaljnijeg uređenja tematike CŽU u oblasti poljoprivrede u Srbiji i Bosni i Hercegovini, posebno kada je reč o ne-formalnom učenju.

Kao ključne kompetencije koje doprinose ce-loživotnom učenju Evropska komisija1 navodi njih 8 i to: 1 Komunikacija na maternjem jeziku - spo-sobnost izražavanja i interpretacije misli, osećanja i činjenica u usmenoj i pisanoj formi i različitim kontekstima; 2 Komunikacija na stranim jezicima - pored onih ugrađenih u komunikaciju na maternjem je-ziku, još i sposobnosti medijacije i međukulturnog razumevanja; 3 Matematičke kompetencije i osnovne kompe-tencije u oblasti nauke i tehnologije - upotreba

sabiranja,oduzimanja, množenja i deljenja za rešavanje problema u svakodnevnim situacija-ma; sposobnost i spremnost korišćenja znanja i metodologije za tumačenje sveta prirode; 4 Digitalne kompetencije - ovladavanje upo-trebom elektronskih medija u poslu, komuni-kaciji i slobodnom vremenu; logičko i kritičko mišljenje, upravljanje informacijama i komu-nikacijske veštine; 5 Učiti da se uči - sposobnost organizova-nja sopstvenog učenja, efektivnog upravljanja vremenom, rešavanja problema, usvajanja, obrade i evaluacije novog znanja i njegove primene u različitim životnim kontekstima, uključujući i upravljanje karijerom; 6 Interpersonalne,interkulturne, socijalne i građanske kompetencije - efektivna interakcija sa pojedincima i u grupama, rešavanje konfli-kata u javnim i privatnim sferama života; 7 Preduzetništvo - pasivna i aktivna kompo-nenta; sposobnost i spremnost prihvatanja tuđih, odnosno kreiranja sopstvenih inovacija; preuzimanje odgovornosti za postupke, ra-zvoj strateške vizije, postavljanje i ispunjava-nje ciljeva i motivisanost za uspeh; 8 Kulturna ekspresija - vrednovanje važnosti kreativnog izražavanja ideja, iskustava i emo-cija u različitim medijima, uključujući muziku, književnost i primenjenu umetnost.

Koncept CŽU i podsticanja učenja tokom čita-vog života se u literaturi sve češće dovodi u vezu sa tzv. kooperativnim metodama učenja (Óhidy, 2009) koje je potrebno prilagoditi tzv. generaciji ”Z” (mladi rođeni od 1990. do 2000. godine). Kooperativne metode učenja su su-protstavljene tradicionalnim metodama jer su fokusirane na aktivno učešće svakog pojedinca u procesu učenja, što predstavlja osnov za podsti-canje CŽU. Takođe, primena kooperativnih meto-da u procesu učenja stimuliše razvoj ključnih kompetencija koje doprinose CŽU.

Prema Damon & Phelps (1989) kooperativne metode u procesu izvođenja nastave se odno-se na sve vidove učenja koji su zasnovani na timskom radu, pri čemu studenti unutar grupa

1 Key Competences for Lifelong Learning – A EuropeanReference Framework RECOMMENDATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 18 December 2006 on key competences for lifelong learning (2006/962/EC)

Page 72: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

70

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

dele odgovornost za dobijene rezultate, a ne samo za sopstveni angažman. Na ovaj način se pored intelektualnih sposobnosti i novih sa-znanja radi na unapređenju socijalnih veština kod studenata i to uticanjem na njihov timski duh i saradnju sa drugim kolegama, pre nego na međusobnu kompetitivnost.

Primer najčešće korišćene kooperativne me-tode učenja na visokoškolskim institucijama širom Zapadne Evrope i Severne Amerike je tzv. Jingsaw metoda čija primena u poljo-privrednim studijama može biti veoma zna-čajna, a koja se retko ili uopšte ne koristi u procesu izvođenja nastave na visokoškolskim institucijama u BiH i Srbiji. U osnovi ove me-tode jeste koncept vršnjačkog učenja u kome studenti uče jedni od drugih dok rade na za-

jedničkom zadatku. Jingsaw metoda zahteva podelu na manje grupe studenata (do 5) koji rade na zajedničkom zadatku, ali tako da sva-ki član grupe dobija svoj mini-zadatak za koji je odgovoran. Na ovaj način svaki član grupe zavisi od svih drugih kolega u ostvarenju ko-načnog rezultata, čime se podstiče aktivno slušanje, razumevanje, empatija i timski rad.

