PRIVREDNO PRAVO - UGOVORI U PRIVREDI.pdf

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRIVREDNO PRAVO UGOVORI U PRIVREDI

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

UGOVORI U PRIVREDI

PREDAVAĈ: : Hajrudin Hajdarević

10.06.2007. godine

OSNOVNA OBILJEŢJA UGOVORA U PRIVREDI To su ugovori posebne vrste, jer ih najčešče zaključuju pravna lica sa obje strane, ali izuzetno

moguće je da jedna od tih strana budu fizička lica. Predmet tih ugovora su robe ili vršenje raznih

usluga u vezi sa prometom robe kao npr. otpremanje, prevoz, uskladištenje itd. Oni su u pravnom i

društvenom životu vrlo česti, a naročito ugovor o prodaji. Ovi ugovori nisu formalni, i po pravilu

zaključuju se usmeno, a smatraju se zakljuĉenim kada se na bilo koji naĉin podudare ili izraze

ponuda i prihvat ponude. Formalizam bi usporio robnu razmjenu. Bitno je da se ugovorne strane

sporazumiju o osnovnim elementima ugovora, međutim u ovakvim odnosima zakon nekada

propisuje formu ugovora, kao npr. zakon o obligacionim odnosima kod ugovora o građenju, licenci,

bankarskim kreditima, alotmanu i dr. Nekada i same ugovorne strane odrede formu ugovora. Treba

razlikovati pravne posljedice kada zakon određuje formu ugovora od pravnih posljedica kada su

ugovorne strane odredile formu ugovora. U privredno pravnim odnosima pooštrena je

odgovornost u odnosu na građansko pravne odnose. U graĊanskom pravu je odgovornost dobrog

domaćina, a u privrednom pravu dobrog privrednika, što nije isto, pogotovo kada se radi o dobrom

stručnjaku – o profesionalnim odnosima. U građanskom pravu, odgovornost je postavljena u dva

stepena. Onaj ko povrijedi ugovor, dakle zakasni sa ispunjenjem ili uopće ne ispuni obavezu, on

odgovara ako je do tih okolnosti došlo dolusom (umišljajem) ili ako je do toga došlo iz razloga

krajnje nepažnje. U privrednom pravu ta odgovornost se odnosi i na to da onaj koji je povrijedio

ugovor odgovara i za običnu nepažnju, dakle ne odgovara samo za culpa latu nego i za culpa brevis,

dakle odgovora kao dobar privrednik, a ne dobar domaćin. Dakle, u privrednom pravu je

odgovornost šira. Karakteristike privredno pravnih odnosa postoji i kod djeljivih obaveza.

Dužnici odgovaraju solidarno, a to znači da odgovaraju bez prava na prigovor redosljeda. Suština

solidarne odgovornosti jeste da jedan odgovara za sve, a svi za jednog. Solidarnu odgovornost

ugovorne strane mogu da isključe. Shodno tome, kod ugovora u privredi, kada su u pitanju neki

rokovi, oni su normalno kraći. Tržište ne trpi da neizvjesnost duže traje, tako da su rokovi zastare

kraći. Kada se radi o prijemu robe, prenosu vlasništva na robi, u privrednom pravu taj prenos se vrši

na simboličan način, npr. kod distancione prodaje, kupac najčešče ne vidi robu, ali je dobio papire

za nju.

Prekomjerno oštećenje – da li se može primjenjivati kod ugovora o privredi – ne dolaze u obzir te

odredbe jer se ne može očekivati da izvođač radova ne zna svoju struku, izuzev ako nije bio

svjestan tih podataka.

1. Pregovori za zakljuĉenje ugovora

Pregovori za zaključenje ugovora prethode zakljuĉenju ugovora i mogu, ali ne moraju dovesti do

zaključenja ugovora. Učesnici pregovora razgovaraju o nizu pitanja značajnih za zaključenje

ugovora, dakle o svim bitnim elemntima i iz toga zaista se može očekivati da dođe do zaključenja

ugovora, da se pregovori transformišu u ugovor putem ponude i prihvata ponude. Međutim poziv

na pregovore treba razlikovati od punude za zakljuĉenje ugovora. Poziv za pregovore ne sadrži

sve bitne sastojke ugovora i njihov je cilj da dovedu do ponude, a ponuda mora imati sve bitne

elemente ugovora. Pregovori se mogu voditi sa jednim ili više lica, to je nešto slično i sa ponudom,

jer ona je jednostrana izjava volje upućena jednom licu, ali moguća je i ponuda upućena većem i

neodređenom broju lica. Pregovori ne obavezuju. Ponuda obavezuje, bar za odreĊeno vrijeme.

Poslije obavljenih pregovora, bilo koji od učesnika može staviti ponudu. Kod pregovora mora se

pridržavati određenih naĉela: načelo savjesnosti, dakle i za pregovore sa odgovara ali u smislu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ako neko u njih ulazi da bi drugom napravio štetu - tada postoji odgovornost. U ovakvim

slučajevima odgovara se samo za stvarnu štetu, onu koja je nastala, a ne onu koja će nastati. Šta je

osnov odgovornosti kod pregovora? Deliktna, a ne ugovorna odgovornost. Kada je u pitanju

krivica, ona se zasniva na krivici štetnika. Oštećeni nije dužan da dokazuje krivicu, on je dužan da

dokaže da mu je šteta nastala, a drugi dokazuje da nije kriv.

2. Ponuda za zakljuĉenje ugovora i prihvat ponude

Ponuda je jednostrana izjava volje upućena jednom licu i mora da sadrţi sve bitne elemente

ugovora. Kod jednostrane izjave, onaj koji je dao odgovara za svoju obavezu, a kod dvostarne

može i za tuđu obavezu, npr. jamac odgovara za dužnika.

Ponudilac je slobodan u izražavanju svoje volje kojem će licu dati ponudu. Međutim, pravo preče

kupnje je vid ograničenja. Pored posebne ponude (upućene jednoj određenoj osobi), postoji i opća

ponuda koja se upućuje neodređenom broju lica i koja se ne gasi ako se zaključi ugovor sa jednim

licem. Općom ponudom se zaključuje više ugovora. Katalog nije ponuda jer njime nije određena

količina koja je bitan elemenat ugovora. Obaveznost ponude treba shvatiti kao njenu neopozivost

poslije prispijeća ponuđenog. Opoziv se može odrediti rokom. Kada ponuda dođe do ponuđenog,

ponudliac je ne može opozvati. Ima ponuda koje obavezuju sa rokom, stavi se opcija npr. 15 dana

za prihvaćanje ponude, i ona obavezuje ponudioca do isteka tog roka. Ako je ponuđeni zakasnio

prihvatiti ponudu, to nije prihvat ponude i ugovor. Zakasnjeli prihvat ponude smatra se novom

ponudom, sada od strane ponuđenog. Ako je odreĊena forma ugovora u toj formi treba da bude

sačinjena i ponuda.

Prihvat ponude po sadrţini mora odgovarati ponudi. Ponuda i prihvat ponude moraju biti

saglasni u bitnim elementima. O spornim tačkama ugovora stranke mogu i kasnije razgovarati i

saglasiti se. Bitne elemente ugovora treba shvatiti po samoj prirodi ugovora i po volji ugovornih

strana. Volja za zaključenje ugovora može biti izjavljena izričito ili prećutno pa čak i

konkludentnim radnjama. Ovo samo kada se radi o neformalnim ugovorima. U pravu ne vaţi

naĉelo da ćutanje ponuĊenog znaĉi prihvat ponude. Šutnja ponuĊenog ne znaĉi prihvaćanje

ponude. Bez pravnog su dejstva odredbe ako ugovorne strane ugovore da će se ćutanje ponuđenog

smatrati kao prihvatanje ponude. U pravu nema pravila bez izuzetaka. Ali postoje i izuzeci: sluĉaj

stalne poslovne veze sa ponudiocem kada se radi o dugodišnoj trajnoj isporuci robe i kod

osiguranja ako osiguravaĉ u roku od 30 dana ne odbije ponudu smtara se da je ugovor

zakljuĉio i za slijedeći riziĉni period sa istim uslovima kao u riziĉnom periodu koji je istekao.

3. Zakljuĉenje ugovora

Kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovor u privredi je zaključen.

Izjava volje o zaključenju može se dati riječima, uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem.

Izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. Ako za volju treba saglasnost trećeg on je može dati

prije zaključenja ugovora kao dozvolu, a nakon zaključenje ugovora kao saglasnost. Kada je

ugovor zakljuĉen? Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da

prihvata ponudu. Mjesto zakljuĉenja je tamo gdje ponudilac ima sjedište (opšte načelo), a stranke

mogu dogovoriti i drugačije. Predmet mora biti moguć, dozvoljen, odnosno odrediv. Ako tako nije

onda je ugovor ništav.

4. Forma ugovora o privredi

Ugovori u privredi su neformalni. Oni su konsenzualni. Međutim, u praksi, oni se ipak zaključuju

u pismenoj formi (narudžbenica za robu, otpremnica uz robu). Forma može biti zakonska i

ugovorena. Ako je forma zakonom propisana, a ugovor nije sačinjen u zakonom propisanoj formi,

takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, a to znači kao da nije zaključen, posljedice su - ništavost

takvog ugovora. Ako je forma ugovorena, pa nisu ispoštovale taj dogovor, ali su cijelosti ispunile

preuzete obveze ugovorom, takav ugovor je konvalidiran, ostaje na pravnoj snazi jer su strane

ispunile obvezu. Ako je u pitanju zakonska forma, onda je ugovor ništav bez obzira je li ispunjena

obveza i primjenjuje se pravilo restitucije – vraćanja ako je moguće, a ako nije moguće vratiti dato

WWW.BH-PRAVNICI.COM


onda se naknada vrši prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Kod zakonske forme,

svaka izmjena mora biti pismena, a kada su stranke odredile formu izmjene ne moraju biti pismene.

Ugovor za koji se traţi pismena forma smatra se pravovaljanim i bez te forme ako je ugovor

ispunjen u cjelosti ili pretežnom dijelu, osim ako iz propisane forme ne proizlazi što drugo. Postoje i

posebni načini zaključenja ugovora u životu, npr. za struju, vodu i sl. S obzirom na veliki broj

ugovornih strana, ne zaključuje se ugovor nego se odrede «opšta pravila», a druga strana (korisnik)

pristupa istim.

5. Ništavost ugovora

Ugovor je ništav ako je protivan načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima i moralu

društva. Posljedice ništavosti su:

- ako ugovarači nisu ispunili obaveze, otpada obaveza ispunjenja;

- ako su obje ili jedna ugovorna strana ispunile obavezu treba izvršiti restituciju (vraćanje

primljenog), pri čemu sud može odbiti restituciju pod uslovom da restitucijau traži nesavjesna

strana;

- ako restitucija nije moguća, postoji obaveza isplate novčane naknade;

- kriva ugovorna strana može biti obavezna na naknadu štete koju je druga strana pretrpjela.

Na ništavost sud pazi po sluţbenoj duţnosti, a pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva

Ništavost je moguća i drugim slučajevima: zbog predmeta. Ako je predmet obaveze nemoguć (npr.

prodaja «viječnice»), ako je nedopušten (javno dobro), ili ako je neodrediv. Kada je u pitanju

osnov, ako postoji i ako je nedopustiv onda je ugovor ništav. Ništav može biti i zbog mane volje

(treba da se radi o potpuno poslovno nesposobnoj osobi). Kod naknadnog prestanka prvobitnog

nedostataka, ništav ugovor ne konvalidira. Na ništavost se pazi po sluţbenoj duţnosti. Ništavost

može tražiti i onaj koji nema pravni interes.

6. Bitni sastojci ugovora o privredi

Predmet ugovora i cijena koja moţe biti odreĊena ili odrediva su bitni elementi ugovora.

Predmet ugovora je roba, tjelesne stvari. One moraju da zadovoljavaju neke ljudske potrebe i

moraju biti namjenjene i podobne za tržište. Ta stvar mora da bude u prometu, ali moguće je da

roba bude odreĊena i u ograniĉenom prometu (lijekovi, oružje). Ta roba, stvar, može da bude i

buduća, ne mora da postoji u vrijeme zaključenja ugovora. U praksi se desi da se proda tuĊa stvar

i tada ugovor vrijedi. Treba razlikovati pravne posljedice u osnovi polazeći od toga da li je tuđa

stvar predata kupcu ili ne. Ako nije predata, ugovor se raskida sam po sebi, a ako jeste postoje

različite situacije. Stvari treba da su individualno odreĊene ili odreĊene po rodu. Bitno je da je

roba određena svojom vrstom, količinom i kvalitetom. Jedan od ovih elemenata može da nedostaje,

a to je kvalitet.

