UVOD

Nastavni predmet Informatika ima određene specifičnosti koje ga čine bitno različitim u

odnosu na druge predmete izučavanja u školama:

o počinje se proučavati u školama tek od 70-ih godina 20. stoljeća

o nastavni ciljevi i zadatci se često mijenjaju i dopunjuju jer moraju pratiti brzi razvoj

informacijske komunikacijske tehnologije (ICT)

o zastara sadržaja je puno veća nego u nekim drugim znanstvenim područjima, npr.

matematici

o informatika je negdje izborni predmet, negdje redovni i zastupljena je s različitim fondom

sati

o učenici dolaze s različitim predznanjima u srednju školu

Potreba za određivanjem temeljnih informatičkih znanja i vještina oblikovala je nastavne

sadržaje koji se izučavaju u ovom predmetu i oni uglavnom obuhvaćaju:

o poznavanje konfiguracije računala i osnove uporabe operacijskih sustava

o primjena programa za obradu teksta

o primjena programa za rad s proračunskim tablicama

o primjena programa za izradu prezentacija pomoću računala

o poznavanje osnova programiranja

o poznavanje Interneta i njegovih servisa, a posebno komuniciranja pomoću

elektronske pošte i uporabe weba (World Wide Web)

o pretraživanje weba pomoću tražilica i tematskih kataloga

o objavljivanje sadržaja kreiranjem HTML prezentacija

o …

Pretpostavke za uspješnog nastavnika/učitelja informatike su:

- sklonost prema učiteljskom pozivu,

- poznavanje struke i

- osposobljenost u metodičkoj praksi i teoriji.

U nastavku slijede bitne odrednice ovog poziva koje je potrebno poznavati, uvažavati i

primjenjivati u radu.

OBRAZOVANJE I NASTAVA

Obrazovanje je jedna od osnovnih pedagoških kategorija koja obuhvaća znanje i sposobnosti.

Znanje se definira kao sustav činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek

usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti. Stjecanje znanja čini materijalnu stranu

obrazovanja.

Sposobnosti mogu biti senzorne (perceptivne), praktične (manualne), sposobnosti

izražavanja, intelektualne (mentalne) sposobnosti. Skup razvijenih sposobnosti kod pojedinca

čini njegovu kvalitetu potrebnu za uspješno obavljanje neke djelatnosti (rad, aktivnost,

funkcija). Razvijanje sposobnosti čini funkcionalnu stranu obrazovanja.

Glavni čimbenici nastave su nastavnik/učitelj, učenik i nastavni sadržaji – didaktički trokut.

OBRAZOVANJE

ZNANJE

ČINJENICE GENERALIZACIJE

SPOSOBNOSTI

SENZORNE PRAKTIČNE IZRAŽAJNE INTELEKTUALNE

NASTAVNIK

UČENIK

NASTAVA

NASTAVNI SADRŽAJI

Primjenom ICT u nastavi trokut je proširen dodavanjem nastavne tehnike u didaktički

četverokut.

VRSTE NASTAVE U ŠKOLI

redovna nastava - izvodi se po propisanom programu rada za pojedini razred isto za sve

učenike određenog razreda

dopunska nastava - za slabije učenike kojima treba naknadna dopunska pomoć

nastavnika/učitelja

dodatna nastava - za napredne učenike radi proširivanja i produbljivanja sadržaja

izborna nastava - učenici biraju predmete koji se ocjenjuju kao i redovni predmeti

ZADATCI NASTAVE

Materijalni zadatak nastave - stjecanje znanja

"upoznati, pokazati, ukazati, uočiti, razumjeti, shvatiti, poučiti, naučiti..."

Funkcionalni zadatak nastave - razvoj sposobnosti

"razviti, osposobiti, usavršiti, jačati, formirati, uvježbavati, izgrađivati..."

