Procjena efekta uvođenja autobusa na prirodni gas

Embed Size (px)

Citation preview

SADRAJ SADRAJ.....1 1. UVOD...2 2. Plinovita goriva....3 2.1. Prirodna plinovita goriva3 2.1.1. Zemni plin....3 2.1.2. Sintetiki prirodni plin.4 2.1.3. Bioplin.4 2.1.4. Prirodni plin.6 2.1.4.1. Upotreba i iskoritenje prirodnog plina...7 2.1.4.2. Propisani kvalitet prirodnog plina...7 2.1.4.3. Prednosti koritenja plina u vozilima...8 2.1.5. Prirodna plinovita goriva svijeta.8 2.2. Vjetaka plinovita goriva10 2.2.1. Pogonski plin.10 2.2.2. Generatorski plin...10 2.2.3. Ukapljeni plin11 3. Koritenje prirodnog gasa u autobusima12 3.1. Upotreba prirodnog gasa u autobusima....13 3.1.1. Saabrucken (Njemaka).13 3.1.2. Augsburg (Njemaka)....13 3.1.3. Ravenna (Italija)14 3.2. Prednosti upotrebe plina u gradskom saobraaju (autobusima)...15 3.3. Nedostaci upotrebe plina u gradskom saobraaju (autobusima)..15 3.4. Prilog seminarskog rada (,,VULOVI TRANSPORT) 16 4. ZAKLJUAK17 5. LITERATURA..18

1. UVOD Unatrag deset godina primjeujemo sve veu ekspanziju vozila pogonjenih plinom. Taj fenomen je globalan i zapravo je preslika ljudske svijesti, ali i ekonomski pokazatelj. Povoljna cijena plina je natjerala pojedine drave da oforme jednu prepoznatljivu gospodarsku cjelinu. Sama raunica ukazuje na brzi povrat investicije u plinsku opremu kroz svaki prijeeni kilometar, kako kod privatnih automobila, tako i kod vozila gradskog i meugradskog prevoza te kod lakih i tekih teretnih vozila. Logino je da e tu ekspanziju pratiti i ekspanzija prateih infrastruktura. Samo vrijeme ugradnje i osposobljavanja vozila je skraeno, a o ekolokim pogodnostima je suvino i govoriti.Slika 1. Oznaka vozila koja korsite prirodni gas kao pogonsko gorivo

p

U seminarskom radu su opisani zemni gasovi kao alternativna goriva u saobraaju, prednosti i nedostatci uvoenja zemnog gasa u vozila javnog prevoza (autobuse) kao i koliine emitovanja zagaenja vozila na zemne gasove i vozila koja koriste benzin ili naftu.

Slika 2. Autobusi na prirodni gas

Slika 3.

2

2. Plinovita gorivaPlinovita goriva upotrebljavaju se sve vie u suvremenoj industrijskoj proizvodnji i kao pogonsko gorivo za plinske motore. Prema porijeklu mogu se podijeliti na prirodna i vjetaka. Prirodna plinovita goriva nastala su od raznih organskih tvari i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte, a to je najee zemni plin. U vjetaka plinovita goriva ubrajaju se pogonski plin, gradski ili rasvjetni plin, generatorski plin, vodeni plin i drugi. 2.1 Prirodna plinovita goriva 2.1.1. Zemni plin (9) Zemni plin s vie od 60 g/m3 tekuih ugljikovodika naziva se vlani, a onaj s manjim sadrajem suhi. Prije dostavljanja zemnog plina potroaima on se mora proistiti od neeljenih sastojaka. Za dehidraciju zemnog plina koriste se etiri metode: kompresija, tretiranje sa supstancama koje sue (aktivirana glinica i boksit, silikogel, glikoli i dr.), adsorpcija i smrzavanje. Sumpor (II) vodik i drugi S-spojevi nepogodni su u zemnom plinu zbog toga to izazivaju koroziju i oneienje zraka proizvodom izgaranja. Zato strogi zakoni o oneienju zraka zahtijevaju uklanjanje sumpornih spojeva prije distribuiranja plina. Sumpor(II)vodik i ugljik(IV)oksid uklanjaju se postupcima solventne ekstrakcije i pomou suhoga vrstog sloja granuliranog materijala. Vlani zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan), ukapljeni plin (propan-butan) i laki benzin (ugljikovodici s vie od etiri ugljikova atoma u molekuli). Zemni plin koristi se za proizvodnju ae, kao gorivo za loenje kotlovskih postrojenja i industrijskih pei, za rasvjetu, za pogon motora s unutranjim izgaranjem, za dobivanje lakog benzina, a u novije doba kao sirovina za dobivanje vodika, metalnog alkohola i drugih kemijskih proizvoda.

