96
1 PRIRUČNIK ZA ISPITIVANJE ŽIGOVA

PRIRUČNIK ZA ISPITIVANJE ŽIGOVA - ziscg.me · 6 . POGLAVLJE I: UVOD . 1.1 Uvod . Svrha Priručnika za ispitivanje žigova je pružanje podrške ispitivačima žigova i ostalim korisnicima

  • Upload
    others

  • View
    13

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

1

PRIRUČNIK ZA ISPITIVANJE ŽIGOVA

2

Sadržaj Poglavlje I: Uvod 1.1 Uvod 1.2 Pravni okvir Poglavlje II: Primanje i formalno ispitivanje prijave 2.1 Primanje prijave 2.2 Utvrđivanje datuma podnošenja prijave žiga 2.2.1 Uslovi 2.2.2 Uklanjanje nedostataka 2.2.3 Upis u Registar prijava 2.2.4 Uvjerenje o pravu prvenstva 2.3. Dodatni uslovi 2.3.1 Podnosilac prijave 2.3.1.1 Ime i adresa podnosioca 2.3.2 Zastupnik 2.3.2.1 Punomoćje 2.3.3 Naznačenje klase i spisak roba i usluga 2.3.4 Pravo prvenstva 2.3.4.1 Unijsko pravo prvenstva 2.3.4.2 Izložbeno pravo prvenstva 2.3.5 Izgled žiga 2.3.5.1 Verbalni žig 2.3.5.2 Figurativni žig 2.3.5.3 Trodimenzionalni žig 2.3.5.4 Muzički žig 2.3.5.5 Žig kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja 2.3.5.6 Zahtjevi vezani uz izgled ostalih vrsta žigova 2.3.5.7 Zahtjevi vezani uz izgled svih vrsta žigova 2.3.6 Transliteracija žiga 2.3.7 Kolektivni žig 2.3.8 Potpis i pečat 2.3.9 Takse 2.3.10 Opis znaka i prevod 2.3.11 Uklanjanje nedostataka 2.4 Izmjene u prijavi Poglavlje III: Klasifikacija 3.1 Postupak 3.2 Opšta pravila

3

3.3 Značaj spiska roba i usluga 3.4 Ispitivanje spiska roba i usluga 3.5 Uređivanje spiska roba i usluga 3.6 Ograničenje spiska roba i usluga Poglavlje IV: Suštinsko ispitivanje - Apsolutni razlozi za odbijanje 4.1 Uopšteno-postupak 4.2 Apsolutni razlozi 4.2.1 Grafički prikaz žiga i apsolutna distinktivnost 4.2.2 Distinktivni karakter 4.2.2.1 Distinktivnost u odnosu na neke kategorije znakova 4.2.2.2 Posebne kategorije znakova 4.2.3 Opisnost znaka 4.2.3.1 Ispitivanje opisnog karaktera u odnosu na neke kategorije znakova 4.2.3.2 Pojmovi iz zakonske odredbe 4.2.4 Opisnost u odnosu na geografsko porijeklo robe ili pružanja usluge 4.2.5 Generičnost znaka 4.2.6 Oblik proizvoda 4.2.7 Javni interes i moralna načela 4.2.8 Zabluda 4.2.9 Član 6ter Pariske konvencije 4.2.10 Nacionalni ili religijski simboli 4.2.11 Zvanični znakovi ili puncevi za kontrolu ili garancije kvaliteta 4.2.12 Geografske oznake za vina i jaka alkoholna pića 4.2.13 Geografske oznake koje važe u Crnoj Gori 4.2.14 Suprotnost sa dobrim poslovnim običajima 4.3 Stečena distinktivnost 4.4 Postupak 4.5 Objava prijave žiga 4.6 Mišljenje drugih lica Poglavlje V: Prigovor - Relativni razlozi za odbijanje 5.1 Uvod

4

5.2. Raniji žig 5.2.1 Dobro poznati žigovi (član 6bis Pariske konvencije) 5.2.2 Identičnost s ranijim žigom za identičnu robu ili usluge 5.2.3 Sličnost s ranijim žigom za sličnu robu ili usluge uz postojanje mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu 5.2.3.1 Sličnost roba i usluga 5.2.3.1.1 Priroda roba/usluga 5.2.3.1.2 Svrha roba/usluga 5.2.3.1.3 Način korišćenja 5.2.3.1.4 Komplementarna roba 5.2.3.1.5 Zamjenjiva roba 5.2.3.1.6 Dodatni faktori 5.2.3.1.7 Sličnost između roba i usluga 5.2.3.1.8 Spisak roba i usluga 5.2.3.2 Sličnost znakova 5.2.3.2.1Vizuelni kriterijum procjene sličnosti 5.2.3.2.2 Auditivni kriterijum procjene sličnosti 5.2.3.2.3 Semantički kriterijum procjene sličnosti 5.2.3.2.4 Sličnost po nekim od navedenih kriterijuma 5.2.3.2.5 Procjena sličnosti u odnosu na neke kategorije znakova 5.2.3.3 Mogućnost dovođenja u zabludu 5.2.4 Sličnost s ranijim žigom koji ima reputaciju 5.3 Ostali relativni razlozi 5.3.1 Sličnost s ranijim žigom registrovanim na ime trgovinskog zastupnika ili predstavnika 5.3.2 Žig koji vrijeđa ranija lična, autorska ili prava industrijskog vlasništva 5.3.3 Sličnost s ranijim znakom koji se koristio u dobroj vjeri u prometu 5.3.4 Sličnost s ranijim žigom koji se koristio u drugoj državi, ako je prijava podnijeta u zloj namjeri 5.4 Postupak po prigovoru 5.4.1 Uopšteno 5.4.2 Uslovi za podnošenje prigovora 5.4.3 Postupak razmatranja prigovora 5.4.3.1. Dokazivanje korišćenja ranijeg žiga 5.5 Registracija žiga

5

Poglavlje VI : Registar 6.1 Uopšteno 6.2 Razdvajanje prijave i registracije 6.3 Promjene u registraciji žiga 6.4 Prenos žiga 6.5 Upis licence i zaloga 6.6 Upis prinudnog izvršenja i stečaja 6.7 Uklanjanje nedostataka 6.8 Period važenja i obnova važenja žiga 6.9 Prestanak žiga 6.9.1 Odricanje od žiga 6.9.2 Prestanak na osnovu sudske odluke 6.9.3 Prestanak nosioca žiga Poglavlje VII: Međunarodne registracije žigova 7.1 Uopšteno 7.2 Pretvaranje (transformacija) međunarodno registrovanog žiga u nacionalnu prijavu žiga 7.3 Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga 7.4 Zahtjev za naknadnu registraciju i upis promjena u međunarodnom registru Poglavlje VIII: Opšte odredbe postupka 8.1 Dostava 8.2 Rokovi 8.3 Nastavak postupka 8.4. Povraćaj u pređašnje stanje 8.5 Razgledanje spisa i obavještenja o toku postupka

6

POGLAVLJE I:

UVOD 1.1 Uvod Svrha Priručnika za ispitivanje žigova je pružanje podrške ispitivačima žigova i ostalim korisnicima sastava intelektualne svojine u interpretaciji Zakona o žigovima i implementirajećih propisa. Svako poglavlje daje uputstva o postupanju u pojedinim fazama postupka. Međutim, primjena Priručnika ne smije se shvatiti doslovno. Svaki slučaj odnosno prijava žiga mora se razmatrati posebno uzimajući u obzir sve relevantne faktore i posebno robe i usluge koje su predmet prijave žiga. Iako se praksa mora uzeti u obzir, u određenim okolnostima odstupanja od prakse je opravdano. Iako će se Priručnik primjenjivati konzistentno, on ne pokriva sve moguće situacije. Razmatranjem pojedinih slučajeva od strane Zavoda ili sudske prakse, očekuje se razvoj prakse Zavoda. Kao rezultat navedenog, Priručnik će prema potrebi biti revidiran i ažuriran. Ispitivač će odluku o priznanju ili odbijanju prijave žiga donijeti skladno odlukama Evropskog suda pravde (European Court of Jestice, u daljem tekstu ECJ). Odluke Kancelarije za harmonizaciju na unutrašnjem tržištu (Office for Harmonization in the Internal Market, u daljem tekstu OHIM) i drugih nacionalnih kancelarije ispitivač će takođe uzeti u obzir, ali te odluke nijesu presudne u donošenju odluke o registraciji žiga. U Priručniku su citirane relevantne presude, kao i navođeni neki od registrovanih i odbijenih žigova prema odlukama OHIM-a, ECJ-a, i Opšteg suda (General Court prije Court of First Instance, u daljem tekstu CFI).

7

1.2 Pravni okvir

Postupak sticanja i zaštite prava žigom na područje Crne Gore propisan je Zakonom o žigu koji je stupio na snagu 16.12.2010. godine (Službeni list CG br. 72/2010 od 08.12.2010) sa izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu XXXX.2012. godine (Službeni list CG br. XX/2012 od XX.XX.2012), kao i Pravilnikom o postupku za priznanje, promjene, obnovi važenja i međunarodnoj registraciji žiga (Službeni list CG br. 50/2011 od 21.10.2011). Postupak priznanja žiga je upravni postupak koji sprovodi Zavod za intelektualnu svojinu Crne Gore. Na sva procesna pitanja ako Zakonom o žigu nije uređeno drugačije primjenjuje se odredbe Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni list CG br. 60/2003 od 28.10.2003 i 32/2011 od 01.07.2011). Takse u područje prava intelektualne svojine su propisane tarifnim brojevima 126 – 147 Zakona o administrativnim taksama (Službeni list CG br. 55/03 od 01.10.2003, 46/04 od 09.07.2004, 81/05 od 29.12.2005, 02/06 od 18.01.2006, 22/08 od 02.04.2008, 77/08 od 16.12.2008 i 03/09 od 21.01.2009). Za objavu priznatog žiga i objavu promjene podataka upisanih u Registar Zavoda plaćaju se naknade posebnih troškova postupka skladno Odluci o visini naknada posebnih troškova postupka koji vodi Zavod za intelektualnu svojinu i naknada troškova za pružanje informacionih usluga Zavoda (Službeni list CG br. 16/2008 od 07.03.2008). Crna Gora članica je Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanje žigova i Protokola uz Madridski aranžman koji omogućava podnošenje zahtjeva za međunarodnu registracije žigova putem Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, odnosno podnošenje zahtjeva za proširenje zaštite na Crnu Goru međunarodno registrovanih žigova. Zahtjevi za proširenje zaštite međunarodnih registracija na Crnu Goru ispitivaće se u odnosu na apsolutne i relativne razloge za odbijanje jednako kao i žigovi prijavljeni u nacionalnom postupku. Crna Gora članica je Ničanskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga, te se stoga klasifikacija roba i usluga sprovodi skladno tom aranžmanu. Nadalje, Crna Gora članica je i temeljnog međunarodnog ugovora u područje intelektualne svojine, Pariške konvencije o zaštiti industrijske svojine i Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS).

8

POGLAVLJE II:

PRIJEM I FORMALNO ISPITIVANJE PRIJAVE

2.1 Prijem prijave Prijava za registraciju žiga podnosi se Zavodu za intelektualnu svojinu Crne Gore (u daljem tekstu Zavodu). Prijavom za registraciju podnosilac može zahtijevati registracije samo jednog znaka koji se želi štititi kao žig. (član 19 Zakona o žigu, u daljem tekstu Zakona). Skladno članu 53 Zakona o opštem upravnom postupku prijava kao i svaki drugi podnesak može biti predata neposredno Prijemnoj kancelariji Zavoda, može se poslati poštom, usmeno saopštavati u zapisnik, kao i izjavljivati telegrafski odnosno telefaksom. Podnošenje prijave ili nekih drugih podnesaka elektronskim putem trenutno nije moguće. U slučaju podnošenja prijave lično, datumom podnošenja, nakon utvrđivanja udovoljavanja osnovnim uslovima (vidi tačku 2.2.1.), smatraće se datum na koji Zavod primio prijavu koja je lično podnešena. U slučaju podnošenja prijave telegrafski ili telefaksom dan prijema telegrafa odnosno telefaksa smatra se datumom na koji je Zavod primio prijavu. Kada je podnesak poslat telegrafski, odnosno telefaksom, a Zavod posumnja da je podnesak/prijavu podnijelo lice čije je ime označeno na telegrafskom podnesku, odnosno telefaksom, pokrenuće postupak za utvrđivanje tih činjenica, pa ako se one ne utvrde, odnosno ako se nedostaci ne otklone, Zavod će zaključkom protiv kojeg se može izjaviti posebna žalba, podnesak odbaciti. U slučaju dostave prijave poštom, Zavod će utvrditi da li se radi o preporučenoj pošiljci. U navedenom slučaju datumom podnošenja smatraće se datum s koverte odnosno dan predaje pošte (prema članu 92 stavu 2 Zakona o opštem upravnom postupku). Ukoliko je prijava dostavljena običnom pošiljkom, datumom podnošenja smatraće se datum primanja u Zavod. Nakon upisa podataka o podnešenom zahtjevu u bazu podataka Zavoda, zahtjev za registraciju žiga se prosljeđuje u fazu formalnog ispitivanja kako bi se utvrdilo udovoljavanje zakonskim uslovima za sticanje statusa prijave, utvrđivanja prava prvenstva na osnovu datuma podnošenja prijave, kao i ostalih propisanih uslova koji moraju biti ispunjeni prije upućivanja prijave na suštinsko ispitivanje.

9

Ako je shodno članu 4 stavu 3 Pravilnika o postupku za priznanje, promjenama, obnovi važenja i međunarodnoj registraciji žiga (u daljem tekstu: Pravilnik) podnosilac prijave dostavio dodatni primjerak zahtjeva za registraciju žiga Zavod će podnosiocu prijave dostaviti takav zahtjev sa navedenim datumom prijema kao potvrdu o primljenom zahtjevu. Prijave se ispituju po redosljedu njihovog podnošenja. Izuzetno, predviđeno je ispitivanje po hitnom postupku 1. na zahtjev suda, nadležne inspekcije ili carinskog organa, a u slučaju sudskog spora, inspekcijskog nadzora ili carinskog postupka; 2. na zahtjev podnosioca prijave, ako je registraciju potrebno izvršiti zbog ostvarivanja unijskog ili izložbenog prava prvenstva u inostranstvu; 3. ako je u skladu s drugim propisima neophodno izvršiti hitnu registraciju (član 25 Zakona). 2.2 Utvrđivanje datuma podnošenja prijave žiga 2.2.1 Uslovi (čl. 26a Zakona o žigu) Kako bi se utvrdio datum podnošenja prijave žiga, prijava za registracije mora sadržati:

1. zahtjev za registraciju žiga, 2. podatke o podnosiocu prijave, 3. izgled znaka koji se želi zaštititi žigom, 4. spisak roba odnosno usluga za koje se traži registracija.

Zahtjev za registraciju žiga (Ad 1.) i podaci o podnosiocu prijave (Ad 2.) su dio obrasca Zahtjeva za registraciju žiga (Ž-1). Zahtjev i podaci o podnosiocu prijave mogu biti navedeni i na drugom podnesku koji sadrži podatke iz obrasca Ž-1. Za utvrđivanje datuma podnošenja bitno je postojanje izgleda znaka (Ad 3). Sam opis znaka nije dovoljan za utvrđivanje datuma podnošenja prijave. Izgled znaka u ovoj fazi ne mora udovoljavati uslovima reprodukcije. Izmjene znaka koji ne udovoljava uslovima reprodukcije moguće su samo u smislu jasnoće i boje znaka. Za utvrđivanje datuma podnošenja prijave nije potrebno da su roba i usluge iz spiska (Ad 4.) pravilno klasifikovani. Minimalni uslov je postojanje spiska roba odnosno usluga. 2.2.2 Otklanjanje nedostataka (čl. 26.a Zakona o žigu) Ako formalni ispitivač utvrdi nedostatke vezano uz gore navedene uslove, Zavod će obavijestiti podnosioca na otklanjanje nedostataka u roku od 60 dana od dana prijema takvog obavještenja. Utvrđeni datum podnošenja prijave odnosno prava prvenstva smatraće se datum kada je podnosilac otklonio utvrđene nedostatke odnosno datum kada je Zavod primio uređenu prijavu. Ukoliko podnosilac ne otkloni nedostatke u roku, Zavod će prijavu odbaciti.

10

2.2.3 Upis u Registar prijava (čl. 26.a Zakona o žigu) Kad prijava ispuni uslove iz tačke 2.2.1., Zavod će je upisati u Registar prijava. Nakon toga će formalni ispitivač pristupiti ispitivanju prijave u smislu dodatnih zahtjeva u skladu s Pravilnikom. U Registar prijava upisuje se (član 5 stav 3 Zakona): podnosilac (ime i adresa odnosno naziv i sjedište), izgled znaka za koji se traži zaštita, spisak roba i usluga, podaci o uplati administrativne trakse, datum i vrijeme podnošenja, kao i broj upisa u registar prijava (broj prijave). Nadalje, upisuju se i podaci o punomoćniku, ako se prijava podnosi preko punomoćnika, podaci o zajedničkom predstavniku, ako postoji više podnosioca prijave, podaci o zatraženom pravu prvenstva, naznačenje boja ako se traži zaštita znaka u boji, podaci da li se traži zaštita individualnog ili kolektivnog žiga, podaci da li se traži registracija verbalnog, figurativnog, trodimenzionalnog, muzičkog, žiga kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja ili druge vrste žiga, transliteracija žiga ako je navedena u prijavi, opis znaka ako je naveden u prijavi, prevod znaka ako je naveden u prijavi, datum objavljivanja prijave, izmjene u prijave, podaci u vezi sa dostavljenim mišljenjem drugog lica i podaci o podnijetom prigovoru. Ako je podnijet zahtjev za međunarodno registrovanje žiga, upisuje se i broj i datum podnošenja tog zahtjeva (član 2 Pravilnika). Ovi će se podaci upisivati kako postanu dostupni Zavodu u postupku uređenja prijave (kada se uklone nedostaci u prijavi u odnosu na propisane dodatne uslove (vidi pod 2.3) ili po nastupu okolnosti koje uslovljava neki od navedenih upisa (npr. podnošenje prigovora). 2.2.4 Uvjerenje o pravu prvenstva (čl. 22 Zakona o žigu) Podnosilac prijave kome je utvrđen datum podnošenja prijave može tražiti da mu se izda uvjerenje o pravu prvenstva, nakon uplate propisane takse. Zahtjev za izdavanje uvjerenja o pravu prvenstva mora sadržati izgled znaka identičan znaku iz prijave za registraciju žiga, spisak roba odnosno usluga identičan spisku roba odnosno uluga iz prijave za registraciju žiga i dokaz o uplati takse za izdavanje uvjerenja (član 7 Pravilnika). Zavod će podnosiocu takvog zahtjeva izdati uvjerenje o pravu prvenstva prijave kojoj je utvrđen datum podnošenja koje mora sadržati: podatke o podnosiocu prijave, broj prijave i datum podnošenja prijave, izgled znaka, spisak roba odnosno usluga uz naznačenje da su podaci u uvjerenje identični podacima u prijavi za priznanje žiga. 2.3 Dodatni uslovi Uz gore navedene uslove, koje dodatno ponovo treba provjeriti (da prijava sadrži zahtjev za registraciju, podatke o podnosiocu prijave, izgled znaka i spisak roba odnosno usluga) prije upućivanja prijave u postupak suštinskog ispitivanja, formalni ispitivač mora utvrditi da prijava sadrži sljedeće (član 20 stav 1 tačka 5 i 6 Zakona i član 4 Pravilnika):

1. ime i adresu odnosno naziv i sjedište podnosioca;

11

2. podatke o punomoćniku, ako podnosilac prijavu podnosi preko punomoćnika; 3. podatke o zajedničkom predstavniku, ako postoji više podnosioca prijave; 4. izgled znaka; 5. naznačenje da se prijava podnosi za individualni ili kolektivni žig; 6. naznačenje da li se prijava podnosi za verbalni, figurativni, trodimenzionalni, muzički, žig koji čini jedna boja ili kombinacija boja ili drugu vrstu žiga; 7. naznačenje boja ako se traži zaštita za znak u boji; 8. transliteraciju znaka, ako znak sadrži elemente ispisane pismom koje nije

latinično ili ćirilično ili brojkama koje nijesu arapske ili rimske; 9. naznačenje klase u koje je svrstana roba odnosno usluge prema Međunarodnoj

klasifikaciji proizvoda i usluga; 10. podatke o zatraženom pravu prvenstva, ako je zatraženo pravo prvenstva; 11. podatke o plaćenoj taksi za prijavu; 12. potpis i pečat podnosioca prijave ili njegovog punomoćnika.

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-1) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz gore navedeno podnosilac mora podnijeti i: 1. opšti akt o kolektivnom žigu, ako se traži zaštita kolektivnog žiga; (član 4 stav 4 Pravilnika) 2. uvjerenje o pravu prvenstva, ako je zatraženo pravo unijskog prvenstva izdato od nadležnog tijela države članice Pariske unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije prevedeno na crnogorski jezik; (član 4 stav 4 Pravilnika) 3. ako je zatraženo izložbeno pravo prvenstva, potvrdu izdatu od strane nadležnog tijela države članice Pariske unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije prevedenu na crnogorski jezik; (član 4 stav 4 Pravilnika) 5. dokaze o uplati administartivne takse za prijavu; (član 20 stav 1 tačka 5 Zakona) 6. punomoćje za zastupanje, ako je prijava podnijeta putem zastupnika. (član 20 stav 1 tačka 6 Zakona).

Podnosilac u prijavi za registraciju žiga može navesti opis znaka ako želi da pojasni njegovo značenje i njegov prevod na crnogorski jezik. 2.3.1 Podnosilac prijave (član 2 i 4 Zakona)

Podnosilac prijave za registraciju žiga može biti pravno i fizičko lice. Posebno treba obratiti pažnje da li podnosilac ima status pravnog lica (npr. kad žig prijave državna tijela koja nijesu pravna lica podnosilac mora biti Crna Gora, komanditna društva i ortakluk nijesu pravna lica pa ne mogu biti nosilac žiga, već to mogu biti članovi društva kao fizička lica). Ako iz navedenog naziva podnosioca nije jasno da se radi o pravnom licu, Zavod će podnosioca pozvati da dokaže status pravnog lica. Ako se radi o stranim licima (pravnim i fizičkim), one će uživati jednaka prava prema ovom Zakonu kao i domaća pravna i fizička lica ukoliko to proizlazi iz potvrđenih međunarodnih ugovora ili ako to proizlazi iz primjene načela uzajamnosti. Načelo

12

uzajamnosti uspostavljeno je Pariskom konvencijom o intelektualnoj svojini i Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS). Pravne i fizičke osobe koje dolaze iz neke od država članica Pariške unije ili su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) uživaće jednaka prava kao i domaća pravna i fizička lica. Strana pravna i fizička lica koja dolaze iz države koja nije članica Pariske unije ili WTO-a i pozivaće se na načelo uzajamnosti trebaće postojanje uzajamnosti dokazati. Prijavu za registraciju žiga mogu podnijeti i više podnosioca, bilo da su fizička ili pravna lica, kao i domaća ili strana lica. Oni se u takvom slučaju smatraju suvlasnicima žiga. Propisani uslovi za podnosioca moraju biti utvrđeni i zadovoljeni u odnosu na svakog od njih. Kada prijavu podnosi više podnosioca oni moraju imenovati zajedničkog predstavnika (član 4 stav 1 toč. 3 Pravilnika). Podnosilac kolektivnog žiga (više pod 2.3.7.) može biti samo pravno lice koje u svoje ime može ostvarivati prava, preuzimati obaveze, zaključivati ugovore ili obavljati druge pravne radnje (član 46 Zakona). 2.3.1.1 Ime i adresa podnosioca (član 4 stav 1 tačka 1 Pravilnika) Ako je podnosilac prijave fizičko lice, mora naznačiti ime i prezime, kao i adresu. Pravna lica moraju naznačiti naziv, kao i adresu. Strana fizička i pravna lica moraju navesti i državu prebivališta odnosno stvarnog i djelatnog industrijskog/trgovinskog sjedišta. U slučaju da podnosilac u zahtjevu navede više adresa, u obzir će se uzeti prva navedena adresa. Dodatni podaci za uspostavljanje veze kao što su telefonski broj, faks i e-mail adresa nijesu obavezni, ali mogu biti navedeni radi olakšane komunikacije. 2.3.2 Zastupnik Strana fizička ili pravna lica moraju odrediti zastupnika koji će ih zastupati u postupku pred Zavodom. Zastupnik može biti pravno ili fizičko lice upisano u Registar zastupnika koji vodi Zavod ili advokat upisan u Imenik Advokatske komore Crne Gore (član 4 stav 3 Zakona). Na stranicama http://www.advokatskakomora.me/advokati_po_opstinama.html može se provjeriti da li je advokat upisan u Imenik Advokatske komore Crne Gore. Domaća fizička ili pravna lica nijesu dužna imenovati zastupnika, ali mogu to učiniti. Zavod ne daje savjete vezano za odabir zastupnika, ali na zahtjev će dostaviti podnosiocu listu svih zastupnika upisanih u Registar zastupnika za žigove koji vodi Zavod. 2.3.2.1 Punomoćje

13

Punomoćnici i zastupnici moraju dostaviti punomoćje za zastupanje. Za obim punomoćja mjerodavna je sadržina punomoćja. Punomoćje može biti ograničeno na tačno određene radnje koje je zastupnik opunomoćen preduzimati u postupku pred Zavodom ili za čitav postupak (član 49. Zakona o opštem upravnom postupku). U slučaju da Zavodu prijavu podnese lice koje se predstavlja kao zastupnik podnosioca, a Zavod ne raspolaže s punomoćjem te osobe, Zavod će pristupiti uređenje prijave i pozvati zastupnika da dostavi uredno punomoćje. U slučaju da se radi o stranom pravnom ili fizičkom licu a takvo punomoćje ne bude podnešeno, prijava će se odbaciti. U slučaju da se radi o domaćem pravnom ili fizičkom licu a punomoćje ne bude podnešeno, ako podnosilac sam preuzme vođenje postupka, postupak po podnešenoj prijavi će se nastaviti. Punomoćnik i zastupnik se smatra imenovanim dok opunomoćitelj (podnosilac prijave) ne podnese opoziv punomoćja. U slučaju da se radi o stranom pravnom ili fizičkom licu, Zavod će ga tada pozvati da imenuje novog zastupnika. Domaće fizičko ili pravno lice koje je imenovalo zastupnika može, nezavisno o obimu punomoćja, u svako vrijeme nastaviti voditi postupak samo. 2.3.3 Naznačenje klase i spisak roba i usluga (član 20 stav 1 tačka 4 Zakona, član 4 stav 1 tačka 9 Pravilnika, član 5 Pravilnika) Klase roba i/ili usluga za koje se traži registracija naznačavaju se na obrascu za prijavu žiga. Uz navedenu naznaku, podnosilac mora podnijeti i zaseban spisak roba i/ili usluga, na kojoj isti moraju biti jasno određeni i razvrstani prema klasama Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga utvrđene Ničanskim aranžmanom o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga (u daljem tekstu: Ničanska klasifikacija) tako što se prvo navodi broj klase, zatim roba odnosno usluge obuhvaćene tom klasom. Robe odnosno usluge označavaju se originalnim nazivom na crnogorskom jeziku. Ako mogu biti svrstane u dvije ili više klasa moraju se navesti tako da se na osnovu formulacije može zaključiti kojoj klasi pripadaju (kad god je to moguće, terminima korišćenim u Nicanskoj klasifikaciji). Posebni zahtjevi klasifikacije roba i usluga detaljnije su obrađeni u III poglavlju – Klasifikacija. 2.3.4 Pravo prvenstva

Podnosilac može zatražiti da mu se prizna unijsko ili izložbeno pravo prvenstva, što mora naznačiti na obrascu zahtjeva, kao i podnijeti dokaze o pravu prvenstva. 2.3.4.1 Unijsko pravo prvenstva (član 23 Zakona) Podnosilac prijave može zatražiti pravo prvenstva, ako je prijavu za isti žig prvi put

14

podnio u nekoj državi članici Pariske unije (Parisku unije čine države članice Pariške konvencije o pravu industrijske svojine) ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a). U navedenom slučaju prijava mora biti podnešena u Crnoj Gori u roku od šest mjeseci od datuma te prve prijave. Zahtjev za priznanje unijskog prava prvenstva mora se postaviti u zahtjevu za registraciju žiga. Podnosilac u prijavi mora navesti podatke o državi u kojoj je podnešena prva prijava, kao i datum i broj te prijave. Uvjerenje o pravu prvenstva, prevedeno na crnogorski jezik, izdato od nadležnoga tijela države članice Pariske unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije treba dostaviti prilikom podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva odnosno shodno članu 4. d. 3. Pariske konvencije najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja prijave u Crnoj Gori. Prva prijava mora biti identična prijavi podnešenoj u Crnoj Gori. Zavod će ispitati da li se radi o identičnom znaku u obje prijave, kao i da li je spisak roba i usluga identičan u obje prijave ili je spisak roba i/ili usluga iz prijave podnešen u Crnoj Gori sadržan u prvoj prijavi. Pri ispitivanju da li se radi o identičnom znaku, npr. ako je muzički žig u prvoj prijavi prikazan sonogramom, a u prijavi u Crnoj Gori notnim zapisom Zavod neće smatrati da se radi o identičnom znaku. Ako verbalni žig u prvoj prijavi čine dva pojma povezana crticom, a u prijavi u Crnoj Gori verbalni žig sastoji se od dvije riječi odvojene razmakom bez crtice, takođe se smatra da se ne radi o identičnim znakovima. Isto tako, Zavod će ispitati da li je podnosilac prijave u obje prijave isti. Ako su zadovoljeni ovi uslovi, Zavod će priznati unijsko pravo prvenstva. Podnosilac može zatražiti i djelimično pravo prvenstva, tj. pravo prvenstva za dio roba i/ili usluga iz prve prijave koji su identični onima u prijavi podnešenoj u Crnoj Gori, ili dio roba i/ili usluga iz prijave koja je podnešena u Crnoj Gori ako su navedeni sadržani u prvoj prijavi. 2.3.4.2 Izložbeno pravo prvenstva (član 24 Zakona) Podnosilac prijave može zatražiti pravo prvenstva, ako je izlagao robe ili pružao usluge obilježene određenim znakom na zvaničnoj ili zvanično priznatoj međunarodnoj izložbi u nekoj državi članici Pariske unije (Parisku unije čine države članice Pariske konvencije o pravu industrijske svojine) ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a). U navedenom slučaju prijava mora biti podnešena u Crnoj Gori u roku od šest mjeseci od datuma prvog izlaganja robe odnosno pružanja usluga. Zahtjev za priznanje izložbenog prava prvenstva mora se postaviti u zahtjevu za registraciju žiga. Podnosilac prijave mora uz prijavu koju podnosi Zavodu priložiti i potvrdu, prevedenu na crnogorski jezik, izdatu od strane nadležnoga tijela države članice Pariske unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije koja sadrži podatke o vrsti izložbe, mjestu njenog održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja i prvom danu izlaganja roba ili usluga navedenih u prijavi. Međunarodnom izložbom smatra se izložba prema Konvenciji o međunarodnim

15

izložbama.

