PRIRUČNIK ZA KVALITETU KAO KATALIZATOR RAZVOJA VISOKOG UČILIŠTA: PRIMJER SVEUČILIŠTA U ZADRU

prof.dr.sc. Vera Ćubela Adorić, Goran Đurđević

Prof.dr.sc. VERA ĆUBELA ADORIĆ, GORAN ĐURĐEVIĆ Sveučilište u Zadru, Zadar [email protected], [email protected]

PRIRUČNIK ZA KVALITETU KAO KATALIZATOR RAZVOJA VISOKOG UČILIŠTA: PRIMJER SVEUČILIŠTA U ZADRU

Stručni rad / Professional paper

Sažetak Kao temeljni akt sustava osiguravanja kvalitete na visokom učilištu, priručnik za kvalitetu trebao bi služiti osiguravanju i unaprjeđivanju svih vidova djelovanja učilišta i, u tom smislu, reflektirati i pridonositi njegovoj razvojnoj orijentaciji prema ciljevima znanstvene, nastavne, stručne i upravljačke izvrsnosti. Ovaj rad donosi prikaz rezultata analize priručnika za kvalitetu na Sveučilištu u Zadru, odnosno njegovim pojedinim sastavnicama. Kao pokazatelji (i) razvojne orijentacije korišteni su, između ostalog, planiranje revizije studijskih programa, praćenje osposobljavanja i napredovanja nastavnog i administrativnog osoblja, periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete, kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe, aktiviranje svih dionika u sustavu itd. Uz očekivanu sličnost među aktima pojedinih sastavnica, kao i njihovu načelnu podudarnost s relevantnim nacionalnim i europskim aktima i standardima kvalitete, utvrđene su i određene razlike u definiranju uloge sustava osiguravanja kvalitete u postizanju razvojnih ciljeva. Također, uočeni su i neki nedostaci (npr. nedostatak mehanizama za kontinuiranu reviziju studijskih programa, nedefiniranost načina provedbe unutarnje prosudbe, neuključivanje svih dionika u sustavu) koji upućuju na potrebu revizije kako bi se sustav osiguravanja kvalitete poboljšao i unaprijedio. Ključne riječi: visoko učilište, priručnik za kvalitetu, ciljevi razvoja

1. UVOD

Priručnik za kvalitetu jedan je od temeljnih akata u osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete u visokom obrazovanju, koji omogućuje uvid u sustav osiguravanja kvalitete na visokom učilištu ili njegovoj pojedinoj sastavnici kao i u pojedine dionike toga sustava te područja i procedure osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. U pravilu, priručnike donosi povjerenstvo za kvalitetu (ili neko drugo tijelo sličnog naziva, ovisno o sastavnici), a prihvaća ga stručno ili fakultetsko vijeće ako je riječ o aktu sastavnice, odnosno senat ukoliko je riječ o sveučilišnom aktu. Sveučilište u Zadru integrirano je sveučilište koje u svom sastavu ima 26 odjela i 3 centra. Aktualni ustroj sustava osiguravanja kvalitete određen je Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru[7] iz 2010. godine, koji definira, između ostalog, da svaka sastavnica treba imati vlastito povjerenstvo za kvalitetu i izraditi vlastiti priručnik za kvalitetu. Prema podacima Ureda za osiguravanje kvalitete Sveučilišta u Zadru, sve sveučilišne sastavnice su u vrijeme provedbe ove analize imale povjerenstvo za kvalitetu s 3-7 članova[27]. Podaci o priručnicima sastavnica nisu dostupni na stranici Ureda već na mrežnim stranicama

12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 80 -


pojedinih odjela. U ovome radu analizirani su priručnici 15 sastavnica koji su u vrijeme provedbe ove analize bili dostupni na njihovim stranicama[10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24]. Premda je Pravilnikom na razini Sveučilišta definirana izrada samo Zajedničkih kriterija, mjerila i standarda kvalitete[28], u ožujku 2012. godine donijet je i sveučilišni priručnik[9]. Slika 1. Analizirani priručnici prema područjima znanosti u kojima su sastavnice