Odgojni zadatak nastave - usvajanje odgojnih vrijednosti

SOCIOLOŠKI OBLICI RADA I NJIHOVE KARAKTERISTIKE

1. Frontalna nastava

2. Skupna nastava

3. Rad u paru

NASTAVNIK UČENIK

NASTAVNI SADRŽAJI

NASTAVNA TEHNIKA

NASTAVA

3. Individualni oblik nastave

1. Frontalna nastava

nastavnik/učitelj vodi nastavni proces

brzo prenošenje velikog broja informacija

učenici u ulozi slušatelja i primatelja informacija

nedostaci: izbor gradiva sačinjen prema prosjeku razreda, predviđena jednaka

brzina učenja i usvajanja gradiva za sve učenike, ukalupljivanje nastave od

planiranja do vrednovanja

2. Skupna nastava

nastava se odvija u više skupina tako da učenici unutar skupine uče

samostalno, pod vodstvom nastavnika/učitelja

uloga nastavnika/učitelja posredna (izbor sadržaja, priprema, pomaganje,

vrednovanje)

skupine mogu biti jednakog ili nejednakog sastava

uvod: priprema, grupiranje, podjela zadataka

glavni dio: samostalni rad u skupinama

završni dio: zajednička rasprava

3. Individualni oblik nastave

učenik radi sam na posebnom zadatku ili na dijelu zadatka koji čini cjelinu s

radovima drugih učenika

obrazovna vrijednost ove nastave veća od frontalne, ali se gubi na vremenu

uporaba računala je uglavnom predviđena za individualni oblik rada

SADRŽAJ OBRAZOVANJA

Sadržaj obrazovanja se propisuje nastavnim planom i programom.

Nastavni plan je dokument u kojem se u obliku tablice propisuju:

odgojno-obrazovna područja, odnosno predmeti

redoslijed učenja područja ili predmeta po razredima

tjedni broj sati za pojedino područje, odnosno nastavni predmet

Nastavni program je dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih

sadržaja, odnosno on je konkretizacija nastavnog plana.

Okvirni nastavni plan i program je dokument koji za određeni stupanj i vrstu obrazovanja

propisuje ili verificira Ministarstvo, a njime se utvrđuje:

svrha odgoja i obrazovanja za određeni stupanj i vrstu obrazovanja,

nastavni plan s popisom obveznih i izbornih nastavnih predmeta i s oznakom tjednog

broja nastavnih sati za svaki nastavni predmet,

raspoloživi tjedni fond nastavnih sati za neobvezne predmete

dopušteno tjedno opterećenje učenika

kratki opis (smjernice) sadržaja obrazovanja za svaki obvezni nastavni predmet

kadrovski i materijalno-tehnički uvjeti potrebni za ostvarenje nastavnog plana i

programa

Operativni nastavni program izrađuje predmetni nastavnik/učitelj prilikom pripreme za

nastavu za određenu školsku godinu. Polazeći od svojih iskustava, poznavanja učenika,

dogovora s nastavnicima/učiteljima srodnih nastavnih predmeta planira raspored nastavnih

cjelina, tema i jedinica te dinamiku njihove realizacije tijekom školske godine.

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

Nastavna sredstva

vizualna, auditivna i audio-vizualna (crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni,

tablice, dijapozitivi, modeli, makete, aparati, instrumenti, globusi, kasete, ploče, CD,

filmovi, TV emisije,...), tekstualna (udžbenici, priručnici, članci, rječnici,

enciklopedije,...)

Nastavna pomagala

oruđa za rad (geometrijski pribor, ploče, projektor, kasetofon, radio, TV, računalo...)

Nastavna tehnologija

tehnika s ugrađenim sadržajem obrazovanja i specifičnom didaktičkom funkcijom

poučavanja i učenja (npr. računalo opremljeno programskim sustavom za učenje)

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U NASTAVI INFORMATIKE

Informatika je zahtjevnija od ostalih nastavnih predmeta. Za realizaciju nastave informatike

potrebna je posebno opremljena učionica. Poželjno je po jedno radno mjesto s računalom za

svakog učenika, ali je zbog slabe opremljenosti škola uglavnom primjenjiv zajednički rad

nekoliko učenika na jednom računalu (najčešće u paru). Računala moraju biti umrežena u

lokalnu mrežu i povezana s Internetom. Programi instalirani na računalima u učionici bi

trebali imati odgovarajuću licencu, što nije u potpunosti ostvareno u najvećem broju škola.

Uz klasičnu ploču potrebno je osigurati grafoskop ili računalo s projektorom za

nastavnika/učitelja. Učionice u kojima se nastava informatike izvodi su uglavnom klasične

učionice opremljene standardnim namještajem (zanemareni ergonomski povoljni uvjeti rada).

Raspored klupa s računalima mora biti takav da učenici nesmetano prate izlaganje

nastavnika/učitelja, a istovremeno nastavnik/učitelj mora imati slobodan pristup do računala

svakog učenika.