Cijena može biti fiksna i promjenljiva. Fiksna može biti određena neposredno ili posredno.

Određuje se za jedinicu po količini ili za ukupnu količinu. Ako nije odreĊena niti odrediva ugovor

nema pravni učinak. Kada cijena u ugovor nije unesena to ne znači da nema cijene kao bitnog

elementa, jer kupac tada plaća cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja

ugovora, a kad nema ni ove onda razumnu cijenu. Razumna cijena je tekuća cijena u vrijeme

zaključenja ugovora, a ako se ni ona ne može utvrditi onda cijenu određuje sud prema oklnostima

konkretnog slučaja. Odredbe ugovora kojim se određivanje cijene povjerava jednom ugovaratelju,

tretiraju se isto kao kad cijena nije određena, odnosno smatra se kao da nije ni ugovorena. Dakle,

cijena se ne ostavlja na volju jednom ugovaratelju.

7. Pravna priroda i promjene kod ugovora u privredi

Zaključenje ugovora u privredi je obligaciono pravni odnos, jer kada se zaključi ugovor druga

strana ne postaje vlasnik nego ima pravni osnov (iustus titulus), a tek kada primi robu postaje

vlasnik. Svi ugovori, ili većina njih, su dvostrano obavezni i predpostavljaju uzajamno ispunjavanje

obaveza. Oni i vremenski traju, duže ili kraće, i u tom veremenu uzajamnog ispunjavanja obaveza,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nastupaju promjene, npr. umre jedna strana – to je promjena u subjektu. Može nastati promjene i

kod povjerioca (cesija) i dužnika (preuzimanje duga). Kod zaključenja ugovora nemaju se u vidu

samo okolnosti koje postoje u momentu zaključenja ugovora, nego se uključuju i one koje

eventualno mogu nastupiti. Može se desiti da nastupe okolnosti koje onemogućavaju ispunjenje

ugovora ili jednoj strani otežavanju a drugoj olakšavaju (pogledaj rebus sic standibus). Ako su se

promjenjene okolnosti desile prije, tokom i nakon obaveze ispunjena postoje različite situacije:

1. Ako sklapanjem ugovora nastupe okolnosti koje oteţavaju ispunjenje obaveze jedne strane,

ili se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, te bi po općem mišljenju bilo nepravično

održati ga na snazi, strana kojoj je otežano ispunjenje može tražiti raskid ugovora (pogledaj u

knjizi ili zakonu nisam stigla zapisati sve).

2. Raskid se ne moţe traţiti ako je strana koja se poziva na "otažane" okolnosti bila dužna u

momentu sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti, ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

3. Strana koja zahtjeva raskid ne može se pozvati na te okolnosti nakon roka određenog za

ispunjenje ugovorne obaveze.

4. Ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane na odgovarajuće izmjene uvjeta

ugovora.

5. Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obavezati stranu koja je tražila

raskid da nadoknadi drugoj strani pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

6. U slučaju promijenjenih okolnosti strana koja traži raskid dužna je o svojoj namjeri obavijestiti

drugu stranu čim sazna da su takve oklnosti nastupile, a ako to ne učini odgovara za štetu koju

druga strana pretrpi.

UGOVOR O PRODAJI Ovim ugovorom se prodavac obavezuje predati kupcu stvar koju prodaje, tako da ovaj stekne nad

njom pravo vlasništva, a kupac se obavezuje prodavcu platiti cijenu. Ugovor o prodaji nekretnine

mora biti sklopljen u pismenoj formi.

Predmet i cijena ugovora o prodaji

Cijena je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporučenu robu. Može biti fiksna i

promjenljiva. Fiksna može biti određena neposredno ili posredno. Određuje se za jedinicu po

količini ili za ukupnu količinu. Cijena je zavisna od kvaliteta robe. Ako u ugovoru o prodaji cijena

nije odreĊena niti odrediva ugovor nema pravni učinak. Kada cijena u ugovor nije unesena to ne

znači da nema cijene kao bitnog elementa, jer kupac tada plaća cijenu koju je prodavac redovno

naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a kad nema ni ove onda razumnu cijenu. Razumna

cijena je tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ni ona ne može utvrditi onda cijenu

određuje sud prema oklnostima konkretnog slučaja.

Predmet ugovora je stvar koja mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari van

prometa. Za prodaju stvari čiji je promet ograničen važe posebni propisi. Prodaja se može odnositi i

na buduću stvar. Prodaja tuđe stvari obavezuje ugovaratelja, ali kupac koji nije znao niti morao

znati, a usljed te situacije ne može ostvariti svrhu ugovora, može isti raskinuti i tražiti naknadu

štete.

Prelazak rizika za robe sa prodavca na kupca

Od momenta zaključenja ugovora pa do njegovog potpunog ispunjenja, prodata roba moţe

sluĉajno propasti ili biti oštećena. U takvim okolnostima postavlja se pitanje rizika. Osnovno je

pravilo da do predaje kupcu rizik sluĉajne propasti ili oštećenja snosi prodavac, a sa

predajom stvari rizik prelazi na kupca!!! Oštećenje ili propast stvari, dakle obuhvata fizičku

propast ili oštećenje koje je nastalo slučajno, nezavisno od aktivnosti ugovornih strana. Nestanak,

krađa ili zagubljenje stvari može se izjednačiti sa slučajnom propasti ili oštećenjem. Dakle,

momentom predaje robe kupcu na njega prelazi i rizik za tu stvar. Od ovog pravila ima i izuzetaka.

Recimo, *kada kupac u ugovoreno vrijeme nije preuzeo robu, u takvom slučaju rizik prelazi

samim tim rokom, kao da je robu preuzeo kada je trebao, a nije je preuzeo. *Drugi slučaj, ako je

kupac preuzeo robu, a zatim raskinuo ugovor ili traţio zamjenu robe, iako se roba nalazila u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pritežanju kupca rizik nije prešao na njega. Ovo je postavljeno kao dispozitivna norma, tako da

stranke mogu ugovorom da riješe drugi način prelaska rizika i to se najčešće rješava klauzulama

(npr. franco). *Kod odgovornosti za prelazak rizka važno je napomenuti da ona postoji i kada

duţnik nije kriv. Ovo se dešava u određenim slučajevima. Ako se slučajno ošteti ili nestane stvar

nakon isteka roka, jer se štiti savjesna strana. To je slučaj i kod novačnih obaveza, kada se plaćaju

zatezne kamate: bez obzira je li dužnik kriv za docnju i da li je povjeriocu nastala šteta. U ovakvim

slučajevima naknađuje se ne samo stvarna šteta, nego i izmakla korist. U praksi su mogući

slučajevi da jedna strana nije isključivo kriva, nego da dio krivice snosi i druga strana. U takvim

slučajevima, zavisno od doprinosa jedne i druge strane vrši se naknada štete. Pošto su ove odredbe

dispozitivne prirode o pitanju odgovornosti za štetu i visinu štete, odgovornost ugovorne strane

mogu ugovorom proširiti, ograničiti, i isključiti ali samo u slučaju kada je do štete došlo običnom

nepažnjom1.

Pregled stvari – Kupac je dužan primljenu stvar pregledati na uobiĉajeni naĉin ili je dati na

pregled, ĉim je to prema redovnom toku stvari moguće, i obavijestiti prodavca bez odgaĊanja,

inače gubi pravo koje mu pripada. Ako je pegled izvršen u prisustvu obiju strana primjedbe treba

saopćiti odmah. Ako je kupac otpremio stvar dalje, a prodavcu je pri sklapanju ugovora bila ili

morala biti poznata ta otprema, pregled stvari može biti odgođen do njenog prispjeća.

Garantovanje materijalnih svojstava

Prodavac je dužan garantovati kupcu da roba ima određeni kvalitet. To znači da prodavac

odgovara kupcu ako roba nema svojstva za redovnu upotrebu ili promet, ako nema potrebna

svojstva za naročitu upotrebu, ako nema svojstva ili odlike koje su ugovorene i ako roba nije

saobrazna uzorku ili modelu. (čl.479-kad postoje materijalni nedostaci.). Zakon propisuje kada

prodavac ne odgovara za materijlane nedostatke. To je slučaj neznatnog materijalnog

nedostatka. Da li je nedostatak neznatan ili ne, zakon ne prepušta strankama da određuje nego tu

okolnost odreĊuje sud. Odgovornost prodavca isključuje se i u slučaju prodaje stvari na javnoj

dražbi. Prodavac neće odgovarati za materijalne nedostatke ako je kupcu u ĉasu zakljuĉenja

ugovora taj nedostatak bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat (u vrijeme zakljuĉenja

ugovora; da li je nedostatk bio ili mogao biti poznat cijeni se po prosjeĉnoj ocjeni kupca).

Rokovi za reklamaciju su prekluzivni.

Odgovornost i prigovori za materijalne nedostatke na robi

Ukoliko kupac pregleda robu i utvrdi da ona ima materijalne nedostatke, pa i kada nije isporučena

ugovorena količina robe, duţan je u odreĊenom roku staviti prigovor prodavcu. U praksi se to

zovu reklamacioni prigovori. Prigoovr mora biti blagovremen, konkretan i upućen na siguran

naĉin. Kada se pregled robe vrši u prisustvu obje strane rok za prigovor je odmah. Ako prodavac

nije prisutan pregledu rok je bez odlaganja. Šta treba napisati kod nedostataka robe? Treba

konkretno navesti opis nedostatka, količine i poslati preporučenom poštom. Ako je poslato običnom

pošiljkom može biti upitno pravo kupca. Nejćešče prodavac zna šta šalje i šta očekivati i poslije

toga. Kod nevidiljivih nedostataka prodavac ne odgovara za nedostatke nakon proteka 6 mjeseci.

Sve ove norme nisu prisilne naravi. U praksi, stranke ih najčešće prilagođavaju svojim potrebama ili

ih isključuju.

Prava kupca i materijalni nedostaci

Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca o nedostacima moţe:

1. Zahtjevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka.

Ovo je odnos u ispunjenju ugovora.

2. Kupac može zahtjevati sniženje cijene

3. Može da raskine ugovor

1 Pregled robe i kada postoji pravo na reklamaciju?(pogledati u knjizi ili zakonu, ponekad pita)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U svakom slučaju, kupac ima pravo na naknadu štete. Ugovor se ne moţe raskinuti ako kupac

nije ostavio prodavcu primjeren rok za ispunjenje tog ugovora. Dakle, daje se prodavcu primjeren

rok i na njemu je da li će ugovor opstati. Tužbom/presudom se samo utvrđuje da je ugovor raskinut.

Nešto je drugačije kod fiksnih ugovora gdje je rok bitan elemenat. Kada rok nastupi ugovor

prestaje, nema drugog primjerenog roka. Prodavac i u ovom slučaju može da održi ugovor ako

odmah obavijesti kupca da mu isporučuje robu.

Rokovi za reklamaciju su godinu dana od dana odašiljanja robe ako se ne radi o prevarnom

odašiljanju robe. Ako se radi o prevari (prodavac je znao šta šalje), rok je 3 godine.

Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari

Ovdje se radi o odgovornosti za ispravno funkcionisanje robe, a ne za neki njen nedostatak. Ova

vrsta odgovornosti nema veze sa materijalnim nedostacima. Stvar je ispravno upotrebljavana, a

došlo je do kvara. Ovdje odgovara i prodavac i garant.

Ko odgovara za ispravno funkcionisanje? Obično se radi o tehničkoj robi. Proizvođači su dužni

da daju garanciju za tu robu, po zakonu. Imamo i prodavca koji je tu robu prodao. Kupac može da

traži odgovornost od garanta po osnovu garancije, a od prodavca po osnovu ugovora o prodaji i

garanciji. Nabolje je kada postoji servis, jer se najlkaše rješavaju stvari. Garantni rokovi se

produžuju nakon popravke/zamjene stvari (za dio koji je zamijenjen ili za kompletnu stvar ako je

zamijenjena u cjelosti).

Zaštita od evikcije – odgovornost za pravne nedostatke

U praksi se dešava da ne nekoj stvari postoji pravo treće osobe koje isključuje, umanjuje ili

ograničava kupčevo pravo, a da o tome kupac nije obaviješten i da ne pristaje da uzme stvar sa tim

opterećenjima. U takvim slučajevima, prodavac odgovara za pravne nedostatke stvari. Kupac je

dužan da obavijesti o tome prodavca i da od njega traži da se u razumnom roku oslobodi stvar od

prava ili pretenzija trećeg lica, a ako se radi o stvarima određenim po rodu, da mu isporuči drugu

stvar. Najčešće prodavac ne postupa po upozorenju kupca, ne samo zato što on to neće, nego zato

što on to ne može u tom momentu da uradi. U tom slučaju dolazi do sankcija. U sluĉaju

oduzimanja stvari od kupca (od treće osobe), ugovor se po zakonu smatra raskinutim. U ovim

slučajevima kupac moţe po svom izboru tražiti raskid ugovora ili zahtjevati srazmjerno sniženje

cijene. Ako je kupac u vrijeme zaključenja ugovora znao da će mu stvar biti oduzeta ili njegova

prava smanjena ili ograničena, i tada kupac može tražiti vraćanje stvari, sniženje cijene, ali nema

pravo na naknadu štete. Kada se radi o pravu trećeg koje je očigledno, kupac koji ne obavijesti

prodavca za pravne nedostatke i bez prava prizna osnovano pravo trećeg, on i u takvom slučaju

može tražiti odgovornost prodavca. Istekom godine dana od dana saznanja za postojanje prava

trećeg, gasi se i pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka.

