PRIVREMENO

UDALJENJE ZAPOSLENIKA

Mr.sc. Iris Gović Penić, Županijski sud u Zagrebu

Čl. 150. Zakona o radu

– Ako se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu, a radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži od poslodavca da ga zadrži na radu, poslodavac je dužan radnika vratiti na rad u roku od osam dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podnošenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja sudskog spora.

– U tom slučaju, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.

VSRH Revr-39/2011 od 4. 5. 2011.

– Čl. 106. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne uređuje istu zakonsku materiju, niti predstavlja posebni propis primjena kojeg bi isključivala primjenu odredaba Zakona o radu.

– Obzirom na specifičnu ulogu učitelja u odgojnom procesu učenika, pravilno su ocijenili nižestupanjski sudovi da postupanje tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 114. st. 1. ZR kada su izvanredni otkaz ugovora o radu ocijenili dopuštenim.“

Čl. 59. Zakona o zaštiti na radu

– Poslodavac je obvezan udaljiti s mjesta rada radnika koji je

pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti sve

dok je pod njihovim utjecajem.

VSRH REVR 1386/10 od

26.10.2011.-I

– Tužitelj je odbio podvrći se provjeri alkoholiziranosti aparatom koji je propisan

odredbom čl. 65. st. 2. ZZR, iako je bio upozoren da će se u smislu čl. 65. st. 3.

ZZR smatrati da je pod utjecajem alkohola te stoga njegovi revizijski navodi

kojima osporava da je bio pod utjecajem alkohola nisu od odlučnog značaja za

donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Revizijski navodi da tuženikovim Pravilnikom o zaštiti na radu nisu bile

propisane odredbe o provođenju alkotestiranja, da nije bio određen radnik za

spomenuti postupak, da nije bilo objavljeno ime radnika ovlaštenog za

provođenje alkotestiranja radnika, da tajnica direktora I. H. ud. B. tuženika

koja je pozvala tužitelja da se podvrgne alkotestu nije za to bila obučena kod

odgovarajuće organizacije nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj

stvari, jer je zakonskom odredbom (čl. 64. st. 1. ZZR) zabranjeno uzimanje

alkoholnih pića prije i tijekom rada.

VSRH REVR 1386/10 od

26.10.2011.-II

– Tajnica tuženika I. H. ud. B. je po nalogu direktora pozvala tužitelja na provjeru

alkoholiziranosti pa je prema tome bila ovlaštena na taj postupak. Neovisno o

tome je li njeno ime bilo objavljeno na propisani način, odnosno je li bila

obučena za obavljanje tog posla, tužitelj kao radnik tuženika nije mogao odbiti

alkotestiranje, jer se u protivnom smatra da je pod utjecajem alkohola (čl. 65.

st. 3. ZZR).

– Radnik za kojega se utvrdi ili za kojega se smatra da je pod utjecajem alkohola

za vrijeme radnog vremena, krši obveze iz radnog odnosa te su ispunjene

pretpostavke propisane odredbom čl. 113. st. 1. al. 3. ZR za donošenje odluke

o redovitom otkazu ugovora o radu. Tužitelja je odbio podvrći se alkotestu te

se smatra da je pod utjecajem alkohola čime je prekršio svoje obveze iz

radnog odnosa te je tuženik bio ovlašten donijeti odluku o redovitom otkazu

ugovora o radu.

VSRH REVR 1000/14 od

6.5.2015.

– Činjenica da je tužitelj i prije bez uspjeha bio upozoravan od strane

tuženika na istovrsno kršenje radnih obveza, nije od utjecaja na odluku

suda, već je isključivo od utjecaja činjenica da je na radnom mjestu bio

alkoholiziran i da je time doveo u pitanje redovno funkcioniranje

poslovnog procesa i prijema te otpreme robe u skladištu i skladište. Na

pravilnost odluke suda nije od utjecaja niti činjenica da je tužitelj dana

28. ožujka 2012. nastavio s radom, usprkos traženju direktorice

tuženika da napusti radno mjesto, jer neorganiziranost poslodavčeve

redarstvene službe za prisilno udaljavanje radnika pod utjecajem

alkohola (čl. 65. st. 4. Zakona o zaštiti na radu) ne može ići u korist

radniku koji se odbio podvrgnuti provjeri da li je pod utjecajem

alkohola.