NASTAVNE METODE

Nastavne metode su načini rada u nastavi. Svaka metoda ima dvostrano značenje, tj. odnosi

se na način rada nastavnika/učitelja i učenika.

Globalna podjela metoda

1. Usmene metode

1.1. Metoda usmenog izlaganja

1.2. Metoda razgovora

2. Dokumentacijske metode

3. Demonstracijske metode

4. Laboratorijske metode

5. Operacijske metode

METODE KARAKTERISTIČNE ZA NASTAVU INFORMATIKE

1. Metoda usmenog izlaganja

nastavnik/učitelj i učenici verbalno izlažu neke dijelove nastavnog sadržaja

pripovijedanje, opisivanje, obrazloženje, objašnjenje, rasuđivanje

Cjelokupni sat informatike ne smije se svesti samo na ovu metodu, posebno ako

nastavnik/učitelj izlaže a učenik sluša.

2. Metoda razgovora

zajednički rad nastavnika/učitelja i učenika koji se odvija u obliku pitanja i odgovora

potiču se misaone aktivnosti učenika i zahtjeva se njihova potpuna pozornost

Sl.1 Povoljan raspored računala u informatičkom kabinetu

za informatiku karakterističan brz razvoj saznanja, pa često može doći do slučajeva da

učenik postavlja pitanja na koja nastavnik/učitelj ne zna odmah odgovor

3. Metoda demonstracije

temelji se na pokazivanju i promatranju

u nastavi informatike primjerena kod obrade gotovih informatičkih proizvoda

pokazuje se na primjeru uz pomoć projektora priključenog na računalo

4. Metoda praktičnih radova

težište nastave informatike je na ovoj metodi

učenik samostalno izvodi postavljeni zadatak, npr. na računalu

učenik sam u slobodno vrijeme ostvaruje neki rad (projektni zadatak) koji

nastavnik/učitelj pregleda te ga usmjerava u daljnjem radu

o moguća visoka kvaliteta radova

o velik trud nastavnika/učitelja – često se radi o sadržajima koji su širi

nego nastavno gradivo

5. Metoda crtanja i ilustrativnih radova

pojedini dijelovi nastavnih sadržaja izražavaju se crtežom

primjer: crtanje blok dijagrama, crtanje u nekom od grafičkih programa na računalu

4. Metoda pisanja i pismenih radova

nastavnik/učitelj piše po ploči, izrađuje web stranice, izrađuje pisane pripreme za

nastavu…

učenik prepisuje, vodi bilješke s predavanja, izrađuje samostalne radove (rješava

zadatke, izrađuje dokument prema uputama, izrađuje web stranice pisanjem HTML

koda…)

5. Metoda čitanja i rada na tekstu

rad s udžbenikom i ostalim tiskanim materijalom, rad s digitalnim udžbenicima i

ostalim tekstualnim sadržajima na računalima

u informatici su materijali često prijevodi svjetskih izdanja (engleskih) ili tekst na

stranom jeziku

NASTAVNA NAČELA

Nastavna načela su osnovna pravila i zakonitosti kojima se rukovodi nastavnik/učitelj u

nastavnom radu kako bi uspješno ostvario njegove zadatke. U nastavi informatike je značajno

ostvarenje sljedećih načela:

1. Načelo očiglednosti i apstraktnosti

Očiglednost osigurava usvajanje činjenica, a apstraktnost osigurava usvajanje

generalizacija.

Učenicima treba osigurati postupan prijelaz od konkretnog ka apstraktnom.

Nastavne sadržaje nužno je usvajati na konkretnim činjenicama koje omogućavaju

doživljavanje i stvaranje predodžbi te potiču aktiviranje misaonih aktivnosti koje

omogućavaju usvajanje i onih sadržaja koji predstavljaju apstrakcije.

2. Načelo aktivnosti i razvoja

Znanje, vještine, navike i sposobnosti stječu se aktivnim odnosom prema sadržajima

nastave, što vodi do razvoja ličnosti pojedinca i ostvarenje pretpostavke stvaralaštva.

Uspjeh učenika u nastavi proporcionalan je udjelu aktivnosti.