humanističke

društvene

prirodne,tehničke iostale

2. PRIRUČNICI ZA KVALITETU KAO KATALIZATORI RAZVOJA

S obzirom na to da je cilj visokog učilišta i pojedinih sastavnica postizanje izvrsnosti u nekoliko aspekata (znanstvena, nastavna, stručna, administrativna), priručnik za kvalitetu može i treba pridonositi takvoj razvojnoj orijentaciji visokog učilišta kao i svake pojedine sastavnice zasebno. Mogući pokazatelji te orijentacije su, između ostalog, planiranje revizije studijskih programa, praćenje osposobljavanja i napredovanja nastavnog, znanstvenog i administrativnog osoblja, periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete, kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe, aktiviranje svih dionika u sustavu itd. U ovome radu analizirani su pokazatelji takve, razvojne orijentacije u priručnicima za kvalitetu 15 sastavnica Sveučilišta u Zadru. Polazna pretpostavka u analizi, kao i pri odabiru parametara razvojne orijentacije, bila je da je temelj razvoja i napretka sveučilišne sastavnice postavljanje analiza, prosudbi i mjerila postojećeg stanja s ciljem uočavanja mogućeg napredovanja, zatim definiranje postupaka za ostvarivanje napretka i, konačno, praćenje pokazatelja toga zacrtanog napretka. U tom smislu, u analizama, prosudbama, mjerilima i postupcima obuhvaćenima priručnikom za kvalitetu koji doista predstavlja potencijalni katalizator razvoja sastavnice trebalo bi biti moguće identificirati jasne parametre njezine razvojne orijentacije. Za potrebe takve, sadržajne analize u ovome radu definirani su sljedeći parametri razvojne orijentacije, koji su djelomično vezani uz ESG standarde i kriterije AZVO i ENQA [1, 2, 3, 5, 8, 25, 26]: Planiranje revizije studijskih programa. Ovaj pokazatelj eksplicite je definiran u ESG 1.2.1. (Odobravanje, praćenje i periodična vrednovanja programa i kvalifikacija). Preporuka AZVO-a i ENQA-e je definiranje formalnih mehanizama za odobravanje, periodično vrednovanje i praćenje programa i kvalifikacija [2, 5, 8, 25, 26]. Jedan od takvih mehanizama je anketiranje poslodavaca i predstavnika tržišta rada kako bi se dobile relevantne informacije. Obveza nositelja studijskog programa je pronalaženje vanjskih recenzenata. Preporučuje se periodično revidiranje sukladno modernim dosezima znanstvenog područja i polja kojemu konkretni studijski program pripada, što uključuje uvođenje novih kolegija, načine izvedbe nastave (redovna, izvanredna, učenje na daljinu, e-učenje), izradu i objavljivanje jasno iskazanih ishoda učenja te dostupnost prikladnih izvora za učenje kao i praćenja napretka i uspjeha studenata [1, 2, 3, 4, 5, 6, 8, 25, 26]. Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete Sveučilišta