Pored kooperativnih metoda učenja (timsko učenje), koncept celoživotnog učenja se za-sniva i na sledećim metodama učenja koje svoju primenu nalaze i u poljoprivrednim stu-dijskim programima:• Učenje pomoću rada• Samostalno učenje• Učenje na daljinu

Iz ovih razloga, neophodno je nastaviti sa radom na razvoju efikasnih metoda učenja i poboljšanja konteksta za kontinuirano celoži-votno učenje na visokoškolskim institucijama u oblasti poljoprivrede u Srbiji i BiH. Taj rad podrazumeva i promenu kod predavača koji bi trebalo da:• Predmetne sadržaje u što većoj meri usme-re ka metodama vizuelnog učenja; • Predmetne sadržaje u što većoj meri fo-

kusiraju na kritičko razmišljanje i rešavanje problema, a ne puko memorisanje informa-cija, a što će doprineti primenjivosti stečenih znanja studenata i njihovom preduzetničkom razmišljanju; • Predmetne sadržaje prilagode potrebama studenata po kriterijumu vremena i to putem razvoja metoda učenja na daljinu, e-learning platformi i sistema kojima se lako i u svakom trenutku može pristupiti.

Ako bismo uporedili tradicionalne metode učenja sa konceptom CŽU, uočljive su sledeće razlike:

Nastavnik je izvor znanja

Studenti su primaoci znanja

Studenti rade samostalno

Svi student rade iste stvari

Dobri studenti se ističu

Stečeno znanje je najvećimdelom deklarativnog karaktera

Predavači i sami uče tokom celog života

Studenti su i sami prenosioci znanja

Studenti uče u grupama, uče radeći i uče na daljinu

Studenti imaju različite zadatke koji ih vode istom cilju

Postoji individualni plan učenja

Stečeno znanje je proceduralno – studenti umeju da primene deklarativno znanje u praksi, kontekstualno – studenti znaju kada da primene znanje, konceptualno – studenti znaju zašto je konkretno znanje primenji-vo u datoj situaciji

Tabela 1: Tradicionalno učenje i celoživotno učenje

TRADICIONALNO UCENJE CELOŽIVOTNO UCENJE

Page 73: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

71

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

RECNIK POJMOVA

Formalno učenje(eng. ‘’Formal learning’’)

Označava organizovanu delatnost obrazovne ustanove koja se izvodi prema odobre-nim programima, s ciljem unapređenja znanja i veština, samostalnosti i odgovornosti za lične, društvene i profesi-onalne potrebe, a o čemu se izdaje javna isprava.

Neformalno učenje(eng. ‘’Non-formal learning’’)

Označava organizovanje aktivnosti učenja s ciljem unapređenja znanja i veština, samostalnosti i odgovornosti za lične, društvene i profesio-nalne potrebe, a o čemu se ne izdaje javna isprava.

Informalno učenje(eng. ‘’Informal learning’’)

Označava neorganizovane aktivnosti usvajanja znanja i veština, samostalnosti i odgovornosti iz svakodnevnih iskustava, te drugih uticaja i izvora iz okoline, za lične, društvene i profesionalne potrebe.

Celoživotno učenje(eng. ‘’Lifelong learning’’)

Označava upotrebu formalnog, neformalnog i informalnog učenja tokom čitavog života pojedinca kojom se doprinosi kontinuiranom razvoju i po-boljšanju znanja i veština koje su potrebne kako u privatnom tako i u profesionalnom životu.

Preduzetničko obrazovanje (eng. ‘’Entrepreneurialeducation’’)

Označava sve oblike obrazo-vanja, učenja i obuka koji do-prinose jačanju preduzetntičkog duha, kompetencije ili pona-šanja, sa ili bez komercijalnog cilja. Kao sinonimi se koriste i pojmovi preduzetničko učenje i obrazovanje za preduzetništvo. Ishodi učenja(eng. ‘’Learning outcomes’’)

Ishod učenja jeste jasna de-finicija kompetencija, veština i/ili stavova koje bi student trebalo da stekne tokom odre-đenog perioda učenja.