Docnja prodavca

Svaka ugovorna strana kod ugovora u privredi, pa i drugih ugovora, može pasti u docnju. Sa tog

aspekta docnja može biti: dužnička docnja i povjerilačka docnja.

Dužnička docnja - Kod ugovora u prodaji prodavac zapada u duţniĉku docnju ako na vrijeme

nije isporučio kupcu ugovorenu robu. Ako je rok ugovoren, protekom roka koji je odreĊen. Ako

rok nije određen, onda po proteku osmog dana od dana zakljuĉenja ugovora. Kada prodavac

zapadne u dužničku docnju, kupcu pripadaju alternativno dva prava:

1. da traži ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja

2. da traži raskid ugovora i naknadu štete zbog neispunjena

Kupac nije dužan u ovim slučajevima ostaviti primjeren rok za ispunjenje, ako iz samog držanja

prodavca proizilazi da on neće ni u ostavljenom roku ispuniti svoju obavezu. Kada je u pitanju

fiksni ugovor, protekom roka on se raskida po samom zakonu. U slučaju raskida ugovora, naknada

štete može biti naknada apstraktne štete i konkretne štete. Apstraktna šteta sastoji se u razlici

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ugovorene cijene i tekuće cijene za ugovorenu robu. Konkretna šteta obuhvata običnu štetu i

izmaklu korist. Konkretna šteta se utvrđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Povjerilačka docnja - Kada prodavac zapadne u povjerilačku docnju, a to je slučaj recimo kada

odbije da primi cijenu, u tom slučaju kupac ima dva prava:

1. da deponuje iznos kupovne cijene kod nadležnog suda i time izbjegne plaćanje kamata

2. da traži nakanadu pretrpljene štete.

SREDSTVA OBEZBJEĐENJA UGOVORA

Dijele se na sredstva radi zakljuĉenja i radi ispunjenja ugovora. To su: ugovorna kazna,

jemstvo, zaloga, bankarska garancija, akreditiv. Regulisane su ZOO, Zakonom o vlasničko-pravnim

odnosima i zakonom o zalogu na pokretnim stvarima.

Ugovorna kazna

Ugovrna kazna je ugovorena suma novca ili neka druga imovinska korist. Njena pravna priroda je

akcesorna i kao sporedna obaveza ona dijeli sudbinu glavne obaveze. Novčane obaveze se ne

mogu obezbjeđivati ugovornom kaznom. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne kazne je da se

povreda obaveze može pripisati u dužnikovu krivicu. Duţnikova krivica se ne utvrĊuje, ona se

pretpostavlja i povjerilac je ne mora dokazivati. Pravno dejstvo sporazuma o ugovornoj kazni

je slijedeće: za slučaj neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da traži isplatu ugovorne

kazne ili ispunjenje obaveze i za slučaj zakašnjenja ugovorne obaveze povjerilac može zahtjevati

ispunjenje glavne obavaze i plaćanje ugovorne kazne (kumulativno). U ovom slučaju povjerilac

prilikom prijema zakašnjele obaveze mora dužnika odmah obavijestiti da zadržava pravo na

ugovornu kaznu. Ako tako ne postupi, on gubi pravo na ugovornu kaznu. To znaĉi da je pravo na

ugovornu kaznu vezano za obavještavanje duţnika o zadrţavanju prava povjerioca na

ugovornu kaznu i ta pravna presumpcija je neoboriva.

Jemstvo

U pravilu do jemstva se dolazi na osnovu posebnog ugovora između povjerioca i jemca. Taj

ugovor mora biti zaključen u pismenoj formi. Jemstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu,

dakle bez obzira na njen sadržaj, daje se i za uvjetnu obavezu, daje se i za buduću odreĊenu

obavezu. Kod zaključenja ugovora o jamstvu ne mora se traţiti saglasnost duţnika. Taj ugovor se

zaključuje između jemca i povjerioca neovisno od volje dužnika, pa čak se može zaključiti i

protivno volji dužnika. Obaveza jemca je akcesorne prirode i ona zavisi od obaveze glavnog

dužnika. Ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika. Jamac za obavezu neke poslovno

nesposobne osobe odgovara isto kao i jamac poslovno sposobne osobe. Jamac moţe biti svako,

ali mora biti poslovno sposobna osoba, dakle mora imati potpunu poslovnu sposobnost.

Jamstvo je regulisano Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO), odredbe zakona su dispozitivne

prirode u pogledu jamstva. Odgovornost jamca u privrednom pravu je pooštrena. Jamac tu

odgovara kao platac, to znači da postoji solidarna odgovornost glavnog duţnika sa jamcem. To

znači da jamac nema pravo na prigovor redosljeda. Vjerovnik može utužiti jamca a da istovremeno

ne utuži glavnog dužnika. Ako su utuženi i glavni dužnik i jamac, oni odgovaraju solidarno, ali

izreka presude po toj tužbi ne mora da bude istovjetna, ne mora glasiti na isto (jemac ne plaća

kamate i troškove postupka). Razlika izmeĊu solidarne i supsidijarne odgovornosti je što kod

solidarne nema prava prigovora na redoslijed. Pravila jasmtva su dispozitivne prirode. Ako je glavni

dužnik postao stečajni dužnik, smanjenje obaveze stečajnog dužnika u stečaju ne dovodi do

smanjenja obaveze jemca. U slučaju da jemac izvrši svoju obavezu on stiče pravo regresa prema

glavnom dužniku. Jemstvo, sem ugovorom, nastaje i zakonom.

Bankarska garancija

To je sredstvo obazbjeđenja ispunjenja ugovora kao što su i ugovorna kazna i jemstvo. To je izjava

banke, davaoca garancije, kojom se ona obavezuje prema korisniku garancije da će ona

umjesto svog komitenta ispuniti obavezu ukoliko budu ispunjeni uslovi iz same garancije.

Bankarska garancija je akcesorne prirode, njena valjanost zavisna je od glavne obaveze radi koje je

data. Bankarska garancija je jednostrana izjava volje i kao takva ima za posljedice samostalne i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nezavisne obaveze. Bankarska garancija se uvijek izražava u novcu. Forma bankarske garancije je

pismena. Kada postojeću bankarsku garanciju potvrdi druga banka onda je u pitanju super -

garancija i korisnik može tražiti ispunjenje od bilo koje od ovih banake.

Dokumentarni akreditiv

Prihvaćanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna banka se obavezuje da

će korisniku akreditiva isplatiti odreĊenu novĉanu sumu ako do odreĊenog roka bude

udovoljeno uslovima koji su navedeni u nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti

sastavljen u pismenoj formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje

akreditiva saopćeno. Suprotno tome, nalogodavac je vezan izdanim nalogom od dana kada je nalog

prispio banci. I akreditiv je nezavistan od osnovnog ugovora. Dokumentarni akreditiv sam po sebi

znači da uz njegovo ispunjenje mora biti dostavljena dokumentacija koja je navedena u nalogu i

samom akreditivu. Akreditiv moţe biti opoziv ili neopoziv. Ako nije ništa ugovoreno, smatra se

da je opoziv, pa i onda kada je otvoren na određeno vrijeme.

Zalog u privrednom pravu

Za zalog na pokretnim stvarima u privredno-pravnim odnosima važe ova pravila: *da založno

pravo može postojati na pokretnim stvarima uz određena ograničenja (nema ga na državnom

vlasništvu), *zaloga je moguća i na pravima. Stvari na kojima se zasniva založno pravo moraju

ispunjavati sve uslove koji se traže (da je stvar u prometu, da je određena količina, da se radi o

tjelesnoj stvari, a samo kada je zakonom predviđeno, državna stvar se može založiti). Pravilo o

subjektima zaloga je: mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana lica, nalogodavac može da

bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja ili vlasnik založene stvari (dužnik založi tuđu stvar ili

skladištar ima pravo na založenoj stvari bez obzira na pravni položaj ostavodavca u pogledu same

robe). Na jednoj stvari se može zasnovati više zaloţnih prava po različitim pravnim osnovima.

Vjerovnik založnog prava da bi implementirao založno pravo na stvari koja je založena ne mora

tražiti putem suda implementaciju tog prava. Dovoljno je da obavijesti zaloţnog duţnika i traţi

od njega ispunjenje obaveze. Po proteku roka od 8 dana, on ima pravo da se namiri iz založene

stvari, a to znači da založenu stvar podvrgne javnoj prodaji. Nije mu potreban izvršni naslov -

sudska presuda, da bi prodao stvar. Ponekad se odstupa od načela priore tempore potio iure (prvi

u vremenu jaĉi u pravu), npr. kod ugovora u prevozu robe. Roba koje je predmet prevoza je

ujedno založena jer prevozioci imaju pravo zaloga na toj robi. Kada ima više prevoznika, svi oni

imaju pravo zaloga. Ovo načelo se ne primjenjuje, radi lakšeg uređenja stvari. Oni koji su već

prevezli robu imaju «manje prava» i prvi se namiruje onaj kod koga se roba još nalazi ili kod koga

je zadnjeg bila u pritežanju.

Hipoteka je zalog na nepokretnosti. Sem hipoteke na nepokretnostima, postoji i hipoteka na pravu

građenja. Hipoteka nastaje na osnovu pravnog posla, sudske odluke, a u nekim sluĉajevima i

na osnovu zakona. Dakle, ugovor o hipoteci je samo titulus, osnov za hipoteku i kada je zaključen

ona nije nastala. Tek upisom u zemljišnje kjnige hipoteka nastaje. Kada nastaje zakonom ne

mora da bude upisana u zemljišne knjige. Hipotekarni dužnik je svakodobni vlasnik založene

stvari. On tu stvar moţe i pod hiotekpm otuĊiti. Ko je tada dužnik? Založni dužnik koji je svoju

stvar dao pod hipoteku postaje osobni dužnik, a novi vlasnik nekretnine postaje hipotekarni dužnik.

Hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjige. Zaloga i hipoteka su ograničena stvarna prava.

Realizacija hipotekarnog prava se vrši putem suda. Sem vjerovnika i dužnika, za hipoteku se

mora jasno naznačiti dug. Nije bitno koliki dio duga je isplaćen i kolika je vrijednost nekretnine,

uvijek se vrši prodaja nekretnine radi naplate potraživanja. Na jednoj nekretnini može postojati više

hipoteka, a u slučaju namirenja potraživnja primjenjuje se pravilo «prvi u vremenu jači u pravu».

Osnova naĉela hipoteke:

1. Ograniĉeno stvarno pravo - hipoteka je ograničeno stvarno pravo, a prestanak tražbine je

samo jedan od osnova za brisanje. Prestanak tražbine sam po sebi ne dovodi do brisanja

hipoteke. Hipoteka je ovlaštenje založnog vjerovnika da namiri svoje osigurano potraživanje

ako mu ne bude namireno do dospijeća i to putem suda, a ne samostalnim raspolaganjem

predmetnog založnog prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Publicitet -On se stiče upisom hipoteke u ZK, a ako nekretnina nije upisana u ZK onda

tabularnom ispravom kod nadležnog suda.

3. OdreĊenost potraţivanja - Određenost osiguranog potraživanja odnosi se na glavno

potraživanje, a što znači da mora biti poznata osnova tog potraživanja i visina novčanog

potraživanja koje se upisuje u ZK.

4. OdreĊenost objekta zaloţnog prava - Nekretnina kao stvar mora biti označena prostorno i

označava se kao katastarska ili građevinska čestica.

5. Nedjeljivost - Hipoteka postoji neovisno od toga koliko se osigurano potraživanje smanjilo. Sve

dok ono postoji ne može se hipoteka izbrisati iz ZK.

6. Neodvojivost -Hipoteka je vezana za nekretninu i ne može se odvojiti od nje.

7. Mogućnost postojanja više zaloţnih prava na istom objektu ili podzaloţno pravo ili

podhipoteka - Ista nekretnina se može opteretiti sa više hipoteka koje imaju svaka svoj rang,

mjesto po vremenu nastanka. Njihov redoslijed određuje se prema nastanku ali zakonom može

biti i drugačije uređeno.

