Prozodija - ffzg.unizg.hr · kasnije se riječ koristila u značenju “versifikacija”, “metrika” danas se u fonetici prozodijom nazivaju one osobine govora (riječi, izreka

1

Prozodija

Elenmari Pletikos Odsjek za fonetikuFilozofski fakultet Zagreb

Opća fonetika, 2006/07.

Opća fonetika: PROZODIJA Elenmari Pletikos, 2006/07. 2

Naziv prozodija

Prozodija dolazi od grčke riječi προσω δια (prosodia) te označava "ono što se pripjeva uz slogove (...) a to je isticanje sloga pjevajući" (Simeon, 1969).

u grčkome se tako nazivala pjesma pjevana uz instrumentalnu pratnju

kasnije se riječ koristila u značenju “versifikacija”, “metrika”

danas se u fonetici prozodijom nazivaju one osobine govora (riječi, izreka itd.) koje se ne mogu izvesti iz osobina segmenata fonema

(u generativnoj fonologiji tako se nazivaju nesegmentalni aspekti apstraktne lingvističke strukture, kao što je određeni tip strukture konstituenata te pristustvo ili odsustvo akcenata)

2


Prozodijska obilježja (nazivi, podjele)

• nesegmentalna te suprasegmentalna obilježja (Lehiste, 1970) • transsegmentalne, krozčlančane osobine (Škarić, 2001)

Möbius (1993) razlučuje naziv:

• suprasegmentalije (obuhvaća intonaciju, glasnoću i dužinu kvantitetu, odn. njihove akustičke korelate - f0, intenzitet i trajanje)

• od naziva prozodija, koji uz suprasegmentalna obilježja obuhvaća i tempo, ritam, boju glasa, stanke itd.


Slika: Funkcije prozodijskih i paralingvističkih karakteristika govora (Schötz, 2003)

3


Slika: Akustički korelati prozodijskih i paralingvističkihkarakteristika govora (Schötz, 2003)


Akustički, perceptivni i funkcionalni korelati pojedinih prozodijskih dimenzija

izgovorna točnost u naglašenim slogovima, tj. smanjena redukcija (formantundershoot)

paralingv. f.

distinktiv. f.

f. isticanja,

f. struktur.,

paralingv. f.

distinktiv. f.

f. isticanja,

f. struktur.,

paralingv. f.

distinkivna f.(lekstički ton, stress*);f. isticanja(stress*, accent, focus); f. strukturiranja(grupiranje, granica, vrsta rečenice, govorni stil);paralingvističke f.

Funkcije

segmenti, boja glasa

glasnoćadužina; brzina govora

tonPerceptivni korelati

fonacijskitipovi, formanti

intenzitet (amplituda)

trajanjef0: razina, raspon, kretanje

Akustički korelati

SpektarDinamikaRitamIntonacija, melodijaDimenzija

4


Slojevi glasa

Sloj krika- simptomi (primaocu slikoviti, ali nehotimično odaslani

znakovi)- fizička, psihička, morfološka stanja ili zbivanja- smijeh, plač, kašljanje, mucanje, unjkanje…- simptomi za: spol, dob, zdravstveno stanje, emotivno

stanje, stavovi, odnos prema publici…

Sloj izražajnosti- ikonički, slikoviti znakovi (hotimično odaslani znakovi koji

imaju prirodnu vezu s onim što je označeno) - oponašaju govorne simptome

afekt vs. afektacija


Prozodijska sredstva

obuhvaćaju mnoge govorne slojeve: od riječi i rečenice do sloja izražajnosti i krika (Škarić, 1991:282):

1. ton i intonacija2. glasnoća i naglasak3. boja glasa4. spektralni sastav5. stanke6. govorna brzina7. ritam8. govorne modulacije9. način izgovora glasnika10.mimika i geste

5


I. Ton i intonacija

Središnji ton - ton na kojem se pretežno odvija govor• ženski: alt, mezosopran, sopran• muški: bas, bariton, tenor

fiziološki središnji ton• koji najmanje zamara grkljan• na kojem se postiže najduže fonacijsko vrijeme

kulturološki središnji ton• ovisi o civilizacijskim ulogama žene/muškarca


Središnji ton kao znak (simptom, slika)

