Projektiranje hidrogeoloških istraživanja - rudar.rgn.hrrudar.rgn.hr/...istrazivanja-Nastavni_tekst_za_studente_(skripta).pdf · (skripta) Projektiranje hidrogeoloških istraživanja

Sveučilište u Zagrebu Rudarsko-geološko-naftni fakultet

Diplomski studijski Geološkog inženjerstva

Nastavni tekst za studente (skripta)

Projektiranje hidrogeoloških istraživanja

Darko Mayer Kristijan Posavec

2016.

28„Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'“

(Luka 14:28-30)

SADRŽAJ

Uvod ........................................................................................................................................... 1

I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE .................................................................................................. 5

1. Definicija projekta i projektiranja ........................................................................................ 6

2. Vrste projekata .................................................................................................................... 8

2.1. Znanstveni projekti .......................................................................................................... 8

2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta ................................................................... 9

2.1.2. Nacionalni znanstveni projekti ............................................................................... 10

2.1.3. Međunarodni znanstveni projekti ......................................................................... 11

2.2. Kvalifikacijski projekti ..................................................................................................... 18

2.2.1. Završni i diplomski rad ........................................................................................... 18

2.2.2. Doktorski rad (disertacija) ...................................................................................... 22

3. Faze projektiranja .............................................................................................................. 23

3.1. Projektni zadatak ........................................................................................................... 24

3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) ......................................................... 25

3.3. Idejno rješenje................................................................................................................ 25

3.4. Idejni projekt .................................................................................................................. 25

3.5. Glavni projekt ................................................................................................................. 26

3.6. Izvedbeni projekt ........................................................................................................... 26

3.7. Natječajna dokumentacija ............................................................................................. 26

4. Planiranje projekta ............................................................................................................ 29

5. Cijena projekta ................................................................................................................... 32

5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta .......................................................................... 32

6. Projektni i poslovni rizik ..................................................................................................... 35

7. Sudionici na realizaciji projekta ......................................................................................... 38

8. Vođenje projekata (upravljanje projektima) ..................................................................... 40

9. Usmena prezentacija projekta ........................................................................................... 50

II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM ................... 54

1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske (OHGK) ............................................... 55

1.1. Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte ...................................................... 58

1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata .................................................... 59

1.3. Sadržaj dopunskih karata ............................................................................................... 60

1.4. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte .............................................................. 60

1.5. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte ................................................................... 62

2. Strategija upravljanja vodama ........................................................................................... 64

3. Plan upravljanja vodnim područjima ................................................................................. 66

4. Prostorno planerski projekti .............................................................................................. 68

4.1. Strategija i Program prostornog uređenja RH ............................................................... 70

4.2. Prostorni planovi ............................................................................................................ 71

4.2.1. Prostorni planovi uređenja gradova i općina ......................................................... 71

4.2.2. Prostorni planovi županija ..................................................................................... 72

4.2.3. Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode ..................................... 72

4.2.4. Urbanistički planovi uređenja državne razine ....................................................... 72

4.2.5. Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom

prostornog uređenja RH......................................................................................... 73

4.2.6. Generalni urbanistički planovi ............................................................................... 73

4.2.7. Detaljni planovi uređenja ....................................................................................... 73

5. Procjena utjecaja na okoliš ................................................................................................ 75

III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA ................................................................................... 91

1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja .......................................................................... 92

1.1. Projektiranje preliminarnih hidrogeoloških istraživanja ................................................ 92

1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanja ................................................... 92

1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja ....................................................... 93

1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja .................................................. 100

Dodatak 1 ............................................................................................................................... 101

Dodatak 2 ............................................................................................................................... 104

Literatura ................................................................................................................................ 105

Uvod

1

Uvod

„Projektiranje hidrogeoloških istraživanja“ je kolegij koji se predaje u četvrtom semestru

diplomskog studija GEOLOŠKOG INŽENJERSTVA na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu. Cilj je predmeta da uvede studente u jednu tipičnu inženjersku

djelatnost – projektiranje. Naime, do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, geološka

istraživanja, a koja se provode s ciljem eksploatacije mineralnih i energetskih sirovina, zaštite

okoliša, građenja podzemnih i nadzemnih objekata i sl., smatrala su se tzv. „primijenjenom

geologijom“. Stručnjaci koji su se time bavili prvenstveno su temeljili svoj rad na znanju

prirodoslovnih predmeta koje su stekli tijekom studija, no nužno su morali koristiti i „tehničku“

opremu i „tehničke“ metode interpretacije. Ta znanja uglavnom su stjecali dodatnim

obrazovanjem i iskustvom tijekom rada s „pravim“ inženjerima rudarstva, građevinarstva i dr.

No, kako su „inženjerske“ intervencije u geološki okoliš postajale značajnije, zbog sve složenijih

tehnika eksploatacije mineralnih sirovina (npr. sve dubljih bušotina za eksploataciju nafte i/ili

plina ili pak podmorske eksploatacije ruda) i sve većih podzemnih i nadzemnih građevinskih

zahvata (npr. tunela ispod kanala La Manche i hidroelektrane Brana tri kanjona (engl. Three

Gorges Dam) u Kini), uloga inženjera geologa postajala je sve značajnija, pa se sredinom

osamdesetih godina pojavila potreba za novom tehničkom disciplinom – geološkim

inženjerstvom.

Prvu službenu definiciju geološkog inženjerstva dala je američka institucija ABET

(Accreditation Board for Engineering and Technology) 1987. godine. Prema toj definiciji

geološko inženjerstvo obuhvaća, ali nije ograničeno na:

a) istraživanja za eksploataciju mineralnih ležišta i ležišta goriva,

b) geomehaniku,

c) planiranje zahvata u okoliš i/ili istraživanje prirodnih opasnosti (hazarda),

d) hidrogeologiju.

Dalje, prema ABET-u, geološki inženjer u rudarstvu, odnosno proizvodnji metala, nemetala

i fosilnih goriva radi na istraživanju, pronalaženju, otkrivanju tih sirovina i/ili sudjeluje u

usmjeravanju proizvodnih aktivnosti.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Brana_tri_kanjona&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kina

Uvod

2

Geološki inženjer uključen u graditeljstvo i s njim povezane aktivnosti istražuje, bilježi,

testira, opaža i vrednuje prirodne materijale i uvjete s ciljem planiranja, projektiranja i

izgradnje nadzemnih i podzemnih građevina.

U planiranju korištenja okoliša i ublažavanju negativnih posljedica geoloških procesa,

geološki inženjer istražuje i procjenjuje razinu rizika od prirodnih opasnosti (hazarda),

ocjenjuje utjecaj okoliša na inženjerske aktivnosti (građenje), istražuje i procjenjuje zalihe

podzemnih voda, istražuje i ocjenjuje lokacije za odlagališta otpada i uključuje te rezultate u

projektiranje objekata i sanaciju okoliša.

Tako geološko inženjerstvo premošćuje jaz između graditeljstva, rudarstva i geologije.

Geološko inženjerstvo koristi specijalističke geološke discipline koje se odnose na geološke

materijale, koristi geološke tehnike i razmišljanja, kao i znanja o geološkim procesima s ciljem

definiranja uvjeta na pojedinoj lokaciji i/ili predviđanja budućih uvjeta ili procesa. Geološki

inženjer povezuje geološke informacije s brojčano izraženim fizičko-mehaničkim značajkama

stijena i tla, hidrogeološkim parametrima, hidrometeorološkim i hidrološkim podacima,

seizmološkim podacima i dr., te u interpretaciji koristi matematički opis fizičkih pojava i

procesa. Rezultate proračuna često povezuje sa socijalnim, političkim i gospodarskim

okruženjem, te sve to unosi u projekte nadzemnih i podzemnih građevina, projekte

eksploatacije mineralnih sirovina u najširem smislu tog pojma, te projekte zaštite okoliša i dr.

Da bi mogao odgovoriti tim vrlo složenim i odgovornim zadacima geološki inženjer mora

dobiti obrazovanje koje se bitno razlikuje od klasičnog geološkog obrazovanja i predstavlja

zapravo posebni obrazovni profil. Zbog toga je u SAD-u 1991. godine organiziran studij

geološkog inženjerstva na 17 sveučilišta1. Na nekima od tih sveučilišta postoji i paralelan studij

geologije, odnosno studiji rudarstva i/ili građevinarstva. Treba reći da ima i sveučilišta gdje se

studira geologija ali ne i geološko inženjerstvo.

Prema Accreditation Board for Engineering and Technology (ABET) temelj studiju geološkog

inženjerstva čini geologija (uključujući petrologiju) zajedno s kemijom i fizikom te

primijenjenom matematikom. Na taj temelj nadograđuju se tzv. opće inženjerske mehanike

(statika, dinamika, čvrstoća), te specijalističke inženjerske mehanike s naglaskom na svojstva

1 University of Alaska-Fairbanks, University of Arizona, Colorado School of Mines, University of Idaho, Michigan

Technological University, University of Minnesota, University of Mississippi, University of Missouri-Rolla, Montana College of Mineral Science & Technology, University of Nevada-Reno, New Mexico Institute of Mining & Technology, New Mexico State University, University of North Dakota, Princeton University, South Dakota School of Mines & Technology, University of Utah, Washington State University.

Uvod

3

prirodnih materijala (mehanika stijena, mehanika tla, mehanika fluida itd.). U završnim

godinama studija uče se ponovno geološki predmeti kao što su inženjerska geologija,

hidrogeologija, seizmotektonika, geokemija, tehnička petrografija i dr., te istraživačke metode

i postupci, kao što su primijenjena geofizika, bušenje i GIS tehnologije itd. Kako se od

geološkog inženjera očekuje da bude osposobljen za upravljanje i gospodarenje prirodnim

resursima, znači za neku vrstu menadžerstva, tijekom studija mora dobiti i osnovna znanja o

načelima usmene i pisane komunikacije, ekonomiji i organizaciji poduzeća i sociologiji.

Slijedeći ove trendove i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća uveden je studijski smjer GEOLOŠKO

INŽENJERSTVO. Spada u područje tehničkih znanosti i znanstveno polje rudarstvo, nafta i

geološko inženjerstvo.

Studij je koncipiran uglavnom prema gore navedenim preporukama ABET-a, a predmet

„Projektiranje hidrogeoloških istraživanja“ trebao bi, kao završni dio nastavnog programa,

budućim magistrima inženjerima geologije dati znanja koja će im olakšati rad u

interdisciplinarnim znanstvenim/stručnim timovima u kojima će rješavati probleme iz polja

geološkog inženjerstva.

Stoga će u okviru predmeta, uz definiciju projekta i projektiranja, kao posebna vrsta

projekta biti detaljnije razrađeni znanstveni i kvalifikacijski projekti, s naglaskom na diplomski

rad – prvi projekt s kojim se studenti susreću. Kako je gotovo neizostavna faza projektiranja

usmena prezentacija projekta, o čijoj uspješnosti velikim dijelom ovisi ocjena samog projekta,

izneseni su neki temeljni principi verbalne komunikacije. S obzirom da je na svakom

hidrogeološkom istraživačkom projektu u pravilu angažiran veći broj ljudi koji se koriste

različitom terenskom i/ili laboratorijskom opremom i pri tome troše značajna financijska

sredstva, njihov je rad nužno koordinirati. Stoga su u posebnom poglavlju izneseni neki

temeljni principi vođenja projekata i upravljanja projektima (Project management).

U drugom dijelu prikazani su neki dugoročni projekti koji se izvode (ili će se izvoditi) u

Republici Hrvatskoj, a koji su povezani s hidrogeologijom i u čijoj će realizaciji budući

hidrogeolozi vjerojatno sudjelovati. Tako su detaljno prikazani Osnovna hidrogeološka karta

Republike Hrvatske, Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima,

Prostorno planerski projekti i Studije utjecaja na okoliš.

Uvod

4

U trećem dijelu definirana su i opisana preliminarna, regionalna, detaljna i specijalna

hidrogeološka istraživanja. Detaljnije su opisana pojedina specifična hidrogeološka istraživanja

i istraživačke metode kao što su primjerice pokusno crpljenje, trasiranje, monitoring i sl. Pri

tome se pošlo od pretpostavke da su studenti odslušali, a vjerojatno i položili predmete kao

što su primjerice Osnove geofizičkih istraživanja 1 i 2, Okolišna i inženjerska geofizika,

Hidrogeologija 1 i 2, Dinamika podzemnih voda 1 i 2, Hidrologija 1 i 2, Hidrogeologija krša,

Modeliranje toka podzemne vode i transporta zagađivala i Zaštita podzemnih voda, te da

imaju dovoljno znanja za aktivno praćenje predavanja i razumijevanje iznesenoga gradiva.

U završnom dijelu je, kao Dodatak 1, dan primjer realnog projektnog zadatka koji se odnosi

na projektiranje vodocrpilišta i koji svojom specifikacijom radova pokriva značajan dio

studijskog programa Geološkog inženjerstva, dok je, kao Dodatak 2, dan Elaborat o izvršenim

radovima prema projektnom zadatku iz Dodatka 1. Dodatak 1 i Dodatak 2 namijenjeni su

praktičnom dijelu nastave donosno vježbama, a zadatak studenata je da analiziraju projektni

zadatak i samostalno izrade svoju verziju Elaborata o izvršenim radovima. Pri tome sve

elemente projektnog zadatka odnosno sva predviđena istraživanja kao i sve predviđene

analize i obrade podataka odrađuju samostalno, koristeći znanje stečeno tijekom studija te

koristeći potrebne GIS alate, softver za modeliranje podzemnih voda, dostupne softvere za

interpolaciju prostornih podataka i izradu digitalnih modela reljefa, tablične kalkulatore kao

što je npr. Microsoft Excel kao i sve ostale potrebne alate. Ovakvim konceptom praktičnog

dijela nastave studenti stječu i značajan dio potrebnih vještina za realizaciju realnih

inženjerskih zadataka s kojima će se susretati kao budući magistri inženjeri geološkog

inženjerstva.

I. PROJEKTI I PROJEKTIRANJE

5



6

1. Definicija projekta i projektiranja

Riječ projekt potječe od latinske riječi proiectum što izvorno znači unaprijed bačeno,

zasnovano. Suvremeni pojam projekt mnogo je širi, pa tako znači:

- razrađen način izrade čega (zgrade, ceste, stroja, uređaja, istraživanja),

- pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta (zakon, pravilnik, statut),

- ono što se izrađuje po planu s vlastitim rokom, opsegom, opisom, sadržajem i

organizacijom rada (znanstveni, kazališni).

(Izvor: Rječnik hrvatskog jezika, Anić, 1991.)

- svaki zaokružen, cjelovit i složen pothvat čija se obilježja i cilj mogu definirati, a mora

se ostvariti u određenom vremenu te zahtjeva koordinirane napore nekoliko ili većeg

broja ljudi, službi, poduzeća i sl.

(Izvor: Rječnik stranih riječi, Anić i Goldstein ,1999.)

- nešto o čemu se razmišlja, što se izmišlja ili planira, plan, shema,

- veliki pothvat (koji angažira mnogo novaca i ljudi),

- posebni zadatak istraživanja u znanosti,

- posebni zadatak za studente,

- opis pojedinog studija,

- veći znanstveni rad.

(Izvor: Merriam-Webster, 1993., Webster's Third New International Dictionary)

- svaka djelovna zamisao, odluka (u širem smislu!),

- nacrt, skica, prijedlog za rad, postupak, znanstveno, književno ili umjetničko djelo,

zakonski tekst i sl.

(Izvor: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža, 1969.)


7

Projektiranje je pojam izveden iz riječi projekt a znači (Anić, 1991.):

- djelatnost na izrađivanju projekata,

- stručni nastavni predmet na nekim visokim školama i fakultetima.

Projektirati znači razmišljati i izmišljati. Za taj radni proces potrebno je imati prikladne

informacije i znanje, te maksimalno koristiti razum i logiku2. Zato se ne može govoriti o

projektiranju kao predmetu koji se može naučiti sam za sebe (Miletić, 1994.). Dobro

projektirati znači optimalno koristiti sve stečeno iskustvo i znanje za postizanje bilo kojeg cilja

u životu, u struci, u društvu. To je kontinuirani proces koji je sastavni dio života svakog

pojedinca.

Projektiranje u filozofskom3 smislu opisuje način razmišljanja, pristupa problemima i način

rješavanja problema. Može se reći da je projektiranje specifičan način urednog i sređenog

razmišljanja.

Svaki projekt treba odgovoriti na pet ključnih pitanja:

ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, KOLIKO?, KADA?

Za projektiranje je bitno početi od jasno definiranog cilja, te pri tome definirati:

* što se želi postići,

* u kojim okolnostima se to želi postići,

* što treba znati da bi se postigao zadani cilj,

* što treba načiniti da bi se to saznalo,

* kako to načiniti, s kojim stručnim kadrom, u kojem vremenu i uz koja financijska sredstva.

2 Logika - znanost koja istražuje principe i postupke točnog i pouzdanog zaključivanja) 3 Filozofija - razumno istraživanje istine i principa postojanja ili ponašanja; sustav ili filozofska doktrina; sustav principa za

postupanje u praktičnim događajima


8

2. Vrste projekata

Projekte je moguće razlikovati prema pristupu i području.

Prema pristupu projekti mogu biti: znanstveni; stručni; tehnički; umjetnički; sportski i dr.

Prema stručno-znanstvenom ili umjetničkom području projekti mogu biti vrlo različiti, pa

se razlikuju primjerice građevinski, strojarski, rudarski, geološki, šumarski, medicinski,

zakonski, politički, vojni, kazališni, književni, filmski itd. Posebnu skupinu čine znanstveni i

kvalifikacijski projekti.

2.1. Znanstveni projekti

Hidrogeološka kao i ostala geološka istraživanja mogu se smatrati velikim dijelom

znanstvenim istraživanjima, a njihova realizacija znanstvenim projektima.

Na pitanje što je znanost postoji više odgovora. Tako jedna od definicija kaže da je „znanost

saznanje o činjenicama, pojavama, zakonima i njihovim vjerojatnim uzrocima, a stečeno je i

provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim eksperimentom i pravilnim

razmišljanjem“ (Merriam-Webster, 1993.).

Nadalje „znanost je ukupnost sređenih i uopćenih znanja do kojih se dolazi otkrivanjem i

promišljanjem činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i

društva utvrđivanjem zakonitosti po kojima postoje“ (Anić, 1991.).

Prema definiciji iz Enciklopedije Leksikografskog zavoda (Leksikografski Zavod Miroslav

Krleža, 1969.) „znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom

vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom

određenih objektivnih metoda.“

Nešto proširena, ali i potpunija definicija kaže da je „znanost sistematizirana i

argumentirana suma znanja u određenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti

do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja kako bi se

spoznali zakoni zbivanja u prirodi te da se omogući predviđanje budućih događaja i postigne

maksimalna djelotvornost čovječanstva“ (Kniewald, 1993.).


9

Znanstveni projekt je pak zaokružena znanstvena cjelina, koja ima jedinstveni cilj

istraživanja, zajedničke ideje i metodološki pristup. Takav projekt, kada dobije novčanu

potporu i započne njegova realizacija, pridonosi organiziranom znanstvenom radu u

znanstvenim institucijama (u našim prilikama Hrvatski geološki institut, Rudarsko-geološko-

naftni fakultet i Prirodoslovno-matematički fakultet), stimulira istraživačke napore i razvija

nove ideje te potiče učinkovitije korištenje kadrova i opreme.

Izrada znanstvenog projekta zahtjeva potpuno poznavanje plana i programa istraživanja s

kojima mora biti prethodno upoznat naručitelj istraživanja. Inicijativu za izradu prijedloga

nekog znanstvenog projekta u pravilu pokreće znanstvena institucija, skupina znanstvenika ili

znanstvenik pojedinac, temeljem objavljenog natječaja od strane nadležnoga ministarstva

znanosti R. Hrvatske, Hrvatske zaklade za znanost, Europskih strukturnih i investicijskih

fondova, Okvirnih programa Europske unije (EU) za istraživanje i inovacije (FP projekti,

Horizon2020) ili pak drugih organizacija kao što je Europska znanstvena zaklada (European

Science Foundation) i dr.

2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta

Izrada prijedloga znanstvenog projekta uglavnom je standardizirana, bez obzira podnosi li

se on nadležnom ministarstvu znanosti R. Hrvatske, nekoj nacionalnoj ili inozemnoj

znanstvenoj zakladi ili pak nekom gospodarskom subjektu. Tako svaki prijedlog znanstvenog

projekta u pravilu sadrži:

1. Naslov projekta (Project title), koji mora biti informativan, a u pravilu treba imati i

akronim,

2. Ime i prezime glavnog i odgovornog istraživača (Principal investigator),

3. Naziv i adresu institucije u kojoj će se realizirati projekt (Institution address),

4. Sažetak projekta (Project summary) kojim se daje kratak opis projekta, a treba biti pisan

koristeći primjerenu terminologiju,

5. Opis projekta (Project description) bitan je i najvažniji dio prijedloga. Mora odgovoriti

na pitanja ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, TKO? GDJE? i KADA?,

Sastoji se od temeljnih izvornih postavki o naravi i značenju znanstvenog problema te

prikaza hipoteze, poznatih činjenica i metodologije istraživanja. Opis projekta treba biti


10

sažet u pravilu do 15 stranica teksta (ukoliko se drukčije ne traži u eventualnim uputama

za pripremu prijedloga projekta),

6. Pregled dokumentacije o prethodnim projektima (Documentation of previous grants)

sadrži popis prethodnih projekata na kojima je radio istraživački tim u zadnjih, najčešće

pet godina. Navodi se broj projekata, naslovi projekata, sažetak rezultata i izvori te

način financiranja, a sve skupa treba biti sažeto na dvije stranice teksta. Uz to posebno

se daje popis publiciranih radova proizašlih iz tih projekata, kao i veza s projektom koji

se predlaže,

7. Biografiju glavnog istraživača (Curriculum vitae) koja sadrži glavnu i značajnu

profesionalnu angažiranost, popis glavnih objavljenih radova i popis svih publikacija u

posljednjih, najčešće pet godina,

8. Popis drugih članova istraživačkog tima (Research team) može biti samo popis imena

sa znanstvenim zvanjima, odnosno stručnom kvalifikacijom, no u nekim slučajevima se

traži i stručni životopis svakog pojedinca s popisom objavljenih radova kroz posljednjih,

najčešće, pet godina,

9. Financiranje (Budget) sadrži kumulativan prikaz troškova za čitavo predviđeno vrijeme

rada na projektu, te posebno troškove za svaku godinu /fazu rada na projektu.

Svaki prijedlog znanstvenog projekta podliježe ocjeni (Project review). Uglavnom svaki

financijer ima vlastitu metodologiju ocjenjivanja predloženog projekta, ali se kod svih

ocjenjuje cilj i primjenljivost rezultata istraživanja te kvalificiranost vodećeg istraživača.

2.1.2. Nacionalni znanstveni projekti

Projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

S 2013. godinom završio je zadnji ciklus nacionalnih znanstveno-istraživačkih projekata

financiranih od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, a koji

su financirani od 1990. godine. Njihov popis dostupan je na stranicama Ministarstva

http://zprojekti.mzos.hr/home_hr.htm?lid=1.

http://zprojekti.mzos.hr/home_hr.htm?lid=1


11

Od 2014. godine, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dodjeljuje financijske potpore

znanstvenim institucijama za financiranje znanstvene djelatnosti, temeljem prijavnih

obrazaca kojima se detaljno obrazlaže plan rada kao i financijski plan svakog predloženog

istraživanja.

Projekti Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ)

Financiranje nacionalnih znanstvenih projekata provodi Hrvatska zaklada za znanost

(HRZZ). HRZZ projekte financira isključivo u okviru raspisanih natječaja, a projektni prijedlozi

zaprimaju se isključivo nakon objave određenog natječaja. Hrvatsku zakladu za znanost

osnovao je Hrvatski sabor posebnim zakonom u prosincu 2001. godine pod nazivom

Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske

(Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost NN 117/2001, 45/2009, 92/2010 i 78/2012). Projekti su

financirani sa svrhom razvoja i promicanja znanosti i tehnologijskog razvoja u Republici

Hrvatskoj te s krajnjim ciljem osiguravanja održivog društvenog i gospodarskog razvoja uz

poticanje zapošljavanja i vodeći se načelima socijalne uključivosti. Od svibnja 2013. godine

Zaklada je punopravna članica Science Europe, organizacije koja okuplja nacionalne ustanove

koje financiraju znanstvena istraživanja radi promoviranja zajedničkih interesa te definiranja

polazišta za zajedničko komuniciranje s nacionalnim vladama i ustanovama EU o temama

znanstvene politike.

2.1.3. Međunarodni znanstveni projekti

Međunarodni znanstveni projekti, od kojih su EU projekti od primarnog interesa,

dominantno su vezani za fondove EU-a, a koji su financijski instrumenti koje je osmislio EU da

bi postigao ciljeve istaknute u svojim ključnim politikama. Fondovi su zapravo novac europskih

građana koji se propisanim procedurama dodjeljuje raznim korisnicima za provedbu različitih

projekata, a koji trebaju doprinijeti postizanju ključnih politika EU-a (Vela, 2015.).

Možemo razlikovati instrumente koji podupiru projektne ideje na razini cijelog EU-a i

instrumente koji podupiru ideje prioritetne za pojedinu državu članicu ili kandidatkinju.

Sukladno tome mogu se razlikovati centralizirani programi (oni kojima se upravlja u Bruxellesu,

a mogu se kandidirati pojedinci i organizacije iz cijelog EU-a pa i izvan njega) i decentralizirani

programi (oni kojima upravljaju pojedine države članice, kandidatkinje ili potencijalne


12

kandidatkinje). Od centraliziranih programa koje ćemo obrađivati u sklopu ovog teksta,

najvažniji su Programi EU, dok će od decentraliziranih programa biti riječi o Europskim

strukturnim i investicijskim (ESI) fondovima.

Programi EU

Obzor2020 (engl. Horizon2020)

Obzor2020 je program EU-a za istraživanje i inovacije i najveći je program za istraživanje i

inovacije ikada u EU-u, a objedinjuje aktivnosti Sedmog okvirnog programa (FP7), inovacijske

aspekte Programa za konkurentnost i inovacije (CIP) i EU doprinos Europskom institutu za

inovacije i tehnologiju (EIT). U razdoblju od 7 godina (2014. do 2020.) dostupno je gotovo 80

milijardi eura za financiranje, uz privatna i nacionalna ulaganja koja će dodijeljeni novac

privući, s ciljem da se spajanjem istraživanja i inovacija i usmjeravanjem na tri ključna područja:

Izvrsnu znanost, Industrijsko vodstvo i Društvene izazove, osigura da Europa stvara znanost i

tehnologiju na svjetskoj razini koja pokreće gospodarski rast (Europska unija, 2014.;

http://www.obzor2020.hr/obzor2020-hrvatski-portal-okvirnog-programa-eu-za-istrazivanja-

i-inovacije).

Prioritet Izvrsna znanost nastoji privlačiti najbolje umove i pomagati znanstvenicima u

suradnji i razmjeni ideja diljem Europe te pomagati talentiranim pojedincima i inovativnim

tvrtkama da povećaju konkurentnost Europe. Sastoji se od četiri aktivnosti koje se provode

kroz:

1. Europsko istraživačko vijeće (ERC) – jačanje istraživanja u graničnim područjima

znanosti (Financiranje: 13,095 milijardi eura),

2. Buduće i nadolazeće tehnologije (FET) – jačanje kolaborativnih, transdisciplinarnih

istraživanja koja teže nastanku radikalnih inovacija i podržavaju alternativne ciljeve i

koncepte (Financiranje: 2,696 milijardi eura),

3. Aktivnosti MSCA (Marie Sklodowska Curie Actions) – podrška inovativnoj izobrazbi i

osposobljavanje istraživača, njihovih vještina te geografskoj i transdisciplinarnoj

mobilnosti (Financiranje: 6,162 milijardi eura),

4. Istraživačke infrastrukture (RI) – razvoj i jačanje europskih istraživačkih infrastruktura

svjetske klase, uključujući i e-infrastrukture (Financiranje: 2,488 milijardi eura).

http://www.obzor2020.hr/obzor2020-hrvatski-portal-okvirnog-programa-eu-za-istrazivanja-i-inovacije



13

Prioritet Industrijsko vodstvo fokusiran je na tehnologije koje se koriste u naprednoj

proizvodnji i mikroelektronici, odnosno na primijenjena istraživanja strateških tehnologija

Europe, odnosno ključnih razvojnih tehnologija (KET): informacijske i komunikacijske

tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredni materijali, biotehnologija, napredna proizvodnja

i prerada i svemir. Sastoji se od sljedećih aktivnosti koje se provode kroz:

1. Vodstvo u razvojnim i industrijskim tehnologijama – revolucionarne tehnologije

potrebne za pokretanje inovacija u svim sektorima, uključujući informacijsku i

komunikacijsku tehnologiju (ICT) te svemirsku tehnologiju (Financiranje: 13,557

milijardi eura);

‒ Instrument mala i srednja poduzeća (MSP) – kao ključni izvor radnih mjesta i

inovacija , MSP-i mogu surađivati u projektima kao dio konzorcija i primiti sredstva

financiranja putem instrumenta posebno osmišljenog za visoko inovativne manje

tvrtke (Financiranje: barem 3 milijardi eura dodjeljuje se instrumentu MSP-a),

2. Pristup rizičnom financiranju – davanje zajmova i jamstava, kao i ulaganje u inovativna

mala i srednja poduzeća (MSP) i tvrtke srednje tržišne vrijednosti (Financiranje: 2,842

milijardi eura).

Prioritet Društveni izazovi sastoji se od sedam glavnih društvenih izazova s kojima ciljana

ulaganja u istraživanje i inovacije mogu ostvariti stvaran učinak i koristiti građanima:

1. Zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života (Financiranje: 7,472 milijardi eura),

2. Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, podmorja i

unutarnjih voda i bioekonomija (Financiranje: 3,851 milijardi eura),

3. Sigurna, čista i učinkovita energija (Financiranje: 5,931 milijardi eura),

4. Pametni, zeleni i integrirani promet (Financiranje: 6,339 milijardi eura),

5. Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine (Financiranje: 3,081 milijardi

eura),

6. Uključiva inovativna i promišljena društva (Financiranje: 1,309 milijardi eura),

7. Sigurna društva (Financiranje: 1,695 milijardi eura).

Ovaj prioritet također ima i dva dopunska društvena izazova, Znanost za društvo i u društvu

te Širenje izvrsnosti i sudjelovanja (Financiranje: oko 1 milijarda eura).


14

Na standardne istraživačke projekte može se prijaviti konzorcij sastavljen od barem tri

pravna subjekta, a svaki subjekt mora biti osnovan u državi članici EU-a ili pridruženoj državi.

Za ostale programe – Europsko istraživačko vijeće (ERC), instrument MSP-a, sufinanciranje

nacionalnih ili javnih poziva ili programa (poziva na nadmetanje za predkomercijalnu javnu

nabavu ili javnu nabavu inovativnih rješenja; programa mobilnosti), koordinacija i potpora

(pojedinačni pravni subjekti ili partnerski konzorciji iz različitih država, industrija i akademskih

zajednica), osposobljavanje i mobilnost (istraživači s malo iskustva ili iskusni istraživači,

tehničko osoblje, nacionalni/regionalni istraživački programi koji uključuju mobilnost) –

minimalni uvjet za sudjelovanje jest jedan pravni subjekt osnovan u državi članici ili

pridruženoj državi.

Life program

LIFE program je jedini financijski instrument Europske komisije isključivo posvećen zaštiti

okoliša i prirode čiji je cilj doprinijeti razvoju i provedbi politike zaštite okoliša Europske unije.

Program se sastoji od dva potprograma: potprogram za okoliš i potprogram za klimatske

akcije.

Potprogram za okoliš obuhvaća (1) Okoliš i učinkovitost resursa; (2) Prirodu i bioraznolikost

(fokus na Natura 2000); i (3) Upravljanje okolišem i informiranje, dok je Potprogram za

klimatske akcije fokusiran na (1) Ublažavanje klimatskih promjena (smanjivanje emisije

stakleničkih plinova); (2) Adaptaciju na klimatske promjene (povećavanje otpornosti na

klimatske promjene); i (3) Upravljanje okolišem i informiranje (povećanje svijesti,

komunikacije, suradnje i širenja mjera za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbene

aktivnosti).

Prijaviti se može svaka pravna osoba registrirana na području EU, a prijavitelji mogu biti

javno tijelo, privatno trgovačko društvo/organizacija i privatno ne-trgovačko

društvo/organizacija (uključujući i nevladine organizacije).

Europski strukturni i investicijski (ESI) fondovi


15

ESI fondovi instrument su EU-a isključivo namijenjen za države članice koje se njime koriste

da bi dosegle razinu socioekonomskog i gospodarskog razvoja najrazvijenijih država članica

EU-a. Instrumenti financiranja u ESI fondovima dijele se na:

− Europski fond za regionalni razvoj – EFRR

− Europski socijalni fond – ESF

− Kohezijski fond – KF

− Europski fond za pomorstvo i ribarstvo – EFPR

− Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj – EPFRR

Od navedenih fondova obraditi će se Europski fond za regionalni razvoj – EFRR, a koji jedini

od navedenih nudi sredstva za znanstvenoistraživački sektor.

Europski fond za regionalni razvoj – EFRR

Ovaj fond namijenjen je državama članicama EU-a s ciljem jačanja ekonomske i socijalne

politike za smanjivanje razlika između regija unutar EU-a te poticanja teritorijalne suradnje na

lokalnoj, regionalnoj i središnjoj državnoj razini s partnerima iz susjednih zemalja i ostalih

regija Europske unije. Teritorijalna suradnja može se ostvarivati na tri načina

(http://www.strukturnifondovi.hr/):

1. Prekogranična suradnja koja za cilj ima rješavanje izazova koji su zajednički

identificirani u pograničnim regijama, poput loše dostupnosti, posebno u odnosu na

povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu,

lokalnih industrija u opadanju, neodgovarajućeg poslovnog okruženja, nedostatka

umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, niskih razina istraživanja i inovacija

te preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, onečišćenja okoliša,

sprečavanja rizika, negativnih stavova prema građanima susjednih zemalja,

neiskorištenih potencijala rasta u pograničnom području (razvoj prekograničnih

objekata i klastera za istraživanja i inovacije, integracija prekograničnog tržišta rada,

suradnja između obrazovnih institucija, uključujući sveučilišta, ili između zdravstvenih

ustanova), uz istovremeno jačanje suradnje u svrhu općeg usklađenog razvoja Unije.

Program prekogranične suradnje ostvaruje se kroz INTERREG projekte sa sljedećim

susjednim državama: Italijom (INTERREG V-A Italija – Hrvatska 2014.-2020.),

http://www.strukturnifondovi.hr/


16

Mađarskom (INTERREG V-A Mađarska – Hrvatska 2014.-2020.), Slovenijom (INTERREG

V-A Slovenija - Hrvatska 2014.-2020.), Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom

(INTERREG IPA program prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna

Gora 2014.-2020.) i Srbijom (INTERREG IPA Program prekogranične suradnje Hrvatska

– Srbija 2014.-2020.).

2. Transnacionalna suradnja koja za cilj ima razvoj teritorijalne suradnje, povećanje

međunarodne konkurentnosti hrvatskih regija, smanjenje društvene i gospodarske

nejednakosti među hrvatskim regijama i ujednačavanje njihova razvoja. U novom

razdoblju 2014.-2020. mogućnost sudjelovanja proširena je u četiri programa

transnacionalne suradnje: Mediteran (INTERREG V-B Mediteran 2014.-2020.), Dunav

(INTERREG V-B Dunav 2014.-2020.), Jugoistočna vrata (INTERREG V-B Jadransko-jonski

program transnacionalne suradnje 2014.-2020.) i Središnja Europa (INTERREG Središnja

Europa 2014.-2020.), a područja koje će obuhvaćati ti programi će u teritorijalnom

smislu uključivati cijelu Hrvatsku.

3. Međuregionalna suradnja omogućena je pristupanjem Republike Hrvatske u Europsku

uniju – i to u programima međuregionalne suradnje: ESPON, INTERACT III, INTERREG VC

i URBACT, od kojih je ESPON program namijenjen za općenitu suradnju sveučilišta

odnosno visokoobrazovnih i znanstvenih institucija.

Osim programa EU-a i ESI fondova, znanstveni projekti financiraju se i iz UKF (Unity

Through Knowledge Fund) fonda te iz fonda za bilateralne i multilateralne projekte

Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

Program Fond „Jedinstvo uz pomoć znanja“ (Unity through Knowledge Fund - UKF)

Program Fond „Jedinstvo uz pomoć znanja“ (Unity through Knowledge Fund - UKF)

pokrenut je 2007. godine od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike

Hrvatske. Osnovan je i administriran od HRZZ-a 19. veljače 2014. prema Zakonu o Hrvatskoj

zakladi za znanost (Narodne Novine Br. 117/2001, 46/2009, 92/2010, 78/2012). Programi

Fonda primarno su usmjereni na razvoj ljudskog kapitala kroz primjenu različitih instrumenata

(mobilnost, prijenos znanja, umreženost, suradnje itd.), kako bi se osigurao nastavak provedbe


17

ovih mjera kroz Strukturne fondove. Unutar predloženog Drugog Projekta tehnologijskog

razvoja Fond “Jedinstvo uz pomoć znanja” će prilagoditi sadašnje i razviti nove programe koji

će se financirati iz Strukturnih fondova. Misija programa je ujediniti hrvatski znanstveni i

stručni potencijal u domovini i dijaspori u izgradnji društva utemeljenog na znanju dok su

ciljevi (1) podupiranje istraživanja koja su konkurentna na međunarodnoj razini (istraživanja

koja privlače stručnjake i investicije u Hrvatsku te istraživanja koja omogućuju

suradnju/vođenje europskih i ostalih međunarodnih projekata); (2) Podupiranje projekata koji

stvaraju nove vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu (razvoj inovacija, patenata i komercijalne

i druge primjene znanstvenih rezultata); i (3) Podupiranje projekata koji pomažu razvoj

istraživačke infrastrukture u Hrvatskoj (projekti koji provode misiju Fonda kroz rad u

administrativnom, infrastrukturnom te upravljačkom području znanosti i tehnologije).

Bilateralni i multilateralni programi

Dodatni način financiranja znanstvenih i istraživačkih projekata od strane Ministarstva

znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske su i bilateralni te multilateralni programi.

Bilateralne programe Ministarstvo podupire u pravilu dvogodišnje zajedno sa sljedećim

zemljama: Albanija, Austrija, Francuska, Indija, Kina, Mađarska, Makedonija, Njemačka, SAD i

Slovenija itd. Bilateralna znanstvenoistraživačka suradnja Ministarstva znanosti, obrazovanja i

sporta temelji se na bilateralnim ugovorima, programima i drugim provedbenim aktima, a

obuhvaća razmjenu stipendija i provedbu međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata.

Multilateralne programe Ministarstvo podupire kroz administrativnu, ekspertnu i

financijsku potporu sudjelovanju u multilateralnim programima globalnih, europskih i

regionalnih organizacija i inicijativa kao što su: Ujedinjeni narodi i njihova specijalizirana

organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO te Fond Ujedinjenih naroda za djecu

UNICEF, Vijeće Europe, Srednjoeuropska inicijativa SEI, Jadransko - jonska inicijativa JJI,

Kvadrilaterala, Pakt o stabilnosti, OESS (Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi), OECD

(Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj), NATO (Organizacija Sjevernoatlantskog

saveza).


18

2.2. Kvalifikacijski projekti

Posebni oblik znanstvenih i stručnih projekata su tzv. kvalifikacijski radovi. To su radovi na

temelju kojih se stječe stručni, znanstveni i/ili akademski status, a razlikuju se završni rad i

diplomski rad te doktorski rad (disertacija).

2.2.1. Završni i diplomski rad

Završni i diplomski radovi su stručni radovi i u pravilu nemaju karakter znanstvenog rada,

no ponekad postoje iznimke pa mogu biti i prava znanstvena djela. Na prirodoslovnim i

tehničkim fakultetima, pa tako i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, izrada završnog

rada na preddiplomskom studiju i diplomskog rada na diplomskom studiju te njihova obrana

pred povjerenstvom, obavezni je sastavni dio studija.

Ovisno o tome kako je to propisano na pojedinom fakultetu, teme završnih i diplomskih

radova mogu biti unaprijed objavljene, pa se kandidati za njih prijavljuju, a prednost ima onaj

tko se prvi prijavi, ili pak se tema dogovara s pojedinim nastavnikom - budućim mentorom. U

svakom slučaju student - potencijalni kandidat za završni odnosno diplomski rad - pismenom

zamolbom preko studentske referade traži dodjelu predložene teme. Zamolbu razmatra

Povjerenstvo za diplomske i završne ispite koje o svojoj pozitivnoj odluci izdaje pisano rješenje.

Nakon što je kandidatu dodijeljena tema rada, najprije treba proučiti svu dostupnu

literaturu koja se odnosi na odobrenu temu te nakon toga, u dogovoru s mentorom, pristupiti

terenskom, laboratorijskom i/ili kabinetskom dijelu rada. Tijekom te, druge faze rada,

diplomant na temelju znanja stečenog tijekom studija, informacija iz proučene literature, te

uputa mentora, dijelom ili potpuno samostalno obavlja određena istraživanja (kartira,

prikuplja uzorke, determinira jezgru iz bušotina, opaža promjene razina podzemne vode, mjeri

izdašnost izvora, u laboratoriju ispituje hidrauličku vodljivost i radi granulometrijske analize,

interpretira rezultate geofizičkih istraživanja, pokusnih crpljenja i hidrometrijskih mjerenja i/ili

hidrokemijskih analiza, izrađuje različite karte i dijagrame, izvodi proračune, statističke

obrade, matematičke modele i sl.). Uz to vodi radne bilješke o onom što radi i eventualno

snima fotografije koje će unijeti u završni odnosno diplomski rad.

Nakon što je obavljen predviđeni istraživački dio posla i postignut zadovoljavajući rezultat,

prelazi se na pisanje rada. Detaljne upute za pisanje završnog odnosno diplomskog rada na


19

preddiplomskom odnosno diplomskom studiju RGN fakulteta, nalaze se na internet stranici:

http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-nastavnici/studentska-referada/upute-

pravilnici-i-odluke.

Završni odnosno diplomski rad u pravilu se sastoje od sljedećih poglavlja:

1. Uvod

2. Prikaz raspoloživih literaturnih podataka (Pregled ranijih istraživanja)

3. Teorijski (Opći) dio

4. Eksperimentalni dio (Metode rada, terenska, laboratorijska i/ili kabinetska

istraživanja)

5. Rezultati istraživanja

6. Rasprava (Diskusija rezultata)

7. Zaključak (Zaključci i preporuke)

8. Literatura (Popis literature)

U Uvodu rada daje se ukratko (do jedne stranice) prikaz teme i ciljeva rada, definira se

područje istraživanja, iznose se pojedine faze rada i ističe se dio rada koji je kandidat sam

obavio.

U Prikazu raspoloživih literaturnih podataka iznose se kronološkim redom imena autora

koji su ranije radili na dotičnom terenu i/ili problematici koja je tema rada, i vrlo sažeto (do

nekoliko rečenica), najvažniji rezultati njihovih istraživanja.

U Teorijskom dijelu (Općem dijelu) iznose se do sada poznate spoznaje o

području/problemu koji je tema rada. Kako je završni odnosno diplomski rad dio obrazovnog

procesa studenta, u ovom poglavlju može se dati opširniji teorijski pristup problemu, tako što

se mogu preuzeti neke relativno dobro poznate činjenice i prikazi iz udžbenika, atlasa,

monografija i sl. koji ne bi ušli u stručni elaborat koji obrađuje sličnu temu. Pri tome je bitno

da su svi preuzeti dijelovi teksta, karte, dijagrami ili drugi podaci popraćeni točnom

bibliografskom referencom. Teorijski dio može se podijeliti u poglavlja ili podpoglavlja

(primjerice 3.1. Zemljopisne značajke, 3.1.1. Reljef, 3.1.2. Klima ... 3.2. Geološka građa

područja, 3.2.1. Litologija, 3.2.2. Tektonika ...itd.).

U poglavlju Eksperimentalni dio (Metode rada, terenska, laboratorijska i/ili kabinetska

istraživanja) iznosi se što je diplomant radio i detaljno se opisuju metode kojima se je koristio

odnosno što je preuzeo od drugih sudionika na zadatku, a relevantno je za sam rad. I ovaj dio

http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-nastavnici/studentska-referada/upute-pravilnici-i-odluke



20

može se podijeliti u više poglavlja i podpoglavlja (primjerice 4.1. Terenska istraživanja, 4.1.1.

Hidrogeološko kartiranje, 4.1.2. Geoelektrično profiliranje, 4.1.3. Pokusno crpljenje...4.2.

Interpretacija, 4.2.1. Hidrogeološka funkcija pojedinih litoloških članova, 4.2.2. Proračun

hidrogeoloških…itd.), a po broju stranica čini najveći dio rada.

Rezultati predstavljaju najvažnije poglavlje diplomskog rada. U tom poglavlju iznose se

samo glavni i reprezentativni rezultati, a ne svi do kojih se tijekom istraživanja došlo. Tako

primjerice treba dati rezultate statističke obrade podataka dobivenih mjerenjima, ali ne i sve

rezultate mjerenja. Ako se radi o numeričkim vrijednostima svi rezultati navode se u tablicama

koje se mogu dati u prilogu. Rezultati se često prikazuju grafički (karte, profili, stupovi,

nivogrami, hidrogrami i sl.), a u tekstu se iznosi samo najnužnija objašnjenja. Rezultati

istraživanja trebaju biti prikazani na način da ih može netko drugi (naravno stručna osoba)

reinterpretirati. U pravilu se u ovom poglavlju ne daje komentar autora, već se on ostavlja za

Raspravu.

Rasprava je poglavlje o značenju rezultata istraživanja. Prije pisanja tog poglavlja autor

treba temeljito promisliti o vlastitim, ali i tuđim rezultatima, te procijeniti njihovu vrijednost i

značenje. U ovom se poglavlju ne smiju ponavljati rezultati i pojedinačni zaključci. Zaključke

treba sintetizirati, a od rezultata istaknuti samo one koji eventualno ukazuju na nove smjerove

istraživanja. U ovom poglavlju mogu se formulirati hipoteze, može se i spekulirati, ali treba

jasno istaknuti gdje spekulacija počinje, a gdje prestaje i što kao nepobitno proizlazi iz

obavljenog rada.

Zaključak (ili Zaključci ako ih ima više) poglavlje je u kojem se iznose najvažniji rezultati

vlastitog istraživanja, odnosno daju se naznake unapređenja spoznaja o predmetu istraživanja,

te se eventualno upućuje na potrebu nastavka istraživanja. Zbog preglednosti dobro je

zaključke pisati u numeriranim odsječcima. Trebaju biti sažeti, jasni i jednoznačni i ne bi smjeli

biti napisani na više od dvije stranice.

U posljednjem poglavlju Literatura ili Popis literature navode se sve bibliografske reference

koje su citirane u tekstu diplomskog odnosno završnog rada. Bibliografija (popis literature)

citiranih radova mora biti uređena abecednim redom prema prezimenima autora. Iza inicijala

autorova imena slijedi godina objavljivanja (detaljne upute dane su u Uputama za pisanje

završnog odnosno diplomskog rada na preddiplomskom odnosno diplomskom studiju RGN


21

fakulteta, a koje se nalaze na internet stranici: http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-

nastavnici/studentska-referada/upute-pravilnici-i-odluke).

Nakon što je diplomski odnosno završni rad napisan i pregledan od strane voditelja i članova

povjerenstva, uvezuje se u tvrde (diplomski) ili meke (završni) korice. Pri uvezu se na početku

(nakon naslovne stranice diplomskog odnosno završnog rada rada) uvezuje rješenje o dodjeli

teme i imenovanju voditelja. Na prednjoj stranici korica na vrhu se upisuje naziv Sveučilišta,

fakulteta, i studija, u sredini naziv teme i DIPLOMSKI RAD odnosno ZAVRŠNI RAD, a na dnu

ime, prezime i matični broj studenta te mjesto i godina.




22

2.2.2. Doktorski rad (disertacija)

Doktorski rad (disertacija) je samostalno znanstveno djelo koje je stručnjak izradio na

temelju poznavanja struke i vlastitog istraživanja nekog problema koji prije toga nije riješen.

Radi se u sklopu doktorskog studija. Pozitivno ocijenjena i javno obranjena doktorska

disertacija uvjet je za stjecanje titule doktora znanosti. U pravilu se tijekom izrade i/ili nakon

obrane rada publicira u znanstvenim časopisima (obično kao više članaka), a u nekim

slučajevima se objavljuje i kao posebna monografija.


23

3. Faze projektiranja

Realizacija svakog projekta može se podijeliti u nekoliko faza. U tehničkim znanostima

uobičajena je podjela na:

1. Projektni zadatak

2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)

Procjena utjecaja na okoliš (vidi dodatno i pogl. 5)

3. Idejno rješenje

4. Idejni projekt

5. Glavni projekt

6. Izvedbeni projekt

Svakoj fazi projektiranja prethodi Natječajna dokumentacija.

Postupak procjene utjecaja na okoliš provodi se već u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije

izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole

nije obvezno. S obzirom da je za izdavanje lokacijske dozvole, uz sam zahtjev za izdavanje

lokacijske dozvole, potrebno uz ostalu propisanu dokumentaciju priložiti i Idejni projekt, onda

postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš prethodi fazi projektiranja u kojoj se izrađuje

sam Idejni projekt. Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj

61/14) je isto tako propisano (Članak 30. i Prilog IV) da obvezni sadržaj Studije o utjecaju

zahvata na okoliš (u daljnjem tekstu: Studija), a koja je sastavni dio zahtjeva kojim se pokreće

Postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, treba sadržavati varijantna rješenja zahvata

odnosno sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na

okoliš kao i obrazloženje razloga odabira određene varijante zahvata. Imajući u vidu da Studija

već treba sadržavati opis varijantnih rješenja s obzirom na njihove utjecaje na okoliš kao i

činjenicu da se varijantna rješenja razrađuju u sklopu Studije mogućnosti/izvedivosti

(feasibility study) te činjenicu da Idejno rješenje razrađuje već odabrano najpovoljnije

varijantno rješenje, procjena utjecaja zahvata na okoliš slijedi nakon Studije

mogućnosti/izvedivosti (feasibility study), a prije izrade Idejnog rješenja.


24

3.1. Projektni zadatak

Izrada projektnog zadatka je prva i jedna od osnovnih radnih faza projektiranja. Izrađuje ga

naručitelj projekta (investitor) ili za njegove potrebe ovlaštena projektantska organizacija ili

pojedinac - ovlašteni projektant.

Projektni zadatak ima oblik manjeg elaborata iz kojeg mora biti jasno:

− što se želi projektom postići,

− u kojim okolnostima se to želi postići,

− kojim tehničkim sredstvima se to želi postići,

− kroz koje vrijeme,

− s kakvim konačnim ciljem.

Projektni zadatak treba projektanta upoznati s već izvršenim radovima, rezultatima

eventualno već provedenih istraživanja te svim poznatim prirodnim, tehničkim i gospodarskim

uvjetima realizacije projekta.

Projektant je dužan držati se odredbi, zahtjeva i uputa projektnog zadatka, no ukoliko

smatra da ima i povoljnijih rješenja od onih predviđenih projektnim zadatkom može ih priložiti

kao dodatak izrađenom projektu ili u dogovoru s investitorom izmijeniti/dopuniti projektni

zadatak.

Ako u projektnom zadatku nema potrebnih informacija i podataka za izradu projekta,

projektant koji je prihvatio projektni zadatak dužan ih je prikupiti u vlastitoj režiji. S obzirom

da se pojedine informacije i podaci, kao što su to npr. hidrološka i meteorološka mjerenja,

razine podzemne vode, topografske podloge i dr., naplaćuju od strane nadležnih institucija,

potrebno je dobro proučiti projektni zadatak i proračunati sve troškove prikupljanja

informacija i podataka, a kako bi se prije izrade same ponude od strane izrađivača odnosno

javljanja na natječaj, ti troškovi uračunali u cijenu izrade samog projekta.

Projektant je također dužan poznavati zakonske propise koji se odnose na projektirane

radove, tako da projekt ne smije sadržavati zahvate, objekte ili aktivnosti koje su u suprotnosti

s propisima iako to u projektnom zadatku nije navedeno.


25

3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)

Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) radi se za složene i velike objekte ili

zahvate koji se obično planiraju na širem području (vidi Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na

okoliš, Narodne novine, broj 61/14, Prilozi I., II. i III.), a za koje je potrebna Procjena utjecaja

na okoliš. Radi se na temelju postojećih podataka, a cilj joj je utvrditi mogućnost realizacije

zamišljenog projekta u danim, prvenstveno prirodnim uvjetima. Pri tome se koriste postojeći

podaci uz minimalna najnužnija istraživanja.

U toj fazi projektiranja razmatraju se sva moguća rješenja postavljenog zadatka. Daju se

gruba projektantska rješenja svake od mogućih varijanti, analizira se kompatibilnost pojedinih

varijantnih rješenja s prirodnim uvjetima i izgrađenošću određenog područja te se daje okvirna

procjena troškova izvedbe pojedine varijante. Loša rješenja se odbacuju, a investitoru se

obično predlažu dvije do tri prihvatljive varijante.

3.3. Idejno rješenje

Idejno rješenje predstavlja osnovnu ideju budućeg pothvata u bilo kojoj tehničkoj ili

privrednoj grani. Radi se kao prva faza projektiranja (nakon prihvaćenog projektnog zadatka)

za jednostavnije objekte za koje nije potrebna Procjena utjecaja na okoliš ili za prihvaćeno

varijantno rješenje proisteklo iz studije izvedivosti. Obično obuhvaća kompletan objekt ili

zahvat u širem kontekstu prirodnog i društvenog okoliša, tj. uklapa budući objekt u postojeću

geografsku, ekonomsku, industrijsku i društvenu strukturu i dokazuje tehničko-ekonomsku

opravdanost izvedbe projektiranog objekta ili pothvata. Izrađuje se na temelju orijentacijskih

i prosječnih pokazatelja i sadrži osnovno tehničko rješenje, približnu cijenu izvedbe te cijenu

rada i održavanja.

3.4. Idejni projekt

Idejni projekt je po sadržaju jednak idejnom rješenju, ali sadrži detaljnije tehničke podatke

i točnije ekonomske pokazatelje. S obzirom na to, sadrži nacrte objekta/objekata ili dijelova

objekta, tehnički opis i cijenu koštanja izvedbe pojedinih bitnih dijelova/faza objekta ili

pothvata. Predviđena cijena realizacije projekta može se razlikovati do 20% od konačne cijene.

Idejni projekt prilaže se uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.


26

3.5. Glavni projekt

Glavni projekt predstavlja detaljnu razradu idejnog projekta. Glavni projekt odnosi se na

izvedbu objekta ili pothvata, a ne analizira opravdanost njegove realizacije. Sadrži sve tehničke

podatke, proračune, nacrte, matematičke modele/simulacije i dr. potrebno za izvedbu objekta

ili pothvata. Radi se na temelju podataka prikupljenih detaljnim terenskim i/ili laboratorijskim

istraživanjima. Mora sadržati točan vremenski plan (gantogram) i točnu cijenu realizacije

projekta. Glavni projekt prilaže se uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

3.6. Izvedbeni projekt

Izvedbeni projekt predstavlja vrlo detaljnu razradu pojedinih složenih dijelova

projektiranog objekta ili pothvata sa svim tehničkim detaljima i uputama za njegovu izvedbu.

Sadrži točan popis (specifikaciju) materijala s dimenzijama i količinama te redoslijed i trajanje

radova kao i detaljne nacrte.

3.7. Natječajna dokumentacija

Uobičajeno je da se projektiranje, a obvezatno izvedba većih i skupljih objekata ili pothvata

povjerava projektantu/izvođaču na temelju natječaja. Natječaj može biti javni – objavljen u

javnim glasilima ili pozivni – dostavljen u pisanom obliku samo odabranim

projektantima/izvođačima. Kakav će biti natječaj ovisi o želji investitora (ako je investitor

privatna tvrtka) i zakonskim propisima (ako je investitor javna tvrtka). U slučajevima, kada se

radi o investiciji sredstava poreznih obveznika R. Hrvatske, za nabavu robe i usluga

procijenjene vrijednosti veće od 200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova veće od

500.000,00 kuna (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11, NN 83/2013, NN 143/13), tj. kada su

naručitelji Javni ili Sektorski (Pravilnik o popisu obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi, NN

19/12), natječaj mora biti javni (https://eojn.nn.hr/Oglasnik/).

Sve objave javne nabave za nabavu robe i usluga procijenjene vrijednosti veće od

200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova veće od 500.000,00 kuna, obvezno se objavljuju

u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11,

NN 83/2013, NN 143/13). Pitanja nabave do tih vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom.

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, objave javne nabave za nabave velike

https://eojn.nn.hr/Oglasnik/


27

vrijednosti (nabava čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od vrijednosti europskih

pragova koje Europska komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije), obvezno se

objavljuju i u Službenom listu Europske unije. U Službenom listu Europske unije mogu se

objaviti i objave javne nabave za nabave male vrijednosti (nabava čija je procijenjena

vrijednost manja od europskih pragova koje Europska komisija objavljuje u Službenom listu

Europske unije).

Natječajna dokumentacija – tender, objavljuje se na web stranici Narodnih novina pod

linkom E-oglasnik javne nabave RH (https://eojn.nn.hr/Oglasnik/). Pristup natječajnoj

dokumentaciji može se ostvariti nakon registracije fizičke ili pravne osobe na web stranicama

elektroničkog oglasnika javne nabave RH te nakon prijave registriranog korisnika. Primjer

natječajne dokumentacije dan je u Dodatku 1.

Natječajnu dokumentaciju priprema investitor ili ovlaštena projektantska

organizacija/ovlašteni projektant za račun investitora. Najčešće je to ista organizacija ili osoba

koja je izradila projektni zadatak.

Natječajna dokumentacija se sastoji od Općih podataka; Podataka o predmetu nabave;

Razlozima isključenja ponuditelja; Odredbi o sposobnosti ponuditelja; Podataka o ponudi;

Vrste, sredstva jamstva i uvjeta jamstva; Roka, načina i uvjeta plaćanja; Odredbi koje se odnose

na zajednicu ponuditelja; Odredbi koje se odnose na podizvoditelje; Datuma, vremena i mjesta

dostave ponude i javnog otvaranja ponude; Roka za donošenje odluke o odabiru; Naziva i

adrese žalbenog tijela te podatka o roku za izjavljivanje žalbe na dokumentaciju za

nadmetanje; Ostalih bitnih uvjeta; Posebnih i ostalih uvjeta za izvršenje ugovora te Projektnog

zadatka.

U natječajnoj dokumentaciji se daje procijenjena vrijednost javne nabave te se obično

tablično navode sve stavke s količinama, a ponuđač upisuje jedinične i ukupne cijene za

pojedine stavke, odnosno ukupnu cijenu realizacije zadatka. Odabir izvođača radi se nakon

javnog otvaranja ponuda i analize svih elemenata ponude.

Kriteriji za odabir ponude su (Zakon o javnoj nabavi, NN 90/11, NN 83/2013, NN 143/13):

1. ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda sa stajališta javnog naručitelja, različiti

kriteriji povezani s predmetom nabave, primjerice: kvaliteta, cijena, tehničke prednosti,

estetske i funkcionalne osobine, ekološke osobine, operativni troškovi, ekonomičnost,



28

usluga nakon prodaje i tehnička pomoć, datum isporuke i rok isporuke ili rok izvršenja,

ili

2. najniža cijena.

Ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda, javni naručitelj mora u pozivu na

nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje, odnosno u slučaju natjecateljskog dijaloga u

opisnoj dokumentaciji, navesti relativni značaj koji pridaje svakom pojedinom kriteriju. Ti se

značaji mogu izraziti određivanjem raspona s odgovarajućom maksimalnom razlikom. Ako

prema mišljenju javnog naručitelja, iz dokazivih razloga, nije moguće navesti relativni značaj

kriterija, javni naručitelj mora navesti sve kriterije po redoslijedu od najvažnijeg do najmanje

važnog.

Ako se odabire ekonomski najpovoljnija ponuda, kriteriji za odabir ne smiju biti

diskriminirajući i moraju biti povezani s predmetom nabave.

U slučaju ugovora o javnim uslugama i ugovora o javnoj nabavi robe, kriteriji za odabir

ponude ne smiju utjecati na primjenu zakona, drugih propisa i upravnih akata kojima je

propisana novčana naknada za određene usluge primjerice za arhitektonske, inženjerske ili

odvjetničke usluge odnosno fiksna cijena za određenu robu.


29

4. Planiranje projekta

Bitan element uspješnog projektiranja je realno planiranje. Realno planiranje obuhvaća

pregled znanja o poslu koji treba obaviti, izradu redoslijeda zadataka koje treba izvršiti tijekom

projektiranja te vremenski plan izvršenja pojedinih faza projekta unutar zadanih rokova. Na

temelju znanja o poslu koji se zahtijeva projektnim zadatkom, projekt se razlaže na detaljne

zadatke koji se u stručnoj terminologiji nazivaju paketi rada (Babić, 2000. a). Za pojedine

pakete rada određuje se redoslijed unutar ukupnog projekta i procjenjuje se broj i kvalifikacija

ljudi, oprema i vrijeme potrebno za njihovu realizaciju. Najčešći i najjasniji redoslijed paketa

rada je onaj kod kojeg sljedeći zadatak počinje tek kada je prethodni završen. No nije

neuobičajeno da dva zadatka počinju istodobno te da se dijelom preklapaju, pri čemu kraj

jednog zadatka može predstavljati ulaz (input) u jednu od faza drugog zadatka. Primjer toga je

vremenski plan rada (gantogram) za projekt „Studija zaliha podzemnih voda države Qatar“

(slika 4.1).

Slika 4.1. Vremenski plan radova na „Studiji zaliha podzemnih voda države Qatar”

Nakon što se utvrdi trajanje i redoslijed svakog od paketa rada, procjenjuje se ukupno

trajanje rada na projektu te se u skladu s tim izrađuje inicijalni raspored radnih zadataka.

Inicijalni raspored radnih zadataka samo je temelj za konačni raspored do kojeg se dolazi

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

1. Potpisivanje ugovora i dobivanje radne dozvole

2. Uspostava ureda, prikupljanje podataka

3. Pribavljanje garancija i viza, osiguranje

4. Prijedlog i odobrenje projektnog plana

5. Nabava i interpretacija satelitskih snimaka

6. Nabava vozila, terenske i informatičke opreme

7. Terenska hidrogeološka istraživanja

8. Terenska geofizička istraživanja

9. Uspostava informatičke (GIS) jedinice

10. Razvoj matematičkog modela i izrada karata

11. Mobilizacija ekipe za bušenje

12. Organizacija i oprema kampova

13. Dobava materijala za ugradnju u zdence

14. Izvedba plitkih i srednje dubokih zdenaca

15. Karotaža i testiranje zdenaca

16. Izvedba dubokih zdenaca

17. Demobilizacija terenskih ekipa

18. Izrada i predaja završnog izvještaja

MJESECI RADA

VREMENSKI PLAN (GANTOGRAM)

Radni

paketAktivnost


30

tijekom početne faze rada na projektu kroz nekoliko iteracija inicijalnog rasporeda. Kod

planiranja velikih projekata ovaj dio posla je vrlo zahtjevan i dugotrajan pa se danas za njega

često koriste računalni programi.

Procjena trajanja vremena izvršenja pojedinog zadatka mora obuhvatiti sve aktivnosti od

trenutka prihvaćanja zadatka pa do njegovog završetka. To znači da treba procijeniti vrijeme

potrebno za pribavljanje nužne opreme i materijala, mobilizaciju radnog tima, pribavljanje,

pregled i valorizaciju već postojećih podataka i podloga, vrijeme potrebno za putovanja ljudi i

transport opreme, vrijeme potrebno za uspostavu logističke baze terenskog dijela radnog

tima, vrijeme rada na terenu, u laboratoriju i u kabinetu, vrijeme za radne sastanke te vrijeme

potrebno za izradu, predaju, prezentaciju i reviziju izvještaja i priloga.

Potrebe za opremom iskazuju se za svaki paket rada posebno i čine temelj za kompletiranje

opreme za cijeli projekt. Jasno je da vrsta i količina opreme ovisi o vrsti, veličini i trajanju

projekta, dislokaciji radilišta u odnosu na sjedište projektantske tvrtke, a ponekad i o

zahtjevima naručitelja projekta. Kao primjer može poslužiti popis opreme predviđene za rad

na projektu „Studija zaliha podzemnih voda države Qatar“.

Jedan od čestih načina za izvršenje pojedinih dijelova projekta jest angažiranje

podizvoditelja koje nudi svoje usluge po sustavu „ključ u ruke“ za fiksnu cijenu. U tom slučaju

podizvoditelj raspolaže potrebnom opremom za svoj dio posla (ili je mora samostalno

pribaviti) pa to ne ulazi u planiranje projekta, no u plan projekta svakako ulazi vrijeme

potrebno podizvoditelju za izvršenje njegovog dijela posla i trenutak njegovog uključivanja u

projekt.

Jednom kada se definira trajanje pojedinog zadatka ili paketa rada i kada se procijeni koliko

taj rad košta, može se odrediti trajanje i cijena čitavog projekta. Opisani način procjene naziva

se „od dna prema vrhu“ (bottom up) i najtočniji je izvor podataka o projektu.

Inicijalnim rasporedom mora se definirati sljedeće:

* rani početak – najraniji datum kada se može započeti s radom na zadatku;

* rani završetak – rok za završetak projekta ukoliko svi poslovi budu obavljeni u optimalnom vremenu;

* kasni početak – zadnji dopušteni datum početka rada na zadatku ukoliko se zadatak želi završiti u predviđenom roku;

* kasni završetak – zadnji dopušteni datum završetka posla pri kojem se ne plaćaju penali ili se ne primjenjuju druge sankcije.


31

Posebnu pažnju treba obratiti na definiranje kritičnog puta tj. one aktivnosti (ili skupa

aktivnosti) o kojoj ovisi nastavak rada na projektu, a projektant na nju ne može neposredno

utjecati. Primjerice to može biti nabava specijalne opreme koja se radi po narudžbi, ili čekanje

klimatski pogodnog razdoblja. O kritičnom putu treba na vrijeme obavijestiti naručitelja i po

mogućnosti ga definirati ugovorom.

Kako se može zaključiti iz prethodnog teksta, za izvršenje svakog projekta projektant mora

raspolagati nužnim resursima, a to su ljudi, oprema i materijal. U pravilu je najučinkovitija

konzistentna i kontinuirana uporaba što manjeg skupa resursa. Drugim riječima cilj je izbjeći

stalna uključivanja i isključivanja mnogo ljudi i opreme u realizaciju projekta. Zato u završnoj

fazi planiranja projekta treba provesti realno niveliranje resursa tj. predviđanje optimalnog

broja ljudi, opreme i novaca za rad na projektu. Svako naknadno uključivanje novih ljudi u

projekt zahtijeva dodatno vrijeme za upoznavanje s projektom i radnim zadacima tijekom

kojeg su novi članovi radnog tima neproduktivni, a na tome se nužno angažira netko od

„starih“ članova ekipe pri čemu nije u mogućnosti obavljati svoj dio posla.

Dobro planiranje projekta temelj je za određivanje realne cijene projekta.


32

5. Cijena projekta

Definiranje realne cijene projekta jedan je od najosjetljivijih elemenata procesa

projektiranja. S tim problemom, s jedne strane, susreće se naručitelj projekta, odnosno

izrađivač projektnog zadatka i natječajne dokumentacije, jer mora biti svjestan da i u tom

poslu vrijedi narodna izreka „koliko para toliko muzike“, a to znači da mora realno procijeniti

što može očekivati za sredstva kojima raspolaže. S druge strane, procjena realne cijene

izuzetno je bitna za onoga koji daje ponudu za projektiranje i/ili za izvođenje nekog projekta.

Naime, najniža ponuđena cijena često je ključni čimbenik za dobivanje posla (vidi poglavlje

3.7). Pri tome ona mora biti takva da pokriva sve troškove angažiranja nužnih resursa za

realizaciju projekta (ljudi, opreme i materijala) te da osigura određenu dobit (profit) vlasnicima

projektne/izvođačke organizacije i ulagačima u projekt. Brojni su pokušaji razvitka

„objektivnih“, gotovo znanstvenih metoda određivanja cijene projekta uz primjenu složenih

formula i kalkulacija. No, kako procjenjivanje cijene složenih i dugotrajnih projekata

predstavlja svojevrsno predviđanje budućnosti uz cijeli niz nemjerljivih parametara i

subjektivnih čimbenika, kao što su primjerice vremenski uvjeti na terenu, zdravlje članova

radnog tima, mogućnost i uvjeti angažmana lokalne radne snage, političke i ekonomske prilike

u domicilnoj zemlji projektanta i zemlji u kojoj se izvodi projekt, „znanstvene“ metode

određivanja cijene projekta učinkovite su gotovo koliko i „znanstveno“ predviđanje brojeva

koji će biti izvučeni u igri loto ili „znanstvena“ prognoza kretanja cijena dionica na burzi. Stoga

se za realnu procjenu cijene projekta treba najviše pouzdati u znanje, iskustvo, ali i intuiciju

voditelja projekta koji je obično uz konzultacije i procjenitelj. Jasno, procjenitelj se pri tome

mora služiti jednom od uobičajenih tehnika procjenjivanja.

5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta

Svaki voditelj projekta mora biti svjestan koliko je vremena i rada potrebno za točnu

procjenu cijene projekta pa prema tome može izabrati jednu od poznatih tehnika

procjenjivanja koja će mu najbolje pri tome pomoći. Ovdje ćemo se ukratko upoznati s četiri

najčešće primjenjivane tehnike procjenjivanja, a to su: (1) procjenjivanje po fazama (2)


33

omjeravanje, (3) procjenjivanje prema mjerilima i (4) procjenjivanje od dna prema vrhu (Babić,

2000. b).

Procjenjivanje po fazama je najmanje rizična tehnika, jer se kod nje i troškovi i rokovi daju

samo za jednu fazu projekta. Naime, na početku svakog projekta postoji puno nepoznanica

koje u velikoj mjeri utječu na konačnu cijenu projekta. Kako projekt napreduje dolazi se do

novih podataka kojima se neizvjesnosti uklanjaju ili smanjuju. Kod ove tehnike procjenjivanja

podaci prikupljeni realizacijom jedne faze projekta temelj su za procjenu cijene koštanja

naredne faze. Primjerice, natječajnom dokumentacijom traži se cijena hidrogeološkog

kartiranja i utvrđivanja podzemnih veza ponor-izvor trasiranjem, ali se ne daje broj ponora i

izvora. Stoga je logično da se kao prva faza izvede hidrogeološko kartiranje terena za koje će

se dati cijena na temelju općeg znanja i iskustva, a po završetku te faze dati će se cijena za

točan broj trasiranja definiran na temelju broja ponora i izvora registriranih hidrogeološkim

kartiranjem. Nedostatak ove metode je što naručitelj na početku projekta ne zna njegovu

konačnu cijenu, a prednost je što naručitelj može odustati u ranoj fazi projekta od njegovog

daljnjeg izvođenja, ukoliko se on pokazao neopravdan.

Omjeravanje je tehnika poznata i kao procjenjivanje od vrha prema dnu. Počinje procjenom

cijene cijelog projekta nakon koje slijedi dodjeljivanje postotka od te ukupne cijene svakoj fazi

i zadatku u projektu. Struktura raščlanjenih poslova temelj je za ovakav tip procjene. Pri tome

se polazi od cijene već realiziranih sličnih projekata ili od informacije o tome koliko je naručitelj

spreman platiti za projekt. Ova metoda je najbrža, ali i najmanje točna. Ipak, može dobro

poslužiti za odluku isplati li se uopće ulaziti u projekt.

Procjenjivanje prema mjerilima svodi se na usvajanje bruto cijene osnovne jedinice rada

te množenja te cijene s količinom rada. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih

segmenata paketa rada. Bruto cijena osnovne jedinice rada određuje se na temelju iskustva ili

je normirana prema mjerilima usvojenim od strane naručitelja projekta.

Procjena od dna prema vrhu zahtijeva najviše vremena i truda, ali je i najtočnija. Tom

tehnikom obračunavaju se detaljno ljudi, oprema i materijal potreban za realizaciju svakog

segmenta projekta. Za svakog čovjeka kalkulira se vrijeme rada na projektu, bruto plaća,

terenski dodaci, putni troškovi, osiguranje, administrativne takse i dr. Za opremu se kalkuliraju


34

troškovi amortizacije, transporta i osiguranja, a za materijal troškovi nabave, transporta,

eventualne carine, poreza i sl. Na te troškove dodaju se razmjerni (alikvotni) dijelovi troškova

poslovnog prostora, utroška energije, troškova menadžmenta, administrativnog, tehničkog i

pomoćnog osoblja te se na sve zaračunavaju porezi, prirezi i ostala fiskalna davanja. Ukupna

cijena projekta dobije se zbrajanjem svih tih troškova. Kod ove tehnike praktično postoji samo

jedna nepouzdana veličina – vrijeme. U tome se krije i nedostatak te tehnike, jer se cijena

može izračunati gotovo u lipu, ali uz pretpostavku potrebnog vremena rada koje može varirati

i nekoliko desetaka posto. Zbog toga odluka za njezinu primjenu ovisi o broju i točnosti

informacija o projektu koje su nam dostupne u trenutku kalkulacije cijene.

Opisane tehnike procjenjivanja cijena dovoljno su dobre i točne za donošenje odluke da li

ići u neki projekt i za davanje ponude za projekt. Međutim, kada se projekt dobije,

projektantska organizacija mora voditelju projekta odobriti proračun (budžet) za njegovu

realizaciju, a koji se radi na temelju detaljne procjene troškova prema detaljnom planu rada.

U tu procjenu ulazi interna cijena rada, interna cijena opreme, cijena vanjskog rada i opreme

i cijena materijala, a sve to uvelike ovisi o organizaciji i strukturi poduzeća, odnosima među

radnim timovima (odjelima, zavodima, radnim grupama i sl.) te angažmanu suradničkih

poduzeća (podizvoditelja) ili vanjskih suradnika.


35

6. Projektni i poslovni rizik

Projektantski posao pun je neizvjesnosti. Voditelji projekata to nazivaju rizikom. Primjerice,

projektantska organizacija koja se bavi projektiranjem i izvođenjem hidrogeoloških projekata

dobila je na međunarodnom natječaju već spominjani vrijedan i kompleksan projekt „Studija

zaliha podzemnih voda države Qatar“. U sklopu tog projekta je, između ostalog, predviđeno

izvođenje četiri plitka bušena istražno-eksploatacijska zdenca, četiri istražno-eksploatacijska

zdenca srednje dubine i tri duboka istražno-eksploatacijska zdenca te njihovo pokusno

crpljenje (testiranje). Kako projektantska organizacija u svojoj djelatnosti nema izvođenje

bušenih zdenaca, mora za taj tehnički zahtjevan i financijski vrlo vrijedan segment projekta

angažirati specijalističko poduzeće – podizvoditelja. I evo rizika! Hoće li taj dio posla biti

obavljen na vrijeme, za cijenu predviđenu troškovnikom i prema tehničkim normama i

specifikacijama? To je projektni rizik.

Ili drugi primjer iz bliže povijesti. Poznato zagrebačko poduzeće „Geotehnika“ je sredinom

osamdesetih godina dobilo na međunarodnom natječaju projekt vodoopskrbe grada El Obeid

u provinciji Kordofan u središnjem Sudanu. Projekt je obuhvaćao geološka i hidrogeološka

istraživanja, izvođenje i testiranje 18 zdenaca pojedinačne dubine oko 350 m, projektiranje i

izgradnju vodocrpilišta, projektiranje i izgradnju vodovoda dužine oko 50 km sa svim

potrebnim objektima i uređajima, projektiranje i rekonstrukciju gradske vodovodne mreže te

isporuku opreme i osposobljavanje kadrova za vođenje i održavanje cjelokupnog

vodoopskrbnog sustava. Realizacija projekta odvijala se u skladu s projektnim planom. U

zadanim rokovima završena su istraživanja, pronađena je najpogodnija lokacija vodocrpilišta,

izvedeni su zdenci, završeni su svi projekti i položeno je oko 40 km cjevovoda, a naplata

izvršenih radova uredno se obavljala u aranžmanu JUBMES-a (Jugoslavenska banka za

međunarodnu suradnju) isporukom pamuka jugoslavenskoj tekstilnoj industriji i isplatom

protuvrijednosti „Geotehnici“. No, početkom devedesetih godina došlo je do poznatih

političkih promjena. Raspadom Jugoslavije nestao je JUBMES s hrvatske gospodarske scene, a

Sudan je zbog podrške Iraku u Iračko-Kuvajtskom ratu svrstan među zemlje ekstremne

islamske orijentacije i podvrgnut međunarodnim sankcijama, odnosno zabrani međunarodne

trgovine i ukidanju međunarodne financijske pomoći pa nije mogao dalje financirati projekt.


36

Kao rezultat svega, „Geotehnici“ nisu isplaćeni izvršeni radovi u vrijednosti od nekoliko

desetaka milijuna dolara, što je praktično dovelo poduzeće do ruba propasti. To je bio poslovni

rizik kojeg je vrlo teško bilo predvidjeti, a nikako ga se nije moglo spriječiti ili umanjiti.

Kako upravljati ovim i drugim sličnim rizicima koji se javljaju gotovo u svakom projektu?