3

Slika. 4 Slika.5 Slobodni prirodni gas se dobiva iz gasnih i gasno-naftnih leita, buenjem u zemljinu utrobu do dubina najee veih od 1000 metara, gdje se nalaze depoziti stari stotinama hiljada godina.

2.1.2. Sintetiki prirodni gas Sintetiki prirodni plin po svojstvima je vrlo slian prirodnom plinu. Proizvodi se raznim postupcima iz kamenog ugljena ili lignita, u blizini samih nalazita odakle se plinovodima dovodi do mjesta potronje. 2.1.3. Bioplin Bioplin se ubraja u tzv. alternativne ili obnovljive izvore energije i tek u posljednjem desetljeu sve vie dobija na znaaju, a njegova se vea primjena oekuje u bliskoj budunosti. U bioplinove se ubrajaju deponijski i svi plinovi koji nastaju procesima bioloke razgradnje tvari ivotinjskog i biljnog porijekla. Tako primjerice u postrojenjima za proiavanje otpadnih voda nastaje plin s oko 65% volumnog udjela metana, oko 35% ugljinog dioksida i neto malo (otrovnog) sumporovodika. Takav se plin u razvijenim zemljama ve due vrijeme koristi, prije svega za potrebe samih postrojenja.

4

Deponijski plin nastaje na smetlitima, zbog ega nerijetko predstavlja opasnost za neposrednu okolicu (mogunost eksplozije). U najveem udjelu sastoji se od metana (oko 65%), ugljinog dioksida (do 35%), a ostatak ine vodena para i drugi, vrlo tetni plinovi sa smetlita. Klasini bioplin nastaje kontroliranom proizvodnjom iz otpada ivotinjskog i biljnog podrijetla (npr. izmet, sijeno, lie itd). Njegova je primjena vrlo esta na malim poljoprivrednim gospodarstvima bogatih i ekoloki svjesnih zapadnoeuropskih zemalja

Slika 6. Ciklus kretanja sirovina za proizvodnju bioplina

Bioplin tj. Smjesa plinova u kojoj je veina metan moe se dobiti od svake biomase. Anaerobnom fermentacijom iz biomase dobiva se metan. Bioplin nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadri metan i ugljik-dioksid u volumnom omjeru 2:1 te se moe upotrebljavati kao gorivo, a nastaje i mala koliina sumporovodika(zbog ega ima miris po trulim jajima), duika i vodika. Kod proizvodnje bioplina potrebno je mijeati razliite biprodukte da bi se dobio pravilan omjer izmeu ugljika i duika(20: 1 25:1), a potrebno je i dodavati ili oduzimati vodu da bi se dobila vlanost mase od 90%(teinski). Za bioplin se moe koristiti sva organska masa bilo u zelenom stanju i silirana, bilo kao gnojnica. Od travnate smjese se moe po jednom kilogramu suhe tvari dobiti 400 do 500 kg bioplina, to je dvostruko od koliine koja se moe dobiti iz gnojnice. Zato se danas najvie za proizvodnju bioplina u fermentorima koristi smjesa trave, energetskih

5

biljaka, silae i gnojnice, to se sve usitnjuje i mijea, te se tako pretvara u tekuu masu unutar razliitih fermentatora.(3) Najekonominije je proizvoditi elektrinu energiju, sagorijevanjem uplinskim turbinama, a otpadnu toplinu koja nastaje pri tom koristiti za zagrijavanje. Viak el. energije se moe prodavati u el. mreu. Osnovni razlog vrlo visoke zastupljenosti proizvodnje bioplina u razvijenim zapadnim dravama koje nemaju vlastite nafte je korist koja se ostvaruje u ovoj djelatnosti.