3. Načelo sustavnosti i postupnosti

Nastavni sadržaji trebaju se usvajati postupnim radom i stvaranjem preglednog sustava

znanja. Pravila su:

o od poznatog ka nepoznatom

o od konkretnog ka apstraktnom

o od lakšeg ka težem

o od bližeg ka daljem

o od jednostavnog ka složenom

4. Načelo diferencijacije i integracije

analiza i raščlanjivanje nastavnih sadržaja, ali i njihovo povezivanje

Nastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti raščlanjeni tako da omogućavaju uvid

u tvorne elemente problema, ali se uvijek moraju prezentirati samo kao dio cjeline.

5. Načelo primjerenosti napora (akceleracije)

Nastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da budu primjereni dobi i sposobnostima

polaznika, ali i da omogućavaju te potiču njegov razvoj i napredovanje.

Nastava po sadržaju i načinu rada ne bi smjela biti ni preteška ni prelagana.

6. Načelo individualizacije i socijalizacije

Nastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da respektiraju specifičnosti

individualiteta, njegove razlike, ali da se istovremeno stvaraju i oblici društvenog

funkcioniranja pojedinaca u skupini.

Potiče se razvoj interpersonalnih odnosa među učenicima u razredu.

7. Načelo korelativnosti i ekonomičnosti (racionalizacije)

Nastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da među njima postoji povezanost koja

omogućava da se na didaktički osmišljeni način sa što manje utroška vremena, snage i

sredstava postigne što veći i bolji učinak.

Cilj je postići najveći mogući učinak sa što manjim utroškom vremena, sredstava i snaga.

8. Načelo suvremenosti

Nastavne sadržaje informatike treba kontinuirano dopunjavati i aktualizirati iz različitih

stručnih i znanstvenih izvora kako bi njihovo prezentiranje bilo učinkovitije.

NAČELA OD POSEBNOG ZNAČAJA ZA NASTAVU INFORMATIKE

1. Načelo postupnosti

Gradivo se izlaže postupno u jednoj godini i slojevito gledajući sve godine u presijeku.

U svakoj sljedećoj godini se ponavlja poznato i na to dodaje novo znanje.

2. Načelo primjerenosti

Svi zadatci za programiranje moraju biti iz učeniku poznatih područja.

Poželjna je i potrebna suradnja s nastavnicima/učiteljima ostalih predmeta kako bi se

zadali primjereni zadatci.

3. Načelo očiglednosti

Računalom se demonstrira ono što se predaje. Sve što se može pokazati praktično ili

nacrtati ima veću vrijednost od usmenog obrazlaganja i prepričavanja.

Značajna je uloga multimedije.

4. Načelo individualizacije

Svaki učenik radi samostalno i napreduje svojim tempom.

STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA

PRIPREMANJE

OBRADA

VJEŽBANJE

PONAVLJANJE

PROVJERAVANJE

1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad

Pripremanje učenika podrazumijeva stvaranje povoljnih objektivnih ili vanjskih uvjeta u

učionici, kao i subjektivnih ili unutarnjih uvjeta kod učenika. Objektivni ili vanjski uvjeti

podrazumijevaju pravovremenu pripremu nastavnih sredstava i pomagala, provjeravanje

njihove funkcionalnosti, podjela učenika u skupine ili parove ovisno o planiranom obliku rada

i sl. Učenicima se daju osnovne informacije o onome što će se raditi, o čemu će se učiti.

Sadržaj i način pripremanja ovisi o etapi koja slijedi i o vremenu koje stoji na raspolaganju

(obično 5 – 10 minuta). Subjektivni ili unutarnji uvjeti rada kod učenika podrazumijevaju

postizanje motivacije i aktivnog odnosa prema radu. Uzimajući u obzir sve navedeno,

pripremu učenika za rad možemo promatrati s tri aspekta:

1.1. Sadržajna priprema učenika

obnavljanje ranije stečenih znanja

analiza učeničkih iskustava

određivanje mjesta nove nastavne jedinice

1.2. Psihološka priprema učenika

postavljanje problema

definiranje zadataka rada

motivacija za usvajanje novih saznanja

1.3. Tehnička priprema rada

stvaranje plana rada

izbor i pripremanje sredstava za rad

2. Obrada novih nastavnih sadržaja

Obrada novih nastavnih sadržaja je etapa kojoj su didaktičari ranije pridavali najviše

pozornosti. Osnovni zadatak ove etape nastavnog procesa je usvajanje novog znanja. Kako je

već ranije rečeno to čini materijalnu stranu obrazovanja. Znanje se definira kao sustav

činjenica i generalizacija.