u Zadru preporučuju sastavnicama uključivanje predstavnika civilnog i gospodarskog sektora u izradu studijskih programa, te vanjskih recenzenata kod vrednovanja programa. Također, sastavnice bi trebale imati jasne kriterije pri izradi studijskih programa koji se temelje na analizi upisnih kvota (tj. njihove svrhovitosti i društvenih potreba), te na jasnoj metodologiji određivanja ishoda učenja. Sami studijski programi moraju biti dostupni na mrežnim stranicama i kontinuirano ažurirani s obzirom na dopušteni postotak promjena godišnje. Preporuka je da se studijski programi analiziraju i usporedbom s drugim odjelima Sveučilišta ne samo radi izbjegavanja mogućih preklapanja već i radi moguće suradnje (npr. kod izbornih kolegija, s ciljem uspostavljanja učinkovitoga sustava takvih kolegija na razini Sveučilišta...). Praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja. Sukladno ESG 1.4, te odgovarajućim kriterijima i smjernicama AZVO, kao i sveučilišnim dokumentima [9,28], Sveučilište i njegove sastavnice trebali bi imati metode za provjeru kvalificiranosti i stručnosti znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja. Mehanizmi praćenja znanstvene produkcije, napredovanja i usavršavanja uključuju samoevaluaciju, izradu i praćenje plana osobnog napredovanja znanstvenika, izradu vremenika napredovanja na sastavnici, godišnja izvješća o projektima itd. Osposobljavanje i napredovanje nastavnog osoblja povezano je s poznavanjem i razumijevanjem sadržaja kolegija koji poučavaju, te s raspolaganjem svim potrebnim vještinama i iskustvom za učinkovito prenošenje znanja studentima u različitim nastavnim kontekstima. Povratne informacije od strane studenata, peer review i samoevaluacija nastavnika najčešći su mehanizmi dobivanja povratnih informacija na kojima se temelji praćenje i unaprjeđivanje kvalitete nastavnog procesa. Administracija se također može evaluirati od strane ostalih dionika (studenti/ce, znanstveno i nastavno osoblje). Odlasci na stručna usavršavanja zajednička su mogućnost za napredovanje svom osoblju. Periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete. Ova analiza zapravo je pretpostavka za kontinuirani razvoj i unaprjeđivanje, a uključuje mehanizme poput samoanalize (samovrednovanja) te unutarnje i vanjske neovisne periodične prosudbe (audit). Stoga bi u relevantnim aktima bilo važno definirati sve njezine aspekte (vremenik, postupkovnik, broj članova povjerenstava itd.). Kontinuirano provođenje unutarnje prosudbe ključno je kako bi se definiralo postojeće stanje i u fazi naknadnog praćenja napravila očekivana poboljšanja koja će dovesti do napretka. Premda je Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru definirano samo sveučilišno povjerenstvo za unutarnju prosudbu, Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete otvaraju mogućnost formiranja takvih povjerenstava i na razini pojedinih sastavnica. Aktiviranje svih dionika u sustavu. Aktivno sudjelovanje svih dionika (znanstveno, nastavno i administrativno osoblje, studenti/ce i vanjski dionici) u tijelima sustava osiguravanja kvalitete, pojedinim specijaliziranim povjerenstvima i radnim grupama na izradi, ažuriranju i revidiranju akata sastavnice, kontinuiranom praćenju provedbe procedura osiguravanja kvalitete te planiranju mjera za unaprjeđivanje kvalitete, pokazatelj je svijesti o značaju sinergičnog djelovanja i odgovornosti svih relevantnih aktera za sveukupni razvoj sastavnice i promicanje kulture kvalitete. SWOT analiza. Uključivanje ove analize i propisivanje načina i mehanizama njezine provedbe upućuje na pozicioniranje sastavnice te njezine mogućnosti i težnje k napredovanju, posebno u dijelovima koji se odnose na prednosti i mogućnosti. Mobilnost svih dionika. S obzirom na to da omogućuje učinkovitu razmjenu iskustava u znanstvenom i nastavnom radu, planiranje mobilnosti nastavnika, studenata i drugog osoblja također je važan pokazatelj mogućeg pravca razvoja pojedinih sastavnica i Sveučilišta. Uz sadržaj priručnika, analizirani su i njihovi formalno-tehnički aspekti. Pritom je utvrđeno, između ostalog, da se priručnici dosta razlikuju po opsegu (između 10 i 84 stranica) te po vremenu izrade (najstariji u veljači 2009. godine a najnoviji u ožujku 2012. godine). U vezi s



potonjim, važno je istaknuti da je većina priručnika donijeta u roku koji je, zapravo, bio definiran Pravilnikom o sustavu osiguravanja kvalitete iz 2010. godine. Uz to, činjenica je da je nakon donošenja Pravilnika intenziviran rad cijeloga sustava, uključujući odjelna povjerenstva za kvalitetu. U skladu s tim, tendenciji da su stariji priručnici po opsegu manji a oni koji su novijeg datuma u pravilu opsežniji vjerojatno je pridonijelo širenje znanja o pojedinim segmentima kvalitete i, općenito, kulture kvalitete. Navedeno treba imati u vidu i pri interpretiranju rezultata sadržajne analize priručnika, koji su podrobnije opisani u narednom pododjeljku, zajedno s nekim drugim podacima o njihovoj sličnosti u formalnom pogledu.

