NE VRTI SE OKOLO GOLA

GOLCATAGEORGES FEYDEAU

NE VRTI SE OKOLO GOLA

GOLCATA

Redateljica: Maja ŠimićAdaptacija teksta na dubrovački: Miše Martinović

Igraju:MELKO – Branimir Vidić Flika

KLARA – Glorija ŠoletićLAMBRO – Hrvoje Sebastijan

SREĆKO – Boris MatićKIKO – Edi Jertec

Scenograf: Marin GozzeKostimografk inja: Jelka GrljevićSkladateljica: Paola Dražić Zekić

Inspicijentica / Šaptačica: Ivana Ljepotica

Premijera: 14. prosinca 2012.

Francuski komediograf Georges Feydeau podri-jetlom je iz plemenitaške obitelji iz Marvillea, sin je romanopisca Ernesta-Aimea Feydeaua i poljske lje-potice Leokadije Zelewske.

Rođen je 1862. u Parizu, umro je 1921. u Rueilu, u dobi od 58 godina u sanatoriju gdje je smješten nakon što je obolio od sifi lisa i potonuo u ludilo. Život jednog od najvećih francuskih komediografa kojega su nerijetko uspoređivali s velikim Molier-om, obilježen je sklonošću ka rastrošnom, noćnom životu, ovisnošću o kocki i ostalim hazardskim igrama što je rezultiralo raspadom njegova braka i obiteljskog života. Dok mu je nesređeni život uzi-mao danak na privatnom planu, na kreativnom je bilježio velike uspjehe. I dok su Feydeauova kazališna ostvarenja za vrijeme njegova života bila doživljavana kao čisti smijeh i zabava, novija kritika ga tretira kao jednoga od najvećih francuskih komediografskih genija.

S prvim kazališnim komadom, „Kroz prozor“, u javnost izlazi 1882. i doživljava uspjeh. No, njegovo vrijeme i kazališni uspon započinju komedijama „Krojač za dame“ (1886.) i „Mačak u vreći“ (1888.), ali prijelomna je ipak bila 1892., godina od koje niže kazališne trijumfe: Gospodin lovac, Hotel slobodne ljubavi, Magarac, Dama iz Maxima, Buba u uhu itd. Žanr vodvilja Feydeau dovodi do savršenstva, urnebesne komedije s brojnim jezičnim pretum-bacijama, lascivim dosjetkama i vrhunski smišljenim

dramskim situacijama. Njegovo je kazalište blisko farsi, prepuno bučne komike, nevjerojatnih za-pleta i apsurda. Iz kuta suvremene književne kritike gledano, Feydeau se smatra pretečom dadističkog i nadrealističkog kazališta, kao i teatra apsurda što mu je izrijekom priznao i najveći autor teatra apsurda, Eugene Ionesco.

GEORGES FEYDEAU (Pariz,1862.- Rueil,1921.)

U SALONU GOSPARA ZASTUPNIKA...

U salonu gospara zastupnika iz Grada, a u zagrebačkom stanu gdje je zbog dužnosti u Saboru preselio s obitelji, odvija se ova jednočinka koju je na dubrovački prilagodio gospar Miše Martinović. I imenima ih je učinio našom čeljadi. Zgodna Fey-deauova jednočinka „Ne hodaj okolo gola“, odnosno na dubrovačkom, „Ne vrti se okolo gola golcata“ iz-vedena je prvi put 25. studenog 1911. u Kazalištu Femina. U ovih stotinu godina otada gotovo da se ništa promijenilo nije – mentalitet ljudi ostao je

isti, iste su igre oko političkih napredovanja, isti su „sukobi“ u bračnim odnosima... U svakom slučaju, Feydeauov komad izmamit će smijeh na licima, kroz zaplete i dijaloge između gospara zastupnika Melka i njegove nestašne supruge Klare, te posjetitelja u nji-hovom domu, a predizborno vrijeme u kojemu smo i sami „zatočeni“ dodatno pojačava osjećaj istovjet-nosti godina kojima svjedočimo i onih u kojima je djelo napisano.

(...)

MELKO: Draga, možeš li me zamislit kako ministra mornarice, a?Što govoriš?

KLARA: Ni u snu!

MELKO: A,naravno.