Slika 7. Primjena bioplina u vozilima gradskog saobraaja

2.1.4. Prirodni plin (9) Prirodni plin je danas najvanije plinsko gorivo i jedan od najvanijih energenata uope. Predstavlja jednu od osnova energetike i cjelokupnog gospodarstva suvremenog svijeta, a prema dananjim procjenama, njegove ukupne svjetske priuve iznose 133 bilijuna m3. Nastao je prije vie milijuna godina iz taloga mikroorganizama u anaerobnoj atmosferi (bez prisutnosti kisika) i pod visokim pritiscima u dubinama zemlje, iz kojih se dobiva buenjem na velike dubine(od 3000 do ak 6000 m). Najee se pojavljuje uz naftna leita, mada postoje i samostalna nalazita. Tokom prerade iz njega se izdvajaju propan, butan (od kojih se proizvodi ukapljeni naftni plin) i vii ugljikovodici te njegovu osnovu u uporabnom stanju predstavlja metan. Neotrovan je, bez boje, okusa i mirisa, laki je od zraka i izgara plavim plamenom. Pri preradi mu se dodaje miris

6

(odorant) kako bi se mogao lako otkriti u sluaju istjecanja, jer tada postoji opasnost od nastanka eksplozivne atmosfere.

Od nalazita do potroaa najee se prenosi plinovodima, a posljednjih se nekoliko desetljea takoer prijevozi tankerima, u ukapljenom stanju, kao tzv. LNG (eng. Liquified Natural Gas). 2.1.4.1. Upotreba i iskoritenje prirodnog plina Upotreba prirodnog plina je raznovrsna. Plin se upotrebljava u domainstvu, koristi se kao sredstvo za grijanje, u industriji itd., ali se u zadnje vrijeme sve vie javlja kao i alternativno gorivo prema nafti za pogon motornih vozila, gdje se upotrebljava u jednom od naziva CNG (compressed natural gas) ili ukapljen na temperaturi od minus 162 stepena LNG (liquefied natural gas). Prednosti upotrebe prirodnog plina za pogon je u tome to motori pogonjeni prirodnim plinom isputaju za polovicu manje tetnih plinova od odgovarajuih dizel motora koji ispunjavaju Euro 2 normu. Osim toga, prednost mu se oituje i u injenici nepostojanja krutih estica u ispunoj cijevi, buka je neusporedivo manja kao i nia cijena u odnosu na dizel ili benzin. Prirodni plin je znaajan i u pogledu da su autonomija kretanja i nosivost bitno vei nego kod ostalih alternativnih goriva. Budui da CNG ima visoku oktansku vrijednost (120), upotrebljava se kod motora s Ottovim postupkom sagorijevanja, a to ima neto loije iskoritenje u odnosu na dizel, ali budui da se koristi u reimu siromane smjese razlike nisu velike. Danas u svijetu postoji vie od milion komercijalnih vozila koja su bivalentna, odnosno koja osim plina mogu koristiti i benzin, ali vozila pogonjena samo plinom imaju bolju iskoristivost. Jedno od najpoznatijih je Sprinter NTG (Natural Gas Technology), koji je opremljen posebnim sistemom za tzv. sekvencijalno ubrizgavanje plina koje dodatno smanjuje buku i koliinu tetnih ispunih plinova kod motora pogonjenih plinom. 2.1.4.2. Propisani kvalitet prirodnog gasa

7

Nakon to se crpljenjem dovede na zemljinu povrinu, prirodni gas se isti od primjesa kao to su voda, drugi gasovi, ostaci nafte i mehanike neistoe, da bi se doveo u granice propisanog kvaliteta. Nakon proiavanja, prirodni gas se transportuje gasovodima velikih prenika u ijem sasatavu su komresorske stanice, skladita, mjerne i regulacione stanice do primopredajnih stanica, a zatim se sistemima distribucije transportuje do krajnjih korisnika. Proieni prirodni gas je laki od zraka, bez boje, mirisa i okusa. Iz sigurnosnih razloga, prije nego to stvarno i doe do krajnjeg korisnika, prije svega u sistemu distribucije, vri se odorizacija prirodnog gasa, a to je proces u kojem se prirodnom gasu dodaju odredjene primjese kako bi imao prepoznatljiv miris. 2.1.4.3. Prednosti koritenja plina u vozilima Analizirajui prednosti primjene auto-plina u vozilima treba se, kod izrade prorauna trokova, voditi rauna i da je potronja autoplina otprilike 10% vea od potronje benzina i to nije sluaj kod svih sistema ugradnje (npr. Multi point), a ekonominost se ogleda u gotovo 60% manjoj cijeni goriva te niim trokovima odravanja vozila. Prednosti primjene auto-plina su: - uteda na trokovima goriva vie od 60%; - uteda na trokovima odravanja vozila; - s ugraenim auto-plin ureajem polovno vozilo na tritu ima veu cijenu; - nema mogunosti krae ni prosipanja goriva prilikom toenja. - auto-plin spremnici su svojim konstrukcijskim rjeenjem, kvalitetom materijala i nainom izrade kao i kontrolnim sistemom, sigurniji i otporniji na fiziko djelovanje (sudar) od benzinskih; - vea autonomija vozila (radijus kretanja vozila) i dr.