Upravljanje rizikom primarni je posao voditelja projekta. Zapravo sve njegove aktivnosti od

izrade plana rada na projektu, određivanja cijene projekta, komunikacije sa sudionicima u

projektu odnosno naručiteljem projekta i kontrole rada na projektu, moraju biti u funkciji

upravljanja rizicima, odnosno svođenja rizika na najmanju moguću mjeru. No, upravljanje

rizikom predstavlja i poseban skup aktivnosti koje voditelj projekta i njegovi suradnici svjesno

provode kroz cijelo vrijeme trajanja projekta, s ciljem prepoznavanja rizika i upravljanja njime

(Babić, 2000. a).

Upravljanje rizikom temelji se na tri koraka koji se stalno ponavljaju od početka do završetka

projekta, a to su:

1. Prepoznavanje ili identificiranje rizika, odnosno sustavno traženje moguće

neizvjesnosti;

2. Procjena vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika, traženje odgovora na prepoznate

rizike i potencijalnu štetu i definiranje strategije za smanjivanje rizika;

3. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti.

Prepoznavanje ili identificiranje rizika zahtijeva znanje o projektu, iskustvo i temeljito

poznavanje tehnika rukovođenja projektima (projekt menadžmenta). Pri prepoznavanju rizika

obično se koriste tri tehnike: a) razgovor s naručiteljima (ulagačima) jer oni obično dobro

poznaju lokalne prilike i proučili su barem dio rizika u procesu donošenja odluke o projektu; b)

učenje iz prošlosti (analogija sa sličnim, već izvedenim projektima); c) stalno praćenje

realizacije projektnog plana i budžeta.

Za procjenu vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika nema pouzdanih tehnika ili

metoda. Mogu se koristiti neke metode iz domene računa vjerojatnosti, no kako se sve one

temelje na velikom broju pokušaja, kod projekata koji su u pravilu u velikoj mjeri jedinstveni i

neponovljivi slučajevi, one nemaju praktičnu vrijednost. Stoga uspješnost procjene

vjerojatnosti nastupanja rizika najviše ovisi o znanju, iskustvu i intuiciji voditelja projekta.


37

Voditelj projekta mora kreirati i odgovore na procijenjene rizike, odnosno razviti strategiju za

smanjivanje rizika. Pri tome mu teoretski na raspolaganju stoje četiri mogućnosti: prihvaćanje

rizika, izbjegavanje rizika, praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije te

prebacivanje rizika na drugoga.

Prihvaćanje rizika znači da je voditelj projekta svjestan da rizik postoji, ali ništa ne poduzima

dok se rizik stvarno ne pojavi, a onda reagira prema nastaloj situaciji.

Izbjegavanje rizika svodi se na izbacivanje dijela projekta koji je opterećen rizikom. To je

vrlo učinkovita strategija, ali je rijetko moguća.

Praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije svodi se na pomno praćenje

kritičnog dijela projekta i preventivnu pripremu alternativnih rješenja koje je moguće

primijeniti u času nastupanja rizične situacije. Takav način reakcije je najsigurniji, ali traži ljude

i sredstva koji možda nikada neće biti aktivirani.

Prebacivanje rizika na drugoga moguće je u pravilu na projektima na kojima su angažirani

podizvoditelji, a na koje se dobrim ugovorom mogu prebaciti svi rizici vezani uz njihov segment

projekta. U nekim slučajevima, dio rizika može se prebaciti i na poduzeća koja se bave

osiguranjem od rizika.

Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti vrlo je važan dio

procesa upravljanja rizikom. Strategiju treba kontrolirati na isti način na koji se kontrolira i

projekt – konstantno i sustavno. Pri tome treba voditi kronologiju rizika i primijenjenih mjera

za njihovo suzbijanje sve dok nije nestala mogućnost nastupanja određenog rizika. To je

korisno za pravovremeno reagiranje pri radu na aktualnom projektu, ali predstavlja i

dragocjeno dokumentirano iskustvo koje može biti od velike koristi kod budućih projekata.


38

7. Sudionici na realizaciji projekta

Svaki projekt započinje prepoznavanjem sudionika u projektu tj. svih onih koji izravno ili

neizravno utječu na uspješnu realizaciju projekta (Babić, 2000. a). U pravilu u svakom projektu

prisutno je pet skupina sudionika: projekt-menadžer, projektni tim, uprava (menadžment)

poduzeća, sponzor i korisnici.

Projekt-menadžer ima ulogu dirigenta. Naime, kao što dirigent vodi skladno orkestar i pri

tome daje ritam muziciranju, tako i projekt-menadžer usklađuje planove, rad, trud,

mogućnosti i želje svih sudionika u projektu.

Projektni tim čini ona skupina ljudi koji obavljaju sav posao i vode projekt prema uspješnom

završetku. Članovi projektnog tima su svi oni koji su uključeni u bilo koju fazu realizacije

projekta i koji doprinose toj realizaciji znanjem, vještinom, vremenom i trudom. Članovi tima

uključuju se u rad na temelju podjele projektnih zadataka, a na temelju znanja i vještina kojima

raspolažu.

Uprava (menadžment) poduzeća dio je poduzeća sa stvarnim ovlastima. Oni imaju kontrolu

nad financijskim sredstvima, opremom i ljudima. Stoga su ključni za uspješnu realizaciju

projekta, a najvažnija uloga im je donošenje ispravnih odluka na temelju činjenica predočenih

od strane projekt menadžera i/ili projektnog tima.

Sponzor projekta je osoba s autoritetom u poduzeću koji proizlazi iz njegove pozicije, ali

nužno i iz iskustva, znanja, truda i moralnih vrijednosti. On je na neki način „zaštitnik“ projekta.

Uloga mu je praćenje razvoja projekta i pretežno savjetodavna pomoć u rješavanju

komunikacijskih i unutar organizacijskih problema koje projekt-menadžer ne može riješiti zbog

formalnog nedostatka autoriteta.

Korisnici projekta čine „drugu stranu“ tj. to je formalna skupina koja je naručila projekt,

koja ga namjerava koristiti i koja ga plaća pa ima sva prava koja iz toga proizlaze.

Za uspješnu realizaciju projekta potrebno je prije početka rada načiniti projektna pravila.

Izrađuje ih uprava uz sudjelovanje sponzora projekta i potencijalnog projekt-menadžera.


39

Projektna pravila sastoje se od:

projektne liste

izjave o poslu

matrice odgovornosti

plana komunikacije

Projektnu listu objavljuje sponzor na početku svakog novog projekta. Njome se imenuje

voditelj projekta kojemu sponzor izražava svoju podršku. Projektna lista ima formu pisma,

faksa, e-maila i sl.

Izjavu o poslu priprema projekt-menadžer. To je pisani dokument u kojem su definirani

ciljevi projekta, obim posla, faze rada, sastav projektnog tima, troškovi, kriteriji za procjenu

uspješnosti i linija odgovornosti. U pravilu bi za svaku točku izjave o poslu trebalo postići punu

suglasnost svih sudionika u projektu.

Matrica odgovornosti sadrži popis svih glavnih aktivnosti koje se moraju obaviti, popis svih

sudionika u projektu i njihovih zaduženja, potrebna odobrenja i autorizacije i popis pojedinih

sudionika koje se mora u pojedinim fazama projekta informirati i/ili konzultirati. I matricu

odgovornosti moraju prihvatiti i odobriti svi sudionici u projektu.

Plan komunikacije je pisana strategija kako da pravi ljudi dobiju pravu informaciju u pravo

vrijeme. On definira i kome je koja informacija potrebna. U njega se unosi plan sastanaka

pojedinih razina sudionika projekta, a definiraju se i mogućnosti neformalnih komunikacija.


40

8. Vođenje projekata (upravljanje projektima)

Za vođenje projekata ili upravljanje projektima vrijede ista načela kao i za vođenje bilo koje

djelatnosti u gospodarstvu, bankarstvu, politici, obrazovanju, znanosti, zdravstvu pa i kulturi

ili sportu. Za ljude koji vode ili upravljaju bilo kojom od navedenih djelatnosti danas se koristi

naziv menadžer (engl. manager). Naime, menadžer je prema definiciji (Anić i Goldstein, 1999.)

stručni voditelj i organizator koji svojom kreativnošću i idejama upravlja poduzećem, nekom

organizacijom, sportskim klubom i sl.

Temeljne funkcije menadžera su planiranje, organiziranje, rukovođenje i kontrola

(Sarjanović, 2000.). No od uspješnog menadžera se očekuje i da motivira, komunicira, radi u

timu i razrješava konflikte.

Za uspješno obavljanje tako složenih poslova prijeko je potrebna stručnost, umijeće

ophođenja s ljudima i idejnost.

Pod stručnošću se podrazumijeva posjedovanje i primjena specifičnih stručnih znanja koja

se stječu obrazovanjem i iskustvom.

Umijeće ophođenja s ljudima predstavlja sposobnost komunikacije i rada s ljudima,

razumijevanje tuđih potreba i problema, motiviranje ljudi i što „bezbolnije“ rješavanje

konfliktnih situacija. Pri tome je temeljno znati slušati i odgovoriti na pravi način i pravom

mjerom.

Idejnost4 je sposobnost analize i dijagnoze složenih problema ili zadataka. Pri tome je važno

pravovremeno uočavanje problema, pronalaženje mogućih rješenja i njihovo vrednovanje, te

odabir najboljeg mogućeg rješenja u danoj situaciji.

U pravilu, što je menadžer na višoj razini upravljanja, to se smanjuje važnost stručnosti, a

povećava se važnost idejnosti. Međutim, umijeće ophođenja s ljudima podjednako je važno

na svim razinama upravljanja jer većinu svojih poslova menadžeri obavljaju s drugim ljudima i

uz pomoć drugih ljudi. Hoće li menadžer optimalno koristiti sposobnosti svojih suradnika u

najvećoj mjeri ovisi o njegovom stilu rukovođenja.

4 Idejnost - svojstvo onog što sadrži ideju, što je prožeto idejom. Ideja - 1) predočavanje neke stvari putem biti pojma; 2) shvaćanje, misaono oblikovanje, način shvaćanja; 3) nadahnuće, poticaj, prijedlog, zamisao (Anić i Goldstein, 1999.)


41

Rukovođenje je ključni element funkcioniranja svake organizacije, odnosno realizacije

projekta, a čini ga upravljanje ljudima i sredstvima. Svrha rukovođenja je ostvarivanje

postavljenih ciljeva radnog (u našem slučaju istraživačkog) tima, ali i šire radne sredine

(zavoda, odjela, fakulteta/instituta ili poduzeća). Da bi menadžer uspješno rukovodio mora biti

inteligentan, mora imati visoki radni kapacitet, mora raspolagati dovoljnim stručnim znanjem,

mora biti dominantan i samopouzdan. Osim toga menadžer mora kreirati svoj stil

rukovođenja. Stil rukovođenja u velikoj mjeri ovisi o karakternim osobinama menadžera, ali

mora biti primjeren ljudima kojima se rukovodi. Mora biti prilagođen obrazovanju, stručnosti

i vještinama, ali i moralnim normama, vjerovanju, stavovima i životnom stilu podređenih

suradnika.

Teorija rukovođenja razlikuje tri stila rukovođenja:

1. Autokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer sam planira aktivnosti radnog

tima te sam donosi sve odluke i u pravilu ih ne obrazlaže. Svakom članu radnog tima

određuje konkretne radne zadatke, traži od članova tima činjenice i informacije

potrebne za donošenje odluka, ali eventualne primjedbe i prijedloge ne prihvaća.

Prema suradnicima se odnosi korektno i s formalnim poštovanjem, ali im ne dopušta da

sami odlučuju ili sudjeluju u procesu odlučivanja te ne potiče njihovu inicijativu i

kreativnost. Ne naglašava svoju nadređenu poziciju, ali je svima i u svakom času jasno

tko je nadređeni.

2. Demokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer planira radne aktivnosti

zajedno s članovima radnog tima. Otvoren je za sve sugestije i često traži mišljenje

suradnika prije donošenja odluka. Sve svoje postupke uvijek obrazlaže. Prihvaća i potiče

inicijativu i kreativnost suradnika. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh projekta snosi

isključivo menadžer.

3. „Laissez-faire“ stil 5 rukovođenja znači da menadžer prihvaća ideje i prijedloge svojih

suradnika, donosi poslovne odluke zajedno s njima te dijeli s njima ovlasti i

odgovornost. Rad organizira tako da svaki radni zadatak vodi realizaciji projekta, ali od

suradnika očekuje da sami pronađu način kako će raditi i izvršavati zadatke te im

prepušta donošenje svih odluka koje se odnose na izvršenje njihovog dijela posla.

5 Laissez-faire - laisser (fr) = pustiti; faire (fr)=raditi. U slobodnom prijevodu „pustiti ljude da rade”.


42

Menadžer koji se drži „laissez-faire“ stila odlučivanja komunicira unutar

poduzeća/ustanove otvoreno i iskreno s onima iznad sebe, pored sebe i ispod sebe.

U praksi gotovo nikada stilovi rukovođenja ne odgovaraju potpuno gornjim definicijama,

jer obično menadžer uz jedan dominantan stil koristi i elemente drugih stilova, što ovisi o

konkretnoj situaciji i ljudima s kojima komunicira. Osim toga stil rukovođenja se ponekad i

mijenja, što često ovisi o političko-društvenom okruženju, odnosno normama ponašanja koje

podržava vladajuća struktura.

U svakom slučaju rukovođenje uvijek ima dva bitna smjera.

Jedan dio rukovođenja usmjeren je prema radnom zadatku. Sastoji se od definiranja

zadatka i odgovornosti članova radnog tima. Menadžer mora odrediti što se radi, tko će to

uraditi, kojim sredstvima, kako, kada i gdje.

Drugi dio usmjeren je na odnose s ljudima i okruženjem. Svodi se na osiguravanje

financijskih sredstava, dozvola za rad i drugih dokumenata. Osim toga menadžer nadzire

dinamiku i kvalitetu izvršenja radnih zadataka, pomaže članovima radnog tima savjetima,

korigira radni zadatak tijekom rada ukoliko je to potrebno i rješava konfliktne situacije. Uz sve

to brine se da svi elementi izvršenja zadatka budu u skladu sa zakonima i drugim propisima.

Jedna od bitnih uloga uspješnog menadžera je motiviranje članova radnog tima za

izvršavanje radnih zadataka. Da bi to mogao efikasno učiniti mora znati zašto ljudi rade,

odnosno što ih motivira na rad. Prema Maslowljevoj teoriji hijerarhija potreba 6, ljudi rade da

bi zadovoljili pet skupina svojih potreba. To su:

- fiziološke potrebe - potrebe za hranom, smještajem, odjećom, ogrjevom, zdravstvenom zaštitom i dr.

- potrebe za sigurnošću - potreba za osjećajem da će se fiziološke potrebe moći redovito zadovoljavati.

- socijalne potrebe - potreba za pripadanjem određenoj društvenoj grupi, potreba za kolegijalnošću, potreba za prijateljstvom.

- potreba za poštovanjem - potreba za osjećajem da je čovjek uvažavan zbog svojih stručnih i ljudskih osobina.

- potreba za samoispunjenjem - potreba za napredovanjem u struci, za napredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici rukovodnih struktura, potreba za novim znanjima i dr.

6 Abraham Maslow je osnivač škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija ličnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom ličnosti.


43

Najniže su na hijerarhijskoj ljestvici fiziološke potrebe. Ljudi rade isključivo da bi za svoj rad

dobili materijalnu naknadu koja omogućuje preživljavanje njima i njihovim obiteljima. Malo je

važno o kakvom se poslu radi i kakvi su uvjeti rada. U pravilu je važno dobiti što više novca za

što manje uloženog truda - ljudi se „štede“ za aktivnosti izvan radnog mjesta.

Slijede potrebe za sigurnošću. Najvažnije je zadržati radno mjesto. Pri tome vrijedi uložiti i

nešto dodatnog truda. Zaposlenik s takvim motivom jako pazi što je dopušteno a što nije, što

se sviđa pretpostavljenima a što ih smeta i vrlo dobro se prilagođava svakoj promjeni pravila

ponašanja. Sam rad, odnosno rezultati rada ga posebno ne zanimaju.

Kod ljudi koji su s obzirom na znanje i radnu sposobnost sigurni da neće ostati bez posla

javlja se potreba za poštovanjem. Oni se žele ugodno osjećati na poslu. Skloni su komunikaciji

s drugim ljudima i razvijaju kolegijalne, a često i prijateljske odnose. Važan motiv za rad im je

uvažavanje i poštovanje i pretpostavljenih, ali i hijerarhijski isto pozicioniranih i podređenih

suradnika. Stoga nastoje svoj dio posla obaviti korektno, a rado pomažu i drugima. Jaki radni

motiv im je javna pohvala nadređenih, povremeni poziv na druženje s „višim strukturama“,

dodjela ljepšeg ureda i sl. Kako žele biti prihvaćeni od najšireg kruga suradnika, ne iskazuju

prevelike ambicije, da im se to ne bi zamjerilo. Obično su savjesni i vrlo pouzdani radnici.

Potreba za samoispunjenjem je motiv za rad kod relativno malog broja ljudi. To su ljudi koji

imaju potrebu iskazivati ono što žele i raditi kako misle da je najbolje. Da bi došli do tih

mogućnosti spremni su uložiti dodatne napore u obrazovanje (upisuju poslijediplomske

studije, rade disertacije, sudjeluju na seminarima i sličnim skupovima, čitaju stručnu literaturu

u slobodno vrijeme itd.). Svoje znanje rado javno pokazuju pa pišu znanstvene i stručne članke,

sudjeluju s referatima na kongresima i simpozijima i sl. U pravilu bi to trebali biti članovi radnog

tima koji će „vući naprijed“ i u najvećoj mjeri doprinositi uspješnoj realizaciji projekta.

Kod najvećeg broja ljudi, kad su potrebe s jedne razine hijerarhijske ljestvice uglavnom

zadovoljene, javljaju se one s više razine. Stoga, želi li menadžer nekog motivirati da radi bolje

i učinkovitije, mora procijeniti koja je potreba kod njega dominantna i nastojati je zadovoljiti.

Zato je jedna od osnovnih zadaća menadžera odrediti dominantne potrebe zaposlenih i njima

prilagoditi svoje ponašanje.

Pri tome je vrlo bitno komuniciranje. Naime, komunikacija općenito zauzima visoko mjesto

među faktorima koji imaju veliki utjecaj na uspjeh projekta. Kao što je već rečeno, projekte

čine ljudi koji rade i izvršavaju poslove. Ali da bi ti ljudi radili prave poslove i izvršavali ih na


44

najbolji mogući način, potrebno je da svi uključeni u projekt međusobno komuniciraju.

Voditelji projekata pak moraju biti dobri komunikatori - njihova uloga obuhvaća dogovaranje

u svezi s ciljevima, koordinaciju ljudi, otkrivanje i rješavanje problema i upravljanje

očekivanjima.

Postoji više tehnika komunikacije koje nam pomažu da odgovarajući ljudi dođu do pravih

informacija potrebnih za donošenje i provođenje odluka. Prema Babiću (2001.) neke od tih

tehnika su:

* Komunikacija unutar radnog tima

* Komunikacija s menadžmentom i korisnicima

* Upravljanje promjenama

* Završno izvješće

Teorija vođenja projekata najčešće govori o četiri temeljna problema koja se rješavaju

komunikacijom unutar radnog tima. To su odgovornost, koordinacija, status i odobrenja.

Odgovornost se sastoji u tome što svaki član radnog tima mora znati za koji dio projekta

snosi odgovornost.

Koordinacija je nužna zbog toga što su svi članovi radnog tima ovisni jedni o drugima u

obavljanju svojih zadataka tj. oslanjaju se jedni na druge. Bez međusobne komunikacije

nemoguće je zamisliti efikasan rad na projektu.

Status svakog pojedinog člana radnog tima važan je zbog toga jer je za postizanje

dogovorenih ciljeva nužno da svaki član tima snosi odgovornost za praćenje napretka tijekom

rada na projektu, identificiranje problema i poduzimanje akcija za rješavanje uočenih

problema primjereno svojem statusu.

Odobrenja su bitna ukoliko korisnik, sponzor ili menadžment projekta promijeni neke od

projektnih ili s projektom povezanih poslovnih uvjeta pa članovi radnog tima moraju mijenjati

ranije prihvaćena rješenja i odluke. Odobrenjima se definira tko i u kojem segmentu može

odlučiti o potrebnim promjenama.

Da bi komunikacija unutar tima bila učinkovita dobro je pridržavati se određenih pravila i

metoda. Već je u prethodnom poglavlju spomenuta „Izjava o poslu“ kojom se rješava veliki

broj nepoznanica glede jasnoće zadatka. No i članovi radnog tima moraju dobiti jasne zadatke,

a za to je odgovoran voditelj projekta.


45

Pri tome on mora:

* detaljno definirati konačni cilj i sve faze i međufaze rada na projektu

* Svakom od članova radnog tima mora biti potpuno jasno što se od njega očekuje i u

kojim rokovima. Pri tome je bitno objasniti članovima tima kako se njihov dio posla

uklapa u projekt kao cjelinu

* Ukoliko voditelj projekta očekuje neke specifične poteškoće u poslu koje očekuju

pojedinog člana radnog tima, treba ga o tome unaprijed obavijestiti

* Dobro je da voditelj projekta osobno prenese zadatak svakom članu radnog tima i da

pri tome osigura dovoljno vremena za razgovor kako bi se sve eventualne nejasnoće

mogle razjasniti.

Premijerni sastanak

Započinjanje rada na realizaciji svakog većeg i značajnijeg projekta je važan događaj i treba

ga obilježiti. Kao što nogometna utakmica počinje prvim udarcem sa sredine terena na sučev

znak pa svi znaju da je igra počela, tako i realizacija projekta treba imati službeni početak. To

se obično obavlja tzv. „premijernim sastankom“. To je sastanak koji se saziva nakon

prihvaćanja izjave o radu i formiranja radnog tima, a na njega dolaze svi sudionici u projektu.

Na „premijernom sastanku“ oni se međusobno upoznaju i na neki način se obvezuju na

dostizanje zajedničkog cilja. Premijerni sastanak obično teče na sljedeći način:

* Sponzor otvara sastanak i objašnjava svrhu projekta i njegovu važnost za ulagača,

izvođača, širu društvenu zajednicu i sl.

* Sponzor predstavlja prisutnima predstavnike korisnika rezultata projekta (ulagača) koji

prisutnima objašnjava važnost projekta sa svojeg stajališta.

* Sponzor predstavlja voditelja projekta.

* Voditelj projekta predstavlja poimence članove radnog tima s osvrtom na položaj,

kompetencije i radno iskustvo svakog pojedinca.

* Uobičajeno je da se zbog poticanja osjećaja pripadanja skupini koja radi na projektu,

sudionicima podijele i primjerena obilježja, kao što su recimo majice, kape i sl. pa to

obično čine predstavnici ulagača ili sponzor.


46

* Premijerni sastanak je dobro završiti prikladnim domjenkom tijekom kojeg se svi

međusobno osobno upoznaju, razmjenjuju ideje i u slobodnijem ozračju izražavaju

svoje mišljenje o projektu.

Radni sastanci i sastanci o statusu projekta

Posao voditelja projekta je učiniti ili pomoći članovima tima da budu što produktivniji. Da

bi to mogao, mora znati što članovi tima rade i s kojim se problemima susreću. Za to je naravno

potrebna redovita komunikacija koja se najčešće ostvaruje radnim sastancima. Najbolje je

planirati i odrediti vrijeme sastanaka još kod samog planiranja projekta. Jer, iako se često čini

da je dobro nastupiti politikom „otvorenih vrata“, u praksi se događa da najveći dio vremena

voditelj projekta zbog brojnih obveza nije u uredu ili je pak zauzet drugim sastancima. Stoga

ovakav pristup nerijetko rezultira time da članovi radnog tima i voditelj projekta nedovoljno

komuniciraju u svezi s problemima koji se pojavljuju do trenutka dok problemi nisu postali

gorući, odnosno dok nisu narasli do mjere da ih je nemoguće zanemariti. Zbog toga je korisno

unaprijed odrediti termine za sastanke s članovima radnog tima, unijeti ih u planere i

dogovoreno vrijeme maksimalno poštivati.

Da bi sastanci bili efikasni i svrsishodni, voditelj projekta/menadžer treba se pridržavati

nekoliko temeljnih pravila:

1. Dnevni red dostaviti svima pozvanima na sastanak barem jedan radni dan prije

održavanja sastanka, ali i dozvoliti sudionicima da dnevni red dopune vlastitim

prijedlozima ukoliko su oni u vezi s temom sastanka.

2. Sastanak treba početi i završiti na vrijeme.

3. Dnevni red treba koncipirati tako da sve točke dnevnog reda budu u funkciji jednog od

tri cilja: prenijeti informaciju, dobiti informaciju i donijeti odluku. Treba se u što većoj

mjeri pridržavati prihvaćenog dnevnog reda.

4. Treba inzistirati na decidiranom izjašnjavanju, a posebno ako je u pitanju donošenje

odluke. Šutnju nikako ne treba shvaćati kao odobravanje. Ona je obično znak opstrukcije

pri budućem provođenju šutnjom prihvaćene odluke.

5. O sastanku treba voditi zapisnik, a posebno pažljivo zabilježiti odluke i podjelu zadataka.

Na prvom sljedećem sastanku treba izvijestiti koje su odluke provedene i provjeriti koji

su zadaci izvršeni.


47

Sastanci su najvažniji način komunikacije voditelja projekta/menadžera sa zaposlenicima, s

drugim menadžerima, s članovima uprave itd. Oni omogućuju dvosmjernu komunikaciju

između sudionika. Primjerice, članovima radnog tima/zaposlenicima omogućuju iznošenje

ideja, prijedloga i savjeta, a menadžeru priopćavanje odluka, davanje uputa za daljnji rad i sl.

Pri tome su za uspješnog menadžera vrlo važne dvije stvari - mora znati aktivno slušati što

drugi govore i dobro govoriti. Način i stil govorenja treba prilagoditi situaciji. Naime, različito

se govori u neposrednom razgovoru s jednom ili nekoliko osoba, drugačije se govori kada se

nešto izlaže formalno sazvanoj grupi slušatelja, a drugačije ako se radi o rješavanju nekog

konflikta. Pri tome je, uz ono što se kaže, vrlo bitno i kako se kaže, tj. kojom glasnoćom i kojim

tonom, uz kakav izraz lica, očiju, stav tijela i gestikuliranje.