KLARA: Ti ministar mornarice? A ne znaš ni plivat.

MELKO: Kakve to ima veze? Kako da je potrebno znat plivat da bi se upravljalo državnijem poslovima?

KLARA: Jadni su to poslovi!

MELKO: Imaš pravo. Ma viđi mene ludova, zašto se ja s tobom upuštam u takve diskusije?A, draga moja, niko nije prorok u svojoj domovini. Na svu sreću, ljudi koji me ne poznaju, sudu o meni bolje nego ti. Inkonkluzione, nemoj upropašćavat moju karijeru nesmotreno, jer posljedice mogu biti nepopravljive.

KLARA: Nepopravljive?

MELKO: Čekaj!Hajde malo promisli da si žena sutrašnjega ministra. Kad postaneš ministrica, hoćeš li se u spavaćici šetat po ministarstvu?

KLARA: Jasna stvar da neću.

MELKO:A slušaj, mogo bi postati ministar. Nikad se ne zna. Prava ljepota vlasti je u temu, da se svak može nadati i najvećemu položaju,a možeš jed-noga dana postat presidenat republike. Majko

moja, promisli da ja to postanem. E, moro bi primat kraljeve i prinčipese. Bi li hi ti primala u - spavaćici?

KLARA: Ma ke, ludove.

MELKO: Bi li im se ovaka pokazala?

KLARA: Ma sikuro da ne bi; ogrnula bi haljinu za po kući..

MELKO: Kućnu haljinu? Ona bi ogrnula haljinu za po kući.

KLARA: Ma ne, obukla bih što ti budeš ćio.

MELKO: eto vidiš,to je strašno, moja karisima. Nemaš pojma o temu što se pristoji.

KLARA: Ja?

MELKO: Ne, ne, ne zamjeram ti ako se tako vladaš doma. To je obična bezazlenos. A nažalost, često se suprotnijem putevima dolazi do istoga rezultata.

KLARA: Molim te, navedi mi jedan primjer kad sam bila nesmotrena. Hajde, navedi ga.

MELKO:. Eto ti jučer, kad me je posjetio Orsat.

KLARA: I?

MELKO: Ma nije prošlo ni pet minuta kako sam ti ga pretstavio, a ti si opalila: «Imate vrlo interesantne gače. Od kakvoga su materijala?» I usto si ga počela pipat po bedrima.

(…)

Diplomirala Kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru (odsjek za hrvatski jezik i književnost). Ap-solvent je kazališne i radio režije na Fakultetu dram-skih umjetnosti u Beogradu (klasa Egona Savina) i Više trenerske škole na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Od 1999-2001. kao predsjednik Studentskog zbora na Filozofskom fakultetu u Zadru, pokreće

MAJA ŠIMIĆ / redateljica

radionice i osniva studentsko amatersko kazalište Didaškalja u kojem režira tri predstave, KRALJ EDIP, NEVRIME (prema Oluji W. Shakespearea) i PJESMU NAD PJESMAMA.

2006. režira prvu profesionalnu predstavu NEMREŠ POBJEĆ OD NEDJELJE Tene Štivičić u Ateljeu 212 i MAMU MU, KO JE PRVI POČEO Dejana Dukovskog. 2007. režira produkciju 2. Obrovačkog kulturnog ljeta GOLDONIJADU (LAŽLJIVCA I RIBARSKE SVAĐE) Carla Gol-donia, a 2009. režira ŽELJEZO Rone Munro u Hkk Zadar i predstavu GRINCH u kazalištu lutaka Zadar.

2010. Režira PITANJE ČASTI Lutza Hubn-era u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, te BUŽU Živka Jeličića u koprodukciji s Teatrom Ver-rdi u Zadru. 2011. režira Molierovog ŠKRTCA u kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život u Zagrebu, ANĐELE BABILONA, Mate Matišića u Dragon teatru u Zadru, te TERAPIJU Jordana Cvetanovića u Teatru Rugantino u Zagrebu.

2012. režira predstavu PIPI DUGA ČARAPA prema romanu Astrid Lindgren i BOŽIĆNU PRIČICU Barbare Punoš Kostović u Dragon te-atru, te tri kraća mjuzikla SNJEŽNU KRALJICU, ČAROBNJAKA IZ OZA I ROCK SNJEG-ULJICU za ulični festival Kalelargart u Zadru.

