Zadnje vrijeme je razvoj i potreba za razvojem privatne zatite sve vie se istie. To se osobito moe primjetiti u donoenju sve vie stratekih dokumenata i promjena zakona i propisa a sve kako bi se uinkovitije djelovalo na privatnu zatitu osoba, objekata i imovine.

1. UVOD

Privatna zatita je sloena djelatnost iji elementi su poslovi tehnike, fizike i druge vrste zatite ljudi, imovine i poslovanja. Tu djelatnost provode tvrtke i organizacije za privatno osiguranje, ali osim njih i sve institucije koje imaju cilj zatititi svoje zaposlenike, imovinu i poslovanje. Ono emu slui i privatna i javna zatita je odravanje reda i mira odnosno sigurnosti, te odravanje kompromisa izmeu naina i sredstava za postizanje tih ciljeva. U dananje vrijeme mnoga javna dogaanja na stadionima, dvoranama i drugim okupljalitima ljudi nisu vie dravno vlasnitvo pa su za zatitu zadueni pojedinci. Ovime se dovodi u pitanje pravilo da zatitari prema drugoj osobi mogu izvravati samo ono ponaanje i radnje koje pripadaju svakome to je dokaz kako javna sigurnost ima ovlasti i mogunosti da prisili ljude na ispunjavanje njihovih zakonitih zahtjeva, a prvivatna sigurnost takve ovlasti ima samo povremeno. Budua da ivimo u vremenu sa sve veim brojem kriminalnih akcija, tako i potreba za sigurnou sve vie raste, ali i potreba za povezivanjem i suradnjom privatne i javne sigurnosti. Vlada miljenje da je podruje privatne sigurnosti na niim razinama i standardima u odnosu na javnu sigurnost, a osobito jer je podruje privatne zatite pravno ogranieno. Meutim ono je veoma vano posebno u podruju transporta, telekomunikacija, bankarskog poslovanja, mirovinskog osiguranja...

DEFINICIJA TERMINOLOSKAPrivatizacija vojnog poziva je stari nain poslovanja poznat od davnina jer su i tada naoruane grupe pruale svoje usluge i to onima koji su ih mogli platiti. Privatne vojne organizacije postaje dio nacionalne sigurnosti drava svijeta koji nije vezan geografski za neko podruje. Ono to podrazumijeva privatni sektor su vojne organizacije kao i privatne sigurnosne organizacije i korporativne organizacije.

Privatne sigurnosne organizacije (zatitarske tvrtke) imaju zadau u nacionalnim okvirima. Za razliku od njih privatne vojne organizacije na tritu nude vojne sposobnosti i osnovane su u najrazvijenijim dravama svijeta, gdje imaju uspostavljene nacionalne stoere, razvijenu mreu poslovnih kontakata i centre za obuku. Za ispunjavanje svojih usluga koriste se vojnom opremom, orujem i taktikom, a to se tie njihovog djelovanja, omoguavaju internacionalno djelovanje i pruanje irokog spektra sigurnosnih usluga. Dakako, najee tamo u kriznim podrujima svijeta. Iako i privatne sigurnosne i privatne vojne organizacije pruaju fiziku i tehniku zatitu pravnih i fizikih osoba od kriminalnih radnji usmjerenih prema njima (zatitari, protuprovalni alarmi, patrole u poduzeima), potom zatitu poslovnih subjekata (trgovaki centri,banke, sportski objekti) i vladinih institucija (sudovi, aerodromi, objekti kolskog sustava) postoje odreene razlike meu njima.Korporativne organizacije se uz pruanje potpore vojnom sektoru odluuju na osnivanje vlastitih privatnih vojnih organizacija ili preuzimaju postojee radi nadopune vlastitih resursa. Razina djelovanja korporativnih organizacija uglavnom je stratekog i povremeno taktikog karaktera, dok je glavno obiljeje njihove djelatnosti potpora ciljevima misije neagresivnim pristupomi sredstvima. Pravu granicu podjele izmeu privatnih vojnih i korporativnih organizacija nije mogue tono odrediti jer ih je nemogue odvojiti jedne od drugih. Ono to se moe utvrditi je da su korporativne organizacije puno ire od privatnih vojnih. Korporativne organizacije su multidisciplinarne, preteno internacionalne tvrtke sa irokim spektrom poslovnih usmjerenja koje se uz svoje primarne djelatnosti odluuju na pruanje usluga vojnom sektoru iz razloga proirenja poslovanja. Takve tvrtke klasificiramo korporativnim organizacijama u potpori vojnom sektoru. Mnoge su takve tvrtke u literaturi okvalificirane kao privatne vojne organizacije, no one to nisu u potpunosti, nego posjeduju sposobnosti privatnih vojnih organizacija i nude te usluge samo kao dio irokog spektra vlastitih mogunosti.

KLASIFIKACIJA PRIVATNIH VOJNIH ORGANIZACIJAPrivatne vojne organizacije djeluju i u malim savjetodavnim tvrtkama i u velikim transnacionalnim korporacijama koje osiguravaju logistike potpore, iznajmljuju borbene helikoptere, osiguravaju snage za borbena djelovanja te pruaju sve vrste usluga u potpori borbenim operacijama. Kako ne postoje privatne vojne organizacije koje su generalno specijalizirale samo za odreene zadae, nego je spektar usluga koje pruaju isprepleten ovisno o zahtjevima trita i sposobnosti privatnih vojnih organizacija da se prilagode trinim potrebama, moemo ih analizirati prema aktivnostima djelovanja, a to su: izravno sudjelovanje, obuka, logistika potpora i uslune djelatnosti, savjetodavne usluge, strateke i administrativne ekspertize te obavjetajne aktivnosti.Izravno sudjelovanje je aktivnost koja se provodi na prednjoj crti bojita. Postoje tvrtke koje su se usko specijalizirale za pruanje usluga vojnog tipa. Otim tvrtkama i njihovu angamanu vodi se i najvie polemika u svim raspravama koje ukljuuju angairanje privatnih vojnih organizacija na donedavno vojnim poslovima. Razlog je u tome to takve tvrtke osiguravaju taktike vojne mogunosti usred podruja ratovanja. Ofenzivni poslovi kojima se privatne vojne organizacije bave u ovom segmentu su: osiguranje VIP osoba i svakodnevna zatita visokopozicioniranih dunosnika, osiguranje dostavnih konvoja i distribucije humanitarne pomoi, suradnja s vladinim snagama na suzbijanju trgovine narkoticima i unitavanju usjeva maka (Afganistan) i koke (Kolumbija). Defenzivne zadae u kritinim aritima su osiguranje kljunih institucija, vojnih instalacija i stoera, zatita kritine infrastrukture te odravanje znaajnih sustava u potpori borbenim operacijama.Obuka je znaajna aktivnost privatnih vojnih organizacija. nakonto je restrukturiranjem vojnog sustava dolo do gubitka odreenih vojnih poligona i sposobnosti, pa je obuka vojnika nedostatna. Privatno je poduzetnitvo u iznimno kratkom roku uspjeno reagiralo na nastalu situaciju transformacije i rekonstrukcije oruanih snaga te je potaknulo razvoj vrhunskih vojnih poligona i koncepata obuke i treninga nedostatnih i vojsci i policiji. Osim toga, privatne vojne organizacije pruaju obuku i trening mnogim oruanim snagama zainteresiranih drava13 te uvelike sudjeluju u segmentu obnove sigurnosnog sektora Afganistana i Iraka.14Logistika potpora i uslune djelatnosti su aktivnosti kojima se bavi najveibroj privatnih vojnih organizacija i predstavljaju najunosnije podruje poslovanja. Logistike usluge i uslune djelatnosti kreu se od gradnjekampova i njihova odravanja, pripremanja hrane, proiavanja