2.3.5 Izgled žiga Podnosilac prijave na obrascu zahtjeva u predviđeno polje stavlja izgled znaka i naznačenje da li se radi o verbalnom, figurativnom, trodimenzionalnom, muzičkom, žigu koji čini jedna boja ili kombinacija boja ili o drugoj vrsti znaka (član 4 stav 1 tačka 6 Pravilnika). Zahtjev za registraciju mora sadržati izgled znaka, a uz prijavu za registraciju žiga ne smiju se dostavljati nikakvi predmeti na ili u kojima bi bili sadržani žigovi za koje se traži registracija. Zavod će sve te predmete vratiti podnosiocu prijave ako je to moguće, u protivnom će biti uništeni. Izgled znaka ne smije sadržati oznaku ®, budući da se ona smije stavljati samo kod žigova koji su registrovani, a njeno neovlašćeno korišćenje predstavlja krivično djelo. Zavod će sam ukloniti tu oznaku sa žiga, ako je to moguće bez mijenjanja prikaza žiga. U protivnom, Zavod će pozvati podnosioca da to učini. 2.3.5.1 Verbalni žig (član 6 stav 1 i 2 Pravilnika) Žig se smatra verbalnim ako se sastoji samo od slova, riječi ili brojeva ispisanih standardnim fontovima ili njihovih kombinacija i koji nije u nekom posebnom grafičkom obliku ili boji. Verbalni žig prikazuje se u prijavi tako da se upisuje uz pomoć računara ili pisaće mašine na predviđenom mjestu na obrascu prijave. Zavod će žig smatrati verbalnim i ako dio žiga čine interpunkcijski znakovi (npr. ?!,) znakovi kao što su zagrade, navodnici itd., kao i drugi znakovi koji se nalaze na tastaturi, čak i u slučaju da ovakvi znakovi mogu mijenjati izgovor ili značenje (npr. @, €, $). Ukoliko se želi dio znaka otisnuti masnim slovima ili staviti u veći font, znak se smatra figurativnim. Figurativnim će se smatrati i žigovi pisani drugim pismom osim latiničnog ili ćiriličnog (npr. kineski znakovi) čak i kada postoji transliteracija takvih žigova. Žig koji je pisan standardnim fontovima ali podnosilac prijave prikaže dijelove verbalnog znaka raspoređene na tačno određeni način (npr. slova tačno jedna ispod drugih, u nekoliko redova i sl.) smatraće se figurativnim, a ne verbalnim žigom. 2.3.5.2 Figurativni žig (član 6 stav 3 Pravilnika) Ako se prijavom traži registracija žiga koji sadrži grafičke elemente (crteže, slike i sl.) ili ako podnosilac želi da verbalni znak bude priznat u posebnom grafizmu (logotipu), a nije naznačeno da se traži registracija niti jedne druge vrste žiga žig se smatra figurativnim. Figurativni žig prikazuje se u prijavi tako da se znak stavlja u zato predviđeno mjesto na obrascu prijave. 2.3.5.3 Trodimenzionalni žig (član 6 stav 6 i 7 Pravilnika)

16

Trodimenzionalni žig prikazuje se u prijavi tako da se izgled znaka stavlja u zato predviđeno mjesto na obrascu prijave. Ako traži registracija trodimenzionalnog žiga, podnosilac prijave mora priložiti fotografije ili crtež znaka u najviše šest prikaza znaka iz različitih perspektiva. Svi se prikazi moraju odnositi na isti žig. Iz prikaza trodimenzionalnoga žiga mora se jasno vidjeti njegova trodimenzionalnost. Kad je trodimenzionalni znak prikazan crtežom, reprodukcija mora biti izvedena jednoličnim crnim i jasno određenim crtama bez mrlja. Crtež može sadržati reljefni prikaz i osjenčenja kako bi se potpunije predstavile trodimenzionalne pojedinosti. Trodimenzionalni žig može sadržati verbalni dio na samom žig. Ali, u slučaju da je verbalni dio žiga smješten ispod trodimenzionalnog znaka, žig je figurativan, a ne trodimenzionalan. 2.3.5.4 Muzički žig (član 6 stav 6 i 7 Pravilnika) Muzički žig prikazuje se notnim pismom na muzičkoj ljestvici koja je podijeljena na taktove i pored violinskog ključa sadrži note i pauze, kao i povisilice i snizilice. Takav se notni zapis stavlja u zato predviđeno mjesto na obrascu prijave. 2.3.5.5 Žig kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja (član 6 stav 8 Pravilnika) Ako se prijavom traži registracija znaka kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja, u zahtjevu se moraju navesti ili opisati boje zajedno s odgovarajućom oznakom boja iz međunarodno priznatog sastava identifikacije boja (npr. RAL). Ako se traži registracija znaka kojeg čini kombinacija boja, boje moraju biti pravilno raspoređene po unaprijed utvrđenom sistemu. Zaštita takvog znaka obuhvata upravo takvu kombinacije boja, a ne bilo koje kombinacije tih boja (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Heidelberger' C-49/02). 2.3.5.6 Zahtjevi vezani uz izgled ostalih vrsta žigova (član 6 stav 9 Pravilnika)

Ako se prijavom traži registracija nekog drugog žiga, u prijavi se mora navesti koja je to vrsta žiga. U zavisnosti o vrsti žiga mora se priložiti grafički prikaz znaka koji je jasan, precizan, sadržan sam u sebi, lako dostupan, čitljiv, trajan i objektivan (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Sieckmann' C-273/00.)

2.3.5.7 Zahtjevi vezani za izgled svih vrsta žigova (član 6 stav 4, 10, 11, 12 i 13

Pravilnika) Pravilnim položajem znaka u prostoru osim kod verbalnog žiga smatra se onaj položaj u kojem je znak prikazan na obrascu prijave (član 6 stav 4 Pravilnika). Žig koji je pisan standardnim fontovima ali podnosilac prijave prikaže dijelove verbalnog znaka raspoređene na tačno određeni način raspoređene u prostoru (npr. slova tačno jedna ispod drugih, u nekoliko redova i sl.) smatraće se figurativnim, a ne verbalnim žigom.

17

Izgled znaka mora biti uređen na način da može da stane u kvadrat čija je stranica 80 mm s tim da razdaljina između dvije najudaljenije tačke na znaku (horizontalno, vertikalno i u prečniku) ne može biti manja od 15 mm (član 6 stav 10 Pravilnika). Izgled znaka mora da bude jasan, urađen na kvalitetnom papiru i pogodan za reprodukovanje. Svi elementi znaka moraju se jasno raspoznavati u svim pojedinostima. Na izgled znaka ne smije se naknadno ništa lijepiti, brisati, dopisivati ili prekrivati bojom (član 6 stav 11 Pravilnika). Ako se traži registracija znaka u boji, prijava mora sadržati izgled znaka u boji (član 6 stav 12 Pravilnika) kao i naznačenje boja za koje se traži zaštita znaka (član 4 stav 1 tačka 7 Pravilnika). Ako se traži registracija žiga u boji, a zahtjev sadrži crno-bijeli izgled znaka, žig se smatra žigom u boji koji ne obuhvata sve kombinacije boja već samo crnu i bijelu boju (član 6 stav 13 Pravilnika). Ukoliko je žig prijavljen u crno bijeloj tehnici i nije na obrascu navedeno da se traži zaštita žiga u boji i nije naznačena niti jedna boja, smatraće se da prijavljeni žig obuhvata sve kombinacije boja. 2.3.6 Transliteracija žiga (član 4 stav 1 tačka 8 i član 6 stav 14 Pravilnika) Ako znak ili dio znaka sadrži slova koja nijesu latinična ili ćirilična ili brojke koje nijesu arapske ili rimske na odgovarajuće mjesto na zahtjevu podnosilac mora upisati transliteraciju znaka ili njegovog dijela, latiničnim ili ćiriličnim slovima ili arapskim brojevima.

2.3.7 Kolektivni žig (član 44 - 48 Zakona) Kao kolektivni žig može se zaštititi svaki znak u skladu sa članom 2 stavovima 2 i 3 Zakona koji je kao takav naznačen u prijavi za registraciju žiga i za koji ne postoje apsolutni i relativni razlozi za odbijanje (u posebnim slučajevima kolektivni žig može biti zaštićen znak koji služi za označavanje geografskog porijekla roba ili pružanja usluga). Podnosilac prijave za registraciju kolektivnog žiga može biti samo pravno lice koje u svoje ime može ostvarivati prava, preuzimati obaveze, zaključivati ugovore ili obavljati druge pravne radnje (član 46 Zakona). Ako podnosilac prijave želi registrovati kolektivni žig, uz prijavu mora podnijeti opšti akt o kolektivnom žigu (član 47 stav 1 Zakona i član 4 stav 4 tačka 1 Pravilnika). Opšti akt o kolektivnom žigu mora naročito sadržati sljedeće (član 47 stav 2 Zakona):

- lica ovlašćena za korišćenje kolektivnog žiga - uslove za dobijanje članstva u udruženje - uslove za korišćenje žiga, uključujući i sankcije

Opšti akt o kolektivnom žigu koji služi za označavanje geografskog porijekla robe odnosno usluga mora sadržati i uslove pod kojima svako lice čije robe ili usluge potiču iz tog geografskog područja i koje odgovaraju uslovima za korišćenje kolektivnog žiga može koristiti kolektivni žig i kad nije član udruženja. U postupku formalnog uređenja prijave ispitivač će posebno provjeriti da li je podnosilac prijave pravno lice, te da li dostavljeni opšti akt o kolektivnom žigu sadrži gore navedene obavezne sastojke.

18

2.3.8 Potpis i pečat (član 4 stav 1 tačka 12 Pravilnika) U slučaju kad prijavu podnosi fizičko lice prijava mora sadržati svojeručni potpis te osobe, a u slučaju kad prijavu podnosi pravno lice pečat pravnog lica i potpis osobe ovlašćene za zastupanje pravnog lica. Ako se prijava podnosi putem zastupnika ili punomoćnika tada zastupnik ili punomoćnik potpisuje prijavu. 2.3.9 Takse (član 20 Zakona i član 4 stav 1 tačka 11 Pravilnika) Podnosilac prijave dužan je platiti takse za provođenje postupaka pred Zavodom propisane posebnim propisima, kao i dostaviti dokaz o plaćanju. Za podnošenje prijave za registraciju žiga propisana taksa zavisi od toga da li spisak roba i usluga obuhvata do tri klase u kojem se slučaju plaća osnovna taksa. Ako spisak roba i usluga obuhvata više od tri klase za svaku se dalju klasu plaća posebna taksa. Takođe posebna je taksa predviđena i za podnošenje prijave za kolektivni žig. Takodje, plaća se i dodatna taksa za figurativni žig. U prijavi za registraciju žiga podnosilac prijave mora navesti podatke o plaćenoj takse za prijavu (član 4 stav 1 tačka 11 Pravilnika). Ispitivač će posebno provjeriti u postupku formalnog uređenja prijave da li su tamo navedene takse ispravne u odnosu na zakonski propisane takse, posebno u odnosu na posebne kategorije žigova (kolektivni žig, više od tri prijavljene klase i sl.). Dodatno podnosilac mora dostaviti i dokaz o uplati administrativne takse (član 20 stav 1 tačka 5 Zakona). Kao dokaz o plaćanju podnosilac može dostaviti: original uplatnicu, kopije uplatnice, kao i potvrdu o Internet plaćanju. Dokazi mogu biti poslati i faxom. Kod dostavljene potvrde o Internet plaćanju nije bitan datum na koji je izdata potvrda, već datum transakcije. Zavod će provjeriti da li je transakcija izvršena u zakonskom roku. 2.3.10 Opis znaka i prevod (čl. 2. st. 4. Pravilnika) Podnosilac prijave nije dužan, ali može u prijavi za registraciju žiga navesti opis znaka ako želi pojasniti njegovo značenje i njegov prevod na crnogorski jezik. Opis znaka i prevod znaka nijesu obavezni sastojci prijave pa Zavod neće provjeravati i ispitivati ova naznačenja.

2.3.11 Otklanjanje nedostataka (član 27 Zakona) Ako prijava kojoj je priznat datum podnošenja i koja je upisana u registar prijava ne ispunjava gore navedene dodatne uslove (predviđene članom 20 stav 1 tačke 5 i 6 Zakona te propisane Pravilnikom), Zavod će pozvati podnosioca prijave da u roku od 60 dana od prijema obavještenja otkloni utvrđene nedostatke, uz mogućnost produženja roka na zahtjev podnosioca prijave za dodatnih 60 dana. Zahtjev za produženje roka mora se postaviti prije isteka roka. Ako podnosilac prijave ukloni nedostatke u roku, smatraće se da je prijava bila uredna od početka. Ukoliko podnosilac prijave ne otkloni utvrđene nedostatke u roku

19

(uključujući i situacije kad nedostatak ne ukloni u potpunosti) Zavod će prijavu odbaciti odnosno odbaciti zahtjev za priznanje prava prvenstva na koji se u prijavi poziva (član 27 stav 4 Zakona). Ukoliko se nedostatak sastoji u tome što je podnosilac prijave u prijavi postavio zahtjev za priznanje unijskog ili izložbenog prava prvenstva a u roku po pozivu za otklanjanje nedostataka ne podnese propisane dokaze za takvo priznanje, odbacit će se zahtjev za priznanje prava prvenstva (član 27 stav 6 Zakona). 2.4 Izmjene u prijavi (član 21 Zakona) U prijavi se ne može naknadno, odnosno nakon podnošenja, izmijeniti izgled znaka niti proširiti spisak roba odnosno usluga. Izmjenom znaka ne smatra se ispisivanje znaka posebnim tipom slova. Međutim Zavod će ovu odredbu tumačiti vrlo restriktivno, tako da se može raditi samo o posebnom, ali standardnom tipu slova. Izmjena tipa slova koja bi dovela do toga da se verbalni znak pretvori u figurativni, kao i ona koja bi uticala na distinktivnost znaka neće biti dozvoljena. Izmjene u prijavi žiga biće izvršene samo u slučajevima ispravke imena ili adrese podnosioca prijave, kao i ispravke u tekstu ili prepisku. Navedene izmjene ne smiju uticati na proširenje spiska roba ili usluga. Zavod izmjene može izvršiti na zahtjev podnosioca ili po službenoj dužnosti. Zahtjev za upis promjena u prijavi mora sadržati (član 13 Pravilnika):

1. broj prijave žiga; 2. podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 3. naznačenje vrste promjene 4. podatke o punomoćniku, ako se zahtjev za upis promjene podnosi preko

punomoćnika; 5. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-2) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz zahtjev za upis promjena mora se podnijeti:

1. punomoćje, ako se postupak za upis pokreće preko punomoćnika; 2. dokaz o uplaćenoj taksi za upis promjena; 3. dokaz o uplaćenoj naknadi za objavljivanje promjene podataka upisanih u Registar prijava.

Može se podnijeti jedan zahtjev koji se odnosi na više prijava žigova kojim se traži upis promjene imena i adrese. Tada u zahtjevu moraju biti naznačeni brojevi prijava svake od prijava u odnosu na koje se traži upis promjene.

20

Ako se radi o objavljenoj prijavi, Zavod će naknadno objaviti izmjene pod uslovom da je plaćena naknada za objavu. Izmjene spiska roba ili usluga ne mogu se proširiti, međutim dozvoljeno je ograničenje spiska roba ili usluga. O tome više pod 3.6. Prijavu žiga moguće je i razdvojiti, o tome više pod 6.2.

21

POGLAVLJE III :

KLASIFIKACIJA 3.1 Postupak Nakon što je utvrđeno da podnesak ispunjava osnovne uslove za priznanje datuma podnošenja prijave žiga, spisak roba i usluga se upućuje nadležnom ispitivaču radi provjere usklađenosti s važećom klasifikacijom roba i usluga te, po potrebi, njegovog usklađenja sa spomenutom klasifikacijom. 3.2 Opšta pravila Robe ili usluge koji su predmet prijave za registraciju žiga klasifikuju se prema Ničanskoj klasifikaciji (član 20 stav 1 tačka 4 Zakona). Klasifikacija proizvoda i usluga služi isključivo u administrativne svrhe te nema uticaja na obim zaštite žigova (član 2 Ničanskog aranžmana o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga). Stoga se ne može smatrati da su neke robe ili usluge slični samo zato što su svrstani u istu klasu Ničanske klasifikacije. Isto tako, robe ili usluge mogu biti slični i kad nijesu svrstani u istu klasu. 3.3 Značaj spiska roba i usluga Spiskom roba i usluga određen je obim prava dodijeljenih registracijom, u slučaju povrede prava. Osim navedenoga, žig se mora koristiti za sve robe i usluge za koje je zaštićen, pa ako je klasifikacija roba i/ili usluga pogrešna žig može biti opozvan za one robe i usluge za koje se zaista ne koristi. Često se traži razvrstavanje i zaštita i za usluge reklame vlastitih roba i/ili usluga. Međutim, usluge reklame ne mogu se odnositi na reklamu vlastitih roba i/ili usluga već se može raditi samo o uslugama za treće (npr. ako se radi o žigu za kafu, biće dovoljno žig štititi u klasi 30: kafa, jer to podrazumijeva i da ga podnosilac reklamira, dok bi zaštita u razredu 35: reklama značila da pod tim žigom obavlja reklamu za treće). 3.4 Ispitivanje spiska roba i usluga Pri ispitivanju spiska, nadležni ispitivač je dužan primijeniti odredbe Zakona i Pravilnika, kao i uspostavljenu praksu, posebno praksu sadržanu u ovim Priručniku, kako bi se, u odnosu na isti spisak, osigurao isti rezultat kod svih ispitivača. Zavod prihvata korišćenje naslova pojedinih klasa. U skladu s ustaljenom praksom, ne prihvata se određenje: ''usluge koje nijesu obuhvaćene drugim razredima'', kao niti određenje: ''svi proizvodi u razredu x''.

22

Ako robe ili usluge mogu biti svrstane u dvije ili više klasa moraju se navesti tako da se na osnovu formulacije može zaključiti kojoj klasi pripadaju (kad god je to moguće, terminima korišćenim u Ničanskoj klasifikaciji). Ispitivač za provjeru razvrstavanja svake pojedinačne robe i/ili usluge konsultuje Abecedni spisak roba i usluga. Ako roba ili usluga ne može biti razvrstana u skladu s Popisom klasa ili Abedecednim spiskom, primijeniće se sljedeći kriterijumi: Roba

a) Gotova roba klasifikuje se, u principu, prema njenoj funkciji ili namjeni. Ako funkcija ili namjena nije navedena ni u jednom naslovu klase, ova gotova roba klasifikuje se prema sličnosti s drugom uporedivom gotovom robom koja je obuhvaćena Abecednim spiskom. Ukoliko se kao takva ne može pronaći u spisku, primjenjuje se drugi pomoćni kriterijumi kao što su materijal od kojeg je izrađena roba ili način njenog djelovanja.

b) Složena višenamjenska gotova roba može, na zahtjev podnosioca prijave, biti klasifikovana u svaku od klasa koji odgovara bilo kojoj od njenih funkcija ili namjena. Ako te funkcije ili namjene nijesu navedene ni u jednom od naslova klasa, primijeniće se drugi kriterijum navedeni pod a).

c) Sirovine, neobrađena ili poluobrađena roba, klasifikuje se u načelu prema materijalu od kojeg se sastoji.

d) Roba koja je dio neke druge robe, u načelu, klasifikuje se u istu klasu kao i ta roba samo ako se ta vrsta roba inače ne može koristi u druge svrhe.U svim drugim slučajevima primjenjuje se kriterijum naveden pod a).

e) Kada se roba (bez obzira radi li se o gotovoj robi ili ne) klasifikuje prema materijalu od kojeg je izrađena, a izrađena je od različitih materijala, u načelu se klasifikuje prema materijalu koji preovladava.

f) Kutije (futrole) prilagođene robi koje će sadržati (npr. kutije za muzičke instrumente), klasifikuju se, u načelu, u istu klasu kao i ta roba.

Usluge:

a) Usluge se u načelu klasifikuju prema granama aktivnosti koje su navedene naslovima klasa usluga i njihovim bilješkama s objašnjenjima ili, u drugom slučaju, prema sličnosti s drugim uporedivim uslugama koje su obuhvaćene Abecednim spiskom.

b) Usluge iznajmljivanja se klasifikuju, u načelu, u iste klase u koje se svrstavaju usluge koje se pružaju pomoću iznajmljenih predmeta (npr. usluge iznajmljivanja telefona klasifikovati će se u klasu 38)

c) Usluge davanja savjeta, informacija ili konsultacija se, u načelu, klasifikuju u istu klasu kao i usluge koje su predmet savjeta, informacija ili konsultacija, npr. konsultacije o prevozu (klasa 39), finansijske konsultacije (klasa 36), savjeti u vezi s njegom ljepote (klasa 44). Pružanje informacija elektronskim sredstvima (npr. telefonom) ne utiče na klasifikacije ovih usluga.

d) Kod usluga maloprodaje potrebno je navesti robe ili grupe roba (npr. električni kućni uređaji, domaćinstvo, prehambene namjernice i sl.) na koje se usluge maloprodaje odnose.

23

3.5 Uređivanje spiska roba i usluga Pri provjeri spiska roba i usluga, nadležni ispitivač provjerava da li su roba i/ili usluge svrstani u odgovarajuće klase, te da li je spisak jasan i razumljiv. Prednost uvijek imaju termini koji se pojavljuju u standardnim rječnicima ili specijalizovanim tehničkim rječnicima. Ipak, termini koji se ne pojavljuju ni u jednom od spomenutih rječnika biće prihvaćeni ukoliko podnosilac prijave da odgovarajuće objašnjenje navedene robe ili usluge. Nakon podnošenja prijave nije dozvoljeno naknadnim izmjenama u spisku proširiti taj spisak, jer bi to značilo izmjenu prijave u smislu njenoga proširenja. Ako je podnosilac prijave pogrešno svrstao pojedine robe i/ili usluge, a njihovo razvrstavanje u prave klase poveća broj klasa, to ne znači da je spisak proširen. Npr. prijava koja pokriva vina i duvan u razredu 33, biće ispravljena odnosno vino klasifikovano u klasu 33, a duvan u klasu 34. Iako se broj klasa povećao, spisak roba nije proširen. Ako je potrebno, Zavod poziva podnosioca prijave da ukloni nepravilnosti tj. da uredi spisak u skladu s važećom klasifikacijom roba i usluga. (vidjeti tačku 2.3.12. Uklanjanje nedostataka). Za podnošenje prijave za registraciju žiga propisana taksa zavisi od toga da li spisak roba i usluga obuhvata do tri klase u kojem se slučaju plaća osnovna taksa. Ako spisak roba i usluga obuhvata više od tri klase za svaku se dalju klasu plaća posebna taksa. U slučaju povećanja broja klasa nastalog uslijed uređenja spiska, podnosilac mora platiti razliku takse za broj povećanih klasa ili može odustati od određenih klasa tako da ostane prvobitni broj klasa. Podnosilac prijave može u propisanom roku, dopuniti ili izmijeniti spisak roba i usluga u prijavi, s time da se pod spomenutom izmjenom ili dopunom razumijeva ograničenje roba i usluga, njihovo objašnjenje s više detalja, a nikako njihovo proširenje ili promjenu klasa. 3.6 Ograničenje spiska roba ili usluga Podnosilac prijave za registraciju žiga može u svakom trenutku ograničiti spisak roba ili usluga navedenih u prijavi. U slučaju da je prijava već objavljena, navedeno ograničenje smatra se izmjenom prijave te se naknadno objavljuje u Službenom glasniku (član 21 Zakona). Nosilac žiga može se pisanom izjavom odreći žiga u odnosu na neke robe odnosno usluge za koje je registrovan (član 43 Zakona, više o tome pod 6.9.1.). Takvo se odricanje odnosno ograničenje spiska roba ili usluga upisuje u Registar i objavljuje u Službenom glasniku.

24

POGLAVLJE IV:

SUŠTINSKO ISPITIVANJE - APSOLUTNI RAZLOZI ZA ODBIJANJE

4.1 Uopšteno Nakon što je utvrđeno da prijava ispunjava sve formalne uslove, prijava prelazi u fazu suštinskog ispitivanja, odnosno ispitivanja apsolutnih razloga. Isto tako međunarodne registracije za koje je zatraženo proširenje na Crnu Goru moraju biti ispitane u odnosu na apsolutne razloge. Međunarodne registracije o kojima Međunarodni biro Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu dostavi notifikacije Zavodu da je zatraženo proširenje na Crnu Goru moraju se ispitati apsolutni razlozi za registracije na isti način na koji se ispituju i prijave podnešene direktno pred Zavodom. Svaki žig će biti razmatran posebno, posebno uzimajući u obzir izgled žiga i robe i/ili usluge za koje se traži registracija. Donošenje odluka će biti dosljedno, kako bi se osiguralo ravnopravno postupanje prema svim podnosiocima prijava. Ispitivač će prilikom donošenja odluke konsultovati opšte i tehničke rječnike, enciklopedije, Internet, kao i po potrebi ostale dostupne izvore. Ispitivač će odluku o priznanju ili preliminarnom odbijanju prijave žiga donijeti shodno odlukama ECJ-a. Odluke OHIM-a i drugih nacionalnih kancelarije ispitivač će takođe uzeti u obzir, ali te odluke nijesu presudne u donošenju odluke o registraciji žiga. Ako ispitivač u fazi suštinskog ispitivanja prijave utvrdi postojanje nekog od apsolutnih razloga za odbijanje, izdaće obavještenje o preliminarnom odbijanju u odgovarajućem obimu (u cjelini ili djelimično). Ispitivač će jasno naznačiti činjenične i pravne osnovu, kako bi podnosilac prijave, odnosno zastupnik, mogao dostaviti izjavu na odluku ispitivača. Ako ispitivač utvrdi da postoji nekoliko apsolutnih razloga za odbijanje dužan je naznačiti činjenične i pravne osnove za svaki od razloga na kojem se temelji odbijanje. Neki apsolutni razlozi za odbijanje (npr. nedistinktivnost i opisnost) često će se preklapati, no i u tim slučajevima mora se odvojeno naznačiti zbog čega se žig odbija po svakom od tih razloga. Obim odbijanja zavisiće o prijavljenim robama odnosno uslugama te da li razlog odbijanja postoji u odnosu na sve (odbijanje u cjelini) ili neke od prijavljenih roba ili usluga (djelimično odbijanje). Odbijanje će se odnositi na one robe odnosno usluge u odnosu na koje postoji neki od apsolutnih razloga odnosno na one robe ili usluge koje su direktno povezane sa onim robama i uslugama za koje postoji razlog za odbijanje. Ako razlog odbijanja postoji u odnosu na neku kompleksnu aktivnost koja obuhvata korišćenje više roba ili usluga koje su kao takve posebno navedene u spisku roba odnosno usluga, odbijanje će se odnositi na svaku od tih roba ili usluga.

25

4.2 Apsolutni razlozi (član 6 Zakona) 4.2.1 Grafički prikaz žiga i apsolutna distinktivnost (član 6 stav 1 tačka 1 Zakona) Znak se mora grafički predstaviti i mora ispuniti uslove iz člana 2 Zakona kako bi se mogao štititi kao žig; u protivnome ne može biti zaštićen žigom. Prema navedenome kao žig se može štititi svaki znak koji se može grafički prikazati (član 2 stav 2 Zakona), posebno riječi, slogani, slova, brojevi, slike, crteži, raspored boja, trodimenzionalni oblici, kombinacije svih naprijed navedenih znakova, kao i od muzičkih fraza prikazanih notnim pismom (član 2 stav 3 Zakona). Ti su znakovi navedeni kao primjer i predstavljaju najčešće korišćene znakove kojima lica označavaju robe ili usluge (tzv. konvencionalni znakovi), međutim lista ne isključuje mogućnost i da se žigom zaštite drugi znakovi. Treba uzeti da to mogu biti i lična imena, oblici proizvoda ili njihovog pakovanja i boje (uključujući jednu boju) ali i svi ostali znakove koji nijesu izričito navedeni citiranom odredbom Zakona mogu biti zaštićeni žigom ukoliko udovoljavanje preostalim propisanim uslovima. Dodatno znak mora biti prikladan za distinkcije roba ili usluga jednoga lica od iste ili slične robe ili usluga drugoga lica (član 2 stav 1 Zakona). Pri ispitivanju ovog apsolutnog razloga, ispitivač mora utvrditi da li prijavljeni znak udovoljava dvijema osnovnim pretpostavkama da bi mogao biti zaštićen kao žig: da se može grafički prikazati i da je prikladan za distinkcije. - Grafički prikaz znaka Zavod će kao zadovoljavajući grafički prikaz znaka prihvatiti prvenstveno crteže, pisane znakove ili fotografije. Navedeno ne isključuje mogućnost drugih načina prikaza ako oni omogućava vizuelnu uočljivost znaka koji nije vidljiv. Presudom ECJ-a u predmetu 'Sieckmann' (C-273/00) postavljeni su preduslovi za grafičke prikaze znakova koji nijesu vidljivi. Takav znak mora biti grafički prikazan slikama, linijama ili znakovima, a prikaz mora biti jasan, precizan, sadržan sam u sebi, lako dostupan i čitljiv, trajan i objektivan. Pri utvrđivanju udovoljavanja znaka zahtjevu grafičkog prikaza, ispitivač će procijeniti da li je prikaz u skladu s navedenim uslovima. U slučaju mirisnog znaka, Zavod će smatrati neodgovarajućim prikazom sljedeće: - hemijsku formulu - zbog njene nečitljivosti uslijed čega se ne može odmah prepoznati o kojem se mirisu radi; - opis riječima jer nije dovoljno jasan, precizan i objektivan; - depozit uzorka jer ni jedan depozit nije trajan. Što se tiče muzičkih znakova, Zavod će prihvatiti grafički prikaz kojim se notnim pismom na muzičkoj ljestvici koja je podijeljena na taktove i pored violinskog ključa

26

sadrži note i pauze, kao i povisilice i snizilice (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Shield', C-283/01) (član 6 stav 5 Pravilnika). U odnosu na znakove kojima se želi štititi jedna boja (boja sama za sebe) ili kombinacije boja, Zavod će prihvatiti opis boje u kombinaciji s uzorkom (izgledom boje), kao i oznakom međunarodno priznatog sistema identifikacije boja (član 6 stav 8 Pravilnika). Podnosilac nije dužan ograničiti boje za koje se traži zaštita oblikom na koji će se primijeniti, čime je omogućena zaštita znakova koji se sastoje od boja i za usluge (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Libertel', C-104/01). Međutim, kada se traži zaštita kombinacije dvije ili više boja grafički prikaz mora definisati u kojem odnosu i na koji način je zastupljena koja boja (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Heidelberger' C-49/02) kako bi bio prihvatljiv. Zavod će odbiti znakove kojima se žele štititi dvije ili više boja 'u bilo kojem odnosu' ili 'bilo kojoj mogućoj kombinaciji“. Zato je potrebno kod znak koji se sastoji od kombinacije boja prikazati boje pravilno raspoređene po unaprijed utvrđenom sistemu (član 6 stav 8 Pravilnika). Grafički prikaz trodimenzionalnog znaka mora biti u skladu rečenom pod tačkom 2.3.5.3. Zavod neće prihvatiti opis riječima kao odgovarajući grafički prikaz. Nužna je fotografska reprodukcija ili grafički prikaz izgleda iz različitih perspektiva. Zaštita trodimenzionalnog znaka odnosi se na puni, trodimenzionalni oblik, a ne na pojedinačne prikaze izgleda iz različitih perspektiva znaka. - Znakovi prikladni za distinkcije Drugi osnovni uslov koji se mora ispuniti je da je znak pogodan za distinkcije roba i/ili usluga jednog lica od roba i/ili usluga drugih lica. Ispitivač ovdje ne utvđuje postoji li distinktivnost u odnosu na robe odnosno usluge za koje je žig prijavljen, već treba utvrditi apstraktnu distinktivnost, odnosno činjenicu da li znak uopšte može obavljati funkcije žiga. Apsolutno nedistinktivnim znakovima, odnosno znakovima koji ni u kojem slučaju ne mogu vršiti funkcije žiga, Zavod će smatrati znakove kao što su oznake datuma na proizvodu, tajni i skriveni znakovi. Npr. znak koji se ne može vidjeti na robi npr. vodeni žig potrošač neće moći povezati ni sa kojom robom ili uslugom nekog proizvođača. 4.2.2 Distinktivni karakter (član 6 stav 1 tačka 2 Zakona) Znak koji nema nikakvo distinktivno obilježje u odnosu na robe ili usluge za koje je zatražena registracija neće se registrovati. U okviru ovog apsolutnog razloga, ispitivač mora procijeniti distinktivni karakter prijavljenog znaka u odnosu na robe i/ili usluge za koje se traži zaštita znakom. Ispitivač će distinktivni karakter procjenjivati gledajući znak u cjelini, ne secirajući ga i ne procjenjivajući distinktivnost samo njegovih elemenata.