2010. S glumicom Csillom Barath-Bastaić osniva umjetničku organizaciju DRAGON TEATAR; čija je redateljica i umjetnička voditeljica.

2012. Pokreće kazališnu školu OSTVARI SVOJ SAN za djecu i mlade u Zadru.

MARIN GOZZE /scenograf

PAOLA DRAŽIĆ ZEKIĆ / skladateljica

Rođen u Dubrovniku, 30. listopada 1944. Nakon dva semestra na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, upisuje Akademiju za primjenjene umjetnosti u Be-ogradu, gdje diplomira 1969. na odsjeku scenografi -je u klasi prof. Milenka Šerbana. U Rimu na RAI-u 1970. specijalizira televizijsku scenografi ju.

Od 1977.do 1979. zaposlen je kao tehnički direk-tor Hrvatskog Narodnog Kazališta u Varaždinu.

Od 1985. je scenograf u stalnom radnom odnosu u Kazalištu Marina Držića.

Kao ravnatelj Kazališta Marina Držića ostvario je dva mandata, 1991.-1994. i 1998.-2002.

Član je ULUPUH-a, a jedno je vrijeme, kao član Zajednice umjetnika Hrvatske, imao status slobodne profesije.

Do danas je autor više od stotinu i pedeset kazališnih scenografi ja i tridesetak kostimografi ja u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Ri-jeci, Sarajevu, Mostaru, Novoj Gorici, Ljubljani, Mar-iboru, Klagenfurtu, a potpisao je i prvo uprizorenje Držića u Americi 2004.u Washingtonu.

Kreator je kazališnog izraza studentskog teatra “Lero” iz Dubrovnika. Bavi se grafi čkim oblikovan-jem, likovnim postavama izložbi i projektiranjem in-terijera. Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje drži kolegij scenografi je.

Dobitnik je niza nagrada na hrvatskim kazališnim smotrama.

JELKA GRLJEVIĆ / kostimografk inja

Zaposlena je u Kazalištu Marina Držića kao voditeljica krojačnice. Radila je kao kostimografk in-ja na predstavama: Sanjari, Kidaj od svoje žene, Ženski turbo pop bend, Kako je Tonkica kupovala kruh i Ministar pokvarenjak.

Rođena 1958. godine u Dubrovniku. Violu diplo-mira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije, te deset godina svira u Dubrovačkom sim-fonijskom orkestru i različitim komornim sastavima. Za vrijeme studija prvi put profesionalno surađuje kao skladatelj scenske glazbe u KMD.Surađivala je sa HNK u Varaždinu, Splitu (za koji piše i prvu baletnu glazbu – “KRVAVA SVADBA”),Mostaru, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu te u SAD (University of La Verne,California). Za glazbu u predstavi “DUM MARINOVI SNI” nagrađena godišnjom nagradom hrvatkog glumišta. Pisala glazbu za dramski program HTV. Kao au-tor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatin-skih klapa u Omišu. Autorica dvaju mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom ( “IVICA I MARICA” i “CRVENKAPICA” ).

Kao stipendist dubrovačkog teatra došao je u angažman u KMD 1984. godine. Od niza uloga koje je ostvario u Kazalištu Marina Držića posebno su mu drage u „Romanci o tri ljubavi“ Antuna Šoljana, frančezariji „Ilija aliti muž zabezočen“ Marina Tudiševića, te uloga Luka u „Kati Kapuralici“ Vlaha Stullija. U Zagrebu je veliki broj uloga ostvario u Hr-vatskom narodnom kazalištu, u Dramskom kazalištu Gavella i u Zagrebačkom gradskom kazalištu Ko-medija. Zapažena umjetnička ostvarenja ostvaruje na fi lmu, televiziji i radiju.

Nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta u predstavi „Ilija aliti muž zabezočen“ i za uloge pro-tagonista Držićevih komedija u predstavi „Planet Držić“ - Hommage Marinu Držiću u režiji Ivice Boban i izvedbi Kazališta Marina Držića. U nizu os-tvarenja, značajnije uloge u predstavama KMD-a: V. Havel „Prosjačka opera“, P.C. De La Barca „Život je san“, V. Kljaković „Teštamenat“, M. Držić „Skup“, D. Mihanović „Bijelo“, E. Bošnjak „Otac“.