8. Prometnost ili nadhipoteka - Hipoteka se može otuđiti, naslijediti pa i opteretiti ali samo

zajedno sa nekretninom koja se njome osigurava. Nadhipoteka je hipoteka na hipoteku.

Nadhipoteka u korist treće osobe osniva se bez pristanka hipotekarnog dužnika.

9. Zajedniĉka hipoteka - je hipoteka na više nekretnina za jedno potraživanje. Ništave su odredbe

ugovora o hipoteci ako hipotekarni vjerovnik ugovora ubiranje plodova koje založena

nekretnina daje ili iskorištavanje nekretnine ne bilo koji način ili da u slučaju neisplate duga

vjerovnik može namiriti svoje potraživanje sticanjem prava vlasništva.

10. Forma ugovora o hipoteci - nije određena zakonom, ali se analogijom primjenjuje pravilo

pismene forme (kao kod prometa nepokretnosti). Hipoteku treba razlikovati od tabularne izjave.

Zatezna kamata

Zatezna kamata je osnovno pravo povjerioca u slučaju kada je dužnik zakasnio sa ispunjenjem

novčane obaveze. Zatezna kamata se ne ugovora i za njenu isplatu nije uslov da je vjerovniku

nastala šteta. Međutim, kada je riječ o kamatama, one se mogu i ugovoriti. Takve kamate zovemo

ugovorne kamate ili konvencionalne kamate. Za plaćanje zateznih kamata, sem što nije nužno da

je povjerilac pretrpio štetu zbog povrede ugovora, za njihovu realizaciju nije ni značajno da postoji

odgovornost dužnika. Zatezna kamata je minimum naknade štete u sluĉaju povrede ugovora

kada je u pitanju novčana obaveza. Rok za ispunjenje obaveze može biti određen ugovorom,

propisom ili običajem. Plaćanje kupovne cijene vrši se u času kada se vrši predaja robe, odnosno, 8

dana od dana prijema fakture ili 8 dana po prijemu robe. Ako rok nije odreĊen, duţnik dolazi u

docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni svoju obavezu.

Preuzimanje duga

Preuzimanje duga je ugovor između dužnika i treće osobe (preuzimaoca duga) uz pristanak

vjerovnika. Preuzimanjem duga preuzimalac duga dolazi na mjesto glavnog dužnika i on postaje

jedini platac. To znači da dotadašnji dužnik izlazi iz postojećeg obavezno-pravnog odnosa i na

njegovo mjesto dolazi novi dužnik.

Pristupanje dugu

To je ugovor između vjerovnika i treće osobe kojim se ovaj obavezuje vjerovniku da će postojeću

dužnikovu obavezu ispuniti u vidu ispunjenja vjerovnikova potraživanja koje on ima prema svom

dužniku. Tu ne sudjeluje i dužnik. Treća osoba koja je pristupila dugu moţe ispuniti obavezu i

bez duţnikove volje, pa i u sluĉaju njegova protivljenja. U ovom odnosu postoje dva duţnika

na samo jedno potraţivanje. Ti dužnici samostalno i neovisno jedan od drugog odgovaraju i to

razdijeljeno i za čitavo potraživanje.

Preuzimanje ispunjenja

To je ugovor između dužnika i treće osobe kojim se ona obavezuje da će preuzeti njegovu obavezu

prema njegovom vjerovniku i na taj način izvršiti dugovanu činidbu. Treća osoba time ne preuzima

na sebe dug i ne stupa u neposredan obavezni pravni odnos prema vjerovniku. Dužnik se u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ovom slučaju zaključenim ugovorom o preuzimanju ispunjenja nije oslobodio svog postojećeg

dugovanja, a ni vjerovnik prema takvoj trećoj osobi ne može postaviti zahtjev za ispunjenje njegova

potraživanja. Ovaj ugovorni odnos djeluje utoliko na vjerovnika samo što je on dužan primiti po toj

trećoj osobi ispunjenje dužnikove obaveze. Ako ne prihvati ispunjenje obaveze on zapada u

povjerilačku docnju.

Konosman

Poslije završenog prijema tereta na zahtjev krcatelja broda, brodar je dužan da izda konosman ili

teretnicu. Njom se potvrđuje da je primljen na brod radi prijevoza teret koji je u njoj oznaĉen.

Ako krcatelj nije tražio izdavanje teretnice, onda brodar ili krcatelj imaju pravo da zahtijevaju

tovarni list za predmetnu robu i takav tovarni list nema karakteristiku hartije od vrijednosti.

Tovarni list

Pošiljalac je dužan da za svaku pošiljku preda prevoziocu posebno popunjen tovarni list na

propisanom obrascu. Pošiljalac je odgovoran za tačnost podataka i izjava koje je unio u tovarni list,

ali i za tačnost podataka koje je unio njegov prevozilac. Tovarni list po pravilu nije hartija od

vrijednosti. On je dokaz o zakljuĉenom ugovoru i dokaz da je prevozilac primio na prevoz stvari

označene u tovarnom listu. Tovarni list može glasiti po naredbi i na donosioca. Ako tako glasi, u

oba slučaja je prenosivi tovarni list.

Skladišnica

To je hartija od vrijednosti koju izdaje skladištar za robu koju je primio na uskladištenje.

Skladišnica je dokaz da je roba primljena na čuvanje i održavanje. Ona obavezuje skladištara da po

proteku roka za čuvanje i održavanje robe izda robu legitimnom imaocu skladišnice. Predaja

skladišnice u potpunosti zamjenjuje fizičku predaju robe prilikom prenosa vlasništva na robi.

Skladišnica se sastoji iz dva dijela: priznanice (recepisa) koji služe za prenos prava vlasništva na

uskladištenoj robi i varanta (zaloţnice) koja se koristi radi zalaganja uskladištene robe a u svrhu

dobijanja kredita, zajmova itd. Skladišnica se može prenositi jedinstveno (oba djela zajedno), a

moguće i odvojeno. Kada se prenosi odvojeno, najprije se mora prenijeti varant (založnica). U oba

slučaja radi se o izdavanju robe. Skladišnicu je moguće indosirati pa i u djelu priznanice, i u tom

slučaju se radi o prenosu vlasništva uskladištene robe. Odgovornost skladištara je objektivna. On

mora dokazati da je šteta na robi uzrokovana višom silom ili krivicom ostavodavca ili manama ili

prirodnim svojstvima robe, kao i neispravnom ambalažom. Skladištar je dužan naknaditi nastalu

štetu u visini stvarne, a ne tržišne vrijednosti robe predate na uskladištenje.

OSTALI UGOVORI

Ugovor o komisionu

To je ugovor kojim komisionar u svoje ime a za raĉun komitenta istupa prema trećem licu

kao samostalna ugovorna strana. Svi ekonomski efekti iz zaključenog ugovora pripadaju

komitentu. Kod tog pravnog posla postoji interni, eksterni i završni odnos. Bitan elemenat ovog

ugovora je sama priroda pravnog posla kojeg treba komisionar da zaključi. Ugovor o komisionu

je jedna vrsta ugovora o nalogu, ali on je samostalni imenovani ugovor, dvostran je i teretan i

neformalan. Komisionar prilikom zaključenja ugovora sa trećom osobom mora prilikom izbora te

osobe cijeniti poslovni ugled i kreditnu sposobnost te treće osobe. Komisionar kao samostalna

ugovorna strana sa trećom osobom zaključuje ugovor, bilo o prodaji ili kupovini robe, već zavisno

od naloga komitenta i on tada obavlja pravne radnje. Komisionar odgovara za izbor treće osobe i

kod klasičnog komisiona on ne odgovara za ispunjenje tog ugovora. Komisionar je dužan da se

pridržava naloga komitenta i da čuva njegove interese, da položi račun komitentu i da komitenta

obavijesti sa kim je zaključio ugovor (ko je treća strana). Komisionar nije dužan da obavijesti treću

stranu ko mu je komitent. Komisionar ima pravo na naknadu (proviziju), naknadu potrebnih,

nužnih i korisnih troškova. Ova naknada mu pipada i kada nije ugovorena. Naknada se određuje

ugovorom, tarifom ili prema ugovorenom poslu i postignutom rezultatu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pored klasičnog komisiona moguć je i tzv. pojaĉani komision (delkvedere komision) gdje

komisionar, pored odgovornosti za izbor trećeg lica, odgovara i za ispunjenje obaveza iz

zaključenog posla. Pojačana odgovornost vodi ka povećanoj naknadi odnosno, proviziji.

Ugovor o licenci

Tim se ugovorom obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi, u cjelini ili djelimiĉno,

pravo iskorištavanja pronalazaka, tehniĉkog znanja ili iskustva, ţiga, uzorka ili modela, a

sticalac licence se obavezuje da mu za to plati odreĊenu naknadu. Ugovor o licenci mora biti

zaključen u pisanoj formi na vrijeme ne duže od zakonske zaštite prava koja su predmet licence.

Iskljuĉiva licenca je takva gdje se stiče isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence i ona

postoji samo ako je izričito ugovorena. Pravo iskorištavanja licence može biti ograničeno

prostorno a i vremenski i samo u onim slučajevima kada to nije suprotno ustavu i zakonu. Kada

sticalac isključive licence prava iskorištavanja predmeta licence ustupi drugom, onda kažemo da je

u pitanju podlicenca. Kada je ugovor o licenci zaključen na određeno, on prestaje istekom vremena

i u tom slučaju nije potrebno da bude otkazan. Ako se ugovor na takav način, pod istim uslovima

produži i tome se ne protivi davalac licence, onda se radi o novom ugovoru neodređenog trajanja.

Svaka od ugovornih strana može otkazati ugovor ako se radi o ugovoru na neodređeno vrijeme.

Otkazni rok je 6 mjeseci i on se ne može dati u toku prve godine trajanja ugovora. U sluĉaju smrti

davaoca licence ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, izuzev ako nije drugačije ugovorena. U

slučaju smrti sticaoca licence i ona se nastavlja sa njegovim nasljednicima, ali samo sa onim koji

produžuju njegovu djelatnost. Ako je u pitanju pravno lice kao korisnik licence i nad njim se otvori

stečajni postupak, davalac licence može raskinuti ugovor.

Ugovor o posredovanju

Ovim se ugovorom posrednik obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu sa naredbodavcem

lice koje bi sa njim pregovaralo o zakljuĉenju odreĊenog ugovora. Bitan sastojak ovog ugovora

je sam predmet ugovora.

Razlika izmeĊu posredovanja i zastupanja je slijedeća:

- Posrednik radi u svoje ime i za svoj račun

- Zastupnik radi u tuđe ime i za tuđi račun

- Posredovanjem ne nastaje trajni odnos

Ugovor je neformalan i konsenzualan. Po svojoj pravnoj prirodi je ugovor o nalogu, a ako je

ugovoreno da ima pravo i na naknadu iako njegova nastojanja ostanu bez rezultata, onda poprima

obilježja ugovora o djelu. Naknada za posrednika ne mora biti ugovorom određena. Posrednik ne

zaključuje ugovore i u pravilu on poduzima samo faktiĉke radnje. On postupa sa pažnjom dobrog

privrednika. Stvara samo komercijalnu vezu, ne i pravnu. Dužan je da se pridržava naloga i

upustava nalogodavca, a odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica.

Nalogodavac može da opozove nalog sve dok on nije izvršen. Ako naknada za posredovanje nije

određena ugovorom, ona se određuje tarifom ili lokalnim obiĉajima. Ako se ne može tako

odrediti, ona se određuje prema radu posrednika i učinjenoj usluzi. Ukoliko posrednik ugovorom

bude izričito ovlašten i da zaključi ugovor sa trećom osobom, pa takav ugovor ima elemente i

posredovanja i zastupanja, onda se u slučaju spora uzima da se radi o ugovoru o zastupanju.