VSRH REVR 518/05 od

15.2.2006.

– Kako je alkotestom utvrđeno da je tužitelj dana 23. rujna

2003. godine zatečen na svom radnom mjestu pod

utjecajem alkohola, jer mu je utvrđen alkohol u krvi od

0,9‰, te kada se uzme u obzir da se radi o diplomiranom

inženjeru šumarstva koji svojim radom i primjerom mora

služiti za primjer ostalim radnicima, tada je nasuprot

revizijskim razlozima odluka tuženika zakonita, jer se radi o

osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa, te

uvažavajući sve ostale okolnosti i interese i tužitelja i

tuženika i po ocjeni ovog suda nastavak radnog odnosa nije

moguć.

VSRH REVR 626/08 od

25.2.2009.

– Okolnost da je nekim putnicima izgledalo da je tužitelj tom

prilikom bio alkoholiziran, nije dokaz tužiteljeve

alkoholiziranosti.

VSRH REVR 377/2011 od

9.11.2011.-I

– Sve i kada bi se već i samoj činjenici alkoholiziranosti tužitelja na radnom

mjestu, a obzirom na narav posla kojeg je obavljao, pridao značaj osobito

teške povrede - zbog koje bi bilo mjesta davanju izvanrednog otkaza

ugovora o radu (budući alkoholiziranost na radnom mjestu ne mora u

svakom slučaju predstavljati razlog za izvanredni otkaz, već mora imati

značaj osobito teške povrede radne obveze zbog koje, u okviru svih

okolnosti konkretnog slučaja, nastavak radnog odnosa više nije moguć),

tuženik je trebao dokazati ono osnovno, a na što se pozvao u svojoj

odluci: da je 21. siječnja 2008. tužitelj odbio pristupiti provjeri svoje

alkoholiziranosti - pa se ima smatrati da je bio pod utjecajem alkohola.

VSRH REVR 377/2011 od

9.11.2011.-II

Polazeći od toga da je tužitelj odmah (čim je to od njega

traženo) prihvatio mogućnost provjere svoje alkoholiziranosti

- ali alkometrom (aparatom „Draeger“), a ne i (po utvrđenju

da tuženik nije osigurao alkometar ili drugi pogodni aparat) da

„samoinicijativno“ zatraži „test“ na alkohol u prostorijama

Hitne medicinske pomoći - koji mu je test (uostalom), nakon

što ga je prihvatio i zatražio samo sat kasnije (kao

„samoinicijativno“ zatražen), bio odbijen, ne može zaključiti

da je tužitelj odbio pristupiti provjeri je li pod utjecajem

alkohola.

VSRH REVR 127/2002 od

24.4.2002.

– Činjenice da je tužitelj, makar i u manjoj mjeri (0,5 ‰ u krvi), bio

alkoholiziran na radnom mjestu, te da je spavao na bačvama piva, čine

elemente osobito teške povrede radnih obveza, pa je pogrešna ocjena

nižih sudova da tužitelj nije počinio osobito tešku povredu radne obveze.

Međutim, uzimajući u obzir ostale okolnosti cijelog slučaja (rad kod

tuženika 23 godine, bolestan i slijep otac, neprospavana noć), ovaj sud

ocjenjuje da nije bilo uvjeta za ocjenu da nastavak radnog odnosa nije

moguć, koja pretpostavka također treba biti ispunjena za izvanredni otkaz

ugovora o radu, kako to propisuje odredba čl. 107. Zakona o radu. Stoga

nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nisu pogrešno

primijenili materijalno pravo.

U-III/3901/2004 od 25.5.2005. I

VSRH REVR 171/04 od 2.6.2004.