Sintagma „nastavno gradivo“ ostala je u našoj didaktičkoj i metodičkoj terminologiji iz

vremena kada je nastava bila intelektualistički koncipirana. Bilo je važno naučiti sve što piše

u knjigama ili sve što je nastavnik/učitelj predavao, pokazivao, ispričao. Danas živimo u

drugom vremenu kada glavni obrazovni cilj ne može biti učenik koji ima glavu punu

informacija. Učenike treba usmjeriti na kreativnije i korisnije aktivnosti od učenja i čuvanja

informacija. Nove didaktičke teorije nude usmjeravanje na učenikove potrebe i mogućnosti,

odnosno preferiranje nastavnih aktivnosti u kojima su učenici aktivni subjekti, a

nastavnici/učitelji samo suradnici, voditelji i mentori.

Obrada novih nastavnih sadržaja stoga treba biti pozorno planirana kako bi učenik

odmjerenom količinom činjenica uspješno napredovao do generalizacije nekog pojma.

Znanje učenika se neprestano proširuje i produbljuje, pri čemu treba paziti na tempo i

postupnost.

Pri davanju i osmišljavanju podataka nastavnik/učitelj se može služiti primarnim i

sekundarnim izvorima znanja, a s obzirom na prirodu predmeta ovi izvori su stalno

obnovljivi i moraju pratiti aktualni informacijski razvoj.

Dimenzioniranje znanja mora kreirati jednu logičku strukturu prilagođenu stupnju

obrazovanja. Posebnu pozornost treba obratiti na broj činjenica za priopćavanje (ekstenzitet)

i dubinu raščlanjivanja sadržaja, odnosno stupanj analize (intenzitet). Produbljivanje i

proširivanje znanja mora biti postupno i prilagođeno uzrastu učenika.

3. Vježbanje

Etapa vježbanja u nastavi informatike zauzima značajno mjesto. Osnovni zadatak ove etape

je razvoj radnih sposobnosti učenika na računalu. Aktivnosti nastavnika/učitelja su

instruktivnog karaktera i svode se na demonstriranje radnji, analiziranje istih, izdvajanje i

obradu složenijih zadataka, uspoređivanje sa sličnim radnjama, objašnjavanje i sl. Analiza,

sinteza i pojašnjavanje se izvode onoliko puta koliko je to potrebno ovisno o strukturi

učenika u razredu i o težini nastavnih sadržaja koji se obrađuju. Aktivnosti učenika su

uglavnom samostalno uvježbavanje određenih radnji i postupaka. Razlikujemo početno

vježbanje učenika (učenik prvi put samostalno pristupa izvođenju određene radnje), osnovno

ili temeljno vježbanje (stjecanje vještine kroz kontinuirano ponavljanje), završno ili

dopunsko vježbanje (primjena stečene vještine, automatiziranje, navika) i korektivno

vježbanje (za učenike s pogrešno razvijenom vještinom).

4. Ponavljanje

Ponavljanje može biti planirano u okviru jednog nastavnog sata ili kao samostalni sat. Tako

možemo govoriti o fragmentarnom (pri obradi novih sadržaja), tematskom (nakon obrade

teme) i kompleksnom (na početku i na kraju školske godine) ponavljanju. S obzirom na

kvalitetu razlikujemo reproduktivno i produktivno ponavljanje. Reproduktivno ponavljanje

se svodi na prepričavanje sadržaja iz nekog izvora bez ikakvih promjena. Karakteristike ovog

vida ponavljanja su: mehaničko, formalno i pasivno. Produktivno ponavljanje zahtijeva

misaone aktivnosti analize, sinteze, klasifikacije, uspoređivanja, analogije, dokazivanja,

rješavanja problema, konkretizacije i sl.

5. Provjeravanje i ocjenjivanje

Nastavnik/učitelj će imati najbolji uvid u ostvarenje zadataka nastave kroz provjeravanje i

ocjenjivanje učenika. Provjeravanje je završni korak rada, a može biti usmeno, pismeno ili

praktično provjeravanje.