2.1.5. Prirodna plinovita goriva u svijetu Dokazane priuve prirodnog plina u svijetu su u stalnom porastu. Od 1986. do 1992. godine porasle su za 35,3% i u 1992. iznosile su 138 300 x 109 m3. Njihov vijek trajanja je 64,8 godina. Od svjetskih priuva, na bivi SSSR8

otpada 39,8%, Srednji istok 31,0%, Afriku 7,1%, Sjevernu Ameriku 5,4%, OECD (Europu) 5,3%, Latinsku Ameriku 5,4% Aziju i Australiju 6,9% te europske zemlje koje ne pripadaju OECD-u 0,4%. Ako se te vrlo impresivne brojke osvijetle podatkom da potencijalne priuve iznose oko 190x109 m3, a da na bivi SSSR otpada oko 56%, onda je razumljiv interes Europe, i ne samo Zapadne, za koritenje toga golemog energetskog potencijala Ukapljeni naftni plin kao gorivo u motorima s unutranjim sagorijevanjem za pogon vozila pojavio se prvi puta 1920 godine u SAD-u. Ukupan broj takvih vozila danas se kree oko 4 milijuna. Od tog broja etvrtina otpada na Italiju, a po pola milijuna na Poljsku i Nizozemsku. Uporaba plina ima brojne ekoloke, ali i ekonomske prednosti nad benzinskim i dizel gorivima. Mogunost nastajanja prizemnog ozona smanjena je za vie od 50%, emisija duinih oksida i ugljinog monoksida za 80 % dok su emisije sumpornih spojeva, benzola, aldehida i krutih estica (ai) gotovo zanemarive. Jedini nedostatak vozila na ukapljeni naftni plin jest njegova relativna gustoa. Kako je tei od zraka sakuplja se uz podove gdje moe stvoriti eksplozivnu smjesu . Upravo zbog toga se takva vozila u velikom broju zemalja ne smiju parkirati u podzemnim i zatvorenim garaama. Taj je podatak naveo proizvoae vozila da se u posljednje vrijeme vie orijentiraju na proizvodnju vozila koji koriste prirodni plin. Znaajne zalihe tog energenta na svjetskoj razini i njegova kvaliteta u odnosu na okoli ini ga gorivom budunosti. Francuski proizvoa Citroen pokrenuo je serijsku proizvodnju svog modela C3 na prirodni plin. Plin se ubrizgava direktno u cilindar preko etiri specifina ubrizgivaa. Ovo viestruko sekvencijalno ubrizgavanje omoguuje bolju potronju, osiguravajui pri tome dobre vozne performanse. Vozilo radi prvenstveno na plin, a kada se potroi zaliha plina automatski se prelazi na benzin. U posljednje vrijeme sve vie proizvoaa uputa se u proizvodnju vozila na prirodni plin (Fiat Multipla Blupower, Volvo S80. Honda, Opel, Ford) Ovaj svojevrsni trend ima za posljedicu i izgradnju sve gue mree punionica prirodnog plina kojih u Europi ima oko 2000. U autobusnom prijevozu priblino 35000 autobusa koristi PP a pretpostavlja se kako ima oko 3.7 milijuna vozila na PP u svijetu. Najvie u Argentini 1 280 000 i Brazilu 705000.

9

Slika 8.Proizvodnja prirodnog plina svijetu u m3 na godinu (siva boja oznaava da nema podataka za te drave).

