Proust_-_Combray-obrađeno

7/22/2019 Proust_-_Combray-obraeno

1/17

B.V.-Ban

1

COMBRAY

Ciklus romana U potrazi za izgubljenim vremenom .

Combray= 1. dio ciklusauvertira i prolog

- tematska i kompozicijska anticipacijaKad ovjek spava, onpreko stvari oko sebe odrava vezu sa satima, s redom godina iporetkom svjetova()Ali se njihov raspored moe izmijeati, poremetiti.

KAKO SHVATITI POETAK ROMANA? ZA IM TRAGA ANONIMNI SPAVA?POKUAJTE POMOU UVODA OSMISLITI TEMU I SIMBOLIKU NASLOVACJELOKUPNOG CIKLUSA.

Radnja je konstruirana od 2 plana,

2 su razine sjeanja.OBJASNITE 1. RAZINU (UVOD) KOJA DONOSI ISPREPLITANJE SJEANJA IOPAANJA IZ STVARNOSTII 2. RAZINU.KADA SE ONA JAVLJA? KOJOM SE TEHNIKOM POSLUIO PROUST

DA IZAZOVE CIJELU GOLEMU ZGRADU USPOMENA?Sjeanje se iri koncentrinim krugovima.KOJI JE PROSTOR U FOKUSU ZBIVANJA?

KOJI LIKOVIAKTERI?KAKO SU ODREENI LIKOVI?TKO JE JA? POKUAJTE GA RAZDVOJITI.

- ja junakovo sklonost kontemplativnosti, solipsizam,introvertiranosti

- japripovjedaevo objektivnijeTo je novost u tehnici romanaDVOSTRUKA TEHNIKA PRIPOVIJEDANJA.Roman donosi izmjenu romansijerskih i esejistikih ulomaka, sintezu konkretnog iapstraktnog.

ARGUMENTIRAJTE!

TO OMOGUUJE OBLIK MEMOARA?SIMBOLIKU ROMANA?

a)motivi

b)prostor

c)vrijeme

2 KOLOSJEKA TRAGANJA (RAVANJE PUTOVA)RAZAPETOST IZMEU INTELEKTUAL. I SENZIBIL.

ALEGORIJSKI KARAKTER LIKOVA

VRIJEDNOST IMPRESIJA I REMINISCENCIJA(Neka vam pomognu sljedea zapaanja):Pandan temi o relativnosti vremena ini tema o relativnosti prostora Kao to se sadanjostmoe shvatiti tek s visine proteklog vremena, tako se i odnosi u prostoru otkrivaju samo svrha combrayskog zvonika.

Impresijedijalog umjetnika i stvarnosti;reminiscencijedijalog umjetnika i prolosti, trenuci sjeanja.Predstavljaju mogunost komunikacije, prerastanja osobne izdvojenosti, prevladavanjasamoe.VRIJEMEcentrifugalna sila koja ovjeka okree prema vanSJEANJE centripetalna sila, orijentirana prema sreditu

STALNOST MEMORIJEosigurava KONTINUITET svijesti.Centralna tema (metamorfoza)metaforina:


2/17

B.V.-Ban

2

ROMAN JE POVIJEST EGZISTENCIJE KOJA KREE U TRAGANJE ZASVOJOM ESENCIJOM.

Osnovna misao: ovjek moe pobijediti prolaznost jedino ponovnim oivljavanjem prolosti,pronalaenjem vremena koje je izgubio.UTJECAJ H.Bergsona (bergsonizam): REALNOST SE SPOZNAJE INTUICIJOM,

INSTINKTOM.Svjesno, voljno sjeanje ne moe obnoviti ljepotuprolih trenutaka (mora biti intuitivno).

Proustova filozofija: konana spoznaja svijesti i bitka nije mogua. itav ivot nije nitadrugo do stalno ovjekovo odupiranje trijumfu oaja.Zakljuak: umjetniko djelo jedina je mogunost prerastanja samog sebe, opravdavanjavlastitog postojanja. Umjetnost je jedina mogunost autentine komunikacije s drugim.EGZISTENCIJA

relativnost svijeta

nepostojanost bianeautentinost bianekomunikativnost

ESENCIJA

apsolutnost svijeta

stalnost memorije

autentinost umjetnostiprevladavanje samoe, otuenosti

Utjecaj impresionizmaproustovska reenica!=hipotaktike konstrukcije zasnovane na osjetima; brojnim asocijacijama koje oni izazivaju.Zahtijevaju veliku koncentraciju i dobru memoriju itaoca.

MARCEL PROUST: COMBRAY

Radnja2 planadvije razine sjeanja.I. plan tj. 1. razina sjeanjaOn je sada u sobi svoje prijateljice, Swannove kerke, a sjeanja mu lutaju i 30 godinaunatrag. U Combray dolaze u proljee za uskrnje blagdane. Swann, sin bankara, ovjekkoji voli umjetnost oenio se bivom kurtizanom Odettom. Junaka pribliuje Swannu,kojega u poetku mrzi, njihova zajednika ljubav prema knjievniku Bergotu. Junak jeinae vrlo razmaen i osjeajan - jer je bolestan. Na kraju prvog dijela knjige kolai PetitMadelaine umoen u lipov aj; dodue on je te kolae svoje tete i kasnije viao u

slastiarnicama no bez posljedica; prenosi ga u djetinjstvo, iz okusa i mirisa kolaa teteLeonie izvire Combray. 1.razina sjeanja javlja se kao posljedica buenjate se on u polusnu linearno sjea soba u kojima je spavao.II. razina izazvana okusom i mirisom javlja se u vidu koncentrinih krugova: teta Leonie sobakua crkvaCombray; ova razina je dublja. Tetina soba dobiva znaaj itavogCombraya jer teta koja uvijek sjedi kraj prozora sve zna i uje, vidi cijelu Combrayskukroniku.