ORGANIZACIJA NASTAVE INFORMATIKE

Organizacija nastave informatike predstavlja postupak kojim se različiti elementi povezuju u

cjelinu radi postizanja željenog cilja - kvalitetnog nastavnog sata informatike. Sat je

metodički određen svojim etapama: uvod, središnji i završni dio. Organizacija ovih etapa

ovisi o odabranom tipu sata (sat obrade nove nastavne jedinice, sat ponavljanja i vježbanja,

sat provjere i ocjenjivanja). Sat može biti i kombiniran, primjerice obrada novog nastavnog

gradiva uz vježbanje.

1. sat obrade nove nastavne jedinice

uvod

o važan jer u njemu učenika upoznajemo sa stvarnim problemom

o cilj je što više konkretizirati gradivo

o učenik treba uvidjeti vezu gradiva s drugim predmetima ili životnim

situacijama

središnji dio

o izlaže se tema

o ovisno o temi, izlaganje povezano uz rad na računalu

o nastavnik/učitelj piše, objašnjava ili demonstrira primjer, učenici isprobavaju

na svom računalu

o cjelokupan tijek izvođenja radnji nastavnik/učitelj ispisuje na ploču ili na foliju

završni dio

o ponavljanje i izvođenje zaključaka

2. sat ponavljanja i vježbanja

Izuzetno je bitan u informatici jer omogućava samostalan rad učenika.

Uvod

o Ističe se cilj ponavljanja/vježbe, navode zadatci i daju upute učenicima

o podjela zadataka

središnji dio

o samostalno rješavanje zadataka

o broj učenika u skupini ovisi o broju računala u učionici (najbolje samostalno ili

u paru)

završni dio

o uspješan rad učenika može se vrednovati

o najbolje radove učenici mogu prezentirati i obrazložiti ostalima

3. sat provjere i ocjenjivanja

sat provjere može biti

o pismena provjera (npr. za programiranje)

o praktična provjera na računalima (poznavanje rada gotove aplikacije)

o usmena provjera (razgovor, objašnjenje pojedinih rutina, algoritama ili

funkcija)

pri zaključivanju ocjene iz informatike najveći utjecaj ima uspjeh iz praktične i

kreativne izvedbe (60%), zatim teorijska znanja i stavovi (po 20%)

CILJEVI I ZADATCI NASTAVE INFORMATIKE

Ciljevi i zadatci nastave informatike su propisani uz plan i program za određenu obrazovnu

kategoriju.

Ciljevi:

osposobljavanje učenika za primjenu osnovnih informatičkih znanja u svakodnevnom

životu s naročitim naglaskom na primjenu stečenih znanja u struci

ovladavanje vještinom za rad s računalom, ovladavanje informatičkom tehnologijom

stjecanje osnovne informatičke pismenosti do razine rješavanja jednostavnih problema uz

primjenu informatičke tehnologije

stjecanje i razvijanje logičkih i kreativnih sposobnosti u izboru i oblikovanju algoritama,

u kodiranju, testiranju, popravljanju i dokumentiranju programa pisanih u nekom od

programskih jezika

samostalno služenje različitim izvorima informacija u školi i van nje

upoznavanje društvenih ciljeva i dimenzija informatizacije

upoznavanje mogućnosti i prednosti komunikacije računalom

razvijanje pravilnog odnosa prema uporabi i zaštiti programa i podataka

uočavanje uloge zajedničkog rada u informatici

Zadatci:

upoznati podatke o računalima, njihovoj povijesti, organizaciji i primjeni u struci

prepoznati dijelove osnovne konfiguracije računala i opisati njihovu funkciju

samostalno spojiti osnovne dijelove računala i pravilno ga uključiti i isključiti

znati kako se samostalno koristi računalo pri pisanju različitih tekstova i obradi tekstova

znati kako se čuvaju podatci i ponovo se učitavaju za uporabu

razviti sposobnost služenja računalom pri uporabi raznih baza podataka

znati kako se koriste gotovi programi za rad s proračunskim elektronskim tablicama

koristiti izvore informacija dostupne uz pomoć računala

znati kako se samostalno koristi računalo pri rješavanju jednostavnijih zadataka u sklopu

struke, a uz pomoć aplikativnih računalnih programa

komunicirati s drugim osobama pomoću računala

primijeniti stečena znanja, dopunjavati ih i razvijati u svakodnevnoj praksi

samostalno se služiti računalom u izradi dokumenata, proračunskih tablica, jednostavnih

baza podataka, pretraživanju Interneta u cilju primjene stečenih znanja u područjima