vode, dostavehumanitarne pomoi, svih namirnica i goriva, do medicinskih i potanskih usluga, odravanja zatvora, transporta vojnih vozila, odravanja i upravljanja informatikim, borbenim i komunikacijskim sustavima. Osim navedenih aktivnosti, privatne vojne organizacije bave se odravanjem sofisticiranih sustava naoruanja za najzahtjevnijeratne zrakoplove, kao to su B-2 bombarderi, F-117 nevidljivi lovac, Apache helikopteri,KC-10 zrakoplovi za punjenje goriva zrak - zrak, U-2 izviaki zrakoplovi i bespilotniGlobal Hawk izviaki zrakoplovi (Yeoman, 2003.). Privatne vojne organizacijedanas osiguravaju logistiku potporu za svaki vei angaman trupa SAD-a (Schreier iCaparini, 2005.). Osim oruanih snaga, i organizacija UN-a sve vie svojih aktivnostivee uz potporu privatnih vojnih organizacija. Organizacija UN-a, koja nema vlastitihsnaga i u potpunosti ovisi o dodijeljenim kapacitetima svojih lanica, esto se izpragmatinih razloga okree uslugama i suradnji s korporativnim organizacijama iprivatnim vojnim organizacijama u potpori vlastitim ciljevima.15Savjetodavne usluge, strateke i administrativne ekspertize jedno su od najjaih podruja aktivnosti privatnih vojnih organizacija. Djelovanjem u ovom podruju pomau razvoju stratekih i doktrinarnih dokumenata.Obavjetajne aktivnosti su vrh piramide usluga koje pruaju korporativne organizacije i privatne vojne organizacije. Obavjetajne aktivnosti izrazito su rizina i osjetljiva komponenta mozaika odnosa izmeu vojnih snaga (Pentagon)- civilnih struktura vlasti (State Department, ministarstvo obrane) - privatnih organizacija.Privatne vojne organizacije koje pruaju usluge obavjetajnih aktivnosti zatu vrstu zadaa zapoljavaju bive obavjetajne asnike i analitiare vladinih agencija i privatnih korporacija.16 Raspon njihovih aktivnosti kree se od obavjetajnog, satelitskog i zranog izvianja, fotografskog prikazivanja i tumaenja, obavjetajne analize prikupljenih podataka, do psiholokog i informatikog ratovanja. Dananja neraskidiva veza izmeu SAD-a i privatnih vojnih organizacija u ovom segmentu vidljiva je u tome to je obrada nacionalno vrijednih informacija dodijeljena izvaninstitucionalnim elementima.17UZROCI NASTANKA PRIVATNIH VOJNIH ORGANIZACIJADruga polovica 20. stoljea i poetak 21. stoljea openito su obiljeeni iznimnobrzim promjenama koje su nepovratno promijenile svijet. Promjene su nastupile upovijesnim, stratekim, politikim, pravnim, ekonomskim te socijalnim dimenzijama.To razdoblje obiljeava nekoliko dogaaja i procesa koji su znaajni za nastanakprivatnih vojnih organizacija. Uzroke nastanka privatnih vojnih organizacija moemopodijeliti na izravne poticaje njihovu nastanku te na poticaje koji dolaze kaorezultat ireg spektra drutvenih promjena. Izdvojena su tri izravna poticaja kojemoemo okarakterizirati kao dogaajima okidaima nastanka privatnih vojnihorganizacija.16 esto se u svom djelovanju slue represivnom praksom. Najzvuniji primjer za to je skandals muenjem i zlostavljanjem zatvorenika u zatvoru Abu Graib. Navedeni dogaaj je zgrozioljude diljem svijeta i podigao interes za aktivnosti privatne vojne organizacije te njihoveobavjetajne i ispitivake djelatnosti. Broj osoblja iz privatnih vojnih organizacija koji suupleteni u skandal daleko je od poznatog, no minimalno 37 ispitivaa iz takvih tvrtki jeradilo u tom zatvoru (Isenberg, 2006.).17 Vrlo dobar primjer takvog poslovanja moemo vidjeti kod koncepta obavjetajnog prikupljanjai obrade informacija nazvan Total Intelligence Solutions koji su lansirali CoferBlack i Robert Richer 2007. godine. Koncept donosi metodologiju obavjetajnog prikupljanjainformacija i analitike vjetine CIA-inih operativaca direktno onima koji su u mogunostiplatiti takve usluge. Cofer Black trenutno potpredsjednik tvrtke Blackwater, osoba s 28godina iskustva u CIA-noj upravi za operacije, zavrio je svoju karijeru u CIA-i kao direktorprotuteroristikog centra. Robert Richer je bivi pomonik zamjenika direktora za operacijeu CIA-i.92Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-55951. DOGAAJI OKIDAIPrvi od dogaaja koji se ocjenjuju okidaima bitnim za razvoj privatnih vojnihorganizacija jest zavretak Hladnog rata. Zavretak Hladnog rata donio je redefiniranjesigurnosnih strategija, bitno smanjenje napetosti izmeu velikih sila, raspadbipolarne strukture meunarodnog sistema. Sve navedeno rezultiralo je transformacijomvojnih snaga i smanjenjem njihova broja. Iako je opasnost od globalnogsukoba nestala, na vidjelo su izali mnogi novi konflikti, to je zahtijevalo poveanupotrebu za strunou u upravljanju krizama i uklanjanju posljedica kriza te vojnomsnagom. U iznimno kratkom periodu dogodile su se dijametralno suprotne aktivnosti.Prvo su politikim djelovanjem reducirane snage sigurnosti u svim dravama svijeta,a potom se pokazalo da postoji poveana potreba za njima. Dogodila se obrnutalogika u postupanju koju je privatni sektor najbolje iskoristio. Iako je privatni sektorve prije razvio izravnu suradnju sa subjektima nacionalne sigurnosti, u ovom razdobljuizraeno je njegovo pribliavanje s margina prema centru dogaaja. Privatnevojne organizacije postaju neraskidivo vezane uza sva internacionalna angairanjasnaga SAD-a.Drugi meu okidaima bio je Zaljevski rat (operacija Pustinjska oluja 1991.godine). U viziji novog svjetskog poretka i velike strategije predsjednika Busha prvikonkretni globalni izazov bili su dogaaji u Perzijskom zaljevu u ljeto 1990. godine.18Nakon neuspjelih pokuaja da se irako povlaenje iz Kuvajta ishodi diplomatskimputem i sankcijama, SAD je formirao veliku meunarodnu koaliciju te je 17. sijenja1991. zapoela operacija Pustinjska oluja. Nakon mjesec dana bombardiranja, 24.veljae 1991. iz Saudijske Arabije pokrenuta je kopnena ofenziva koja je za etiridana izbacila iraku vojsku iz Kuvajta te pod savezniku kontrolu stavila velik dioirakog teritorija i prisilila Iraane na prihvaanje saveznikih uvjeta primirja. Kako zatako ambiciozan plan nisu imali potrebne resurse, a sami nisu mogli realizirati takavpothvat, pomo i partnerstvo potraeno je u privatnom sektoru. U irem kontekstupripreme i provedbe operacije Pustinjska oluja privatni je sektor sudjelovao u odnosuna redovite snage ukljuene u operaciju u omjeru 1:100 (jedan pripadnik privatnihvojnih organizacija u odnosu na 100 vojnika regularnih snaga) (Avant, 2005.).Trei okida je teroristiki napad na SAD 11. rujna 2001. godine. Taj je teroristikiin iz temelja promijenio percepciju o globalnoj sigurnosti. Nakon teroristikihnapada na SAD 11. rujna 2001. godine, uvedena je nova paradigma u meunarodnimodnosima, globalni rat protiv terorizma (Global War on Terror). PremaAllenu S. Weineru, magnituda dogaaja od 11. rujna fundamentalno je promijenilapristup vlade SAD-a prema meunarodnom terorizmu. Nakon 11. rujna, Bushovaadministracija odbacuje prethodne protuteroristike pristupe, koji su inili