Ugovor o uskladištenju

To je ugovor kojim skladištar preuzima obavezu da odreĊeno vrijeme ĉuva i odrţava stvari

koje pripadaju drugom subjektu, ostaviocu i da po proteku ugovorom odreĊenog vremena

vrati stvari ostaviocu, a ostavilac da za struĉno ĉuvanje i odrţavanje stvari isplati skladištaru

ugovorenu naknadu. To je konsezulan, a ne realan ugovor, on je neformalan, a ne formalan

ugovor. Međutim, u praksi se najčešće zaključuje u pismenoj formi na formularima koje pripremi

skladištar. Ako nepažnjom skladištara propadne određena količina zamjenljivih stvari, a skladištar

ipak preda ostaviocu istu količinu, vrstu i kvalitet stvari, to nije naknada naturalne štete, nego

ispunjenje ugovorene obaveze. Drugačije je ako je u pitanju individualno određena stvar koja je

propala gdje ostavodavac nije dužan primiti drugu sličnu stvar.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Samo kazna treba da je srazmjerna krivici a ne i šteta. Skladištar odgovoara po načelu

objektivne odgovornosti. Povjerilac je ostavodavac, nije dužan da dokazuje krivicu skladištara, a

skladištar se može exkulpirati odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala usljed više sile, radnjom

trećeg lica, karakteristikama robe primljene na uskladištenje i ambalaže. Skladištar nadoknađuje

štetu ostavodavcu po principu stvarne, a ne tržišne vrijednosti robe. Naknađuje se obiĉna šteta i

izmakla korist. Od izmakle koristi treba razlikovati eventualnu štetu. Izmakla korist postoji ako

je ona izvjesna, a ne vjerovatna, ako postoje elementi na osnovu kojih se ona moţe odrediti i

ako ta izmakla korist nije suprotna vaţećim propisima i dobrim poslovnim obiĉajima. I

eventualna šteta je buduća ali je neizvjesna. ZOO ne priznaje eventualnu štetu kao vid štete ali

smatra kad ona nastane da se radi o konkretnoj šteti.

Bitni sastojci ugovora o graĊenju

Ugovor o graĊenju je ugovor o djelu kojim se izvoĊaĉ obavezuje prema odreĊenom projektu

sagraditi u ugovorenom roku odreĊenu graĊevinu na odreĊenom zemljištu, odnosno na već

postojećem objektu izvršiti kakve druge graĊevinske radove, a naruĉailac se obavezuje da mu

za to plati odreĊenu cijenu. Stranke su dakle: investitor (naruĉilac) i graĊevinar (izvoĊaĉ). Kao

izvođač može se pojaviti samo privredni subjekat koji je registrovan za građenje odgovarajućih

građevina. Da bi ovaj ugovor bio posao poslovnog prava, potrebno je i da investitor bude privredni

subjekat.

Prethodne radnje - Izvođenju građevinskih radova može se pristupiti na osnovu investicionog

programa – elaborata, iz kojeg se vidi o kakvom se objektu radi. Elaborat može izraditi sam

investitor, a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzečem registrovanim za tu djelatnost.

Osim elaborata investitor mora pribaviti i graĊevinsku dozvolu, koju izdaje nadležni općinski

organ. Osim navedenog investitoru su neophodna i finansijska sredstva, bilo iz vlastitih izvora, bilo

da ih pribavi putem kredita.

Bitni elementi - Osnovno kod ugovora o građenju je da je izvođač dužan da ugovorene radove

izvede u ugovorenom roku, što znači da je rok bitan elemenat ugovora (pored cijene i predmeta)

i on se može ugovoriti za radove u cjelini ili po pojedinim fazama. Obavezna je pismena forma.

Kod ovog ugovora cijena mora da bude precizno odreĊena (ne odrediva). Određuje se kao

jedinična cijena ili za cijeli objekt kao ukupno ugovorena cijena. Jedinične cijene obuhvataju i

viškove radova, ali samo ako se oni pojavljuju u uobičajenom obimu. Ako to nije slučaj, izvođač

radova ima pravo tražiti za viškove radova novu cijenu. Kada je u pitanju ukupno ugovorena

cijena ona se ne mijenja u slučaju viškova radova, ali isto tako ona se ne mijenja ni za slučaj

manjkova radova. Ukupno ugovorena cijena ne obuhvata vrijednost nepredviđenih i naknadnih

radova. Ti radovi po zakonu uvijek se naknadno plaćaju. I jedinična cijena i ukupna cijena mogu

biti promjenjive i nepromjenjive. Promjenjive se najčešće ugovoraju u obliku klizne skale. I kod

nepromjenjive cijene zakon (ZOO) predviđa mogućnost njene izmjene pod određenim uslovima

(npr. usljed promjene u cijeni rada, materijala, ako gradnja duže traje pod uslovom ako su se ovi

elemnti promijenili za više od 10% u odnosu na ugovorenu cijenu; u slučaju docnje sa izvođenjem

radova izvođač nema pravo na izmjenu cijene).

Obaveza izvođača radova da preda objekt finansijeru. Rokovi garancije za gradnju objekta teku od trenutka primopredaje radova. Od tada prelazi i

rizik sa izvođača na naručioca (finansijera, investitora). Primopredaja radova se ne smatra tehnički

pregled od strane nadležnih organa koji izdaju upotrebnu dozvolu. Ovo iz razloga što se tehničkim

pregledom utvrđuje tehniĉka ispravnost objekta u opštem interesu, a ne i da li je izvođač ispunio

sve svoje ugovorene obaveze. Dakle, treba razlikovati kolaudaciju (tehnički pregled) od

superkolaudacije (prijem objekta od strane investitora). Investitor može zadržati određenu svotu

novca da bi sam kasnije, bez pomoći izvođača radova mogao otkloniti nedostatke na objektu.

Pridrţavanje projektne dokumenatcije Za svako odstupanje od projekta izvoĊaĉ mora imati

odobrenje investitora. Osim što treba da se pridržava projekta, mora da poštuje i javno pravne

propise koji se na njih odnose. Sve to mora da učini pošteno i savjesno, djelujući pažnjom dobrog

stručnjaka. Ako uoči nedostatke u projektu mora o tome da bez odlaganja obavijesti investitora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako ovaj ne reaguje mora obavijestiti nadležni inspekcijski organ. U slučaju akutne opasnosti može

i obustaviti radove.

Odgovornost izvođača radova za nedostatke građevine

Izvođač radova odgovara za nedostatke:

1. ako su nedostaci građevine rezultat greške u projektu pa i onda kada je projekat primio

od naručioca ili trećeg lica iz razloga što je izvođač radova kao profesionalac dužan

skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke u projektu;

2. ako odstupi od projekta, osim u slučaju ako ima pismenu saglasnost naručioca ili ako su

u pitanju hitni i nepredviđeni radovi;

3. ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta marerijala bez obzira čiji je matreijal upotrebljen;

4. ako su nedostaci građevine nastupili što radovi nisu izvedeni u skladu sa ugovorom,

odgovarajućim propisima ili pravilima struke;

5. izvođač odgovara i za rad podizvođača.

Odgovornost građevinara je pooštrena, jer s obzirom na svoja svojstva i profesiju ne može ne znati

sve gore navedeno. Izvođač neće odgovarati za nedostatke ako uspije dokazati da nije kriv za

utvrđene nedostatke i u slučaju greške u projektu koja se i protiv njegove potrebne pažnje nije

mogla otkloniti.

Ugovor o alotmanu

Kojim se obavezuje ugostitelj da u toku odreĊenog vremena stavi na raspolaganje turistiĉkoj

agenciji odreĊeni broj leţaja u odreĊenom objektu, pruţi ugostiteljske usluge osobama koje

uputi agencija i plati joj odreĊenu proviziju, a agencija nastoji da ih popuni i plati cijenu

pruţenih usluga ukoliko je koristila angaţovane hotelske kapacitete. Ugovor o alotmanu mora

biti zaključen u pismenoj formi. Turistička agencija može odustati od korišenja smještajnih

kapaciteta a da time i ne raskine ugovor o alotmanu ako na vrijeme pošalje obavještenje o

odustanku od korištenja određenih kapaciteta. Ukoliko je ugovorom predviđena posebna obaveza

turističke agencije da popuni angažovane kapacitete, onda agencija nema pravo na odustanak od

ugovora.

Ugovor o prijevozu u cestovnom saobraćaju

Tim ugovom se prevozilac obavezuje da cestovnim prijevoznim sredstvom preveze odreĊenu

stvar od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja i da u tom mjestu stvar preda primaocu ili

drugom ovlaštenom licu kojeg primalac odredi a pošiljalac se obavezuje da prevoziocu plati

ugovorenu prevozninu. Ugovor o prijevozu nije formalan, dvostrano je obavezan i teretan.

Bitni elementi su cijena i predmet. U praksi se zaključuje pismeno izdavanjem tovarnog lista.

Tovarni list predstavlja samo potvrdu zaključenog ugovora i dokaz da je prijevoznik primio robu

na prijevoz. Poatojanje ugovora o prijevozu može se dokazivati i drugim sredstvima. Nepostojanje

tovarnog lista ili gubitak ili njegova neispravnost nemjau uticaja na postojanje i sadržaj ugovora o

prijevozu. Tovarni list po pravilu nije prenosiv, ali se stranke mogu dogovoriti da se izda takav

tovarni list koji ima karakteristike hartija od vrijednosti. Tovarni list može da glasi po naredbi ili na

donosioca.

Ugovor o prijevozu morem ili unutrašnjim vodama

Kod ovog ugovora se brodar obavezuje da preveze stvari od mjesta otpreme do mjesta

opredjeljenja, a naruĉilac prijevoza da plati vozarinu. Stranke su brodar i naručilac prijevoza.

Bitni elementi su predmet i vozarina. On nije formalan, ali se u praksi često zaključuje u pismenom

obliku. Brodar odgovara za štetu samo ako je kriv. Krivica brodara za štetu se pretpostavlja –

princip subjektivne pretpostavljene krivice. OslobaĊa se od odgovornosti ako dokaže da je šteta

nastupila zbog skrivene mane broda za koju brodar nije morao znati, više sile, pomorskih nezgoda,

ratnih događanja, međunarodnog zločina na moru, nemira, pobuna, štrajka.... Visina naknade štete

se utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti stvari, a po cijenama mjesta odredišta na dan kada je brod

stigao u luku, odnosno na dan kada je morao stići. Dopušteno je ugovorom pooštriti brodarevu

odgovosrnost i utvrditi viši iznos, ali ne može se u većoj mjeri ograničiti brodareva odgovornost.

Posebna havarija nastaje višom silom. Zajedniĉka havarija je svjesno prouzrokovana šteta od

WWW.BH-PRAVNICI.COM


strane zapovjednika broda u toku plovidbe, a u cilju spašavanja broda i robe. Radi se o svjesnom

žrtvovanju manjeg da bi se spasilo veće. Štetu i troškove generalne havarije snose zajednički svi

učesnici u pomorskom poduhvatu srazmjerno vrijednosti imovine koja ulazi u dužničku masu.

Osnov za to je zajednica rizika koju ĉine: sopstvenik broda, brodar i korisnici prevoza.

ZAKON O OBAVEZNOM OSIGURANJU

Prema ovom zakonu obvezno se osiguravaju:

1) putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,

2) vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, 3) vlasnici, odnosno korisnici zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama,

4) vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primjenjuju odredbe ovog zakona o obveznim osiguranjima dužni

su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje.

KONCESIJA Koncesija je pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogastava. Izuzetno

može biti i za obavljanje komunalnih i drugih javnih djelatnosti.Ugovor o koncesiji se zaključuje

na odreĊeno vrijeme koje ne moţe biti duţe od 30 godina, iznimno 50 godina. Ugovori se

mogu obnoviti, ali ne duže od polovine prvobitno ugovorenog roka. Ugvoor prestaje istekom

ugovorenog roka, otvaranjem stečaja, prestankom postojanja predmeta koncesije i raskidom

ugovora. Ugovor o koncesiji se raskida ako je koncesionar nesolventan ili je bankrotirao, ako

koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju svoje obaveze. Ugovor zaključen suprotno odredbama

Zakona o koncesiji je ništavan, a za rješavanje takvih sporova je nadležan Vrhovni sud FBiH (tužba

u upravnom sporu).

OBLICI STRANIH ULAGANJA Zakon o stranim ulaganjima Sl.n.FBiH 61/01 i 50/03

Prava stranih ulagaĉa: (ne pita politiku stranih ulaganja)

1. Pravo da vrše transfer u inostranstvo slobodno i bez odlaganja dobiti koja nastane kao

rezultat ulaganja.

2. Pravo na vršenje konverzije domaće valute u bilo koju drugu valutu.

3. Imaju ista vlasnička prava na nekretninama kao što imaju državljani BiH.

4. Pravo da slobodno upošljavaju zaposlenike iz inostranstva.

5. Strana ulaganja ne mogu biti nacionalizovana, exproprisana izuzev u javnom interesu u

skladu sa zakonom i uz plaćanje primjerene naknade.

6. Oslobođena su plaćanja carina i carinskih obaveza, ali ne i carinskog evidentiranja.

7. Prava i povlastice koja se zateknu ne mogu biti ukinute ili poništene stupanjem na snagu

drugih propisa.