Eulalia, teta Leonie i Franciosetetina slukinja koja je prije prijateljica i gospodarica i kojazbog prevelike odanosti svih pomalo tiranizira, ona je jedina osjetila smrt tete Leonie, upnik.Mikroplanteta Leonie.

Blochjunak ga smatra svojim prijateljem (obojica su idovi) zbog literature, a njegovi ganisu voljeli zbog otvorenosti.


3/17

B.V.-Ban

3

Stric Adolph.

ETNJE 2 PUTANa putu k Swannu opisuje bijeli i ruiasti glog. Drugi put je mnogo dui.Razlika na 1. putu ima erotska matanja (lezbijska scena); 2. put je je put razoaranja,

neostvarivosti, ali predstavlja duhovni kraj.

CRKVA (Saint Hilaire) ima 4 dimenzije 4. je vrijeme. (Zadnje reenice: Sve je izilo izalice aja.) Crkva je centar tih koncentrinih krugova (sjeanja) oko nje Combray. 3zvonika - simbol relativnosti prostora i vremena.

Ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom ima vie romana u kojima se opisuju djetinjstvo imladost te ivot do 1. svj. rata (umire 1922.).Ciklus Proust poinje pisati 1908., izlaze od 1913. do 1928.: Put k SwannuCombray

Jedna Swannova ljubav (radnja prije Junakova roenja)Zaviajna imenaIme

U sjeni procvalih djevojakaOko gospoe SwannZaviajna imenaZaviaj

Vojvotkinja de Guermant

Sodoma i Gomora

ZatoenicaBjegunica

Pronaeno vrijeme

Combray ima veliko znaenje on je uvertira i prolog cijelom ciklusu. Ima kljuno znaenjejer su tu Proustove teme u poetku i likovi u svojoj etimologiji. Za Prousta Combray jeizvorite i ue itavog djela; polazite i cilj dugog traganja kroz vrijeme i prostor; jedinarealnost u nizu prividnosti, vrsta toka. Ovo 1. djelo je tematska i kompozicijska anticipacijaitavog ciklusa koji postavlja metafiziku zagonetku o svrsi ivota.Tema kompletnog djela je metamorfoza bolesnog i razmaenog djeaka u umjetnika.Preosjetljiv, povuen djeak trai smisao ivota izvan samog sebe, spoznaje nestabilnostosjeaja, prevaren je i u ljubavi i u prijateljstvu, spoznaje nitavnost drutvene hijerarhije iosobnog drutvenog uspjeha. Pred kraj ivota shvaa da mora napisati knjigu o izgubljenomvremenu kako bi mu dao smisao. Roman je povijest egzistencije koja kree u potragu za

svojom esencijom.A misao koja proizlazi iz toga: ovjek moe pobijediti prolaznost jedinoponovnim oivljavanjem prolosti, pronalaenjem vremena koje se izgubilo.

Izvorita cjelokupne moderne knjievnosti:Kafkakod njega u ivotu postoji neto to ljudima neda da spoznaju poetak i krajJoycepoinje romanom toka svijesti (direktni unutranji monolog)Proustne postoji samo tok svijestiinzistira na sjeanju

LIKOVI

- Centralni likJunak (tako ga zovu kritiari) pripovjedaMi ne znamo kako on izgleda, nigdje se ne daje njegov fiziki izgled. Rola junaka je

senzibilnija, emotivnija. On je bolestan, bogat djeak koji voli knjievnost. Tek na kraju,ostario, daje smisao svom ivotu piui povijest izgubljenog vremena.


4/17

B.V.-Ban

4

Postavlja se pitanje tko je ja i pronalaze mnogi odgovori. On junak nikada ne govori.Pripovjeda je objektivniji, kroniar. Junak je uvijek svjedok, ali ne razumije potpunodogaaje. Pripovjeda krui oko njih i obrazlae ih. Pred kraj ciklusa junak se poistovjeuje s

pripovjedaem.Nova tehnikatehnika dvostrukog pripovijedanja tj. sjeanje junaka i pripovjedaevo

objanjavanje dogaaja.Svi ostali likovi odreeni su udaljenou i ulogom prema Junaku.- Mati i baka one su Junakova jedina uzvraena ljubav, jedina sigurnost. Nakon bakine

smrti majka u sebi nosi i svoj i njen lik.

- Swannpodrijetlom idov, pripada visokom graanskom drutvu.- Swannova ena Odetta biva kurtizana.- Francoise- Vojvoda de Guermant- GilberteSwannova ki markiza di Saint Lou- Glazbenik Vantea, njegova ki i njena prijateljica- Albertina se spominje tek kasnije i postaje Junakova ena; sumnjivog morala.

IMPRESIJE i REMINISCENCIJE

Impresijedijalozi sa stvarnou (dojmovi).Reminiscencijedijalozi sa prolou (sjeanja).Impresije

- doivljavanje prirode na etnjama bijeli glog simbol svibanjskih pobonosti;ruiasti glog obeanje neke nepoznate sveanosti; teta Leonie ga eli vidjeti, a zna da je tonemogue- doivljaj lezbijske scene tj. pljuvanje na sliku. Junak nita ne shvaa te pripovjeda spaavasituaciju povezujui tu sliku s notama njenoga oca. Sama sebe mui tom slikom.- doivljaj zvonika koji je u centru njegovih impresija. Ta crkva ima i 4. dimenziju tj. vrijeme

jer ve stoljeima traje.- doivljaj soba- doivljaj odlazaka na spavanje to ve pomalo spada i u reminiscenciju.

Reminiscencije

- imaju znaenje u dogaaju u prolosti koji se obnavlja u sadanjosti- kljuna reminiscencija kolai umoen u lipov aj

Impresije i reminiscencije = mogunost komunikacije sa sadanjou i prolou;

prevladavanje samoe i vremena.