kombinacijumehanizama diplomatskih aktivnosti, ekonomskih sankcija i meunarodnokoordiniranih zakonskih mjera. Umjesto toga, Bush objavljuje da je SAD angairanu ratu protiv terorizma (Weiner, 2005). Pokretanjem operacija Enduring Freedom2001. (Afganistan) i Iraqi Freedom 2003. (Irak), kao dio globalnog rata protiv tero-18 Irak je 2. kolovoza 1990. godine izvrio agresiju na Kuvajt i okupirao ga. Podruje Perzijskogzaljeva zbog velikih zaliha nafte ima veliku strateku vanost za SAD.93Robert Mikac: Fenomen privatnih vojnih organizacija ...rista, otvoren je golem prostor operacija koji zahtijeva izniman ljudski i financijskipotencijal. U nemogunosti da se poveaju vojne snage na terenu,19 uloga privatnogsektora dolazi do sve veeg izraaja. U operaciji Iraqi Freedom 2003. godine,u odnosu na operaciju Pustinjska oluja 12 godina prije, omjer pripadnika privatnihvojnih organizacija u odnosu na redovite vojne snage udeseterostruen je i iznosi1:10. Na taj nain privatne organizacije dobivaju sve veu ulogu kao snage potporeu ratu protiv terorista, ali i za ostvarivanje globalnih ciljeva SAD-a. Donald Rumsfeld(ministar obrane SAD-a od 2001. do 2006.) esto je za svog mandata isticao vanostprivatnog sektora u potpori politici SAD-a.20Sva tri dogaaja okidaa, svaki u svom vremenu, utjecali su na razvoj privatnihvojnih organizacija, no oni sami po sebi ne bi imali tolik utjecaj na razvoj sektorada se nisu dogodili u irem kontekstu drutvenih promjena koje su nastupile u posljednjihnekoliko desetljea. Navedeni iri kontekst drutvenih promjena sagledatemo prikazom povijesno-stratekih, politiko-pravnih i socijalno-ekonomskih uzrokanastanka privatnih vojnih organizacija.2. POVIJESNO-STRATEKI UZROCIU korelaciji s drugim uzrocima nastanka privatnih vojnih organizacija, povijesnostratekiuzroci pridonose izraajnosti fenomena. Nakon Drugoga svjetskog ratanastavlja se povijesna tenja zapadnih sila za kontrolom i nadgledanjem znaajnihpodruja u svijetu, posebno izvora stratekog energenta 20. i 21. stoljea, nafte.Poslije Drugoga svjetskog rata centar globalne moi premjestio se iz Velike Britanijeu SAD, a novi svjetski vladar nastavlja kontrolu Bliskog istoka, to su prije provodiliBritanci. Koliko god je vano nadgledanje i upravljanje izvorima nafte, jednako jevana i kontrola distributivnih putova nafte. Nafta je bila predvodnica globalizacije,a sprega nafte i politike temelj globalne moi (Dekani, 2007.). Izravna posljedicavojnih operacija tijekom Zaljevskog rata (1991.) jest razmjetaj velikog broja amerikihsnaga u Saudijskoj Arabiji te ameriko preuzimanje odgovornosti za sigurnostnaftnih putova.21 Danas, nakon okupacije Iraka, kao rezultat operacije Iraqi Freedomiz 2003. godine, te utjecajem u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Ujedinjenim ArapskimEmiratima i Kataru, SAD osigurava kontrolu nad naftom iz vie od 50 posto svjetskihzaliha. Da bi se kontroliralo iroko i nestabilno podruje Bliskog istoka, nazonostvojnih snaga SAD-a nije bila dostatna pa je valjalo pronai partnere u tim aktivnostima.Tako ambiciozan plan SAD-a ne bi bio provediv bez pomoi privatnog sek-19 Doprinos europskih lanica NATO-a mnogo je puta od strane predstavnika SAD-a ocijenjennedovoljnim a niti politika elita SAD-a nije mogla na teren poslati onoliko snaga kolikosu eljeli.20 Prema Rumsfeldu je jasno da je upotreba privatnog sektora efikasna za mnotvo stvari kojevojnici trebaju. Istie znaajnost angairanja privatnog sektora u bilo kojim segmentimakada drugi civili ili vladini dunosnici ne mogu biti angairani. Prema Rumsfeldu, svakaideja koja bi ila u smjeru da ne treba koristiti usluge korporativnih tvrtki, bila bi besmislena(Rumsfeld, 2005.).21 Zaljevski rat je nedvojbeno pokazao da su nafta i nadzor nad irim podrujem Bliskogistoka najvaniji strateki ciljevi SAD-a (Dekani, 2007.).94Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-5595tora. Politika elita SAD-a opredijelila se da davanjem odreenih poslova privatnimkompanijama smanji rascjep izmeu stratekih ciljeva i prenapregnutih mogunosti.Tako su korporativne organizacije i privatne vojne organizacije koje su bile spremneslijediti politiku SAD-a u tom podruju dobile ugovore goleme vrijednosti, najeebez natjeaja te s cost-plus okvirima.223. POLITIKO-PRAVNI UZROCIDrave su u prolosti bile glavni nosioci svih aktivnosti na meunarodnom polju te sudonedavna bile jedini subjekti meunarodnog prava koji su imali ekskluzivno pravona upotrebu sile. No, poetkom 20. stoljea pojavili su se i drugi nosioci zbivanja26koji su poeli utjecati na meunarodna zbivanja, ime su drave prestale biti jedinisubjekti (Vukadinovi, 2004.). Pod utjecajem neoliberalnih kretanja drave gubemonopol na mnogim podrujima te postupno gube i kontrolu nad resursima kojimamogu vladati. Pitanja nacionalne obrane i sigurnosti postaju deprivilegirana pravadrava poput ve otprije preputenih prava na kontrolu internacionalne trgovinei financija. Sigurnost koja je bila formirana na vojnom faktoru postaje uvjetovanaprocesima koji se dogaaju u svim sferama drutva, dolazi do bitnog smanjenja vojnedimenzije unutar sustava nacionalne sigurnosti te se poveavaju uloge drugih slubi(policija, obavjetajne agencije, sustavi zatite stanovnitva). Kako navedene javnesnage sigurnosti nemaju dovoljno ljudi, resursa i mogunosti da preuzmu zahtjevnezadae koje nadilaze njihove temeljne funkcije, otvoreno je iroko podruje i novadimenzija poslovanja s privatnim sektorom u podruju sigurnosti. Rezultat takvihkretanja jest potraga za novim konceptima sigurnosti. Redefiniranje sigurnosti postalaje nunost jer drave kao nosioci sigurnosti odluile su to podruje prepustiti24 Apsurd je u tome to koalicijske zemlje uvjetuju slanje svojih snaga na teren njihovim osiguranjemod strane vojske SAD-a. Velika veina koalicijskih snaga su inenjerijske, logistike ideminerske postrojbe bez borbenog angamana pa ak niti vojnopolicijskih snaga i snagaza njihovo osiguranje, ve to oekuju od Amerikanaca.25 U Iraku, State Department, USAID, Inenjerijski korpus SAD-a i Koalicijska privremena vlast(CPA) su osiguranje provedeno od strane privatnih vojnih organizacija od poetka operacijaIraqi Freedom do zakljuno s 31. prosincem 2004. platili sveukupno 315 milijuna dolara(***Rebuilding Iraq, 2005.).26 To su meunarodne vladine i nevladine organizacije, politiki pokreti meunarodnogkaraktera, multinacionalne tvrtke, crkve i religijski pokreti, grupe ljudi i pojedinci.96Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-5595tritu te pronai unutarnje i vanjske partnere u provedbi sigurnosti.27 Sve to stavljapred vladare svjetskog rata i mira potrebu pronalaenja drugih mogunosti kako binastavili djelovati na svojim globalnim ciljevima, no donekle promijenjenim sredstvima.U tim nastojanjima korporativne organizacije i privatne vojne organizacijepostaju poluge u ispunjavaju zadanih