– Podnositelj je, prema stajalištu VSRH, sudjelovao u neredu i tučnjavi tijekom

službenog puta pa njegovo ponašanje ne može opravdati ni činjenica što je

tuženik bio organizator skupa za vrijeme kojega se konzumirao alkohol. U

opisanoj situaciji, a uzevši u obzir da je podnositelj bio pomoćnik direktora

prodaje te da je skup organiziran radi prezentacije i prodaje novih strojeva

poslovnim partnerima iz inozemstva, fizički nasrtaj podnositelja na

imenovanog ima sve elemente sudjelovanja u tučnjavi pa njegovo

ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa,

prema odredbi članka 68. Pravilnika o radu tuženika od 13.6.2002. prema

kome se osobito teškim povredama obveze iz radnog odnosa smatraju,

između ostaloga:

– izazivanje i sudjelovanje u neredu ili tučnjavi tijekom radnog vremena,

ulazak u prostorije društva pod utjecajem alkohola, droge ili opojnih

sredstava.

VSRH REVR 551/07 od 29.8.2007.

Razlog otkazivanja je vožnja pod utjecajem alkohola.

Tuženik je za nezgodu saznao istog dana kada se dogodila, ali je za okolnosti

pod kojima je do nezgode došlo, a posebno o okolnostima da je tužitelju

oduzeta vozačka dozvola zbog vožnje pod utjecajem alkohola i ne

podvrgavanja testiranju na alkohol saznao tek nakon primitka izvještaja

policije 20.6.2000.

Slijedom takvih utvrđenja nije od odlučne važnosti za prosudbu da li je

tuženik tužitelju valjano otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom

poštujući rok iz čl. 107. st. 2. Zakona o radu nije odlučno što je tuženik za

predmetnu prometnu nezgodu saznao istoga dana tj. 31.5.2000., već je

odlučno vrijeme saznanja za razloge nastanka prometne nezgode zbog kojih

se tuženik odlučio na izvanredan otkaz ugovora o radu tužitelju.

VSRH REVR 261/10 od

31.3.2010.

– Kada je alkoholiziranost utvrđena po ovlaštenom državnom

tijelu nije ostvaren uvjet postojanja sumnje o

alkoholiziranosti tužitelja, jer je tuženik o strane policije

obaviješten o alkoholiziranosti tužitelja, pa stoga nije niti

bilo potrebe niti uvjeta da se alkoholiziranost tužitelja

utvrđuje sukladno proceduri propisanoj Pravilnikom o

zaštiti na radu Tuženika.

Čl. 106. Zakona o odgoju i

obrazovanju u osnovnoj i srednjoj

školi-I

– Radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom

Čl. 106. Zakona o odgoju i

obrazovanju u osnovnoj i srednjoj

školi-II

– Radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati niti osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, protiv krivotvorenja, a koje je propisano Kaznenim zakonom

Čl. 106. Zakona o odgoju i obrazovanju u

osnovnoj i srednjoj školi-III

– Radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati niti osoba protiv koje se vodi kazneni postupak za neko od prethodno navednih kaznenih djela.

– Ako osoba u radnom odnosu u školskoj ustanovi bude pravomoćno osuđena za neko od tih kaznenih djela, školska ustanova kao poslodavac dužna je otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a po proteku tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

Čl. 106. Zakona o odgoju i

obrazovanju u osnovnoj i srednjoj

školi-IV

– Ako školska ustanova kao poslodavac sazna da je

protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi

pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od

navedenih kaznenih djela, dužna je udaljiti osobu od

obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka,

odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude,

uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine

prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri

mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

Posebna odluka o udaljenju?

– Iako bi iz odredbe proizlazilo da je potrebno osobu (samo)

fizički udaljiti, takvom udaljenju ipak bi trebala prehoditi

(pisana) odluka o udaljenju. Protiv te odluke zaposlenik ima

pravo tražiti sudsku zaštitu, pod uvjetom da je prethodno

tražio ostvarivanje svog prava kod poslodavca sukladno čl.

133. ZR.

VSRH REVR-162/2014 od 20.5. 2015.

– „U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je tužitelj namjerno prešutio svom budućem poslodavcu činjenicu da je njemu izrečena pravomoćna presuda u kaznenom postupku koja je smetnja za prijam u državnu službu, da je dostavio uz dokumentaciju potvrdu o nekažnjavanju samo za područje Općinskog suda u Osijeku, a ne i potvrdu suda u V., gdje je pravomoćno osuđen, te da se odbio očitovati poslodavcu, na izričit upit, je li osuđivan, što je navedeno u odluci o otkazu. Ovakvo postupanje tužitelja prema poslodavcu, po shvaćanju ovog suda, predstavlja osobito važnu činjenicu, koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, čini nastavak radnog odnosa nemogućim, zbog gubitka povjerenja u radnika, i koja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu “

VSRH REVR-1580/2014 od 14.7.