KOMPOZICIJA je asocijativna. Iz asocijacija nastaju krugovi. Prva asocijacija koja izvire iz

mirisa je soba tete

RELATIVNOST PROSTORA I VREMENA

Prostor i vrijeme nisu fiksirani. Prostor se mijenja pomicanjem promatraa. Prostor senajsavrenije moe otkriti s vrha zvonika. Sadanjost se moe shvatiti jedino s aspekta

proteklog vremena. U romanu se mijeaju prolost i sadanjost i esto se identificiraju.Vrijeme usporeuje sa centrifugalnom silom koja ovjeka okree prema van, a sjeanje sacentripetalnom silom koja ga usmjeruje prema sreditu.

OBLIK ROMANA


5/17

B.V.-Ban

5

= oblik memoara. Sjeanje Junaka na njegovo djetinjstvo. Ponekad ne postoji razlika izmeusadanjosti i prolosti. Vrijeme je relativno. Upotrebljava ba taj oblik jer moe govoriti u

prvom licu koje mu znai Ja kao Junak ili Ja kao Pripovjeda. (Memoari se piu krajem ivotaili karijere.)

NOVOSTI U TEHNICI ROMANA (romana XX. st.)

Proust uvodi novu tehniku pripovijedanja dogaaje pria Junak, odnosno Pripovjeda dvojstvena tehnika; teite pripovijedanja prebacuje na objektivno nevane detalje (opisglogova cvijetabitna je impresija; zvonik; sve to na kraju postaje vano).Utjecaj impresionizma i bergsonizma na objektivno nevane detalje: impresionizam soba,likovi, pejza, boje glogovog cvijeta; bergsonizam Bergson je pretea egzistencijalizma,osniva intuicionizma (instinkti), sjeanja se javljaju sluajno, instinktivno, izazvana nekimsluajnim opaajem, osjetom.

Osim toga: trajanje, tijek vremena. Naa svijest se sastoji od objektivno nevanih detalja.Intuicijom se spoznaje realnost koja je neprekidni tijek, odnosno trajanje. Svjesno, voljno

sjeanje ne moe obnoviti ljepotu prolih trenutaka, sjeanje mora biti sluajno, intuitivno,instinktivno.

PROUSTOVA FILOZOFIJA

- konana spoznaja svijeta i bitka nije mogua. itav ivot je samo stalno ovjekovoodupiranje trenutku oaja. Konani je Proustov zakljuak umjetniko djelo jedina jemogunost prerastanja sama sebe, njime se umjetnik potvruje i opravdava svoje

postojanje. Umjetnost za Prousta postaje jedina mogunost komunikacije s drugim.itav roman = povijest egzistencije koja kree u traganje za svojom esencijom.EGZISTENCIJA / ESENCIJA

U egzistenciji doivljavamo relativnost svijeta (i vremena i prostora). Iz relativnosti svijetaidemo u nepostojanost bia do neautentinosti bia i do nekomunikativnosti.U esenciji imamo prvo apsolutnost svijeta do koje dolazimo kroz memoriju koja je stalna,

autentinosti umjetnosti i konano do prevladavanja samoe i otuenosti tj. do pronalaskavremena, esencije, svrhe.

KARAKTERISTIKE STILA:

reenica je kompleksna, precizno oblikovana s mnogo metaforike, simbolike


6/17

B.V.-Ban

6

Mjesto Marcela Prousta u svjetskoj knjievnosti

Marcel Proust (l871-1922) je, kako se sada ve pri kraju stoljea moe prosuditi,

najznaajniji francuski pisac ovog vijeka. On je autor iz razdoblja postsimbolizma i secesije u

Francuskoj. Uz Kafku i Joycea smatra se zaetnikom modernizma u europskoj knjievnosti.Njegovo je glavno i ivotno djelo ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom(l913-

1927). Ono je u cjelini objavljeno na hrvatskom jeziku tek l965. godine (izdava Zora,

Zagreb, prevodiociMiroslav Brandt,Tin Ujevi, Vinko Tecilazi). Pojedini naslovi ciklusa su

Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora,

Zatoenica, Bjegunica i Pronaeno vrijeme.Ostala su mu djela eseji (Protiv Sainte- Beuvea),

prijevodi (Johna Ruskina), kritike i nedovreni roman iz mladostiJean Santeuil.

Svojim knjievnim opusom koji spaja 19. i 20. stoljee, izvrio je presudan utjecaj narazvoj moderne europske knjievnosti. On je napisao prvi veliki roman o zaboravljenom i

ponovno pronaenom sjeanju, o pamenju tijela koje je trajnije od onog svjesnog. Pod

utjecajem filozofije Henrija Bergsona (1859-1941) i usporedo s Einsteinovom teorijom

relativnosti napisao je jedinstven pjesniki roman u prvom licu o "unutranjem", to jest

psihikom vremenu ovjeka koje je razliito od onog vanjskog i mjerljivog. Svojom

temeljnom idejom da u romanu pokae upravo prijelaz ivota u umjetnost, on najavljuje

temeljnu knjievnu preokupaciju 20. stoljea : to je odnos nesvjesnog i jezikau knjievnosti,

odnos ovjeka, zbilje i vremena u stvaralatvu.

Nemogue je ukratko ispriati sadraj ovog djela u kojem ima malo vanjske radnje.

Teite pripovijedanja je prebaeno na psihika zbivanja i na prividno nevane dogadjaje.

Prvi dijelovi romana govore o ljubavi Pripovjedaa prema obitelji, a posebno majci, o

idilinim praznicima na ladanju u Combrayu. Kasniji dijelovi romana opisuju odrastanje i

ivot Pripovjedaa u Parizu, njegove drutvene odnose s aristokratskim i graanskim

krugovima,

prijateljstva i (nesretne) ljubavi. Drutveni ivot, ljubav prema umjetnosti i ljepota prirode

isprepliu se s povijesnim zbivanjima (rat, Dreyfusova afera). Na kraju romana, nakon cijelog

niza razoaranja , on, ve bolestan i slutei smrt, odluuje napisati roman o svom uzaludno

potroenom ivotu i tako mu, naknadno dati smisao.