Oblici stranih ulaganja:

1. Osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagača

2. Osnivanje pravnog lica u zajedničkom vlasništvu domaćeg i stranog ulagača

3. Ulaganje u postojeće pravno lice i

4. Posebni oblici ulaganja.

U Federaciji BiH strana ulaganja u Sektoru koji podliježu restrikciji odobrava nadležno

ministarstvo. Za ulaganja u Sektore koji podliježu restrikciji, strani ulagači su dužni nadležnom

ministarstvu podnijeti zahtjev za odobrenje ulaganja.Nadležno ministarstvo je dužno u roku od 30

dana od dana prijema zahtjeva donijeti odgovarajuće rješenje. Konačno rješenje o stranom ulaganju

bit će doneseno u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva. U slučaju nedonošenja rješenja u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pomenutom roku strano ulaganje se smatra odobrenim. Odobrenje stranog ulaganja važi bez

vremenskog ograničenja.

NARUŠAVANJE KONKURENCIJE Konkurencija se narušava monopolističkim djelovanjem, nelojalnom konkurencijom, špekulacijom

i ograničavanjem tržišta.

Monopolistiĉko djelovanje obuhvata monopolističko sporazumijevanje i ponašanje.

Sporazumijevanje je odnos između dva ili više trgovaca kojim se ciljno narušava ili sprečava

slobodna konkurencija i gdje se pojedini trgovci dovode u povlašteni položaj. Monopolističko

ponašanje je zloupotreba dominantnog položaja na tržištu i radnje koje dovode do takvog položaja.

Nelojalna konkurencija je radnja protivna dobrim poslovnim običajima kojom se nanosi ili može

nanijeti šteta drugim trgovcima ili potrošačima.

Špekulacija je korištenje stanja na tržištu nastalog poremećajima u snadbijevanju ili nezakonitog

povećanja cijene radi sticanja protivpravne imovinske koristi.

SOLIDARNA I SUBSIDIJARNA ODGOVORNOST (ovo nauĉiti, moţda iz civila)

I jedna i druga odgovornost su akcesorne prirode.U slučaju solidarne odogovornosti vrijede opća

pravila o jemstvu i ta su pravila dispozitivne prirode. Subsidijarna – povjerilac prvo mora da se

obrati glavnom dužniku za ispunjenje obaveze, a tek onda jemcu, inače jemac može uložiti prigovor

redoslijeda, a kod solidarne odgovornosti može odmah tražiti bilo od dužika, bilo od jemca.

STEĈAJNI POSTUPAK Stečajni postupak je zakonom uređen postupak i provodi se radi grupnog namirenja povjerilaca

stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.

Prijedlog za otvaranje steĉajnog postupka - Stečajni postupak pokreće se pisanim prijedlogom.

Za podnošenje prijedloga ovlašteni su stečajni dužnik i svaki onaj povjerilac koji ima pravni

interes za provođenje stečajnog postupka. Prijedlog se mora podnijeti u roku od 30 dana od dana

nastupanja plateţne nesposobnosti.

Steĉajni duţnik - Stečajni postupak može se provesti nad imovinom pravnog lica, kao i nad

imovinom dužnika pojedinca. Duţnik pojedinac, u smislu ovog zakona, jeste: komplementar u

komanditnom društvu i osnivač društva s neograničenom solidranom odgovornošću. Stečaj se može

otvoriti i nad imovinom javnih pravnih lica, izuzev nad imovinom Federacije Bosne i

Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), općine, grada, javnih fondova koji se u cjelosti ili

djelimično finansiraju iz budžeta.

Steĉajni razlozi - Razlog otvaranja stečajnog postupka je plateţna nesposobnost steĉajnog

duţnika. U pravilu smatra se da je steĉajni duţnik plateţno nesposoban ako u neprekidnom

trajanju od 30 dana ne izmiruje svoje dospjele novĉane obaveze. Stečajni postupak se može

otvoriti i zbog prijeteće plateţne nesposobnosti.

OPĆE PROCESNE ODREDBE

U stečajnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku

ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Naĉela postupka

(1) Stečajni postupak je hitan.

(2) Odluke stečajnog suda donose se u formi rješenja.

(3) Stečajni sudija mora, po sluţbenoj duţnosti, istraţiti sve okolnosti koje su od značaja za

stečajni postupak.

Protiv odluka stečajnog suda, u slučajevima predviđenim ovim zakonom, dopuštena je ţalba. Rok

za podnošenje žalbe je osam dana i teče od objavljivanja odluke ili od dana dostavljanja odluke,

ako odluka nije objavljena. Za odluĉivanje o ţalbi nadleţno je vijeće saĉinjeno od trojice sudija

drugostepenog suda. Vijeće je dužno odlučiti o žalbi u roku od 15 dana od dana njenog prijema.

Žalba odlaţe izvršenje rješenja ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano.U stečajnom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postupku ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje, podnositi prijedlog za ponavljanje postupka

niti izjaviti revizija.

ORGANI STEĈAJNOG POSTUPKA

su: stečajni sudija, stečani upravnik, skupština povjerilaca i odbor povjerilaca koji ima položaj

fakultativnog organa.

Steĉajni sudija - vodi i upravlja stečajnim postupkom ali samo do donošenja rješenja za otvaranje

stečajnog postupka. Njegova osnovna fukcija je da imenuje stečajnog upravnika i da vrši pravni

nadzor nad njegovim radom.

Steĉajni upravnik - Za stečajnog upravnika može se imenovati samo fizičko lice koje mora imati

završeno stručno obrazovanje i poloţen struĉni ispit. Za stečajnog upravnika po ranijem zakonu

moglo je biti imenovano svako punoljetno fizičko lice. Zakon taksativno navodi koja lica ne mogu

biti stečajni upravnici. Stečajni upravnici prolaze porgrma edukacije koji organizuju kantonalne

privredne komore. Stečajni upravnik je operativan organ. Ovlašten je i obavezan je da bez

odlaganja uđe u posjed imovine stečajnog dužnika i da njome upravlja. Stečajni upravnik obavezan

je izvršiti detaljan popis mase ali i svih povjerilaca duţnika, voditi poslovne knjige, a naroĉito

saĉiniti poĉetni bilans. Skupština povjerilaca - Stečajni sudija saziva skupštinu povjerilaca. Sazivanje prve skupštine

povjerilaca vrši se u okviru odluke o otvaranju steĉajnog postupka. Druge skupštine povjerilaca

moraju se sazvati ako to zatraži stečajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji

zajedno zastupaju najmanje 1/5 prijavljenih iznosa potraživanja. Pravo glasa u skupštini

povjerilaca imaju povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, a koje nije osporio stečajni

upravnik. Povjerioci niţih isplatnih redova nemaju pravo glasa. Pravo glasa razlučnih povjerilaca

je, ograničeno na iznos s kojim se oni pojavljuju kao stečajni povjerioci.

Odbor povjerilaca - je fakultativni organ, a ujedno i kontrolni. Njegov zadatak je da štiti interese

stečajnog dužnika. On u vršenju svoje kontrole nadzire stečajnog upravnika . Skupština povjerilaca

iz kruga povjerilaca bira odbor povjerilaca.U odboru povjerilaca moraju biti zastupljene sljedeće

grupe povjerilaca: stečajni povjerioci sa najvišim potraživanjima, stečajni povjerioci s malim

potraživanjima, predstavnici zaposlenika stečajnog dužnika i razlučni povjerioci. Odbor povjerilaca

sastoji se od neparnog broja članova koji nije veći od sedam.

STEĈAJNA MASA I RASPOREĐIVANJE POVJERILACA

Iz stečajne mase, prije steĉajnih povjerilaca, namiruju se troškovi stečajnog postupka i dugovi

stečajne mase.

Troškovi steĉajnog postupka su:

1) sudski troškovi stečajnog postupka,

2) nagrade i izdaci vještaka, stečajnog upravnika i odbora povjerilaca.

Dugovi steĉajne mase su obaveze:

1) koje budu zasnovane radnjama stečajnog upravnika, a koje ne spadaju u troškove stečajnog

postupka,

2) iz dvostranoobavezujućih ugovora ukoliko se njihovo ispunjenje zahtijeva za stečajnu masu,

3) iz neosnovanog bogaćenja stečajne mase.

Pojam steĉajne mase – Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada stečajnom

dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju stečajni dužnik stekne za

vrijeme stečajnog postupka. Stečajna masa sluţi namirenju troškova stečajnog postupka i stačajnih

povjerilaca.

Isplatni redovi steĉajnih povjerilaca - Stečajni povjerioci se prema vrsti njihovih potraživanja

svrstavaju u isplatne redove.

Razlikuju se:

1) stečajni povjerioci viših isplatnih; 2) stečajni povjerioci općeg isplatnog reda; 3) stečajni

povjerioci nižih isplatnih redova .

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Steĉajni povjerioci općeg isplatnog reda su povjerioci koji u trenutku otvaranja stečajnog

postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku

Steĉajni povjerioci viših isplatnih redova - prije ostalih stečajnih povjerilaca namiruju se ona

potraživanja koja nije mogao namiriti privremeni upravnik, ni stečajni upravnik. Prije ostalih

stečajnih povjeritelja, ali poslije upravo navedenih namiruju se zaposlenici steĉajnog duţnika sa

potraţivanjima iz radnog odnosa za posljednjih osam mjeseci do dana otvaranja steĉajnog

postupka.

Steĉajni povjerioci niţih isplatnih redova - namiruju se:

1) kamate koje teku od otvaranja stečajnog postupka na potraživanja stečajnih povjerilaca,

2) troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u postupku,

3) novčane kazne i prekršajne novčane kazne, kao i imovinsko-pravna šteta nastala kao posljedica

izvršenog krivičnog djela ili prekršaja,

4) potraživanja koja se odnose na neku besplatnu uslugu stečajnog dužnika

Izluĉni i razluĉni povjerioci

Izluĉni povjerioci – su povjerioci koji imaju izlučno pravo nad određenim dijelovima imovine

stečajnog dužnika, koja mu ne pripada a nalazila se privremeno po nekom pravnom osnovu kod

dužnika na korišćenju. To mogu biti pokretne i nepokretne stvrai, koje ne pripadaju stečajnom

dužniku već su vlasništvo tih izlučnih povjerilaca. Izluĉni povjerilac nije stečajni povjerilac.

Izlučni povjerilac svoje pravo ostvaruje izluĉnom tuţbom, koja se podnosi stečajnom sudu. Tuženi

je uvijek stečajni dužnik. Nakon otvaranja stečajnog postupka pravo na izlučenje može se ostvariti

najranije nakon izvještajnog roĉišta. Ako je predmet izlučivanja neophodan za nastavak

poslovanja stečajnog dužnika, stečajni upravnik može zahtjev za izlučenje odgoditi za period do 90

dana počev od izvještajnog ročišta. Za vrijeme do izvještajnog ročišta, izlučni povjerilac ima samo

pravo potraživanja zbog prekomjerne istrošenosti stvari, a nakon izvještajnog ročišta, naknadu

zbog korištenja predmeta izluĉivanja. U slučaju da izlučni povjerilac ne može povratiti svoju

stvar krivicom stečajnog dužnika jer je otuđena ili uništena, ima pravo na tržišnu protuvrijednost

odnosno na naknadu štete.

Razluĉni povjerioci – su privilegovani povjerioci koji imaju razlučno pravo na nekom predmetu

stečajne mase, ovlašteni su na odvojeno namirenje iz predmeta razlučnog prava za glavno

potraživanje, kamate i troškove, prije drugih povjerilaca stečajne mase. Rzlučno pravo ostaje

prioritetno za povjerioce koji su ga do otvaranja stečaja stekli. Razluĉni povjerioci su:

1) hipotekarni povjerioci:

2) povjerioci koji su stekli neko založno pravo;

3) povjerioci kojima je stečajni dužnik radi osiguranja prenio neko pravo;

4) povjerioci kojima pripada pravo zadržanja.

Razlučni povjerioci mogu biti steĉajni povjerioci ako im je stečajni dužnik lično odgovoran.

U steĉajnom postupku postoje dva stadija: prethodni postupak i glavni steĉajni postupak. U

prethodnom postupku uređuje se postojanje procesnih i materijalnih pretpostavki za otvaranje

stečajnog postupka. U tu svrhu stečajni sudija može imenovati privremenog stečajnog upravmika,

odrediti odgovarajućeg vješataka, rješenjem odrediti mjere radi obezbjeđenja stečajne mase, a

kasnije ih i ukinuti. Kako se radi o vanparničnom postupku nema se pravo na povrat u pređašnje

stanje, na ponavljanje postupka, niti na reviziju.

Otvaranje steĉajnog postupka Stečajni sudija otvara stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika ako je prijedlog dopušten,

podnešen od ovlaštenog lica i ako postoji stečajni razlog, s tim da je imovina stečajnog dužnika u

tom trenutku dovoljna za pokriće stečajnog postupka.

Rješenje o otvaranju steĉajnog postupka – ako stečajni sudija prihvata prijedlog za otvaranje

stečajnog postupka donosi rješenje koje sadrži:

firmu i sjedište stečajnog dužnika;

lično ime stečajnog upravnika i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


datum i sat otvaranja stečajnog postupka.