ciljeva.Postoji nekoliko meusobno isprepletenih odnosa koje vrijedi istaknuti kako bise pribliio odnos politike elite i privatnih vojnih organizacija. Svi navedeni procesiod iznimnog su znaenja za spoznaju naina kako se sigurnost promijenila i postalarobom kojom se moe trgovati.Transformacija oruanih snaga izrazito je znaajni segment razvoja privatnihvojnih organizacija. Uz promijenjenu ulogu drava na podruju sigurnosnog sektoradolo je i do promijenjene uloge oruanih snaga, kao dotadanjeg jamca zatitesuvereniteta i sigurnosti.28 Zavretkom Hladnog rata politikim odlukama oruanesnage svih zemalja reducirane su kako u funkcijama njihovih zadaa tako i u osoblju,no mnoge politike elite propustile su nunost brze konceptualne prilagodbeoruanih snaga novim sigurnosnim uvjetima zbog inertnosti sustava upravljanja ipolitikog nereagiranja na promjene. Uloga oruanih snaga koje su predstavljaleperjanicu sustava sigurnosti nepovratno su promijenjene; zahtijeva se njihovosmanjenje, konceptualna transformacija na manje, strunije i mobilnije postrojbe,usmjerenost prema humanitarnim aktivnostima te prema intervencijama u inozemstvu.29 Nunost redefiniranja djelokruga rada oruanih snaga i opisa zadaa ucjelini najvie dolazi do izraaja kod njihova internacionalnog djelovanja. Sve veomgeografskom rasprostranjenou vojnih operacija po svijetu, javlja se potreba da seodreene funkcije oruanih snaga, zbog nemogunosti njihove provedbe, ponudeprivatnim organizacijama koje mogu ispuniti zahtjeve. Vojni sustavi, ponajprije onajSAD-a, bili su i jesu prenapregnuti izmeu geostratekih ambicija, financijskih mogunosti,dostatnosti vojnih snaga i javnog mnijenja u zemlji radi ispunjenja politikihnastojanja te se stoga u nadopunu vlastitim ciljevima okreu suradnji s privatnimsektorom. Strukturalne transformacije oruanih snaga te njihovo oslanjanje na trineosnove imale su veliko znaenje za razvoj i ekspanziju korporativnih organizacija iprivatnih vojnih organizacija. Postupno dolazi do izdvajanja onih funkcija iz vojnogsektora koje nisu presudne za izravno borbeno djelovanje (non-core function) te se27 Izdvajanjem samo jednog statistikog podatka moemo potvrditi prethodnu tezu. Izmeu1994. i 2002. godine ministarstvo obrane SAD-a sklopilo je vie od 3000 ugovora s privatnimorganizacijama u vrijednosti priblinoj 300 milijardi dolara na poslovima vezanimuz sigurnosna pitanja. Ovakav eksponencijalni porast je indikativan pokazatelj kako glavnaglobalna sila vidi privatizaciju poglavito u podruju nacionalne sigurnosti (Ballard,2007.).28 Prema Antonu Grizoldu, granica izmeu tipinih vojnih zadataka povezanih s unutarnjomsigurnou, pravnim poretkom i osiguravanjem sigurnosti na granicama sve je manje oita.Moemo biti uvjereni da e se klasino shvaanje oruanih snaga, popis njihovih tradicionalnihzadataka, njihova organiziranost i doktrina upotrebe morati silno promijeniti ako sedrave i meunarodna zajednica budu htjele djelotvorno uhvatiti u kotac s kompleksnimprijetnjama sigurnosti (Grizold, 2006.).29 Takva prilagodba oruanih snaga treba biti praena parlamentarnim izmjenama normativnogzakonodavstva.97Robert Mikac: Fenomen privatnih vojnih organizacija ...preputaju privatnom sektoru.30Poznanstva i lobiranja su znaajan alat meusobnog komuniciranja privatnihvojnih organizacija i politikih elita. Privatne vojne organizacije i korporativne organizacijeu SAD-u su za potrebe zajednikog nastupanja i djelovanja prema interesnimgrupacijama 2001. godine osnovale strukovnu organizaciju The International PeaceOperations Association (IPOA) uz pomo koje lobiraju prema najviim strukturamamoi u SAD-u (Kongres, Senat, State Department, Pentagon). Za lobiranja predKongresom i Pentagonom koriste se uslugama umirovljenih visokih asnika amerikevojske i profesionalnim lobistima te tako nastoje utjecati na vladinu sigurnosnupolitiku. Samo u 2001. godini 10 privatnih vojnih organizacija u SAD-u potroiloje 32 milijuna dolara na lobiranja u Washingtonu (Yeoman, 2003.). Raspoloivafinancijska sredstva za lobiranje i donacije u kombinaciji s osobnim vezama dajuprivatnim vojnim organizacijama visoku razinu utjecaja ak i prema washingtonskimstandardima.Prelazak visokih asnika u redove privatnih vojnih organizacija ili primjerida vojni asnici osnivaju privatne vojne organizacije sljedea je poveznica privatnihvojnih organizacija i politikih elita (MPRI je osnovalo osam umirovljenih visokihvojnih asnika vojske SAD-a, Blackwater je osnovao bivi mornariki specijalacEric Prince 1996. godine). Sve zajedno dovodi do toga da pojedine privatne vojneorganizacije u svojim stoerima imaju po etvornom metru vie generala amerikevojske nego sam Pentagon.31Donacije za kampanje povezane su s poznanstvima i lobiranjem. Prema istraivanjuasopisa Mother Jones iz 1999. godine, 17 je vodeih privatnih vojnihorganizacija u SAD-u u kongresne i predsjednike kampanje uplatilo 12,4 milijunadolara (Yeoman, 2003.).Utjecaj rtava na nacionalnu svijest velika je zapreka u ostvarivanju politikihciljeva regularnim vojnim snagama. Angairanjem privatnih vojnih organizacija, ijizaposlenici obavljaju identine zadae kao i pripadnici vojske SAD-a, na terenu seizbjegava medijsko alarmiranje o rtvama.32 Privatne vojne organizacije ne objavljuju30 Pored dosada navedenog, izgradnja modela edukacije za vojsku i policiju su snaan razlogprodubljenju potrebe za privatnim sektorom. Privatne vojne organizacije uz obuku snagaSAD-a i mnogih internacionalnih snaga sigurnosti izgrauju poligone i sustave obuke kojenavedene vojske i javne slube nemaju u svom posjedu.31 U nastojanju ostvarivanja to povoljnijih i unosnijih poslova navedene organizacije sve vieulaze u sukobe interesa nudei visoko rangiranim vojnim asnicima i dravnim dunosnicimamogunost upoljavanja na visokoprofitnim menaderskim funkcijama unutar svojihstoera. Taj trend je prvenstveno poznat u SAD-u gdje je prisutna konstantna kruna fluktuacijavladajue elite koja se izmjenjuje na rukovodeim pozicijama privatnih korporacija,vladinih institucija i vojne industrije. Najbolji primjer za to je trenutni potpredsjednik SAD-aDick Cheney (ministar obrane od 1989. do 1993., potom predsjednik i izvrni direktorHalliburtona od 1995. do 2000. te potpredsjednik SAD-a od 2001. u tijeku).32 Iako je do egzaktnih pokazatelja o rtvama u Iraku skoro nemogue doi iz praktinih razloga,postoji nekoliko izvora koji se mogu smatrati relevantnim u tom segmentu. Premapolugodinjem izvjeu iz sijenja 2008. generalnog inspektora Ministarstva obrane SAD-aza poslove rekonstrukcije u Iraku (SIGIR) koje je upueno Kongresu vidljivo je da je brojcivilnih rtava korporativnih organizacija uposlenih na poslovima rekonstrukcije od poetka98Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-5595kad njihovi zaposlenici stradaju te se ugovorima ograuju od bilo kakvih mogunostinaknade tete obiteljima poginulih. No kad