Karakteristika Proustova stila je poetinost, ljepota slika, neobinost usporedbi i

profinjenost jezika. To je vrlo osoban stil, ilirski i ulan i racionalan istodobno. Tekou

predstavlja njegova duga reenica koju moramo i po nekoliko puta proitati da bismo je

razumjeli jer je razbijena umetnutim dijelovima, asocijacijama i usporedbama, iako je, ako je

dobro shvatimo, zapravo logina . Ona je istovremeno kontrolirana, i spont ana, pa se u njojogleda dvojna priroda cijeloga romana i Proustova doivljaja svijeta. Proustov stil je tako


7/17

B.V.-Ban

7

osebujan da njega nitko kasnije nije pokuao oponaati iako je njegovo djelo bitno utjecalo na

razvoj moderne knjievnosti u svijetu. O Proustovojaktualnosti svjedoi i ekranizacijaJedne

Swannove ljubavi . Meutim u film je bilo teko pretoiti unutranji monolog i dugo

protjecanja vremena koje je u temelju strukture romana. Kad sam poeo itati Put k Swannu

prvo mi je upala u oi usporenost pripovijedanja i odsustvo klasine radnje. Iako to ba nije

ona vrsta knjievnosti koja me inae privlai, dopala mi se poetinost teksta. Meutim, kasniji

su dijelovi ciklusa sve sumorniji, odnosi meu likovima sve okrutniji i sve je manje ljepote i

arma u stilu. Na kraju prevladava Proustov skepticizam koji je , ini se, odgovor na

idealizam njegove (i Pripovjedaeve) mladosti. Cjelina odraava melankoliju i patinu onog

biveg kraja stoljea koji su zvali "belle epoque", iako je vodio ravno u Prvi svjetski rat i opi

mete.

Proustovu se djelu moe pristupiti na razne naine - socioloki, psiholoki, filozofski,estetski, o emu svjedoi bogata literatura o njegovu stvaralatvu. Problematika koja me

osobno privukla i koju u pokuati osvijetliti, je tijesna isprepletenost osobnog ivota autora i

njegovog romana, ali jo vie nain na koji Proust tretira samu ivotnu zbilju kao umjetnost,

dok umjetnost doivljava kao najplemenitiji oblik ivota.


8/17

B.V.-Ban

8

Odnos ivota i djela: fiktivni memoari

Simbolini naslov romana U traganju za izgubljenim vremenomdobro odgovara ovom

djelu po njegovoj prirodi osobnih memoara i drutvene kronike s kraja prolog stoljea. No to

nisu pravi, nego vie izmiljeni (fiktivni) memoari. Sam naslov treba na neki nain navesti

itaoca "nakrivi trag": on treba stei dojam da se ne radi o fikciji nego o sjeanjima glavnog

lika koji je zapravo sam autor, odnosno Marcel Proust glavom.

Meutim radi se ipak o psiholokom i filozofskom romanu koji ima oblikmemoara.

Glavni lik se moe djelomino poistovjetiti sa romanopiscem Marcelom Proustom. On je

"krhak, njean i senzibilan, jo zarana bolestan , provodi djetinjstvo okruen ljubavlju i

brigom svoje obitelji. Kao mladi ivi intenzivnim drutvenim i mondenim ivotom; posjeuje

salone najvie aristokracije, kree se u drutvu kraljevskih prineva, ulazi u bogate graanskekue, upoznaje najslavnije umjetnike svoga vremena. Briljira duhom i ukusom, promatra i

prouava. Posljednje razdoblje ivota provodi bolestan, zatvoren u osami, i u nadljudskoj trci

s vremenom i smru stvara svoje ivotno djelo" (LeksikonStrani pisci,str. 585).

Slinosti meu njima su dakle oigledne: oboje su bogati, boleljivi, obrazovani i

besposleni ; oboje vole umjetnost i knjievnost, pohaaju aristokratske salone, zanimaju se za

odnose meu ljudima koje tamo sreu, za uspone i padove drutvenih karijera pa i svojih

vlastitih. Glupost, traevi, neiskrenost, lai, karijerizam, bezdunost koje sreu u drutvupodjednako su podijeljeni i meu izdancima starih koljenovia i novih graanskih

skorojevia. Te spletke dolaze na vidjelo zbog drutvenih promjena na prijelomu stoljea u

kojima plemenitai imaju sve vie simboliku a ne vie stvarnu mo, ali i zbog dokonosti toga

drutva :

"Drutvo romana U traganju za izgubljenim vremenom kree se u zatvorenom krugu (...)

lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato nesposobni da vre bilo koju radnju

koja bi ih vodila do nekog cilja izvan njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade,

njihova budunost ne ovisi o njihovu htijenju, ve o stjecaju okolnosti" (Od povjerenja do

sumnje, str. 216) .

No sline pojave moemo vidjeti i danas u utom tisku, u filmskim i medijskim

krugovima ije su zvijezde zamijenile nekadanju drutvenu kremu. iroka publika koja ih

esto bez razloga oboava, slina je proustovskim snobovima. Moda se tu radi ak o slinoj

duhovnoj praznini. Proust naime pokazuje izmeu ostalog potrebu za idolima s kojima se

ljudi ele identificirati kad nemaju svoje ja ili kad su njime nezadovoljni. Ta je potreba

openita, iako se idoli se mijenjaju.