Ako tačno vrijeme stečajnog postupka nije navedeno u rješenju , pravno se smatra da je stečajni

postupak otvoren u podne (12 sati) onog dana kada je rješenje doneseno.Vremenski trenutak

otvaranja stečajnog postupka je veoma važno zbog trenutka nastupanja pravnih posljedica stečaja.

Rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se povjerioci da u roku od 30 dana računajući

od prijema ili oglašavanja rješenja, prijave stečajnom sudu svoja potraživanja.

Objavljivanje rješenja – stečajni sud je obavezan javno objaviti rješenje o otvaranju stečajnog

postupka na dan donošenja rješenja, na oglasnoj tabli suda i u službenom entitetskom glasilu.

PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJA STEĈAJNOG POSTUPKA

Pravne posljedice otvaranje steĉajnog postupka – nastaju ex lege, zakon određuje tri grupe

pitanja:

1. opće dejstvo otvaranja stečajnog postupka,

2. ispunjenje pravnih poslova i

3. prebijanje i pobijanje

Isticanjem rješenja o otvaranju stečajnog postupka na oglasnu ploču suda predstavlja konstitutivan

karakter jer bez ovoga ne bi mogle nastupiti pravne posljedice.

UPRAVLJANJE I UNOVĈAVANJE STEĈAJNE MASE

Upravljanje i unovĉavanje steĉajne mase: stečajni upravnik je dužan da sastavi popis predmeta

stečajne mase. Stečajni upravnik dužan je sastaviti popis svih povjerilaca stečajnog dužnika za

koje je saznao i do kojih je došao iz knjiga i poslovne dokumentacije stečajnog dužnika. Povjerioci

prijavljuju svoja potraživanja stečajnom sudu. Stečajni upravnik nakon upoznavanja sa

potraživanjima povjerilaca mora da se izjasni koja potraživanja priznaje ili osporava. Ako se nekog

povjerioca potraživanje ospori onda se takav povjerilac upućuje na parnicu. Rok za pokretanje

parnice je 30 dana od dana ročišta na kome se vrši ispitivanja potraživanja. Taj rok je prekluzivan.

Stečajni upravnik može unovĉiti imovinu stečajne mase samo u skladu sa odlukom skupštine

povjerilaca ili odbora povjerilaca o načinu i uslovima prodaje. Nepokretna imovina se može

unovčiti po pravilima izvršnog postupka javnom prodajom, a ako to ne uspije, stečajni upravnik

može unovčiti nekretnine neposrednom pogodbom. U slučaju da prodaja nije uspjela stečajni

upravnik može izdvojiti nekretninu iz stečajne mase i ponuditi je povjeriocima srazmjerno

njihovim potraživanjima. Ako se imovina nije mogla rasporediti povjeriocaim a stečajni upravnik je

može predati licima koja imaju udjele u kapitalu stečajnog dužnika. Ako je nepokretna imovina

opterećena razlučnim pravom za prodaju neposrednom pogodbom potrebna je prethodna saglasnost

razlučnog povjerioca. Prodaja pokretne stvari na kojima postoji razlučno pravo stečajni upravnik

vrši licitacijom ili slobodnom pogodbom ukoliko ima u posjedu pokretnu stvar. Prije prodaje

pokretne stvari trećem licu, stečajni upravnik obavještava razluĉnog povjerioca na koji način će

prodati pokretnu stvar ili daje mogućnost razlučnom povjeriocu da u roku od 8 dana predloži

povoljniju prodaju konkretnom kupcu. Ako prodaja ne uspije po uputama razlučnog povjerioca,

stečajni upravnik može ustupiti pokretnu stvar razlučnom povjeriocu i tako ga namiriti. Ako

razlučni povjerilac u određenom roku ne proda stvar pravo na prodaju ponovo prelazi na stečajnog

upravnika. Nakon prodaje, ostvareni iznos se dijeli na troškove stečajne mase koji se prvo namire, a

ostatak razlučnom povjeriocu.

ZAKLJUĈENJE STEĈAJNOG POSTUPKA

Nakon glavne diobe i izvještaja stečajnog upravnika o izvršenju diobe, stečajni sudija donosi

rješenje o zakljuĉenju steĉajnog postupka. Rješenje, kao i razlozi za zaključenje stečajnog

postupka objavljuju se u "Službenim novinama Federacije BiH". Po pravosnažnosti rješenja o

zaključenju stečajnog postupka, steĉajni sudija nareĊuje, po sluţbeno duţnosti , brisanje

steĉajnog duţnika iz registra, a u slučaju obustavljanja stečajnog postupka, stečajni sudija

WWW.BH-PRAVNICI.COM


naređuje brisanje zabiljeţbe «firma u steĉaju», jer obustavljanjem stečajnog postupka stečajni

dužnik ponovo stiče pravo da raspolaže imovinom koja sačinjava stečajnu masu. U slučaju obustave

postupka povjerioci mogu podmiriti svoja potraţivanja po pravilima građanskog prava, a oni

koji su učestvovali u stečajnom postupku mogu provoditi prinudna potraživanja protiv stečajnog

dužnika na osnovu izvršne isprave (izvoda) iz tabele, koju izdaje stečajni sud. Danom upisa brisanja

stečajnog dužnika na osnovu pravosnažnog rješenja o zaključivanju stečajnog postupka, stečajni

dužnik prestaje pravno postojati kao privrednopravni subjekt.

REORGANIZACIJA STEĈAJNOG DUŢNIKA

Reorganizacija: To je poseban pravni institut kojim se stečajnom dužniku omogućava da ozdravi.

Reorganizacija počiva na načelu privatne autonomije. Pokreću je steĉajni duţnik i steĉajni

upravnik, a o njoj odluĉuju povjerioci. Tu je uloga suda samo potvrđujuća i nadzorna, sud nema

nikave inicijative. Reorganizacija se provodi na osnovu steĉajnog plana, a on je izraz volje

učesnika u postupku. Steĉajni plan se sastoji od pripremne osnove i osnove za sprovoĊenje.

Steĉajni duţnik može podnijeti stečajni plan zajedno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog

postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni plan ima pravo podnijeti steĉajni

upravnik, ali i steĉajni duţnik. Na skupštini povjerilaca stečajnom upravniku može biti naložena

izrada stečajnog plana u roku od 30 dana od dana održavanja skupštine. Kada se donese stečajni

plan, stečajni sudija ga potvrđuje ili odbacuje. Ako stečajni sudija utvrdi da je stečajni plan

podoban, on ne donosi nikakvo rješenje o tome i postupak po stečajnom planu se nastavlja

konkludentno. Međutim, stečajni sudija može i da odbaci steĉajni plan ako on ne sadrži elemente

zakonom propisane i ako nema izgleda da ga povjerioci prihvate i ako je očigledno da se ne mogu

ostvariti prava iz stečajnog plana. Plan se odbacuje formalnim rješenjem, na koje je dozvoljena

ţalba u roku od 8 dana.

POSTUPAK LIKVIDACIJE

Likvidacija privrednih subjekata je jedan od načina prestanka pravnog subjektiviteta pravnih lica.

Provodi se nad imovinom pravnih lica, u cilju potpunog namirenja svih povjerilaca pravnog lica

pretvaranjem njegove imovine u novčani oblik. Do likvidacije može doći dobrovoljno na osnovu

odluke nadležnog organa pravnog lica, i likvidacije koju provodi nadleţni likvidacioni sud. Ako

preostane imovine likvidacione mase nakon namirenja povjerilaca, ona se dijeli članovima pravnog

lica, srazmjerno njihovom učešću u imovini pravnog lica. Likvidaciju provodi likvidacioni sud na

čijem području subjekat likvidacije ima sjedište. Likvidacioni postupak se provodi u sljiedećim

sluĉajevima:

1. kada je pravnom licu rješenjem nadležnog državnog organa trajno zabranjeno obavljanje

djelatnosti;

2. kada je pravosnažnim rješenjem suda utvrđena ništavost upisa u sudskom registru ili

ništavost osnivanja pravnog lica;

3. u slučajevi kada se to mora po zakonu provesti:

- ako je protekao rok na koji je privredno društvo osnovano;

- zbog provedenih statusnih promjena;

- kad ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje privrednog društva u obliku u

kojem je ono osnovano i upisano u registar.

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI PREMA SADRŢINI PRAVA Prema sadržini prava inkorporiranog u hartiju od vrijednosti one se dijele na korporacione ili papire

sa učešćem, stvarnopravne i obligacionopravne.

1. Korporacione hartije – dionice – daju pravo učešća u imovinskim interesima (pravo na

dividendu) i učešće u upravljanju (pravo glasa).

2. Stvarnopravne hartije – zaloţnica, skladišnica – sadrže neko stvarno pravo koje se može

koristiti samo na osnovu te hartije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Obligacionopravne hartije – mjenica, ĉek – sadrže neku tražbinu, najčešće novac.

MJENICA Mjenica je hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti

odreĊenu svotu novca samo, ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono, u

odreĊeno vrijeme i na odreĊenom mjestu, isplati odreĊenu (upisanu) svotu novca licu

naznaĉenom u toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Ona je pisana isprava,

pismeno očitovanje obaveze. Mjenična obaveza vezana je za ispravu i ona se izdaje u obliku kojeg

zakon odredi.(dakle strogo formalna isprava). Samo onaj ko ima tu ispravu može tražiti ispunjenje

mjenične obaveze. Mjenična obaveza je samostalna i stroga. Njena samostalnost leži u

apstraktnosti – ne zna se zbog čega je mjenični dužnik se obavezao. Samostalnost se ogleda i u

solidarnoj odgovornosti mjeničnih dužnika. Potpisi nesposbnih osoba ili lažni potpisi ne utiču na

obavezu drugih mjeničnih potpisnika. Mjenica može glasiti samo na novĉanu svotu i nikada na

činidbu. Ona je vrijednosni papir i bez tog papira nema nastanka, a ni prava prenosa. Pravo na

mjenicu je stvarno-pravne prirode. Prava koja proizilaze iz mjenice su obligacionopravne prirode.

Po zakonu to je papir po naredbi, a izričitom klauzulom može biti drugačije određeno. To je i

prezentacijski papir - što znači da vjerovnik dolazi dužniku na naplatu. To je i papir javne vjere –

što znaĉi formalne istine.

Bitni elementi mjenice – trasirana mjenica

1. Označenje u slogu isparev da je to mjenica;

2. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca;

3. Ime onog ko treba da plati (trasat);

4. Označenje kad treba platiti (dospjelost);

5. Mjesto gdje treba platiti;

6. Ime onog kome treba platiti (remitent);

7. Dan i mjesto izdavanja mjenice i

8. Potpis onog ko je izdao mjenicu (trasant).

Mjeniĉne radnje:

Indosiranje je najčešći način prenošenja hartija od vrijednosti po naredbi indosamentom.

Indosament – je izjava na mjenici (hartiji od vrijednosti) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava

iz mjenice na drugo lice. Izjava se daje na poleđini, pa odatle naziv in doso-na leđima. Svaka

mjenica moze se prenijeti indosamentom. Mjenica u koju je trasant stavio rijeci: "ne po naredbi",

moze se prenijeti samo u obliku obicnog ustupanja (cesije). Mjenica se moze indosirati i na samog

trasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, na trasanta ili bilo na kojeg drugog obveznika. Ova lica

mogu je dalje indosirati. Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra

se kao da nije napisan. Djelomican indosament je nistav. Indosament se mora napisati na mjenici i

mora ga indosant (prenositelj) potpisati. Indosamentom se prenose sva prava koja proisticu iz

mjenice.

Indosant odgovara da ce mjenica biti akceptirana i isplacena, osim ako je u indosamentu drukcije

odredjeno. Onaj tko drzi mjenicu smatra se njenim zakonitim imaocem, ako svoje pravo dokaze

neprekinutim nizom indosamenata. To vrijedi i kad je posljednji indosament bjanko. U pogledu

ovog dokazivanja precrtani indosamenti smatraju se da ne postoje. Kad iza bjanko indosamenta

dolazi drugi indosament, smatra se da je potpisnik tog drugog indosamenta stekao mjenicu bjanko

indosamentom.

Akceptiranje mjenice. Akcept je izjava (mjeničnopravna radnja kojom trasat, stavljanjem

odgovarajuće klauzule i potpisom, potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Akcept se vrši tako da

trasat na samoj mjenici napiše: priznajem ili prihvaćam ili napiše drugu riječ koja ima to značenje

a zatim se potpiše. To znači da izdavalac mjenice (trasant) mjenicu popunjava, a trasat (akceptant)

je potpiše na opisani način i on postaje glavni dužnik. Ako prihvata trasat mjenicu (akceptira), onda

WWW.BH-PRAVNICI.COM


taj akcept mora biti bezuvjetan, ali ga može ograničiti na dio iznosa. Akceptom se trasat

obavezuje da mjenicu plati po dospjelosti. Tužba protiv akcepatnta nije uslovjena nikakvim

protestom jer on nije regresni nego glavni dužnik.