BRANIMIR VIDIĆ FLIKA

Rođena je u Dubrovniku. Završila je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Pragu u klasi prof. Jaroslave Tvrznikove, Ladislava Freya i Petra Kraci-ka. Od 1998. godine je u angažmanu u Kazalištu Marina Držića. Monodramu Klitemnestra Mari-jana Matkovića u režiji Lawrenca Kiirua ostvarila je u koprodukciji s Art radionicom Lazareti. U Kazalištu Marina Držića ostvarila je niz zapaženih uloga, između ostalih u predstavama: M. Vetranović „Orfeo“, P.C. De La Barca „Život je san“, Škrabe – Cvitanović – Štefančić „Ivana rock bajka“, J. Genet „Služavke“, S. Kane „Žudnja“, H. Pinter „Ljubavnik“, L. Paljetak “Bastion“. U slobodno vrijeme bavi se svojom prvom ljubavi – pjevanjem.

GLORIJA ŠOLETIĆ

Rođen je u Dubrovniku 1976.godine. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomi-rao je u klasi prof. Marina Carića 2000. Nastupao je u HNK u Zagrebu, Kazalištu Kiklop iz Zagreba, te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Član je ansambla Kazališta Marina Držića od 2001.godine u kojem je između ostalih ostvario uloge u predstavama: Orfeo, Kad sunce zađe, Ljubovnici, Dan od Amora, Ivana rock bajka, Skup, Sanjari, Kidaj od svoje žene, Im-barak/Ljubav na Prijekomu, Mizantrop.

HRVOJE SEBASTIJAN

Rodio se u Dubrovniku. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti .Nastupao je u Te-atru &TD iz Zagreba te u dokumentarno – igranom fi lmu Od tartare do urote redatelja Vlada Gojuna.

Član je ansambla Kazališta Marina Držića od 2006. godine. Pamtimo ga u predstavama: Ivana rock bajka, Ženidba, Skup, Teštamenat, Sanjari, Kidaj od svoje žene, Imbarak/Ljubav na Prijekomu, Sedam lakih komada, Žudnja, Mačak u vreći...

EDI JERTEC

Rođen u Čapljini 1975. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Metkoviću, a glumu u Mos-taru.

Glumio je u HKUD-u u Trebižatu, amater-skom kazalištu u Čapljini, u Mostaru u studentskom kazalištu „ASK“ pod vodstvom Tonija Pehara, u HNK Mostar, u MTM Mostar. Samostalno na-stupao u BiH, Hrvatskoj i inozemstvu. Inače je volonter ustanove „ZALOŽBA KRALJ TOMIS-LAV“ u Čapljini, organizator je raznih kulturnih događanja, likovnih kolonija, kazališnih gostovan-ja, književnih večeri, karnevalskih svečanost. Nakon dubrovačkog debitiranja u predstavi „Prasac koji gleda u sunce“, dosad je na daskama dubrovačkog teatra ostvario uloge u predstavama „Mačak u vreći“, „Bastion“ i „Otac“.

BORIS MATIĆ

Tehničko osoblje:

Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice),

Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice),

Asim Arslanagić (majstor pozornice),

Mario Capursi (majstor tona),

Mišo Baričević (slikar i kipar),

Silvio Giron (majstor rasvjete),

Manuela Kavain (šminkerica)

Stela Đurović (rekviziterka),

Šemsa Mrčela (frizerica)

Stijepo Prčan (fi nalizator dekora),

Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete),

Maja Nagy (garderobijerka),

Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)

nakladnikKazalište Marina Držića

za nakladnikaravnateljica Jasna Jukić

urednica programske knjižiceLidija Crnčević

fotografi jeŽeljko Tutnjević

e-mail adresa:kmd@du.t-com.hr

web stranice:www.kazaliste-dubrovnik.hr

tisak:ALFA-2 d.o.o.

naklada:200 primjeraka

DUBROVNIK AIRPORT

PRIJATELJI KAZALIŠTA MARINA DRŽIĆA

KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA