Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuStrojarski fakultet u Slavonskom Brodu

Seminarski rad:

Pristupi u zbrinjavanju i recikliranju sredstava za podmazivanje

Stjepan Nikolić12138290

Sadržaj1. Uvod............................................................................................................................2

2. Potrošnja sredstava za podmazivanje..........................................................................3

3. Recikliranje, obrada i mogućnosti ponovne uporabe sredstava za podmazivanje......6

3.1 Spaljivanje.............................................................................................................9

3.2 Rerafinacija...........................................................................................................9

3.3 Rekondicioniranje...............................................................................................10

3.4 Rafinacija............................................................................................................11

3.5 Izvoz....................................................................................................................12

4. Moguća rješenja za zaštitu životne sredine...............................................................13

4.1 Smanjenje količine otpadnog ulja za podmazivanje...........................................13

4.2 Sakupljanje otpadnih ulja za podmazivanje........................................................14

4.3 Količine nastalog i zbrinutog otpadnog mazivog ulja u Hrvatskoj.....................15

5. Zaključak...................................................................................................................17

6. Literatura...................................................................................................................18

1

1. Uvod

Danas u doba jačanja ekološke svjesti pojedinaca i zajednice, sve veću važnost u svakoj ljudskoj djelatnosti dobiva životna sredina, odnosno njena zaštita, pa tako i u industrijskoj proizvodnji prilikom koje štetni mogu biti i tehnologija i proizvodi. Sve veća zagađenost okoline samo je jedna od negativnih posljedica koje je, uz pozitivne, donijeo tehnološki razvoj. Najveća korist od nastojanja društva da spriječi zagađenost životnog lanca - zraka, zemlje i vodotoka, a time i ugrožavanje života biljaka, životinja i ljudi - je u razvijanju ljudske svjesti o potrebi očuvanja okoline. Sve većom brigom svake grane industrijske djelatnosti postaje pitanje kako tehnologija proizvodnje i sami proizvodi djeluju na životnu sredinu. Na razvoj i proizvodnju maziva uvijek su utjecali zahtjevi o zaštiti životne sredine i zdravlja ljudi, što je razumljivo jer proizvođači maziva utječu na stanje životne sredine, neposredno - emisijama i ispuštanjima kao posljedicom tehnološkog procesa, ali i posredno - korištenjem gotovih proizvoda u primjeni. Napredak tehnologije donijeo je i negativan utjecaj na životnu sredinu pa danas svaka grana industrije sve više brine o tome kako njen proizvod djeluje na okolinu te u tome i industrija ulja nije izuzetak.

Jedan od velikih zagađivača su korištena industrijska ulja. Zagađivanje korištenim uljima aktualan je problem, a posebno je izražen kada vlasnici (automobila, kamiona, poljoprivrednih mašina itd. ) sami nekontrolirano mijenjaju i odlažu korištena ulja. Korištena ulja spadaju u kategoriju opasnog tehnološkog otpada pa se njihovim zbrinjavanjem sprječava moguće zagađenje okoline (tla, vode, (mora)) nastalo uslijed njihovog nepravilnog odlaganja odnosno mogućeg isticanja. Od ukupne svjetske prerade nafte jedan posto se koristi za proizvodnju maziva. U zemljama Europske unije oko 13% , a u Americi oko 32% upotrebljenih maziva završi manje ili više izmjenom u okolini. Upotrebljena maziva djeluju vrlo štetno na životnu sredinu, u prvom redu na zagađenost vode, a time i na zdravlje ljudi, riba i bakterija. Najznačajnije je zagađivanje podzemnih, ali i površinskih voda, a prema nekim podacima, petina svih zagađenih voda potječe od odpadnih ulja. Koncentracija ulja u vodi od samo 1–2 mg po litri već čini vodu nepitkom i štetnom za zdravlje. Još jedan vid opasnosti pojavljuje se kod spaljivanja odpadnih ulja I. i II. kategorije. Analize odpadnih ulja definirane su u pravilniku o vrstama otpada. Za korištena ulja namjenjena termičkom iskorištavanju ispituju se sljedeći parametri: izgled, točka paljenja, temperaturna vrijednost, udio halogena, sumpor, voda, pepeo i teški metali, prema analitičkim metodama navedenim u Zakonskim odredbama."Otpadana ulja su opasan tehnološki otpad", navodi se u Zakonu, koji sve korisnike ulja kategoriraju u tri grupe, a to su: korisnik opasnog otpada (kupac maziva), skupljač otpada (sakuplja, razvrstava i prevozi), zatim obrađivač otpada (skladišti, obrađuje ili odlaže opasni otpad). Odredbe zakona posebno obavezuju proizvođača otpadnih ulja (potrošača, kupca maziva) na brigu o otpadnim uljima, u smislu kontroliranog zbrinjavanja što

2

znači i odvojenog sakupljanja po vrstama, a sve to za kupca predstavlja veliko financijsko opterećenje.

2. Potrošnja sredstava za podmazivanje

Poslovanje sa mazivima se danas smatra značajnom, profitabilnom i složenom privrednom aktivnošću, a sama maziva kao proizvod visoke tehnologije.

Imajući to u vidu može se zaključiti da se nijedna ozbiljnija naftna kompanija u svijetu nije odrekla proizvodnje maziva.

U svijetu postoji oko 1700, a u Europi oko 300 proizvođača maziva. Od toga, prvih 10 proizvodi preko 50% ukupne potrošnje maziva u svijetu.

U posljednjih 10 godina potrošnja maziva u svijetu je u granicama od 38 000000 do 39 000000 tona godišnje, dok u Europi ona iznosi oko 8 000000 tona (EU-15: 5 000 tona).

Neophodnost korištenja maziva kao sredstva za podmazivanje strojeva i opreme u svim granama industrije i transporta zahtjeva proizvodnju većeg broja vrsta maziva, od

kojih su najvažnije po potrošnji navedene u tablici 1.

Vrsta sredstva za padmazivanje Potrošnja, %1. Ulja za motore SUS 502. Ulja za prijenosnike motornih vozila i mehanizaciju

8

3. Hidraulička ulja 154. Sredstva pri obradi metala 65. Maziva za protočno podmazivanje 76. Masti za podmazivanje 37. Ostala maziva 11

Tablica 1: Potrošnja sredstva za podmazivanje u svijetu po vrsti

Među njima, tekuća maziva su zastupljena s preko 95%, a u okviru njih prevladavaju ulja te se zbog toga nazivaju ulja za podmazivanje

Pregled potrošnje ulja za podmazivanje prema vrsti baznog ulja dan je u tablici 2.

Vrsta baznog ulja Potrošnja, %1. Mineralna ulja 902. Sintetička ulja 83. Biljna ulja 2

3

Tablica 2: Potrošnja tekućih sredstva za podmazivanje po vrsti baznog ulja

Ulja za podmazivanje, kao i drugi proizvodi koje čovjek svakodnevno koristi, imaju svoj vijek trajanja. Tokom upotrebe dolazi do promjena početnih karakteristika, kontaminacije različitim materijala (vodom, produktima habanja i drugim nečistoćama), tako da poslije određenog vremena korištenja, maziva ne zadovoljavaju zahtjeve podmazivanja i moraju se zamijeniti novim. Tako nastaju otpadna ulja koja se nazivaju korištena ili upotrebljavana otpadna ulja (sl.1). Korištena otpadna ulja javljaju se svuda gdje se koriste maziva: kod transportnih organizacija, crnoj i obojenoj metalurgiji, valjaonicama, industriji prerade metala, procesnoj i kemijskoj industriji, kao i u oblasti energetike, poljoprivrede, šumarstva i rudarstva.

Ovako široka upotreba maziva znači istovremeno i veliku disperziju otpadnih ulja i ukazuje na moguća zagađenja voda i zemljišta na velikom prostoru.

Slika 1: Shematski prikaz nastajanja otpadnih ulja za podmazivanje

Nekorištena otpadna ulja su ona koja se nakon proizvodnje degradiraju (npr. kontaminiraju stranim materijama, vodom i sl.) tako da ne zadovoljavaju zahtjevane

4

specifikacije. Svakako, daleko veći značaj sa gledališta količine i opasnosti po okolinu imaju korištena otpadna ulja za podmazivanje.

Jesu li otpadna ulja problem ili prilika? Mogu biti problem ukoliko se nepravilno s njima rukuje ili se ispuštaju u vodene tokove, kanalizaciju ili na zemljište. Međutim, otpadno ulje je veoma korisna sekundardna sirovina, što je posebno značajno za zemlje uvoznice nafte.

5

3. Recikliranje, obrada i mogućnosti ponove uporabe sredstava za podmazivanje

Slika 2. Rabljeno ulje

Korištena ulja (Slika 2.) spadaju u kategoriju opasnog otpada, a zbog široke potrošnje nastaju izuzetno velike količine istih koja štetno djeluju na tlo, vodu i zrak, a time i na zdravstveno stanje stanovništva. Pored toga neke komponente korištenih ulja imaju i kancerogena svojstva. Adekvatan način zbrinjavanja korištenih različitih vrsta ulja ima ne samo ekološki, nego i ekonomski značaj. Nakon eksploatacije korišteno ulje se može koristiti kao alternativni izvor energije (spaljivanjem) ili reciklirati (rerafinacija) u bazna ulja.

Veći značaj svakako ima rerafinacija korištenih ulja i permanentno se radi na njenom usavršavanju u cilju dobivanja kvalitetnijih rerafiniranih baznih ulja.

Ponovna prerada korištenog motornog i industrijskog ulja je jedan od važnijih problema s kojima se susreće kako kemijska industrija tako i zakonodavstvo.

U svijetu je zastupljeno nekoliko metoda rerafinacije (recikliranja) korištenog ulja, pri čemu se ono ponovno vraća u prvobitno stanje, tj. upotrebljivo stanje, i to [1];

kisela rerafinacija, solventna rerafinacija, katalitička hidrogenacija, i kombinacija ovih procesa.

6

Svi ovi procesi predstavljaju postupake za dobivanje kvalitetnih baznih ulja koja su po svojim fizičko-kemijskim karakteristikama vrlo slična novim (nekorištenim) baznim uljima.

Dakle, korištena ulja (motorna i industrijska) spadaju u opasan otpad koji zahtjeva posebnu brigu jer ima potencijal da ugrozi okolinu i zagadi površinske i podzemne vode. Korišteno ulje nastaje onog momenta kada njegove fizičko-kemijske i funkcionalne karakteristike izađu iz definiranih vrijednosti, odnosno kada nije u mogućnosti obaviti svoju funkciju.

Podjela otpadnih ulja je na korištena mineralna ulja i nekorištena (rasuta) mineralna ulja. Korištena mineralna ulja (Slika 3.) ne obuhvaćaju ulja koja potiču od životinjske i biljne masti niti obuhvaćaju ulja rasuta na zemlji ili u vodi kao i otpad nastao u procesu rafinacije. Dakle, da bi se zadovoljila EPA-a definicija, korištena mineralna ulja kontaminirana su isključivo tokom primjene (eksploatacije).

Slika 3. Vrsta mineralnog ulja

Korišteno mineralno ulje se može podijeliti na nekoliko kategorija:

- maziva ulja (motori, zupčanici, turbine)

- hidraulične tekućine (transmisijske i kočione tečnosti)

- turbinska ulja

- izolacijska ulja (ulje za transformatore, ulje za prekidače)

- tekućine za obradu metala (brušenje, sječenje, kaljenje)

7

Sastav korištenog mineralnog ulja je često nepoznat, a nije ni u potpunosti definiran, jer u toku primjene (eksploatacije) ulja su izložena utjecaju visoke temperature, prisustvu kisika i metala, uslijed čega dolazi do njihove različite termičke i kemijske razgradnje. Pored produkata termičke i kemijske razgradnje osnovnog ulja korištena ulja mogu sadržavati i druge kontaminirajuće materije, kao npr. vodu od kondenzacije para, čađ, koroziju, prljavštinu, metalne čestice od habanja opreme i produkte sagorijevanja goriva.

U zemljama EU, koje imaju dobro organiziranu mrežu prikupljanja i korištenih tečnih maziva i suvremene tehnologije rerafinacije, reciklira se oko 30 % od ukupne količine svježih maziva. Tokom primjene oko 40 % maziva se neminovno izgubi tj. sagori u toku rada motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, izvjesna količina zaostaje u filteru te završi kao čvrsti otpad, jedan dio ostaje u ambalaži i na mjestima primjene, itd., a od preostalih 60 % veliki dio korištenog maziva završi kao gorivo u toplanama, cementarama i individualnim sistemima za grijanje objekata, dakle koristi se njegova toplinska moć.

8

3.1 Spaljivanje

Spaljivanje na primjer u Sloveniji je djelomično uređeno, odnosno regulirano. Za spaljivanje je ovlašteno više preduzeća. Otpadna ulja se spaljuju kao energent, za što skupljači primaju plaćanje po kriterijima, koje ima prerađivač, odnosno odstranjivač. Preduzeća raspolažu ložištima koja omogućavaju spaljivanje pri visokim temperaturama, pri kojima mnogi štetni elementi sagorijevaju u stabilnu jedninu, koja su skoro neštetna. Čak i za te gorionike potrebno je otpadna ulja pripremiti (postupci su opisani u nastavku). Sakupljanje je relativno skupo, ali poduzeća uspijevaju pronaći svoj interes. Sadašnje zakonodavstvo definira prerađeno ulje kao poseban otpadak, koji se može ložiti u određenim pećima. Varijanta gorionika i uvjeti dobivanja određuju kako će biti tretirano otpadno ulje. Većina otpadnog ulja bi bila primjerna za preradu u goriva. Nasuprot tome troškovi regeneracije su relativno visoki i tržište teško prihvaća takve produkte u usporedbi s novim uljima. Osim toga su na tržištu teško uporediva sa svježim.Loženje otpadnih, neprerađenih motornih ulja u neodgovarajućim ložištima prouzrokuje mnogo štete po okolinu. S emisijama idu u zrak teški metali, otrovni plinovi ( Sox, Nox, HCI) i otrovni ostaci sagorijevanja. U električnim napravama ( npr. transformatorima ) nastaju vrlo otrovni PCB i PCT, koji su u hladnim uljima vrlo postojani. Pri rerafinaciji nemoguće ih je odstraniti. Njihova upotreba je po konvenciji u Baselu vrlo ograničena. Spaljivanje se odvija u pećima, snage preko 3 MW, u kojima je osigurano trenutno sagorijevanje na temperaturama višim od 1200°C i potpuna kontrola dimnih plinova.

3.2 Rerafinacija

Rerafinacija daje u mnogim različitim tehnologijama razna bazna ulja i sporedne produkte. U suštini sve te tehnologije teže ka baznom ulju za maziva, prije svega mineralnim ugljovodonicima s porastom učešća sintetičkih petrokemijskih proizvoda odvajanjem od sintetičkih aditiva i drugih produkata, koji nastaju u eksploataciji. Tu se pojavljuje raskorak između želje za raznim kvalitetnim baznim uljima i visinom troškova za složenu i skupu opremu. Rerafinacija predstavlja uglavnom čišćenje i odstranjivanje čvrstih dijelova i vode iz korištenog ulja. Ono cirkulira kroz pojedine naprave, gdje se postepeno čisti. Rerafinacija se koristi kod vrlo zagađenih korištenih ulja gdje kondicioniranje nije dovoljno. Složeni proces ne odstranjuje samo nečistoće, kao što su rastopljene materije, voda, plinovi itd., nego i kiseline, topljive produkte, lošija ulja, nezasićena jedinjenja, sumpor, obojena jedinjenja i mirise. Proces rerafinacije je sličan kao kod rafinacije baznih ulja. Rerafinirani produkti su slični novim uljima za maziva iz rafinerije. Nakon procesa čišćenja ulje se prerađuje u posebnim posudama prije frakcioniranja na razne sastojke. Slaba strana postupka je da složeni proces zahtijeva vrlo sofisticiranu i time vrlo skupu opremu. Za istu količinu

9

baznog ulja, dobivenog na osnovu rerafinacije, potrebna je deset puta veća količina sirove nafte i četiri puta veća količina energije. Tu je osnova za težnju ka rerafinaciji – zbog okoline.