Uz usmenu komunikaciju menadžer mora i pisano komunicirati. Pisano komuniciranje

zahtijeva jasan i nedvosmislen izričaj, jednostavan jezik, sintaktičku i pravopisnu točnost.

Svako pismo/dopis treba započeti otvaranjem, tj. nekom uobičajenom ljubaznom formulom

(npr. Poštovani kolega, Cijenjeni gospodine direktore i sl.), a nastavlja se uvodom, tj. prvom

rečenicom (ili prvim rečenicama) kojom se osnovni sadržaj pisma/dopisa dovodi u vezu s ciljem

pisane poruke (npr. Na temelju dogovora sa sastanka održanog 25. ožujka dostavljamo Vam

ponudu za hidrogeološka istraživanja lokacije budućeg vodocrpilišta). Slijedi poruka ili suština,

tj. središnji i najvažniji dio pisma/dopisa. Ona mora biti izražena jasnom i nedvosmislenom

formulacijom. Ne smije biti predugačka, ali mora biti dovoljno detaljna da iz nje bude potpuno

jasno što se pismom/dopisom želi postići. Pismo/dopis završava zaključkom ili zatvaranjem.

Njime se utvrđuje, odnosno naglašava srž sadržaja pisma/dopisa, a ujedno daje i zaključni ton

(npr. Nadamo se da Vam naše cijene i rokovi odgovaraju te da ćemo uspješno surađivati.). Na

samom kraju pisma/dopisa piše se pozdrav i potpis (npr. S poštovanjem, Sa srdačnim

pozdravom, Primite srdačne pozdrave, Uz najbolje želje i sl. te ime i prezime osobe koja šalje

dopis uz navođenje funkcije te adresnih informacija).

Danas se, uz postojeće načine komunikacije poput elektronske pošte, ubrzano razvijaju i

nove mogućnosti i tehnike komuniciranja kao što su društvene mreže i sl., a koje postaju

neophodan način komunikacije svakog uspješnog menadžera.

Jedna od osobina uspješnog menadžera je i delegiranje ovlasti tj. prepuštanje poslova i

donošenja odluka drugim članovima radnog tima. Naime, često je korisno dati mogućnost

pojedinim suradnicima da samostalno obave neki zadatak na način koji njima najviše odgovara


48

i omogućiti im samostalno donošenje odluka koje se tiču obavljanja postavljenog zadatka. Na

taj način potiče se inventivnost, kreativnost i učinkovitost suradnika, a menadžeru ostaje više

vremena za obavljanje menadžerskih poslova kao što su planiranje, organiziranje, nadzor,

usmjeravanje i unapređivanje.

Kako nema potpunog sklada među ljudima, neizbježno je da se u okviru rada na nekom

projektu javljaju konfliktne situacije. Zadaća menadžera je da njihovu pojavu preduhitri ili

svede na najmanju moguću mjeru, a kada se konflikti jave da ih riješi u najkraćem roku i uz

najmanju štetu za posao. Najčešći je razlog međuljudskih sukoba nedovoljna ili loša

komunikacija. Konflikt ima za posljedicu nezadovoljstvo ljudi, slabljenje, a ponekad i potpuni

prekid međusobnih veza između pojedinih članova radnog tima, „grupiranje“ te smanjivanje

radnog učinka, jer sukob članova radnog tima postaje važniji od obavljanja radnih zadataka.

No, ponekad konfliktne situacije imaju i pozitivan učinak. Tako iniciraju menadžera na

preispitivanje ranije donesenih odluka i korekciju loših rješenja, povod su da članovi radnog

tima upoznaju menadžera s nekim činjenicama koje su ranije držali kao povjerljive i priopćavali

ih samo onim članovima tima s kojima su u prijateljskim odnosima pa mu tako omogućuju

donošenje boljih odluka, navode članove tima da o situaciji na poslu razmišljaju i izvan radnog

vremena te prisiljavaju menadžera da poduzme neke neugodne korake za koje je znao da ih

treba načiniti, ali ih je svjesno ili nesvjesno odgađao za kasnije (primjerice postavljanje na niže

radno mjesto, različite disciplinske mjere ili otkaz). Osim toga, kako je otvoreni konflikt u

pravilu samo zadnji čin dugoročnijeg procesa nakupljanja problema, njegovo izbijanje i brzo i

efikasno rješavanje predstavlja relaksaciju odnosno uklanja nagomilane napetosti među

članovima radnog tima, što uvijek ima pozitivan učinak na daljnje odvijanje radnog procesa.

Kako bi smanjio mogućnost izbijanja konflikta, menadžer mora svoj tim neprestance

poticati na suradnju, kompromis i prilagodbu novim situacijama.

Ako do konflikta ipak dođe, izuzetno je važno da menadžer pri njegovom rješavanju ima

kooperativan stav, da podjednako sasluša sve strane koje su se našle u konfliktnoj situaciji, da

zajednički sa suradnicima definira problem i pronađe moguća rješenja koja su najbolja za sve

te da rješenje brzo i efikasno provede u djelo.

Kao što se vidi iz izloženog, menadžerski posao je izuzetno složen i zahtjevan. Da bi

menadžer mogao uspješno obavljati svoj posao, potrebno mu je kontinuirano usavršavanje,

tj. praćenje struke ali i usvajanje novih znanja i tehnika poslovanja. To pak, uz obavljanje


49

„redovitog“ posla nužno stavlja svakog menadžera pred dva velika problema. To su kronični

nedostatak vremena i stres. Zbog toga je izuzetno bitno da menadžer promišljeno planira svoje

vrijeme i ispuni ga poslovima koji su u izravnoj funkciji realizacije projekta, a sporednije

zadatke s punim povjerenjem povjeri svojim suradnicima. Ako na taj način uspije smanjiti

nedostatak vremena, uklonit će i dio stresa. Ostatak stresa, odnosno njegove posljedice,

spadaju u domenu medicine te nisu predmetni dio kolegija.


50

9. Usmena prezentacija projekta

Vrlo važnu fazu projektiranja predstavlja usmena prezentacija projekta. Naime, nosilac

projekta/projektant tijekom procesa izrade projekta u pravilu nekoliko puta treba usmeno

predstaviti svoj projekt različitim skupinama slušatelja.

Kako obično ideja za neki projekt potječe od projektanta, prvo usmeno izlaganje je

uvjeravanje potencijalnog investitora u svrsishodnost projekta.

Slijedi prezentacija/obrana projektnog zadatka pred stručnim povjerenstvom investitora.

Projektant kojem je povjerena izrada projekta, obično usmeno izlaže rezultate rada na

projektu pred stručnim povjerenstvom za praćenje rada na projektu nakon završetka

određene faze rada, a pred revizijskim ili recenzijskim povjerenstvom po završetku projekta.

Ukoliko se radi o studiji utjecaja na okoliš, projektant „brani“ studiju pred stručnim

povjerenstvom, a u nekim slučajevima i na javnom skupu koji se održava u sklopu javnog uvida

u studiju.

Završni rad, diplomski rad i doktorska disertacija, usmeno se izlažu i brane pred

povjerenstvom za obranu uz prisustvo više ili manje brojnog slušateljstva.

U hidrogeološkoj struci često se pišu znanstveni ili stručni radovi, a koje autori usmeno

izlažu na kongresima, simpozijima i drugim znanstvenim ili stručnim skupovima.

Na temelju rada na nekom projektu istraživači drže javna predavanja u stručnim društvima

(npr. HGD) i sl.

O kvaliteti usmene prezentacije u velikoj mjeri ovisi ocjena projekta, a time i njegovo

prihvaćanje u prezentiranom obliku, ili pak uz naknadne dopune i izmjene.

Stoga se svaki projektant, prije ili kasnije, susretne s pitanjem kako biti uvjerljiv, kako

ostaviti dojam na osnovi kojeg će mu ljudi vjerovati te kako ljude zainteresirati za realizaciju

projekta?

Rađa li se čovjek s takvim sposobnostima ili je usmena prezentacija nešto što se može

naučiti?

Na temelju naših srednjoškolskih i fakultetskih nastavnih programa u kojima o

komunikacijama, govorenju i retorici uglavnom nema ili pak ima vrlo malo riječi, moglo bi se

zaključiti da je vještina govorenja urođena, a onima koji je nemaju nema se smisla niti truditi


51

da je nauče. Gledajući anglo-američke obrazovne programe čini se da ipak nije tako. Naime,

gotovo da nema srednjoškolskog ili fakultetskog programa, bez obzira na struku, u kojima

nema predmeta kao što su „oral communications“, „oral skills“ i sl.

Prema tome govorničke vještine i uvjerljivost u javnim nastupima uglavnom su tehnike koje

se mogu naučiti i uvježbati.

Neovisno o tome morate li govoriti na radnom sastanku, braniti projekt pred

povjerenstvom, držati referat na nekom skupu ili govoriti na svečanom ručku morate se

pripremiti.

Priprema u pravilu traje duže nego što će trajati izlaganje, a koliko će trajati ovisi o

govornikovu iskustvu, složenosti teme, važnosti izlaganja, vrsti i broju slušatelja, vrsti skupa,

ambijentu u kojem se skup održava i dr.

Da bi se usmeno izlaganje bilo koje vrste dobro pripremilo nužno je:

− definirati cilj izlaganja,

− odrediti koliko će izlaganje trajati,

− doznati osobine ljudi koji će izlaganje slušati,

− strukturirati izlaganje,

− pripremiti tehnička pomagala,

− uvježbati izlaganje.

Izlaganje može imati različite ciljeve kao što su:

− prijenos informacije,

− ukazivanje na određeni problem,

− edukacija slušatelja,

− uvjeravanje slušatelja u kvalitetu i vrijednost projekta itd.

U svakom slučaju govornik mora sam sebi jasno definirati cilj i biti sam u njega uvjeren. U

suprotnom će biti konfuzan, a slušatelji će se brzo početi pitati - što ovaj hoće reći?

Govornik mora točno znati da li će informirati slušatelje o nečem o čemu oni ne znaju ništa

ili će govoriti o nečem što je slušateljima do neke mjere poznato. Katastrofalno je ako slušatelji

ne razumiju ili samo naslućuju o čemu govornik govori, ali je i vrlo loše ako se slušatelji počnu

pitati - što nas ovaj davi, zar misli da smo takve neznalice?


52

Uvjeravanje slušateljstva je najizazovniji tip izlaganja koje ima za cilj promjenu mišljenja

stava slušatelja. Takvim izlaganjem uglavnom se želi uvjeriti slušatelje u veću istinitost

činjenica s kojima raspolažemo od činjenica s kojima raspolaže druga strana.

Jedno od ključnih pitanja na koje nema decidiranog odgovora je koliko izlaganje treba

trajati. Možda je na to pitanje najbolje odgovoriti citirajući sir Winstona Churchila,

legendarnog britanskog premijera, koji je rekao:

„Govor bi trebao biti poput ženske suknje: dovoljno dugačak da pokrije temu, a dovoljno

kratak da tema ostane zanimljiva“.

Način usmenog izlaganja uvelike ovisi o obrazovanju slušatelja. Ako se obraća stručno

neobrazovanom slušateljstvu (primjerice skup laika na javnoj raspravi na kojoj se tumači

studija utjecaja na okoliš), slušateljstvo će se pridobiti emotivnim izlaganjem uz korištenje

usporedbi s onim s čim se slušatelji susreću svakodnevno, što im je dobro poznato i čega se ne

boje. Ako je izlaganje namijenjeno osobama više razine obrazovanja (primjerice stručno

povjerenstvo za ocjenu studije utjecaja na okoliš), treba prezentirati više činjenica, numeričkih

podataka i brojčano izraženih rezultata.

Da bi izlaganje bilo jasno i razumljivo, mora biti dobro strukturirano.

Treba početi pozdravom slušateljstva i uvodom iz kojeg će biti jasno koja je svrha i tema

izlaganja.

Nastavlja se dijelom u kojem će biti detaljno i jasno objašnjeno što je i kako rađeno i kakvi

su rezultati rada. U tom dijelu dobro je potkrijepiti eventualne brojčane podatke grafičkim

prikazima (dijagramima, krivuljama i sl.) te slušateljima pokazati jasne, eventualno

pojednostavljene karte i profile, a najvažnije pojave i objekte pokazati fotografijama ili video

zapisom. Za to treba dobro pripremiti potrebnu opremu, jer je vrlo loše ako „tehnika“ zakaže.

Izlaganje treba završiti zaključkom u kojem će se istaknuti rezultati projekta te ono što

slijedi.

Treba predvidjeti dovoljno vremena za pitanja slušatelja. Svako postavljeno pitanje treba

saslušati pažljivo i do kraja te provjeriti je li dobro shvaćeno. Treba odgovarati samo na ona

pitanja za koja je govornik kompetentan, a odgovori moraju biti jasni, kratki i po mogućnosti

jednoznačni.


53

Uz sve to, da bi usmena prezentacija neke teme/projekta bila uspješna, mogu pomoći i

sljedeći savjeti:

− govorite jasno, sigurno i relativno brzo,

− izravno gledajte sugovornika ili ljude kojima govorite,

− ne budite nasilni u nastojanju da pošto-poto slušatelje uvjerite u svoj stav,

− pokažite nepristranost,

− educiranu publiku ne provocirajte prešućivanjem činjenica koje vam ne idu u prilog,

− ono što je najvažnije, recite odmah na početku, kasnije to možete ponoviti,

− dodatno potaknite ljude na razmišljanje (ako vam je stalo da uopće razmišljaju).

II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM

54



55

1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske (OHGK)

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske primjer je regionalnih hidrogeoloških

istraživanja.

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je projekt u sklopu Programa geoloških

karata Republike Hrvatske koji financira Ministarstvo nadležno za znanost, a izvodi ga Hrvatski

geološki institut (www.hgi-cgs.hr).

Program geoloških karata Republike Hrvatske čine sljedeći projekti:

1. Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:50 000

2. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000

3. Osnovna inženjerskogeološka karta R. Hrvatske M 1:100 000

4. Karta mineralnih sirovina R. Hrvatske M 1:100 000 / 200 000

5. Osnovna geokemijska karta Republike Hrvatske M 1:100 000

6. Strukturno-geomorfološka karta R. Hrvatske M 1:100 000.

7. Tektonska karta Republike Hrvatske M 1:300 000

8. Geotermalna karta Republike Hrvatske M 1.100.000

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske organizirana je prema listovima

topografske podloge 1:100.000 izmjere po Greenwichu, tako da je kompatibilna s postojećom

Osnovnom geološkom kartom M 1:100.000.

Cijeli teritorij Republike Hrvatske pokriven je sa 74 lista.

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske važan je i neizostavan dio

„Hidrogeološkog informacijskog sustava“ (HGIS).

„Hidrogeološki informacijski sustav“ dio je „Vodoprivrednog informacijskog sustava“, koji

je opet tematski dio „Informacijskog sustava zaštite okoliša Republike Hrvatske“ Agencije za

zaštitu okoliša.

Zbog toga se Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske izrađuje tzv. GIS

tehnologijom (Biondić i dr., 1995.).

Po definiciji GIS (GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV) predstavlja organizirani sustav

računala, programskih paketa, zemljopisnih podataka i osoblja u funkciji efikasnog

http://www.hgi-cgs.hr/


56

upravljanja referentnim geografskim informacijama. Te informacije uključuju i segment

podzemnih i površinskih voda.

Za izradu „Hidrogeološkog informacijskog sustava“, odnosno Osnovne hidrogeološke

karte Republike Hrvatske koristi se programski paket ARC/INFO (ESRI), koji uz vrlo kvalitetan

grafički prikaz omogućuje i formiranje odgovarajuće baze podataka.

Sama tehnika izrade Osnovne hidrogeološke karte sastoji se od pripreme 5 osnovnih slojeva

(oleata) koji se prenose u geokodirani koordinatni sustav. To su:

1. HGK - geološke granice, rasjedi, strukturne oznake, položaji slojeva, simboli, obojeni poligoni,

2. LIT - zatvoreni poligoni,

3. VT - izvori, zone izviranja, vrulje, estavele, ponori, jame, špilje, bunari, bušotine, galerije, vodozahvati, površinski kopovi, pregrade, injekcijske zavjese, kanali, tuneli, opažačke stanice i dr.,

4. LIN - geomorfološki linijski elementi, razvodnice, hidroizohipse, granice vodonosnika i dr.,

5. KEM - termalna, mineralna i kemijska svojstva voda.

Prekrivanjem ovih slojeva dolazi se do konačnog grafičkog prikaza hidrogeološke karte.

Svaki list karte popraćen je odgovarajućim bazama podataka. Razdvojeni su promjenljivi od

nepromjenljivih podataka. Dio podataka unosi se u tumač OHGK, dok dio ostaje u bazi

podataka koja je otvorena za različite korisničke programe. Baza podataka stalno se

nadopunjuje novim podacima. To se posebno odnosi na „dinamičke“ podatke (podaci o razini

podzemne vode, količinama crpljenja/izviranja i dr.).

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je složena karta, a sastoji se od jedne opće

(osnovna karta) i niza dopunskih karata, hidrogeoloških profila i stupova, tumača, tabelarnih i

slikovnih priloga tumača, te dokumentacije (Šarin, 1988.). Izrađena je na dva lista koji su

priloženi tumaču.

Na prvom listu nalaze se:

− Osnovna hidrogeološka karta, 1:100 000,

− Litološki stup,

− Hidrogeološki profili (2-3 profila),

− Karta ugroženosti vodonosnika od onečišćenja, 1:300.000,


57

− Shema listova,

− Karta položaja lista.

Na listu je smještena i legenda osnovne karte, koja je istovremeno i legenda litološkog i

hidrogeološkog stupa i hidrogeoloških profila.

Drugi list sastoji se od:

− Karte slivova, vodnih i morfoloških objekata, 1:100.000,

− Sheme listova M:25.000,

− Tumača oznaka.

Uz to, mogu se dati i detaljne karte vodocrpilišta M:1:25.000.

Na listovima se još nalazi naziv karte, imena autora i suradnika, naziv izvođačke organizacije

(organizacije koja je kartirala i one koja ga je uređivala i tiskala) te godina izrade.

Osnovna hidrogeološka karta i karta vodnih objekata izrađuju se i tiskaju u višebojnoj

tehnici. Formatizirane su u A5 format te su slobodno uložene u džepu korica tumača. Uz njih

se nalazi na posebnom listu i hidrogeološki stup.

Uz to, izrađuju se i tzv. dopunske karte, kao što su karta oborina (izohijeta), karta

temperatura zraka (izotermi), tektonska karta, karta debljina određene formacije i sl. Sve one

nisu obvezne za sve listove, već se daju za ona područja za koja su zanimljive. Dopunske karte

se prikazuju jednobojno, formata su nešto manjeg od A4 i tiskane su u sklopu tumača.

Ako su na raspolaganju hidrogeološki ili srodni podaci koji imaju kartografsku i stručnu

vrijednost, a nisu predviđeni u sadržaju osnovne karte i obveznih dopunskih karata, oni

predstavljaju podlogu za izradu različitih neobveznih dopunskih karata. To su specijalne

hidrogeološke i srodne karte. Izrađuju se jednobojno, a mjerilo im varira od 1:50 000 do 1:500

000, zavisno o veličini istraživanog područja. Veličina im ne smije prijeći format A4. Čvrsto se

uvezuju u tumač, uz obvezne dopunske karte.

Tumač se sastoji iz tekstualnog dijela i priloga. Prilozi tumača su različite tablice, dijagrami,

drugi crteži i fotografije. U tumaču su čvrsto uvezane dopunske karte, osim karte vodnih

objekata, koja je slobodno uložena u džep korica tumača.


58

Dokumentaciju predstavljaju originalni ili obrađeni podaci prikupljeni ili sređeni tijekom

izrade pojedinog lista OHGK koji se moraju pohraniti. Dokumentaciju čuva Hrvatski geološki

institut.

Pojedini sastavni dijelovi Osnovne hidrogeološke karte Republike Hrvatske sadržavat će

hidrogeološke i srodne podatke navedene u nastavku.

1.1. Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte

Osnovna hidrogeološka karta 1:100 000, sadrži sljedeće podatke:

a) Litološki sastav formacija (litostratigrafskih jedinica),

b) Hidrogeološka svojstva formacija: propusnost, vrsta poroznosti, transmisivnost, okršenost i izdašnost,

c) Hidrogeološku funkciju terena: podzemne barijere i propusne naslage,

d) Podatke o vodonosnicima: izobate krovine i podine, hidrološke parametre, dubine do krškog vodonosnika, prostiranje i karakteristike značajnih vodonosnika u ravnicama,

e) Podatke o dinamici podzemnih voda: podzemne razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda, utvrđene podzemno-vodne veze, granice arteških voda, hidroizohipse i hidroizopieze,

f) Termalna i mineralna svojstva podzemnih voda: hladne i termalne vode, slatke, mineralne i slane (bočate) vode, crpilišta mineralne vode, lječilišta i kupališta,

g) Kemijska svojstva podzemnih i površinskih voda: hidrokemijski tip voda, sastav glavnih iona, sadržaj klorida u zoni utjecaja mora,

h) Vodne građevine: bušene zdence, arteške zdence, kopane zdence, istražne bušotine, opažačke vodne građevine, zahvate podzemnih i površinskih voda, podzemne i površinske rudarske radove, naftna i plinska polja, pregrade, injekcijske zavjese, kanale i vodne tunele,

i) Vodne pojave: izvore, vrulje, estavele, aktivne ponore, spilje i jame s vodom, umjetna jezera, granice plavljenog terena, opažačke vodne pojave, kao i one iz kojih su uzeti uzorci za analize, zatim hidrološke i meteorološke stanice, hidrogeološke i topografske razvodnice,

j) Geomorfološke podatke: bezvodne spilje, jame i ponore, ponikve, viseće i suhe doline, jaruge i terasne odsjeke,

k) Geološke podatke: stratigrafske simbole, litostratigrafske granice, elemente vertikalne i tangencijalne tektonike,

l) Topografske podatke: reljef, naselja, prometnice, more, prirodna jezera, vodotoke.


59

Karta ugroženosti vodonosnika od zagađenja, 1:300 000, sadrži:

a) Stupanj ugroženosti vodonosnika od zagađenja s površine terena (misli se na hidrogeološki aspekt, na rizik porozne sredine da dođe do eventualnog zagađenja, a ne na stanje zagađenosti podzemnih voda),

b) Slivna područja krških vodonosnika (iako ta područja nisu ugrožena ili su samo donekle ugrožena, voda s njih površinski otječe na terene s kojih penetrira u podzemlje, u krške vodonosnike),

c) Područja bez iskoristivih vodonosnika (obzirom na propusnost pokrovnih naslaga i samog vodonosnika neka područja mogu biti i vrlo „ugrožena“, ali ako je podzemna voda bočata ili se ne može nikako pridobivati, takvo je područje vodoopskrbno neiskoristivo),

d) Lokacije crpilišta podzemnih i površinskih voda.

Hidrogeološki stup sadrži podatke o stratigrafskoj pripadnosti izdvojenih jedinica, njihov

stratigrafski simbol, litološki sastav, debljinu i hidrogeološka svojstva. Litološki sastav i

hidrogeološka svojstva prikazuju se šrafurom i bojom kao na osnovnoj karti.

Hidrogeološki profili, uz reljef, sadrže i toponime terena kojeg presijecaju, zatim

litostratigrafske jedinice, njihove granice, stratigrafske simbole i litološki sastav, tektonske

elemente te hidrogeološka svojstva izdvojenih litostratigrafskih jedinica.

Položajna karta pokazuje položaj kartiranog lista u odnosu na susjedne listove i njegov

položaj unutar teritorija države na kojoj se nalazi kartirano područje.

1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata

Karta slivova, vodnih i morfoloških objekata 1:100 000, sadrži:

a. Vodne pojave i građevine kao osnovna karta,

b. Geomorfološke objekte: fosilne ponore, bezvodne spilje i jame,

c. Katastarske brojeve objekata koji se uvrštavaju u Hidrogeološki katastar Hrvatske, registarske brojeve preostalih „točkastih“ objekata (zahvati površinske vode, rudarski radovi, naftna i plinska polja, hidrološke i meteorološke stanice),

d. Razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda i podzemne vodne veze kao osnovna karta,

e. Podzemno-vodne i površinsko-vodne opažačke objekte i eksploatacijske objekte i njihove identifikacijske brojeve (katastarski i registarski).

f. Topografske podatke kao osnovna karta.


60

1.3. Sadržaj dopunskih karata

Karta kvalitete vode sadrži:

a) Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za piće. - Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za navodnjavanje.

b) Identifikacijske brojeve objekata.

Karta padalina i temperature zraka, 1:300 000, sadrži:

a) Izohijete srednjih godišnjih količina za 30-godišnje razdoblje.

b) Godišnje količine padalina za razdoblje izrade karte.

c) Izoterme srednjih vrijednosti za 30-godišnje razdoblje.

d) Lokacije meteoroloških stanica.

1.4. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte

Tumač Osnovne hidrogeološke karte predstavlja tekst sljedećeg sadržaja:

1. Uvod

2. Istražni radovi

2.1. Ranija istraživanja

2.2. Nova istraživanja

2.3. Stupanj hidrogeološke istraženosti terena

3. Geografska obilježja

3.1. Geografski položaj

3.2. Reljef

3.3. Klima

3.4. Vegetacijski pokrivač

3.5. Površinske vode (hidrografija)

4. Geološka građa

4.1. Stratigrafija

4.2. Tektonika

5. Geomorfološka obilježja

5.1. Geomorfološki procesi


61

5.2. Važnije geomorfološke pojave

6. Osnovna hidrogeološka obilježja

6.1. Hidrogeološka regionalizacija

6.2. Hidrogeološka obilježja pojedinih područja:

- hidrogeološka svojstva stijena

- hidrogeološka funkcija terena

- hidrogeološke karakteristike važnijih vodonosnika

7. Zalihe pitkih podzemnih voda

7.1. Stupanj poznavanja zaliha

7.2. Eksploatacijske zalihe

7.3. Obnovljive zalihe

7.4. Stalne zalihe

8. Termalne i mineralne vode

9. Hidrogeologija i vodnogospodarska problematika

9.1. Vodoopskrba

9.2. Kvaliteta podzemnih i površinskih voda za piće i navodnjavanje

9.3. Bilanca zaliha pitkih podzemnih voda

9.4. Hidrotehničke gradnje

9.5. Zaštita podzemnih voda

9.6. Obrana od podzemnih voda

10. Zaključak i preporuke.

Prilozi tumača su različite skice, profili, dijagrami i eventualno, fotografije. Prijedlog o

njihovom uvrštavanju u tumač podnosi izvođač.