2.1. Sličnosti i razlike među priručnicima

Unatoč ranije navedenim razlikama u opsegu, većina analiziranih priručnika vrlo je slično strukturirana i uključuje sljedeće cjeline: uvod, organizacija sustava za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete na sastavnici, studiji, studenti, osiguravanje kvalitete nastave i nastavnog osoblja, osiguravanje kvalitete resursa za podršku studentima, postupci za analizu uspješnosti sustava kvalitete. Ova se podjela ponavlja u sedam analiziranih priručnika, a s manjim izmjenama u još četiri. Sličnost jasno upućuje na postojanje zajedničkog obrasca, koji se, međutim, u samim priručnicima ne evidentira. Nadalje, sličnosti postoje i u, najčešće tabličnom, prikazivanju prijedloga budućih anketa i analiza. Na takav se način definira anketiranje studenata o nastavnom procesu i o radu tajništva, zatim anketiranje poslodavaca, prikupljanje ulaznih podataka o studentima (završena srednja škola, atraktivnost studijskog programa itd.), izlaznih podataka (stavovi završenih studenata prema studiju i studijskom programu) itd. Priručnici također sadrže upute za samoanalizu (u pravilu, referenca na relevantne zakonodavne akte), SWOT analizu, te samovrednovanje nastavnika. Sličnost posebno dolazi do izražaja i u uvodnome dijelu priručnika, u kojem se redovito naglašava referiranje na relevantne europske i nacionalne akte. Zanimljivo je da, unatoč tome što se pritom posebno podcrtavaju ESG standardi i kriteriji, struktura priručnika ne slijedi te standarde. Osnovni rezultati provedene sadržajne analize, sukladno ranije definiranim pokazateljima razvojne orijentacije, mogu se rezimirati na sljedeći način (usp. i Tablicu 1.): Planiranje revizije studijskih programa prikazano je, najčešće u tabličnom formatu, opisom cilja, nositelja (u pravilu, stručno vijeće sastavnice), postupka i odgovarajuće radne skupine (čiji se sastav, međutim, ne precizira), dostupnosti rezultata i dinamike provedbe. Predviđena dinamika je različita: svakih tri ili pet godina, ovisno o sastavnici. Sam tijek postupka, odnosno pokazatelji koji su preduvjet za promjenu, u nekim priručnicima uopće nisu definirani. U ostalima uglavnom nisu jasno definirani, a u većini se predviđa isključivo anketiranje različitih skupina (nastavnici, studenti, završeni studenti, poslodavci). U dvama priručnicima se, u dijelu o stručnoj djelatnosti, predviđa eventualna promjena studijskog programa i uz preporuku stručnih udruga. Nadalje, u vrlo malom broju priručnika govori se o ishodima učenja, koji su važan aspekt revizije programa. Uz opće zanemarivanje e-učenja, uočljiv je nedostatak prikazivanja mehanizama za razvoj novih studijskih programa, o kojima se govori samo u dvama priručnicima. Kao pokazatelji razvojne orijentacije, mehanizmi praćenja osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja općenito nisu dostatno razrađeni u priručnicima. U svim analiziranim dokumentima se predviđa prikupljanje povratnih informacija, kao osnova za planiranje osposobljavanja i napredovanja osoblja, putem samoevaluacije znanstvenog i/ili nastavnog rada, studentske evaluacije nastavnog rada te rada tajništva (kao najčešće zastupljenog dijela administracije na sastavnicama). U vezi s potonjim, zanimljivo je da se o rezultatima u pravilu informira samo stručno vijeće sastavnice.