3.3 Rekondicioniranje

Rekondicioniranje se upotrebljava uglavnom kao prethodni korak drugih metoda. Rekondicioniranje (obnavljanje, pranje) je sastavljeno iz raznih postupaka kao što su filtriranje i separacija. Uglavnom se u tom postupku izlučuju jako zagađeni djelići koji predstavljaju relativno mali dio sporednog produkta. Postupak daje zagađenije, kompleksnije mazivne produkte koji nakon dodatnih procesa daju bazna ulja i veliki dio sporednih proizvoda. Rekondicioniranje je sastavljeno iz više postupaka: mehaničke separacije, taloženje, filtracija, apsorbcija, centrifugalna separacija, magnetna separacija i vakuumska dehidracija. Mehaničke separacije razdvajaju nečistoće koje su natopljene u ulju, kao što su blato, razna vlakna, metalni djelići i voda. Sijanje kroz sita (screening) je spuštanje ulja kroz metalna sita za odstranjivanje grubih nečistoća. Taloženje (seetting) gravitacijsko odvaja djeliće veće specifične težine (metalni djelići, voda, blato). Proces je dugotrajan. Filtracija čisti najfinije plivajuće nečistoće koje nije moguće odstraniti predhodnim postupcima (papir, tekstil, metalni djelići, keramika). Uglavnom imamo dve filtracije: zračnu (pod visokim pritiskom) i dubinsku za adsorbne i apsorbne medije. Apsorbcija odstranjuje iz ulja netopljive okside. Adsorbcija je kompliciraniji proces (upotrebljava se za odstranjivanje aktivnih komponenti, boja i mirisa). Centrifugalna separacija je efikasnija od mehaničke separacije. Upotrebljava se za čišćenje ulja i odvajanja pojedinačnosti. Vrlo je brza i efikasna. Magnetna separacija se upotrebljava za odvajanje metalnih djelića iz korištenih ulja naročito obradivih. Vakuumska dehidracija je postupak gdje se destilacijom pod vakuumom odstranjuju nečistoće kao što su npr. sredstva za rastvaranje i slično. Vakuum sprečava oksidaciju ulja. Taj postupak odstranjuje i ostatke lakih kiselinskih molekula. Koriste se razne kombinacije nabrojanih postupaka vrlo složene i raznolike opreme (parni filteri, vakuumski ultra filteri, vakuumske centrifuge itd.).

10

3.4 Rafinacija

Trenutno se u svijetu primjenjuje desetak tehnoloških postupaka koji su zasnovani na već poznatim rafinacijskim postupcima. Jedan dio postupka koristi kao osnovu kiselu rafinaciju sumpornom kiselinom i obradu sa glinom za bijeljenje, dok drugi dio postupka ima za osnovu ekstrakciju s različitim ekstrakcijskim sredstvima ili pak primjenu vodika u procesu rerafinacije.Za ekstrakcijske postupke je karakteristično da se u većini slučajeva dobije minimalna količina otpada, a često se i ne dobije otpad. Postupke kisele rafinacije sa sumpornom kiselinom karakerizira stvaranje manje ili veće količine otpadnog materijala kojeg treba zbrinuti na ekološki prihvatljiv način.Generalno gledano, faktori koji u najvećoj mjeri utječu na izbor rafinacijskog postupka prerade korištenih ulja su:- sastav i količina korištenih ulja- iscrpak rerafinacije- kvaliteta rerafinata- vrsta i količina otpadnih produkata- način zbrinjavanja i mogućnost upotrebe nus produkata- energetske potrebe- zaštita životne sredine (emisija dimnih plinova i otpadne vode)

Korištena ulja za obradu metala, transformatorska ulja i neki tipovi sintetičkih maziva nisu pogodne sekundarne sirovine za rerafinaciju. Ona se nakon upotrebe obično koriste kao industrijsko gorivo i to najčešće u specijalnim pećima u ciglanama ili cementarama uz potpunu kontrolu sagorijevanja i kemijskog sastava dimnih plinova. Važno je napomenuti da se mazive masti ne mogu regenerirati, niti rerafinirati. Jedini način je spaljivanje u specijalnim pećima. U slučaju da se korištena maziva ulja koriste u pećima u radionicama, servisima, plastenicima i dr. koje nisu namjenjene i prilagođene za takva goriva nastaju veoma zagađeni i kancerogeni dimovi i plinovi koji u značajnoj mjeri zagađuju atmosferu. Kao sekundarna sirovina za rerafinaciju najčešće se koriste korištena motorna, transmisiona, hidraulična i kompresorska ulja. Rerafinati koji se dobivaju rerafinacijom korištenih ulja se mogu koristiti za proizvodnju različitih tipova maziva.

11

3.5 Izvoz

Izvoz bi bio krajnja mogućnost u slučaju da u matičnoj državi nema mogućnosti za spaljivanje ili regeneraciju. To se može djelomično regulirati taksama, što može utjecati na potraživanje u matičnoj državi (spaljivanje). U Europi se naglo povećava potraživanje za korištenim uljima, prije svega kao energent za spaljivanje. Mnoge države ga i izvoze. Tako se povećavaju mogućnosti za izvoz, ali time ne bi pripomogli našoj privredi jer energente uvozimo. S druge strane bi taj isti energrtski potencijal izvozili zbog slabe organiziranosti.Kao jedan od mnogobrojnih primjera nameću se Sjedinjene Američke Države. U SAD-u svake godine procesira se približno 3 375 000 tona iskorišzenog motornog ulja:- 14% za reciklažu- 43% energent za asfaltne baze- 12% energent za električne centrale- 12%energent za čeličane- 5% energent za cementare- 5% energent za parne kotlove- 4% energent za preradu drva i papira- 5% ostalo

U prilog održivoj upotrebi korištenog motornog ulja kao energenta govori činjenica da se od 9 litara ovakvog ulja dobije dovoljno el. energije za obavljanje prosječnih poslova u domaćinstvu tokom dana ili:- spremanje 48 obroka u mikrovalnoj pećnici- sušenje kose 216 puta- usisavanje kuće 15 meseci- gledanje televizije 180 sati

12

4. Moguća riješenja za zaštitu životne sredine

Nastajanje otpadnih ulja za podmazivanje je neophodno. Što se može učiniti da se zaštiti životna sredina? Imajući u vidu svjetska iskustva pravci aktivnosti su slijedeći:

• smanjenje količine otpadnog ulja za podmazivanje

• organizirano sakupljanje otpadnog ulja

• recikliranje otpadnog ulja

4.1 Smanjenje količine otpadnog ulja za podmazivanje

U skladu sa načelom hijerarhije upravljanja otpadom, koja predstavlja redosljed prioriteta,

- PREVENCIJA NASTAJANJA OTPADNOG ULJA

ZA PODMAZIVANJE IMA APSOLUTNI PRIORITET –

Smanjenje količine otpadnog ulja može se postići:

• produženjem vijeka upotrebe ulja za podmazivanje, što se može ostvariti korištenjem visokokvalitetnih ulja, adekvatnim skladištenjem, rukovanjem i prečišćavanjem tokom upotrebe. Trenutno stanje u poslovanju sa mazivima kod nas iskazuje se zahtjevom za što manjom cijenom ulja, slabom kontrolom uslova podmazivanja, zamjenom maziva u strojevima na bazi vremena eksploatacije i često nepravilnom aplikacijom (kontaminaciojm novog maziva, nepravilnim čišćenjem i održavanjem sistema za podmazivanje i sl.). Novi prilaz u poslovanju sa mazivima znači korištenje premium ulja za podmazivanje, zamjenu na bazi stanja i stalnu dijagnostiku sistema u kome se ulje koristi kao i samog ulja. To ima pozitivne ekološke i ekonomske efekte.