27

Pojam distinktivnosti definiše se kao mogućnost znaka da ispunjava osnovnu funkciju žiga, odnosno da identifikuje porijeklo određenih roba i/ili usluga, te na taj način omogućava potrošaču koji je robu i/ili usluge koristio da ponove to iskustvo, ukoliko se pokaže da je bilo pozitivno, odnosno da ga izbjegnu, ukoliko se pokaže negativno, u prilici sledećeg korišćenja (prema definiciji Suda prve instance u predmetu 'LITE' , T-79/00). Znak koji nema distinktivni karakter sam po sebi, može ga steći korišćenjem (o dokazivanju stečene distinktivnosti vidjeti tačku 4.3.). Opisni znakovi (vidjeti tačku 4.2.3.) biće ujedno i nedistinktivni upravo zbog njihove opisnosti. Pravni temelj preliminarnog odbijanja opisnih znakova stoga će činiti ovaj apsolutni razlog. U takvim slučajevima preliminarno odbijanje mora sadržati pravni i činjenični temelj odbijanja za svaki od ova dva razloga. Prvo će se obrazložiti odbijanje na osnovu opisnosti znaka, a onda će se objasniti nedistinktivnost znaka navodeći da li nedostatak distinktivnog karaktera proizlazi iz istih ili različitih činjenica od onih koje su dovele do opisnosti znaka. Znak, međutim, može biti nedistinktivan i ako se ne sastoji isključivo od opisnih termina. Distinktivni karakter može se postići dodavanjem figurativnih elemenata ili drugih elemenata koji su distinktivni. Zakon naime kaže da je razlog odbijanje ako znak nema nikakvo distinktivno obilježje. Ako znak ima barem minimalno distinktivno obilježje moći će se registrovati. Minimalno distinktivno obilježje može se postići korišćenjem ornamentalnog ili ukrasnog fonta slova, zavisno o stepena stilizacije, što će ispitivač utvrditi za svaki konkretni slučaj. Korišćenje uobičajenih fontova slova ne pridonosi postizanju distinktivnosti. Zavod će smatrati da distinktivni karakter nije postignut samo uslijed postojanja gramatičke greške u pisanju, zamjene slova znakom, pisanjum skraćenica prema izgovoru i slično. Znakovi koji se sastoje od nekoliko elemenata koji su svaki za sebe nedistinktivni mogu njihovim spajanjem steći distinktivnost. Ispitivač će utvrditi u svakom pojedinom slučaju da li je spajanjem nedistinktivnih dijelova znak u cjelini stekao minimalno distinktivno obilježje ili ne. Spajanje u pravilu neće dovesti do distinktivnosti znaka u cjelini ako je učinjeno u skladu sa gramatičkim pravilima ili na uobičajen način. 4.2.2.1 Distinktivnost u odnosu na neke kategorije znakova Kod procjene distinktivnosti određenih kategorija znakova ispitivač će uzeti u obzir različite percepcije potrošača u odnosu na različite vrste znakova, odnosno činjenicu da će potrošač neke kategorije žigova, kao što su to trodimenzionalni oblici, boje, slogani ili drugi nekonvencionalni žigovi teže doživjeti kao žigove, već prije kao ambalažu, marketinške poruke ili slično. BROJKE I SLOVA - Znakovi koji se sastoje od jednog slova ili brojke Znakovi koji se sastoje od jednog slova ili brojke prikazanog standardnim znakovima nemaju distinktivni karakter. Znakovi koji se sastoje od jednog slova ili brojke mogu biti zaštićeni ako su dovoljno stilizovani odnosno sadrže dodatni distinktivni element, tako da kad se znak gleda u cjelini ta stilizacija ili dodatni distinktivni element preovladava u odnosu na samo jedno slovo ili brojku kao takvu.

28

Dodavanje tačke iza slova ili brojke Zavod ne smatra dovoljnim distinktivnim elementom, jer se tačkom obično označavaju skraćenice. Kod znakova kojima su dodati drugi elementi kao što su znakovi uzvičnik i upitnik, koji su pisani kurzivom ili podvučeno, Zavod će ispitati da li takav znak u odnosu na robe i/ili usluge za koje se traži zaštita ima dovoljni distinktivni karakter. Kod utvrđivanja distinktivnosti stilizovanih znakova ispitivač će procijeniti da li uzimajući u obzir opšti utisak preovladava sam broj/slovo kao dominantan dio znaka, ili znak ima, u cjelini gledano, minimalni distinktivni karakter. Pri procjeni se mora posebno u obzir uzeti i moguće značenje slova u odnosu na određene robe i/ili usluge zbog kojeg bi znak mogao biti opisan. Npr. znak koji se sastoji od slova S, M ili L Zavod će odbiti za odjeću jer se time označava veličina odjeće, odnosno odbiće slovo L za autoškolu. Nedistinktivni znakovi:

B.

Distinktivni znakovi:

J!

29

- Kombinacija dva ili više slova/brojki Znak koji se sastoji od kombinacije dva ili više slova i/ili brojki može imati distinktivni karakter, odnosno ispitaće se kao i svaki drugi znak u odnosu na prijavljene robe i/ili usluge. Brojeve veće od 10 Zavod će smatrati znakovima koji se sastoji od više brojeva, što znači da se ne smatraju automatski nedistinktivnima kao što je to slučaj kod jednog slova/brojke ako su pisani standardnim znakovima. Zavod će odbiti znak ako predstavlja uobičajenu skraćenicu ili ima neko drugo opisno značenje (označava vrijeme, mjere itd.) u odnosu na prijavljenu robu i/ili usluge. Ako skraćenica ima nekoliko značenja, od kojih je barem jedno značenje nedistinktivno u odnosu na prijavljenu robu i/ili usluge, Zavod će znak odbiti. Ispitivač ne mora pokazati da je skraćenica sastavljena od prvih slova pojmova koji su sami po sebi opisni u odnosu na prijavljenu robu i/ili usluge nego da tu skraćenicu uobičajeno koristi ili barem razumije specijalizovana javnost kao skraćenicu za označavanje roba ili usluga odnosno njihovih karakteristika, a ne jedan ili dva preduzetnika za označavanje svojih proizvoda. Kada je skraćenica opšte prihvaćena u nekom području, nije nužno pokazati da krajnji potrošač razumije samo značenje skraćenice (npr. TDI je opšte prihvaćena skraćenica kod automobila čak i ako krajnji potrošač ne zna da da ta skraćenica stoji za Turbo Diesel Intercooler). Kao i u slučaju jednog slova ili brojke, distinktivni karakter može se postići dodavanjem figurativnih elemenata. Dovoljnost ovih elemenata za postizanje distinktivnog karaktera ispitivač će procijeniti za svaki pojedini slučaj. Primjeri: Nedistinktivni znak

24 Znak 24 nedistinktivan je u odnosu na usluge jer je opisan: označava vrijeme pružanja usluga (usluge se pružaje 24 sata dnevno).

30

Distinktivni znak

ABC

Niz od tri slova ABC u odnosu na proizvode iz razreda 2 ima distinktivni karakter. Podaci nemaju posebno značenje u odnosu na navedeni razred.

- Jednostavni geometrijski oblici Zavod će odbiti zbog nedistinktivnosti jednostavne geometrijske oblike kao što su kružnica, kvadrat, jednako kao i jedno slovo ili broj, jer ih potrošač zbog njihove jednostavnosti neće moći doživjeti kao žig. Prilikom ispitivanja znakova koji se sastoje od ovakvih oblika, ispitivač će uzeti u obzir korišćenje figurativnih elemenata, korišćenje boja, odnosno opšti utisak ovakvog znaka u smislu obavljanja funkcije žiga. Primjer: Nedistinktivni znak

-Slogani Pri ispitivanju distinktivnog karaktera slogana ispitivač će uzeti u obzir činjenicu da će prosječni potrošač slogane doživjeti prvenstveno kao marketinšku poruku, a ne kao indikator porijekla roba ili usluga odnosno kao žig (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Das Prinzip der Bequemlichkeit', C-64/02). Ispitivač će utvrditi da li slogan ima prvenstveno marketinšku funkciju, u smislu slogana koji se svodi na uopštene pozive za kupovinom, naglašavanje i hvaljenje kvaliteta ili drugih posebnih karakteristika roba i/ili usluga, promocije ekonomskog uspjeha, superiornog znanja, povezanosti sa klijentom ili dostupnosti podnosioca prijave, odnosno opisivanje njegove proizvođačke politike. Takve će slogane Zavod odbiti. Uobičajeni, banalni i slogani koji direktno opisuje karakteristike robe ili usluga nijesu distinktivni te će biti

31

odbijeni. Ispitivač će utvrditi da li je korišćenjem raznih lingvističkih i stilskih tehnika (neuobičajena sintaksa, aliteracija, rima, paradoksi, igra riječi) postignuta distinktivnost znaka. Slogan koji sam po sebi nije distinktivan Zavod će smatrati distinktivnim ukoliko sadrži element koji je sam za sebe distinktivan. To mogu biti naziv proizvoda ili logo proizvođača sadržani kao dio slogana (npr. NIKE – Just do it!) Primjeri: Nedistinktivni znakovi: REAL PEOPLE, REAL SOLUTIONS JEDNO MJESTO, BROJNE MOGUĆNOSTI POVJERENJE POVEZUJE Navedeni slogani predstavljaju marketinšku poruku, te ih potrošač neće percipirati kao žig. Distinktivni znakovi: FEEL AT HOME WHILE YOU ROAM MORE UKUSA, U UKUSU MORA Neuobičajenom sintaksom i igrom riječi ovi su se znakovi dovoljno odmaknuli od same marketinške funkcije. -Znakovi koji sadrže gramatičke greške u pisanju riječi Znakove koji sadržavaju gramatičku grešku u pisanju u odnosu na opisni pojam, postignutu zamjenom slova, zamjenom slova znakom ili pisanjum skraćenica prema izgovoru Zavod neće smatrati distinktivnima. Navedeno je utvrđeno u predmetu LITE (prema odluci CFI-a, T-79/00). Znak LITE je odbijen na osnovu nedistinktivnosti. Izgovor znaka 'LITE' identičan je izgovoru pojma 'LIGHT' u engleskom jeziku, koji u odnosu na prehrambene proizvode ima opisni karakter (lagana hrana). S obzirom da se zbog ovakve greške u pisanju znak ne sastoji 'isključivo' od opisnog pojma, temelj odbijanja neće biti opisnost znaka već nedistinktivnost. Ispitivač će u utvrđivanje distinktivnog karaktera procijeniti da li je znak neuobičajen, upečatljiv i da li je navednim elementima postignut pomak od opisnog elementa znaka. U slučaju pisanja skraćenica prema izgovoru i pogrešno napisanih riječi, ispitivač će uzeti u obzir i da li je skraćenica uobičajena (kroz uticaj žargona ili slično). Skraćenice, kao što su XTRA, XPERT ili 4U uobičajene su, te će ih Zavod odbiti kao nedistinktivne. Ukoliko skraćenica rezultuje neuobičajenim i upečatljivim znakom, Zavod će utvrditi da li znak ima distinktvni karakter.

32

- Složenice Kod složenica koje se sastoje od opisnih pojmova ispitivač mora utvrditi da li je spajanjem znak u cjelini odstupio od osnovnih opisnih pojmova, odnosno opisnog karaktera. Samom kombinacijom dva opisna pojma u skladu s lingvističkim i gramatičkim pravilima znak u cjelini ostaje nedistinktivan (npr. znak COMPANYLINE, uprkos činjenici da je ovakva složenica izmišljena). Minimalni zahtjevi takvog odstepena postavljeni su u odluci CFI-a u predmetu BABY-DRY. Smatra se da način na koji su spojene riječi DRY i BABY nije uobičajen. Dok bi pojam DRY BABY (kao i dry-baby) bio opisan, smatra se da inverzija riječi i pisanju crticom nije uobičajeno spajanje dva pojma, te se ovakva riječ nikada ne bi formirala u govoru. Stoga će Zavod ovakav znak smatrati distinktivnim. - Lična imena Lična imena Zavod će registrovati kao distinktivna, bez obzira na učestalost imena (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Nichols', C-404/02) ili na uobičajeno korišćenje ličnih imena pri označavanju pojedinih roba ili usluga (npr. u modi). Međutim, ako ispitivač utvrdi da lično ime istovremeno ima i neko značenje koje je u odnosu na prijavljenu robu i/ili usluge opisno i nedistinktivno, Zavod će znak odbiti. - Figurativni znakovi Kod ispitivanja stilizovanih riječi ili figurativnog znaka opisnog karaktera ispitivač će uzeti u obzir stepen opisnosti kao i ukupni utisak postignut stilizacijom znaka odnosno figurativnim elementima. Figurativni prikazi koji se obično koriste ili u odnosu na određene robe ili usluge za koje je žig prijavljen ili kao takvi na dekorativni ili funkcionalni, pa čak i opisan način, moraju se odbiti. Vjerni prikaz masline nije distinktivan za maslinovo ulje. Obično korišćeni piktogrami takođe nijesu distinktivni. Kako znak mora imati samo minimalno distinktivno obilježje, to se smatra da je znak distinktivan ako je barem jedan od njegovih elemenata distinktivan sam za sebe. Ako je figurativni element dodat opisnom pojmu, znak će se moći registrovati. Pritom dodati figurativni element ako je distinktivan sam po sebi, ne mora biti niti dominatan niti ko-dominantan dio znaka. Dovoljno je da je jasno uočljiv. Ako figurativni element koji je odvojeno uočljiv nije distinktivan sam po sebi ili je opisan pojam samo prikazan u standardnom fontu slova (ne samo Arial ili Times New Roman već svakom drugom fontu slova koji bi prosječni potrošač doživio kao još jedan font slova) ili u kurzivu znak neće biti distinktivan. Samim time što je opisan znak prikazan u boji, napisan masnim slovima, uokviren, podcrtan, sa standarnim ornamentima ili ostalim ne-distinktivnim grafičkim elementima znak neće postati distinktivan. Figurativni znaci koji se sastoje od grafičkih prikaza prirodne reprodukcije same robe mogu biti registrovani samo uz iste uslove kao da su prijavljeni kao trodimenzionalni žigovi.

33

Primjeri Nedistinktivni znaci:

Iako je znak figurativan, nedistinktivan je i ima opisan karakter u odnosu na povrće.

Iako je znak figurativan, uobičajeno se koristi za označavanje bicikl u prometu, te je nedistinktivan u odnosu na bicikle.

34

Gornja dva znaka smatraju se graničnim. Dodatak figurativnih elemenata opisnom pojmu ne smatra se dovoljno distinktivan. Svaki znak koji bi imao viši stepen figurativnosti od toga trebao bi biti priznat. Primjeri Distinktivni znaci:

Dodati figurativni elementi smatraju se dovoljnim da su znakovi u cjelini gledano minimalno distinktivni. 4.2.2.2 Posebne kategorije znakova BOJE Pri ispitivanju znakova koji se sastoje od boja, ispitivač će u obzir uzeti činjenicu da potrošač nije navikao boje doživljavati kao žig, te da znakovi koji se sastoje od jedne boje ili kombinacije boja zahtjevaju viši stepen distinktivnosti za registracije. - Znak koji se sastoji od jedne boje (boja per se) Zavod će odbiti znak koji se sastoji od jedne boje na osnovu nedistinktivnosti, osim u posebnim slučajevima. Takvi će se žigovi u pravilu moći registrovati samo na osnovu stečene distinktivnosti. Posebnim slučajevima Zavod će smatrati posebne i neuobičajene nijanse boja za označavanje određenih roba ili usluga koje nije uobičajeno označavati bojama (prema presudi ECJ-a 'Libertel', C-104/01). - Kombinacije boja Ispitivač će distinktivni karakter znakova koji se sastoje od kombinacije dvije boje procijeniti za svaki pojedini slučaj u odnosu na robu i/ili usluge za koje se traži zaštita žigom.

35

Pri ispitivanju znaka koji se sastoji od kombinacije boja ispitivač će utvrditi udovoljava li grafički prikaz navedenim zahtjevima (vidi tačku 4.2.1). U pravilu nema razloga da se odbije registracija kombinacije dvije ili više arbitirarnih boja. Međutim ako se ne radi o arbitirarnim odnosno slučajnim bojama već o kombinaciji dvije boje od kojih je bar jedna uobičajena, funkcionalna, generična ili opisna u odnosu na određenu robu i/ili uslugu, ispitivač će distinktivni karakter znaka procijeniti na osnovu dodatne boje, te će se najčešće primijeniti temelj odbijanja kao kod jedne boje. Npr. bijela boja je prirodna i uobičajena boja tableta za mašinsko pranje suđa, pri čemu se dodavanjem sloja bilo koje druge boje ne stiče dovoljni distinktivni karakter. Znak koji se sastoji od kombinacije dvije boja koje su smještene tako da jedna boja predstavlja traku pozicioniranu na određenom mjestu znaka (u sredini, na vrhu itd), kao i znak koji se sastoji od kombinacije tri boje Zavod će smatrati distinktivnim. Zavod će svaki znak kojim se traži zaštita boje ili kombinacije boja ispitati u skladu s pažljivom analizom roba i usluga za koje se traži zaštita žigom, kao i situacije na tržištu. Znak će biti odbijen ako koja boja: - predstavlja samo dekorativni element proizvoda ili je u skladu s zahtjevima potrošača (npr. boje za automobile ili odjeću); - označava samu prirodu robe (npr. bilo koja boja za mastilo) - je opisna ili tehnički funkcionalna (npr. različite boje za električne žice) - iz kombinacije boja je uobičajena ili generička u odnosu na robe i usluge (npr. crvena za aparate za gašenje požara, žuta za poštanske usluge) - označava određene karakteristike robe kao što je ukus ili miris (npr. žuta za ukus ili miris limuna, zelena za ukus ili miris jabuke) Kombinacija boja će biti odbijena ako se može dokazati postojanje takve kombinacije na tržištu, posebno ako je koristi nekoliko preduzetnika (npr. ako možemo dokazati da kombinacije crvene i žute boje koriste razni preduzetnici na pakovanjima za sokove) Primjer: Nedistinktivni znakovi:

Bjela boja je prirodna i uobičajena boja tableta za mašinsko pranje suđa, pri čemu se dodavanjem sloja bilo koje druge boje ne stiče dovoljni distinktivni karakter.

36

Znak koji se sastoji od kombinacije dvije boje, zelene i oker u odnosu na med, je nedistinktivan. Naime, obje boje iz kombinacije opisne su u odnosu na navedeni proizvod. Zelena boja uobičajena je za označavanje ekološke proizvodnje, dok je oker uobičajena za prikaz meda. -Imena boja Znakovi koji se sastoje isključivo od riječi ili kombinacije riječi koja je ili koje su ime boje npr. „crno“, „blue“ i sl. su u načelu distinktivne. Ovi znakovi neće biti distinktivni u odnosu na robu koja služi za bojanje kao npr. boja, tinta, pigmenti, šminka i sl. jer bi u tim slučajevima prosječni potrošači imena boja doživjeli kao elemente koji opisuje jednu karakteristiku tih proizvoda. TRODIMENZIONALNI OBLICI Pri ispitivanju znakova koji se sastoje od trodimenzionanih oblika, ispitivač će utvrditi za svaki pojedini slučaj da li takav znak može imati funkcije žiga, uzevši u obzir da ovakvi znakovi zahtjevaju veći stepen distinktivnosti, jer je utvrđeno da potrošači nijesu navikli doživljati oblike proizvoda kao žig (prema presudi ECJ-a u spojenim predmetima Procter&Gamble, C-468-472/01). Trodimenzionalne oblike možemo svrstati u tri kategorije: 1. oblici koji nijesu povezani sa samom robom/uslugama 2. oblici koji predstavljaju oblik robe 3. oblici koji predstavljaju pakovanje ili ambalaže (containers) 1. Oblici koji nijesu povezani sa samom robom i/ili uslugama imaju distinktivni karakter (npr. znak na Mercedesu) 2. Kod ispitivanja oblika koji predstavljaju oblik robe ispitivač mora uzeti u obzir gore navedeno, te u skladu s time pristupiti utvrđivanje distinktivnosti prijavljenog znaka. Prije svega ispitivač mora utvrditi postoji li apsolutni razlog iz člana 6 stava 1 tačke 6 Zakona, s obzirom da se radi o apsolutnom razlogu za odbijanje kod kojeg je isključena mogućnost dokazivanja stečene distinktivnosti (detaljnije pod 4.2.6.). Osim ispitivanja po gore navedenom apsolutnom razlogu, ispitivač mora utvrditi distinktivni karakter samog trodimenzionalnog oblika. Kao što je već spomenuto

37

(prema gore citiranim presudama), ispitivač će u obzir uzeti da je distinktivno obilježje ovakvih znakova teže utvrditi jer je doživljaj relevantne javnosti drugačiji nego u odnosu na verbalni ili figurativni znak (prema presudi suda ECJ-a 'Maglite', C-136/02). Nastavno na gore navedeno, pri procjeni distinktivnosti Zavod će smatrati da oblik nema distinktivni karakter ako se sastoji od osnovnog geometrijskog oblika ili kombinacije osnovnih geometrijskih oblika (npr. osnovni geometrijski oblik kod tableta za mašinsko pranje). Isto tako Zavod će odbiti jednostavne i banalne oblike na osnovu nedistinktivnosti. Prema presudi ECJ-a, 'Maglite' C-136/02 (vidi gore), utvrđeno je da što je veća sličnost oblika koji se ispituje u odnosu na sami oblik robe, veća je vjerovatnost da nije distinktivan. Dakle, ispitivač mora utvrditi da li oblik odstupa od oblika kojeg potrošač očekuje. Osim toga, oblik mora značajno odstupati od normi ili običaja sektora. Ukoliko oblik predstavlja samo varijantu uobičajenog oblika ili varijantu raznih oblika koji postoje, čak i uz izrazitu različitost dizajna, Zavod će znak odbiti. Dakle, ispitivač mora procijeniti da li je oblik toliko materijalno različit od osnovnog, uobičajenog ili očekivanog oblika da može omogućiti potrošaču da identifikuje robu samo po obliku i ponovi kupovine nakon prethodnog pozitivnog iskustva. Primjer: Nedistinktivni znakovi:

U slučaju da se utvrdi postojanje nekog od razloga iz člana 6 stava 1 tačke 6 Zakona. ili nedistinktivni karakter, ispitivač mora utvrditi da li ovakav oblik sadrži vidljivi element koji je distinktivan sam po sebi (verbalni ili figurativni). U ovom slučaju oblik postiže dovoljan distinktivni karakter, te će Zavod ipak registrovati ovakav znak. 3. Pri ispitivanju distinktivnosti pakovanja/ambalaže ispitivač takođe mora utvditi da li je trodimenzionalni znak koji predstavlja pakovanje/ambalaže materijalno različit od kombinacije osnovnih i uobičajenih elemenata, te da li je neobičan (upadljiv). Osim navedenoga, ispitivač će u obzir uzeti funkcionalni karakter elemenata. Procjenu distinktivnosti ispitivač sprovodi u odnosu na određeno tržište. Ispitivač će u obzir uzeti činjenicu da je npr. na tržištu parfema uobičajeno raditi distinkcije između

38

proizvoda upravo po bočicama parfema, dok je kod sredstva za čišćenje percepcija pakovanja kao žiga puno teža. Pri ocjeni distinktivnosti, vezano za robu upakovanu u ambalažu, ispitivač će u obzir uzeti i trenutak kupovine robe. Kao i kod oblika robe, u slučaju postojanja vidljivog elementa koji je distinktivan sam po sebi, znak koji se sastoji od prikaza standardnog pakovanja Zavod će smatrati distinktivnim. Ukoliko je sporno da li se radi o obliku robe ili pakovanje Zavod će znak odbiti na osnovu nedistinktivnosti, a ne na osnovu apsolutnog razloga iz člana 6 stava 1 tačke 6 Zakona. Primjer: Nedistinktivni znakovi:

Prikazana dva znaka – boce, standardne su vrste ambalaže. Kao što je napomenuto, pri ispitivanju je u obzir uzeta činjenica da će potrošači kod proizvoda za čišćenje teže doživjeti ambalažu kao žig. Primjenom zelene i crvene (u oba slučaja) boje na kao jedinog distinktivnog elementa nije postignut dovoljni distinktivni karakter. Treba uzeti u obzir da je boja uobičajena na ambalaži, a dodatno je i opisna (npr. zelena kao ekološka, od jabuke itd).

39

Iako je u segmentu tržišta za parfeme uobičajeno prepoznavanje proizvoda po obliku bočice, ovakav jednostavan oblik nije dovoljno distinktivan.

Prikazani oblik boce uobičajen je na tržištu za alkoholna i bezalkoholna pića, te ovakav nije distinktivan. Distinktivnost znaka može se postići dodavanjem elementa koji je distinktivan sam po sebi, npr. ukoliko bi ovakva boca sadržavala etiketu na kojoj bi bili sadržani distinktivni elementi, oblik bi imao dovoljan distinktivni karakter. 4.2.3 Opisnost znaka (član 6 stav 1 tačka 3 Zakona) Znak se ne može registrovati ako se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovinskom prometu označavaju vrstu, kvalitet, kvantitet, namjeravanu upotrebu, vrijednost ili vrijeme proizvodnje roba ili pružanja usluga ili za označavanje drugih karakteristika roba odnosno usluga. Ovaj član primijeniće se kada se znak sastoji isključivo od podataka koji opisuje prijavljenu robu/usluge odnosno kada opisuje osnovne karakteristike te robe odnosno usluga. Kao što je ranije spomenuto, znak koji je opisan ujedno je i nedistinktivan, odnosno temelj odbijanja će pored člana 6 stava 1 tačke 3 Zakona biti i nedistinktivni karakter znaka po člana 6 stavu 1 tački 2 Zakona. Međutim, ako znak pored 'isključivo' opisnog pojma sadrži i određene dodatne elemente on neće biti opisan, te ga neće biti moguće odbiti po ovom apsolutnom razlogu, no ispitivač može utvrditi da mu ti dodatni elementi ne daje dovoljnu distinktivnost, te je znak nedistinktivan i kao takav treba biti odbijen. Pojam 'isključivo' odnosi se na dodatne distinktivne elemente koje znak može sadržati, a ne na jedino značenje znaka. Npr. složenica Doublemint u odnosu na gume za žvakanje može imati više značenja, može značiti gume za žvakanje s pojačanim ukusom peperminta ili s dva različita ukusa peperminta. Ispitivač mora utvditi da je barem jedno od mogućih značenja u odnosu na robe i usluge opisno. U tom slučaju znak će biti odbijen. Navedeno je utvrđeno presudom ECJ-a, 'Doublemint', C-191/01. Ispitivač ne mora dokazati da je ovakav opisni znak već u upotrebi, već se ovaj apsolutni razlog primjenjuje pod pretpostavkom da bi znak mogao biti korišćen

40

vezano uz prijavljene robe ili usluge (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Doublemint', C-191/01). Ispitivač neće kao relevantnu uzeti u obzir činjenicu o postojanju sinonima ili drugih, možda i uobičajenijih načina izražavanja opisnog značenja (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Biomild', C-265/00). Ispitivač ne mora dokazati da postoji niti da će u budućnosti postojati potreba ili stvarni interes za korišćenjem ovakvog opisnog pojma (prema presudama ECJ-a, 'Chiemsee', C-108/97, i 'Postkantoor', C-363/99). Osim navedenoga, ispitivač ne mora utvrditi da li je proizvođač jedini proizvođač roba i usluga u odnosu na koje je znak opisan, ali u ovom slučaju će postojati mogućnost dokazivanja stečene distinktivnosti. Ispitivač ne mora temeljiti odbijanje samo na osnovu značenja riječi prema rječnicima, već se može osloniti na značenja ili primjere korišćenja riječi na Internetu koji pokazuje da je neki pojam opisan, pogotovo kada se radi o novim pojmovima ili žargonu. Pritom pronađena značenja i dokaze o korišćenju sa Interneta pažljivo treba provjeriti da bi se zaključilo da li uistinu predstavljaju korišćenje u opisnom smislu. Naime, razlika između opisnog načina korišćenja nekog pojma i korišćenja žiga na Internetu često nije dovoljno jasna, a Internet pored toga sadrži i mnogo nestrukturisanih i neprovjerenih informacija ili izjava. Bitno je da se utvrdi obično i uobičajno značenje i razumijevanje pojma o kojem se radi. Ispitivač će prije svega provjeriti da li je znak opisan na crnogorskom jeziku. Pored toga ispitivač će uzeti u obzir i pojmove na stranim jezicima za koje se može reći da su uobičajeno poznati od strane prosječnog potrošača u Crnoj Gori (npr. engleski jezik, posebno kada se radi o novim tehnologijama). Javni interes koji je osnova ovog apsolutnog razloga je taj da se ne prizna isključivo, monopolno pravo za čisto opisne pojmove koje drugi preduzetnici mogu isto tako željeti koristiti, kao i u interesu javnosti da pojmovi koji imaju čisto informativnu vrijednost ne budu rezervisani za jednog preduzetnika. Neki će pojmovi morati biti odbijeni za gotovo svu robu ili usluge. Pritom se moraju povući granice između onih laudatornih pojmova koji opisuje iako uopšteno poželjne karakteristike roba ili usluga kao jeftine, praktične, ili one koje imaju visok kvalitet koji se moraju odbiti (npr. EXTRA, IDEAL, OPTIMUM, ULTRA, PLUS) od onih pojmova koji su laudatorni u širem smislu bez da se konkretno odnose na određenu robu ili usluge već stvaranjem slabe pozitivne konotacije i koji mogu biti registrovani (npr. BRAVO, ULTRAPLUS). Kako bi se primijenila opisnost kao razlog odbijanja opisni pojam mora uticati na odluku potrošača da kupi proizvod. Znakove koji evociraju neku od karakteristika roba i/ili usluga i to karakteristiku koja ne utiče na izbor potrošača pri kupovini Zavod neće odbiti na osnovu opisnog karaktera (npr. „Poisson“ za parfeme). Opisnost kao razlog odbijanja ne može se primijeniti u odnosu na pojmove koji su slabo ili indirektno vezani uz robu ili usluge jer su takvi pojmovi samo sugestivni i aluzivni u odnosu na neke karakteristike roba ili usluga i kao takvi mogu biti

41

registrovani. Pojam i roba ili usluge moraju biti dovoljno direktno i konkretno povezani da bi došlo do primjene ovog razloga odbijanja. Odnos znaka i opisnog značenja treba biti konkretan, direktan i bez dodatnog razmišljanja. Pojmovi koji naučno nijesu tačni, ali sa stanovišta prosječnog potrošača imaju značenje isto tako mogu biti odbijeni. Pojam je opisan ako ima opisno značenje za opštu javnost (ako su roba i usluge namijenjeni opštoj javnosti) ili za specijalizovan krug potrošača (nezavisno o toga da li su roba i usluge namijenjeni opštoj javnosti). 4.2.3.1 Ispitivanje opisnog karaktera u odnosu na neke kategorije znakova - Složenice Ako se složenica sastoji od kombinacije elemenata koji samostalno opisuju karakteristike roba i usluga, Zavod će smatrati da znak u cjelini ima opisni karakter u odnosu na te karakteristike. Ispitivač će pritom smatrati da kombinacija takvih elemenata bez neuobičajene varijacije sintakse ili novog značenja rezultuje opisnim karakterom znaka. Isto se primjenjuje i u slučaju neologizama koji se sastoje od elemenata koji su pojedinačno opisni, osim u slučaju uvođenja neobičnog načina kombinacije koja će rezultovati pojmom koji je 'više nego zbroj dijelova' (prema presudi ECJ-a, 'Biomild', C-265/00m). U slučaju znaka BIOMILD, znak je odbijen u odnosu na jogurt jer ga opisuje kao biološki (bio) i blagi (mild). U ovoj kategoriji, Zavod će nedistinktivnim smatrati i razne prefikse i sufikse koji načelno opisuje pojam koji slijedi, kao što su BIO, ECO, EURO. Kao što je spomenuto, ispitivač će utvrditi da li je uvođenjem neobičnog načina kombinacije (koje odstupa od lingvističkih i gramatičkih pravila) postignut distinktivni karakter znaka. Minimalni zahtjevi u tom smislu postavljeni su odlukom CFI-a u predmetu BABY-DRY, T163/98 (vidjeti tačku 4.2.2.1). Pri ispitivanju složenica ispitivač mora utvrditi postojanje uobičajenog i očiglednog razumijevanja pojma. Ispitivač ne mora utvrditi da je pojam u upotrebi u rječnicima, već da je izmišljeni pojam opisnog karaktera složen u skladu s gramatičkim pravilima. Navedeno je utvrđeno presudom u predmetu 'Doublemint', kao i u presudama ECJ-a, 'Postkantoor', C-363/99 i 'Universaltelefonbuch', C-326/01. Znak 'Postkantoor' (poštanski ured) smatra se opisnim za usluge marketinga, osiguranja i gradnje, jer iako trenutno nije opisan u odnosu na navedene usluge ne može se isključiti mogućnost da će se u budućnosti te usluge pružati u poštanskom kancelariji. U slučaju znaka 'Universaltelefonbuch' (univerzalni imenik), iako riječ kao takvog ne postoji, bitno je uzeti u obzir razumnost predviđanja da će u budućnosti relevantna javnost povezati znak s karakteristikama proizvoda. Primjer takvog nedistinktivnog znaka bio bi i PLINOBROD (iako trenutno takvog riječ ne postoji, znak direktno opisuje da se radi o brodu na plin). Kada se radi o složenici koja se sastoji od kombinacije opisnih pojmova iz dva različita jezika, u pravilu se znak neće smatrati opisan, ukoliko upotreba onog pojma iz drugog jezika nije uobičajena i u tom jeziku.