Razlog je vjerojatno u činjenici da su tajnik/ca na većini sastavnica trenutno jedino administrativno osoblje i, kao takvi, uglavnom nazoče sjednicama vijeća kao zapisničari. No, iz perspektive mogućeg razvoja ne samo ovih djelatnika već nenastavnog osoblja općenito (koje, u nekim slučajevima, uključuje i npr. djelatnike knjižnice), takav način informiranja ne može se ocijeniti primjerenim. Neki drugi oblici evaluacije, praćenja i osposobljavanja, kao što su peer review, sudjelovanja na seminarima, radionicama i drugim oblicima dodatnog osposobljavanja i usavršavanja, u priručnicima su općenito podcijenjeni i/ili sasvim zanemareni, posebice kad je riječ o administrativnom osoblju. Periodična analiza sustava osiguravanja kvalitete moguća je kroz samoanalizu (samovrednovanje), unutarnju i vanjsku neovisnu periodičnu prosudbu (audit) te SWOT analizu. Premda se u pojedinim slučajevima samoanaliza izjednačava sa SWOT analizom, u većini priručnika ipak su razdvojene. No, kod samoanalize uočljivo je referiranje na relevantne zakone (Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju) i upute (npr. Upute za sastavljanje Samoanalize visokih učilišta u sastavu sveučilišta i Upute za sastavljanje Tablica uz samoanalizu visokog učilišta u sastavu sveučilišta). Iako je praćenje relevantnih akata očekivano i poželjno, nedostatno se navode i uvažavaju specifičnosti pojedine sastavnice. Za razliku od samoanalize, SWOT analiza je u pravilu detaljnije objašnjena. Načelo provedbe predviđa da nositelji kolegija izrađuju izvješća o radu a uprava sastavnice godišnje financijsko izvješće o poslovanju, zatim da povjerenstvo izrađuje agregirano izvješće o provedenim analizama, dok pročelnik/ca izrađuje izvješće o realizaciji postavljenih ciljeva. Temeljem navedenih izvješća izrađuje se SWOT analiza na razini sastavnice. Unutarnja prosudba se u većini priručnika uglavnom ni ne spominje ili se, u slučaju da se o njoj govori, izjednačava sa samoanalizom. Jedan od uzroka izostavljanja unutarnje prosudbe može biti u već spomenutoj činjenici da sveučilišni Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete ne predviđa (ali ni ne priječi!) tijela za unutarnju prosudbu na razini sastavnice. Vanjska prosudba ne spominje se ni u jednom priručniku, premda su – kao što pokazuje i aktualno iskustvo na Sveučilištu i njegovim sastavnicama – pripreme za nju važan motivator promjena i poboljšanja u radu pojedinih tijela i sustava u cjelini. Mobilnost donekle razrađuje ili barem spominje nešto manje od polovine analiziranih priručnika. Pritom se odnosi uglavnom na znanstveno-nastavno osoblje i studente, ali ne i na administrativno osoblje. Element koji također nedostaje u priručnicima su mehanizmi provedbe i odgovornosti za povećanje uključenosti u mobilnost. Aktiviranje svih dionika, kao pretpostavka razvijanja kvalitetnog i učinkovitog sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na sastavnici, prema ovim aktima uglavnom je zanemareno. U pravilu, pri definiranju tijela sustava kvalitete na sastavnici navode se znanstveno-nastavno osoblje i studenti. Neuključivanje administrativnog osoblja kao stalnoga člana odjelnog povjerenstva za kvalitetu vjerojatno se može pripisati činjenici da ovu skupinu dionika na odjelima predstavljaju samo odjelni tajnici. Predstavnici vanjskih dionika nešto su zastupljeniji ne samo u odjelnim povjerenstvima već i kao članovi radnih skupina odnosno suradnici na odjelnim aktima i dokumentima kao što su ankete za poslodavce. Važno je istaknuti, međutim, da podaci Ureda o aktualnom sastavu povjerenstava sastavnica[27] pokazuju drukčiju i puno bolju sliku: uz znanstveno-nastavno osoblje, članovi odjelnih povjerenstava su studenti (14 sastavnica), vanjski dionici (8 sastavnica) i administrativno osoblje (2 sastavnice). Ova diskrepanca jasno upućuje na nedostatno ažuriranje izmjena i revidiranje priručnika na većini sastavnica.



Tablica 1. Zastupljenost pojedinih pokazatelja razvojne orijentacije u priručnicima za kvalitetu 15 sastavnica Sveučilišta u Zadru

POKAZATELJ RAZVOJNE ORIJENTACIJE broj priručnika

planiranje revizije studijskih programa

ishodi učenja 4

e-učenje 1

razvoj novih studijskih programa 2

revizija uz sudjelovanje stručnih udruga 2

praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i administrativnog osoblja

samoevaluacija nastavnika 15 studentska evaluacija 15 evaluacija rada administracije 15 peer review 0

unutarnja prosudba spominjanje 6

kontinuirana provedba 0

aktiviranje svih dionika u sustavu vanjski dionici 2

administracija 2

spominjanje mobilnosti 7

postupci SWOT analize 15

postupci samoanalize 10

3. ZAKLJUČAK

Rezultati provedene analize pokazuju da su priručnici za kvalitetu sastavnica Sveučilišta u Zadru koji su obuhvaćeni ovom studijom samo djelomični katalizatori razvoja. Osnovni nedostaci, koji potencijalno priječe razvoj u punom smislu, odnose se na: nedostatak mehanizama za kontinuiranu reviziju studijskih programa s trajnim uključivanjem svih dionika; djelomično ostvareno praćenje osposobljavanja i napredovanja znanstvenog, nastavnog i, posebice, administrativnog osoblja; nedostatnu ili potpunu nedefiniranost provedbe unutarnje prosudbe, kao i pripreme za vanjsku prosudbu, te nedostatno definiranje provedbe samoanalize i SWOT analize (što zajedno upućuje na nemogućnost dosezanja stvarnog stanja koji je preduvjet za mogući razvoj). Mobilnost, također, nije dovoljno istaknuta i definirana, iako je važan katalizator i preduvjet razvoja. Neuključivanje svih dionika u sustavu, prvenstveno vanjskih dionika i administracije odnosno nenastavnog osoblja općenito, upućuje na nedostatnu svijest o značaju i potencijalnom doprinosu svakog dionika u stvaranju i promicanju kako kulture kvalitete tako i njezine uloge u razvoju sastavnice. U tom smislu, znakovita je i ponekad neprimjerena terminologija kao i uporaba zastarjelih termina te miješanje osnovnih pojmova. Uz već istaknutu diskrepancu između sadržaja priručnika i aktualne situacije na sastavnicama glede sudjelovanja predstavnika različitih dionika u povjerenstvima za kvalitetu sastavnice, rezultati provedene analize s obzirom na korištene