Amortizacija mjenice. Pod amortizacijom mjenice se podrazumijeva sudski vanparični postupak u

kojem se donosi odluka o proglašenju izgubljene ili oštećene mjenice nevaţećom. Postupak

amortizacije se pokreće prijedlogom. Kada se mjenica amortzuje rješenjem, raniji imalac može da

ima prava samo prema glavnom mjeničnom dužniku – to znači da rješenje o amortizaciji mjenice

ima karatkter graĊansko pravnog, a ne mjeničnopravnog dejstva, ovo iz razkloga što je

amortizacijom prestao mjeničnopravni odnos.

Aval je mjenično jemstvo. Može ga dati svako lice. Aval se izrazava rijecima: "per aval", "kao

jamac", ili ma kojim drugim izrazom koji to isto znaci. Avalista odgovara onako kako odgovara

onaj za koga jamci. Njegova obaveza vrijedi i onda ako je obaveza za koju jamci nistava iz bilo

kojeg drugog razloga, osim zbog formalnog nedostatka.Kad isplati mjenicu avalista stice pravo iz

mjenice protiv onoga za koga je inace jamcio, kao i protiv onih koji su po ovoj mjenici odgovorni

(pravo na regres). Može biti djelimičan ili potpun, a može biti i vremenski ograničen. Avalista

solidarno odgovara, a ako plati mjenicu stupa na mjesto honorata.

Protest se podize kod mjesnog nadleznog suda za lice protiv koga se podize protest. Kada se podize

protest, sud podnosi mjenicu onome protiv koga se potest trazi i poziva ga da izvrsi zahtijevanu

radnju. Protest mora sadrzavati: 1) prepis protestirane mjenice; 2) ime ili firmu lica po cijem se

zahtjevu i protiv koga se protest podize; 3) mjesto, dan, mjesec, godinu i sat kad je, i gdje je,

poduzet ili bezuspjesno pokusan protestni postupak; 4) datum protesta, broj pod kojim je zaveden u

registar protesta, sluzbeni potpis protestnog tijela, kao i pecat. U slucaju isplate mjenicnog duga

protestno tijelo potvrdjuje tu isplatu na mjenici i predaje licu koje je izvrsilo isplatu. Ako mjenicni

duznik isplati jedan dio mjenicne svote, to ce se zabiljeziti na izvornoj mjenici i u protestu i o tome

platiocu izdati priznanicu na prepisu protestirane mjenice. Isprava o protestu mora se bez odlaganja

predati imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Svaka protestna

isprava zavodi se redom, po njihovom datumu i broju, u protestnom registru. Oblik i nacin

vodjenja protestnog registra propisat ce federalni ministar pravde.

Dospjelost - Mjenica se moze izdati:

- po vidjenju,

- na odredjeno vrijeme po vidjenju,

- na odredjeno vrijeme od dana izdavanja,

- na odredjeni dan.

Nistave su mjenice u kojima je dospjelost drukcije naznacena, kao i mjenice sa vise dospjelosti.

Mjenica po vidjenju plativa je cim se podnese. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne

godine od dana izdavanja. Trasant moze ovaj rok skratiti ili odrediti duzi. Ove rokove indosanti

mogu skratiti.

Dospjelost mjenice na odredjeno vrijeme po vidjenju izracunava se bilo prema danu akcepta,

bilo prema danu protesta.

Mjenica koja glasi na jedan ili vise mjeseci od dana izdavanja ili od vidjenja, dospijeva

odgovarajuceg dana u onom mjesecu kada se ima obaviti isplata. Ako u tom mjesecu nema

odgovarajuceg dana, onda mjenica dospijeva posljednjeg dana istog mjeseca.

Vlastita mjenica (solo)

Kod sopstvene mjenice za razliku od trasirane (vučene), nema naredbe trećem licu (trasatu), nego

postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Dakle, ovu mjenicu izdaje

određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu. Sve je isto kao kod

trasirane mjenice, samo što nema trasata. Glavni dužnik je njen izdavalac.

Bjanko mjenica

Mjenica koja se izdaje a da nema sve bitne sastojke (bijela-bjanko mjenica). Prazna mjesta ispuniće

se kasnije, a najkasnije podnošenjem na isplatu. Uglavnom se ispušta svota i dospjelost. Razlog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ovakvoj mjenici je što se ona daje za neko buduće potraživanje, pa se još ne zna koliko će biti to

potraživanje i kada će tražbina biti aktuelna.

Razlika izmeĊu mjenice i ĉeka su: ček je sredsvo plaćanja, mjenica je sredstvo kreditiranja; kod

čeka se ne mora odrediti rok dospjelosti, glasi na donosioca, vuče se na banku kao trasata jer se

smatra da ona ima tu pasivnu sposobnost, ne akceptira se, nema regresa zbog neakceptiranja, ni

protesta; dospjeva po viđenju, ne može se umnožavati Kao mjenica, ne može se ni domicilirati

(odrediti mjesto naplate). Trasant mora da raspolaže pokrićem kod trasata u momentu izdavanja

odnosno isplate čeka. Opoziv čeka može vršiti samo trasant, imalac čeka može da odbije djelimičnu

isplatu, ček može da glasi na donosioca.

ĈEK Cek predstavlja sredstvo placanja. To je hartija od vrijednosti kojom izdavlac (trasant) daje

bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku ĉeka (remitentu) isplati po viĊenju novĉanu

svotu upisanu u ĉeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Ĉek je formalna

isparava sa rokom dospojelosti iskljuĉivo po viĊenju. Trasat (izvršilac) moţe biti jedino

bankaa, koja plaćanje vrši iz trasatovog pokrića.

Izdavanje i oblik ceka

Cek sadrzi:

1) oznaku u samom slogu isprave da je cek,

2) bezuvjetni uput da se plati odredjena svota novca iz trasantovog pokrica,

3) ime onoga koji treba platiti (trasat),

4) mjesto gdje treba platiti,

5) oznaku dana i mjesta izdavanja ceka,

6) potpis onoga koji je cek izdao (trasant).

Cek se smije trasirati samo na ono lice kod koga trasant ima pokrice kojim moze raspolagati

putem ceka, na osnovu izricitog ili precutnog sporazuma s tim licem. Trasant, koji izda nepokriven

cek duzan je dati imaocu ceka potpunu odstetu.

Cek moze glasiti na ime, po naredbi ili na donosioca. Ne vrijedi cek na donosioca u kome su trasant

i trasat jedno isto lice. Trasant odgovara za isplatu. Svaka odredba kojom bi se on oslobađao

odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana.

Indosament Cek na donosioca prenosi se jednostavnom predajom. Svaki drugi cek, iako i nije izricito trasiran

po naredbi, prenosi se indosamentom. Cek u kojem je trasant stavio rijeci: "ne po naredbi" ili drugi

izraz koji znaci isto, prenosi se cesijom. Indosament mora biti bezuvjetan. Svaki uvjet koji bi bio

stavljen smatra se kao da nije napisan. Djelimican indosament je nevaljan.

Odgovornost i placanje

Isplata ceka moze se za cijelu cekovnu svotu ili za izvjestan njen dio osigurati jamstvom (avalom).

Izuzimajuci trasata, ovo osiguranje moze dati svako trece lice, pa i ono koje je cek potpisalo. Cek

se placa po vidjenju. Ne vrijedi kao cek isprava u kojoj bi dospjelost bila drukcije naznacena. Nemaju nikakvog utjecaja na efekat ceka trasantova (izdavalac) smrt ni njegova cekovna

nesposobnost za obavezivanje, kad nastupe nakon izdavanja ceka. Trasat (banka) mora odbiti

isplatu ceka ako zna da je nad imovinom trasanta otvoren stecaj.

Opozivanje ceka Opozivom trasant zabranjuje trasatu (banci) da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku

čeka. Kod opoziva imamo dvije sizuacije:

1. opoziv čeka prije roka određenog za isplatu – u ovom slučaju može se opozvati ček koji

glasi na „ime“ i ček po „naredbi“, dok se ček na „donosioca“ ne može opozvati.

2. opoziv čeka nakon proteka njegovog roka za isplatu – nakon što protekne rok može se

svaki ček opozvati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prilikom isplate ceka trasat moze zahtijevati da mu imalac preda cek s potvrdom na njemu da je

isplacen. Imalac ceka moze odbiti djelomicnu isplatu. U slucaju djelomicne isplate trasat moze

zahtijevati da se ona zabiljezi na ceku i da mu se uz to izda priznanica na isplacenu svotu. Cek

koji je s prednje strane precrtan dvjema uporednim crtama moze imalac ceka naplatiti samo

preko banke. Ovo precrtavanje moze izvrsiti bilo trasant bilo imalac ceka. Precrtavanje moze biti

opce ili posebno. Precrtavanje je opce ako izmedju dviju njegovih crta nije nista naznaceno ili ako

je napisano "banka", odnosno kakav drugi izraz koji znaci isto. Precrtavanje je posebno, ako je

izmedju njegovih crta napisano ime neke odredjene banke. Opce precrtavanje moze se pretvoriti u

posebno, a posebno ne moze u opce.Cek sa posebnim precrtavanjem moze imalac ceka naplatiti

samo preko banke oznacene u precrtavanju time da on moze odrediti neku drugu banku da obavi tu

naplatu.

Regres zbog neisplate

Imalac ceka moze ostvariti regres protiv indosanta, trasanta i avalista ako bude odbijena isplata

ceka koji je podnesen na vrijeme. Uslov za to je blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o

neisplati čeka na drugi način (izjava trasata (banke) na čeku.

Tuzba iz osnovnog odnosa

Umjesto da podigne regresnu tuzbu, imalac ceka, ako nije dukcije ugovoreno, moze uz povrat ceka

ostvariti u redovnoj parnici protiv trasanta ili svoga neposrednog indosanta potrazivanje

proisteklo iz pravnog odnosa koji je bio osnov izdavanja ili prijenosa ceka.

Vrste ĉeka

1. Prema oznaci korisnika čeka: ček na ime, ček po naredbi, ček na donosioca i altenativni ček.

2. Loro čekovi su bankarski čekovi koje inostrana banka vuče na domaću banku, mjesto izdavanja

čeka je u stranoj a mjesto plaćanja u domaćoj zemlji.

3. Nostro čekovi su bankarski čekovi koje domaća banka vuče na stranu banku, mjesto izdavanja

je u domaćoj, a mjesto plaćanja u stranoj zemlji.

4. Prema namjeni: isplatni, obračunski, barirani, cirkulacioni, putnički i dokumentarni ček.

a) Isplatni (gotovinski, blagajniĉki) ček- čekovne svote se isplaćuju korisniku čeka u

gotovom novcu na blagajni banke trasata.

b) Obraĉunski (virmanski) ĉek – ne može se isplatiti u gotovom novcu, nego se isplata vrši

putem obračuna prenosom čekovne svote sa računa trasanta na račun remitenta.

c) Precrtani (barirani) ĉek – korisnik ček može naplatiti samo preko banke.

d) Cirkulacioni ček – izdaje banka trasant korisniku čeka koji ima kod nje pokriće i tim čekom

poziva sve svoje filijale da isplate ĉek. Umjesto da lice koje ima pokriće kod banke vuče na

nju ček, ovdje banka izdaje ček u korist koje kod nje ima pokriće upućujući to lice da se za

naplatu čeka obrati svim njenim filijalama ili njoj samoj. Korisnik cirkulacionog čeka je

onaj ko ima čekovni račun kod banke izdavaoca tog čeka.

e) Putniĉki ček – kojim se plaćaju usluge u putničkom i turističkom prometu. Te čekove

izdaju banke, turističke agencije ili putnički biroi u korist remitenta, koji tim čekom vrši

plaćanje usluga, odnosno čekovna svota se isplaćuje korisniku čeka na koga je prenesen ček

indosamentom.

f) Ĉek za potrošaĉki kredit – izdaje banka koja je odobrila kredit određenom licu, pri čemu je

ista banka i trasat. Korisnik čeka može izvršiti plaćanje za kupovinu određene robe, što je

obično navedeno na poleđini čeka.

g) Dokumentovani ĉek – pri prezentaciji na isplatu remitent mora podnijeti na uvid određena

dokumenta koja su naznačena na čeku. Radi se o robnim dokumentima iz kojih se može

vidjeti da je korisnik čeka izvršio određenu obavezu (tovarni list, faktura, konosman).

Documents

PRIVREDNO PRAVO - UGOVORI U PRIVREDI.pdf