2.2. Vjetaka plinovita goriva 2.2.1. Pogonski plin Pogonski ili teni plin je onaj koji pod relativno niskim pritiscima, od 0,8 do 8 bara, i pri temperaturi okolia prelazi u teno stanje. Koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutranjim sagorijevanjem. Teni plinovi dobivaju se obino kao sporedni proizvodi, i to: - pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafe - u proizvodnji tenih goriva iz ugljena - pri suhoj destilaciji smeeg i kamenog ugljena - u proizvodnji koksa. 2.2.2. Generatorski plin Generatorski plin dobiva se nepotpunim izgaranjem vrstih goriva i redukcijom proizvoda izgaranja (CO2) u posebnim peima tzv. generatorima. Zbog prisutnosti izvjesne koliine zraka potrebne za nepotpuno izgaranje goriva, u generatorskom plinu se nalazi i znatna koliina inertnih plinova koji snizju toplinsku vrijednost generatorskog plina.10

Konstrukcije generatora za proizvodnju plina mogu biti razliite s obzirom na vrstu goriva. Generatorski plinovi s obzirom na kemijski sastav i nain dobivanja mogu se podijeliti u tri vrste: obini generatorski plin mijeani plin vodeni plin.

Pri izgaranju vrstih goriva u specijalnim generatorima s nedostatnom koliinom zraka nepotpunim izgaranjem dobiva se obini generatorski plin. Ako se pri izgaranju u generator uvodi vodena para, dobiva se mijeani plin koji u sastavu ima i vodika. Ako se preko uarenoga koksa puta vrua vodena para, dobiva se tzv. Vodeni plin koji sadri preteito ugljik(II)oksid i vodik. Generatorski plin je zapaljiv, zaguljiv i otrovan, a ima miris bijelog luka. Prostorije u kojima se nalazi generator treba osigrati od otvorenog plamena i ee zraiti. Generatorski plin koristi se kao pogonsko gorivo za motore s unutranjim izgaranjem na raznim vozilima (kamioni), te za stacionarne motore na rijenim brodovima i kao gorivo za postizavanje topline u pjedinim tehnolokim procesima. Ako se generatorski plin koristi kao gorivo za motore, mora se prije uporabe proistiti, jer sadri ugljene praine, pepela i smole, a to bi uzrokovalo naglo troenje cilindra, stapnih prstenova i stapa te zaepljenja ventila. 2.2.3. Ukapljeni plin Ukapljeni plin zapravo je smjesa zasienih ugljikovodika propana i butana (njegovih izomera) te raznih primjesa, ponajvie propena, butena, etana i etena u razliitim omjerima. Pri normalnim je uvjetima plinovit i tei od zraka, a ukapljuje se pri prilino niskim tlakovima (od 1,7 do 7,5 bar). Proizvodi se iz nafte i naftnih plinova rafinerijskom preradom ili pri obradi sirovog prirodnog plina. Vrlo je prikladan za prijevoz, skladitenje i primjenu jer se skladiti i prijevozi u kapljevitom, a koristi u plinovitom stanju. Najee se koristi u kuanstvima, kao gorivo u sustavima grijanja i pripreme potrone tople vode te za pripremu hrane, ali i u gospodarstvu (gorivo u poljoprivrednim i manjim industrijskim pogonima, u ugostiteljstvu i graevinarstvu) te za pogon motornih vozila. Neotrovan je, bez boje i mirisa (stoga mu se pri proizvodnji dodaje odorant, za otkrivanje u sluaju11

proputanja instalacije), ima uske, ali niske granice eksplozivnosti, a kako je tei od zraka (d > 1) skuplja se pri podu prostorije i vrlo lako taloi u podrumima, raznim oknima, rovovima i sl.

3. Koritenje prirodnog gasa u autobusimaNajvaniji razlog za prelazak sa diesela ili benzina na plin je zbog ouvanja okolia. Prema nekim podacima skoro 52 % od ukupne emisije NOx (azotni oksidi) stvaraju teretna komercijalna vozila i autobusi. Emisija CO (uglje monoksid) je oko 50% manja u korist prirodnog plina u odnosu na diesel. Krutih estica je oko 44% manje kod prirodnog gasa u odnosu na diesel. Teka teretna vozila i autobusi emitiriraju treinu NOx u Europi. estice iz ispunih sustava diesel motora su vrlo pogubne za ovjeka jer mogu ui vrlo duboko u plua, te uzrokovati teka oteenja plua, asmu i ostale bolesti dinih organa. Vozila koja prometuju na relaciji jednog grada smatraju se najvei izvor zagaenja, pa su ona vrlo pogodna za prelazak na prirodni plin bilo u sabijenom obliku ili tekuem. Osim vozila vrlo je bitna i infrastruktura ili stanice za punjenje plinom. Njihova izgradnja i odravanje je skuplje od klasinih stanica za punjenje benzinom ili dieselom. Zbog toga vozila koja prometuju izmeu gradova na velikoj meusobnoj udaljenosti nisu podobna za prelazak na stleni prirodni plin, ako nema dobro povezane mree stanica za punjenje plinom.