konkretnog zanimanja

PRIPREMA NASTAVNIKA/UČITELJA

Na osnovi okvirnog nastavnog plana i programa nastavnik/učitelj izrađuje svoj izvedbeni

godišnji plan i program kojim određuje teme koje će se obrađivati tijekom nastavne godine,

njihov redoslijed i broj sati. Pripremanje nastavnika/učitelja za obradu novih nastavnih tema i

jedinica traje u kontinuitetu od početka do završetka nastavne godine, a prije same obrade s

učenicima. Nastavnik/učitelj treba poznavati sadržaje nastavnog predmeta koji izvodi i pratiti

promjene i dostignuća u struci čime će osvježavati i aktualizirati te sadržaje. U pripremanju

nastavnik/učitelj se može služiti različitom stručnom literaturom (knjige, priručnici, časopisi,

katalozi…), radnim mapama, bilježnicama i pisanom pripremom za sat.

PISANA PRIPREMA ZA SAT

Postoje različiti primjeri obrasca za izradu pisane pripreme za nastavni sat. Ti obrasci mogu

biti od pomoći posebice pripravnicima, stariji i iskusniji nastavnici/učitelji služe se svojim

bilješkama koje stalno dopunjuju i prilagođavaju novim radnim uvjetima. U svakom slučaju

bilo da se radi prema nekom od predloženih obrazaca (računalno ili ručno kreiranom) dobro

napisana priprema za nastavni sat mora imati osnovne elemente metodičke organizacije sata:

1. Jasno definiran cilj sata

2. Utvrđene zadatke sata (obrazovne, funkcionalne, odgojne)

obrazovni - stjecanje znanja

o označavaju: prisjećanja, prepoznavanja, reprodukcije – dosjećanja, rješavanje

problema, činjenice i generalizacije (definicije, zaključci…po kojima se

djeluje)

o radni glagoli: upoznati, pokazati, ukazati, uočiti, razumjeti, poučiti, naučiti…

funkcionalni - razvijanje/formiranje sposobnosti i vještina (mentalne – intelektualne,

psihomotorne, senzorne, tjelesne)

o označavaju: sposobnost izražavanja, povezivanja, vještine rukovanja,

snalaženje u novim situacijama, razboritost…

o radni glagoli: razviti, osposobiti, usavršiti, jačati, formirati, uvježbati,

navikavati, izgrađivati, izoštriti, izražavati, misliti…

odgojni - usvajanje odgojnih vrijednosti

o označavaju: razvijanje pozitivnih osobina, točnost, urednost, savjesnost,

marljivost, radne navike, osjećaj osobne vrijednosti, odlučivanje, prihvaćanje

drugih, argumentiranje, odnos prema imovini…

o radni glagoli: razvijati, formirati, odnositi se, motivirati…

3. Tip nastavnog sata

Pri određivanju tipa nastavnog sata nastavnik/učitelj odgovara na pitanje: Što se na satu radi i

kakav je to sat? Tip sata se najčešće nazire iz naslova nastavne jedinice i može biti:

obrada novog gradiva

ponavljanje ili vježbanje

provjeravanje i ocjenjivanje

rekapitulacija i sistematizacija

kombinirani sat

Vrlo često u nastavi informatike primjenjiv je kombinirani tip nastavnog sata, jer se etape

ponavljanja posebice uvježbavanja praktičnim radom na računalu uglavnom isprepliću s

obradom novog nastavnog gradiva.

4. Artikulacija nastavnog sata

Prije razrade globalne strukture sata nastavnik/učitelj treba izabrati potrebne nastavne

sadržaje pri čemu glavni kriteriji trebaju biti:

funkcionalnost s obzirom na ciljeve

važnost sadržaja

primjerenost

aktualnost i interes

Tijek (artikulacija) nastavnog sata predstavlja određivanje (oblikovanje, komponiranje) jasne

strukture nastavnog procesa u određenoj vremenskoj jedinici. Urediti etape (faze) rada na satu

znači odrediti:

početak rada

rad u svojim etapama

završetak rada

upućivanje u daljnji rad (preko domaćih zadataka)

Strukturu nastavnog sata čine osnovne sastavnice:

pripremanje učenika za nastavu

obrada novih nastavnih sadržaja

vježbanje

ponavljanje

provjeravanje

Obrada novih sadržaja je temeljna nastavna aktivnost. Za nju je potrebno znati rasporediti

nastavno gradivo i adekvatno ga prezentirati odnosno prenijeti učenicima, a kasnije

vježbama/ponavljanjem utvrditi i povezati ga s drugim novim gradivom.