strada redovni vojnik, drava je dunaobitelji stradalog isplatiti visoke odtete i ukopati ga uz vojne poasti. Privatne vojneorganizacije u svoju obranu od takvih i bilo kojih drugih tubi angairaju najbolje iujedno najskuplje odvjetnike urede u SAD-u.Pravni okvir za regulaciju privatnih vojnih organizacija moe se promatrati nacionalnoi internacionalno. Na nacionalnom planu, razvijenim zemljama openitonedostaje institucionalnih mogunosti za praenje razvoja takvih organizacija kakobi se to podruje normativno uredilo.33 Kod zemalja u razvoju teko je oekivati dae se to podruje moi urediti jer takve se zemlje ponajprije susreu s problemomizgradnje drave i institucija sa irokim rasponom funkcija koje bi drava trebalaispunjavati. Ta skupina zemalja bori se s upitnom sposobnou zadovoljenja osnovnihdrutvenih potreba: osiguranje poretka, sigurnost, zakonitost i rast gospodarstva.Teko je oekivati da bi zemlje u razvoju mogle adekvatno regulirati djelokrug radaprivatnih vojnih organizacija. Internacionalno ureenje podruja rada privatnih vojnihorganizacija jo je tee provedivo. Ne postoji internacionalno zakonodavstvo koje biu potpunosti ili veim dijelom reguliralo pitanja vezana uz privatne vojne organizacijei naela njihova djelovanja jer ne postoji ni konsenzus meu najjaim dravamasvijeta da reguliraju to podruje. Meunarodne rezolucije koje postoje vezane su uzplaenike, no kako su plaenici i privatne vojne organizacije dvije razliite kategorije,primjena tih rezolucija na privatne vojne organizacije nije provediva. Trenutano nisuuspostavljeni internacionalni standardi koji bi se bavili legitimnou takvoga rada,niti bilo koja vrsta klasifikacija o mogunostima obavljanja odreenih poslova.34Isto tako pitanje legitimnosti upotrebe sile podruje je oko kojeg se lome mnogakoplja. Za razliku od vojnih snaga koje u ratnim operacijama imaju drutveno prihvatljivoopravdanje za upotrebu sile, privatne vojne organizacije nemaju to opravdanje.Za upotrebu vatrene moi posjeduju odreeno normativno uporite, ali ne premaoperacije Iraqi Freedom do dananjih dana 1.123 mrtvih, od toga 242 dravljana SAD-a(SIGIR 2008.). Iako su spomenute brojke visoke, prevladava miljenje da je broj mnogovei. Za to vrijeme je prema slubenim statistikama broj stradalih amerikih vojnika dokraja sijenja 2008. godine 3.941 poginulih te 28.938 ranjenih, a procjenjuje se izmeu23.000 i 100.000 ranjenih vojnika (ANTIWAR.COM). Procjena rtava meu Iraanima jeod poetka napada na Irak do danas 1.168.058 mrtvih (www.justforeignpolicy.com) kojisu poginuli od raznih uzroka.33 Za blie objanjenje moemo se posluiti s dva primjera. U prvom primjeru, prolo je vie odetiri godine od kada je britanska vlada izradila Green Paper kojim su istaknute opasnostii izazovi od privatnih vojnih organizacija, ali usprkos tome nije se nita uinilo u pogleduregulacije njihovih operacija (Dearden i Mathieu, 2006.) U drugom primjeru, koji se odnosina SAD, Senat SAD-a je 16. lipnja 2004. godine odbio prijedlog Demokratske stranke da sepodignu kazne za korporativne organizacije i privatne vojne organizacije za koje se utvrdida su previe naplaivali usluge te da se zabrane privatni ispitivai u vojnim istragama(Hulse, 2004.). Stanje se nije promijenilo iako su do glasovanja u Senatu, a i nakon njega,utvrene brojne nepravilnosti koje su poinili pripadnici privatnih vojnih organizacija, kaoto su: prenaplaivanje usluga, zlostavljanje i muenje zatvorenika, zlostavljanja i silovanjaena, pranje novca, ubojstva, openita krenja ljudskih prava i drugo.34 Pojam privatne vojne organizacije (private military companies) ne postoji unutar nijednogmeunarodnog normativnog akta ili konvencije (Shreier i Caparini, 2005.).99Robert Mikac: Fenomen privatnih vojnih organizacija ...meunarodnim konvencijama i rezolucijama, nego jednostrano dodijeljenim odobrenjima,to dovodi do mnogih kontroverzi.35 Isto tako ne postoji ni regulativa odoputenom naoruanju, potrebnoj obuci i vjetinama koje i organizacije i pojedincitrebaju posjedovati.4. SOCIJALNO-EKONOMSKI UZROCIMnogi faktori u ovom segmentu utjeu na razvoj industrije korporativnih organizacijai privatnih vojnih organizacija. Zakon ponude i potranje potpomae nastankui progresivnom razvoju ovakvih organizacija i raznovrsnosti njihovih usluga. Uzsvjetski trend smanjenja proraunskih davanja za oruane snage, nastoje se dodatnoracionalizirati trokovi oruanih snaga te su trinom orijentacijom odreeni posloviponueni privatnim tvrtkama. Dolazi do izdvajanja onih funkcija oruanih snagakoje nisu presudne za izravno borbeno djelovanje (non-core function) te se na tajnain smanjuje ukupnost financijskih sredstva koja se izdvajaju za vojne potrebe.36Prema umirovljenom generalu i predsjedniku Instituta logistikog menadmentaBillu Tuttleu, udio civilnih tvrtki moe smanjiti logistike trokove 20 posto (Chalink,2001.), prenosi Ballard (Ballard, 2007.). Dunosnici Pentagona istiu da se oslanjajuna tvrtke kao Halliburton zato to privatni sektor radi bre i jeftiniji je od vojske(Yeoman, 2003.). Navedene izjave se mogu promatrati u svjetlu razmiljanja da jeangairanje korporativnih organizacija i privatnih vojnih organizacija isplativije zadravu, jer je rije o pravnim subjektima koji su specijalizirani za odreene vrste uslugate su dugorono produktivniji. Iako predstavnici vojnih i politikih struktura SAD-aistiu ekonomsku isplativost kao bitan uvjet angairanja privatnih vojnih organizacijai korporativnih organizacija, ona je ovisna o tome koga se promatra. to se tiekorporativnih organizacija i privatnih vojnih organizacija, za njih je svaki posao i vie35 Nakon incidenta koji se desio 16. rujna 2007. godine u kojem su pripadnici Blackwateratijekom osiguranja dunosnika USAID-a u sunitskom dijelu Bagdada procjenjujui da suugroeni ubili desetak civila te tako viestruko prekoraili potrebnu vatrenu mo, iraki premijerNouri al-Maliki zabranio je Blackwateru rad i javno zatraio od kompanije da smjestanapusti Irak. Ovaj incident je bio tek jedan u nizu. Pojedini lanovi irake vlade su traili dase zabrani rad Blackwateru te da tvrtka mora napustiti Irak. Zatraili su i promjenu naredbebive Koalicijske privremene vlasti koja je jo na snazi iz 2004., a donio ju je tadanji upraviteljIraka Paul Bremer. Prema toj naredbi pripadnici privatnih vojnih organizacija izuzetisu iz irakog pravnog sustava, imaju imunitet te ne podlijeu sankcijama za ono to uradedok su u Iraku. Nakon pritiska od strane amerike ministrice vanjskih poslova CondoleezzeRice odluka o zabrani rada Blackwateru povuena je. Ovakav imunitet je apsurdan usvjetlu injenice da ameriki vojnici za svoja eventualna nedjela u Iraku odgovaraju predamerikim vojnim sudovima, pa ih je tamo zavrilo do sada 64, a pripadnici Blackwaterane odgovaraju niti u Iraku, ali niti u SAD, jer tamo ne sude za ono to netko od njih poinioizvan teritorija SAD-a (***Nacional, 