9/17

B.V.-Ban

9

Razlike izmeu Pripovjedaa koji je ujedno i glavni lik romana i Marcela Prousta su

takoer znaajne. Na primjer, Proust je imao u ivotu brata, slavnog i uspjenog lijenika

Roberta na kojeg je oito bio ljubomoran pa mu u romanu nema traga ni glasa. Proustov junak

mora za potrebe romana biti jedinac ime se objanjava njegova vezanost na majku,

tankoutnost, razmaenost itd. Zatim, Pripovjeda do zrele dobi, gotovo do starosti, ne pie i

ne objavljuje, nego eka na temu svog budueg romana koju ne nalazi. On se za to vrijeme

sav predaje ivotu, drutvenom i sentimentalnom. Sam Proust naprotiv i pie i ivi

usporedno, i bavi se od rane mladosti intenzivno knjievnou. Ili, jo jedan primjer raz like

izmeu ivota i djela: Proust je homoseksualac koji to skriva od roditelja i javnosti. Naprotiv,

u romanu su veina glavnih likova homoseksualci, i muki i enski, a samo je Pripovjeda

"isti" heteroseksualac. Takvih primjera za raskorak izmeu pieve biografije i romana ima

mnogo. Radi se o mjeavini slinosti sa ivotom i razlike. Vana je umjetnika istina, i njenoznaenje, a ne predodba stvarnosti kao u klasinim memoarima ili u realizmu. Moemo rei

da se radi se o preinaenom iskustvu, o izmiljenim memoarima, ali i o njihovoj

ukorijenjenosti u zbilji. Pisac u svemu o emu pie unosi sebe, analizira sebe, na nain

romantiara. Ali on eli postii i neko univerzalnije znaenje. Iz osobnog primjera izvodi

psiholoke konstante i kae:

"ovjek je bie koje ne moe izii iz sama sebe, koje druge spoznaje samo u samome sebi, i

ako govori protivno, lae" (Bjegunica,str. 69)


10/17

B.V.-Ban

10

Tematsko jedinstvo : roman-esej

"Genij nije nita drugo nego po volji ponovno proivljavanje djetinjstva" rekao je ve

Baudelaire (Od povjerenja do sumnje, str. 219). Ponovno proivljena prolost, isprepletenost

prolosti, sadanjosti i budunosti u naoj svijesti (i u pisanju), relativnost ljudskog iskustva

koje se mijenja u svjetlu novih doivljaja, sam odnos ivota i spoznaje ujedno su i glavne

teme ovog dugog i na prvi pogled rasplinutog djela. Ono se ini poput meandara neke velike

rjene delte u polavi, prije nego uoimo njegove glave tokove i rukavce koje vode svi jednoj

cjelini, nekom zajednikom cilju a to bi bio smisao ivota i smisao umjetnosti. Traganje za

smislom ivota i pisanja je tajni cilj romana. Njega se ne uoava odmah od obilja esto

protuslovnih i naizgled suvinih detalja i nerazumljivih likova, od mase prividno samo

besmislenih i ak sitniavih dogadjaja.

Umjetnost to promilja "izgubljeno vrijeme" i naknadnomu daje smisao u

stvaralatvu, jedna je od konstanti romantike i moderne knjievnosti. tovie, ponekad se,

kao u simbolizmu, umjetnost postavlja iznad od ivota. "ivot ima smisla samo ako zavri u

lijepoj knjizi", govorio je Mallarme. Ipak, Proust nikada nije bio pristaa iste "umjetnosti radi

umjetnosti". Smatrao je da je uloga knjievnosti da povee ljude i da uspostavi komunikaciju,

makar i na razdaljinu. Njegova ljubav prema umjetnosti ipakje u osnovi humanistika: on se

zanima za ljude kao i svi veliki klasici, i kad govori o sebi govori o drugima i za druge ljude.

Osobno i univerzalno nalaze se u tijesnoj vezi: polazei od sebe moemo shvatiti druge.Spoznavanjem psiholokih ili filozofskih "pravila" razumijemo sebe.

"...moji itaoci nee biti moji itaoci, nego itaoci sebe samih,i moja e knjiga biti neka vrst

poveala poput onih koje je nudio kupcima optiar u Combrayu; svojom knjigom u im

pribaviti sredstvo spomou kojega e itati usebi samima." (Pronaeno vrijeme, str. l36).

Proust je inae smatrao, i to mu je bilo vano, da pisac i privatna osoba nisu sasvim

jedno te isto. Pisac je blii svome nesvjesnom jer on ne stvara samo iz razuma, nego iz

osjeaja i tjelesnosti, iz "pamenja tijela" te iz doivljaja trajanja u vremenu. Zato je Proust

nijekao stavove knjievnog kritiara Sainte-Beuvea koji je mislio da prouavanje biografije

nekog pisca moe dovesti do potpunog razumijevanja njegovog djela . Upravo zato njegov

glavni lik u romanu, Pripovjeda, profinjen i obrazovan ovjek, ne moe pisati sve tako dugo

dok aktivno sudjeluje u ivotu. On e poeti pisati tek star, bolestan i kad se gotovo posve

povue iz ivota. Proust eli rei da pisac prvi dio ivota skuplja iskustva i grau iz ivota. U

drugom dijelu ivota, u osamljenosti i bijegu od svijeta, on tu grau pretvara u umjetnost

zahvaljujui vremenskom razmaku i osobnom stilu. On pretvara nekom vrstom alkemije


11/17

B.V.-Ban

11

proivljeno iskustvo u pjesnitvo. On gradi slojevitu alegoriju ivota, ali nikada njegovo

oponaanje.

(usp. Walter Biemel:Filozofijske analize moderne umjetnosti.)

Svi razlozi koji su ga spreavali da pie u mladosti upravo su mu na kraju to i

omoguili. "Promaen" ivot postao je tema jednog pomalo sjetnog, pomalo sporog (bar za

dananjeg itaoca) ali lijepog pjesnikog teksta o odrastanju, o sazrijevanju i starenju, o

iluzijama i gubitku iluzija, o samoi i prevladavanju samoe i to upravo zahvaljujui

umjetnosti. injenica je da zato jo i danas, osamdeset godina nakon Combraya, mladi ljudi

jo i sami blizu djetinjstva, mogu prepoznati Proustove asocijacije, te mirise, boje i zvukove

njegovog davnog djetinjstva kao svoje.