Vježbanje je primjer učenja kojima se spoznaja transformira u ponašanje. Može biti

samostalni oblik nastave, a može biti i integriran u nastavne jedinice s obradom ili

ponavljanjem. Vježbanje može ali ne i svaki put rezultirati konkretnom ocjenom. U svakom

slučaju važno je pratiti napredovanje učenika i evidentirati njihovu uspješnost obavljanja

vježbi.

Ponavljanje - Iako je kod reproduktivnog ponavljanja naglašeno pamćenje i reproduciranje

sadržaja, potrebno je učenike poticati i na razmišljanje i dokučivanje novih znanja iz toga.

Bitne odrednice produktivnog ponavljanja su:

o Analiza – rastavljanje cjeline na dijelove uz traženje međusobnih odnosa

o Sinteza – slaganje pojedinosti u cjelinu pri čemu se otkrivaju nove veze i podiže znanja

na višu razinu.

o Klasifikacija – razvrstavanje pojmova kako bi se dobio logički pregled, tj. pronalaženje

bitnoga

o Uspoređivanje – traženje sličnosti i razlika između dvaju ili više predmeta, pojmova,

zakonitosti i slično tj. stavljanje u srodnost

o Analogija – traženje sličnosti i istovjetnosti

o Dokazivanje – iznošenje razloga za ili protiv neke teze

o Rješavanje problema – nastavnik/učitelj formulira pitanje a u nizu učeničkih odgovora –

hipoteza pronalazi se pravi

o Konkretizacija – nalaženje primjera kojima se potkrepljuje neka zakonitost ili tvrdnja

Nastavni sat se uglavnom komponira (kombinira) ovim sastavnicama i vrlo rijetko se

primjenjuje jedna sastavnica preko cijelog sata. Kod samostalnog rada na računalu prevladava

jedna sastavnica nastavnog procesa (vježbanje), a kod izravnog poučavanja (frontalni oblik

rada) mogu doći i druge komponente nastavnog procesa.

5. Metodički postupci

Nastavne metode se globalno dijele na:

- verbalne (usmeno izlaganje, pripovijedanje, opisivanje, objašnjavanje, obrazlaganje)

- vizualne – dokumentacijske (uporaba udžbenika, časopisa, crteža,…)

- vizualne – demonstracijske (uporaba nastavnih sredstava – dinamičnih i statičnih)

- praktične (rad na računalu)

1. uvod (što raditi, zašto i kako?)

2. formiranje skupina (prema cilju)

3. radni zadaci skupina

4. izravan rad učenika u skupinama

5. izvješće skupine o rezultatima rada

6. sinteza ukupnih rezultata - evaluacija (procjena)

PRIMJERI KOMBINIRANJA OSNOVNIH STRUKTURNIH

SASTAVNICA NASTAVNOG SATA

1. pripremanje

2. obradba novih sadržaja

3. vježbanje

4. ponavljanje

1. ponavljanje

2. obradba novih sadržaja

3. ponavljanje

4. vježbanje

AKO SE RADI O BLOK SATU, ONDA GA TREBA PROMATRATI KAO JEDNU NASTAVNU CJELINU KOJU TREBA I JEDINSTVENO ARTIKULIRATI (ISKORISTITI PREDNOST BLOK SATA)

1. pripremanje

2. provjeravanje i ocjenjivanje

3. provjeravanje

1. pripremanje

2. obradba novih sadržaja

3. odmor

4. vježbanje

5. ponavljanje

1. ponavljanje

2. obradba novih sadržaja

3. odmor

4. vježbanje i ponavljanje

5. provjeravanje

6. Sociološki oblici rada

Frontalni

Skupni

Individualni

Rad u paru

Kombinirani

7. Mjesto izvođenja nastavnog sata

Učionica, informatički kabinet, …

8. Mediji komuniciranja, nastavna sredstva i pomagala

MEDIJI KOMUNICIRANJA = NASTAVNA SREDSTVA + NASTAVNA POMAGALA

Nastavna sredstva su objekti na kojima učenici stječu znanja. Nastavna pomagala su predmeti

i uređaji koji olakšavaju učenje.

9. Načini procjene uspjeha