42

- Skraćenice Pri ispitivanju skraćenica nije dovoljno dokazati da se ona sastoji od termina koji su opisni, već ispitivač mora utvrditi da je korišćenje skraćenice uobičajeno ili da je relevantni krug specijalista razumije. Ukoliko je skraćenica prihvaćena u relevantnom krugu, ispitivač ne mora utvrditi da postoji njeno razumijevanje od strane široke javnosti. Ako ispitivač ne može utvrditi stvarnu, već samo pretpostavljenu, opisnu funkciju skraćenice, ili ako postoji velik broj mogućih značenja koja se ne mogu direktno povezati s skraćenicom, Zavod će znak registrovati. - Pogrešno napisane riječi Smatra se da pogrešno napisane riječi nijesu isključivo opisne, te stoga Zavod takve znakove neće odbiti na osnovu opisnosti, već kao nedistinktivne (vidjeti tačku 4.2.2.1). - Figurativni znakovi Figurativne znakove kod kojih je opisnom pojmu dodat neki figurativni element, koji sam za sebe nije opisan, Zavod neće odbiti na osnovu ovog apsolutnog razloga, već kao nedistinktivne ako figurativni element nije dovoljan za distinktivnost znaka gledano u cjelini (vidjeti tačku 4.2.2.1). Isključivo opisni figurativni znak smatraće se opisnim te će biti odbijen na osnovu ovog apsolutnog razloga (npr. slika zrnca kafe za kafu). Figurativni znak kao što je slika kafe, koji sadržava i riječ kafa, takođe će biti odbijen na osnovu opisnog karaktera. 4.2.3.2 Pojmovi iz zakonske odredbe VRSTA Ispitivač mora utvrditi da li znak označava samu robu ili usluge, odnosno tip ili prirodu roba ili usluga (npr: verbalni znak „banka“ Zavod će odbiti u odnosu na finansijske usluge, a sliku hljeba u odnosu na hljeb). KVALITET Termine kojima se ističe kvalite robe ili usluga - npr. izvrsno, super, idealno, ultra, najbolje, Zavod neće registrovati u odnosu na sve robe ili usluge, osim ako znak koji sadrži ovakve riječi nije distinktivan osnovom nekog dodatnog verbalnog ili figurativnog elementa. Kod složenica, ispitivač će procijeniti da li znak u cjelini odstupa od opisa kvaliteta. Npr. složenica 'ULTRAPLUS' nema opisni karakter jer ne sadrži pojam u odnosu na koji bi jedan od pojmova 'ultra' ili 'plus' bio opisan. U kombinaciji znak nema nikakvo značenje, ne ističe karakteristike niti kvalitet proizvoda.

43

KVANTITET Ispitivač mora utvrditi da li se znak sastoji isključivo od oznaka količina uobičajenih u prodaji robe, npr. jedna litra za pića, 100 (grama) za čokolade, itd. U odnosu na ovakve znakove Zavod će relevantnima za odbijanje smatrati samo oznake odnosno mjere koje se stvarno koriste u trgovini, a ne i mjere za koje se pretpostavlja da bi mogle označavati količinu. NAMJERAVANA UPOTREBA Ispitivanje mora biti sprovedeno u odnosu na podatke koji opisuje funkcije korišćenja određene robe ili usluge. Shodno mišljenju iz predmeta 'New Born Baby', C-498/01 navedeni pojam u odnosu na igračke nema direktni opisni karakter. Ovakav znak je, međutim, direktno opisan u odnosu na namjenu proizvoda (namjenom igračke smatra se činjenica da igračka može predstavljati novorođenu bebu), a time i u odnosu na igračke. Zavod će pojam koji opisuje robu takođe smatrati opisnim i za prateću robu koji opisuje njihovu namjenu. Znak 'New born baby' opisan je i u odnosu na dodatke igračkama (npr. odjeća i obuča za lutku), stoga će biti odbijen u odnosu na navedenu robu. VRIJEDNOST Kod ispitivanja da li se znak sastoji od podataka koji označavaju vrijednost ispitivač procjenjuje vrijednost kao cijenu ili vrijednost robe koja proizlazi iz nekih drugih karakteristika robe. To su pojmovi kao što su 'top', 'budget', 'više za vaš novac', 'premium' itd. Znakove koji se sastoje od ovih pojmova samih za sebe ili u kombinaciji s drugim direktno opisnim pojmovima Zavod će odbiti. VRIJEME PROIZVODNJE ROBA ILI PRUŽANJA USLUGA Znakovi koji se sastoje od podataka koji mogu označavati vrijeme pružanja usluga (npr. večernje vijesti, 24, 24/7) ili pak vrijeme proizvodnje određene robe (npr. godina berbe za vina) Zavod će odbiti prema ovom apsolutnom razlogu. DRUGE KARAKTERISTIKE ROBA ODNOSNO USLUGA Lista karakteristika navedena u članu nije iscrpna. Znak koji se sastoji od podataka koji označavaju bilo koju drugu bitnu karakteristiku roba ili usluga Zavod će odbiti na osnovu ove odredbe. To može biti definicija ciljne skupine, tehničke karakteristike robe koje se ne mogu svrstati u navedeno (npr. 'Bezolovni' za benzin) ili sadržaj (npr. kad se znak sastoji od riječi koja opisuje što će vjerovatno biti sadržaj neke robe kao što su publikacije, časopisi, knjige, CD-vi ili usluge koje se sastoje od te aktivnosti kao npr. ISTORIJA za knjige ili usluge edukacije). 4.2.4 Opisnost u odnosu na geografsko porijeklo robe ili pružanja usluge (član 6 stav 1 tačka 4 Zakona) Znak se ne može registrovati ako se sastoji isključivo od oznake koja u trgovinskom prometu označava geografsko porijeklo robe ili pružanja usluga.

44

Radi se u stvari o znacima koji su opisni u odnosu na geografsko porijeklo robe ili pružanja usluga. Stoga valja primijeniti i sve ono ranije rečeno za opisne znakove pod 4.2.3. Pojam 'isključivo' odnosi se na dodatne distinktivne elemente koje znak može sadržati. Ukoliko ispitivač utvrdi da u znaku koji sadržava dodatne distinktivne elemente dominira pojam opisan u odnosu na geografsko porijeklo, te da znak u cjelini nema dovoljan distinktivni karakter, znak će biti odbijen na osnovu apsolutnog razloga nedistinktivnosti. Zaštićene geografske oznake uživaju posebnu zaštitu nezavisno o doživljaju potrošača i bez obzira na postojanje dodatnih distinktivnih elemenata u znaku. O tome više pod 4.2.12 i 4.2.13. Zavod će geografske pojmove koji nijesu zaštićeni geografskim oznakama smatrati opisnima u odnosu na geografsko porijeklo samo ako se u relevatnom dijelu javnosti povezuje sa robom ili uslugama za koje se traži zaštita, ili bi u budućnosti mogli biti korišćeni kao oznaka geografskog porijekla za te robe i/ili usluge. (prema presudi ECJ-a, 'Chiemsee', C-108 -109/97). Pri ispitivanju opisnosti po ovom kriterijumu ispitivač će utvrditi da li trenutno postoji veza geografskog pojma i roba ili usluga, odnosno procijeniti da li će ovakva veza moguće nastati u budućnosti. Pritom ispitivač treba procijeniti da li je razumno očekivati da će javnost taj geografski pojam doživjeti kao geografsko porijeklo roba i/ili usluga. Posebno će uzeti u obzir poznatost geografskog pojma (smatra se da mala mjesta ili sela nijesu poznata) u relevantnom dijelu javnosti, karakteristike tog područja kao i roba i/ili usluga. Ako je geografski pojam samo sugestivan ili fantastičan pojam, Zavod ga neće odbiti po ovom kriterijumu. Npr. u slučaju čokolade MARS, nije razumno da će javnost ovaj pojam doživjeti kao geografsko porijeklo. Isto tako npr. Sjeverni pol u odnosu na sladolede neće označavati geografsko porijeklo. Da li će se neki geografski pojam za određene robe doživjeti kao opisan odnosno kao informacija o mjestu proizvodnje sa kojim se vežu neka svojstva robe ili samo kao izmišljen znak zavisi i o vrsti robe. Kod vina se geografski pojam uvijek shvata kao porijeklo vina. Za neke je robe uobičajeno koristiti imena gradova ili poznatih gradskih četvrti koja ni po čemu nijesu povezana sa tom robom ili razlogom zbog koje je taj grad ili četvrt poznata (npr. HOLLYWOOD za gume za žvakanje. MANHATTAN za šminku, CHAMPS ELYSEES za robu). Njih će se smatrati sugestivnim i neće ih se odbijati na osnovu ovog apsolutnog razloga. Za neke mehaničke robe gdje javnost zna da se proizvode na više različitih mjesta imena gradova mogu čak i stvarati serije modela neke robe (npr. SEAT Cordoba, SEAT Toledo i sl.) Za usluge, geografski pojam u mnogo slučajeva javnost doživljava kao lokacije preduzetnika koji pruža usluge i mora se zadržati slobodnom ako je ta lokacija relevantna i često se koristi za pružanje takvih usluga. Međutim sama činjenica da se usluga može pružati na nekom mjestu nije dovoljna za odbijanje registracije. Pri procjeni da li će javnost geografski pojam povezati kao geografsko porijeklo za robe ili usluge nije bitna reputacija pojma, već samo upravo činjenica da li će javnost stvoriti vezu geografskog pojma i roba i/ili usluga.

45

Zavod će odbiti registracije pojmova koji su isključivo opisni u odnosu na robe i usluge i njihovo geografsko porijeklo. Izričito, ako se traži registracija kolektivnog žiga može se štititi znak koji služi za označavanje geografskog porijekla roba ili pružanja usluga (član 45 Zakona). U tom slučaju opšti akt o kolektivnom žigu mora sadržati tzv. „otvorenu odredbu“ po kojoj se svakom licu čije robe ili usluge potiču iz tog geografskog područja i koje odgovaraju uslovima za koršćenje kolektivnog žiga u skladu s opštim aktom o kolektivnom žigu omogućava korišćenje kolektivnog žiga pod određenim uslovima (član 47 stav 3 Zakona). 4.2.5 Generičnost znaka (član 6 stav 1 tačka 5 Zakona) Zavod neće registrovati znak kao žig ako se sastoji isključivo od oznaka koje su postale uobičajene u govornom jeziku ili su usvojene u poslovnoj praksi u dobroj vjeri. Pojam 'isključivo' odnosi se na dodatne distinktivne elemente koje znak može sadržati. Ukoliko ispitivač utvrdi da u znaku koji sadržava dodatne distinktivne elemente dominira generički pojam, te da znak u cjelini nema dovoljan distinktivni karakter, znak će biti odbijen na osnovu apsolutnog razloga nedistinktivnosti. Generičkim pojmovima smatraće se pojmovi kojima su trgovci ili javnost pridodali određeno značenje koje oni prvobitno i u jezičnom smislu nijesu imali. Takvim znakovima smatraće se verbalni znakovi kao što su npr. NET za mrežu, slovo L za vozačku školu, ali i figurativni kao što je znak zvijezda u odnosu na hotelijerske usluge. Ispitivač će u obzir uzeti i izraze iz stranih jezika koji se u izvornom obliku koriste posebno kod novih tehnologija. Pri ispitivanju prema ovom apsolutnom razlogu, ispitivač mora utvrditi da se radi o pojmu koji je generički upravo u odnosu na robe i/ili usluge za koje se traži zaštita, a nije dovoljno da se pojam uobičajeno koristi u smislu da čini dio opšteg svakodnevnog vokabulara. Ispitivač mora pri ispitivanju ovog apsolutnog razloga posebno utvrditi i identifikovati onu robu i/ili usluge za koje je znak generičan. Za razliku od opisnosti kod koje je dovoljno utvrditi da se pojam može koristiti u trgovini, kod utvrđivanja generičnosti znaka, ispitivač mora utvrditi da je pojam u stvarnoj upotrebi u trgovini u odnosu na prijavljene robe i/ili usluge. U procjeni generičnosti, ispitivač će u obzir uzeti trgovačku praksu u odnosu na krajnjeg potrošača, pogotovo kad se radi o robi opšte upotrebe kao što su hrana ili pića. Ukoliko se radi o robi na čiji izbor krajnji potrošač nema uticaja, ispitivač će u obzir uzeti trgovačku praksu posrednika. Kod znaka kod kojeg ispitivač utvrdi da se sastoji isključivo od generičkog pojma, neće se u obzir uzimati njegov opisni karakter. Znak koji će Zavod odbiti na osnovu apsolutnog razloga generičnosti, ne može istovremeno biti odbijen i na osnovu apsolutnog razloga opisnosti (prema presudi ECJ-a u predmetu BRAVO, C-517/99).

46

4.2.6 Oblik proizvoda (član 6 stav 1 tačka 6 Zakona) Prema navedenom članu, potrebno je utvrditi da li se znak isključivo sastoji od: - oblika koji je rezultat prirode same robe ili - oblika koji je neophodan za postizanje nekog tehničkog rezultata ili - oblika koji robi daje suštinsku vrijednost. - Oblik koji je rezultat prirode same robe Pri ispitivanju da li je oblik rezultat prirode same robe, ispitivač ispituje da li se radi o prirodnom obliku robe ili drugom karakterističnom obliku za neku vrstu robe. Npr. Zavod će odbiti oblik limuna u odnosu na voće, oblik lopte u odnosu na loptu. Radi se o prirodnom obliku robe, pa stoga sok, deterdžent i slično, kao tečnosti nemaju prirodni oblik. Oblici njihovih pakovanja (vidjeti pod tačkom 4.2.2.2) mogu biti jedino nedistinktivni. - Oblik koji je neophodan za postizanje nekog tehničkog rezultata Za primjenu ovog razloga odbijanja, nije potrebno utvrditi da li se jednak tehnički rezultat može postići i na drugačiji način (prema presudi ECJ-a, 'Philips', C-299/99). Ispitivač mora utvrditi da se bitni (glavni i nužni) dijelovi oblika mogu pripisati isključivo funkcionalnosti i tehničkom rezultatu. Ukoliko se utvrdi navedeno, čak i uz postojanje dodatnih proizvoljnih elemenata koristiće se ovaj razlog kao temelj odbijanja, pri čemu se to ne odnosi na dodavanje elemenata koji su distinktivni sami po sebi. - Oblik koji robi daje suštinsku vrijednost Pri utvrđivanju ovog razloga, ispitivač mora utvrditi da li se radi o oblicima koji imaju isključivo estetsku funkciju, bez ikakvog uticaja na komercijalnu vrijednost robe. Navedeno će ispitivač procijeniti poređenjem s oblicima konkurentne robe (prema presudi ECJ-a, 'Philips', C-299/99, vidi iznad). Pojam 'isključivo' odnosi se na dodatne distinktivne elemente koje znak može sadržati. U slučaju da se utvrdi postojanje bilo kojeg od gore navedenih razloga predviđenih ovim apsolutnim razlogom ispitivač mora utvrditi da li takav oblik sadrži vidljivi element koji je distinktivan sam po sebi (verbalni ili figurativni). U ovom slučaju oblik postiže dovoljan distinktivni karakter, stoga će Zavod ipak registrovati ovakav znak. Ako ispitivač utvrditi da se registracija mora odbiti zbog postojanja ovog apsolutnog razloga isključena je mogućnost dokazivanja stečene distinktivnosti. O ovom je apsolutnom razlogu odbijanja bilo govora i pri razmatranju nedistinktivnosti posebnih kategorija znakova – trodimenzionalni oblici (vidjeti tačku 4.2.2.2).

47

4.2.7 Javni interes i moralna načela (član 6 stav 1 tačka 7 Zakona) Zavod neće registrovati znak ako je protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima. Pri ispitivanju ovog apsolutnog razloga ispitivač će utvrditi da li se radi o znakovima koji sadrže uvredljive riječi ili slike, kao što su psovke, rasistički konotirani ili blasfemični znakovi odnosno znakovima koji podstiču na konzumiranje i promovisanje droge ili pozivanje na kriminalne radnje. Ispitivač će u obzir uzeti da li je značenje ovakvog znaka direktno i jasno izraženo, te direktno krši temeljne norme društva. Znakove 'lošeg ukusa' koji ne vrijeđaju javnost Zavod neće odbiti. Odbiće se samo oni znakovi koji imaju jasan uvredljivi uticaj na ljude normalne osjetljivosti. Ispitivač će u obzir uzeti znak kao takav, a ne ponašanje podnosioca odnosno način na koji će ga on koristiti. Zbog ovog razloga neće se odbiti prijava žiga u zloj vjeri. Takođe ovo neće biti razlog za odbijanje žiga podnosioca koji nije registrovan za obavljanje djelatnosti koja se navodi u spisku roba odnosno usluga. Naime, Zavod ispituje znak u odnosu na prijavljenu robu ili usluge, a ne u odnosu na način na koji će ga podnosilac koristiti. Tako činjenica da je zaštitu žiga za usluge klađenja zatražio podnosilac koji, prema važećim propisima nema dozvolu za organizacije klađenja nije razlog odbijanja registraciju žiga. Na kraju, podnosilac ne mora sam koristiti žig, već ga može licencirati. Takođe činjenica da znak sadrži dio npr. BIO ili EKO a roba koja se pod tim znakom stavlja u promet nije biološki ili ekološki proizvedena nije odlučna u postupku ispitivanja žiga. Pri ocjeni da li je neki znak protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima, ispitivač će u obzir uzeti promjenjivost ovih kriterijuma, u vezi s promjenama svijesti javnosti o tome što je moralno.

4.2.8 Zabluda (član 6 stav 1 tačka 8 Zakona) Znak ne može biti registrovan kao žig ako je takve prirode da može javnost dovesti u zabludu, naročito u pogledu prirode, kvaliteta ili geografskog porijekla roba ili usluga. Pri utvrđivanju ovog apsolutnog razloga za odbijanje ispitivač ne mora utvrditi da se znak sastoji 'isključivo' od pojmova koji mogu dovesti u zabludu. Zavod može na osnovu ovog apsolutnog razloga odbiti i znak koji uz takav pojam sadrži i dodatne distinktivne elemente. Ispitivač mora utvrditi da li se radi o realnoj zabludi koja je relevantna za kupovine, odnosno da li će potrošač očekivati određenu karakteristiku robe odnosno usluge koja je odlučna za njegovu odluku o kupovini, a roba i/ili usluga je nemaju zbog čega će potrošač biti doveden u zabluda. Npr. ukoliko iz znaka proizlazi da se roba sastoji od nekog određenog materijala što će bitno uticati na kvalitet robe i na potrošačevu odluku o kupovini, a roba nije od navedenog materijala. S druge strane, znakovi koji su samo sugestivni u odnosu na određenu robu i/ili usluge, te ne postoji realna mogućnost zablude, biće registrovani. Tako znak 'Metal Jacket' neće dovoditi u

48

zabludu u odnosu na jakne od tekstila. Ispitivač će zabludu ocjenjivati u odnosu na prijavljeni spisak roba i/ili usluga. Zavod će dopustiti registracije znakova koja se odnosi na širi spisak roba i/ili usluga ako ne postoji realna mogućnost zablude. Tako će npr. Zavod registrovati figurativni znak koji sadrži pojam 'keksi' i za ostalu robu iz razreda 30, jer ne postoji realna mogućnost zablude potrošača. Pretpostavlja se da će žig biti korišćen za robu i usluge za koje je prijavljen na način koji neće dovoditi javnost u zabludu. Sve dok postoji mogućnost da upotreba neće dovoditi javnost u zabludu neće biti odbijena registracija. Ako se radi o zaštićenim geografskim oznakama primjenjuje se član 6 stav 1 tačka 12 ili 13 Zakona. Kod znakova koji se sastoje od nekog pojma koji označava geografsko porijeklo, a ne radi se o zaštićenoj oznaci, bilo samog za sebe ili u kombinaciji s nekim opisnim pojmom, ispitivač će utvrditi da li postoji realna mogućnost da će potrošač odluku o kupovini temeljiti na vezi između geografskog porijekla kao bitne karakteristike i roba/usluge za koje se traži zaštita. Ukoliko se radi o robi koja nije s tog geografskog područja, u slučaju kada se u znaku nalaze nepravilni delokalizovani dodaci ili kontradikcije same u sebi (npr. „Nikšičko pivo napravljeno u Podgorici“) smatraće se da postoji zabluda, stoga će znak biti odbijen. U principu će biti dovoljno da se ispravno korišćenje znaka koje ne dovodi u zabludu može pretpostaviti. Razlog odbijanja ni u kom slučaju ne može biti osnovan na činjenici da podnosilac ne dolazi sa tog geografskog područja jer je lokacija podnosioca irelevantna za geografsko porijeklo robe.

4.2.9 Član 6ter Pariske konvencije (član 6 stav 1 tačka 9 Zakona) Neće se registrovati kao žigovi znakovi koji ne mogu biti registrovani u skladu sa članom 6ter Pariske konvencije. Radi se o znakovima koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni prema članu 6ter Pariske konvencije za zaštitu industrijske svojine. Skladno navedenom članu Zavod će odbiti registracije znaka koji sadrži grbove, zastave ili druge državne ambleme, službene znakove i oznake kontrole ili garancija kao i sve njihove imitacije u heraldičkom smislu. Ovakve znakove Zavod će odbiti nezavisno o robi/uslugama za koje se traži zaštita. Pri ispitivanju ovog apsolutnog razloga, ispitivač će uzeti u obzir da su državne zastave zaštićene same po sebi, dok će za ostale simbole koji podliježu zaštiti prema članu 6.ter konsultovati objavljenu listu zaštićenih simbola na stranicama Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu http://www.wipo.int/ipdl/en/6ter/. Ispitivanje će se temeljiti u smislu heraldičkog opisa, a ne geometrijskog opisa koji je puno detaljniji. Zavod će odbiti one znakove koji su identični i gotovo identični zaštićenom znaku, no imitacija u heraldičkog smislu može postojati i u slučaju da je simbol stilizovan ili je korišćen samo dio simbola. Što se tiče zastava, njihove boje, struktura, oblik i relativne proporcije su isto tako relevantne u utvrđivanju postojanja heraldičke imitacije. Što se tiče boja treba uzeti u

49

obzir da korišćenje zastave u crno-bijeloj tehnici može i dalje biti smatrano heraldičkom imitacijom kada je zastava jedinstvena. Npr., zastave koje se sastoje od trobojnih ili dvobojnih traka bez obzira da li su one horizontalne ili vertikalne vrlo su uobičajene, pa se njihova reprodukcija u crno-bijeloj tehnici neće moći smatrati imitacijom u heraldičkom smislu. No, kod drugih zastava koje se mogu smatrati jedinstvenim (kao npr. kanadska zastava) i korišćenje u crno-bijeloj tehnici predstavljaće imitacije u heraldičkom smislu. Što se tiče oblika zastava, promjena oblika (npr. kvadrata u krug) neće se smatrati heraldičkom imitacijom. Ispitivač će pri ispitivanju ovog apsolutnog razloga za odbijanje trebati utvrditi da li se radi o amblemu ili drugom simbolu zaštićenom članom 6ter, što će izuzev državnih zastava značiti da treba simbol pronaći u listi zaštićenih simbola. Zatim treba procijeniti da li je vjerovatno da će taj simbol biti primjetan u samom znaku te na kraju da li taj simbol javnosti sugeriše da postoji povezanost podnosioca i države ili međunarodne organizacije o čijem se simbolu radi. Primjer: Registrovani znak:

U navedenom primjeru uzima se u obzir da žute zvijezde u krugu na plavom polju koje su inače dio simbola Europske unije nijesu preovladavajući element ovog znaka te ne sugerišu povezanost između podnosioca i Europske unije. 4.2.10 Nacionalni ili religijski simboli (član 6 stav 1 tačka 10 Zakona) Znak koji predstavlja nacionalni ili religijski simbol neće se registrovati kao žig. Ispitivač će pri ispitivanju što se smatra nacionalnim ili religijskim simbolom morati konsultovati propise koji nijesu dio žigovnog prava ili prava industrijske svojine. Radi se prije svega o simbolima čija se zaštita reguliše posebnim propisima. Stoga će biti potrebno konsultovati takve posebne propise kako bi se utvrdio obim zaštite takvih simbola, kao i sve što se smatra nacionalnim ili religijskim simbolom. S obzirom da je odredba Zakona ograničena na znakove koji predstavljaju takve simbole, znakovi koji ih oponašaju moći će biti registrovani.