Uz tumač su obvezni sljedeći prilozi:

− mjesečne količine padalina,

− nivogrami podzemne vode,

− dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti,

− analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.,

− položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.


62

Obvezan je također i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabličnom obliku daju

najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane zdence, crpne

galerije i zdence s drenovima tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastar Republike

Hrvatske.

Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije), te

naziv ili uža lokacija.

Osim toga, upisuju se sljedeći podaci za izvore: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik,

najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja, sadržaj klorida (za priobalni izvor) i naziv vodovoda

(korisnik).

Hidrogeološke karakteristike, vodoprivredna problematika i kartografski uvjeti upućuju na

podjelu teritorija Republike Hrvatske na sljedeće tri vrste terena za potrebe opisa načina izrade

OHGK:

− ravničarska područja,

− gorska područja (bez ili s malim učešćem krša),

− krška područja.

Međutim, u područjima postoje razlike u namjeni i karakteristikama hidrogeološke

opažačke mreže, u vrstama dopunskih terenskih, laboratorijskih i kabinetskih istraživanja te u

načinu izrade karte.

1.5. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte

Izvedba Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske odvija se za svaki list ili za više susjednih

listova ako se zajedno kartiraju, u sljedećim etapama i fazama:

- I. Pripremni radovi:

- Izrada projektnog zadatka,

- Prikupljanje literature i dokumentacije,

- Studij prikupljenog materijala,

- Hidrogeološko rekognosciranje,

- Preliminarna hidrogeološka interpretacija,

- Izrada i recenzija projekta,

- Pripreme za terenske radove.


63

- II. Glavni radovi:

- Osnivanje hidrogeološke opažačke mreže,

- Redovita hidrogeološka opažanja,

- Ostali dopunski istražni radovi,

- Kartiranje u užem smislu,

- Obrada svih raspoloživih podataka,

- Konačna hidrogeološka interpretacija i izrada autorskog originala karata,

- Izrada tumača.

- III. Nadzor i završni radovi:

- Nadzor nad izradom OHGK,

- Godišnji stručno-financijski izvještaji,

- Recenzija karte i tumača i provedba ispravaka,

- Tisak OHGK.


64

2. Strategija upravljanja vodama

Strategija upravljanja vodama (Hrvatske vode, 2009., u daljnjem tekstu Strategija,

http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/strategija_upravljanja_vodama.pdf)

donesena je na temelju odredbi Zakona o vodama (Narodne novine br. 107/95 i 105/05.) 15.

srpnja 2008. godine na 5. sjednici Hrvatskog sabora. Ona predstavlja dugoročni planski

dokument kojim se utvrđuju vizija, misija, ciljevi i zadaće državne politike u upravljanju

vodama.

Na temelju Strategije provoditi će se reforme vodnog sektora s ciljem dostizanja europskih

standarda u upravljanju vodama, pa stoga čini osnovnu podlogu za postupne izmjene i dopune

Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i pripadajućih podzakonskih

akata.

U Strategiji se daju strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva

polazeći od zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogućnosti,

međunarodnih obveza, te potreba za očuvanjem i unapređenjem stanja voda te vodnih i o

vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije

te stoga čini podlogu za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz fondova Europske unije.

Strategija je također i okvir za pripremu strategija i planova prostornog uređenja, zaštite

okoliša, zaštite prirode i razvoja ostalih sektora koji ovise o vodama ili utječu na stanje voda

(poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, industrija, energetika, promet, turizam, javno zdravstvo

i drugo) te vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je donesena, uz uvažavanje

razdoblja pravne prilagodbe do kraja 2009. godine i trajanja dva petnaestogodišnja

investicijska ciklusa do kraja 2038. godine.

Postupne organizacijske prilagodbe i sustavno jačanje stručnih kapaciteta na nacionalnoj,

regionalnoj i lokalnoj razini, nužan su preduvjet za provedbu Strategije upravljanja vodama, a

obavljanje znanstveno-stručnih poslova na nacionalnoj razini unaprijediti će se osnivanjem

znanstveno-stručne institucije za vode.

Strategiju će, kao glavni partneri vodnoga gospodarstva, provoditi komunalni sektor,

prostorno planiranje, zaštita okoliša, zaštita prirode, poljoprivreda, šumarstvo, energetika,

turizam, vodeni promet, ostalo gospodarstvo, znanost, obrazovanje i mediji, a očekuje se i

http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/strategija_upravljanja_vodama.pdf


65

uključenje različitih zainteresiranih nevladinih udruga sukladno odredbama Okvirne direktive

o vodama Europske unije.

Provedbom Strategije planira se postizanje propisanih normi u upravljanju vodama kao i u

ostalim državama članicama Europske unije, a što je od velikog značenja za stanovništvo i

gospodarstvo R. Hrvatske (iz Predgovora Strategije upravljanja vodama).

Sadržaj Strategije upravljanja vodama sastoji se od:

− Predgovora,

− Uvoda u kojem se opisuju vode i upravljanje vodama, društveno-gospodarsko okruženje

te prirodne značajke Republike Hrvatske,

− Postojećeg stanja voda, kako površinskih tako i podzemnih, a pri čemu se ističu opće

značajke te količine i kakvoća površinskih i podzemnih voda te bilanca kopnenih voda,

− Postojećeg stanja upravljanja vodama s prikazom financiranja, uređenja vodotoka i

drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda, korištenja voda i zaštite voda, a ističu

se i područja posebne zaštite voda te višenamjenski sustavi,

− Ciljeva i strateških odrednica vezano za korištenje i zaštitu voda kao i financiranje,

upravljanje vodama te

− Provedbe svih aktivnosti i mjera, potrebnih ulaganja te nacionalnih strateških projekata.

Strategija upravljanja vodama je dokument s kojim bi svatko tko se bavi vodama trebao biti

upoznat barem na generalnoj razini tako da ima uvid u postojeće stanje voda, postojeći način

upravljanja vodama kao i ciljeve te strateške odrednice za buduće upravljanje vodama.


66

3. Plan upravljanja vodnim područjima

Plan upravljanja vodnim područjima je planski dokument koji se donosi za razdoblje od 6

godina. Odluku o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima za razdoblje od 2016. do

2021. godine (Narodne novine broj 66/16) donijela je Vlada Republike Hrvatske na sjednici

održanoj 6. srpnja 2016. godine na temelju članka 36. stavka 1. Zakona o vodama (Narodne

novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi

Republike Hrvatske (Narodne novine broj 150/11 i 119/14).

Plan upravljanja vodnim područjima dostupan je na Internet stranicama Hrvatskih voda

(http://www.voda.hr/sites/default/files/plan_upravljanja_vodnim_podrucjima_2016._-

_2021.pdf).

Plan upravljanja vodnim područjima za svako vodno područje zasebno obuhvaća:

1. opis prirodnih značajki i stanja voda,

2. popis ciljeva kakvoće za površinske vode, uključivo i priobalne vode, vode

teritorijalnoga mora i podzemne vode, uključujući i zaštićena područja, te rokove za

postizanje tih ciljeva,

3. sažeti prikaz donesenih programa mjera za postizanje ciljeva kakvoće voda, uključujući

i načine postizanja ciljeva tim mjerama, uključujući osnovne mjere i dopunske mjere,

4. utvrđivanje sredstava potrebnih za provedbu programa mjera iz ovoga Plana,

5. pravila primjene pojedinih sastavnica Plana,

6. registar detaljnijih planova i programa koji se odnose na određene podslivove i

sektore,

7. izvješće koje sadrži opis aktivnosti i rezultata sudjelovanja javnosti u pripremi Plana,

8. popis nadležnih institucija za primjenu Plana na vodnom području,

9. oznaku kontaktnih mjesta na kojima se može steći uvid, odnosno dobiti prateća

dokumentacija i informacije koje se odnose na izradu, preispitivanje, izmjene i dopune

Plana, detalji o kontrolnim mjerama donesenim za točkaste izvore onečišćenja i za sve

druge identificirane negativne utjecaje na stanje vodnih tijela na vodnom području i

sadašnji rezultati monitoringa.

http://www.voda.hr/sites/default/files/plan_upravljanja_vodnim_podrucjima_2016._-_2021.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/plan_upravljanja_vodnim_podrucjima_2016._-_2021.pdf


67

Nakon isteka šestogodišnjeg razdoblja plan se mijenja i dopunjuje za razdoblje od narednih

6 godina, a svaki novi, dopunjeni ili promijenjeni Plan mora sadržavati:

1. sažetak svih promjena i dopuna Plana od dana njegovog stupanja na snagu,

2. ocjenu stupnja postizanja ciljeva,

3. sažetak mjera koje su bile predviđene u prijašnjem Planu, a koje nisu bile provedene s

razlozima zašto nisu bile provedene,

4. sažetak dopunskih mjera koje nisu bile predviđene u prijašnjem Planu, a koje su bile

izvedene za postizanje ciljeva.


68

4. Prostorno planerski projekti

Prostorno uređenje Republike Hrvatske regulirano je Zakonom o prostornom uređenju (NN

153/13) i Odlukom o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN

50/99, NN 96/12, NN 84/13).

Prema Zakonu o prostornom uređenju, prostornim uređenjem osigurava se gospodarenje,

zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Država) kao osobito

vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Prostorno uređenje obuhvaća mjere za

ostvarivanje sustava prostornog uređenja te izradu i provođenje dokumenata prostornog

uređenja.

Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i

gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na

načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora

obuhvaća naročito:

− poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru,

− izradu dokumenata prostornog uređenja,

− praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja.

Prostorno uređenje temelji se na načelima:

− ravnomjernoga, gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostora Države, uz

njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti,

− održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora,

− zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapređenja stanja okoliša,

− zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode,

− osiguranja boljih uvjeta života,

− usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru,

− usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države,

− povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem,


69

− javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za prostorno

uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima,

− uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite

prostora.

Stručne poslove prostornog uređenja za Državu obavlja Hrvatski zavod za prostorni razvoj

(u daljnjem tekstu: Zavod, http://www.hzpr.hr/) u sastavu Ministarstva nadležnog za

prostorno uređenje (http://www.mgipu.hr/). Zavod u okviru svog djelokruga izrađuje i prati

provođenje Strategije i Programa prostornog uređenja Države, i drugih dokumenata

prostornog uređenja koje donosi Sabor Republike Hrvatske te dvogodišnjeg programa

unapređenja stanja u prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i

dvogodišnja izvješća o stanju u prostoru. Zavod obavlja druge stručne poslove određene ovim

Zakonom te stručne poslove prostornog uređenja koje mu povjeri ministar graditeljstva i

prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: ministar).

Skupština županije, odnosno Grada Zagreba osniva županijski, odnosno Gradski zavod za

prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: županijski odnosno Gradski zavod). Dvije ili više

županija mogu osnovati zajednički županijski zavod. Županijski, odnosno Gradski zavod u

okviru svog djelokruga izrađuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornih

planova područja posebnih obilježja, odnosno Grada, izrađuje dvogodišnje izvješće i program

unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada te vodi dokumentaciju prostora.

Županijski, odnosno Gradski zavod obavlja druge stručne poslove određene ovim Zakonom te

stručne poslove koje im povjeri županijsko, Gradsko ili općinsko, odnosno gradsko

poglavarstvo.

Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja izrađuju

dokumente prostornog uređenja i stručne podloge za izdavanje lokacijskih dozvola, ukoliko

ovim Zakonom to nije drugačije određeno. Upis u sudski registar obavlja se uz prethodnu

suglasnost Ministarstva.

Za potrebe praćenja stanja u prostoru, izrade i praćenja provedbe dokumenata prostornog

uređenja te drugih dokumenata, tijela državne uprave i druga upravna tijela nadležna za

poslove prostornog uređenja vode dokumentaciju prostora.

http://www.hzpr.hr/

http://www.mgipu.hr/


70

Dokumenti prostornog uređenja jesu:

1. Strategija i Program prostornog uređenja RH

2. Prostorni planovi:

− Prostorni planovi uređenja gradova i općina

− Prostorni planovi županija

− Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode

− Urbanistički planovi uređenja državne razine

− Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom

prostornog uređenja RH

− Generalni urbanistički planovi

− Detaljni planovi uređenja

Dokumenti prostornog uređenja mogu se potražiti u Informacijskom sustavu prostornog

uređenja (ISPU) https://ispu.mgipu.hr/.

4.1. Strategija i Program prostornog uređenja RH

Temeljem usvojene Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske, koju je Zastupnički

dom Hrvatskog državnog sabora donio u lipnju 1997. godine i Odluke o Izmjenama i dopunama

Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske koju je Hrvatski sabor donio na sjednici

održanoj 14. lipnja 2013. godine., Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, sukladno

odredbama Zakona o prostornom uređenju, izradilo je Program prostornog uređenja

Republike Hrvatske, kojim se utvrđuju mjere i aktivnosti za provođenje Strategije.

Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za

uređenje prostornih i drugih cjelina te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog

uređenja. Nadalje, Programom su određene i osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i

namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne državne infrastrukture te mjere i

smjernice za zaštitu i unapređenje okoliša.

Strategija i Program prostornog uređenja čine jedinstveni dokument prostornog uređenja,

kojeg donosi Hrvatski državni sabor.

https://ispu.mgipu.hr/


71

Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih budućih resornih i sektorskih razvojnih

programa, a osobito pri izradi prostornih planova županija, općina, gradova i naselja te

prostornih planova područja posebnih obilježja, a u skladu sa Zakonom o prostornom

uređenju.

Program sadrži kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju služiti kao osnova za

daljnju razradu putem dokumenata prostornog uređenja i stručnih podloga, uz poštivanje

smjernica određenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglašava prioritete koji su

osobito prepoznatljivi u grafičkim prilozima, pri čemu projekcije Strategije i dalje ostaju kao

dugoročna orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima.

4.2. Prostorni planovi

4.2.1. Prostorni planovi uređenja gradova i općina

Prostorni plan uređenja grada ili općine utvrđuje uvjete za uređenje gradskog i općinskog

područja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju

građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i osobito vrijednih

dijelova prirode u općini, odnosno gradu. Ovaj prostorni plan sadrži osnove razvitka u

prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za

korištenje, zaštitu i uređivanje prostora te druge elemente od važnosti za područje općine,

odnosno grada.

Prostorni plan je temeljni dokument prostornog uređenja svake jedinice lokalne

samouprave. On se usvaja od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave

(općinsko ili gradsko vijeće) nakon provedene javne rasprave, a određuje usmjerenja za razvoj

djelatnosti i namjenu površina te uvjete za održivi i uravnoteženi razvitak na području velikog

grada, grada ili općine.

Urbanističkim planom, odnosno detaljnim planom uređenja pak se detaljnije uređuje

prostorni razvoj naselja ili dijela naselja koje u skladu s prostornim planom također donosi

predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.


72

4.2.2. Prostorni planovi županija

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba, uvažavanjem prirodnih, kulturno-

povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve

prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. Prostorni plan sadrži

prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada Zagreba, sustav središnjih naselja

regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu

prostora, mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih,

kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te druge

elemente od važnosti za županiju, odnosno Grad Zagreb.

Za područje dvije ili više županije izrađuje se zajednički prostorni plan tih županija kada to

sporazumno odrede te županije. Sporazumom županija uređuju se pitanja značajna za

postupak izrade i donošenja tog plana.

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba, predstavlja temeljni dokument

prostornog uređenja jedinice regionalne samouprave, a sastavni dio prostornog plana

županije, odnosno Grada Zagreba može biti i prostorni plan područja posebnih obilježja za

područja prirodnih vrijednosti županijske, odnosno Gradske razine određene prema

posebnom zakonu.

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi županijska, odnosno Gradska

skupština.

4.2.3. Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode

Prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode doneseni su za 7 nacionalnih

parkova (Plitvička jezera, Sjeverni Velebit, Brijuni, Kornati, Paklenica, Mljet i Risnjak) i 8

parkova prirode (Bikovo, Žumberak – Samoborsko gorje, Medvednica, Telašćica, Vransko

jezero, Kopački rit, Lonjsko polje i Učka).

4.2.4. Urbanistički planovi uređenja državne razine

Urbanistički planovi uređenja državnog značaja donose se za „Skijaški kompleks“,

Medvednica, a za koji Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja provodi postupak

određivanja sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Urbanističkog plana uređenja


73

državnog značaja „Skijaški kompleks“, Medvednica i „Vršna zona“, Medvednica, a za koji

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja također provodi postupak određivanja

sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš.

4.2.5. Prostorni planovi područja posebnih obilježja određenih Strategijom i

Programom prostornog uređenja RH

Prostorni plan područja posebnih obilježja utvrđuje, s obzirom na zajednička prirodna,

kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite

tog područja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te po

potrebi određuje obvezu izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža područja unutar

prostornog plana. Taj prostorni plan donosi se obvezno za područja za koje je ta obveza

određena Programom prostornog uređenja Države ili Prostornim planom županije.

4.2.6. Generalni urbanistički planovi

Generalni urbanistički plan utvrđuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih,

kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina s prijedlogom prvenstva

njihovog uređenja. Generalni plan sadrži način i oblike zaštite i korištenja, uvjete i smjernice

za uređenje i zaštitu prostora, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, područja s posebnim

prostornim i drugim obilježjima te druge elemente od važnosti za područje za koje se donosi.

Generalnim planom može se utvrditi obveza izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža

područja unutar obuhvata tog plana. Generalni plan uređenja donosi se za naselja u kojima je

sjedište tijela županija, Grad Zagreb te druga naselja koja imaju više od 10.000 stanovnika.

4.2.7. Detaljni planovi uređenja

Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora,

način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom,

uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru te druge elemente

od važnosti za područje za koje se plan donosi.

Predstavnička tijela i poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave donose i druge

prostorne planove i dokumente prostornog uređenja. Vrsta, sadržaj i način donošenja


74

prostornih planova i dokumenata prostornog uređenja utvrđuje se prostornim planovima

šireg područja odnosno, programom mjera za unapređenje stanja u prostoru.

Prostorni plan užeg područja mora biti usuglašen s prostornim planom šireg područja, a u

slučaju njihove neusuglašenosti primjenjuje se plan šireg područja.

Prostorni planovi sadrže tekstualni i grafički dio (kartografski i drugi grafički prilozi),

odredbe za njegovo provođenje te druge elemente značajne za provođenje plana.


75

5. Procjena utjecaja na okoliš

Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 80/13, 78/15) i Uredbom o procjeni

utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj 61/14, u daljnjem tekstu: Uredba) propisana

je provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš. U Prilogu I., a koji je sastavni dio

Uredbe, navedeni su zahvati za koje se obvezno provodi postupak procjene utjecaja zahvata

na okoliš. U Prilogu II., koji je također sastavni dio Uredbe, navedeni su zahvati za koje se

provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i za koje je nadležno Ministarstvo

(http://www.mzoip.hr/hr/okolis.html, http://puo.mzopu.hr/default.aspx?id=39), dok su u

Prilogu III., također sastavni dio Uredbe, navedeni zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi

procjene utjecaja zahvata na okoliš i za koje je nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u

Gradu Zagrebu.

Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine br. 61/2014.) donijela je

Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 15. svibnja 2014. godine. Tom Uredbom pobliže

se određuje zahtjev i kriteriji za procjenu utjecaja zahvata na okoliš, sadržaj studije o procjeni

utjecaja zahvata na okoliš u slučaju kada sadržaj studije nije određen uputom, način

sudjelovanja ovlaštenika koji je izradio studiju o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, način

pojedinačnih ispitivanja i kriteriji na temelju kojih se odlučuje o potrebi procjene utjecaja

zahvata na okoliš, način davanja ocjene; zahtjev za izdavanje upute o sadržaju studije o

procjeni utjecaja na okoliš i način izdavanja te upute; obvezni sadržaj pismena koja se izdaju

vezano za informiranje javnosti i sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima: procjene

utjecaja zahvata na okoliš, ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i izdavanja

upute o sadržaju studije o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, te način rada i obvezni sadržaj

mišljenja koje izdaje povjerenstvo koje sudjeluje u postupku procjene utjecaja zahvata na

okoliš, izradu smjernica za izradu studija utjecaja na okoliš, sadržaj elaborata iz članka 82.

stavka 2. podstavka 3. Zakona, te druga pitanja s tim u vezi.

Zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš su sljedeći (Prilog I. Uredbe):

1. Postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina

http://www.mzoip.hr/hr/okolis.html

http://puo.mzopu.hr/default.aspx?id=39


76

2. Postrojenja za uplinjavanje ili ukapljivanje 500 t na dan i više ugljena ili bituminoznih

stijena

3. Elektrane i energane snage veće od 100 MWel

4. Vjetroelektrane snage veće od 20 MWel

5. Nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori, uključujući demontiranje i isključenje iz

pogona takvih reaktora(2) (izuzevši znanstveno istraživačkih postrojenja čija ukupna

snaga ne prelazi 1 kW stalnog toplinskog opterećenja)

6. Postrojenja za preradu istrošenoga nuklearnog goriva

7. Postrojenja za:

− proizvodnju ili obogaćivanje nuklearnog goriva

− obradu istrošenog nuklearnog goriva ili visokoradioaktivnog nuklearnog otpada

− za konačno odlaganje istrošenog nuklearnog goriva

− za konačno odlaganje nuklearnog otpada

− za skladištenje (planirani rok skladištenja duži od 10 godina) istrošenog nuklearnog

goriva ili radioaktivnog otpada na lokaciji izvan mjesta proizvodnje

8. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza, čelika i ferolegura

9. Postrojenja za proizvodnju plemenitih i obojenih metala

10. Kemijska postrojenja za industrijsku proizvodnju tvari koja se sastoje od funkcionalno

povezanih jedinica te služe:

− za proizvodnju temeljnih organskih kemikalija

− za proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija

− za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika, kalija (jednostavna ili

složena umjetna gnojiva)

− za proizvodnju temeljnih proizvoda za zaštitu bilja i biocida

− za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda uporabom kemijskih ili bioloških

postupaka

− za proizvodnju eksploziva

11. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 100.000 t/god i više

12. Željezničke pruge od značaja za međunarodni promet s pripadajućim građevinama i

uređajima


77

13. Gradnja aerodroma čija je poletno-sletna staza dužine 2100 m i više

14. Gradnja autocesta

15. Gradnja državnih cesta

16. Gradnja ceste s četiri ili više prometnih traka ili proširivanje postojeće ceste s dvije ili

manje prometnih traka u cestu s četiri ili više prometnih traka ako duljina ceste ili

proširene dionice ceste iznosi 10 km ili više.

17. Luke unutarnjih voda

18. Plovni putovi unutarnje plovidbe

19. Morske luke otvorene za javni promet osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog

interesa za Republiku Hrvatsku i morske luke posebne namjene od značaja za

Republiku Hrvatsku prema posebnom propisu

20. Spaljivanje opasnog otpada postupkom D10 i/ili R1

21. Spaljivanje neopasnog otpada postupkom D10 i/ili R1 kapaciteta većeg od 100 t/dan

22. Zbrinjavanje opasnog otpada postupkom D9

23. Zbrinjavanje neopasnog otpada postupkom D9 kapaciteta većeg od 100 t/dan

24. Zbrinjavanje opasnog otpada odlaganjem postupcima D1, D2, D3, D4, D5 i/ili D12

25. Centri za gospodarenje otpadom

26. Odlaganje otpada

27. Kafilerije (obrada životinjskih trupala i otpada životinjskog podrijetla)

28. Crpljenje podzemnih voda, ili projekti za umjetno dopunjavanje podzemnih voda

kapaciteta 10.000.000 m³ godišnje i više

29. Sustavi za prevođenje voda između riječnih slivova namijenjeni sprječavanju mogućeg

manjka vode, pri čemu količina prebačene vode prelazi 100.000.000 m³ godišnje, osim

u slučajevima prevođenja vode za piće putem cjevovoda

30. Melioracijski sustavi površine 5.000 ha i veće, a u Jadranskom slivnom području 500

ha i veće


78

31. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju i akumulaciji vode, pri čemu je nova

ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 10.000.000 m³

32. Postrojenja za obradu otpadnih voda kapaciteta 50.000 ES (ekvivalent stanovnika) i

više s pripadajućim sustavom odvodnje

33. Međunarodni i magistralni cjevovodi za transport plina, nafte i naftnih derivata

uključivo terminal, otpremnu i mjerno – regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnološki

povezanu s tim cjevovodom

34. Cjevovodi za transport plinova radi trajnog zbrinjavanja plinova u geološkim

strukturama

35. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 40.000 komada i više u proizvodnom

ciklusu

36. Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta više od:

− 2.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)

− 750 mjesta za krmače

37. Klaonice dnevnog kapaciteta 100 uvjetnih grla i više

38. Industrijska postrojenja za proizvodnju celuloze i pulpe iz drvne mase ili sličnih

vlaknastih materijala

39. Industrijska postrojenja za proizvodnju papira i kartona kapaciteta 100 t/dan i više

40. Eksploatacija mineralnih sirovina:

1. energetske mineralne sirovine:

− ugljikovodici (nafta, prirodni plin, plinski kondenzat i zemni vosak),

− fosilne gorive tvari: ugljen (treset, lignit, smeđi ugljen, kameni ugljen), asfalt i uljni

škriljavci; radioaktivne rude;

2. mineralne sirovine za industrijsku preradbu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips,

kreda, kremen, kremeni pijesak, drago kamenje, bentonitna, porculanska,

keramička i vatrostalna glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju

cementa, karbonatne mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku

preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sve vrste soli

(morska sol) i solnih voda, mineralne vode iz kojih se mogu pridobivati mineralne

sirovine, osim mineralnih voda koje se koriste u ljekovite, balneološke i

rekreativne svrhe ili kao voda za ljudsku potrošnju i druge namjene, na koje se

primjenjuju propisi o vodama, brom, jod, peloidi,


79

3. mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko-građevni kamen

(amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i

šljunak iz neobnovljivih ležišta, građevni pijesak i šljunak iz morskog dna, ciglarska

glina,

4. arhitektonsko-građevni kamen,

5. mineralne sirovine kovina.