Odnos ivota i umjetnost, pretvaranje banalnosti u ljepotu, uspomena u jezik, unajirem je smislu Proustova glavna i zapravo jedina tema. To je ve bio ideal na primjer i

Flaubertu u Gospodji Bovary. I njegov je glavni problem bio kako pretvoriti runo u lijepo.

On govori o nekoj vrsti alkemije stila. O alkemiji govori zato to misli da je stil onaj kamen

mudraca koji pretvara runu ili "bezveznu" zbilju u neto posebno, izuzetno i zanimljivo i

lijepo. Proust, kao i svaki istinski stvaralac, trai viestruka, univerzalna, a ne samo

neposredna znaenja. Njih nalazi u stvarnosti, i predoava u pisanju.


12/17

B.V.-Ban

12

Bogatstvo znaenja i kompozicija

Upravo zato svaki prizor ili lik u romanu imaju jo i neko drugo, preneseno znaenje,

a ne samo ono vidljivo na prvi pogled. Meutim ukupni smisao svih tih pojedinih znaenja,

pojedinih epizoda, sitnih detalja, bezbrojnih likova i impresionistikih "mrlja na platnu"

moe se sagledati tek na kraju svih trinaest knjiga, a jo vie ako se djelo ponovno ita (skoro

3 000 stranica!). To jedinstvo i cjelinu romana nisu vidjeli ni prvi kritiari u Proustovo doba .

Nisu "od drvea vidjeli umu" mogli bismo rei. Govorili su da je Proust gnjavator koji na

mnogo stranica opisuje ovjeka koji se vrti u krevetu jer ne moe spavati. To je sam poetak

romana i oito je da se radi o stanju izmeu sna i jave, gdje su vremenska razdoblja i prostori

izmijeani kao u naoj psihi, i kad se gubi osjeaj stvarnosti i identiteta svoga ja:

"...i kad bih se usred noi probudio, pa vie nisam znao gdje sam, nisam u prvi as znao ni tkosam: ostajao bi u meni samo praosnovni osjeaj postojanja, kakav moda drhturi u dnu bia

neke ivotinje: bijah goliji nego peinski ovjek: ali tada bi sjeanje (...) dolazilo k meni kao

neka pomo odozgor, da me izvue iz nitavile iz koga ne bih mogao izii sam (...)pa bi ono

malo po malo nanovoslagalo prava obiljeja moga ja" (Combray, str. 9).

Ovaj uvodni dio najavljuje cjelokupnu Proustovu namjeru, a to je postepeno

snalaenje, zahvaljujui razumu i analizi, u kaotinim i polusvjesnim zbivanjima iz stvarnosti,

u varljivim ili nejasnim dojmovima, u onome to zove "fatamorganom" ivota. Osim toga tajuvod najavljuje ve temu odlaska na spavanje koji je kljuna epizoda oko koje se vrti cijela

pria o djetinjstvu u Combrayu. Jo je bogatija znaenjima ona najpoznatija zgoda iz romana

u kojoj Pripovjeda opisuje kako pije onaj ve famozni aj s keksima. To je primjer za

"pamenje tijela", za trajnost potonulog sjeanja koje moe, ali ne mora, izroniti iz zaborava

ako ga, uz malo sree, neki dogaaj iz stvarnosti prizove. Ni tu vanost sjeanja putem

osjetila, okusa, opipa, sluha, taj temelj Proustove estetike, nisu kritiari mogli odmah

prepoznati. Zato? To se sve nalazi u prvoj objavljenoj knjizi, u prvom dijelu romanaPut k

Swannu(1913). Kako jo cjelina nije bila napisana, oni nisu ni mogli prepoznati simboliku

uloga tih prizora . Ona se moe prepoznati samo iz konteksta itava djela, jer se sline

epizode istoga znaenja uporno pojavljuju sve do kraja ovog dugog romana. One pokazuju

njegovo jedinstvo unato "razbaruenosti". Sve te epizode, poput onih o slikarstvu, glazbi,

umjetnosti uope, sve neizravno pokazuje da se radi o buduem piscu koji jo nije svjestan

svoga poziva..

ovjek koji ne spava "vrti" u svojoj glavi film svog prolog ivota, pokuava se u

njemu snai i dati mu neki smisao i red i sredite; okus aja e se pokazati kao asocijacija iz

djetinjstva koja e pokrenuti "itavu golemu zgradu sjeanja". Iz toga vidimo da je porijeklo


13/17

B.V.-Ban

13

pisanja, za Prousta, u dohvaenim i razmotanim i osvijetenim sjeanjima. Tu je posebno

vanodjetinjstvo. Drugi izvor pjesnitva je uranjanje u ljepotu trenutka, u doivljaj vjene

prirode. Ona daje protuteu neizbjenoj promjenjivosti i prolaznosti ovjeka. Trei izvor

stvaralatva je smisao za uivanje u umjetnosti. Proust prema tome smatra da je pisanje

poseban oblik prisjeanja. To je poseban govor koji se nalazi negdje na pola puta izmeu

nesvjesnog i spontanog u nama, te svjesnog, istraivakog, napornog umjetnikog rada.

Izmeu osjeaja i misli koji nisu uope odvojene kategorije:

"Hoe li ikada stii na povrinu moje jasne misli ta uspomena, taj davni trenutak koji je

privlana sila jednog istovjetnog trenutka pomakla u takvoj nedoglednoj daljini, pokrenula i

digla s najveih dubina cijeloga mog bia? Ne znam. Sad vie nita ne osjeam;zaustavila se,

a moda i opet pala u dubinu; tko zna hoe li se ikad opet uzdii iz svoga mraka? Deset puta

moram iznova otpoinjati i sagibati se nad nju. A svaki me put kukaviluk, koji nas odvraaod svakog tekog nastojanja, od svakog vanog djela, nagovara da se svega okanim, da

popijem aj i da mislim naprosto na svoje dananje brige, na svoje sutranje elje, koje se

lako daju prevakavati" (Combray, str. 51)

Toliko o glavnoj temi koja je, kao jako esto u 20 stoljeu upravo samo - pisanje.