50

Ovakve znakove Zavod će odbiti nezavisno o robi/uslugama za koje se traži zaštita. 4.2.11 Zvanični znakovi ili puncevi za kontrolu ili garancije kvaliteta (član 6 stav 1 tačka 11 Zakona) Znak koji predstavlja zvanični znak ili punceve za kotrolu ili garancije biće odbijen samo u slučaju da se žig koji ih sadržava namjerava upotrijebiti na robi iste ili slične vrste. Zvanični znakovi ili puncevi za kontrolu ili garancije zaštićeni su i članom 6ter Pariske konvencije, pa će se u slučaju da se radi o takvom znaku odbijanje temeljiti na apsolutnom razlogu navedenom pod 4.2.9. Na osnovu ovog apsolutnog razloga odbijaju se znakovi koji vrijede u Crnoj Gori, a nijesu prijavljeni za zaštitu kroz mehanizam člana 6ter Pariske konvencije. S obzirom da je odredba Zakona ograničena na znakove koji sadrže takve znakovi, znakovi koji ih oponašaju moći će biti registrovani. U preostalom dijelu analogno se primjenjuje ono što je bilo rečeno pod 4.2.9. 4.2.12 Geografske oznake za vina i jaka alkoholna pića (član 6 stav 1 tačka 12 Zakona) Zavod neće registrovati znakove za vina koji obuhvataju ili se sastoje od geografskih oznaka koje služe za označavanje vina i znakove za jaka alkoholna pića koji obuhvataju ili se sastoje od geografskih oznaka koje služe za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nijesu tog geografskog porijekla. Za odbijanje prema ovom apsolutnom razlogu nije potrebno utvrditi da se znak sastoji isključivo od oznake geografskog porijekla, već može sadržati i dodatne distinktivne elemente. Pri ispitivanju ovog razloga ispitivač će konsultovati nacionalne liste zaštićenih oznaka geografskog porijekla za vina i jaka alkoholna pića. S obzirom da se pitanje da li vina ili jaka alkoholna pića koja će biti obilježena ovim znakom uistinu jesu tog geografskog porijekla ne može ispitivati u ovoj fazi i pred Zavodom, jedina je posljedica ovog apsolutnog razloga za odbijanje da spisak roba i usluga mora biti ograničen na vina odnosno jaka alkoholna pića sa navedenog područja. Ograničenje mora biti na precizno geografsko porijeklo. Ako se znak sastoji od geografske oznake X spisak roba mora se ograničiti na vina sa područja X, a ne samo na vina iz pokrajne gdje se nalazi X ili države u kojoj je X. Podnosilac prijave u preliminarnom odbijanju će biti pozvan da suzi spisak roba i usluga na navedeni način, a ako takvo suženje podnosilac prijave ne bi prihvatio prijava će biti odbijena. 4.2.13 Geografske oznake koje važe u Crnoj Gori (član 6 stav 1 tačka 13 Zakona)

51

Zavod neće registrovati znak koji sadrži ili se sastoji od geografskih oznaka koje važe u Crnoj Gori ako je zahtjev za registraciju žiga podnešen nakon datuma podnošenja zahtjeva za registracije geografske oznake, u obimu koji je utvrđen propisima za registracije geografske oznake i koji se odnose na istu vrstu roba ili usluga. Za odbijanje po ovom apsolutnom razlogu analogno se primjenjuje ono što je bilo rečeno pod 4.2.12. Za odbijanje prema ovom apsolutnom razlogu nije potrebno utvrditi da se znak sastoji isključivo od oznake geografskog porijekla, već može sadržati i dodatne distinktivne elemente. Takođe znak može sadržati i varijacije geografske oznake koja je može delokalizovati i na taj način stvoriti lažni utisak o stvarnom porijeklu robe ili usluge. 4.2.14 Suprotnost sa dobrim poslovnim običajima (član 6 stav 1 tačka 14 Zakona) Ovaj apsolutni razlog odbijanja Zavod će primjenjivati samo izričito i restriktivno. Naime, Zavod nije u mogućnosti ispitati da li je prijava podnešena u suprotnosti sa dobrim poslovnim običajima stoga će pretpostaviti da je svaka prijava podnešena u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Zavodu će na suprotnost sa dobrim poslovinim običajima u pravilu ukazati druga lica, putem mišljenja drugog lica. 4.3 Stečena distinktivnost (član 6 stav 2 Zakona) Znakovima koje je Zavod preliminarno odbio na osnovu nedistinktivnosti, opisnosti ili opisnosti u odnosu na geografsko porijeklo (član 6 stav 1 tačke 2, 3 i 4. Zakona), neće biti odbijena registracija ako podnosilac prijave za registraciju žiga dokaže da su na osnovu korišćenja u prometu stekli distinktivno obilježje. Podnosilac mora dokazati da je znak prije datuma podnošenja prijave za registraciju i na osnovu korišćenja u prometu stekao distinktivno obilježje u odnosu na robu ili usluge za koje je zatražena registracija. Dakle, nije dovoljno da podnosilac dokaže samo korišćenje žiga, već da je znak koji bi inače bio odbijen, na osnovu takvog korišćenja postao distinktivan, odnosno da ga dovoljno veliki dio relevantne javnosti doživljava kao žig i preko njega identifikuje proizvođača. Pri ispitivanju dokaza o stečenoj distinktivnosti, ispitivač mora utvrditi da se svi podnešeni dokazi odnose na prijavljeni znak, a ne znak u (znatno) izmijenjenom obliku. Ispitivač će uzeti u obzir da znak ipak može steći distinktivnost kao dio ili u vezi s nekim registrovanim žigom. Na navedeno će uticati i stepen distinktivnosti ili opisnosti znaka za koji se traži zaštita. Prema presudi ECJ-a u predmetu 'Have a break' C-353/03, utvrđeno je da je znak 'Have a break', stekao distinktivnost u okviru korišćenja kao dio slogana 'Have a break, have Kit-Kat'. Ovo je posebno bitno kod figurativnih znakova. Neće biti prihvatljivi dokazi o korišćenju znaka koji je sličan prijavljenom znaku, ali je distinktivan sam po sebi. Dokaze o stečenoj distinktivnosti ispitivač će procijeniti u odnosu na prijavljenu robu/usluge. Dakle, iz podnešenih dokaza mora biti vidljivo da se radi upravo o robi i/ili uslugama za koje je zatražena registracija (npr. ako je prijava podnešena u odnosu na 'meso', neće se smatrati relevantnima dokazi koji se odnose na 'hranu' uopšteno, posebno kod podataka o prodaji i udijelu na tržištu). Osim toga, iz dokaza mora biti

52

vidljiva veza između proizvođača i roba i/ili usluga kako bi ispitivač mogao utvrditi da će potrošač žig biti u stanje doživjeti upravo kao znak određenog proizvođača, odnosno povezati prijavljene robe i/ili usluge s dotičnim proizvođačem. Ispitivač će dokaze ocjenjivati u odnosu na relevantnu javnost kojoj je znak namijenjen, što se veže prvenstveno uz spisak roba i/ili usluga za koje se traži zaštita. Ako po prirodi roba ili usluge nijesu namijenjeni specijalistima ili ograničenom krugu potrošača, smatraće se da su namijenjeni opštoj javnosti. Npr. smatra se da je roba iz razreda 1 uobičajeno namijenjena za trgovinu, dok je roba kao što je hrana namijenjena opštoj javnosti. Podnešeni dokazi moraju biti vezani uz mjesto, vrijeme, obim i prirodu korišćenja roba i/ili usluga. Od posebne važnosti smatraće se obim korišćenja i vremenski period korišćenja. Iz dokaza mora biti vidljiv početak korišćenja (osim u slučaju da je korišćenje započelo puno ranije od datuma podnošenja). Osim toga dokazi moraju dokazati da je korišćenje kontinuirano. Dokaze koji se odnose na period nakon podnošenja prijave Zavod će prihvatiti samo ako oni dokazuju da je distinktivnost postojala do tog datuma. Ovakve dokaze Zavod će smatrati manje relevantnim, posebno uzimajući u obzir vremensku razliku između datuma podnošenja i datuma na koji se odnose dokazi. DOKAZI Podnosiočeva je obaveza odlučiti o prirodi dokaza koje će podnijeti Zavodu. Pritom podnosilac mora voditi računa da svi dokazi trebaju nositi i datum koji je bitan za utvrđivanje njihove valjanosti. Neiscrpan spisak dokaza koje će Zavod uzeti u obzir obuhvata: - istraživanja tržišta i ankete - izjave struke - dokaze o zastupljenosti u medijima i intenzitet reklame znaka (katalozi, oglasi, članci, brošure, priznanja i nagrade) - podaci o prodaji i udijelu na tržištu. - Istraživanja tržišta i ankete Zavod će smatrati relevantnim dokazom, ako su postavljana relevantna, a ne sugestivna pitanja, koja se odnose na datum prije podnošenja prijave, kao i ako su sprovedena na propisno odabranom uzorku potrošača. Ispitivač će posebno u obzir uzeti da li su ovakva istraživanja sprovedena od strane nezavisnih i priznatih institucija. - Izjave struke Zavod će prihvatiti kao dokaz o stečenoj distinktivnosti, uzimajući u obzir da će izjave od strane distributera i dobavljača imati manji značaj. Veći značaj u dokazivanje imati će izjave koje su dale nezavisne stručne organizacije, udruženja potrošača i konkurenti. - Ispitivač će procijeniti relevantnost promotivnog materijala i ostalih promotivnih aktivnosti, kao što su katalozi, brošure, članci, dokazi o medijskom oglašavanju, ulaganja u promocije, priznanja i nagrade. Pri ocjeni relevantnosti navedenog ispitivač će u obzir uzeti sve već navedena opšta uputstva vezana uz robe/usluge, mjesto i

53

vrijeme na koje se dokazni materijali odnose, obim korišćenja koji proizlazi iz navedenog, relevantnu javnost itd. Internetske stranice mogu takođe biti dokazi, ali će biti nužno pokazati ih u onom obliku u kojem su postojale prije datuma prijave i dostaviti podatke o njihovoj posjećenosti (bitno je da su potrošači s njima upoznati). - Kod procjene podataka o prodaji i udijelu na tržištu, ispitivač će u obzir uzeti isključivo dokaze koji se odnose na robe i/ili usluge za koje je zatražena registracija. Računi sami za sebe neće biti prihvaćeni kao dokaz stečene distinktivnosti jer dokazuje samo prisutnost na tržištu, nego mogu pratiti podatke o udijelu na tržištu. Iz dokaza mora biti vidljiva veličina relevantnog tržišta kao i početak korišćenja. Što je veći obim korišćenja Zavod će dokaz smatrati relevantnijim.

54

4.4 Postupak (član 28 Zakona) Ako ispitivač utvrdi osnovu za odbijanje znaka prema nekom od apsolutnih razloga, u odnosu na sve prijavljene robe ili usluge ili na dio, Zavod će izdati obavještenje o utvrđenim razlozima za odbijanje registracije žiga koje može biti djelimično u odnosu na samo neke robe odnosno usluge za koje je žig prijavljen ili u potpunosti za sve robe i usluge za koje je žig prijavljen. Takvo obavještenje o preliminarnom odbijanju mora biti izdato u pisanoj formi stoga se njime podnosilac prijave poziva da u roku od 60 dana podnese dokaze o činjenicama koje bi mogle uticati na konačnu odluku Zavoda. Ovaj rok se po zahtjevu podnosioca prijave može produžiti za najviše 60 dana. Međunarodne registracije o kojima Međunarodni biro Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu dostavi notifikacije Zavodu da je zatraženo proširenje na Crnu Goru ne ispituje se u odnosu na formalne uslove niti se ispituje ispravnost njihove klasifikacije nego moraju se ispitati apsolutni razlozi za registraciju na isti način na koji se ispituje i prijave podnešene direktno pred Zavodom. Isto kao i za prijave podnešene direktno pred Zavodom, Zavod izdaje obavještenje o utvrđenim razlozima za odbijanje registracije žiga. Obavještenje o preliminarnom odbijanju mora se dostaviti najkasnije u roku od godine dana od datuma notifikacije takve međunarodne registracije. Takvo obavještenje Zavod ne dostavlja direktno nosiocu međunarodne registracije već Međunarodnoj kancelariji Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu u skladu s pravilom 17.1) Zajedničkog pravilnika koristeći pritom kad god je to moguće preporučeni obrazac Form 3 (dostupan na stranici: http://www.wipo.int/export/sites/www/madrid/en/contracting_parties/doc/model_form_3.doc) Izričito od gore navedenog nosilac međunarodne registracije žiga umjesto roka od 60 dana ima četiri mjeseca za podnošenje dokaza o činjenicama od dana prijema obavještenja o razlozima privremenog odbijanja. Kad podnosilac prijave dostavi izjavu odnosno dokaze o stečenoj distinktivnosti u zakonskom roku, Zavod će temeljno ispitati navedene dokaze i donijeti konačnu odluku u obliku rješenja. Zavod će u obzir uzeti samo dokaze dostavljene u zakonskom roku od 60 dana, odnosno, u slučaju zahtjeva za produženjem roka, u roku od narednih 60 dana Ako se podnosilac ne izjavi na obavještenje o odbijanju u zakonskom roku ili u svojoj izjavu ne ospori razloge takvog odbijanja, a preliminarno odbijanje odnosi se na sve robe i usluge (u cjelini) Zavod će donijeti rješenje o odbijanju registracije u cjelini. Ako se podnosilac ne izjavi na obavještenje o odbijanju u zakonskom roku ili u svojoj izjavu ne ospori razloge takvog odbijanja, a preliminarno odbijanje odnosi se na neke od prijavljenih roba i usluga (djelimično odbijanje), kao i ako Zavod u postupku po izjavi na obavještenje o odbijanju koja se odnosi na sve robe i usluge utvrdi da znak ne udovoljava uslovima za registraciju u odnosu na samo neke od roba ili usluga za koje je zatražena registracija žiga, Zavod donosi djelimično rješenje o odbijanju registracije žiga. Po pravosnažnosti tog djelimičnog rješenja, Zavod će nastaviti postupak za registraciju žiga u odnosu na one robe odnosno usluge za koje nijesu postojali apsolutni razlozi za odbijanje.

55

Za međunarodne registracije rješenje o odbijanju međunarodne registracije odnosno djelimično rješenje o odbijanju međunarodne registracije kao i rješenje o međunarodnoj registraciji nakon preliminarnog odbijanja po pravosnažnosti se obavještava Međunarodni biru Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu u skladu s pravilom 17.1) Zajedničkog pravilnika koristeći pritom kad god je to moguće preporučene obrasce Form 5 i Form 6 (dostupni na stranicama: http://www.wipo.int/export/sites/www/madrid/en/contracting_parties/doc/model_form_5.doc odnosno http://www.wipo.int/export/sites/www/madrid/en/contracting_parties/doc/model_form_6.doc) 4.5 Objava prijave žiga (član 29 Zakona) Uredna prijava za koju nije utvrđen apsolutni razlog za odbijanje biće objavljena u Službenom glasniku Zavoda. Takođe će po pravosnažnosti djelimičnog rješenja o odbijanju biti objavljena i prijava za one robe i usluge za koje nijesu utvrđeni razlozi za odbijanje registracije. U Službenom glasniku Zavoda objavljuju se sljedeći podaci (član 9 Pravilnika)

1. broj prijave žiga; 2. datum podnošenja prijave; 3. podaci o podnosiocu prijave (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 4. podaci o punomoćniku, ako se prijava podnosi preko punomoćnika; 5. podaci o zajedničkom predstavniku, ako postoji više podnosioca prijave; 6. podaci o zatraženom pravu prvenstva; 7. izgled znaka za koji se traži zaštita, a ako se zaštita traži za znak u boji i

naznačenje boja; 8. spisak roba odnosno usluga klasifikovanih prema Međunarodnoj klasifikaciji

proizvoda i usluga; 9. datum objavljivanja prijave; 10. podatak da se traži registracija individualnog žiga ili kolektivnog žiga; 11. podatak da li se traži registracija verbalnog, figurativnog, trodimenzionalnog

žiga, muzičkog žiga, žiga kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja ili druge vrste žiga. Objavom prijave žiga za prijave u podnešene direktno Zavodu u nacionalnom postupku započinje rok od 90 dana u kojem je moguće podnijeti mišljenje drugih lica ili prigovor. 4.6 Mišljenje drugih lica (član 30 Zakona) Nakon objavljivanja prijave, u roku od 90 dana, druga lica (svaka fizička ili pravna lica ili udruženja proizvođača roba ili usluga, pružaoca usluga, trgovci ili potrošači) mogu Zavodu dostaviti obrazloženo mišljenje u pisanoj formi o postojanje apsolutnih razloga za odbijanje prijave. Druga lica nijesu stranke u postupku.

56

Zavod će osnovom primljenog mišljenja drugog lica ponovno razmotriti donesenu odluku o priznanju, te će na osnovu navedenog donijeti odluku o priznanju žiga, a bez obavještavanja drugog lica koje je podnijelo mišljenje o svojoj odluci. Zavod će ili nastaviti sa postupkom registracije žiga ako ne promijeni donesenu odluku o priznanju žiga osnovom dostavljenog mišljenja drugog lica ili će postupiti shodno članu 28 Zakona (preliminarno odbiti registraciju žiga) ukoliko na osnovu mišljenja drugog lica utvrdi da postoji neki od apsolutnih razloga za odbijanje registracije žiga iz člana 6 Zakona.

57

POGLAVLJE V:

PRIGOVOR - RELATIVNI RAZLOZI ZA ODBIJANJE

5.1 Uvod Prigovor na registraciju žiga može se podnijeti Zavodu u roku od 90 dana od dana objavljivanja prijave za registraciju žiga u Službenom glasniku odnosno u roku od 90 dana od prvog mjeseca koji slijedi mjesec naznačen na izdanje Glasnika Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, a na osnovu dolje navedenih relativnih razloga iz člana 7 i 8 Zakona. RELATIVNI RAZLOZI ZA ODBIJANJE 5.2 Raniji žig (član 7 stav 2 Zakona) Ranijim žigovima Zavod će smatrati: - sve žigove registrovane u Crnoj Gori s ranijim pravom prvenstva podnošenja, unijskog ili izložbenog prava prvenstva (član 7 stav 1 tačka 1 Zakona ); kao i prijave za registracije takvog žiga ukoliko prijavljeni žigovi budu registrovani (član 7 stav 3 Zakona); - žigove registrovane na osnovu potvrđenih međunarodnih ugovora koji važe u Crnoj Gori (član 7 stav 1 tačka 2 Zakona), kao i prijave za registraciju takvog žiga ukoliko prijavljeni žigovi budu registrovani, sa ranijim pravom prvenstva podnošenja, unijskog ili izložbenog prava prvenstva; - žigove koji su na dan prijave za registraciju žiga ili na dan prvenstva, ako je pravo prvenstva zatraženo, opštepoznati odnosno dobro poznati u Crnoj Gori u skladu sa članom 6bis Pariske konvencije. 5.2.1 Dobro poznati žigovi (član 6bis Pariske konvencije) Članom 6bis Pariske konvencije utvrđeno je da dobro poznati žig pruža zaštitu u odnosu na registracije i upotrebu identičnih znakova ili njihovih bitnih dijelova za identičnu ili sličnu robu, uz uslov da je takav žig dobro poznat na teritoriji države o kojoj se radi.

58

Prilikom utvrđivanja da li je znak opštepoznat odnosno dobro poznat uzima se u obzir prisnost relevatnog dijela javnosti za znakom uključujući i poznavanje do kojeg je došlo putem promocije znaka (član 7 stav 4 Zakona) bez potrebe stvarnog korišćenja. Međutim dobra poznatost mora biti prisutna na teritoriji Crne Gore, a ne neke druge države. Relevatnim dijelom javnosti smatraju se stvarni i potencijalni korisnici roba odnosno usluga koje se obilježavaju tim znakom, kao i lica koja vrše distribucije i promet robe, odnosno usluga na teritorije Crne Gore (član 7 stav 5 Zakona). Zavod će prilikom procjene dokaza o dobro poznatim žigovima u obzir uzeti i kriterijume koji su utvrđeni u Zajedničkim preporukama Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (World Intellectual Property Organization) vezano uz odredbe o zaštiti dobro poznatih znakova (WIPO Joint Recommendations Concerning Przavisions on the Protection of Well-Known Marks, http://www.wipo.int/about-ip/en/development_iplaw/pub833-02.htm#P90_4657): Kriterijumi su kako slijedi:

- stepen poznatosti ili prepoznatljivosti znaka u relevantnom sektoru javnosti; - dužina, obim i geografsko područje upotrebe znaka; - dužina, obim i geografsko područje promocije znaka, uključujući reklamiranje

i prikazivanje na sajmovima ili izložbama robe odnosno usluga na koje se znak odnosi;

- uspješno okončani postupci ostvarivanja zaštite, - vrijednost vezana za znak.

Ovi faktori predstavljaju osnovne smjernice, stoga će relevatnost navedenih faktora ili nekih dodatnih faktora biti procijenjena u odnosu na svaki pojedini slučaj. Podnosilac prijave koji svoj prigovor temelji na dobro poznatom žigu kao ranijem žigu mora u prigovoru dokazati da je žig dobro poznat na teritoriji Crne Gore. Na ovom će pravnom osnovu u pravilu podnositi prigovor onaj nosilac čiji žig nije registrovan ali je dobro poznat u Crnoj Gori. U tom slučaju takođe podnosilac prijave mora uz prigovor podnijeti i izgled znaka za koji se tvrdi da je dobro poznat (pogotovo ako se radi o figurativnom žigu). Žigovi koji su registrovani u Crnoj Gori, a dodatno mogu dokazati i da su dobro poznati neće temeljiti prigovor na dobro poznatom žigu kao ranijem žigu, već će dobro poznatog svog žiga dokazivati kako bi im se uslijed dokazane pojačane distinktivnosti postignute dobrom poznatosti pružila proširena zaštita. O tome više pod 5.2.2.3. 5.2.2 Identičnost s ranijim žigom za identičnu robu odnosno usluge (član 7 stav 1 tačka 1 Zakona) Zavod neće registrovati znak ako je identičan s ranijim žigom za istu vrstu roba odnosno usluga.

59

Ako nosilac ranijeg žiga prigovor temelji na identičnosti znakova i roba i usluga, a Zavod utvrdi da identičnost ne postoji, Zavod će procijeniti da li su znakovi i robe i usluge slični, stoga utvrditi mogućnost zablude, bez obzira što podnosilac prigovora nije prigovor temeljio na sličnosti uz mogućnost dovođenja javnosti u zabludu. Ako nosilac ranijeg žiga svoj prigovor temelji na sličnosti s ranijim žigom i identičnosti ili sličnosti roba ili usluga zbog čega postoji mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu, a Zavod u ispitivanje prigovora utvrdi postojanje identičnost znakova i roba i usluga, donijeće odluku o usvajanju prigovora zbog identičnosti znaka i roba/usluga bez utvrđivanja mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu. Ako se podnosilac prigovora poziva na identičnost, nužno je kumulativno postojanje identičnosti znakova i identičnosti roba i usluga, pri čemu Zavod ne utvrđuje postojanje mogućnost zablude. - Identičnost znakova Zavod će smatrati znak identičan ranijem žigu kad reprodukuje, bez ikakvih promjena ili dodataka, sve elemente koji čine raniji žig ili u cjelini gledano, sadrži razlike koje su toliko neznačajne da ih prosječni potrošač neće primijetiti (prema presudi ECJ-a u predmetu Arthur/Arthur et Felicie, br. C-291/00) Zavod će identičnim znakovima smatrati: - znakove koji se razlikuju samo u fontu slova ili veličini slova, osim ako se radi o posebnom ili neuobičajenom fontu slova - znakove koji su, u odnosu na verbalne znakove registrovani kao crno-bijeli znakovi, pisani u boji, osim ako se utvrdi da je došlo do promjene utiska znaka u cjelini. Kod figurativnih znakova, ako je jedina razlika u korišćenju boje ili crne i bijele boje može se utvrditi identičnost osim ako takvim korišćenjem nije došlo do izmjene ukupnog utiska znaka - znakove koji se razlikuju (kod verbalnih i figurativnih znakova) samo po generičkom ili opisnom pojmu koji ne predstavlja dio znaka. Znakovi koji se sastoje od dva pojma pisana zajedno u odnosu na znak koji se sastoji od istih pojmova pisanih odvojeno sa crticom, kao i znakovi koji su pisani u jednini za razliku od istog pojma pisanog u množini neće se smatrati identičnim. Već je razlika u jednom slovu dovoljna za utvrđivanje da identičnost znakova ne postoji. Bilo koji dodatni element (riječ, logo ili njihovog kombinacija) koliko god sekundaran bio, dovoljan je da se znakovi ne mogu smatrati identičnima. Primjeri: Identični znaci: PRIMADONNA i primadonna

60

Ne postoji identičnost znakova: NOVACOL i NOVA-COL NOVALLOY i NOVALOY

i ARTHUR ET FELICIE - Identičnost roba i usluga Robe i usluge smatraće se identičnima odnosno iste vrste ako se radi o identičnim naznakama ili sinonimima. Ako se radi o identičnim naznakama u oba spiska smatraće se da je identičnost očita. U slučaju sinonima potrebno je pokazati da su značenja pojmova identična, pri čemu će se tumačenje temeljiti na komercijalnoj osnovi. Zavod će poređenje izvršiti na osnovu konkretnih spisaka roba/usluga, stoga će smatrati da stvarni ili namjeravani način korišćenja nije relevantan za ovo ispitivanje. Kako bi se utvrdio obim roba i usluga koje će biti uzete u obzir, bitno je pravilno tumačiti smisao spiska. Posebno se to odnosi na slučajeve u kojima su u spisku korišćeni pojmovi kao što je ''odnosno'', ili ''poimenice'' ili ekvivalenti koji se koriste kako bi se označio odnos pojedinih roba i šire kategorije. Ako su u popisu korišćeni pojmovi kao što su ''posebno'', ''npr. '' itd. smatraće se da je ovako navedena roba samo primjer koja je uključena u širu kategorije, dok će se obim zaštite odnositi na cjelokupnu širu kategorije. S druge strane, ako su u spisku korišćeni pojmovi kao što su ''poimenice'' ili neki drugi ekvivalent smatraće se da je obim zaštite ograničen samo na precizirane robe/usluge. Tako će npr. izraz koji glasi: odjeća, posebno pantalone i košulje označavati da se radi o robi koja je navedena kao primjer dok se obim zaštite odnosi na odjeću u cjelini. S druge strane, ako izraz glasi: odjeća, poimenice (ili tj) pantalone i košulje, obim zaštite će se odnositi isključivo na pantalone i košulje. Ako spisak roba i usluga ranijeg žiga uključuje široke (generičke) pojmove koji obuhvataju poimenice navedenu specifičnu robu i usluge iz prijave, roba i usluge smatraće se identičnima. Isto će se smatrati i u obrnutom slučaju, dakle ako su precizirane robe/usluge ili više njih iz ranijeg žiga obuhvaćeni širokim (generičkim) pojmom u prijavi, roba i usluge smatraće se identičnim.

61

U slučaju korišćenja ovakvih 'širokih' spiskova roba i usluga, odnosno ako podnosilac prijave ne precizira ili ograniči spisak, Kancelarija će 'uopštena određenja' smatrati cjelinom te ih kao takve odbiti u cjelini. 5.2.3 Sličnost s ranijim žigom za sličnu robu ili usluge uz postojanje mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu (član 7 stav 1 tačka 2 Zakona) Zavod neće registrovati znak ako zbog asocijacije na raniji žig odnosno njegove identičnosti ili sličnosti s ranijim žigom i identičnosti ili sličnosti roba ili usluga postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerovatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom. Dio zakonske odredbe koja govori o asocijaciji na raniji žig Zavod će tumačiti kao identičnost ili sličnost znakova. Zavod neće registrovati znak: - ako su znakovi identični, a roba ili usluge slični, ili - ako su roba ili usluge identični, a znakovi slični, ili - ako su znakovi slični za slične robe ili usluge. U slučaju primjene ovog zakonskog člana, ispitivač mora dodatno utvrditi da uslijed jedne od navedenih kombinacija identičnosti odnosno sličnosti postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerovatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom. Ispitivač mora utvrditi kumulativno postojanje svih uslova. Pri ispitivanju prigovora ispitivač će prvo utvrditi da li i u kojoj mjeri postoji sličnost roba i usluga, a zatim sličnost znakova. Ukoliko ispitivač utvrdi da ne postoji nikakva sličnost roba i usluga, neće se nastaviti utvrđivanje sličnosti znakova već će prigovor biti odbijen. Tek ako su oba uslova ispunjena, pa makar sličnost postoji samo u manjem stepenu ispitivač će procijeniti vjerovatnost zablude. Ona se procjenjuje u odnosu na znak u cjelini zajedno sa robom i uslugama za koje se štite. Mogućnost dovođenja u zabludu mora se procjenjivati ukupno, uzevši u obzir sve faktore relevantne za okolnosti pojedinog slučaja. Čak i kad postoji identičnost roba i usluga, visoka distinktivnost ili reputacija znakova zabluda se ne može presumirati. Uvijek se mora zaključiti da li postoji mogućnost dovođenja u zabludu. Ukupna procjena mogućnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuzavisnost između relevantnih faktora. Stoga manji stepen sličnosti roba i usluga može biti nadoknađen većim stepenom sličnosti znakova i obrnuto (ECJ u predmetu CANON, br. C-39/97). Nadalje, distinktivnost znaka takođe utiče na mogućnost zablude jer što je znak distinktivniji to će biti i veća mogućnost da se javnost dovede u zabludu (ECJ u predmetu SABEL, br. C-251/95). U vezi navedene mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu može biti utvrđena i kada postoji slabi stepen sličnosti roba i usluga ako postoji visok stepen sličnosti znakova i/ili ako raniji žig uživa visok stepen distinktivnosti. Obrnuto, mogućnost dovođenja u zabludu ne mora biti utvrđena ako postoji nizak stepen sličnosti roba i usluga iako su

62

znakovi identični i nezavisno i tome da li je raniji žig prosječne ili slabe distinktivnosti. Dodatno je potrebno utvrditi da mogućnost zablude postoji u javnosti. Javnost pritom čine prosječni potrošači roba i usluga o kojima je riječ, a njihov doživljaj žigova je odlučujući za ukupnu procjenu mogućnosti dovođenja u zabludu. Upravo stoga bitno je u svakom rješenju o prigovoru utvrditi i definisati ko čini relevantnu javnost. Ukoliko značajni dio takve relevantne javnosti može biti doveden u zabludu u odnosu na porijeklo roba ili usluga, postoji dovoljan razlog za utvrđivanje postojanja mogućosti dovođenja u zabludu. Nije potrebno da postoji mogućnost da svi stvarni ili potencijalni potrošači budu dovedeni u zabludu, niti je dovoljno da samo manji broj potrošača može biti doveden u zabludu. 5.2.3.1 Sličnost roba i usluga Sličnost roba i usluga procijeniće se bez uzimanja u obzir stepena sličnosti znakova u pitanje (prema presudi ECJ-a u predmetu CANON, br. C-39/97). Pri ispitivanju sličnosti roba i usluga ispitivač će u obzir uzeti sve relevantne faktore u odnosu na prijavljene robe ili usluge. Osnovni kriterijumi koji će se utvrditi su kako slijedi: - priroda roba i usluga; - svrha; - način upotrebe; - komplementarnost roba ili usluga, - zamjenjivost roba ili usluga. 5.2.3.1.1 Priroda roba/usluga Pri utvrđivanju prirode roba i usluga ispitivač će u obzir uzeti činjenicu da ako se radi o širokom pojmovnom određenju, pripadnost istom ne mora nužno značiti da se radi o sličnoj robi u smislu prirode roba. Npr. poslastice i meso spadaju u kategorije prehrambene robe, ali nijesu slični u međusobnom odnosu. Kod užih određenja može se utvrditi da je sva roba slična npr. bezalkoholna pića (sokovi, mineralne vode). Kod utvrđivanja prirode roba/usluga ispitivač će u obzir uzeti sljedeće kriterijume: - sastav robe (sirovina, sastojci) - princip funkcioniranja - fizičko stanje (npr. roba u tečnom ili tvrdom stanju) - izgled (dizajn) - vrijednost

63

Priroda roba/usluga kao i ostali faktori koji se koriste pri utvrđivanju sličnosti roba/usluga procijeniće se na osnovu komercijalne perspektive u odnosu na robe i usluge. Npr. pri poređenju dva proizvoda, led za hlađenje i led u jestivom obliku tj. sladoled, utvrdiće se sličnost u sastavu obje robe (oba se sastoje od zaleđene vode). Međutim, ako u obzir uzmemo komercijalni aspekt, ovo je nebitno jer sladoled spada u kategorije prehrambene robe, a led za hlađenje ne. Stoga će biti utvrđena različita priroda ova dva proizvoda. Ispitivač će takođe uzeti u obzir da će u odnosu na pojedine robe ili usluge, neki od gore navedenih kriterijuma biti više ili manje relevantni. Tako će npr. kod alkoholnih ili bezalkoholnih pića relevantni kriterijum biti sastav, dok će npr. kod igračaka ključnu ulogu imati izgled. 5.2.3.1.2 Svrha robe/usluga Pod svrhom Zavod će smatrati namjeravano, a ne slučajno korišćenje roba ili usluga. Pojam svrhe tumačiće se kao ekonomska funkcija robe/usluga u smislu zadovoljavanja potreba (potrošača) odnosno rješavanja problema (poslovnih korisnika). Svrha će se smatrati jednim od najznačajnijih kriterijuma za utvrđivanje sličnosti roba odnosno usluga. Tako će vrlo često biti utvrđena sličnost ako se radi o robi ili uslugama čija priroda je različita, ali svrha je ista. Tako će se sličnom robom smatrati obuća i odjeća. Naime iako im priroda različita, oni u principu imaju istu svrhu tj njihovo namjeravano korišćenje je nošenje. Sličnima će se s obzirom na svrhu tako smatrati ulje i sirće ili kišobrani i kabanice. Ako je svrha roba ili usluga slična i roba i usluge se nalaze u istom rasponu cijena, takve će robe/usluge obično biti konkuretne i preklapaće im se relevantna javnost tj. sadašnji i potencijalni potrošači. Mali stepen sličnosti postoji između roba kao što su npr. hrana u smislu njihove svrhe i/ili načina korišćenja samo iz razloga što svi mogu biti korišćeni kao sastojci za pripremu hrane budući da je to karakteristika koja takvu robu poistovjećuje sa zapravom svom hranom. Ako jedna ili više roba ima vrlo specifičnu svrhu to može biti jaka indikacija da se radi o različitoj robi. 5.2.3.1.3 Način korišćenja Zavod će način korišćenja tumačiti kao način na koji se roba koristi kako bi postigla svrhu. Način korišćenja će najčešće proizlaziti direktno iz prirode ili svrhe korišćenja roba/usluga, te će kao zaseban faktor imati umanjenu važnost. Nezavisno o prirodi ili svrsi korišćenja, način korišćenja može biti važan kada karakteriše robu (npr. farmaceutski proizvodi za liječenje problema kože ili kose u poređenju sa kozmetikom budući da se i jedni i drugi koriste kao kreme ili losioni) Primjer prema presudi CFI-a u predmetu HUBERT, br. T-110/01 Proizvodi koji se upoređuju su : jestive masti i sirće, sosevi.

64

Priroda robe predstavlja vrstu robe uključujući osnovnu svrhu i osnovni način korišćenja. Priroda navedene robe je da spadaju u kategorije prehrambene robe, pri čemu je osnovni način korišćenja unošenje gutanjem u živi organizam, a osnovna svrha pretvaranje u energije putem metabolizma. Svrha ove robe je da služi za konzumiranje od strane ljudi tj. osnovna svrha i način korišćenja (dio prirode proizvoda) je da služi za ljudsku konzumaciju. Način korišćenja predstavlja svakodnevno začinjavanje hrane. 5.2.3.1.4 Komplementarna roba Pri procjeni sličnosti roba/usluga ispitivač će u obzir uzeti da li se radi o komplementarnoj robi. Takvom se smatra roba koja je vrlo usko povezana jedna s drugom u smislu da jedna roba nije samo pomoćna, već apsolutno potrebna ili važna za korišćenje druge. Pri utvrđivanju ovog faktora u obzir će se uzeti i kanali distribucije, jer komplementarna roba najčešće ima i iste kanale distribucije (npr, kamere i filmovi, hardware i software). Navike potrošača koje diktira tradicija ili običaji pritom mogu biti vrlo važni. Kod komplementarne robe potrošači mogu misliti da je odgovornost za proizvodnje obje robe ista. Takav utisak će biti još jači ako se roba nudi zajedno. Npr. ručne torbe se stoga mogu smatrati komplementarne obući. S druge strane ako taj utisak povezanosti nije jak, javnost neće uspostaviti vezu između roba o kojoj se radi (npr. električni kablovi i software). Roba koja je dodatak ili pomoćna roba nekoj specifičnoj robi u pravilu nije komplementarna i u pravilu neće biti slična toj robi. 5.2.3.1.5 Zamjenjiva roba Pri utvrđivanju da li se radi o zamjenjivoj robi, ispitivač mora utvrditi da se radi o robi koja u potpunosti zadovoljava istu svrhu i to na isti način, stoga kupac može umjesto jedne koristiti drugu robu za istu svrhu. Pri utvrđivanju zamjenjivosti ispitivač će u obzir uzeti svrhu robe i granice cjenovnog određenja određene robe. 5.2.3.1.6 Dodatni faktori Pri ispitivanju sličnosti, ispitivač će u obzir uzeti i dodatne faktore, kao što su: - kanali distribucije – posebno će se uzeti u obzir kod utvrđivanja komplementarnosti robe. Smatraće se da ovaj faktor sam za sebe nije dovoljan osim ako se radi o robi koja se isključivo prodaje u specijalizovanim prodavnicama ili po narudžbi. - pozicija robe – u obzir će se uzeti činjenica da li se roba prodaje u istom dijelu velikih trgovina; - krajnji potrošač – ovaj faktor smatraće se odlučujućim samo Izričito, ako se radi o robi namijenjenoj posebnim krugovima potrošača; - proizvodnja roba ili usluga – ispitivač će utvrditi da li se radi o robi i uslugama koje u trgovačkoj praksi uobičajeno proizvode isti proizvođači ili oni s njima povezani. U tom slučaju, čak i ako se ne radi o sličnoj robi, smatraće se da će potrošači

65

pretpostaviti da se radi o robi ili uslugama istog preduzetnika (npr. kompanije koje rade sportsku odjeću uobičajeno rade i sportske torbe). Ovdje je važno odrediti da li se radi o usamljenoj situaciji da se neka kompanija počinje baviti proizvodnjom i neke druge robe, ili je takvo proširenje proizvodnje uobičajeno u tom segmentu industrije (npr. proizvođači odjeće često proširuju svoj poslovni poduhvat i na proizvodnje parfema ili naočara). U većini slučajeva sama činjenica da se jedan proizvod koristi za proizvodnju drugoga nije dovoljna sama po sebi za utvrđenje sličnosti te robe, budući da njihovog priroda, svrha kao i potencijalni potrošači mogu biti sasvim različiti. Sirovine su namijenjene za korišćenje u industriji, a ne direktnoj prodaji krajnjem potrošaču. Takođe, činjenica da jedan osnovni sastojak može biti korišćen za pripremu drugog nije sama po sebi dovoljna da se zaključi da je ta roba slična npr. jaja i sladoled. Takođe činjenica da je neka roba sastavni dio složenog proizvoda nije dovoljna za utvrđenje sličnosti. Međutim rezervni dijelovi i dodaci često se proizvode i prodaju od strane istih proizvođača kao i finalna roba i namijenjeni su istom krugu krajnjih potrošača. Stoga, zavisno o robi o kojoj se radi potrošač može očekivati i da je rezervni dio ili dodatak finalnoj robi proizveden od strane istog ili pod kontrolom proizvođača finalne robe. Navedena lista osnovnih i dodatnih faktora nije isključiva, odnosno njome nije isključena mogućnost uvođenja drugih relevantnih faktora pri procjeni sličnosti roba i usluga. Ispitivač će u svakom konkretnom slučaju odrediti relevantne faktore, stepen njihove važnosti, i odgovarajuće karakteristike vezane uz odnos roba i usluga. Ispitivač pri poređenju roba i usluga ne mora utvrditi sve karakteristike robe i usluga u apstraktnom smislu, već zajedničke karakteristike roba i/ili usluga koji se upoređuje. Npr. kod procjene faktora u odnosu na 'vodu' ispitivač mora u obzir uzeti samo one karakteristike koje su bitne vezano uz robu koja se upoređuje s 'vodom'. Tako npr. ako upoređujemo vodu i mlijeko, svrha će biti gašenje žeđi, a ako upoređujemo vodu i hemikalije za pranje, svrha će biti čišćenje. 5.2.3.1.7 Sličnost između roba i usluga Sličnosti između roba i usluga međusobno ispitivaće se uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. U pravilu će se svi faktori koji se uzimaju pri procjeni sličnosti roba moći primijeniti i pri utvrđivanju sličnosti usluga međusobno kao i roba i usluga. Po prirodi roba u pravilu nije slična uslugama zbog činjenice što je roba stvar u prometu i njena prodaja dovodi do promjene vlasništva i predaje stvari u posjed kupcu. Usluge se sastoje od nematerijalnih aktivnosti. Ipak, robe i usluge mogu biti komplementarne (održavanje u odnosu na stvar koja se održava). Usluge mogu imati i istu svrhu i tako biti konkurentne robi. Slijedom navedenog u nekim se slučajevima može utvrditi i sličnost roba i usluga. 5.2.3.1.8 Spisak roba i usluga Ukoliko spisak roba i usluga sadržava opšte pojmove, koji su nadopunjeni izrazima ''a posebno'' ili ''na znanje'', Zavod neće smatrati da se radi o suženju spiska te će se utvrđivanje sličnosti temeljiti na opštem pojmu. Sličnost roba i usluga neće se

66

zaključivati na osnovu njihovog smještaja u istom ili različitom razredu Ničanske klasifikacije, već na osnovu konkretnih činjenica. Na osnovu svih ranije navedenih faktora, ispitivač će utvrditi stepen sličnosti između roba i usluga (mali stepen sličnosti, određeni stepen sličnosti, znatni stepen sličnosti, identičnost), a koji će onda uticati i na procjenu vjerovatnosti dovođenja u zabludu. 5.2.3.2 Sličnost znakova Sličnost znakova ispitivač će utvrditi na osnovu cjelokupne vizuelne, auditivne i semantičke sličnosti znakova u pitanju. Ta ocjena temeljiće se na ukupnom utisku koji znakovi ostavljaju, posebno uzimajući u obzir njihove distinktivne i dominantne dijelove. Dakle ispitivač će smatrati da odlučujuću ulogu u ocjeni mogućnosti zablude ima doživljaj znakova u svijesti prosječnog potrošača roba i usluga koji se temelji na nesavršenom sjećanju (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Sabel', br. C-251/95) Ispitivač mora u postupku ispitivanja utvrditi distinktivne i dominantne dijelove znaka, te prema tome utvrditi sličnost i mogućnost zablude kod potrošača. Ipak znakove ili dijelove znakova koji nemaju u pravnom smislu nikakvu distinktivnost (opisni, generični ili iz nekog drugog razloga nedistinktivni za robu i usluge za koje je žig registrovan) će se u većoj mjeri ili čak u potpunosti izuzeti pri utvrđivanju sličnosti znakova u pravnom smislu, koliko god oni mogu, sa stanovišta same percepcije i utiska, dominirati znakom. Ispitivač će analizirati posebno vizuelnu, auditivnu i semantičku sličnost znakova. 5.2.3.2.1 Vizuelni kriterijum procjene sličnosti Vizuelni kriterijum smatra se kriterijumom posebne važnosti u odnosu na figurativne znakove, trodimenzionalne znakove i verbalno figurativne znakove kod kojih verbalni element nije dominantni dio ili je generičan. Kod verbalnih znakova i nekih verbalno figurativnih znakova smatraće se da veću važnost ima auditivni (ili semantički) kriterijum. Međutim, ispitivač će u obzir uzeti i njihovu vizuelnu sličnost u smislu poređenja njihove dužine, zastupljenosti neuobičajenih slova ili pak korišćenja odvojenog pisanja, povlaka, znakova kao što su ? ili ! i sličnih znakova. 5.2.3.2.2 Auditivni kriterijum procjene sličnosti Kod auditivnog kriterijuma ispitivač će procijeniti način izgovaranja znakova. Ovaj kriterijum se dakle ne koristi kod znakova kao što su isključivo figurativni ili trodimenzionalni znakovi. Ispitivač će pri ispitivanju uzeti u obzir da li se radi o riječima iz jezika koji je u javnosti u široj upotrebi, te će procijeniti ispravan izgovor prema pravilima tog stranog jezika. U suprotnom, znak će se procijeniti u smislu kako bi se najvjerojatnije izgovorio u javnosti, prema fonetskim pravilima crnogorskog jezika. 5.2.3.2.3 Semantički kriterijum procjene sličnosti Ispitivač će smatrati da semantička (ili konceptualna) sličnost postoji između znakova koji su slični u značenju ili pisani različitim pismom ili između verbalnog znaka koji

67

predstavlja neki pojam i figurativnog prikazatog pojma. Tako bi npr. verbalni znakovi SHARK i HAI (u prijevodu morski pas) bili slični prema semantičkom kriterijumu, a takođe i znak morski pas i slika morskog psa. Ispitivač će međutim ukupnu sličnost procijeniti na osnovu sva tri kriterijuma. Ispitivač će u obzir uzeti činjenicu da ako ni jedan od znakova nema značenje to ne znači nužno semantičku sličnost (prema odluci Žalbenog vijeća OHIM-a u predmetu EVASIL/EXACYL, br. R 273/1999). Kod semantičke sličnosti ispitivač će u obzir uzeti da li se radi o znaku koji se koristi i s kojim su potrošači upoznati, pri čemu će veću važnost imati vizuelni i auditivni kriterijumi, jer se smatra da kod takvih znakova semantičko značenje slabi u svijesti potrošača. 5.2.3.2.4 Sličnost po nekim od navedenih kriterijuma Kod procjene ukupne sličnosti ispitivač će utvrditi da li postoji različitost prema kojem od elemenata. Dakle, u slučaju da postoji sličnost prema dva kriterijuma, a različitost prema jednom moguće je procijeniti da ne postoji sličnost znakova ako ta različitost preovladava (npr. zbog semantičke različitosti utvrđeno je da su znakovi PICASSO/PIKARO različiti – prema presudi CFI T-185/02). Već i sama auditivna sličnost može biti dovoljna da se utvrdi postojanje mogućnosti dovođenja u zabludu kada se radi o proizvodima koji se kupuju na usmeni zahtjev ili naručuju usmeno. Za neku robu, npr. odjeću, vizuelni kriterijum sličnosti može biti važniji nego auditivni jer se ta roba kupuje prema izgledu i obično bira nakon razgledavanja. I sama semantička sličnost može dovesti do mogućnosti dovođenja u zabludu ako raniji žig ima izrazito distinktivni karakter ili sam po sebi ili ga je stekao reputacijom na tržištu. Na kraju, čak i manji stepen sličnosti po sva tri kriterijuma može, kad se zajedno uzmu u obzir, dovesti do utvrđenja o mogućnosti dovođenja u zabludu. 5.2.3.2.5 Procjena sličnosti u odnosu na neke kategorije znakova Ispitivač će sličnost verbalnih znakova utvrđivati u odnosu na broj slova, njihovu strukturu, te će posebno u obzir uzeti postojanje zajedničkih slogova, ritma i naglaska znakova. Takođe, ispitivač će posebno uzeti u obzir početak znaka za koji se smatra da u svijesti potrošača ostavlja jači utisak. No Zavod će u obzir uzeti i mogućnost da je naglasak na zadnjem dijelu riječi ili drugi dio riječi sadrži posebna slova. Ispitivač će u obzir uzeti i dužinu znakova, kao i broj slova od kojih se sastoji. Što je kraći znak, javnost će lakše primjetiti sve njegove pojedine elemente. Tako već i mala razlika kod kraćih znakova često dovodi do različitog ukupnog utiska. Ako se radi o znakovima koji se sastoje od dva slova, smatraće se da znakovi koji sadrže različito slovo/slova odnosno više slova nijesu slični. U vezi navedenoga Zavod neće smatrati sličnima znakove TC vs PC AB vs ABC Za razliku od toga, javnost teže uočava razliku između dužih znakova.

68

Kada se znak sastoji od verbalnog i figurativnog elementa, u pravilu verbalni element ostavlja jači utisak na potrošača nego figurativni jer će se javnost najčešće referirati na znak po njegovom verbalnom elementu. Tako će slični biti znakovi koji se sastoje od identičnog ili vrlo sličnog verbalnog dijela usprkos različitim figurativnim elementima. Znakovi kod kojih je jedan znak u potpunosti uključen u drugi znak smatraće se sličnima (prema presudi ECJ-a u predmetu LIFE/THOMSON LIFE, br. C-120/04) u slučaju da se utvrdi da raniji žig ima nezavisni distinktivni karakter. Postoji sličnost znakova bez obzira što taj dio u kasnijem znaku nije dominantni element. Kod ispitivanja tzv. slabih znakova ispitivač će sličnost procijeniti u odnosu na figurativne elemente odnosno poseban način njihovog prikaza, te znakove gledane u cjelini bez uzimanja u obzir samih nedistinktivnih dijelova znaka. Nije primjereno neprirodno razdijeliti znak pri procjeni sličnosti ukoliko nije vjerovatno da će ga javnost doživjeti kao znak koji se sastoji od više različitih elemenata. Pritom valja imati na umu da prosječni potrošač u pravilu doživljava znak kao cjelinu i ne analizira ga prema njegovim različitim detaljima. Na to imaju uticaj i manje distinktivni elementi znaka. 5.2.3.3 Mogućnost dovođenja u zabludu Kada je ispitivač procijenio sličnost znakova i sličnost roba i usluga, utvrdiće da li postoji mogućnost dovođenja javnosti u zabludu. Osnovom stepena sličnosti, ispitivač će procijeniti da li je sličnost u odnosu na cjelinu znaka dovoljna da dovede javnost u zabludu. Zavod će mogućnošću zablude smatrati rizik da će javnost vjerovati da roba i usluge o kojima se radi potiču od istog ili ekonomski-povezanog preduzetnika. Pritom je takođe važno utvrditi ko u konkretnom slučaju predstavlja relevantnu javnost u odnosu na koje će se procjenjivati mogućnost dovođenja u zabludu. Mogućnost zablude utvrdiće se u odnosu na javnost koje čine razumno dobro obaviješteni potrošači koji će kupovati na osnovu nesavršenog sjećanja. Ovu javnost moraju činiti relevantni potrošači roba i usluga koji su uobičajeno pažljivi pri izboru roba ili usluga. Ispitivač će stoga prije procjene mogućnosti zablude utvrditi ko u konkretnom slučaju čini relevantnu javnost. Jači stepen pažnje u pravilu će biti prisutan u tri slučaja: kada se radi o skupoj, rijekoj ili rizičnoj kupovini. Tada se može pretpostaviti da će prosječni potrošač uložiti veći stepen pažnje pri odabiru roba ili usluga. Npr. kada se radi o kupovini farmaceutskih proizvoda, pogotovo onih koji se izdaju isključivo na recept prosječni potrošač će uložiti pojačanu pažnje. Ispitivač će procijeniti da li se radi o direktnoj ili indirektnoj zabludi, tj. da li postoji mogućnost zamjene jednog znaka za drugi (direktna), ili se pak radi o zamjeni znakova u odnosu na nosioca tj. dovođenje znaka u vezu s ranijim žigom (indirektna zabluda). Ispitivač će mogućnost zablude procjenjivati uz pretpostavku da se žigovi koriste na uobičajen i savjestan način u odnosu na prijavljene robe i usluge. Ako se utvrdi da se

69

znakovi već koriste, u obzir će uzeti i stvarne podatke o postojanju odnosno nepostojanju zablude na tržištu. Pri procjeni mogućnosti zablude Zavod će smatrati da što su sličniji roba ili usluge, znakovi mogu imati manji stepen sličnosti da bi došlo do zablude. Isto tako, smatraće se da vrijedi i obrnuto, posebno ako se radi o identičnim znakovima (prema presudi ECJ-a u predmetu CANON, br. C-39/97). Takođe, smatraće se da je veća mogućnost dovođenja u zabludu što je raniji žig distinktivniji. Stoga je važno utvditi da li u konkretnom slučaju raniji žig ima uobičajen stepen distinktivnosti ili je taj stepen distinktivnosti povećan, jer će u tom slučaju postojati veća mogućnost dovođenja javnosti u zabludu odnosno smanjen, jer će u tom slučaju mogućnost zablude biti smanjena. Pojačana distinktivnost znaka može proizlaziti iz samog znaka nego u pravilu će biti posljedica reputacije žiga na tržištu. Pojačanu distinktivnost znaka koja proizlazi iz reputacije odnosno dobre poznatosti na tržištu ispitivač će uzeti u obzir samo ako je nosilac ranijeg žiga dokaže i u mjeri u kojoj je dokaže. Smanjena će distinktivnost obično postojati kod tzv. slabih žigova koji sadrže neki element koji je opisan u odnosu na robu odnosno usluge za koje je registrovan. Ako postoji veći broj registrovanih žigova sa istim elementom za sličnu robu ili usluge, čak i ako se ne radi o opisnom elementu to će takođe pokazati smanjenu distinktivnost znaka. Kao relevantni trenutak za procjenu vjerovatnosti dovođenja u zabludu smatraće se u pravilu trenutak kupovine, nego u određenim slučajevima razdoblje prije kupovine (reklama) i razdoblje nakon kupovine (npr. kod otpakovanih proizvoda; korišćenje od strane članova porodice). 5.2.4 Sličnost s ranijim žigom koji ima reputacije (član 7 stav 6 Zakona) Zavod neće registrovati prijavljeni novi žig koji je identičan sa ranijim žigom ili sličan ranijem žigu koji ima reputaciju u Ctnoj Gori, a zatražena je registracija za robe ili usluge koji nijesu slične onima za koje je registrovan raniji žig, ako bi korišćenje takvoga štetilo reputaciji ranijeg žiga (cit. zakonski član). Reputacije ranijeg žiga ispitivač će procijeniti u odnosu na teritoriju Crne Gore. Prvi uslov koji ispitivač mora utvrditi je da se radi o registrovanom žigu. Kod registrovanog žiga s reputacijom nije potrebno utvrditi sličnost roba odnosno usluga. Navedeni zakonski član može se koristiti kao temelj odbijanja kad se radi o sličnim robama odnosno uslugama, ali i kad se radi o robi i uslugama koji nijesu slični. - Reputacija (ugled) Zavod će smatrati da žig ima reputaciju kad je poznat bitnom dijelu javnosti na koje se odnose robe i usluge (prema presudi ECJ-a u predmetu General Motors v. Yplon SA, br. C-375/97). Da li je žig poznat u bitnom dijelu javnosti biće utvrđeno u odnosu na konkretni slučaj, pri čemu će ispitivač u obzir uzeti sve relevantne činjenice. Ispitivač će primjenu ovog relativnog razloga izvršiti u odnosu na robe i usluge za koje je reputacija dokazana, pod uslovom da se radi o robi i uslugama za koje je žig registrovan. Nosilac ranijeg žiga mora dokazati da je reputacija postojala u vrijeme koje je prethodilo prijavi kasnijeg žiga, te da se odnosi na raniji žig na kojem se

70

temelji prigovor odnosno da je žig stekao reputaciju u Crnoj Gori prije dana podnošenja prijave za registraciju žiga u odnosu na koje se podnosi prigovor ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, do datuma prava prvenstva zatraženog u prijavi. Procjena ugleda utvrdiće se na osnovu stepena poznatosti, intenziteta upotrebe, dužine korišćenja žiga, teritorija korišćenja, kao i visine ulaganja u reklamu. Ispitivač će u obzir uzeti i procijenjenu vrijednost žiga te utvrditi da li je ranije ostvareno pravo iz žiga (prema gore citiranoj presudi ECJ-a). -Sličnost Nakon što je osnovom dokaza utvrđeno da postoji reputacija žiga, ispitivač mora utvrditi postojanje sličnosti ranijeg žiga s reputacijom i prijavljenog znaka. Sličnost se utvrđuje prema kriterijumima navedenima u tački 5.2.2, osim činjenice mogućnosti dovođenja javnosti u zabludu. Naime, ako se prigovor temelji na ovom relativnom razlogu nije potrebno da zbog sličnosti znakova može doći do zablude javnosti. Upravo zato moguće je da se na ovaj relativni razlog pozove i žig koji je registrovan za robu i usluge koje su slične onima prijavljenog žiga. -Štetne posljedice Potrebno je utvrditi da će nastupiti druge štetne posljedice za raniji žig kod kojih sličnost znakova mora biti takva da relevantni dio javnosti poveže raniji žig sa prijavljenim znakom (prema presudi ECJ-a u predmetu Adidas v. Fitnessworld, C-408/01). Štetnim posljedicama smatraće se činjenica da će prijavljeni žig nepošteno iskoristiti ili naštetiti distinktivnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga. Samo u slučaju dokazivanja jedne od dvije gore navedene situacije, temelj odbijanja biće navedeni zakonski član. Ovim slučajevima Zavod će smatrati sljedeće situacije: - ako bi prijavljeni žig naštetio distinktivnnom karakteru ranijeg žiga (oslabio ga); - ako bi prijavljeni žig naštetio ugledu ranijeg žiga (smanjio mu ugled); - ako bi prijavljeni žig iskoristio distinktivni karakter ranijeg žiga (iskoristio njegovu privlačnost); - ako bi prijavljeni žig iskoristio ugled ranijeg žiga (iskoristio njegov kvalitativni imidž). Ako se radi o žigovima koji se koriste na tržištu nosilac ranijeg žiga mora dokazati stvarnu štetu nanesenu ranijem žigu, ili pak dobiti koje je nosilac kasnijeg žiga imao. Ukoliko se žigovi ne koriste na tržištu potrebno je dokazati vjerovatnost da će do toga doći. Osim navedenoga, mora biti dokazano da je iskorištavanje ili oštećenje nepošteno, a ne slučajno. Podnosilac protiv čijeg žiga je podnešen prigovor može pokušati dokazati postojanje određenog opravdanog razloga. Ukoliko podnosilac ne istakne navedeno kao mogući argument, Zavod će smatrati da ne postoji razlog koji opravdava njegovo ponašanje. 5.3 Ostali relativni razlozi (član 8 Zakona)

71

5.3.1 Sličnost s ranijim žigom registrovanim na ime trgovinskog zastupnika ili predstavnika (član 8 stav 1 Zakona) Ako trgovački zastupnik ili predstavnik prijavi žig bez dozvole nosioca žiga u državi članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije žig se neće moći registrovati. Raniji žig i žig prijavljen od strane zastupnika ili predstavnika moraju biti identični ili slični tako da prijavljeni žig u bitnome ponavlja raniji žig s manjim modifikacijama, dodacima ili izostavljanjima, koje ne utiču supstancijalno na njegovu distinktivnost. Robe i usluge moraju biti identične ili jako slične. Pravo podnošenja prigovora po ovom relativnom razlogu ima isključivo nosilac žiga u državi članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije. Nosilac žiga mora dokazati da je u trenutku podnošenja prijave bio zakonit nosilac žiga u toj državi, a ispitivač će dodatno provjeriti da li se radi o državi članici Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije. U slučaju da nosilac ne uspije dokazati da je nosilac žiga u toj državi, kao i u slučaju da država nije država članica Pariske unije ili Svjetske trgovinske organizacije, prigovor će se odbaciti. Podnijeti prigovor na osnovu ovog razloga može samo nosilac žiga, a ne i sticalac licence na tom žigu. Ako je došlo do promjene nosioca žiga, a ugovor o zastupništvu ili agenturi je sklopljen sa pređašnjim nosiocem žiga, nosilac žiga moraće dokazati nasleđe sa prethodnim nosiocem žiga. Pojam zastupnik ili predstavnik tumačiće se široko tako da obuhvati sve odnose osnovane na ugovornoj osnovi u kojoj jedna strana zastupa interese druge strane. Dovoljno je da postoji neki dogovor o komercijalnoj saradnji između stranaka kojim se uspostavlja fiducijarni odnos na osnovu kojeg se podnosiocu direktno ili nedirektno nameće opšta obaveza povjerenja i lojalnosti interesima nosioca žiga. Stoga se ovaj član pored zastupnika ili predstavnika može primijeniti i prema sticaoca licence ili ovlašćenim distibuterima robe na kojoj se koristi odnosni žig. Međutim, mora postojati neki ugovor između stranaka. Ako podnosilac djeluje sam za sebe, bez da je stupio u ugovorne odnose sa nosiocem, ne može se smatrati zastupnikom. Tako se npr. ovaj relativni razlog ne može postaviti prema kupcima ili klijentima nosioca žiga. Sam naziv ugovora i termini korišćeni u njemu nijesu pritom odlučni za utvrđivanje o kakvom se odnosu između stranaka radi. Ugovor ne mora nužno biti u pisanom obliku. Postojanje usmenog ugovora može se dokazivati i komercijalnom korespodencijom među strankama, računima i narudžbinama. Međutim, potencijalni zastupnici ili predstavnici nijesu obuhvaćeni ovim relativnim razlogom jer sama želja ili namjera da podnosilac uđe u komercijalni odnos sa nosiocem žiga ne može biti smatrana sklopljenim ugovorom. Pritom ugovor kojim se dokazuje postojanje odnosa zastupništva mora obuhvatati teritoriju Crne Gore ili se može odnositi na šire područje npr. cijelu regiju ili Evropu koje onda uz Crnu Goru obuhvata i druga područja. Ugovor mora datirati prije datuma podnošenja prijave. Prigovor se može temeljiti i na ugovoru sklopljenom prije podnošenja prijave, koji je u trenutku podnošenja prijave prestao vrijediti ako je vremenski period između prestanka ugovora i podnošenja prijave takav da se i dalje može opravdano pretpostaviti da je obaveza povjerenja i povjerljivosti između stranaka i dalje postojala.

72

Podnosilac prijave mora biti ugovorna stranka ugovora o zastupništvu ili njegova kompanija ili fizičko lice koje ima zajedničke ekonomske interese sa zastupnikom (npr. zakonski zastupnik kompanije, direktor kompanije i sl.). Dodatni uslov za primjenu ovog relativnog razloga je da prijava nije bila dozvoljena. Podnosilac prigovora nije dužan podnijeti dokaz o tome da je prijava žiga podnešena bez njegovog pristanka ili dozvole, već je dovoljno da tako izjavi. Teret dokaza je na podnosioca žiga koji može dokazivati da je imao dozvolu za prijavu žiga od samog nosioca ili na neki drugi način opravdati svoj postupak. U obzir će se uzeti samo nosiočeva dozvola ili pristanak koji je bio jasan, određen i bezuslovan.

5.3.2 Žig koji vrijeđa ranija lična, autorska ili prava industrijskog vlasništva (član 8 stav 2 Zakona) Zavod neće registrovati žig ako sadrži: - lično ime; - portret; i ako se njime povređuje: - autorsko pravo; - druga prava industrijske svojine. Ovim ranijim pravima Zavod smatra prava stečena na datum raniji od datuma prijave za registraciju žiga odnosno zatraženog i priznatog prava prvenstva. Navedeno će se procjenjivati skladno posebnim propisima kojima su uređena gore navedena prava. Tako će npr. kod prigovora koji se temelji na ranijem autorskom pravu, biti potrebno utvrditi da je kasniji znak posljedica nedozvoljenog korišćenja ranijeg autorskog prava prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima (Službeni list CG br. 37/2011 od 29.07.2011). Dakle, ukoliko je ranije pravo slično kasnijem žigu neće biti dovoljan razlog za odbijanje registracije žiga jer se zaštita autorskog prava ne temelji na sličnosti. Ako je podnosilac prigovora pravno lice, mora dokazati na osnovu čega je nosilac autorskog prava, jer izvorni nosilac (autor) može biti samo fizičko lice. Pravno lice može dokazati da je nosilac autorskog prava postao ugovorom (koji mora dostaviti) ili svojim opštim aktima u odnosu na zapošljene koji autorsko djelo izrađuje u okviru svog radnog odnosa (takođe se mora dokazati). Ako je temelj prigovora drugo ranije pravo industrijske svojine, relevanti propisi kojima je uređena zaštita tog prava industrijskog vlaništva moraju se primijeniti. Tada treba utvrditi da li prijavljeni žig prema obimu zaštite tog ranijeg prava industrijske svojine predstavlja korišćenje koje je tim zakonom zabranjeno u kojem slučaju se žig neće registrovati. Najčešće će se raditi o ranijem industrijskog dizajnu. Pritom obim zaštite industrijskog dizajna određuje član 14 i 15 Zakona o pravnoj zaštiti industrijskog dizajna (Službeni list CG br. 80/2010 od 31.12.2010).

73

5.3.3 Sličnost s znakom koji se koristio u dobroj vjeri u prometu (član 8 stav 3 Zakona) Neće se registrovati znak koji je sličan ili identičan znaku koji se u dobroj vjeri koristio u prometu u Crnoj Gori prije datuma podnošenja prijave. Ovdje se radi o zaštiti neregistrovanih žigova i drugih znakova koji se koriste u prometu u Crnoj Gori. Radi se o bilo kojem znaku dakle ne nužno žigu, već i ostalim distinktivnim znakovima pa to mogu biti i trgovačka imena ili imena kompanije, kao i druge poslovne oznake kao što su to imena prodavnica ili preduzeća. Ti znakovi moraju biti povezani sa preduzetništvom i koristiti se u prometu u dobroj vjeri (o tom što se smatra zlom vjerom pod 5.3.4.). Podnosilac prigovora mora dokazati da se radi o znaku koji se u dobroj vjeri koristi u prometu, mora pokazati u čemu se sastoji taj znak pogotovo ako se radi o figurativnom znaku mora pokazati njegov izgled, te takođe mora dokazati od kada se znak koristi u prometu kako bi se moglo utvrditi da li se koristio prije datuma podnošenja prijave. Takođe, znak se mora koristiti u prometu, pa podnosilac prigovora mora podnijeti dokaze takvog korišćenja u prometu. Takvo korišćenje mora biti stvarno. Pritom se stvarno korišćenje znaka utvrđuje na isti način kao i stvarno korišćenje žiga na kojem se temelji prigovor skladno članu 33 stavu 2 Zakona (o tome pod 5.4.3.). Dodatno takvo korišćenje mora biti u prometu i u dobroj vjeri. 5.3.4 Sličnost s ranijim žigom koji se koristio u drugoj državi, ako je prijava podnijeta u zloj namjeri (član 8 stav 4 Zakona) Ako je podnosilac prijave u trenutku podnošenja prijave postupao u zloj namjeri te prijavi žig koji je moguće pomiješati sa žigom koji se koristio u drugoj državi u momentu podnošenja prijave, žig se neće registrovati. Ispitivač treba ispitati činjenice koje su postojale u trenutku podnošenja prijave. Bitno je da li je u trenutku podnošenja prijave podnosilac postupao u zloj namjeri odnosno zloj vjeri. Zla se vjera pritom definiše kao nepoštena namjera. Može se smatrati nepoštenjem koje nije u skladu s standardima prihvaćenog komercijalnog ponašanja. Primjer zla vjera će postojati ako podnosilac prijave podnosi prijavu za žig stranke sa kojom ima ugovorne (u tom slučaju može doći i do primjene relativnog razloga određenog članom 8 stavom 1 Zakona o kome je više govora bilo pod 5.3.1) ili predugovorne odnose. Prijavom u zloj vjeri smatraće se i podnošenje uzastopnih prijava kako bi se izbjegla primjena odredba o obavezi korišćenja žiga ili prijava žiga sa namjerom njegove prodaje ili ucjene nosioca žiga. Nepostojanje namjere korišćenja u trenutku prijave žiga nije zla vjera.