41. Dalekovodi, transformatorska i rasklopna postrojenja napona 220 kV i više, duljine 10

km i više

42. Građevine namijenjene skladištenju:

− naftni terminali i terminali ukapljenoga prirodnog plina

− podzemna skladišta prirodnog plina

− skladišta nafte ili njezinih tekućih derivata kao samostalne građevine kapaciteta

50.000 t i više

− skladišta ukapljenog naftnog plina kao samostalne građevine kapaciteta 10.000 t i

više

− skladišta kemijskih proizvoda kao samostalne građevine kapaciteta 50.000 t i više

43. Lokacija za trajno zbrinjavanje plinova u geološkim strukturama.

44. Postrojenje za hvatanje ugljikovog dioksida u svrhu geološkog skladištenja iz

postrojenja obuhvaćenih ovim Prilogom ili ako je ukupna količina uhvaćenog

ugljikovog dioksida 1,5 Mt godišnje ili više.

45. Morska uzgajališta:

− uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) godišnje

proizvodnje veće od 100 t

− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a do udaljenosti od 1 km, godišnje proizvodnje veće

od 700 t

− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a koja su udaljena od obale otoka ili kopna više od 1

km godišnje proizvodnje veće od 3500 t

46. Zona marikulture u ZOP-u planirana za više morskih uzgajališta bijele ribe

47. Uzgajališta školjkaša u ZOP-u godišnje proizvodnje veće od 400 t

48. Igrališta za golf s pripadajućim građevinama

49. Izmjena zahvata iz ovoga Priloga pri čemu izmijenjeni dio zahvata dostiže kriterije

utvrđene ovim Prilogom.


80

50. Svi planirani zahvati za koje je potrebno ishoditi okolišnu dozvolu prema posebnom

propisu, a koji nisu sadržani u ovom Prilogu osim zahvata iz područja gospodarenja

otpadom sadržanih u Prilogu II. ove Uredbe

Osim toga, izdvojeni su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata

na okoliš, a za koje je nadležno Ministarstvo. Tu potrebu Ministarstvo procjenjuje za sljedeće

zahvate (Prilog II. Uredbe):

ZAHVAT

1. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I.)

1.1.

Gospodarenje vodama namijenjeno poljoprivredi, uključujući navodnjavanje i

odvodnju pri čemu je površina navodnjavanja 2.000 ha i veće, a u Jadranskom

slivnom području 300 ha i veće

1.2.

Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta više od:

− 1.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)

− 500 mjesta za krmače

1.3.

Morska uzgajališta:

− uzgajališta bijele ribe u zaštićenom obalnom području mora (ZOP) godišnje

proizvodnje manje od 100 t

1.4.

Slatkovodni ribnjaci:

− za salmonide godišnje proizvodnje 10 t i više

− za ciprinide površine ribnjaka 100 ha i veće

2. Energetika (osim zahvata u Prilogu I.)

2.1.

Postrojenja za proizvodnju električne energije, pare i vruće vode snage veće od 10

MWel uz korištenje:

− fosilnih i krutih goriva

− obnovljivih izvora energije (osim vode, sunca i vjetra)

2.2. Hidroelektrane

2.3. Vjetroelektrane


81

2.4. Sunčane elektrane kao samostojeći objekti

2.5. Cjevovodi za prijenos nafte, plina (visokotlačni plinovodi), pare i vruće vode duljine

10 km i više

2.6. Prijenos električne energije nadzemnim vodovima napona 110 kV i više koji su u

sklopu prijenosne mreže

2.7. Površinska skladišta prirodnog plina i drugih fosilnih goriva kapaciteta 5.000 m³ i

više

2.8. Podzemna skladišta zapaljivih plinova kapaciteta 5.000 m³ i više

2.9. Industrijsko briketiranje ugljena i lignita

2.10. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 20.000 t/godišnje i više

2.11. Postrojenje za hvatanje plinova u svrhu trajnog zbrinjavanja plinova u geološkim

strukturama

3. Proizvodnja i obrada metala (osim zahvata u Prilogu I.)

3.1.

Postrojenja za preradu metala kapaciteta prerade 500 kg/h sirovog materijala:

− tople valjaonice (postrojenja za vruće valjanje)

− kovačnice s jednim ili više čekića

− postrojenje za nanošenje taljenih metalnih premaza

3.2. Ljevaonice metala

3.3. Postrojenja za taljenje obojenih metala i izradu legura izuzev plemenitih metala

3.4. Postrojenja za površinsku obradu metala i plastičnih materijala elektrolizom ili

drugim kemijskim postupcima

3.5. Postrojenja za proizvodnju motornih vozila (proizvodnja, sklapanje, proizvodnja

motora)

3.6. Brodogradilišta

3.7. Postrojenja za gradnju i popravak zrakoplova

3.8. Postrojenja za proizvodnju željezničke opreme


82

3.9. Postrojenja za oblikovanje metala pomoću eksploziva

3.10. Postrojenja za pripremu, obogaćivanje, pečenje i kalupljenje metalnih ruda

4. Industrijska prerada mineralnih sirovina (osim zahvata u Prilogu I.)

4.1. Postrojenja za suhu destilaciju ugljena

4.2. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera, cementa i vapna

4.3. Postrojenja za proizvodnju stakla i staklenih vlakana, uključujući proizvodnju stakla

koje se dobiva preradom starog stakla

4.4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uključujući i proizvodnju mineralnih vlakana

4.5. Proizvodnja keramike i opekarskih proizvoda

5. Kemijska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

5.1. Obrada (prerada) kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta

10.000 t/godišnje i više

5.2.

Proizvodnja:

− pesticida

− farmaceutskih proizvoda

− boja i lakova

− peroksida

5.3. Skladišta nafte, petrokemijskih i kemijskih proizvoda kapaciteta 10.000 t i više

6. Prehrambena industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

6.1. Postrojenja za proizvodnju i preradu ulja i masti biljnog ili životinjskog podrijetla

6.2. Postrojenja za proizvodnju, preradu (konzerviranje) i pakiranje proizvoda biljnog ili

životinjskog podrijetla kapaciteta 1 t/dan i više

6.3. Postrojenja za obradu i preradu mlijeka kapaciteta 1 t/dan i više

6.4. Postrojenja za proizvodnju piva i priprava napitaka vrenjem slada

6.5. Postrojenja za proizvodnju konditorskih proizvoda i sirupa kapaciteta 5 t/godišnje i

više


83

6.6. Postrojenja za proizvodnju industrijskog škroba

6.7. Postrojenja za proizvodnju ribljeg brašna i ribljeg ulja

6.8. Postrojenja za proizvodnju ili rafiniranje šećera

6.9. Postrojenja za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića i punionice vode

kapaciteta 2.000.000 l/godišnje i više

6.10. Postrojenja za proizvodnju duhanskih proizvoda

7. Tekstilna, kožna, drvna i papirna industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

7.1. Postrojenja za proizvodnju papira, kartona i ljepenke

7.2. Postrojenja za prethodnu obradu i bojenje tekstilnih vlakana

7.3. Postrojenja za proizvodnju i obradu celuloze

7.4. Postrojenja za obradu i preradu kože i krzna

8. Gumarska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

8.1. Postrojenja za proizvodnju i preradu gume i kaučuka

9. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I.)

9.1.

Projekti urbanog razvoja, uključujući:

− trgovačke i prodajne centre građevinske bruto površine 50.000 m2 i više

− sportski i rekreacijski centri površine 10 ha i više

9.2. Industrijske zone površine 5 ha i više

9.3. Željezničke pruge (osim gradskih i prigradskih) i željeznički terminali za kombinirani

utovar i istovar tereta

9.4. Uzletišta i zračne luke

9.5. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju ili akumulaciji vode pri čemu je

nova ili dodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 1.000.000 m3

9.6. Međugradski i međunarodni akvadukti


84

9.7. Crpljenje podzemnih voda ili programi za umjetno dopunjavanje podzemnih voda

9.8. Građevine za prijenos vode između porječja (riječnih slivova)

9.9. Morske luke s više od 100 vezova

9.10. Svi zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje

morskog dna te izgradnja građevina u moru duljine 50 m i više

10. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I.)

10.1. Eksploatacija šljunka i građevnog pijeska iz obnovljivih izvora

10.2. Eksploatacija mineralne i termalne vode koje se koriste u ljekovite, balneološke i

rekreativne svrhe

10.3. Eksploatacija mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se može koristiti akumulirana

toplina u energetske svrhe

10.4. Postrojenja za obradu otpadnih voda s pripadajućim sustavom odvodnje

10.5. Postrojenja i uređaji za testiranje motora, turbina i reaktora

10.6. Postrojenja za uništavanje eksplozivnih tvari

10.7. Postrojenja za proizvodnju umjetnih mineralnih vlakana

10.8. Svi planirani zahvati iz područja gospodarenja otpadom za koje je potrebno ishoditi

okolišnu dozvolu prema posebnom propisu.

10.9. Sanacija i rekonstrukcija odlagališta

10.10. Skladišta otpadnog željeza koja nisu obuhvaćena točkom 10.8.

10.11. Skladišta otpadnih vozila koja nisu obuhvaćena točkom 10.8.

11. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I.)

11.1. Turističke zone površine 15 ha i veće izvan granica građevinskog područja naselja

12. Zahvati urbanog razvoja i drugi zahvati za koje nositelj zahvata radi međunarodnog

financiranja zatraži ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš.


85

13.

Izmjena zahvata iz Priloga I. i II. koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na

okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata

procjenjuje Ministarstvo mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi

procjene utjecaja na okoliš.

14.

Rekonstrukcija postojećih postrojenja i uređaja za koje je ishođena okolišna

dozvola koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na okoliš, pri čemu značajan

negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata procjenjuje Ministarstvo

mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.

Za neke zahvate, ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš provodi nadležno

upravno tijelo u pojedinoj županiji, odnosno gradu Zagrebu. To su sljedeći zahvati (Prilog III.

Uredbe):

ZAHVAT

1. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I. i II.)

1.1. Obnavljanje ruralnih područja površine 10 ha i veće

1.2. Korištenje neobrađenog ili djelomično prirodnog područja za intenzivnu poljoprivredu

površine 10 ha i veće

1.3. Početno pošumljavanje u svrhu prenamjene zemljišta površine 50 ha i veće

1.4. Krčenje šuma u svrhu prenamjene zemljišta površine 10 ha i veće

1.5. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 20.000 komada i više u proizvodnom

ciklusu

1.6. Građevine za intenzivan uzgoj stoke i drugih životinja kapaciteta većeg od 500 uvjetnih

grla (što ne uključuje građevine za uzgoj svinja i peradi)

1.7.

Slatkovodni ribnjaci:

− za salmonide godišnje proizvodnje veće od 5 t

− za ciprinide površine ribnjaka 50 ha i veće

2. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I. i II.)

2.1. Parkirališta kao samostalni zahvati površine 2 ha i veće


86

2.2. Kanali, nasipi i druge građevine za obranu od poplava i erozije obale

2.3.

Tramvajske pruge, nadzemne i podzemne željeznice, viseće i druge željeznice koje se

upotrebljavaju za prijevoz putnika:

− gradske – duljine 10 km i više

− prigradske – duljine 15 km i više

3. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I. i II.)

3.1. Asfaltne baze nazivnog kapaciteta 100 t/sat i više, izuzev privremenih postrojenja

3.2. Betonare nazivnog kapaciteta 30 m³/sat i više, izuzev privremenih postrojenja

3.3. Trkaće staze za motorna vozila i staze za ispitivanje motornih vozila površine 1 ha i

veće

3.4. Klaonice dnevnog kapaciteta 50 uvjetnih grla i više

4. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I. i II.)

4.1. Skijaške staze, liftovi i žičare i slične konstrukcije s pratećim građevinama površine 1

ha i veće

4.2. Tematski parkovi površine 5 ha i veće

5.

Izmjena zahvata s ovoga Priloga koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na

okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata

procjenjuje nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu mišljenjem,

odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš.

6.

Za ostale zahvate urbanog razvoja koji nisu navedeni u Prilogu II. i III., a koji bi mogli

imati značajan negativan utjecaj na okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na

okoliš na upit nositelja zahvata procjenjuje nadležno upravno tijelo u županiji,

odnosno u Gradu Zagrebu mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene

utjecaja na okoliš.


87

Procjena utjecaja zahvata na okoliš provodi se na temelju izrađene Studije o utjecaju na

okoliš. Uredbom je striktno propisan sadržaj Studije o utjecaju na okoliš tako da njome

obvezno mora biti obuhvaćeno sljedeće (Prilog IV. Uredbe):

1. Opis zahvata:

− opis fizičkih obilježja cjelokupnog zahvata i drugih aktivnosti koje mogu biti potrebne

za realizaciju zahvata (primjerice: potreba za korištenjem zemljišta tijekom građenja

i/ili korištenja zahvata, druge potrebe vezano uz opskrbu energijom i sirovinama,

ostali bitni podaci),

− opis glavnih obilježja tehnoloških procesa,

− popis vrsta i količina tvari koje ulaze u tehnološki proces,

− popis vrsta i količina tvari koje ostaju nakon tehnološkog procesa te emisija u okoliš,

− idejna skica ili idejno rješenje koje sadrži tekstualno obrazloženje i grafički prikaz

zahvata.

2. Varijantna rješenja zahvata:

− sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na

okoliš,

− obrazloženje razloga odabira određene varijante zahvata.

3. Podaci i opis lokacije zahvata i podaci o okolišu:

− ovjereni izvodi iz odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije (u tekstualnom i

grafičkom obliku),

− grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojećim i

planiranim zahvatima te analiza usklađenosti zahvata s dokumentima prostornog

uređenja,

− grafički prilozi s ucrtanim zahvatom u odnosu na zaštićena i područja ekološke mreže,

− opis postojećeg stanja okoliša na koji bi zahvat mogao imati značajan utjecaj,

uključujući posebice stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske

faktore, materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe, te

krajobraz,


88

− analiza odnosa zahvata prema postojećim i planiranim zahvatima te prema

zaštićenim područjima te rezultate prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku

mrežu sukladno posebnom propisu iz područja zaštite prirode,

− prikupljeni podaci i provedena mjerenja na lokaciji zahvata,

− opis okoliša lokacije zahvata za varijantu »ne činiti ništa« (u slučajevima kada se

zahvatom poboljšava stanje okoliša ili smanjuju postojeći negativni trendovi u

okolišu).

− Podaci iz alineja 2. i 3. ove točke moraju se dati na geokodiranim i ortofoto

podlogama.

4. Opis utjecaja zahvata na okoliš, tijekom građenja i/ili korištenja zahvata, koji uključuje

posebice:

− utjecaje na stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore,

materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe i krajobraz te

utjecaje među njima i u vezi sa zahvatom,

− utjecaje od buke, vibracije, svjetlosti, topline, radijacije i slično,

− izravne, neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkoročne, srednjoročne, dugoročne,

trajne, privremene, pozitivne i negativne utjecaje,

− opis potreba za prirodnim resursima,

− opis možebitnih značajnih prekograničnih utjecaja,

− opis mogućih umanjenih prirodnih vrijednosti (gubitaka) okoliša u odnosu na moguće

koristi za društvo i okoliš,

− kratki opis metoda predviđanja utjecaja koje su korištene u izradi studije.

Podaci iz ove točke koji se odnose na opis utjecaja moraju se dati na temelju korištenja

odgovarajućih stručno-znanstveno utemeljenih modela, drugih modela koji su prihvaćeni u

općoj metodologiji procjene utjecaja na okoliš te kombiniranom primjenom modela.

5. Prijedlog mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša, tijekom pripreme

građenja i/ili korištenja zahvata:

− opis predloženih mjera zaštite okoliša za sprječavanje, ograničavanje ili ublažavanje

negativnih utjecaja zahvata na okoliš,

− prijedlog programa praćenja stanja okoliša,

− prijedlog plana provedbe mjera zaštite okoliša,


89

− prijedlog plana provedbe praćenja stanja okoliša,

− prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš.

6. Glavna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu ako je ista utvrđena u

prethodnoj ocjeni

1. Opći podaci:

− kratki opis metode za predviđanje utjecaja (provedena terenska istraživanja,

korišteni stručni i/ili znanstveni modeli procjene i dr.).

2. Podaci o ekološkoj mreži:

− ekološke značajke ciljeva očuvanja i karakteristike područja ekološke mreže na koje

zahvat može imati utjecaj;

− kartografski prikaz područja ekološke mreže s ucrtanom lokacijom zahvata.

3. Opis značajnih utjecaja zahvata na ekološku mrežu:

− mogući pojedinačni utjecaji zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja

ekološke mreže;

− mogući kumulativni utjecaj zahvata s drugim postojećim i planiranim zahvatima na

ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže;

− vjerojatnost, trajanje i učestalost mogućih pojedinačnih i kumulativnih utjecaja

zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže;

− jačina i područje pojedinačnih i kumulativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i

cjelovitost područja ekološke mreže;

4. Mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ekološku mrežu:

− prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i

cjelovitost područja ekološke mreže.

5. Programa praćenja i izvješćivanja

− prijedlog programa praćenja i izvješćivanja o stanju ciljeva očuvanja i cjelovitosti

područja ekološke mreže.

6. Zaključci:

− konačna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu uz primjenu predloženih

mjera ublažavanja i programa praćenja i izvješćivanja iz točaka 4. i 5.


90

7. Sažetak studije:

− izvadak samo bitnih podataka iz točaka od 1. do 6. obveznog sadržaja studije i

zaključke tih točaka (u pravilu sažetak studije ima 10 do 20 stranica).

8. Naznaku bilo kakvih poteškoća

Poteškoćama u smislu ove točke podrazumijevaju se osobito: tehnički nedostaci,

pomanjkanja znanja ili iskustva, nedostaci podatka i slično, s kojima su se nositelj

zahvata ili ovlaštenik, odnosno projektant suočili prilikom prikupljanja potrebnih

podataka ili izrade studije, odnosno projekta.

9. Popis literature

Popis literature korištene za potrebe izrade studije.

10. Popis propisa

Popis propisa koji se odnose na zahvat i primijenjeni su u studiji.

11. Ostali podaci i informacije

Podaci i informacije koje nositelj zahvata, ovlaštenik i projektant smatraju potrebnim

navesti u studiji – primjerice: opis odnosa nositelja zahvata s javnošću prije izrade

studije, procjena troškova mjera zaštite okoliša i praćenja stanja okoliša u odnosu na

njihov udio u troškovima građenja i korištenja zahvata i dr.

Sastavni dio studije je netehnički sažetak studije, i to:

− sažetak točaka od 1. do 6. obveznog sadržaja studije u tekstualnom i grafičkom

obliku, sačinjen na način da sadržajno bude razumljiv javnosti – primjerice:

izbjegavati tehničke izraze, detaljne podatke, znanstvena objašnjenja i slično,

− sažetak, u pravilu, ima 10 – 20 stranica,

− sažetak se daje kao privitak studiji u obliku posebnog elaborata.

III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

91



92

1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja

Hidrogeološka istraživanja, kao i svaku drugu inženjersku aktivnost treba projektirati. Pri

tome treba poći od činjenice da su hidrogeološka istraživanja, kao uostalom i istraživanja koja

spadaju u druge geološke discipline, po sadržaju uglavnom jednaka, ali se razlikuju se s

obzirom na detaljnost kojom se želi istražiti neki hidrogeološki problem, odnosno riješiti

konkretni zadatak (Miletić i dr., 1972.; Miletić, 1994.). Tako je uobičajena podjela na:

− preliminarna istraživanja,

− regionalna istraživanja,

− detaljna istraživanja,

− specijalna istraživanja.

1.1. Projektiranje preliminarnih hidrogeoloških istraživanja

Projekt preliminarnih istraživanja redovito predviđa pregled postojeće dokumentacije,

pregled istraživanog područja koristeći topografske podloge kao i dostupne geoportale

(http://geoportal.dgu.hr/#/, https://geoportal.zagreb.hr/, https://ispu.mgipu.hr/,

GoogleEarth i dr.) te kraći informativni pregled terena. Cilj preliminarnih istraživanja je

općenito upoznavanje terenskih prilika koje će omogućiti detaljnije prostorno određivanje cilja

istraživanja te potrebno vrijeme i metode koje će se pri istraživanju koristiti.

Treba naglasiti da projekt preliminarnih istraživanja nije ekvivalentan idejnom rješenju koje

je jedna od uobičajenih faza projektiranja u drugim inženjerskim disciplinama. Naime,

preliminarna istraživanja prethode svakom stupnju/fazi kasnijih istraživanja, a nisu samo prvi

stupanj/faza u procesu hidrogeoloških istraživanja. Preliminarna istraživanja prethode i

regionalnim i detaljnim i specijalnim hidrogeološkim istraživanjima.

1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanja

Projekt regionalnih hidrogeoloških istraživanja usmjeren je na istraživanje većih regija

(cijelog državnog teritorija, neke prirodne cjeline, kao npr. krškog područja ili Panonskog

bazena, područja velikih slivova, kao npr. sliv rijeke Drave ili sliv rijeke Save, neke

http://geoportal.dgu.hr/#/

https://geoportal.zagreb.hr/



93

administrativne cjeline, kao što je npr. Međimurska županija i sl.). Od rezultata regionalnih

hidrogeoloških istraživanja očekuje se upoznavanje geološke građe i strukturnih značajki

terena kao geološkog okvira unutar kojega se nakupljaju i kreću podzemne vode. Regionalnim

hidrogeološkim istraživanjima potrebno je:

− definirati hidrogeološku funkciju pojedinih litoloških članova,

− registrirati sve hidrogeološke pojave i objekte od regionalnog značenja (izvori, ponori,

vodocrpilišta),

− klasificirati vodonosnike s obzirom na vrstu (primarno porozni, sekundarno porozni,

krški) i tip (zatvoreni, poluzatvoreni, poluotvoreni ili otvoreni),

− odrediti zone i dominantne načine napajanja i pražnjenja vodonosnika odnosno

pripadne rubne uvjete vodonosnog sustava,

− odrediti smjerove tečenja podzemnih voda, odnosno podzemne veze, a što je posebno

značajno za krške terene,

− klasificirati i procijeniti zalihe podzemnih voda u istraživanom području,

− utvrditi glavne značajke kvalitete podzemnih voda i procijeniti stupanj njezine

ugroženosti.

Rezultat regionalnih hidrogeoloških istraživanja je u pravilu hidrogeološka karta popraćena

odgovarajućim tumačem.

1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja

Projektom detaljnih hidrogeoloških istraživanja projektiraju se istraživanja koja su

usmjerena na jednu manju prostornu cjelinu (jedan vodonosnik, kompleks vodonosnih

naslaga na ograničenom prostoru, manji sliv ili dio većeg sliva i sl.) s ciljem da se odrede svi

parametri nužni za rješavanje unaprijed postavljenog zadatka.

Rezultati detaljnih hidrogeoloških istraživanja moraju biti, koliko je god to moguće, izraženi

numerički, jer služe kao nužna podloga projektima koji slijede, a to su primjerice određivanje

visokih kategorija zaliha podzemnih voda i projektiranje vodocrpilišta, projektiranje

hidroenergetskih sustava i objekata, projekti regulacije površinskih vodotokova, melioracija i

irigacija poljoprivrednih površina i sl.


94

Podaci koji se prikupljaju detaljnim hidrogeološkim istraživanjima su u načelu jednoobrazni

bez obzira na svrhu za koju se istražuje, a količina i detaljnost pojedinih vrsta podataka je

različita i ovisi o namjeni rezultata istraživanja.

Kartografski podaci do kojih se došlo detaljnim hidrogeološkim istraživanjima prikazuju se

na topografskim podlogama relativno krupnog mjerila (1:25.000 ili 1:10.000).

Detaljna hidrogeološka istraživanja provode se provjerenim istraživačkim metodama i

postupcima i to obično sljedećim redoslijedom:

1. pregled i valorizacija te eventualna reinterpretacija postojećih geoloških, geofizičkih,

hidroloških i hidrogeoloških studija i izvještaja, te prikupljanje potrebnih podataka iz

datoteka (banke/baze geoloških i hidrogeoloških podataka - HGIS, EGPV, VIS,

hidrogeološki katastri i dr.),

2. izrada programa detaljnih istraživanja (kartiranje, geofizička mjerenja, hidrometrijska

mjerenja, pokusna crpljenja i dr.),

3. izrada litostratigrafske i tektonske karte kao osnove za detaljna hidrogeološka

istraživanja,

4. detaljno kartiranje svih hidrogeoloških, morfoloških i drugih relevantnih pojava i

objekata i dopuna hidrogeološkog katastra,

5. izvođenje, praćenje i nadzor terenskih istražnih radova te laboratorijskih ispitivanja:

− geofizička mjerenja,

− trasiranje podzemnih tokova,

− strukturno-piezometarsko bušenje, uzimanje uzoraka i ugradnja piezometara,

− laboratorijske analize uzoraka tla/stijena (granulometrijska analiza, ispitivanje

vodopropusnosti i dr.),

− bušenje, ugradnja i osvajanje pokusnih zdenaca,

− pokusno crpljenje i uzimanje uzoraka vode,

− laboratorijske analize uzoraka vode (kemijske i mikrobiološke).