12

Slika 9. ema punionice prirodnog gasa za potrebe javnoga prometa, a sastoji se od (1) prikljuka na plinsku mreu, (2) kompresorske stanice, (3) meuspremnika, (4) razdjeljnog mjesta i (5) prikljuaka za vozila.

3.1. Upotreba prirodnog gasa u autobusima 3.1.1. Saabrucken (Njemaka) Njemaka je 1996 godine imala 220 autobusa na Prirodni plin, to znai da su autobusi na Prirodni plin imali udio od 0.4% na tritu od ukupnog broja autobusa. U Saarbruckenu pola voznog parka ine vozila na Prirodni plin. Cilj je da se do 2012.godine broj vozila na Prirodni plin povea na 250. Stanice za punjenje plinom: Kada se stanica otvorila 1999 godine, bila je tada najvea stanica za punjenje Prirodnim plinom. Vrijeme punjenja jednog autobusa je bilo oko tri minute. Kapacitet kompresora je bio 2730 m3/h sa tlakom od 25MPa. Kapacitet spremnika je 7200 m3 . est ureaja za punjenje plinom od kojih su etiri bila visokog kapaciteta. 3.1.2. Augsburg (Njemaka) Vozni park ovog grada je imao 13 zglobnih autobusa te jo 17 niskopodnih autobusa na Prirodni plin od ukupno 100 vozila. Tri su tipa autobusa po tehnikim karakteristikama: zglobni MAN NG232, standardni niskopodni MAN NL 232, standardni zglobni MAN 313.Slika 10. MAN 313

Stanice za punjenje plinom:

13

Prvi korak kod stanice je bio taj da su poveali kapacitet punjenja tako da su spojili dva klipna kompresora u paralelan rad direktno na plinsku mreu sa tlakom od 36 bara ili 3,6MPa. Drugi korak je bio ugradnja dodatnih kompresora koji bi se mogli spojiti direktno na plinsku mreu kao generator na kraju kojeg bi bio tlak pritiska od 10 do 25 MPa (100 do 250 bara). U tom sluaju punjenje bi bilo iz jednog izvora uz tlak od 220 bara. 3.1.3. Ravenna ( Italija) U Ravenni autobusi na Prirodni plin prometuju od kraja 1980 godine. Danas se vozni park sastoji od 31. vozila na Prirodni plin, znai 30% od ukupnog broja vozila. Devet je autobusa uz vladinu podrku pretvoreno sa diesela na plin 1992.godine. Osam autobusa od 10 metara i dva minibusa su kupljena uz podrku proizvoaa. Kasnije iskustvo iz prakse je pokazalo da su autobusi ispunili svoj zadatak i da su se pokazali vrlo uspjeni. Stanice za punjenje: Stanice za punjenje su u mogunosti napuniti autobus za 11 minuta pri tlaku od 21.6 MPa. Stanice koriste dva kompresora snage 110 kW i koji omoguuju protok plina od 2000m3/h.

k autobusa

Slika 11. Montirani spremnici na Slika 12. krovu gradskog

14

3.2. Prednosti upotrebe plina u gradskom saobraaju ( autobusima )(1)

Zahvalnost vozaa i putnika Znaajno smanjenje emisije tetnih plinova Nia buka motora Jednostavan proces punjenja Manja emisija ugljik dioksida Isplativost ugrtadnje u odnosu na tetne posljedice uzrokovane emisijom tetnih plinova Dobre performanse Nema poreza na prirodni plin ( vedska ) Nema estica ae Nema vibracija pri praznom hodu Punjenje kad nije u upotrebi Ve postojea vozila i trite Dobro prihvaena ekoloka svijest Uteda na trokovima goriva vie od 60% Vea autonomija vozila (radijus kretanja vozila)

3.3. Nedostaci upotrebe plina u gradskom saobraaju (autobusima) Teko predvidivo kretanje cijena goriva Upotreba SPP i TPP zahtjeva informiranost i obuku rizik kod dnevnih popravaka u radionici zbog visokog pritiska Periodino ispitivanje rezervoara Visoke investicije Poveanje mase vozila zbog spremnika Ukljuuje nove sustave i nain odravanja Nove vrste propisa i birokracije15

U sluaju neispravnih instalacija na vozilu na prirodni gas moe doi

do fatalnih deavanja kao to je prikazano na slici 13.