74

5.4 Postupak po prigovoru 5.4.1 Uopšteno (član 31 i 50a Zakona) Podnosilac prigovor može podnijeti u roku od 90 dana od datuma objavljivanja prijave za registraciju žiga u Službenom glasniku. Ako se radi o međunarodnim registracijama za koje je zatraženo proširenje na Crnu Goru podnosilac prigovor može podnijeti u roku od 90 dana od prvog dana mjeseca koji slijedi mjesec naznačen na izdanje Glasnika Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu u kojem je ta međunarodna registracija žiga objavljena. Prigovor se mora temeljiti na gore navedenim relativnim razlozima za odbijanje. U odnosu na zakonske osnove za prigovor koji se odnose na relativne razloge za odbijanje predviđene članom 7 Zakona (o kojima se govori pod 5.2.) pravo na podnošenje prigovora ima nosilac ranijeg žiga i sticalac licence. U odnosu na ostale relativne razloge za odbijanje registracije žiga predviđene članom 8 Zakona podnosilac prigovora analogno može biti nosilac ranijeg prava na osnovu kojeg se prigovor podnosi. Tako će prigovor koji se podnosi na osnovu relativnog razloga predviđenog članom 8 stavom 1 Zakona moći podnijeti samo nosilac žiga čiji je zastupnik prijavio žig (a ne i sticalac licence, više pod 5.3.1.). Ako se prigovor podnosi na osnovu relativnog razloga predviđenog članom 8 stavom 2 Zakona prigovor može podnijeti nosilac autorskog pravo i prava industrijske svojine, odnosno osoba čije lično ime ili portret žig sadrži (više pod 5.3.2.). Ako se prigovor podnosi na osnovu relativnog razloga predviđenog članom 8 stavom 3 Zakona prigovor može podnijeti nosilac znaka koji se koristi u dobroj vjeri (više pod 5.3.3.). Ako se prigovor podnosi na osnovu relativnog razloga predviđenog članom 8 stavom 4 Zakona prigovor može osoba čije je pravo povrijeđeno podnošenje prijave žiga u zloj namjeri (više pod 5.3.4.). Ako je protiv ranijeg žiga pokrenut postupak za brisanje ili postupak oglašavanja ništavim pred nadležnim sudom, Zavod će zastati sa postupkom po prigovoru do pravosnažnosti odluke suda iz navedenih postupaka (član 31 stav 3 Zakona). Rok od 90 dana ne može se produžavati (član 31 stav 4 Zakona). Zavod neće uzeti u obzir dopune prigovora koje uključuju dodatne dokaze i dokumentacije kojom se opravdava neosnovanost razloga navedenih u prigovoru, a koje su dostavljene van tog roka. 5.4.2 Uslovi za podnošenje prigovora

75

Zavod ispituje da li je prigovor podnijelo lice koje je ovlašćeno na podnošenje prigovora, te da li je prigovor podnešen u propisanom roku te odbacuje prigovor koji nije podnijelo ovlašćeno lice i ako je prigovor podnijet izvan roka od 90 dana. Zavod takođe ispituje da li je plaćena administrativna taksa za podnošenje prigovora (član 31 stav 5 Zakona), te primjenom člana 57 Zakona o opštem upravnom postupku poziva podnosioca da uplati propisanu taksu ukoliko nije uplaćena prilikom podnošenja, a ako podnosilac prigovora po pozivu Zavoda ne uplati administrativnu taksu u roku prigovor odbacuje. Osim navedenog prigovor mora sadržati i podatke koji omogućuje postupanje po prigovoru. Prije svega mora se navesti broj prijave za registraciju žiga u odnosu na koje se podnosi prigovor, kao i ime i adresu podnosioca prigovora, odnosno njegovog zastupnika, ako podnosilac prigovora ima zastupnika. Nadalje podnosilac prigovora mora navesti zakonski osnov za podnošenje prigovora (preciziranjem zakonske odredbe koja određuje relativni razlog na osnovu koje se prigovor podnosi), u odnosu na koje robe odnosno usluge se podnosi prigovor; kao i argumentovati razloge zbog kojih se prigovor podnosi. Dodatno uz prigovor se moraju podnijeti i svi dokazi koji opravdavaju podnošenje prigovora na osnovu konkretnog zakonskog osnova. Zavod podnosioca prigovora, koji ne sadrži navedene podatke zbog čega se po njemu ne može postupati, poziva primjenom člana 57 Zakona o opštem upravnom postupku da ukloni uočene nedostatke. Ukoliko nedostaci u određenom roku ne budu otklonjeni, prigovor se odbacuje. Prigovor se mora podnijeti posebno za svaku prijavu za registraciju žiga protiv koje se prigovor podnosi. 5.4.3 Postupak razmatranja prigovora Nakon što je podnešen prigovor, ispitivač će u prvoj fazi ispitati da li podnešen prigovor zadovoljava formalne uslove. U slučaju da je udovoljeno formalnim uslovima, Zavod će podnosiocu prijave dostaviti primjerak prigovora i obavjestiće ga da se u roku od 60 dana od dana prijema obaviještenja o prigovoru izjasni (član 32 stav 3 Zakona). Kada je kancelarijen prigovor podnešen na međunarodnu registraciju kojom je zatraženo proširenje na Crnu Goru Zavod izdaje obavještenje o utvrđenim relativnim razlozima za odbijanje registracije žiga. Obavještenje o preliminarnom odbijanju mora se dostaviti najkasnije u roku od godine dana od datuma notifikacije takve međunarodne registracije. Takvo obavještenje Zavod ne dostavlja direktno nosiocu međunarodne registracije već Međunarodnom birou Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu u skladu s pravilom 17.1) Zajedničkog pravilnika koristeći pritom kad god je to moguće preporučeni obrazac Form 3 (dostupan na stranici: http://www.wipo.int/export/sites/www/madrid/en/contracting_parties/doc/model_form_3.doc). Obavještenje mora uz naznaku da je preliminarno odbijanje osnovano na prigovoru sadržati i ime i adresu podnosioca prigovora i temelj za prigovor, a ako se

76

prigovor podnosi na osnovu ranijeg žiga i spisak roba i usluga za koje je taj raniji žig registrovan ili prijavljen. Preliminarnim će se odbijanjem nosilac međunarodne registracije žiga pozvati da imenuje zastupnika koji je u roku od 4 mjeseca od datuma prijema preliminarnog odbijanja dužan Zavodu dostaviti punomoćje za zastupanje (član 50 a stav 3 Zakona). Nakon što je zastupnik dostavio punomoćje, Zavod će mu dostaviti primjerak prigovora, te će ga obavjestiti da se u roku od 60 dana od dana prijema prigovora o prigovoru izjasni (član 50 a stav 5 Zakona). Rok utvrđen članom 32 stavom i članom 50 a stavom 5 Zakona se ne može produžiti, te Zavod neće uvažiti dopune obavještenja podnešene van roka. Ako se podnosilac prijave odnosno njegov zastupnik ne izjasni na prigovor u propisanom roku, Zavod će odbiti zatraženu registraciju u granicama zahtjeva navedenih u prigovoru (član 33 stav 9 Zakona). Isto će Zavod postupiti i ako u roku od 4 mjeseca od datuma prijema preliminarnog odbijanja Zavodu ne bude dostavljeno punomoćje za zastupanje zastupnika kojeg je imenovao nosilac međunarodne registraciju žiga. Ako se podnosilac prijave izjasni o prigovoru u roku, Zavod će cijeniti opravdanost razloga navedenih u prigovoru i izjašnjenje podnosioca prijave. Ako Zavod u postupku razmatranja prigovora utvrdi da je prigovor neosnovan, prigovor se rješenjem odbija (član 33 stav 6 Zakona). Ako Zavod u postupku razmatranja prigovora utvrdi da je prigovor osnovan, registracija žiga iz objavljene prijave odbija se rješenjem u cjelini ili djelimično za određene vrste roba ili usluga (član 33 stav 7 Zakona). U svim navedenim slučajevima Zavod rješenje dostavlja podnosiocu prijave i podnosiocu prigovora. Prijava za registrovanje žiga neće se odbiti i nakon podnešenog prigovora ako je nosilac ranijeg žiga ili ranije stečenog prava saglasan sa registracijom tog žiga (član 9 Zakona). 5.4.3.1 Dokazivanje korišćenja ranijeg žiga Podnosilac prijave može prilikom izjašnjavanja o prigovoru zatražiti da nosilac ranijeg žiga na kojem se temelji prigovor, dokaže da je u periodu od pet godina, koji prethodi datumu objavljivanja prijave, koristio žig u Crnoj Gori koji je bio registrovan najmanje 5 godina, za robe odnosno usluge za koje je registrovan i koje navodi kao razlog za prigovor. Iz navedenog proizlazi da obaveza upotrebe ne nastaje odmah nakon registracije žiga jer nosilac žiga ima period od 5 godina da robu odnosno usluge pod tim žigom počne koristiti u Crnoj Gori. Prije isteka toga roka prigovor se može temeljiti i na samoj formalnoj registraciji žiga koji se ne koristi. Ukoliko još nije prošlo 5 godina od registracije podnosilac prigovora ne mora dokazivati korišćenje i Zavod neće proslijediti zahtjev za dokazivanje korišćenja podnosiocu prigovora. Shodno članu 50 c Zakona za međunarodne registraciju žiga datumom registracije smatra se datum

77

kada je istekao jednogodišnji rok koji teče od dana koji slijedi nakon datuma prijema obavještenja (notifikacije) Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu o zahtjevu za proširenje zaštite međunarodno registrovanog žiga na teritorije Crne Gore (odnosno datum kada je istekao rok u kojem je žig mogao preliminarno biti odbijen u Crnoj Gori). Period u kojem se mora dokazati korišćenje utvrđuje se tako da se od dana objavljivanja prijave unazad uzima 5 godina. Potreba dokazivanja korišćenja može nastati samo ako to zatraži podnosilac prijave, a takav zahtjev mora biti eksplicitan i nedvosmislen. Zavod neće obavještavati podnosioca prijave da može zahtjevati dokazivanje korišćenja. Da bi se dokazalo korišćenje žiga mora se dokazati stvarno korišćenje žiga u skladu sa osnovnom funkcijom žiga da se njime identifikuju robe i usluge za koje je žig registrovan. Stvarno korišćenje nije simbolično korišćenje sa jedinom svrhom da se sačuvaju prava iz žiga. Pri procjeni da je korišćenje žiga stvarno, moraju se uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti relevantne za utvrđivanje da li je ekonomsko iskorištavanje žiga u trgovinskom prometu istinsko, a posebno da li se takvo korišćenje u relevantnom ekonomskom sektoru shvata kao korišćenje koje osigurava održavanje ili kreiranje udjela na tržištu za robu ili usluge obilježene žigom. Pritom takođe u obzir treba uzeti prirodu roba odnosno usluga, karakteristike tržišta i razmjer i učestalost korišćenja žiga. Korišćenje žiga podrazumijeva korišćenje na tržištu za robu odnosno usluge za koje je žig registrovan, a ne samo interno korišćenje od strane nosioca. Korišćenje mora biti javno, odnosno mora biti vidljivo trenutnim ili potencijalnim potrošačima. Korišćenje u isključivo internoj upotrebi unutar kompanije ili grupe kompanija ili privatno korišćenje nije korišćenje u prometu. Stvarno se korišćenje mora odnositi na robu odnosno usluge koje su već u prometu ili će se upravo staviti u promet a za koje su pripremne radnje za osiguravanje kupaca već započele, posebno u formi marketinških kampanja koje se trebaju dokazati. Međutim sama priprema takvog korišćenja, izrada etiketa, proizvodnja ambalaže i sl. još je uvijek interno korišćenje, a ne korišćenje u prometu. Budući da je marketinška funkcija žiga isto tako značajna funkcija žiga, korišćenje u oglašavanju će u pravilu predstavljati stvarno korišćenje ako je razmjer oglašavanja dovoljan da se može smatrati stvarnim javnim korišćenjem žiga i ako se može uspostaviti veza za robama odnosno uslugama za koje je žig registrovan. Nije nužno da su žigovi pričvršćeni na proizvode kao takve. Izgled žiga na katalozima, pakovanjima, marketinškim materijalima ili računima koji se odnose na relevatnu robu odnosno usluge mogu biti dovoljan dokaz. Smatra se dovoljnim ako se žig koristi u odnosu na robu odnosno usluge kao npr. na brošurama, naljepnicama, u unutrašnjosti prodajnih mjesta, na cjenovnicima, računima ili sličnim poslovnim dokumentima. Sama prisutnost žiga na Internetu na web stranicama ne dokazuje korišćenje žiga, već samo da je stranica na Internetu dostupna. Međutim stvarno korišćenje moglo bi biti dokazano ako se pokaže da je određena web stranica posjećena, a posebno ako su sa nje kupovane odnosno naručivane robe odnosno usluge od strane značajnijeg broja

78

potrošača u relevantnom periodu. Ispitivač posebno mora utvrditi da li su roba odnosno usluge za koje je dokazano korišćenje uistinu navedene u spisku roba odnosno usluga, a ako je spisak roba i usluga uopšten korišćenje će se smatrati dokazano samo u odnosu na specifičan sektor u odnosu na koji je korišćenje stvarno dokazano. Žig se mora koristiti u obliku u kojem je registrovan odnosno u obliku koji se razlikuje po elementima koji ne mijenjaju distinktivno obilježje žiga u obliku u kome je registrovan. Razlike u izgledu žiga kako se koristi i žiga kako je registrovan tolerišu se ako ne mijenjaju distinktivno obilježje žiga. Korišćenje verbalnog žiga u nekom fontu slova ili korišćenje malih umjesto velikih slova i obrnuto ili korišćenje u boji predstavljaju korišćenje žiga, a ne njegove varijante. Isto tako korišćenje žiga zajedno sa opisnim ili generičkim pojmovima koji nijesu ugrađeni u sam žig, i dalje predstavljaju korišćenje žiga. Razlika u pojedinim slovima ili pojmovima unutar znaka predstavljaju promjenu distinktivnog obilježja znaka. Korišćenje figurativnog znaka registrovanog u crno-bijeloj tehnici u boji predstavlja korišćenje registrovanog žiga, ako time nije ukupan utisak žiga izmijenjen. Kada se radi o verbalno figurativnim znakovima tada se dodatak, izmjena ili ispuštanje figurativnih elemenata ukoliko verbalni element ostaje isti, može smatrati korišćenjem registrovanog žiga, osim ako su ti figurativni elementi dominatni dio znaka. Upotreba distinktivnih verbalnih žigova uobičajena je u različitim bojama i uz dodatne opisne elemente. Ako se radi o registraciji žiga u boji ako verbalni dio žiga ostane nepromijenjen, a boja u kojoj je žig registrovan uočljivo vidljiva, takvo se korišćenje smatra korišćenjem registrovanog žiga. Neprimjetne varijacije u nijansi ili jačini boje ne utiču na distinktivno obilježje žiga. Ako se žig koristi samo u crno-bijeloj boji a registrovan je žig u boji, smatra se da žig nije korišćen. Ako boja nije dominatan element u ukupnom utisku znaka, stvarnim korišćenjem smatraće se i korišćenje znaka kada su dominatni elementi ostali nepromijenjeni iako se koriste različite boje od onih u kojima je žig registrovan. Često se žigovi koriste zajedno sa drugim žigovima na robi odnosno uslugama. Tada se ne smatra da se žig koristi u izmjenjenom obliku već se smatra da se koriste dva žiga nezavisno jedan o drugom, osim u slučaju da su oni potpuno integrisani u složeni žig za različitim elementima. Žig se mora koristitit na relevantnom području na kojem je i registrovan. Stoga se mora dokazati korišćenje na području Crne Gore i to u značajnom dijelu državnog područja. Zavisno o okolnostima slučaja dokazi koji se odnose samo na stavljanje žiga na robu odnosno usluge u Crnoj Gori za potrebe izvoza takođe dokazuje korišćenje žiga, kao i korišćenje samo u svrhu uvoza. Žig u pravilu koristi sam nosilac, no stvarno korišćenje predstavlja i korišćenje koje je nosilac žiga odobrio. U pravilu se radi o korišćenju od strane sticaoca licence, ali može se raditi i o korišćenju od strane povezanih društava ili članova holdinga. Kada robu obilježenu žigom proizvede nosilac ili ona bude proizvedena uz njegovu dozvolu, a na tržište je stavljaju distributeri odnosno veletrgovci smatra se da se žig stvarno koristi od strane nosioca žiga. Kolektivni žig u pravilu neće korisititi njihov nosilac već subjekti udruženja koje je nosilac tog žiga.

79

Nije dovoljno dokazati samo vjerovatnost korišćenja, već se mora podnijeti dovoljno dokaza koji dokazuju stvarno korišćenje žiga. Dokazi moraju biti čvrsti i objektivni i odnositi se na područje Crne Gore. Dokazi ne moraju pokazati značajno korišćenje već nivo korišćenja koji se smatra stvarnim korišćenjem. Dokazi moraju pokazivati vrijeme, mjesto, obim i način korišćenja i u odnosu na koje robe ili usluge se žig koristio. U pravilu dokazi će se sastojati od pisanih dokumenata i stvari kao što su ambalaža, etikete, cjenovnici, katalozi, računi, fotografije i primjeri oglašavanja. Ako nosilac žiga ne uspije dokazati korišćenje ili pak ne dokaže postojanje opravdanih razloga za nekorišćenje, prigovor će biti odbijen (član 33 stav 4 Zakona). Ako je raniji žig korišćen samo za dio roba odnosno usluga za koje je registrovan, smatraće se, u postupku razmatranja prigovora, da je registrovan samo za taj dio roba odnosno usluga (član 33 stav 5 Zakona). Opravdani razlozi za nekorišćenje moraju se navesti i dokazati. Takvi će u pravilu biti razlozi do kojih je došlo nezavisno o samom nosiocu žiga odnosno njegovoj volji, a koji predstavljaju prepreku korišćenja žiga. Finansijski problemi uključujući stečaj i izvršenja smatraju se uobičajenim poslovnim rizikom i ne predstavljaju opravdani razlog za nekorišćenje. Opravdani razlozi za nekorišćenje su slučajevi državnih intervencija koje onemogućavaju korišćenje žiga ili viša sila koja sprečava normalno funkcionisanje poslovanja nosioca žiga. Za vrijeme dok postoje opravdani razlozi za nekorišćenje petogodišnji se period u kojem se žig mora koristiti zaustavlja i ne računa se u to razdoblje. 5.5 Registracija žiga (član 35 Zakona) Ukoliko prigovor protiv registracije žiga nije podnešen u zakonskom roku, ili je nakon podnošenja odbačen ili odbijen, Zavod će pozvati podnosioca prijave da u roku od 60 dana od dana prijema poziva, plati taksu za registraciju žiga, taksu za važenje žiga za prvih 10 godina i naknadu za objavljivanje registracije u Službenom glasniku. Ukoliko podnosilac prijave ne plati takse i naknadu smatraće se da je prijava povučena. Nakon uplate takse i naknade Zavod donosi rješenje o registraciji žiga, vrši upis žiga u Registar i objavljuje registraciju žiga u Službenom glasniku. Datum izdavanja rješenja o registraciji žiga smatra se datumom upisa žiga u Registar.

Podaci o registrovanom žigu koji se objavljuju u Službenom glasniku su (član 10

Pravilnika): 1. registarski broj žiga; 2. datum upisa u registar žigova; 3. broj prijave žiga; 4. datum podnošenja prijave;

80

5. podaci o podnosiocu prijave (ime i adresa, odnosno naziv i sjedište); 6. podaci o punomoćniku, ako se prijava podnosi preko punomoćnika; 7. podaci o zajedničkom predstavniku, ako postoji više podnosioca prijave; 8. podaci o zatraženom pravu prvenstva; 9. izgled znaka za koji se traži zaštita, a ako se zaštita traži za znak u boji i

naznačenje boja; 10. spisak roba odnosno usluga klasifikovanih prema Međunarodnoj klasifikaciji

proizvoda i usluga; 11. datum objavljivanja prijave; 12. podatak da li se traži registracija individualnog ili kolektivnog žiga; 13. podatak da li se traži registracija verbalnog, figurativnog, trodimenzionalnog

žiga, muzičkog žiga, žiga kojeg čini jedna boja ili kombinacija boja ili druge vrste žiga;

14. podatak o dostavljenom mišljenju drugih lica ili podnijetom prigovoru nakon objavljivanja prijave;

15. podatak o promjeni imena i adrese nosioca žiga; 16. datum do kojeg žig važi; 17. podatak o prenosu žiga; 18. podatak o licenci, zalogu, prinudnom izvršenju i stečaju; 19. podatak o obnovi žiga; 20. podaci o izmjenama i dopunama opšteg akta o kolektivnom žigu; i 21. podatak o prestanku važenja žiga.

Podaci u tačkama 1 -14 i 16. objavljuju se odmah po registraciji žiga. Ostali podaci objavljuju se u registar po nastupu okolnosti koje uslovljava neki od navedenih upisa.

81

POGLAVLJE VI:

REGISTAR ŽIGOVA 6.1 Uopšteno Zavod vodi Registar žigova koji sadržava podatke čiji upis je propisan Zakonom i Pravilnikom. Registar žigova je javna knjiga i svaka osoba ima pravo uvida u Registar žigova. Zavod će na zahtjev svakog zainteresovanog lica koje priloži dokaz o uplati propisane takse, izdati izvod iz Registra i uvjerenje o važenju žiga. Registar žigova sadrži sljedeće podatke (član 5 stav 2 Zakona): 1.podatke o nosiocu žiga 2. datum podnošenja prijave 3. broj prijave žiga 4. zatraženo pravo prvenstva 5. datum objave prijave 6. izgled žiga 7. spisak roba i usluga 8. promjene 9. podatke o trećim licima koja su dala mišljenje, 10.podatke o podnosiocu prigovora 11. datum upisan u Registar žigova 12. broj registracije 13. podatke o međunarodnoj registraciji na osnovu registrovanog žiga 14.podatke o obnovi žiga 15. datum prestanka žiga Te dodatno prema članu 3 Pravilnika: 16. podatke o punomoćniku, ako se prijava podnosi preko punomoćnika; 17. podatke o zajedničkom predstavniku, ako postoji više podnosioca prijave; 18. podatke o priznatom pravu prvenstva; datum izložbenog prava prvenstva, datum i broj prijave koja je poslužila kao osnov za priznanje ranijeg prava prvenstva i naziv zemlje u kojoj je ta prijava podnešena; 19. naznačenje boja ako se zaštita traži za znak u boji; 20. podatak da li je žig individualni ili kolektivni; 21. podatak da li je žig verbalni, figurativni, trodimenzionalni, muzički, žig koji čini jedna boja ili kombinacija boja ili druga vrsta žiga; 22. transliteracija žiga, ako je navedena u prijavi; 23. opis znaka, ako je naveden u prijavi; 24. prevod znaka, ako je naveden u prijavi; 25. podatke o promjenama koje se odnose na žig: prenos prava, licenca, zaloga, prinudno izvršenje i stečaj, promjene imena i adrese nosioca žiga; korisnika licence, odnosno zalogoprimca, ograničenje spiska robe, odnosno usluga i drugi podaci od

82

značaja za pravni status žiga; 26. podatke o razdvajanju žiga; 27. podatke o prestanku žiga, kao i osnov prestanka žiga 28. podatke o izmjenama i dopunama opšteg akta o kolektivnom žigu.

6.2 Razdvajanje prijave i registracije (član 21 i član 36 Zakona) Podnosilac prijave ili nosilac žiga može podnijeti zahtjev za razdvajanje prijave ili registracije, žig u dvije ili više prijava ili registracija razdvajanjem spiska roba odnosno usluga obuhvaćen prijavom ili registracijom. Zahtjev za razdvajanje mora sadržati:

1. broj prve prijave žiga 2. broj registracije žiga, ako se traži razdvajanje registrovanog žiga; 3. podaci o podnosiocu prijave ili nosiocu žiga; 4. podaci o punomoćniku, ako se zahtjev podnosi preko punomoćnika; 5. izgled znaka; 6. brojeve klasa koji ostaju u prvobitnoj registraciji; 7. brojeve klasa koji se odnose na razdvojeni žig; 8. naznaku klase odnosno klasa koje se razdvajaju ako se razdvajanje vrši u okviru

određene klase odnosno klasa; 9. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

Uz zahtjev za razdvajanje prijave ili registraciju žiga mora se podnijeti:

1. punomoćje, ako se postupk za razdvajanje pokreće preko punomoćnika; 2. dokaz o uplaćenoj taksi za zahtjev za razdvajanje žiga; 3. dokaz o uplaćenoj taksi za izdvojeni žig, odnosno žigove ako ih ima više; 4. spisak roba odnosno usluga prema naznačenim klasama u zahtjevu; 5. spisak roba odnosno usluga na koje se odnosi izdvojeni žig te spisak roba odnosno usluga koji ostaju u prvobitnoj registraciji, ako se razdvajanje vrši u okviru određene klase, odnosno više klasa.

Podnosilac mora podnijeti zaseban zahtjev za svako razdvajanje prijave ili registraciju žiga. Spisak roba odnosno usluga izdvojene prijave ili registraciju žiga i spisak roba i usluga koje ostaje u prvobitnoj prijavi ili registraciji žiga, gledani zajedno, moraju biti identični spisku roba ili usluga prve prijave ili registracije u trenu kad je primljen zahtjev za razdvajanje. Ako su robe ili usluge određene nekim opštim izrazom, taj će se izraz upotrijebiti i u ostatku prve prijave ili registracije i u izdvojenim prijavama ili registracijama. Kako bi se izbjeglo preklapanje, spisak će biti ograničen odgovarajućim dodacima.

83

Izdvojene prijave ili registraciju žiga Zavod upisuje u Registar, te im dodjeljuju novi broj. Ako se radi o razdvajanju registrovanog žiga, nosiocu prava uz rješenje o razdvajanju žiga izdaje se i rješenje o registraciji žiga. Postupci pokrenuti u odnosu na prvu prijavu ili registraciju žiga odnosiće se i na izdvojene prijave ili registracije ako one obuhvataju robe ili usluge zbog kojih su ti postupci pokrenuti. Kopija spisa prvobitnog žiga postaje dio spisa izdvojenog žiga, a kopija zahtjeva za razdvajanje postaje dio spisa predmeta prvobitnog žiga. Ako se razdvajanje vrši prenosom žiga, kopija spisa prvobitnog žiga postaje dio spisa izdvojenog žiga, a kopija zahtjeva za prenos pojedinih roba odnosno usluga i kopija ugovora o prenosu pojedinih roba i usluga, postaje dio spisa predmeta prvobitnog žiga.

Razdvojena prijava ili registracija zadržava sva prava uključujući i datum podnošenja i pravo prvenstva iz prvobitne prijave ili registracije, ako je to pravo prvenstva zatraženo i ako razdvojena prijava ili registracija obuhvata robe ili usluge za koje je pravo prvenstva priznato. Zavod će podatke o razdvojenim prijavama, ako je prijava već bila objavljena te o razdvojenim registracijama objaviti u Službenom glasniku. 6.3 Promjene u registraciji žiga (član 37 Zakona) Promjene do kojih je došlo nakon registracije žiga koje se odnose na promjenu imena i adrese nosioca žiga, kao i promjenu spiska roba odnosno usluga upisuje se u registar na zahtjev nosioca žiga. Ne može se mijenjati izgled registrovanog žiga niti proširivati spisak roba odnosno usluga. Zahtjev za upis promjena mora sadržati (član 13 Pravilnika):

1. registarski broj žiga; 2. broj prijave žiga; 3. podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 4. naznačenje vrste promjene 5. podatke o punomoćniku, ako se zahtjev za upis promjene podnosi preko

punomoćnika; 6. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-2) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz zahtjev za upis promjena mora se podnijeti:

1. punomoćje, ako se postupak za upis pokreće preko punomoćnika; 2. dokaz o uplaćenoj taksi za upis promjena;

84

3. dokaz o uplaćenoj naknadi za objavljivanje promjene podataka upisanih u Registar žigova.

Može se podnijeti jedan zahtjev koji se odnosi na više žigova kojim se traži upis promjene imena i adrese. Tada u zahtjevu moraju biti naznačeni registarski brojevi i brojevi prijava svakog od žiga u odnosu na koji se traži upis promjene. U ovom slučaju stranka može uplatiti kumulativni iznos takse koji se odnosi na sve zahtjeve na jednoj uplatnici, odnosno kumulativni iznos naknade na posebnoj uplatnici. Kod višestruke promjene naziva ili adrese, podnosilac zahtjeva za promjenu ne mora podnijeti zasebne zahtjeve za sve promjene već samo za upis posljednje promjene, te u skladu s time mora podnijeti samo jedan zahtjev i uplatiti taksu i naknadu za objavljivanje jedne promjene. U ovom slučaju međutim neće u registru postojati pravni slijed promjena, te podnosilac neće moći tražiti izvode iz Registra i promjene koje su vezane za taj pravni slijed. Zavod će podatke o upisanim promjenama žiga u Registar žigova objaviti u Službenom glasniku. 6.4 Prenos žiga Zahtjev za upis prenosa žiga mora sadržati (član 15 Pravilnika):

1. registarski broj žiga; 2. broj prijave žiga; 3. podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 4. naznačenje da se traži upis prenosa žiga; 5. podatke o punomoćniku, ako se zahtjev za upis prenosa žiga podnosi preko

punomoćnika; 6.podatke o uplati takse za upis prenosa; 7. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-2) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz zahtjev za upis promjena mora se podnijeti (član 40 stav 3 Zakona i član 15 stav 1 Pravilnika):

1. dokaz o pravnom osnovu upisa prenosa; 2. punomoćje, ako se postupak za upis prenosa pokreće preko punomoćnika; 3. dokaz o uplaćenoj taksi za upis promjena; 4. dokaz o uplaćenoj naknadi za objavljivanje promjene podataka upisanih u Registar žigova.

Dokaz o pravnom osnovu upisa prenosa može biti (član 16 Pravilnika) : 1. kada se prenos temelji na ugovoru o prenosu: a) ovjerena kopija ugovora o prenosu žiga, potpisanog od ugovornih strana

85

b) ovjereni izvod iz ugovora o prenosu žiga iz kojeg se vide stranke tog ugovora i da je došlo do prenosa žiga ili c) original izjave o prenosu žiga potpisane od ugovornih strana. 2. kada se prenos vrši u slučaju spajanja preduzeća - original ili ovjerena kopija dokumenta izdatog od strane nadležnog organa koji donosi odluku o spajanju preduzeća 3. kada se prenos temelji na zakonu ili sudskoj odnosno administrativnoj odluci - original ili ovjerena kopija sudske odluke odnosno drugog dokumenta kojom se potvrđuje ta promjena. Ako je podnosilac zahtjeva dostavio dokaz uz jedan zahtjev, ne mora dostavljati dokaz za isti zahtjev (ukoliko se radi o istim licima i upisu istog prenosa) u odnosu na druge predmete, već se može pozvati na dokaz uložen u drugom predmetu. Podnosilac mora kod „dokaz o pravnom osnovu“ naznačiti broj predmeta u kojem se nalazi dokaz. Može se podnijeti jedan zahtjev kojim se traži upis prenosa koji se odnosi na više žigova pod uslovom da su raniji i novi nosilac žiga ista lica i da su u zahtjevu naznačeni registarski brojevi i brojevi prijava svakog od žiga u odnosu na koji se traži upis prenosa. U ovom slučaju stranka može uplatiti kumulativni iznos takse koji se odnosi na sve zahtjeve na jednoj uplatnici, odnosno kumulativni iznos naknade na posebnoj uplatnici. Nosilac žiga žig može prenijeti na drugo lice za sve ili neke robe ili usluge za koje je žig registrovan. U slučaju da se prenos žiga odnosi samo na neke od roba odnosno usluga registracija će se razdvojiti. O razdvajanju registracije žiga više pod 6.2. Zahtjev za upis prenosa mogu podnijeti dosadašnji nosilac žiga ili novi nosilac žiga. Ako je novi nosilac žiga strano lice, potrebno je dostaviti i punomoćje zastupnika koji će zastupati tog novog nosioca. Zavod će podatke o upisanom prenosu žiga objaviti u Službenom glasniku. 6.5 Upis licence i zaloga Zahtjev za upis licence ili zaloga mora sadržati (član 15 Pravilnika):

1. registarski broj žiga; 2. broj prijave žiga; 3. podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 4. naznačenje prava čiji se upis traži; 5.naznačenje brojeva klasa roba i usluga na koje se odnosi pravo čiji se upis traži; 6. podatke o punomoćniku, ako se zahtjev za upis licence ili zaloga žiga podnosi

preko punomoćnika; 7.podatke o uplati takse za upis licence ili zaloga; 8. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

86

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-2) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz zahtjev za upis promjena mora se podnijeti (član 40 stav 3 Zakona i član 15 stav 1 Pravilnika):

1. dokaz o pravnom osnovu upisa licence ili zaloga; 2. punomoćje, ako se postupak za upis licence ili zaloga pokreće preko punomoćnika; 3. dokaz o uplaćenoj taksi za upis licence ili zaloga; 4. dokaz o uplaćenoj naknadi za objavljivanje promjene podataka upisanih u Registar žigova.

Dokaz o pravnom osnovu upisa prenosa može biti (član 16 stav 5 Pravilnika) : a) ovjereni izvod iz ugovora o licenci ili zalozi iz kojeg se vide stranke tog ugovora i prava koja se licenciraju ili daju u zalog ili b) original potvrde o davanja licence ili zaloga potpisane od davaoca i sticaoca licence odnosno zaloga. Ako je podnosilac zahtjeva dostavio dokaz uz jedan zahtjev, ne mora dostavljati dokaz za isti zahtjev (ukoliko se radi o istim licima i upisu istog prava) u odnosu na druge predmete, već se može pozvati na dokaz uložen u drugom predmetu. Podnosilac mora kod „dokaz o pravnom osnovu“ naznačiti broj predmeta u kojem se nalazi dokaz. Može se podnijeti jedan zahtjev kojim se traži upis licence ili zaloga koji se odnosi na više žigova pod uslovom da su nosilac prava i sticalac licence ili zaloga ista lica i da su u zahtjevu naznačeni registarski brojevi i brojevi prijava svakog od žiga u odnosu na koji se traži upis licence ili zaloga. U ovom slučaju stranka može uplatiti kumulativni iznos takse koji se odnosi na sve zahtjeve na jednoj uplatnici, odnosno kumulativni iznos naknade na posebnoj uplatnici. Nosilac žiga može ustupiti pravo korišćenja žiga za sve robe odnosno usluge za koje je žig registrovan ili samo na neke od roba odnosno usluga. Zahtjev za upis licence može podnijeti nosilac žiga ili sticalac licence, a zahtjev za upis zaloga može podnijeti založni povjerilac ili založni dužnik. Zavod će podatke o upisanoj licenci ili zalogu objaviti u Službenom glasniku. 6.6 Upis prinudnog izvršenja i stečaja Ako je žig predmet stečaja, Zavod će na zahtjev nadležnoga suda tu činjenicu upisati u Registar i objaviti u Službenom glasniku. Ako je žig predmet prinudnog izvršenja, sud koji sprovodi prinudno izvršenje po službenoj dužnosti dužan je, bez odlaganja da obavijesti Zavod o pokrenutom prinudnom izvršenju na žigu. Na osnovu takvog obaveštenja Zavod će činjenicu da je žig predmet prinudnog izvršenja upisati u Registar i objaviti u Službenom glasniku

87

6.7 Otklanjanjenjanje nedostataka Zavod podnosioca nekog od zahtjeva o kojima je bilo riječ pod 6.2. – 6.5. koji ne sadrži navedene propisane podatke zbog čega se po njemu ne može postupati poziva primjenom člana 57 Zakona o opštem upravnom postupku da otkloni uočene nedostatke. Ukoliko nedostaci u određenom roku ne budu otklonjeni, zahtjev se odbacuje. Ako podnosilac zahtjeva otkloni nedostatke u roku, Zavod će donijeti rješenje o upisu promjene/prenosa/licence/zaloga i upisati promjenu/prenos/licencu/zalog u Registar. 6.8 Period važenja i obnova važenja žiga (član 42 Zakona) Period važenja registrovanog žiga je deset godina računajući od dana podnošenja prijave za registraciju žiga. Ovaj period se može produžavati neograničeni broj puta, na period od 10 godina, pod uslovom da prije isteka trajanja desetogodišnjeg perioda nosilac žiga Zavodu podnese zahtjev za obnovu važenja žiga i plati taksu. Ako nosilac žiga ili osoba koju on ovlasti podnese zahtjev za obnovu žiga i uplati propisanu taksu, Zavod će obnovu važenja upisati u Registar i objaviti u Službenom glasniku. Novi period važenja žiga počinje danom isteka prethodnog desetogodišnjeg perioda. Zahtjev za obnovu žiga može se podnijeti u roku od šest mjeseci nakon isteka važenja žiga pod uslovom da je plaćena propisana administrativna taksa (prema tarifnom broju 133 Zakona o administrativnim taksama, to je propisana administrativna taksa za obnovu važenja žiga uvećana za 50%). Ako nosilac ne podnese zahtjev za obnovu žiga i ne uplati propisane takse, Zavod će nosioca žiga obavijestiti da se zahtjev za obnovu i taksa mogu platiti u roku od šest mjeseci od početka godine u kojoj započinje naredni period važenja žiga. Ako se važenje žiga ne obnovi žig prestaje da važi danom isteka perioda prethodnog važenja. Zavod donosi rješenje o prestanku žiga, dan prestanka važenja upisuje se u Registar i objavljuje u Službenom glasniku. Zahtjev za obnovu važenja žiga mora sadržati (član 17 Pravilnika):

1. broj registracije žiga i datum do kojeg žig važi; 2. broj prijave žiga; 3. podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa odnosno naziv i sjedište); 4. podatke o punomoćniku, ako se zahtjev podnosi preko punomoćnika 5.podatke o uplati takse; 6. potpis i pečat podnosioca ili njegovog punomoćnika.

88

Ove podatke podnosilac može navesti na obrascu Zavoda (Ž-3) ili na podnesku koji sadržajem odgovara tome obrascu. Uz zahtjev za obnovu važenja mora se podnijeti (član 18 Pravilnika):

1. dokaz o uplaćenoj taksi za obnovu važenja žiga za period od 10 godina; 2. punomoćje, ako se zahtjev podnosi preko punomoćnika.

Kada se zahtjev za obnovu žiga podnosi u odnosu na samo neke robe odnosno usluge za koje je žig registrovan, registracija će se obnoviti samo za te robe odnosno usluge. U tom slučaju uz gore navedeno podnosilac zahtjeva za obnovu važenja žiga mora naznačiti da se zahtjev za obnovu odnosi samo na dio registrovanih roba i/ili usluga, te dostaviti spisak robe i/ili usluga za koje se traži obnova žiga pri čemu će se registracija produžiti samo u odnosu na te robe i/ili usluge. Ako podnosilac zahtjeva ne uplati takse ili zahtjev sadrži neki drugi nedostatak odnosno ako nosilac žiga uplati takse ali ne podnese kancelariji zahtjev za obnovu važenja Zavod podnosioca zahtjeva poziva primjenom člana 57 Zakona o opštem upravnom postupku da otkloni uočene nedostatke, a rok za otklanjanje nedostataka ne može biti nakon početka dodatnog roka od šest mjeseci od isteka važenja žiga. Ukoliko nedostaci u određenom roku ne budu otklonjeni, zahtjev se odbacuje. Nosilac žiga koji propusti podnijeti zahtjev i platiti takse u dodatnom roku od šest mjeseci, ne može podnijeti zahtjev za nastavak postupka (vidi pod 2.5.3). 6.9 Prestanak žiga (član 43 Zakona) Osim u slučaju prestanka žiga zbog isteka perioda važenja kada se žig ne obnovi (više o tome pod 6.8.) žig može prestati i prije isteka perioda važenja u slučaju odricanja od žiga, na osnovu sudske odluke, te prestankom nosioca žiga ako žig nije prešao na njegove pravne nasljednike. 6.9.1 Odricanje od žiga Nosilac žiga može se pisanom izjavom odreći žiga u odnosu na neke (odricanje od žiga u odnosu na neke robe odnosno usluge zapravo je ograničenje spiska roba odnosno usluga u odnosu na koje žig važi, više o tome pod 3.6.) ili u odnosu na sve robe odnosno usluge za koje je registrovan. Žig prestaje da važi danom predaje izjave o odricanju Zavodu. Zavod će ako nosilac dostavi pisanu izjavu kojom se odriče žiga u odnosu na neke ili u odnosu na sve robe i/ili usluge za koje je registrovan, donijeti rješenje o prestanku žiga u adekvatnom obimu, u Registar upisati odricanje od žiga i objaviti ga u Službenom glasniku. Ako je u Registar upisano određeno pravo u korist drugog lica, nosilac žiga se ne može odreći žiga bez pisane saglasnosti lica na čije je ime upisano to pravo.

89

6.9.2 Prestanak na osnovu sudske odluke U slučajevima predviđenim Zakonom žig može prestati na osnovu sudske odluke o kojoj nadležni sud obavještava Zavod radi upisa u Registar. Žig prestaje datumom određenim tom odlukom, a Zavod na osnovu dostavljene pravnosnažne sudske odluke donosi rješenje o prestanku žiga, u Registar upisuje prestanak žiga i objavljuje ga u Službenom glasniku. 6.9.3 Prestanak nosioca žiga Ako pravno lice koje je nosilac žiga prestane postojati ili fizičko lice koje je nosilac žiga umre, žig može preći na pravne sljedbenike odnosno nasljednike tih lica. U slučaju da se žig ne prenese na pravne sljedbenike odnosno nasljednike osnovom rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o likvidaciji odnosno stečaju pravnog lica, žig prestaje danom smrti fizičkog lica odnosno danom prestanka pravnog lica. Zavod donosi rješenje o prestanku žiga, u Registar upisuje prestanak žiga i objavljuje ga u Službenom glasniku.

90

POGLAVLJE VII :

MEĐUNARODNA REGISTRACIJA ŽIGOVA 7.1 Uopšteno Crna Gora članica je Madridskog aranžmana o međunarodnom registrovanju žigova i Protokola uz Madridski aranžman koji omogućava podnošenje zahtjeva za međunarodnu registraciju žigova putem Međunarodnog biroa Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu, odnosno podnošenje zahtjeva za proširenje zaštite na Crnu Goru međunarodno registrovanih žigova. Zahtjevi za proširenje zaštite međunarodnih registracija na Crnu Goru ispitivaće se u odnosu na apsolutne i relativne razloge za odbijanje jednako kao i žigovi prijavljeni u nacionalnom postupku, te s tim u vezi treba primijeniti sve rečeno u poglavlju IV i V, uz određene specifičnosti u samom postupku koje su posebno obrađene pod 4.4. i 5.4. Sastav međunarodne registracije žigova i nacionalnog postupka registracije žiga međusobno su povezani i činjenicom što se međunarodne registracije žigova u određenim slučajevima mogu transformisati odnosno pretvoriti u nacionalne prijave žigova. Nadalje, svako pravno lice koje ima stvarno i ozbiljno industrijsko ili trgovinsko preduzeće ili fizičko lice koje ima prebivalište ili je državljanin Crne Gore kao članice ovih međunarodnih ugovora može podnijeti zahtjev za međunarodno registrovanje žiga preko Zavoda kao kancelarije porijekla. U ovom poglavlje biće riječ o transformaciji međunarodne registraciju žiga u nacionalnu prijavu žiga, te o međunarodnim registracijama žigova koje se podnose preko Zavoda kao kancelarije porijekla. 7.2 Pretvaranje (transformacija) međunarodno registrovanog žiga u nacionalnu prijavu žiga (član 49 c Zakona) U roku od 5 godina od datuma međunarodne registracije, međunarodna je registracija zavisna o nacionalnoj registraciji žiga koji služi kao osnov za međunarodno registrovanje. Ukoliko u tom periodu nacionalna registracija žiga koja je osnov za međunarodno registrovanje prestane važiti, međunarodna se registracija briše iz međunarodnog registra. Međutim u tom slučaju nosilac međunarodne registracije može zatražiti transformacije međunarodno registrovanog žiga u nacionalnu prijavu žiga u državama u kojima je međunarodna registracija vrijedila. Ako su do dana brisanja međunarodne registracije iz međunarodnog registra ispunjeni svi uslovi za zaštitu međunarodne registraciju žiga na područje Crne Gore (odnosno ako su ispitani apsolutni i relativni razlozi za odbijanje registraciju žiga) žig će se transformisati u nacionalni žig, pod uslovom da je prethodno plaćena propisana taksa za sticanje žiga za period od 10 godina i naknada za objavu priznatog žiga. Datum registracije takvog nacionalnog žiga nastalog pretvaranjem (transformacijom) je datum međunarodne registracije žiga koji je osnov za pretvaranje (transformacije). Ispitivač će provjeriti da li je istekao jednogodišnji period od datuma notifikacije u

91

kojem je morala biti odbijena međunarodna registracija žiga i ako nije bilo preliminarnog odbijanja žig će se moći direktno pretvoriti (transformisati) u nacionalno registrovan žig bez potrebe ponovog sprovođenja postupka ispitivanja postojanja apsolutnih i relativnih razloga za odbijanje registracije žiga, objave prijave i sl. I u slučaju da taj jednogodišnji period još nije istekao, ali je Zavod već proveo postupak ispitivanja apsolutnih razloga i nije našao razloga za odbijanje međunarodne registracije odnosno istekao je rok za prigovor na međunarodnu registraciju žiga, a prigovor nije podnijet, žig će se moći pretvoriti u nacionalno registrovan žig. Ispitivač će podnosioca zahtjeva za transformacije pozvati da uplati taksu za registraciju žiga za period od 10 godina i naknadu za objavu priznatog žiga ako to nije učinio u trenutku podnošenja zahtjeva za transformacije, te će žig po uplati navedene takse i naknade registrovati sa datumom međunarodne registracije žiga kao datumom registracije. U slučaju da takse i naknada ne budu uplaćene u roku, zahtjev za transformaciju se odbacuje. Međunarodno registrovani žig koji nije zaštićen na teritoriji Crne Gore do dana brisanja međunarodne registracije iz međunarodnog registra, odnosno u odnosu na koji su postupci i mjere preduzeti pred Zavodom i koji su do dana podnošenja zahtjeva za pretvaranje (transformacije) u toku, smatraju se sastavnim dijelom postupka nacionalne prijave žiga za koji se sprovodi postupak ispitivanja prijave. Ispitivač će nastaviti postupak registracije međunarodno registrovanog žiga kao nacionalne prijave žiga u fazi u kojoj se međunarodno registrovan žig nalazio u postupcima ispitivanja apsolutnih i relativnih razloga u Crnoj Gori na dan brisanja međunarodne registracije iz međunarodnog registra. Datum nacionalne prijave žiga koja proizlazi iz zahtjeva za pretvaranje (transformacije) biće datum međunarodne registracije žiga za koje je zatraženo proširenje zaštite na područje Crne Gore. 7.3 Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga (član 49 Zakona) Svako pravno lice koje ima stvarno i ozbiljno industrijsko ili trgovinsko preduzeće ili fizičko lice koje ima prebivalište ili je državljanin Crne Gore može podnijeti zahtjev za međunarodno registrovanje žiga na osnovu prijave ili registracije žig preko Zavoda kao kancelarije porijekla. Zahtjev se može podnijeti na osnovu prijave nacionalnog žiga za one države koje su članice Madridskog Protokola ili Madridskog Protokola i Madridskog aranžmana. Samo na osnovu registrovanog žiga može se podnijeti zahtjev za međunarodno registrovanje žiga kojim se traži zaštita žiga u državi članici isključivo Madridskog aranžmana. U slučaju da je zahtjev za međunarodno registrovanje žiga podnijet na osnovu prijave žiga pri Zavodu, a barem jedna od država u kojoj se traži zaštita je država članica samo Madridskog aranžmana, Zavod će nosioca žiga upozoriti na činjenicu da se u navedenoj državi zaštita putem međunarodne registracije žigova može tražiti tek na osnovu registrovanog žiga u Crnoj Gori, te zatražiti uputstvo da li da Zavod zahtjev za međunarodno registrovanje žiga za države članice Madridskog Protokola ili Madridskog Protokola i Madridskog aranžmana proslijedi odmah, a zahtjev za međunarodno registrovanje u navedenoj državi naknadno ili da sačeka sa prosljeđivanjem zahtjeva za međunarodno registrovanje žiga za sve naznačene države do registracije žiga pri Zavodu.

92

Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga mora sadržati (član 49 stav 2 Zakona)

1) izgled znaka; 2) spisak roba, odnosno usluga prema Međunarodnoj klasifikaciji roba i

usluga, na engleskom jeziku; 3) punomoćje, ako se zahtjev podnosi preko punomoćnika; 4) dokaz o uplati administrativne takse.

Spisak roba, odnosno usluga podnosi se kao prilog uz zahtjev za međunarodno registrovanje žiga, ako je i suviše dugačak da bi bio naveden na zahtjevu za međunarodno registrovanje žiga Nadalje, zahtjev za međunarodno registrovanje žiga mora sadržati i (član 19 Pravilnika):

1) podatke o podnosiocu zahtjeva (ime i adresa, odnosno naziv i sjedište); 2) adresu za korespondencije, ako je ima; 3) podatke o punomoćniku, ako se zahtjev za međunarodno registrovanje žiga podnosi preko punomoćnika; 4) broj i datum prijave i registarski broj žiga koji služi kao osnov za međunarodno registrovanje; 5) podatak o zatraženom pravu prvenstva (zemlja, datum i broj prve prijave u skladu sa članom 4 Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine); 6) izgled znaka, ubačen uz pomoć računara ili zalijepljen na obrascu, identičan izgledu znaka u domaćoj prijavi za priznanje žiga koja služi kao osnov za međunarodno registrovanje; 7) vrsta žiga; 8) transliteracija znaka (ako nije napisan ćiriličnim ili latiničnim pismom); 9) prevod znaka na engleski jezik (fakultativno); 10) naznačenje boja i kombinacija boja ( na engleskom jeziku); 11) spisak proizvoda i usluga na engleskom jeziku ( ako prostor nije dovoljan, podnosi se poseban spisak u dva primjerka); 12) zemlje za koje se traži zaštita (naznačiti stavljanjem oznake x u zatamnjeni kvadrat). Ukoliko se neka od zemalja ne nalazi na spisku, podnosilac prijave će je navesti u prilogu koji se dostavlja uz ovaj zahtjev; 13) popis svih priloga koji se podnose uz obrazac MŽ-1 i 14) potpis i pečat podnosioca prijave.

Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga može da sadrži i opis znaka, ako ga sadrži nacionalna prijava za priznanje žiga ili registracija žiga koja služi kao osnov za međunarodno registrovanje, kao i prevod znaka ako je znak moguće prevesti. Opis i prevod znaka mogu se navesti na engleskom jeziku. Zahtjev za međunarodno registrovanje žiga podnosi se i navedeni se podaci unose se na obrascu MŽ-1, odnosno na podnesku koji sadrži podatke iz tog obrasca. Ispitivač će provjeriti da li se zahtjev može podnijeti Zavodu u skladu sa Madridskim aranžmanom i Madridskim protokolom. Posebno Zavod će provjeriti da li postoji osnovna prijava ili registracija nacionalnog žiga, te da li je Zavod kancelarija

93

porijekla prema navedenim međunarodnim ugovorima. Ako se zahtjev ne može podnijeti Zavodu u skladu sa Madridskim aranžmanom i Madridskim protokolom, zahtjev se odbacuje. Ispitivač će nadalje provjeriti da li je zahtjev za međunarodno registrovanje žig uredan odnosno da li sadrži sve gore navedene podatke. Takođe ispitivač će provjeriti da li su podaci navedeni u zahtjevu za međunarodno registrovanje žiga (navedeni pod 4 do 7) identični podacima iz domaće prijave ili registraciju žiga koji služi kao osnov za međunarodno registrovanje, te da li je spisak roba, odnosno usluga u međunarodnoj prijavi žiga identičan spisku roba, odnosno usluga iz nacionalne prijave koja služi kao osnov za međunarodno registrovanje žiga. Spisak roba odnosno usluga može biti uži od spiska roba, odnosno usluga iz prijave koja služi kao osnov za međunarodno registrovanje žiga, no u tom slučaju podnosilac zahtjeva odustaje od zaštite pojedine robe, odnosno usluga u jednoj ili više zemalja, što mora posebno naznačiti u prijavi. Ako zahtjev za međunarodno registrovanje žiga nije uredan, Zavod će pisanim putem obavijestiti podnosioca zahtjeva da u roku od 30 dana otkloni utvrđene nedostatke. Ako podnosilac zahtjeva u navedenom roku ne otkloni utvrđene nedostatke, Zavod će odbaciti zahtjev. Zavod provjerava da li su plaćene takse propisane tarifnim brojem 126 Zakona o administrativnim taksama predviđene za proslijeđivanje zahtjeva za međunarodno registrovanje žiga Međunarodnom birou. Ako je zahtjev kancelarijen i ako su plaćene takse, Zavod prijavu dostavlja Međunarodnom birou. Takse koje se plaćaju u skladu sa Madridskim aranžmanom i Madridskim protokolom za međunarodno registrovanje žigova plaćaju se neposredno Međunarodnom birou (član 49 b Zakona) . Ako se po proslijeđenom zahtjevu za međunarodno registrovanje žiga izvrši međunarodna registracija žiga Zavod u Registar u odnosu na prijavu ili registraciju žiga koji služi kao osnov za međunarodno registrovanje, upisuje datum i broj međunarodne registracije.

7.4 Zahtjev za naknadne dezignacije i za upis promjena u međunarodnom registru (član 49 stav 7 Zakona) Na podnošenje zahtjeva za naknadne dezignacije i za upis promjena u međunarodnom registru analogno se se primjenjuje sve što je pod 7.2 bilo rečeno za zahtjev za međunarodno registrovanje žiga.

94

POGLAVLJE VIII :

OPŠTE ODREDBE POSTUPKA 8.1 Dostava (članovi 70-88 Zakona o opštem upravnom postupku) Dostavljanje akata nije posebno propisano Zakonom o žigovima, stoga se na ovo pitanje primjenjuje odredbe Zakona o opštem upravnom postupku. Dostava pismena se u pravilu obavlja tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. Kada se dostavlja rješenje, zaključak li drugo pismeno od čijeg dostavljanja počinje teći rok koji se ne može produžavati, što će u pravilu biti slučaj sa aktima Zavoda u postupku registracije žigova, pismeno se mora lično dostaviti licu kome je namijenjeno. Zavod dostavu obavlja u pravilu preko pošte. Izričito, ako se pismeno treba dostaviti direktno stranom licu (ako strano lice nije imenovalo zastupnika ili je tokom postupka imenovani zastupnik opozvan ili je prestao postojati, a nije postavilo novog) mora se vršiti diplomatska dostava preko ministarstva nadležnog za vanjske poslove, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno. Strankama koje imaju imenovane zastupnike, dostavljanje će se izvršiti putem zastupnika. Dostava će se smatrati urednom kada postoji potvrda o izvršenoj dostavi, dostavnica potpisana od primalaca i dostavljača. Na dostavnici mora biti jasno naznačen dan prijema, kojeg će u pravilu naznačiti sam primalac. Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje. Time se smatra da je dostava izvršena. Rok počinje teći prvog idućeg dana od dana izvršenja dostave (više o tome pod 2.4.2). Ako u spisu predmeta nema dostavnice dostavljanje se može dokazivati i drugim sredstvima. Ako se ne može dokazati, dostavljanje će se ponoviti. Kada stranka ili njen zastupnik u toku postupka pred Zavodom promijene svoje prebivalište odnosno boravište, dužni su o tome odmah obavijestiti Zavod. Ako to ne učine, a dostavljač ne može saznati kuda su se odselili, sve daljnje dostave u postupku za tu stranku Zavod će vrštiti pribijanjem pismena na oglasnoj tabli Zavoda. U tom slučaju, dostavljanje se smatra izvršenim po isteku 8 dana od dana pribijanja pismena na oglasnu tablu Zavoda. Kada punomoćnik u toku postupka promijeni svoje prebivalište, odnosno boravište, a ne obavijesti o tome Zavod, dostavljanje će se izvršiti kao da punomoćnik nije ni postavljen. Ako pri dostavljanju bude učinjena greška, smatraće se da je dostavljanje izvršeno onog dana za koji se utvrdi da je lice kome je pismeno namijenjeno stvarno dobilo to pismeno.

95

8.2 Rokovi (članovi 89-92 Zakona o opštem upravnom postupku) Rokovi za preduzimanje pojedinih radnji u postupku propisani su Zakonom i Pravilnikom. Na sve slučajeve za koje Zakonom i Pravilnikom nijesu propisani rokovi, primjenjivaće se rokovi propisani Zakonom o opštem upravnom postupku. Opšte odredbe o rokovima sadržane su u članovima 89-92 Zakona o opštem upravnom postupku. Rokovi koji nijesu određeni zakonom ili nekim drugim propisima (zakonski rokovi), s obzirom na okolnosti slučaja određuje službeno lice koje vodi postupak. Rokovi se određuju na dane, mjesece i godine. Kod rokova koji su određeni po danima, dan u koji je dostavljanje ili saopštenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od koga treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se danom početka roka uzima prvi naredni dan. Ako je rok određen po mjesecima ili godinama, završava istekom dana, mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kada je dostavljanje ili saopštenje izvršeno, odnosno danu u koji pada događaj od koga se računa trajanje roka. Ako nema tog dana u mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca (npr. ako je početak roka bio 31. avgusta, a rok je tri mjeseca, rok će isteći 30. novembara). Početak i tok rokova ne sprečavaju nedelje i dani državnih praznika. Ali, ako poslednji dan roka pada u nedelju ili na dan nekog državnog praznika, ili u neki drugi dan kad Zavod ne radi, rok ističe istekom prvoga narednog radnog dana. Podnesak je predat u roku ako je stigao Zavod prije nego što istekne rok. Ako je podnesak upućen poštom preporučeno ili telegrafski odnosno telefaksom, dan predaje pošti odnosno dan prijema telefaksa smatra se kao dan predaje Zavodu. Rokovi određeni propisima za koje je predviđena mogućnost produženja kao i rokovi koje je odredilo službeno lice, mogu se produžiti na molbu zainteresovanog lica. Molba mora biti podnešena prije isteka roka te moraju postojati opravdani razlozi za produženje. 8.3 Nastavak postupka (član 34 Zakona) Podnosilac prijave, nosilac žiga ili drugo lice koje je propustilo izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom može zahtjevati nastavak postupka u roku od 60 dana od isteka roka u kojem je propuštena radnja morala biti izvršena. Bitno je da još nije došlo do gubitika prava. Uz zahtjev, podnosilac mora uplatiti odgovarajuću taksu, te obaviti radnje koja je propuštena. Nastavak postupka ne može se tražiti zbog propuštanja roka za: traženje nastavka postupka, traženje povraćaja u pređašnje stanje, zahtjeva za priznavanje ili uspostavljanje unijskog ili izložbenog prava prvenstva, zahtjeva za obnovu (produženje važenja) i podnošenje prigovora. 8.4 Povraćaj u pređašnje stanje (član 38 Zakona)

96

Podnosilac prijave ili nosilac žiga koji uprkos dužnoj pažnji iz opravdanih razloga nije mogao u roku izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom može zahtjevati povraćaj u pređašnje stanje, ako je uslijed tog propuštanja došlo do gubitika prava. Bitno je da podnosilac zahtjev za povraćaj u pređašnje stanje podnese u pisanoj formi u roku od 60 dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a najkasnije u roku od godine dana od dana propuštanja. U zahtjevu moraju biti iznijete okolnosti zbog kojih je bio spriječen u roku izvršiti propuštene radnje. Nadalje te okolnosti podnosilac zahtjeva mora učiniti dovoljno vjerovatnim. Kao opravdane okolnosti za propuštanje radnje, Zavod će smatrati razloge kao što su duža bolest ili službeno odsustvo kod fizičkih osoba. Neće se smatrati opravdanom okolnosti bolest ili službeno odsutstvo neke od osoba u pravnoj osobi. Uz zahtjev, podnosilac mora uplatiti odgovarajuću taksu, te obaviti radnju koja je propuštena. Povraćaj u pređašnje stanje ne može se tražiti zbog propuštanja roka za: traženje povraćaja u pređašnje stanje, zahtjeva za priznavanje ili uspostavljanje unijskog ili izložbenog prava prvenstva, zahtjeva za nastavak postupka i zahtjeva za ispravke ili dopune. 8.5 Razgledanje spisa i obavještenja o toku postupka (član 69 Zakona o opštem upravnom postupku) Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da o svom trošku prepišu odnosno fotokopiraju potrebne spise, pod nadzorom ovlašćenog službenog lica. Pravo da razgleda spise i da o svom trošku prepiše odnosno fotokopira pojedine spise ima i svako lice, pod uslovom da učini vjerovatnim svoj pravni interes zato. Zahtjev za razgledanje i prepisivanje, odnosno fotokopiranje može se staviti i usmeno. Zavod može tražiti od lica koje je postavilo zahtjev da pisano ili usmeno na zapisnik obrazloži postojanje svog pravnog interesa. Zavod o zahtjevu mora odlučiti u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Ne mogu se razgledati ni prepisivati odnosno fotokopirati službeni referati i nacrti rješenja, kao ni spisi koji se vode kao povjerljivi ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne od stranaka ili trećih lica. Stranka i svako treće lice koje učini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresovani državni organi, imaju pravo da se obavještavaju o toku postupka.