2015.

– „Prema pravnom shvaćanju izraženim Revr-2662/00 i Revr-92/10 svrha odredbe čl. 152. st. 10. ZR je zaštita poslodavca i ta zaštita od skrivljenog ponašanja radnika treba odmah biti ostvarena, pa poslodavac može radnika privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika, odnosno osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i poslodavac u tom slučaju radnika može privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće isplaćene tom radniku u posljednja tri mjeseca, iako ZR nisu propisani uvjeti za privremeno udaljavanje, a okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju takvu odluku poslodavca.“

VSRH REVR-41/13 od 13. 4. 2013.-I

– „Okolnost što je za par dana prije isteka vremena na

koji je ugovor o radu bio sklopljen tuženik tužitelja

odlukom privremeno udaljio s posla, a sve vezano za

sumnju na počinjenje kaznenog djela i s time u vezi

pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja, nije i ne

može se smatrati iskazivanjem volje tuženika na

produljenje vremena na koji je ugovor o radu na

određeno vrijeme bio sklopljen, odnosno na njegovo

prerastanje u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

VSRH REVR-41/13 od 13. 4. 2013.-II

– Naprotiv odlukom o privremenom udaljenju, tuženik je samo iskoristio svoje pravo na udaljenje radnika s posla, a kada je ocijenio da za to postoje opravdani razlozi (sumnja na počinjenje kaznenog djela), pri čemu okolnost što je za vrijeme trajanja suspenzije tužitelja isteklo vrijeme na koje je ugovor o radu bio sklopljen nije i ne može biti od bilo kakvog značaja na sadržaj i pravnu prirodu sklopljenog ugovora o radu, niti se može podvesti pod pretpostavke iz odredbe čl. 10. st. 5. ZR-a za prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.“

Županijski sud u Zagrebu Gž R-

1157/2016 od 13. 12. 2016.-I

– Obveza zadržanja na radu (pod uvjetom da je tužitelj postavio upravo takav zahtjev u parnici) traje do okončanja radnog spora radi osporavanja odluke o otkazu, dok obveza vraćanja na rad nastaje za tuženika nakon pravomoćnog okončanja radnog spora, slijedom čega se radi o dva različita instituta, a tužitelj da bi ostvario pravo na zadržanje na radu, kao što je naprijed rečeno, mora postaviti takav izričiti zahtjev.

– Iz podataka u spisu je vidljivo da je presudom ŽS u O broj Gž R-405/15-2 od 1.20.2015. odbijena žalba tužitelja kao osnovana te je potvrđena presuda O. S. u D., Stalna služba u M., poslovni broj P-81/15 od 12. 8. 2015.,

Županijski sud u Zagrebu Gž R-

1157/2016 od 13. 12. 2016.-II

– a kojom je odbijen tužbeni zahtjev na poništenje, kao nezakonite i

neosnovane Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu

tužitelju od 12. 12. 2014., kao i zahtjev za vraćanje na posao i

nadoknadu parničnih troškova.

– Tužitelj je zahtjev za zadržanjem na poslu bio ovlašten postaviti u

tužbi kojom osporava dopuštenost otkaza, a on je u konkretnom

slučaju to učinio podnošenjem samostalne tužbe dana 24. 7. 2015.,

dakle nakon donošenja prvostupanjske odluke u radnom sporu u

kojem je pobijao zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu.

Predmetnu tužbu je tuženik primio dana 26. 11.2015., to jest nakon

pravomoćnog okončanja sudskog postupka pod poslovnim brojem P-

81/15, kada takvom zahtjevu nije više bio dužan udovoljiti.