Slika 13. Autobus uniten prilikom eksplozije rezervoara za gorivo

3.4. Prilog seminarskom:1 Karakteristike Autobusa na prirodni gas preduzea ,,VULOVI TRANSPORT Kragujevac Srbija

1

http://www.busevi.com/download/MAZ-BIK203CNG-.pdf

16

4. ZAKLjUAKSaobraaj velikim dijelom utie na okoli, na taj nain da ga zagauje ispunim plinovima. Svaka litra izgorjelog goriva, u vrlo uoptenim okvirima, uzrokuje isputanje u atmosferu 100 g ugljinog monoksida, 20 g hlapljivih organskih spojeva, 30 g duikovih oksida, 2.5 kg ugljinog dioksida te jo niz drugih spojeva ukljuujui olovne spojeve, sumporne spojeve i krute estice. Svaki od ovih ispunih plinova je u nekoj mjeri vezan za zagaenje zraka, od kojih neki djeluju lokalno direktno na zdravlje ljudi, dok drugi djeluju globalno uzrokujui globalne promjene kao to je efekt staklenika. Uvoenje prirodnog gasa u autobuse predstavlja dobru odluku preduzea koje se bavi transportom putnika. To se ponajvie ogleda u mnogo veem broju prednosti kojem nam prua prirodni gas kao to su veliko smanjenje emisije tetnih tvari, cijena kotanja i sl. Kao i u veem broju prednosti prirodnog gasa nego nedotataka. Ljudi e u budunosti morati puno vie koristiti iste izvore energije. ovjeanstvo e u bliskoj budunosti morati pronai ekoloki prihvatljivije izvore energije kojima e pokrivati svoje energetske potrebe. Trenutno se kao ekoloki prihvatljivo rjeenje nude obnovljivi izvori energije, ali ipak nije realno oekivati da e se ti izvori energije dovoljno razviti i komercijalizirati da u nekoj veoj mjeri zadovolje rastue energetske potrebe ovjeanstva. Energiju Sunca nema dovoljnu iskoristivost i skupa je, energija vjetra nije svugdje dostupna u dovoljnim koliinama, energetski potencijali vode ve su u velikoj mjeri iskoriteni. Geotermalna energije moe se optimalno iskoritavati samo na tektonskim rasjedima, tj. na mjestima na Zemlji gdje toplinska energije iz unutranjosti Zemlje dolazi vrlo blizu povrini. Energija plime i oseke, te energija valova predstavljaju veliki potencijal, ali zbog male dostupnosti trenutno se izuzetno malo energije generira iz tih izvora.17

Energetski potencijal plinskih goriva je izrazito velik. S napretkom tehnologije, a u skladu sa propisanim ekolokim ogranienjima, mogunosti primjene u vozilima se iz dana u dan poveavaju, neki su to prepoznali, a neki u svojim odlukama zaostaju za vodeima na tome podruju.

5. LITERATURAGolubi J. Saobraaj i okoli, 2. http://www.energetika-net.hr/skola/oie/sunceva-energija 3. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/energetska_ucink ovitost/energetska_ucinkovitost_u_transportu/vozila_na_alternativne_ pogone 4. http://www.busevi.com/download/MAZ-BIK203CNG-.pdf 5. http://www.busevi.com/index.php? view=article&id=131%3Aprimena-prirodnog-gasa-u-kamionskomtaksi-i-autobuskom-saobraaju&option=com_content&Itemid=3 6. http://www.plinara-zagreb.hr/vozila_na_plin.aspx 7. Vugrinec M., 2004., Raspoloive i potrebne koliine plina za Europu 8. Filipovi, I., Pikula B., Bibi D., Trobradovi B., 2004., Primjena alternativnih goriva u cilju smanjenja emisije zagaivanja kod cestovnih vozila, 9. http://bs.wikipedia.org/wiki/Zemni_plin 10. http://www.bh-gas.ba/bos/ogasu.htm1.

18