Znanje (eng. ‘’Knowledge’’)

Znanje je skup činjenica, principa, teorija i praksi koje se odnose na područje rada ili izučavanja nastalo kao rezultat usvajanja informacija kroz proces učenja.

Veštine (eng. ‘’Skills’’)

Predstavljaju sposobnost primene znanja i korištenja principa „znati kako“ da se izvrši određeni zadatak i kako bi se rešio problem. Veštine mogu biti kognitivne, praktič-ne i socijalne veštine.

Kognitivne veštine(eng. ‘’Cognitive skills’’)

Kognitivne ili spoznajne ve-štine označavaju sposobnost primene logičkih, intuitivnih i kreativnih razmišljanja.

Praktične veštine(eng. ‘’Practical skills’’)Praktične ili psihomotorne ve-štine označavaju stečenu fizičku spretnost i upotrebu unapred poznatih metoda, instrumenata, alata i materijala.

Socijalne veštine(eng. ‘’Social skills’’)Označavaju skup stečenih veština koje su potrebne za stvaranje i razvijanje među-ljudskih odnosa (npr. veštine komuniciranja i saradnje, emocionalna inteligencija i druge).

Transverzalne veštine/kompe-tencije (eng. ‘’Transverzal skills/competences’’)Transverzalne veštine/kompe-tencije su opšte kompetencije neophodne u svakoj profesiji bez obzira na stepen spe-cijalizacije pojedinca. One se odnose na integrisano korišćenje veština, osobina ličnosti, znanja i vrednosti pojedinca. Njima se tehničko znanje praktično transformiše u učinkovit, delotvoran rad. Nazivaju se još i meke veštine, odnosno makro-veštine, jer se mogu preneti u različite radne kontekste, okruženja.Transverzalne kompetencije se uče kroz formalno obrazovanje, neformalno ili informalno obra-zovanje, a u svakom trenutku se mogu poboljšati pohađa-njem potrebnih specijalizova-nih obuka1.

1 European Classification on Skills/Com-petencies, Qualifications and Occupations. Za više informacija posetite sledeću internet stranu: https://ec.europa.eu/esco/home

Page 74: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

72

Pri

ručn

ik o

nas

tavn

im m

etod

ama

na

stu

dij

skim

pro

gra

mim

a u

ob

last

i p

oljo

pri

vred

e

Samostalnost(eng. ‘’Independance’’)

Označava pravo na vlastito upravljanje, a temelj je za odre-đivanje nečije odgovornosti.

Odgovornost (eng. ‘’Accountability’’)

Označava preuzimanje obaveze izvršenja preuzetih zadataka, a u skladu je sa samostalnosti izvršenja i upravljanja.

Kompetencije(eng. ‘’Competences’’)

Označavaju sposobnost primene znanja, veština i personalnih, socijalnih i metodoloških sposobnosti, na radnom mestu ili tokom učenja, kao i u privatnom i profesionalnom razvoju. U kontekstu Evropskog kvalifikacionog okvira (EQF), kompetencije su opisane kao odgovornost i samostalnost.

Radno opterećenje(eng. ‘’Workload’’)

Označava procenjeno vreme za sve aktivnosti učenja koje su nephodne za postizanje određenih ishoda učenja.

ESPB bod (eng. ‘’ECTS’’)

Označava mernu jedinicu za iskazivanje obima radnog opterećenja, a određuje se prosečnim ukupno utrošenim vremenom studenta koje je potrebno za sticanje kompe-tencija.

Praktikum (eng. ‘’Practicum’’)

Označava specijalizovanu učionicu sa stacioniranom opremom i ostalim sadržajem za lakše savladavnje sadržaja predmeta (ili grupe predmeta) i služi za izvođenje nastave u praktikumu odnosno za primenu teoretskog znanja u radnom okruženju. U institu-cijama koje realizuju nastavni proces u oblasti poljoprivre-de, praktikumi se organizuju prema grupi srodnih modula (npr. praktikum za voćarstvo, praktikum za fiziologiju i anatomiju domaćih životinja, praktikum za poljoprivrednu mehanizaciju i td.).