Netko je rekao da se fabula romana moe izraziti jednom jedinom reenicom: "to je

preobrazba osjeajnog i osjetljivog djeaka u pisca". Drugim rijeima roman od dvije i po

tisue stranica bila bi pria o vlastitom nastanku. Pitamo se zato je "roman o romanu"jedna od tako estih tema dvadesetog vijeka? Moda zato to je umjetnost veza sa tradicijom i

kulturom s jedne strane, dakle s ljudskim duhom, ali i s onim erotskim i tjelesnim u ovjeku.

Ona ima ulogu neeg trajnog iako govori o ljudskoj prolaznosti . Ona je paradoks jer spaja

zaborav i pamenje, prolost u sadanjost, radost i tugu:

"Dok bih se uspinjao na spavanje, tjeilo me samo to to e mama, kad ve budem u

krevetu,doi da me poljubi. No taj je pozdrav trajao tako kratko, ona je opet silazila tako

brzo, da je onaj trenutak kad bih je zauo kako se uspinje stepenicama, i kako zatim hodnikom

iza dvostrukih vrata prolazi lagani utanj vrtne haljine od plavog muslina, (...) bio za mene

prepun bola. On je naime ve nagovijetao onaj idui trenutak kad e me ostaviti, kad e

opet sii" (Combray, str 17).

U samoi ljudi umjetnost igra veliku ulogu za komunikaciju meu njima, i to kroz

prostor i vrijeme.

"Pravi ivot, ivot naposljetku otkriven i rasvijetljen, stoga jedini ivot zbiljski proivljen, jest

knjievnost: onaj ivot koji u svakom trenutku prebiva u svim ljudima kao i u umjetniku


14/17

B.V.-Ban

14

(...) Samo s pomou umjetnosti moemo izii iz sebe, znati to netko drugi vidi od tog svemira

koji nije isti kao na, iji bi nam pejzai mogli ostati nepoznati kao pejzai na mjesecu"

(Pronaeno vrijeme, str 13)

Proust je vrlo rano, kako on to sam tvrdi, imao u glavi cijelo djelo, davno prije nego

to ga je napisao. "Prve i zadnje stranice napisao sam istovremeno", kae. On takoer veli da

je njegov roman komponiran poput katedrale, da on ima vrsti plan kojeg se ne vidi, ali

postoji, da to nije nepovezano redjanje epizoda i beznaajnih detalja zbrda-zdola.

Kompozicija je zato kruna, (Proustov roman zavrava u asu kada se Pripovjeda laa

pisanja). ivot ga je odveo daleko od Combraya i djetinjstva, pisanje ga je tamo - vratilo.

Kompozicija je istodobno razbijena i kruna, ali manje kaotina nego kod Joycea. Proust se u

cijelosti ipak doima kao pisac izmeu tradicije 19. stoljea i modernizma 20.stoljea koji

najavljuje. Zato se i mogao u ono doba initi revolucionaran, a danas opet pomalostaromodan. On nije ni jedno ni drugo, nego zapravo oboje skupa, istovremeno.


15/17

B.V.-Ban

15

Varljivost stvarnosti i likova

Pored glavne teme raanja i porijekla samoga romana koje je u sreditu pievog

zanimanja (to pisati, o emu, kako i za koga, pisati spontano, a opet svjesno, sa ciljem),

druge su konstantne teme ljubav, ljubomora, razoarenje, utjeha u novoj ljubavi , opet

razoarenje i tako stalno. Osjeaji su nestalni, umiru kao ljudi, samo bre. Ponavljaju se isti

ciklusi, lai, pretvaranja, zavoenja, patnje , samoe. Likovi nisu nikada ono to izgleda da

jesu . Gilberta nije neduna curica nego mala zavodnica iji izazov Pripovjeda/djeak ne

razumije. Vojvotkinja nije velikoduna i profinjena dama, nego bezduna i sebina osoba.

Barun Charlus nije enskar nego nesretno zaljubljeni homoseksualac. Odette nije pristojna

"gospodja u ruiastom", nego biva prostitutka zabogate, itd. itd... Sve je u ivotu varka ili

kriva predodba, stvari e tek tijekom vremena doi na svoje mjesto, ali se do kraja zapravo

pitamo, zajedno s Pripovjedaem, gdje je istina o ljudima i stvarima, kad se sve neprestanomijenja, zajedno s okom koje ih promatra? Pozitivni dojmovi iz mladosti i djetinjstva redovno

se rue pred spoznajama, uglavnom pesimistinim, iz kasnijeg ivota. Ali i ovo drugo moe

biti privid. Viedimenzionalna stvarnost govori o subjektivnosti svakog vienja i dinamikoj

slici svijeta. Ovaj sveopi relativizam se povezuje s Einsteinovom teorijom relativnosti i

uope s modernom filozofijom i estetikom.

Mogu navesti samo jedan primjer od mnogih o tome kako nas ak i doivljaj ula

moe krivo obavijestiti o stvarnosti koja ovisi o nama samima koliko i o objektivniminjenicama. To je prvi susret Pripovjedaa sa Gilberteom Swann. Nakon opisa zanosa koji je

osjetio pri susretu s njom on zakljuuje:

"I tako , da ona moda nije imala onako intenzivno crne oi -to je bilo takoudno kad bi je

neko po prvi put ugledao- ja ne bih bio onako posebno zaljubljen u njezine plave oi, kako

sam uistinu bio" (Combray, str 149)

Mislim da ovakvim postupkom Proust eli opovrgnuti estetiku naturalizma i vjeru 19.

stoljea u razum, u objektivnu spoznaju injenica iz zbilje.