6. sinteza i interpretacija svih prikupljenih podataka čiji rezultat mora biti:


95

− definiranje geometrije vodonosnika (izobata i izostrata podina te krovina slojeva

vodonosnog sustava kao i krovinskih i podinskih naslaga, izopaha slojeva

vodonosnog sustava i izohipsi terena),

− definiranje tipa vodonosnika,

− definiranje svih potrebnih hidrogeoloških parametara (hidrauličke vodljivosti i

transmisivnosti, specifičnog koeficijenta uskladištenja i uskladištenja, specifičnog

davanja, efektivne poroznosti, ukupne poroznosti, disperzivnosti, sorpcije, faktora

dreniranja, faktora procjeđivanja, hidrauličkog otpora slabopropusne

krovine/podine vodonosnog sloja odnosno korita vodotoka i dr.),

− definiranje kakvoće podzemnih voda,

− definiranje mogućih utjecaja na količinu i kakvoću podzemnih voda.

7. izrada projekta eventualno nužnih specijalnih hidrogeoloških istraživanja i sudjelovanje

pri izradi idejnih projekata zamišljenog pothvata/objekta.

Iako se sva detaljna hidrogeološka istraživanja u pravilu izvode po ovom redoslijedu, obim

i važnost pojedinih koraka varira prvenstveno s obzirom na litološku građu, a onda i s obzirom

na morfologiju, hidrografske i klimatološke značajke terena te druge čimbenike istraživanog

područja.

S obzirom na litološku građu razlikuju se detaljna hidrogeološka istraživanja na terenima

izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, čvrstih sedimentnih stijena, a posebno krša,

te područja u čijem litološkom sastavu dominiraju nevezane sedimentne stijene.

Iako su magmatske i metamorfne stijene s hidrogeološkog stajališta za Hrvatsku gotovo

nevažne, one se nalaze na površini ili vrlo blizu površine na više od 20% našega planeta. Stoga

se relativno često geološki inženjeri susreću s potrebom izvođenja detaljnih hidrogeoloških

istraživanja u takvim područjima. To se prvenstveno odnosi na Indijski poluotok te na značajne

dijelove Brazila, Argentine, Meksika, Sjedinjenih američkih država, Skandinaviju i neke dijelove

Afrike.

Podzemna voda je u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama vezana uz

pukotinske sustave ili pak zone trošenja, dok se u magmatskim efuzivnim stijenama (lave,

bazalti) i piroklastičnim materijalima, podzemna voda najčešće nalazi u primarnim porama.

Stoga postoje i određene razlike u istraživanjima podzemnih voda u navedenim stijenama.


96

Kod detaljnih hidrogeoloških istraživanja u magmatskim intruzivnim i metamorfnim

stijenama jednu od najvažnijih faza predstavlja detaljno geološko kartiranje s naglaskom na

petrografska istraživanja. Naime, događa se da i male varijacije u petrografskom sastavu

upućuju na velike razlike u razlomljenosti i istrošenosti stijenske mase, a to znači i u

vodopropusnosti. Također je vrlo važno točno iskartirati sve tektonske elemente jer su uz njih

vezani pukotinski sustavi. S obzirom da su tereni izgrađeni od magmatskih i/ili metamorfnih

stijena često pokriveni korom trošenja i bujnom vegetacijom, nisu pogodni za klasično

kartiranje pa veću važnost treba dati geofizičkim metodama istraživanja kojima se mogu

locirati rasjedi, pukotine, kontakti različitih vrsta stijena i debljina kore trošenja.

Kako su u ovim stijenama pukotine najčešće vrlo strme ili čak okomite i često značajno

razmaknute, klasično istražno bušenje uglavnom daje slabe rezultate. Tako primjerice Gear

(1951.) navodi da je prilikom istraživanja u Ugandi utvrđeno da će, ukoliko se bušotinom locira

jedna pukotina, vjerojatnost da se locira i druga u radijusu od 6 m biti samo 1%, a u radijusu

od 30 m oko 33%. Zbog toga je korisno planirati koso ili horizontalno bušenje ili neke slične

istražne radove.

Pokusno crpljenje zdenaca s ciljem određivanja hidrogeoloških parametara stijenske mase

izgrađene od magmatskih i/ili metamorfnih stijena uglavnom ne daje pouzdane rezultate.

Naime, različite kombinacije razmještaja i širine pukotina i njihove saturiranosti mogu

rezultirati vrlo različitim tipovima krivulja vrijeme-sniženje, a što onemogućuje kvalitetnu

interpretaciju.

Magmatske efuzivne stijene se često puta odlikuju izuzetno visokim koeficijentima

transmisivnosti, tako da je detaljna istraživanja potrebno usmjeriti, osim na pronalaženje i

definiranje propusnih zona, također i na utvrđivanje nepropusnih barijera koje omogućuju

nakupljanje podzemnih voda. Pri tome treba koristiti sve već spomenute metode istraživanja

od detaljnog kartiranja, do pokusnog crpljenja ili pokusnog utiskivanja.

Čvrste sedimentne stijene mogu se s obzirom na hidrogeološke značajke podijeliti u dvije

skupine. To su klastične sedimentne stijene (pješčenjaci, konglomerati, breče) i više ili manje

okršene karbonatne sedimentne stijene (vapnenci i dolomiti).

Klastične sedimentne stijene čine vrlo značajne vodonosnike u svjetskim mjerilima. Poznati

su pješčenjački vodonosni kompleksi u području Bahia Blanca u Argentini, paleozojsko-


97

mezozojski pješčenjački bazeni u Brazilu, nubijski pješčenjak sjeverne Afrike i Arapskog

poluotoka, paleozojski i mezozojski pješčenjaci u Indiji itd.

Podzemna voda u pješčenjacima i sličnim stijenama najvećim se dijelom nalazi u

pukotinama, zatim sekundarnim intergranularnim porama koje su nastale otapanjem veziva i

konačno u singenetskim porama – međuzrnskom prostoru koji je ostao neispunjen još iz

vremena nastanka stijene. U prvom slučaju detaljna hidrogeološka istraživanja slična su onima

koja se provode na terenima izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, a u drugom i

trećem slučaju istraživanja se provode na način sličan onima koja su karakteristična za

nevezane sedimentne stijene.

Okršene karbonatne stijene u nekim regijama predstavljaju jedine vodonosnike. To je slučaj

sa zapadnom i južnom Hrvatskom, većinom sredozemnih država, a naročito južnim Ciprom i

velikim dijelovima Turske, Jamaicom, južnom Kinom i dr.

Radi se o terenima izgrađenim od čvrstih karbonatnih stijena koje su najprije razlomljene i

raspucane tektonskim procesima, a onda podvrgnute korozijskom i disolucijskom djelovanju

vode. Sve zajedno rezultiralo je razvitkom specifičnih morfoloških i hidrogeoloških krških

oblika i pojava.

Pri rješavanju hidrogeoloških odnosa u takvim područjima vrlo važnu ulogu imaju geološke

strukture jer o njima u velikom dijelu ovisi morfologija terena, mogućnost površinskog

otjecanja, te cirkulacija podzemnih voda (Herak and Stringfield, 1971.; United Nations, 1976.;

United Nations, 1982.).

Zbog toga je vrlo važno detaljno geološko kartiranje šire zone istraživanja.

Korisni podaci mogu se dobiti i geokemijskim i hidrogeokemijskim istraživanjima, jer ona

daju podatke o uvjetima taloženja vodonosnih naslaga, otapanju i sekundarnoj sedimentaciji

te o porijeklu i starosti podzemnih voda.

Od geofizičkih metoda istraživanja koriste se različite varijante geoelektričnih snimanja i

seizmička refrakcija. Kvalitetnom interpretacijom rezultata geofizičkih mjerenja dobivaju se

važni podaci o dubini okršavanja, prostiranju pukotinskih zona, pružanju i nagibima većih

rasjeda, lateralnoj i vertikalnoj izmjeni sitnozrnatih i krupnozrnatih naslaga te o saturiranosti

pukotinskih sustava.

Dubinski geološki odnosi potvrđuju se istraživačkim bušenjem uz koje se obično koristi i

geofizičko mjerenje u bušotinama – karotaža.


98

Vrlo važan dio detaljnih istraživanja u krškim terenima čine hidrološka istraživanja i

hidrometrijska mjerenja. Tu se prvenstveno misli na mjerenje protoka i kapaciteta izvora i

ponora u različitim hidrološkim uvjetima te određivanje smjerova i brzine tečenja podzemne

vode različitim postupcima trasiranja.

Vrijedne kvantitativne podatke daje i određivanje vodopropusnosti u bušotinama bilo da

se radi o pokusnom crpljenju ili utiskivanju.

Ovisno o prilikama, ponekad se pristupa i speleološkim snimanjima.

Nevezane sedimentne stijene - šljunak, pijesak i prah te njihove mješavine u različitim

omjerima, u pravilu izgrađuju terene uz velike riječne tokove kao što su npr. Sava i Drava u R.

Hrvatskoj te Parana, Amazona, Nil, Kongo, Eufrat, Tigris, Brahma Putra, Žuta rijeka, Lena, Ob,

Jenisej, Dunav, Rajna i tisuće manjih rijeka te potoka, koji nesumnjivo čine najznačajnije

vodonosnike na našem planetu. Uz to, od starijih nevezanih sedimentnih stijena izgrađeni su i

arteški bazeni koji nekim zemljama predstavljaju najvažnije rezervoare podzemnih voda.

Programi detaljnih hidrogeoloških istraživanja područja izgrađenih od nevezanih

sedimentnih stijena najmanje odstupaju od načelnog redoslijeda iznesenog na početku ovog

poglavlja. U svakom slučaju njima se moraju prikupiti podaci o:

− geometriji vodonosnika odnosno rasprostranjenosti i debljini vodonosnika i krovinskih

te podinskih naslaga,

− hidrogeološkim parametrima vodonosnika kao i parametrima njihove krovine i podine,

− dubini do podzemne vode, kolebanjima razine podzemne vode, odnosno arteškim

tlakovima,

− smjerovima tečenja podzemnih voda,

− sustavu napajanja i pražnjenja vodonosnika, odnosno rubnim uvjetima vodonosnog

sustava,

− povezanosti i interakciji s površinskim vodama te

− kakvoći podzemnih voda.

Rasprostranjenost vodonosnika, njegova debljina te odnos prema krovinskim i podinskim

naslagama određuju se površinskim kartiranjima, geofizičkim mjerenjima i istraživačkim

bušenjem. Na temelju rezultata izrađuju se karte izobata i izostrata podina i krovina

vodonosnih slojeva te krovinskih i podinskih naslaga, karte izopaha vodonosnih slojeva, karte

rasprostiranja dominantne litološke komponente vodonosnika te profili i stupovi.


99

Od hidrogeoloških parametara vodonosnika u sklopu detaljnih hidrogeoloških istraživanja

potrebno je definirati hidrauličku vodljivost i transmisivnost, specifični koeficijent

uskladištenja i uskladištenje, specifično davanje, efektivnu poroznost, ukupnu poroznost,

disperzivnost, sorpciju, faktor dreniranja, faktor procjeđivanja te hidraulički otpor

slabopropusne krovine/podine vodonosnog sloja odnosno korita vodotoka. Ovi hidrogeološki

parametri određuju se na temelju rezultata pokusnih crpljenja, mjerenja pomoću

permeametara i edometara, interpretacije rezultata laboratorijskih ispitivanja uzoraka

stijena/tla kao što su granulometrijske analize, eksperimenata trasiranja, geofizičkih mjerenja,

istražnog bušenja uz primjenu kompleksne geofizičke karotaže i dr. (Domenico and Schwartz,

1998.; Anderson et al., 2015.; Moore, 2002.).

Dubina do vode i kolebanje razine podzemne vode, odnosno arteški tlakovi, određuju se

mjerenjima u piezometrima. Broj i raspored piezometara i gustoća opažanja ovise o cilju

istraživanja. U svakom slučaju opažanja trebaju trajati najmanje jednu hidrološku godinu, a

sustav opažanja treba prilagoditi opažanjima regionalne piezometarske mreže kako bi bila

moguća ekstrapolacija.

Smjerovi toka podzemne vode određuju se na temelju mjerenja razina podzemne vode u

vodonosnicima, a koja primarno služe za izradu karata ekvipotencijala tj. hidroizohipsi. Karte

ekvipotencijala (hidroizohipsi) daju nam uvid u smjerove toka podzemne vode i hidrauličke

gradijente, a omogućuju nam i definiranje rubnih uvjeta poput napajanja/dreniranja

vodonosnika kako kroz same rubne granice vodonosnika tako i kroz vodene površine (potoci,

rijeke, jezera i sl.) unutar samog vodonosnika.

Veza i interakcija s površinskim vodama kvantificira se na temelju prostornog odnosa

površinskog vodotoka i vodonosnika te statističke obrade podataka o razinama podzemne

vode i podataka o vodostajima površinskog vodotoka kao i njihovoj učestalosti i trajanju.

Kakvoća podzemne vode određuje se na temelju rezultata analiza uzoraka vode, a koji će

se sve parametri analizirati (Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za

ljudsku potrošnju, Narodne novine br. 125/2013, 141/2013, 128/15) i kojom frekvencijom,

ovisi o postavljenom cilju istraživanja te zakonskim propisima.


100

1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja

Specijalna hidrogeološka istraživanja imaju usko određeni cilj, odnosno projektiraju se

namjenski u svrhu rješavanja nekog konkretnog problema. U tu skupinu mogu se uvrstiti

istraživanja podobnosti neke lokacije za smještaj odlagališta otpada, istraživanje mogućeg

utjecaja nekog akcidentnog izlijevanja tekućeg zagađivala na podzemne vode i projektiranje

mjera sanacije i sl. Specijalna hidrogeološka istraživanja mogu se izvoditi i kao sastavni dio

regionalnih i detaljnih istraživanja, primjerice hidrogeokemijska istraživanja termomineralnih

voda u sklopu regionalnih istraživanja, trasiranje podzemnih tokova u okviru regionalnih ili

detaljnih istraživanja, dugotrajna pokusna crpljenja u sklopu detaljnih hidrogeoloških

istraživanja vodocrpilišta, ispitivanje vodopropusnosti utiskivanjem pri detaljnim

istraživanjima akumulacija hidroenergetskih objekata radi kvantificiranja gubitaka i dobivanja

parametara potrebnih za projektiranje injekcijske zavjese i sl.

101

Dodatak 1

Primjer dokumentacije za nadmetanje: Zagreb – hidrogeološki istražni radovi u svrhu

određivanja mogućnosti korištenja vodocrpilišta

Ježdovec za javnu vodoopskrbu

Primjer dokumentacije za nadmetanje dan je u zasebnoj datoteci

Dodatak_1_Dokumentacija_za_nadmetanje.pdf, a koja je sastavni dio ovog nastavnog teksta

za studente.

Dokumentacija za nadmetanje sastoji se od poglavlja koja sadrže opće i administrativne

podatke (poglavlja 1 do 14), a koji su mahom vezani za Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, NN

83/2013, NN 143/13), zatim od poglavlja u kojem je sadržan sam projektni zadatak odnosno

opis konkretnog istraživanja koje je potrebno provesti (poglavlje 15) te od popratnih priloga.

Primjer projektnog zadatka odnosi se na projektiranje planiranog vodocrpilišta Ježdovec, a

koje je definirano prostornim planom grada Zagreba i Prostornim planom Zagrebačke

Županije. Sama lokacija Ježdovec je već dugi niz godina od interesa kao prostor na kojem bi se

potencijalno moglo razviti novo vodocrpilište grada Zagreba, a koje bi zbog svog

hipsometrijskog položaja i manjeg utroška energije potrebnog za dovođenje vode do krajnjeg

korisnika u odnosu na postojeća vodocrpilišta na području zagrebačkog vodonosnika, bilo od

interesa za priključenje u vodoopskrbni sustav Grada Zagreba.

Projektni zadatak svojom specifikacijom radova pokriva značajan dio studijskog programa

Geološkog inženjerstva, a što ga čini primjerenim za pripremu studenata na realne projektne

zadatke s kojima će se susretati kao budući magistri inženjeri geološkog inženjerstva.

Primjer ovog realnog projektnog zadatka namijenjen je praktičnom dijelu nastave donosno

vježbama, a zadatak studenata je da analiziraju projektni zadatak i samostalno izrade svoju

verziju Elaborata o izvršenim radovima. Svi potrebni ulazni podaci osigurati će se na nastavi iz

vježbi, a dodatne upute za realizaciju projektnog zadatka dane su u nastavku teksta.

102

Dodatne upute za realizaciju projektnog zadatka:

Potencijalna lokacija za razvoj planiranog vodocrpilišta Ježdovec razmatra se unutar granice

II. zone zaštite vodocrpilišta sukladno Prostornom planu Grada Zagreba i Prostornom planu

Zagrebačke Županije, a prema kojima lokacija Ježdovec spada u planirana vodocrpilišta Grada

Zagreba s predviđenim kapacitetom od 300 do 400 l/s.

Ovakav predviđeni kapacitet uvjetuje broj od potencijalnih n zdenaca (odrediti broj s

obzirom na maksimalno mogući kapacitet jednog zdenca i planirane količine u prostornom

planu) s potencijalno mogućim pojedinačnim kapacitetima do n l/s (izračunati maksimalni

kapacitet s obzirom na moguću duljinu filtra, odabrani promjer zdenca, propusnost filtra i

maksimalne dozvoljene ulazne brzine u zdenac; izraditi proračun u Excelu), a koji će u uvjetima

postojeće saturiranosti i hidrauličkih parametara porozne sredine aluvijalnih naslaga

otvorenog vodonosnika moći osigurati predviđenih 300 – 400 l/s vode na planiranoj lokaciji

vodocrpilišta Ježdovec.

Pored definirane granice II. zone zaštite planiranog vodocrpilišta Ježdovec, kriteriji za

odabir lokacije potencijalnih n zdenaca vodocrpilišta bili su sljedeći:

− debljina saturiranog dijela aluvijalnih naslaga vodonosnika za stanje niskih, srednjih i

visokih razina podzemne vode, a prema kojoj su lokacije zdenaca pozicionirane u

područjima većih debljina saturiranog dijela vodonosnika,

− smjer toka podzemne vode za vrijeme niskih, srednjih i visokih razina podzemne vode

koji uvjetuje prostorni razmještaj zdenaca, a prema kojem su zdenci pozicionirani tako

da u što manjoj mjeri jedan drugom rade sjenu za stanje niskih, srednjih i visokih razina

podzemne vode,

− postojeća izgrađenost područja unutar II. zone zaštite planiranog vodocrpilišta Ježdovec

i rezervirani prostor (analizirati prostorne planove),

− lokacije značajnijih potencijalnih onečišćivača, a prema kojima se lokacije zdenaca

odabiru na način da se značajniji potencijalni onečišćivači ne nalaze u priljevnom

području zdenaca s obzirom na smjerove toka za postojeće stanje niskih, srednjih i

visokih razina podzemne vode,

103

− vlasništvo zemljišta, a prema kojem su lokacije zdenaca odabrane na način da se

izbjegne pozicioniranje na katastarske čestice u privatnom vlasništvu (za broj

katastarske čestice i naziv katastarske općine vidi http://geoportal.dgu.hr/#/, a za

vlasništvo http://www.katastar.hr/dgu/home).

S obzirom na gore navedene kriterije odabrati lokacije za potencijalnih n zdenaca

planiranog vodocrpilišta Ježdovec.


http://www.katastar.hr/dgu/home

104

Dodatak 2

Primjer elaborata o izvršenim radovima: Zagreb – hidrogeološki istražni radovi u svrhu

određivanja mogućnosti korištenja vodocrpilišta

Ježdovec za javnu vodoopskrbu

Primjer elaborata o izvršenim radovima dan je u zasebnoj datoteci

Dodatak_2_Elaborat_o_izvrsenim_radovima.pdf, a koja je sastavni dio ovog nastavnog teksta

za studente.

Primjer elaborata o izvršenim radovima odnosni se na radove izvršene prema projektnom

zadatku danom u Dodatku 1 ovoga teksta, a prema kojem je izvršeno projektiranje planiranog

vodocrpilišta Ježdovec, definiranog prostornim planom grada Zagreba.

Primjer elaborata o izvršenim radovima, a koji je napravljen na temelju realnog projektnog

zadatka danog u Dodatku 1 ovoga teksta, također je namijenjen praktičnom dijelu nastave

odnosno vježbama, a svrha mu je da posluži studentima kao pomoć u izradi vlastite verzije

Elaborata o izvršenim radovima, koju su obvezni izraditi u sklopu predviđenog dijela nastave

iz vježbi. Studenti samostalno odrađuju sve elemente projektnog zadatka odnosno sva

predviđena istraživanja kao i sve predviđene analize i obrade podataka. S obzirom na sami

koncept projektnog zadatka, studenti trebaju koristiti značajan dio znanja stečenih tijekom

studija. Osim toga, trebaju koristiti i potrebne GIS alate, softver za modeliranje podzemnih

voda, dostupne softvere za interpolaciju prostornih podataka i izradu digitalnih modela reljefa,

tablične kalkulatore kao što je npr. Microsoft Excel kao i druge potrebne alate. Znanja odnosno

vještine rada s navedenim alatima steći će ili pak usavršiti tijekom izrade samog zadatka u

sklopu nastave iz vježbi. S time će steći i nove potrebne vještine ili pak usavršiti postojeće, a

koje su im neophodne za realizaciju realnih inženjerskih zadataka s kojima će se susretati kao

budući magistri inženjeri geološkog inženjerstva.

105

Literatura

Anderson, M.P., Woessner, W.W. and Hunt, R.J. (2015.): Applied Groundwater Modeling,

Second Edition, Elsevier.

Anić, V. (1991.): Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb.

Anić, V. i Goldstein, I., (1999.): Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb.

Babić, D. (2000. a): Realno planiranje, Telekom, godina II., broj 11, 92-95, Zagreb.

Babić, D. (2000. b): Kako točno procijeniti projekt, Telekom, godina II., broj 12, 99-104, Zagreb.

Babić, D. (2001.): Komunikacija, Telekom, godina III., broj 2, 91-97, Zagreb.

Biondić, B., Singer, D., Brkić, Ž. i Biondić, R. (1995.): Razvoj hidrogeološkog informacijskog

sustava Republike Hrvatske Zbornik radova, knjiga 1, 1. Hrvatski geološki kongres, str.

95-100, Zagreb.

Domenico, P.A. and Schwartz, F.W. (1998.): Physical and Chemical Hydrogeology, Second

Edition. John Wiley and Sons, Inc.

Europska unija (2014.): HORIZON 2020. Okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije. Ured

za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Gear, D.J. (1951): Underground Water Supplies in the Granitic and Gneissose Rocks of Eastern

Uganda. International Union of Geodesy and Geophysycs, Assoc. of Scient. Hydrology,

Brussels.

Herak, M. and Striengfield, V.T. (1971.): Karst – Important Karst Regions of Northern

Hemisphere, Elsevier Publ. Comp., str XIV + 551, Amsterdam.

Hrvatske vode (2009.): Strategija upravljanja vodama. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada

Vukovara 220.

Kniewald, J. (1993.): Metodika znanstvenog rada, Multigraf, 128 str. Zagreb.

Leksikografski Zavod Miroslav Krleža (1969.): Enciklopedija Leksikografskog zavoda, II. izdanje.

Zagreb.

106

Merriam-Webster (1993.): Webster's Third New International Dictionary.

Miletić, P., Kranjec, V. & Nowinski, A. (1972.): Metodologija Hidrogeoloških istraživanja,

Direkcija za Savu; str. 66, Zagreb.

Miletić, P. (1994.): Projektiranje i izvođenje inženjerskogeoloških i hidrogeoloških istraživanja,

Bilješke, RGN fakultet, Zagreb.

Moore, J.E. (2002.): Field Hydrogeology, A Guide for Site Investigation and Report Preparation,

Lewis Publisher, A CRC Press Company.

Sarjanović, M. (2000.): Uspješan menadžer, Telekom, br. 3, str. 67-69, Hrvatske

telekomunikacije d.d., Zagreb.

Šarin, A. (1988.): Upute za izradu osnovne hidrogeološke karte Jugoslavije M 1:100.000,

Savezni geološki zavod, Beograd.

Vela, A. (2015.): Menadžment ESI fondova 2014. – 2020. Priručnik o pripremi i provedbi

projekata koji se financiraju sredstvima iz Europskih strukturnih i investicijski fondova

u financijskoj perspektivi 2014. – 2020. Školska knjiga, Zagreb.

United Nations (1976.): Ground Water in the Western Hemisphere. Natural Resources/Water

Series No 9., New York.

United Nations (1982.): Ground Water in Eastern Mediterranean and Western Asia. Natural

Resources/Water Series No 9., New York.

Zakoni, pravilnici, odluke i uredbe:

Zakona o vodama (Narodne novine broj 107/95 i 105/05)

Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine broj 153/09, 56/13, 154/2014,

119/2015)

Zakon o javnoj nabavi (Narodne novine broj 90/11, NN 83/2013, NN 143/13)

Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine broj 153/13)

Zakon o zaštiti okoliša (Narodne novine broj 80/13, 78/15)

107

Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost (Narodne novine broj 117/2001, 45/2009, 92/2010 i

78/2012)

Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine broj 150/11 i 119/14)

Pravilnik o popisu obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 19/12)

Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (Narodne

novine br. 125/13).

Pravilnik o izmjenama Pravilnika o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za

ljudsku potrošnju (Narodne novine br. 141/13).

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o parametrima sukladnosti i metodama analize

vode za ljudsku potrošnju (Narodne novine br. 128/15).

Odluka o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske (Narodne novine broj

50/99, NN 96/12, NN 84/13)

Odluka o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. (Narodne novine broj

66/16)

Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (Narodne novine, broj 61/14)

Web adrese:

http://www.rgn.unizg.hr/hr/studiji/studenti-i-nastavnici/studentska-referada/upute-

pravilnici-i-odluke



http://www.hzpr.hr/









http://www.hzpr.hr/





108



www.hgi-cgs.hr




http://www.obzor2020.hr/obzor2020-hrvatski-portal-okvirnog-programa-eu-za-istrazivanja-

i-inovacije




http://www.hgi-cgs.hr/







Documents

Projektiranje hidrogeoloških istraživanja - rudar.rgn.hrrudar.rgn.hr/...istrazivanja-Nastavni_tekst_za_studente_(skripta).pdf · (skripta) Projektiranje hidrogeoloških istraživanja