• upotrebom brzo bioragradivih ulja za podmazivanje strojeva i opreme koja se koristi u osjetljivim eko sredinama kao što je to slučaj kod opreme za vodoprivredu, šumarstvo, poljoprivredu, željeznička postrojenja- šine i skretnice i druge.

13

4.2 Sakupljanje otpadnih ulja za podmazivanje

Sakupljanje otpadnih ulja je vitalan dio ukupnog procesa upravljanja otpadom. Naznačena široka upotreba ulja za podmazivanje daje disperziju otpadnih ulja na velikom prostoru, što stvara probleme s njegovim sakupljanjem, kako tehničke tako i financijske.

Količina otpadnog ulja je povezana s potrošnjom maziva. Međutim, iskustva pokazuju da se i do 50% ulja za podmazivanje izgubi tokom upotrebe sagorijevanjem, isparavanjem, odnošenjem i zaostajanjem u rezervoarima, kontejnerima, ambalaži i sl. To znači da je realno moguće sakupiti 50% do 60% od potrošnje maziva.

Prosječan stupanj sakupljanja u okviru EU-15 za 2000. godinu je 72%, dok je za pojedinačne zemlje članice stupanj sakupljanja prikazan na slici 5. Prema novijim izveštajima Europske unije, prosječan stupanj sakupljanja otpadnih ulja u 2003. godini iznosio je 83%. Od te količine 44% je regenerirano/rerafinirano, dok je 46% tretirano sagorijevanjem. Očigledno da je oko 10% sakupljanog otpadnog ulja ilegalno tretirano ili odlagano.

Slika 4. Rezervoar za prikupljanje otpadnih ulja

Da bi se povećala količina sakupljenog otpadnog ulja za podmazivanje neke zemlje propisuju minimalnu količinu koju treba sakupiti kod pojedinih vrsta ulja, ali i u zavisnosti od primjene.

Veoma često se zahtjeva i odvojeno sakupljenje po vrstama maziva, što stvara niz tehničkih i financijskih problema bez obzira tko snosi troškove sakupljanja.

14

Slika 5. Postotak skupljanja odpadnjih ulja u zemljama EU-15

4.3 Količine nastalog i zbrinutog otpadnog mazivog ulja u Hrvatskoj

Pokretanjem sustava gospodarenja otpadnim mazivim uljima značajno se povećao postotak sakupljenih ulja. Kvantitativni cilj koji je postavljen za sustav gospodarenja otpadnim mazivim uljima za 2010. godinu je oporaba 90% od procijenjene količine nastalog otpadnog mazivog ulja.

U tablici 3 mogu se vidjeti proizvedene, uvezene, izvezene i količine svježih mazivih ulja stavljenih na tržište Hrvatske. Bez obzira na to što su stupanjem na snagu Pravilnika o otpadnim uljima ukinuti faktori skupljanja, ostaje činjenica da je teoretski nemoguće sakupiti sve količine ulja koje se stavljaju u promet. Razlog su gubici zbog isparivosti, manipulacije, prijevoza, načina primjene, havarija u primjeni, gubitaka na filtrima i sl. Za prosječni faktor povrata od 0,5 to bi značilo da se u Republici Hrvatskoj tijekom 2007., 2008. i 2009. godine moglo teoretski sakupiti otpadnih ulja kako je prikazano u tablici 3.

Tablica 3. Prijavljene količine proizvedenih, uvezenih i izvezenih svježih

mazivih ulja u razdoblju od 2007. do 2009. godine

15

U tablici 4 mogu se vidjeti količine sakupljenih otpadnih mazivih ulja koje su prijavili ovlašteni sakupljači. U 2009. godini se nije nastavio uzlazni trend u sakupljanju otpadnih mazivih ulja u količini, prije svega zbog znatno manjih količina koje su stavljene na tržište. Ohrabruje činjenica da je sakupljeno oko 56% od ukupno očekivanih količina otpadnih mazivih ulja, što je najveći udio od uspostavljanja sustava.