2007a). Skoro da bi se istovjetna situacija moglapreslikati na primjeru Afganistana gdje pripadnici DynCorpa ve godinama osiguravajupredsjednika Karzaia i time su izuzeti od svih moguih progona za eventualno poinjenakaznena dijela.36 Izuzetak su SAD i jo poneke zemlje (nebitne u ovom promatranju) koje progresivno uveavajuizdvajanja za oruane snage.100Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-5595nego isplativ.37 Za SAD je angairanje privatnih tvrtki moda kratkorono jeftinije,no pitanje je to je to dugorona isplativost. Dok s jedne strane vage stoje smanjenitrokovi kod regrutacije, obuke, treninga i opremanja, potom za plae, beneficije,osiguranja i mirovine za vojni sastav, s druge strane vage stoji peterostruko veazarada korporativnih vojnika u odnosu na redovne vojnike, potom golemi costplusugovori za angairane tvrtke te svakako politika odgovornost poslodavacaza djela koja poini posloprimac.Usprkos znaajnoj ulozi koju korporativne organizacije i privatne vojne organizacijeimaju u obavljanju rekonstrukcijskih poslova, ni State Department, ni Ministarstvoobrane SAD-a, a ni USAID nemaju potpune podatke o trokovima koji nastaju zaplaanje korporativnih organizacija (***Rebuilding Iraq, 2005.). Singer navodi dapromet novca u industriji koja se vee uz privatne vojne organizacije prelazi 100milijardi dolara godinje.38 Isti iznos navodi i istraivaki novinar Berry Yeoman tetvrdi da veina tog iznosa odlazi tvrtkama Halliburton, DynCorp, Lockheed Martini Raytheon (Yeoman, 2003.).Unutar ove skupine uzroka valja izdvojiti smanjenja opih socijalnih, ekonomskih,zdravstvenih prava graana kao prevladavajui trend u gotovo svim zemljama svijetaunatrag nekoliko desetljea, to se odrazilo i na oruane snage. Kako su oruanesnage generalno preslika drutva kojem slue, sva smanjenja graanskih pravaodraavaju se i unutar vojnih sustava. Vojni poziv polako postaje niti isplativ nitiprivlaan te se mnogi unutar vojnog sustava okreu drugaijim mogunostima zaradei ostvarivanja karijere. Zavretkom Hladnog rata dolazi do izraaja socijalni momentza mnoge bive pripadnike oruanih snaga na obje strane bive razdjelnice. Prestankompotrebe za glomaznim vojnim aparatom brojni pripadnici oruanih snaga,ponajprije pripadnici specijalnih postrojbi, ostali su bez posla. Procjene se kreu akdo 7 milijuna vojnika koji su postali viak (Shreier i Caparini, 2005.). Nakon gubitkaposla velika veina bivih vojnika eli nastaviti raditi ono u emu su najbolji, a to jevojni poziv. Ta im se mogunost uskoro otvorila, dodue, sada unovaeni u privatnevojne organizacije i sluei interesima krupnog kapitala, za razliku od slubovanjau regularnim oruanim snagama. Velik problem zabiljeen je u vojskama SAD-a iVelike Britanije, gdje pripadnici elitnih postrojbi naputaju sustav da bi se prikljuiliprivatnim vojnim organizacijama za plau od 500 do 1.500 dolara na dan i gdjena godinjoj razini mogu zaraditi najmanje peterostruko vie nego na redovitomposlu.39 Druga socijalna kategorija su avanturisti koji ele drugaiji nain ivota,37 Blackwater je 2003. godine dobio posao osiguranja Paula Bremera, veleposlanika SAD-a uIraku, upravitelja svih procesa u Iraku te je tvrtka za 11 mjeseci posla inkasirala 320 milijunadolara (***Obzor).38 Dokumentarni film Shadow Company, Nick Bicanic (2006.).39 Vojska SAD-a se tome odupire na dva naina. Prvi nain je da se u specijalnim postrojbamaorijentiraju na izrazito mlade ljude koji su spremni na zahtjevne obuke, premjetaje posvijetu i boravak u rizinim zadaama. Prirodnim odljevom i selekcijom veina tih mladihljudi u svojim tridesetima naputa vojsku i odluuju se na alternativna zanimanja, najeekao zatitari ili vojnici u privatnim vojnim organizacijama. Ovdje je vidljiva uloga lovaca naglave iz privatnih vojnih organizacija koji samo trebaju propitati trite i vrlo lako dobivajuizvanredno sposobne vojne specijalce u najboljim godinama. Drugi nain je ograniavanje101Robert Mikac: Fenomen privatnih vojnih organizacija ...izvan okvira koje postavljaju drutvo i zemlja u kojoj ive. Prikljuuju se privatnimvojnim organizacijama kako bi ostvarili neke svoje elje, uivali u slobodi kako jeoni percipiraju, kako bi ivjeli nesputano, makar to bilo i pogubno. Trea kategorijasu pojedinci koji jednostavno nemaju drugu mogunost te im je ovakvo zaposlenjezapravo bijeg iz jednogoblika neprihvatljivog svijeta u neki drugi, moda opasniji,ali s vie mogunosti.PRIVATIZACIJA RATAU konfliktnim okruenjima kao to su Afganistan i Irak gotovo ne postoji razlikaizmeu redovne vojske i njihovih kolega korporativnih vojnika. Primjeri za to subrojni, poevi od istovrsnosti naoruanja i opreme do taktike postupanja. I jednii drugi koriste se vojnim uniformama i ponekad civilnom odjeom radi prikrivanjapravog statusa. Obje se grupacije u svojim zadaama koriste velikim i snanim civilnimpick-up terencima, agresivni su prema drugim sudionicima u prometu. Vanoje napomenuti da vojni zapovjednici na terenu nemaju mogunost zapovijedanjaniti nadgledanja40 privatnih vojnih organizacija ve postoje paralelne linije voenjai zapovijedanja. Na terenu se redovnim snagama i privatnim vojnim organizacijamanekoordinirano preklapaju sektori odgovornosti, povremeno zajedniki nastupaju,a zabiljeeni su i primjeri da pripadnici privatnih vojnih organizacija daju zapovijediregularnim vojnicima (Scahill, 2007.). Prije listopada 2004. godine koordinacija jebila neformalna, bazirana preteno na osobnim poznanstvima i nekonstantna. Ulistopadu 2004. godine otvoren je Reconstruction Operations Center kao mjestorazmjene obavjetajnih podataka i koordinacije odnosa izmeu redovnih snaga ikorporativnih kompanija.41odlazaka pokrenuto programom stop loss kojim se nastoji zadrati kadar u postrojbama.S druge strane Britanci, koji se susreu s istim problemom, odluili su se navedeniproblem pokuati rijeiti na nain da svojim vojnicima omoguavaju zamrzavanje statusado godinu dana za koje se vrijeme veina vojnika odluuje potraiti sreu u angamanupreko privatnih vojnih organizacija u dobro plaenim poslovima. U tom periodu prilika zazaradom im je vie nego pet puta vea od redovne plae te se po zavretku jednogodinjegodsustva veina vraa svom redovnom zaposlenju u regularnim postrojbama40 Vojska SAD-a nema mogunost zapovijedanja i kontrole nad privatnim vojnim organizacijamai njihovim uposlenicima osim unutar vojnih instalacija (***Rebuilding Iraq, 2005.)41 Predsjednik Bush je 11. svibnja 2004. godine uspostavio Project and Contracting Officekao privremenu organizaciju unutar ministarstva obrane SAD-a zaduenu za prikupljanjepodataka i potporu upravljanju projektima od znaaja za rekonstrukciju Iraka. UnutarProject and Contracting Office uspostavljen je navedeni Reconstruction Operations Centerkao mjesto povezivanja vojske i korporativnih organizacija u Iraku. Osiguranje i upravljanjenavedenim centrom preputeno je korporativnim organizacijama (Vinnell). Trenutno postojiest takvih centara u Iraku (Bagdad, Mosul, Tikit, Ramadi, Hilla i Basrah) koji su otvoreniza sve zainteresirane iz vojske SAD-a, vladinih agencija, nevladinih organizacija i korporativnihorganizacija koje djeluju u Iraku. Izmeu mnogobrojnih svrha centara izdvajaju setri osnovne: razmjena neklasificiranih obavjetajnih podataka, mogunost vojne pomoiu hitnim situacijama i poboljanje komunikacije.102Polemos 10 (2007.) 