Županijski sud u Zagrebu Gž R-

1157/2016 od 13. 12. 2016.-III

– Budući da tuženik u vrijeme primitka obavijesti o podnošenju tužbe radi zadržanja na poslu nije bio u obvezi zadržati tužitelja na radu jer je sudski spor radi otkaza okončan, to za tuženika nije nastala ni obveza plaćanja naknade plaće u smislu odredbe čl. 150. st. 10. ZR niti su bile ispunjene pretpostavke da bi tuženik tražio da ga se oslobodi obveze vraćanja na rad po čl. 150. st. 10. ZR. Stoga, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužitelju ne pripada pravo na naknadu bruto plaće u dosuđenom iznosu.“

U-III-441/2013 od 19.10.2016-I.

– Ustavni sud je ocijenio ustavnopravno prihvatljivim stajalište Vrhovnog suda prema kojemu su odbijanjem podnositelja da izvršava radne obveze prema uputama poslodavca, privremenog karaktera radi obavljanja poslova drugog radnog mjesta, stečeni zakonom propisani uvjeti za davanje redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Otkaz ugovora o radu dan je u pisanom obliku i obrazložen je na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi zaključak o razlozima zbog kojih je izrečen, uz ispunjenje nužnih pretpostavki propisanih člankom 117. stavcima 1. i 2. ZR-a.

U-III-441/2013 od 19.10.2016-II.

– „Druga bi pak bila situacija da se radilo o odlukama o trajnom premještaju radnika na drugo radno mjesto, u kojem slučaju bi se imala primijeniti odredba čl. 152. ZR. Naime, upravo ograničenost trajanja ovih Uputa, te činjenica da je mogućnost premještaja radnika na obavljanje drugih poslova između stranaka već ugovorom o radu bila ugovorena, odriče ovim Uputama značaj odluke važne za položaj radnika, zbog čega nepostupanje tuženika u smislu odredbe čl. 152. st. 1. i 2. ZR, a prije njihovog donošenja nema za posljedicu njihovu ništavost.

Aktualnosti kod probnog rada-I

– razlozi za otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu:

– mogući razlozi

– obveza obrazlaganja razloga

– mogućnost osporavanja razloga u sudskom sporu

Aktualnosti kod probnog rada-II

– mogućnost osporavanja otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu trudnoj radnici

– sudski raskid umjesto vraćanja na posao

– nezakonito ugovoren probni rad i vraćanje na posao

VSRH Revr-1423/12. od 29. 10. 2014.:

Opravdanost razloga za otkaz, zbog toga što je ocijenjeno da tužiteljica nije zadovoljila uvjete, poslodavac ne treba obrazlagati pa niti prigovori na način na koji je utvrđeno da radnik ne udovoljava potrebnim uvjetima u pogledu znanja i sposobnosti za određeno radno mjesto, nisu odlučni.

U ovom predmetu nije niti utvrđeno na koji način je praćen rad tužiteljice i kako je utvrđeno da ona ne zadovoljava.

Aktualnosti kod probnog rada-III

– Čl. 10. Direktive o zaštiti trudnih radnica:

– Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi

zabranile otpuštanje radnica u smislu članka 2. tijekom

razdoblja od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog

dopusta iz članka 8. stavka 1., osim u izvanrednim

slučajevima nevezanim za njihovo stanje koje dopušta

nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, pri čemu, prema

potrebi, svoj pristanak mora dati nadležno tijelo

SUD EU C-103/16-I

– trudnoj radnici je načelno dozvoljeno dati otkaz u okviru

postupka kolektivnog otkazivanja ugovora o radu (naravno,

pod pretpostavkom da je to dozvoljeno nacionalnim

zakonodavstvom)

– u postupku kolektivnog otkazivanja ugovora o radu, u

odnosu na trudnu radnicu ne moraju se navoditi posebni

razlozi, moraju se navesti samo objektivni kriteriji temeljem

kojih se inače otkazuje u postupku kolektivnog otkazivanja

SUD EU C-103/16-II

– nije dovoljno da se nacionalnim zakonodavstvom predviđa

samo ništetnost tog otkaza kada je on nezakonit, bez da se

predviđa i načelna zabrana otkaza

– dopušteno je da se nacionalnim zakonodavstvom u okviru

kolektivnog otkazivanja ne predviđa davanje prednosti

trudnim radnicima pri izboru osoba kojima će se ugovor o

radu otkazati kao niti prioritet pri premještaju koji bi se

prije tog otkazivanja primjenjivao.