Ope srozavanje ljubavi, prijateljstva, iskrenosti i ljepote dolazi do vrhunca pri kraju

romana: to je opis Prvog svjetskog rata u Parizu i Dreyfusove afere. Slom svih vrijednosti,

opa neizvjesnost i rasulo prijete osjeajem apsurda i bespomonosti Ja - pripovjedaa. U

openitoj ak i cininoj relativnosti drutvenog morala i saznanju da je ivot ipak sluajan i

neizvjestan, pojavljuje se kao sigurna vrijednost sjeanje na idilu iz djetinjstva, na ljubav

roditelja; zatim utjeha u kulturi i umjetnosti (knjige,slike, glazba), i ljepota prirode koja je

trajna i vjena (Combray i njegove etnje , more, glog u cvatu, ljetni vrt...) Tek kad uspije


16/17

B.V.-Ban

16

spojiti uivanje u prirodi i tajnu umjetnosti u sebi, Pripovjeda e nai snagu i motiv i temu

za pisanje. Unato slomu skoro svih ideala ili iluzija, poruka nije tragina: on e nai utjehu u

pisanju i stvaralatvu uope. Ali takvom pisanju koje polazi od ivota i vraa nas ivotu. Pisac

odlazi u sjeanje, ali i u budunost: njegovo e djelo trajati dulje od ljudskog vijeka i imati

milijune italaca.

Tako je u najjednostavnijem obliku opa shema i dinamika romana slijedea: prvo

postoji doivljaj stvarnosti koji je iluzija; zatim dolazi do razoaranja ; nakon toga do nove

iluzije i novog razoaranja. Relativnost svega, zbilje, misli i osjeaja vodi u osjeaj besmisla.

Na kraju se tek javlja svijest da je umjetnost ansa za "popravljeni" ivot, to jest ivot sa

smislom .

Proustovo je djelo i gusto i neitko i zagonetno i nerazumljivo kao sama zbilja. Onpreko ula nastoji doi do spoznaje svrhe ivota u nekoj vrsti "spiritualnog hedonizma". On

mu je osoban ali i tipian za njegovo razdoblje. Zato ga kritiari povezuju s filozofijom

Henrija Bergsona koji se u to vrijeme bavio sadrajem svijesti i taloenjem vremena u

ovjeku i s Nietzscheom koji je teio sintezi tjelesnosti i duhovnost. To je takodjer doba

poetaka psihoanalize (Freud) i prepoznavanja uloge nesvjesnog u svjesnim slojevima

linosti, prisustva prolosti u sadanjosti.


17/17

B.V.-Ban

17

Tradicija i novost u djelu Marcela Prousta

Ve je istaknuto da Proust nije tako revolucionaran pisac kao Joyce. Drugaije je

moderan i od Kafke. On se jo temelji na tradiciji 19 stoljea. Podsjea i na Balzaca (opisi

salona, spletke, karijerizam), na psiholoki roman, na impresionistiko slikarstvo (igra svjetla

i sjene, odnos boja i fragmenata daju tek iz daleka gledano doivljaj cjeline). Tu je ipak velika

razlika prema realizmu i naturalizmu koju je ve zapoeo simbolizam na prijelomu stoljea.

Za naturaliste je stvarnost bila svetinja. Od zbilje su traili dokument, od opisa znanstvenu

tonost, od likova logino ponaanje, od romanopisca psiholoku analizu i uvjerljivost.

Pripovijedanje je bilo racionalno i vie -manje doslovno. Proust prekida s tom tradicijom.

Zbivanja djeluju sluajna, nemotivirana, beznaajna. Likovi nerazumljivi. Ni jedna injenica

nije jednoznana ili sigurna. Sve se moe razliito interpretirati. Nijedan podatak nije

jednostavan ili neupitan. Postupci likova djeluju iracionalno i kada to zapravo nisu, ali razlog

se ne vidi jer nije pokazan, a nije pokazan jer ga ni Pripovjeda ne vidi. On opisuje svijet kako

ga vidi ali ne razumije, ili ga razumije krivo .

S Proustom poinje roman iste subjektivnosti u doivljaju svijeta. S njim poinje

takoer ugraivanje estetike u roman, to jest esejistikih odlomaka koji govore o samom

pisanju i o umjetnosti openito. To se deava posve prirodno jer se radi o autobiografiji

jednog budueg pisca kojemu su i ivot i umjetnost jednako vani, a pogotovo veza izmeu

njih. Koliko god Proust bio nov u svoje vrijeme, on ipak jo zadrava i fabulu i likove ikronologiju pripovijedanja. Ali sve je ipak drugaije nego u tradicionalnom romanu. Vrijeme

je usporeno i isprepleteno, radnja samo unutranja, vanjske radnje skoro i nema. Likovi su

vie simboliki nego stvarni : Swann predstavlja vezu izmeu Pariza i Combraya, graanstva i

aristokracije ali i neostvarenog umjetnika. Albertine i Gilberte utjelovljuje Proustov ljubavni

pesimizam : nikada ne razumijemo one koje volimo i ne moemo ih zadrati. Prostor je

takodjer simbolian. To se najbolje vidi iz dva puta za etnju u Combrayu koji su posve

razliiti, a ipak se negdje spajaju u jedno. Tako se spajaju prolost i sadanjost , svijest i ono

nesvjesno, priroda i umjetnost u cjelinu romana.

Moe se rei da Proustov roman znai kraj jednog kulturnog i povijesnog razdoblja.

Kasniji dijelovi, objavljeni iza rata, pokazuju ve jedan posve izmijenjeni svijet , i najavljuju

doba Moderne. Rat je znaio rez izmeu dvije epohe. Nakon njega nita vie nee biti kao

ranije. Zadaa knjievnosti biti e u sve veoj odgovornosti pisaca i sve veoj ulozi

knjievnog eksperimenta kao pobune protiv tradicije , u traenju novih oblika za novu sliku

svijeta.

Documents

Proust_-_Combray-obrađeno