2: 85-107, ISSN 1331-5595Postoje brojni dokumentirani primjeri da redovne snage vojske SAD-a na terenu odnule obuavaju nove pripadnike privatnih vojnih organizacija na poslovima odravanjavojne opreme da bi ih oni odmah zamijenili u njihovu poslu, a vojnici biliprerasporeeni na straarske zadae.42Korporativne organizacije i privatne vojne organizacije zajedno ine drugu pobrojnosti okupacijsku silu u Iraku, odmah iza amerikih vojnika i mnogostruko vieod broja vojnika iz Velike Britanije. Na taj nain predstavljaju nezaobilaznu snagu naterenu. Procjene o njihovu broju kreu se od 20.000 pripadnika (Armstrong, 2006.),48.000 pripadnika (***Rebuilding Iraq, 2005.) sve do 100.000 pripadnika koji radeizravno za Ministarstvo obrane SAD-a (Merle, 2006.). Renea Merle u tu brojku nijeubrojila broj pripadnika privatnih vojnih organizacija koji su podizvoai radova zaneke od veih tvrtki na terenu, to bi u konanom zbroju bio omjer gotovo istovjetanomjeru redovnih snaga SAD-a na terenu. Tako misli i Nikola Biani (Nick Bicanic),producent dokumentarnog filma Shadow Company (***Obzor, 2007.). Sredinom2006. godine u Iraku je bilo oko 138.000 amerikih vojnika (***USAToday 2006.), apotkraj 2007. godine 162.000 (***Nacional, 2007.). Ako tome dodamo, prema procjeniR. Merle, priblino isto toliko pripadnika privatnih vojnih organizacija, dolazimodo impozantnog broja od vie od etvrt milijuna vojnika pod kontrolom SAD-a.Dodatno proirenje utjecaja privatnih vojnih organizacija vidljivo je na primjerutvrtke Aegis koja, uz vlastito sudjelovanje u Iraku, ima ugovor s Pentagonom, u vrijednosti300 milijuna dolara, da nadzire rad dodatnih 16 korporativnih organizacijakoje osiguravaju osoblje (prevoditelje), pruaju sigurnosne usluge, obavljaju vojnuobuku i rekonstrukciju (Armstrong, 2006.). Znai da je nadzor nad privatnim vojnimorganizacijama preputen jednoj od njih.Izrazito zanimljivo je vidjeti kako najznaajniji predstavnici industrije privatnihvojnih organizacija vide buduu ulogu privatnog sektora. Doug Brooks, predsjednikThe International Peace Operations Association (IPOA), organizacije koja okupljaprivatne vojne organizacije, predlae da konzorcij privatnih tvrtki koje imaju godineiskustva u operacijama odravanja mira na razini strunosti NATO-a izvede operacijenametanja i odravanja mira u Demokratskoj Republici Kongo. Usto, dodatno bi radilina izgradnji lokalnih snaga sigurnosti i brinuli se o zatiti ljudskih prava (Brooks,2003.). Isto tako, izrazito zanimljiv dogaaj, koji je proao dosta nezapaeno, jestprezentacija Cofera Blacka, potpredsjednika Blackwatera, u Ammanu, u Jordanu2006. godine, na Sofex izlobi (Sofex - Special Operations Forces Exhibition). Blackwaterje spreman ponuditi postrojbu veliine brigade za bilo koju operaciju bilogdje u svijetu (protupobunjeniku ili protuteroristiku operaciju) predlaui podrujeDarfura u Sudanu, gdje bi mogli zamijeniti snage Afrike Unije.43 Istaknuo je da moguposluiti u operacijama odravanja mira, ali da ne bi sudjelovali u konvencionalnimvojnim operacijama. Ti najzvuniji dijelovi Blackova predavanja pokazuju smjer promiljanjao ulozi privatnih vojnih organizacija koja vode prema totalnoj privatizaciji42 Robert Greenwald (2006.), dokumentarni film Iraq for Sale: The War Profiteers.43 U posljednje vrijeme vidljiva je tendencija privatnih vojnih organizacija da se poslovanjes podruja uzavrelog Bliskog Istoka pokuava preusmjeriti u neto mirniju Afriku, gdjecijeli kontinent predstavlja podruje moguih operacija.103Robert Mikac: Fenomen privatnih vojnih organizacija ...rata. World Tribune prenosi da su elnici Blackwatera o takvom konceptu raspravljalis elnicima SAD-a i NATO-a te da je za elnike Blackwatera tek pitanje vr

4. ZAKLJUNA RAZMATRANJA 1) Vanost korporativne sigurnosti dolazi do izraaja, naalost tek onda kada tvrtka doivi odreeni sigurnosni incident ili kada nastane teta za kompaniju. Najee se dogaa da tvrtke sa zakanjenjem reagiraju sa zatitnim mjerama, nakon to je teta ve uinjena, a posljedice viestruke (naruen ugled, negativan publicitet u medijima, financijski gubici itd.). Nakon incidenta, tvrtke, trae brza rjeenja, stvaranje sigurnog prostora za poslovanje. Iz tog razloga izuzetno je bitno pravovremeno prepoznavanje sigurnosti te implementacijom adekvatnog sustava optimalno nastojati zatiti kompaniju. 2) Primjena najnovijih sredstava tehnike i tehnologije u privatnoj sigurnosti nema puno koristi ako se isti ne mogu na najkrai i najbri put implementirati u sustav zatite. Koliko je to vano, pokazuje stalan porast kriminala koji do sada nije bio obuhvaen klasinim metodama privatne sigurnosti (na primjer, svi oblici informacijskog kriminala). Opasnost od ovih oblika napada na imovinu, zdravlje i ivote ljudi u konanoj raunici nije nimalo manja od tzv. klasinog kriminala. Ovdje se, prema dobivenim rezultatima istraivanja, optimalni rezultati mogu oekivati tek zajednikim radom svih sigurnosnih slubi, privatnih zatitarskih organizacija i samih organizacija koje se tite. 3) Sasvim je predvidivo da e privatne zatitarske tvrtke u vrlo skoroj budunosti morati (pored svih oblika zatite ljudi i materijalne imovine) da uu i u tzv. unutarnju zatitu organizacija kroz primjenu novih tehnika, tehnologija i znanstvenih metoda (sasvim svejedno da li se radi o informacijskoj sigurnosti, komunikacijama, financijama itd.) u svemu tome teko da e iole ozbiljnija organizacija moi donositi optimalne zakljuke bez upravljanja rizicima koje preporuuju nacionalne i meunarodne norme i zakoni. Ovakav nain razmatranja problematike u najveem broju zatitarskih organizacija je potpuno stran jer se sve obino fokusira na zatitu kroz ljudske resurse, nadzornu opremu i druge vidove fizike zatite objekta. 4) Poslovi i vanost korporativne sigurnosti manje dolazi do izraaja kada su takvi incidenti na vrijeme sprijeeni, ali to i je bit tog posla osigurati informaciju kao najvredniju imovinu tvrtke, sprijeiti incidente u kojima je sigurnost osoba, informacija i imovine ugroena. 5) Korporativna sigurnost jedna je od znaajnih stratekih menaderskih resursa za uspjeno poslovanje u suvremenim uvjetima. 6) U otvorenoj trinoj utakmici svaki poslovni subjekt ima ansu za poslovni uspjeh ali je istovremeno i ranjiv, bez obzira na to jesu li opasnosti rezultat estoke trine konkurencije i / ili ope nesigurnosti ili su pak nastale djelovanjem vanjskih ili unutarnjih faktora.