Tablica 4. Količine sakupljenih otpadnih mazivnih ulja (OMU)

Prema trendu iz tablice 4 zadani cilj od 90% bi u najboljem slučaju mogao biti dostignut 2012. godine. To je vrlo ambiciozno s obzirom da se u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj sakuplja prosječno 86%, a u Njemačkoj 85%. Ipak smo učinkovitiji od Grčke i Luksemburga, a nešto slabiji od Španjolske.

Slika 6. Sakupljene količine OMU prema prijavama

koncesionara u razdoblju od 2007. do 2009. g.

16

5. Zaključak

Nepropisno postupanje sa otpadnim motornim uljima ima velik negativni utjecaj na okolinu iz više razloga. Zagađivanje vodotoka i zemljišta je naprisutniji negativni utjecaj. Kod površinskih vodotokova prisutno je stvaranje površinskog filma koji spriječava prodor kisika u vodu a samim tim i smanjenje životnih uvjeta velikog broja biljnih i životinjskih vrsta, intoksikaciju mikroorganizama i stvaranju otrovnih materija. Posebnu opasnost predstavlja prisutnost ulja u vodenim tokovima tzv. zaštitne sanitarne zone, koja služi za snadbevanje naselja i industrije vodom visoke kvalitete.

Prema nekim statističkim podacima jedna petina zagađivača voda potiče od iskorištenih ulja. Prema drugim podacima, ilustracije radi, jedna tona korištenog ulja u vodi po svojim lošim efektima odgovara količini klasičnih otpadnih voda koje stvara naselje od 40.000 stanovnika. Isto tako treba znati podatak da jedana litara ulja kontaminira milion litara vode odnosno da koncentracija korištenog ulja u vodi od 1 – 2 mg/l čini vodu nepitkom i opasnom po zdravlje. Korištenje ulja kao energenta na neadekvatan način velika je prijetnja kvaliteti atmosfere. U uvjetima stalnog porasta cijena energenata je veoma česta pojava korištenja otpadnog ulja na tehnički neispravan način jer se obično koriste nepropisna ložišta, a sam proces sagorijevanja se obavlja na niskim temperaturama bez potrebnog monitoringa samog procesa sagorijevanja. Imajući u vidu kemijski sastav iskorištenog ulja u smislu sadržaja sumpora, klora, fosfora i ostalog, produkti sagorijevanja su veoma štetni za ljudsko zdravlje uključujući i činjenicu da neki od njih imaju i kancerogena svojstva.

Uvođenjem sustava gospodarenja otpadnim mazivim uljima u Hrvatskoj svakako se poboljšalo stanje na terenu što se tiče količina OMU koje se sakupljaju. Zamjećuje se trend povećanja udjela sakupljenih OMU. Da bi se dostigao cilj od 90% sakupljenih OMU od ukupno proizvedenih, bit će potrebno još ulaganja u sustav. Isto tako treba reći da bi alternativa ovom sustavu gospodarenja otpadnim uljima bilo vjerovatno nepravilno postupanje s otpadnim uljima, češća upotreba u nedozvoljenim spalionicama koje se koriste za grijanje prostora i znatno manji postotak sakupljenih otpadnih ulja u odnosu na količine koje se proizvode. Kao glavna prepreka većem udjelu sakupljanja OMU vjerojatno je crno tržište na kojem se ulja koriste kao energent.

17

6. Literatura

1. Web stranica: http://www.azo.hr

2. Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima, Narodne novine, 124 (2006)

3. Web stranica: http://en.wikipedia.org/wiki/Waste_oil

4. Economics management information technology; „Waste hierarchy concept in relation with european and worldwide used lube oils management practices“

Prijevod: Poredak koncepta upravljanja otpadom u odnosu sa europskom i svijetskom praksom upravljanja otpadnim uljima za podmazivanje

5. „Upravljanje korištenim mazivima” – projekat sufinanciran od strane Ministarstva za nauku i tehnologiju RS, Tehnološki Fakultet Zvornik, (Rješenje br. 19/6-020/961-241/10 od 27.12.2010. godine).

6. Web stranica: http://tribolab.mas.bg.ac.rs/obavestenja/2011_06_18%20Otpadna%20ulja_rad.pdf

18