Nastavna metoda(eng. ‘’Teaching method’’)

Označava način rada preda-vača koji doprinosi sticanju znanja i razvijanju sposobnosti i veština kod učenika.

Evaluacija od strane kolege (eng. ‘’Peer review’’)

Označava evaluaciju naučnog, akademskog ili profesionalnog rada ili postignuća od strane kolege istog ranga odnosno kolege iz iste oblasti. Učenje usmereno na studenta (eng. ‘’Student-centeredlearning’’)

Označava pristup u preda-vanju i učenju koji u centar stavlja studenta i omogućava mu da aktivno učestvuje u kreiranju svog obrazovnog profila2.

Kvalifikacija(eng. Qualification’’)

Kvalifikacija je bilo koji zvanični dokument koji potvrđuje da je nosilac kvalifikacije ste-kao određene kompetencije, i to najčešće kroz formalni obrazovni program. Samim tim, termin kvalifikacija u najvećem broju slučaje-va označava kompetencije stečene u okviru formalnog obrazovnog sistema, i samim tim se odnosi na cikluse obra-zovanja koji postoje u datom obrazovnom sistemu (osnovno, srednje, srednje stručno, visoko, doktorske studije itd). Ređe se može sresti da se pod kvalifikacijom podrazumevaju i sertifikati koji se stiču kroz neformalno obrazovanje, koji se, na primer, daju nakon uspešnog završetka kraćih obuka i kurseva (npr. kurs računara, kurs jezika, različiti programi prekvalifikacije i dokvalifikacije), mada se neki od ovih kurseva upisuju u radne knjižice.3

1 Student Centered Learning - An Insight Into Theory And Practice, Evropska studentska unija i Education International 2010

2 Preuzeto iz ’’Nacionalni okvir kvalifikaci-ja’’, CEP (2010)

Page 75: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru

73

Priru

čnik o n

astavnim

metod

ama n

a stud

ijskim p

rogram

ima u

oblasti p

oljoprivred

e

LITERATURA

- Bosnia and Herzegovina Qualifications Framework For Higher Education. Tempus projekat (BHQFHE).

- CEP, Nacionalni okvir kvalifikacija (2010)

- Delors, J. (1996). Learning: The treasure within Report to UNESCO of the International Commission on Education for the Twen-ty-first Century. UNESCO

- DG Enterprise and Industry (2012). Effects and impact of entrepreneurship programmes in higher education

- European Commission. (2001). Making a European area of lifelong learning a reality, Brussels, COM (2001) 428 final.

- European Commission. (2006). Recom-mendation of the European Parliament and the Council on Key Competences for Lifelong Learning

- Goosling, D. and Moon, J. (2001). How to use Learning Outcomes and AssessmentCriteria. London: SEEC Office.

- https://ec.europa.eu/esco/home; European Classification on Skills/Competencies,Qualifications and Occupations

- Kennedy, D. (2011). Pisanje i upotreba ishoda učenja. Praktičan vodič. Tempuskancelarija u Srbiji (Fondacija Tempus).

- Key Competences for Lifelong Learning – A European Reference FrameworkRecomendation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on key competences for lifelong learning (2006/962/EC)

- Hrvatski kvaliifkacijski okvir, uvod u kvalifikacije. 2009. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

- Mirkov, S. (2011). Tehnologija, informatika i obrazovanje za društvo učenja i znanja. 6. Međunarodni Simpozijum, Tehnički fakultet Čačak, 3−5. jun 2011.

- OECD

- Óhidy, A. (2009). Cooperative learning methods as preparation for lifelong learning. Research paper. University of Bielefeld,Faculty of Educational Science.

- Osnove Kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini. 2011. Službeni glasnik Bosne i Hercegovine. Broj 31, str. 2-33.

- Student Centered Learning - An Insight Into Theory And Practice. 2010. Evropska studentska unija i Education International.

- The Higher Education and Training Awards Council of Ireland – HETAC.

- Udruženje nastavnika VET forum. ()2011. Metode aktivno orjentisane nastave.Kragujevac.

Page 76: PRIRUCNIK O NASTAVNIM METODAMA NA · PDF fileSeminarski rad Vežbe u praktikumu Laboratorijske vežbe Računske vežbe Terenske vežbe Stručne ekskurzije ... Evropska komisija u okviru