7) Danas niti jedan poslovni subjekt, bez obzira na to koliko je moan, nije u potpunosti imun na iznenadni udar. Da bi uspjeno poslovali, menaderi moraju predvidjeti dogaanja i mogue prijetnje ili ugroze te u vlastitoj kompaniji definirati primjerene poslovne dogovore buduim izazovima i kvalitetno upravljati rizicima kojima je potencijalno izloena korporativna imovina. Strateki alat za takvo uinkovito poslovanje je korporativna sigurnost. 8) Korporativan sigurnost mora biti amalgam svih pristupa i tehnika te nain razmiljanja, kojem je u sreditu ope poslovno i specijalistiko znanje, poslovna kompetentnost i sposobnost, profesionalnost, lojalnost korporaciji i poslovno-sigurnosna kultura. Jednostavnije reeno, korporativna sigurnost integrira unutarnju i vanjsku sigurnost kompanije. 9) Dananjim napretkom suvremene tehnologije i pod njezinim utjecajem, moemo rei da se zloin transformira. Procjena je da kod ugroavanja korporacija u 80% sluajeva, uzrok su krenja sigurnosnih procedura od strane insadjera i da 70% sluajeva za gubitak informacija odgovoran ljudski faktor. Najbolji uinci primjene mjera zatite i sigurnosti postiu se promatrajui istodobno sve aspekte zatite kao jedinstvene i nedjeljive cjeline. 10) U tvrtkama u kojima se korporativna sigurnost smatra trokom, a ne utedom i ulaganjem u prevenciju i zatitu intelektualne i materijalne vrijednosti tvrtke, takav stav rezultat je moda neznanja ili nerazumijevanja podruja koje podrazumijevanu poslovi korporativne sigurnosti. Zato je vano da menaderi sigurnosti interno educiraju menadment i zaposlenike o vanosti poslova korporativne sigurnosti. 11) Izvori opasnosti koji mogu ugroziti sigurnost tienog objekta ili imovine, lee u nepovoljnom djelovanju prirodnih sila koje mogu nastati rezultirati poplavom, potresom, udarom groma ili poarom. Zbog razliitog nepovoljnog djelovanja tehniko tehnolokih procesa mogu se dogoditi razliite eksplozije, ispadi elektrine energije ili razliite druge havarije. No, znaajan dio izvora opasnosti lei najprije u djelovanju i ponaanju ljudi i to u njihovom namjernom opasnom injenju ili proputanju aktivnosti koje su trebali poduzeti kako bi sprijeili djelovanje moguih opasnosti. Pojedinac i grupe, svjesno i namjerno, opasnim i tetnim radnjama ostvaruju vlastite koristi i dobitke na raun drugih ili pak svojim neznanjem, nepanjom, nemarom i nepoduzimanjem mjera sigurnosti, izazivaju razliite opasnosti izlaui sebe i svoju okolinu ugroavanju i razliitim rizicima. Javni su sustavi i njihovi zaposlenici te pojedinci, njihova imovina i tvrtke, izloeni moguim teroristikim djelovanjima, provalama, kraama, razbojnitvu, nasilju, unitenju opreme i dokumentacije, ugroavanje poslovnih procesa ili drugim oblicima kriminalnog djelovanja. Veina kriminalnog djelovanja sustavno se planira od dobro uvjebanih, organiziranih i naoruanih pojedinaca i grupa. U izvrenju tih djela esto sudjeluju zaposlenici raznih sustava koji su meta napada ili ih sami planiraju i izvode. Razliitim nainima upada i prodora u ili iz objekta, namjerno ostvaruju kriminalne ciljeve i koristi. Takve situacije i dogaaji u obavljanju poslova su relativno mali dio ukupne poslovne problematike zatitara. 12) Naruitelji usluga privatne zatite vrlo su zahtjevni i njihove potrebe esto puta je izuzetno teko zadovoljiti, radi toga zatitarske tvrtke svoje usluge moraju stalo unapreivati te stalno poboljanje usluga mora biti osnova svake tvrtke koja se bavi privatnom zatitom. Ukoliko tvrtka prepusti inicijativu konkurenciji, vrlo brzo e shvatiti pogreke. Svaka konkurencija na tritu je zdrava i ista postavlja kriterije da i ostale tvrtke budu bolje, jednostavnije i strunije, a usluge da pruaju s profesionalnim timovima. Jedan od alata za podizanje kvalitete u organizacije je sustav upravljanja kvalitetom prema meunarodnoj normi ISO 9001: 2008. Svjetska zajednica na meunarodnom planu propisuje pravila ponaanja", koja poduzea moraju slijediti ako ele opstati. Takva pravila nisu obvezujua, ali poduzea prihvaaju pravila ako ele neto ozbiljnije postii. Svrha je takovih pravila izmeu ostalog i zatita od loih usluga te loih dobavljaa. Sustav upravljanja kvalitetom je alat poslovodstvu za sustavno voenje poslovanja. Zahtjev norme je vrlo jasan i govori da se nikada ne treba zadovoljiti trenutnim stanjem, ma kako ono bilo dobro. Uvijek postoje bolja rjeenja, bolja usluga, profesionalnija usluga. Norma ISO 9001:2008 u toci 8.5.1 govori o obvezi stalnog poboljanja sustava, tj. da organizacija mora stalno poboljavati uinkovitost svog sustava upravljanja kvalitetom uporabom politike kvalitete, ciljeva kvalitete, rezultata audita, analize podataka, korektivnih i preventivnih mjera itd. Dakle, stalnom poboljanju pruanja usluga mora se teiti zbog osvajanja i zadravanja kupaca i borbe protiv konkurencije na tritu. 110

13) Organizaciji rada zatitarskih poslova u tvrtkama uglavnom se ne posveuje dovoljno panje. Zatitari su esto preputeni sami sebi u obavljaju svojih dunost u skladu sa znanjem koji su stekli tijekom obrazovanja za zatitara, bez jasnih uputa ili naloga za obavljanje poslova zatite na objektima ili prostorima. Nije rijedak sluaj, da odgovorne osobe u tvrtkama smatraju zatitare neim sporednim, odnosno neto to formalno mora biti ali bez posebno vanih zadaa ili obaveza. Glavni razlog tim pogrekama u razmiljanju esto puta je nedovoljno poznavanje mogunosti koje moe pruiti zatitarska sluba sukladno zakonskim ovlastima koja imaju zatitari. Osnovna zadaa zatitara je sprijeiti djelovanje svih moguih opasnosti koje prijete ili izravno mogu ugroziti tieni objekt, osobe ili imovinu odnosno vrijednost u najirem smislu i da ih zatiti od moguih vrsta napada i ugroavanja njihova ivota, oteenja ili unitenja imovine ili bilo kojih vrsta tetnih posljedica i gubitaka. 14) Iz svega moe se rezimirati, da niti jedan menader za sigurnost nije u mogunosti tititi i zatiti tvrtku sam. Iznad svega je nuna suradnja javne i korporativne sigurnosti, ali i sa institucijama zaduenim za javnu sigurnost, bilo da se radi o policiji ili drugim institucijama kojima je sigurnost djelokrug rada.

LITERATURA [1] Bilandi, M. i dr. Business Intelligence i zatita tajnih podataka i informacija, Knjiga XIV, Defimi, 2005. [2] Bilandi, M. Poslovno-obavjetajno djelovanje, Business intelligence u praksi, AGM, Zagreb, 2008. [3] Bilandi, M., i dr. Poslovno obavjetajna i protuobavjetajna aktivnost-Business intelligence-Counterintelligence, Knjiga XIV, Defimi, 2005. [4] Broder, F., J., Analiza rizika i ispitivanje sigurnosti, Izbor lanaka iz stranih asopisa broj 1-2, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2003. [5] Broder, F., J., Analiza rizika i ispitivanje sigurnosti, Izbor lanaka iz stranih asopisa broj 3-4, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2003. [6] Gill, M., Hart, J., Naini poboljanja korporacijske zatite koritenjem privatnih istraitelja, Izbor lanaka iz stranih asopisa broj 1-2, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2003. [7] Grizold., A. Meunarodna sigurnost, Teorijsko-institucionalni okvir, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet politikih znanosti, Zagreb., 1998. [8] Javorovi, B., Bilandi, M. Poslovne informacije i business intelligence, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2007. [9] Krull, A., IBM Information System, Management Institute, Chicago, IL, Izbor lanaka iz stranih asopisa broj 3-4, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2003. [10] Na, I. Sinergija javne i privatne sigurnosti, Zbornik radova I konferencije hrvatskih menadera sigurnosti, Sigurnost Educa, Zagreb, 2007. [11] Vei, P., Na, I., Zakon o privatnoj zatiti s komentarom, agar doo, Zagreb, 2005. [12] Vrec, M., Vrec, M. Industrijska, gospodarska i poslovna sigurnost, Zbornik radova I konferencije hrvatskih menadera sigurnosti, Sigurnost Educa, Zagreb, 2007. [13] Waard, de J. : The private security industry in international perspektive, European Journal on Criminal Policy and Research, No. 7. p 143.-174