parametre također upućuju na potrebu revizije ovih priručnika kako bi doista funkcionirali (i) kao katalizatori razvoja sastavnice.

LITERATURA

[1] D. Boras, M. Đorđević, Pojmovnik osnovnih termina i definicija u području osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2007. [2] H. Glanville, Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju: priručnik, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2006. [3] Glossary Of Terms Used In The Tuning Project, 2006. [4] L. Grünberg, D. Părlea, L. Vlăsceanu, Quality Assurance and Accreditation: A Glossary of Basic Terms and Definitions, Bucharest, 2007. [5] V. Ivošević, D. Mondekar, K. Geven, A.Bols, Vodič kroz osiguranje kvalitete u visokom školstvu: priručnik za profesore i studente, Socijaldemokratska studentska unija, Zagreb, 2006. [6] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, CARDS 2002., Vodič kroz osiguravanje kvalitete u visokom školstvu, Zagreb, 2006. [7] Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. http://www.unizd.hr/LinkClick.aspx?fileticket=q5UlTT5wtqs%3d&tabid=238&mid=6434 [8] Priručnik kvalitete Agencije za znanost i visoko obrazovanje, 2010. http://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/AZVO_Prirucnik_kvalitete_ZADNJE.pdf [9] Priručnik kvalitete na Sveučilištu u Zadru, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2012. [10] Priručnik za osiguranje kvalitete Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2009. [11] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za anglistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [12] Priručnik za osiguravanje kvalitete Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [13] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za filozofiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [14] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [15] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za klasičnu filologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [16] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za lingvistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [17] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2012. [18] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [19] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [20] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [21] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [22] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [23] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete Odjela za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2010. [24] Priručnik za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete studiranja na Odjelu za knjižničarstvo Sveučilišta u Zadru, Zadar, 2011. [25] Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u evropskom prostoru visokog obrazovanja (engl. ESG) http://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/ESG_HR_final.pdf [26] Standards and the Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, European Association for Quality Assurance in Higher Education, Helsinki, 2009. [27] Sustav osiguravanja kvalitete Sveučilišta u Zadru, Ured za osiguravanje kvalitete Sveučilišta u Zadru, http://www.unizd.hr/Onama/Urediislu%C5%BEbe/Uredzaosiguravanjekvalitete/tabid/238/Default.aspx [28] Zajednički kriteriji, mjerila i standardi kvalitete Sveučilišta u Zadru http://www.unizd.hr/LinkClick.aspx?fileticket=ekp0kAccXP8%3d&tabid=238&mid=6434



QUALITY ASSURANCE MANUAL AS CATALYST OF DEVELOPMENT IN A HIGHER

EDUCATION INSTITUTION: THE CASE OF THE UNIVERSITY OF ZADAR Summary As a fundamental document of the quality assurance (QA) system in a higher education institution (HEI), the QA Manual should serve to assure and enhance all aspects of the HEI's functioning, and thus reflect and contribute to its developmental orientation towards excellence in research, teaching, professional expertise and management. This paper presents the results of analysis of QA manuals at the University of Zadar and its individual departments. The indicators of the orientation towards development were, among others, the planning of study programme revision, monitoring of the training and advancement of teaching and administrative staff, periodic analyses of the QA system, continuous internal audit, the participation of all stakeholders in the system, etc. In addition to the expected similarity across the documents of individual departments, as well as their correspondence with the national and European quality documents and standards, differences in defining the role of the QA system in achieving the developmental goals were also found. In addition, a number of flaws were observed (e.g., mechanisms for the continuous revision of study programmes lacking, internal audit procedure not defined, not all stakeholders represented in the system), which suggests that a revision is needed in order to improve and advance the QA system. Keywords: higher education institution, Quality Assurance Manual, developmental goals


Documents

PRIRUČNIK ZA KVALITETU KAO KATALIZATOR RAZVOJA VISOKOG UČILIŠTA: PRIMJER SVEUČILIŠTA U ZADRU