Nizak središnji ton- simptom je za tjelesnu veličinu- znači snagu, odvažnost, samopouzdanje- znači bijes, tugu, prezir

Visok središnji ton- simptom za sićušnost- znači slabašnost, ovisnost o nekome i sl.- znači strah, ali i radost

6


Intonacija

varijacije tona koje se mogu percipirati (melodija)razlika govorne i pjevne intonacije: klizni i skokoviti prijelaziintonacijski jezici: germanski, romanski, japanski (*tonski jezik)

raspon kretanja tona M 80-200, Ž 180-400 Hz

na temelju kojeg dijela zvuka u spektru čujemo ton?• 3-6 harmonik (Ritsma, 1967)

relevantnost promjene f0 – normalizacija zbog logaritamske prirode percepcije tona• herc, Hertz (Hz)• poluton, semitone (ST) D=12 log (f1/f2) (1 poluton oko 6%promjene f0)

• Equivalnet rectangular bandwith (ERB)


Univerzalne i jezične osobine rečenične intonacije

tijek f0• diskontinuitet (iluzija se prekida ako je pauza >200ms)• velik utjecaj segmentalnih osobina

close-copy stylisation – sintetička aproksimacija prirodne krivulje f0• percepcijski ekvivalentna• redukcija podataka (tonske visine - ravne tonske krivulje)

declination• raspon od osnovne do gornje linije kretanja tona različit u

jezicima) npr. Brit. eng. 12 polutonova, nizoz. 6, njem. 7.5

7


Opis kretanja f0

smjer tonske promjene (direction) – uzlazni, silazniveličina zamaha (size) – u polutonovimabrzina promjene (rate of change) – poluton/sekundausklađenost (timing, alignment) – u ms u odnosu na slog, od onsetaili prije ofseta(ton oko kojeg se tonska promjena zbiva)

maksimalan broj kategorija u svakoj dimenziji? 2 x 4 x 1 x 3 = 24

Koliko je kretanja/smjerova razlikovno u jezicima?• nizozemski 10, engleski 27, njemački 11

Koliko je osnovnih intonacijskih obrazaca? Što izriču?


II. Glasnoća i naglasak

intenzitet je povezan s tonom: glasniji govor – viši tonmoguće je posebno nadzirati glasnoću i ton

glasniji govor prati:• viši ton, veća govorna snaga, veći zamasi slogova , jači izgovor

suglasnika, dulji i otvoreniji samoglasnici, sporiji tempo

Temeljni podražaj je jakost zvuka (mjeri se u dB na 1m od usta)• šapat – 35 dB• razgovorni govor – 65 dB• deranje, urlanje – 100 dB

8


Uloge govorne glasnoće

Komunikacijska, signalizacijska uloga- što je jakost veća, raspoznatljivost govora je bolja- jakost se može nadoknaditi umjetnim pojačalima (razglas)- i pretih i preglasan govor su nepristojni

Znakovna uloga- proksemički znak- znak o broju slušača- psihosomatske osobine- raspoloženja- kulturne osobine


Proksemički znak- tih glas: prisnost, privatnost, prijateljstvo- pojačan glas: službenost, autoritativnost

Znak o broju slušača- tihi govor: solilokvij (upućen sebi)- srednje glasan: dijalog (jednoj osobi)- glasniji: propovjedački govor (manjoj grupi ljudi), izlaganje

(auditoriju)- vrlo glasan: javni govor (masi)

9


Psihosomatske osobine- jak glas (glasan govor): znači veli obujam, snagu,

otvorenost, superiornost- tih glas: sićušnost, slabost, zatvorenost, društvenu

podređenost, uviđavnost

Kulturne osobine- jak glas: znači pretežno življenje na otvorenim ili u bučnim

prostorima- tih glas: navika življenja u tihim, malim, zatvorenim

prostorima (komoran glas)

Raspoloženja- jak glas: agresivnost, odlučnost, dramatičnost, bijes- tih glas: strah, nesigurnost, tugu, smirenost, ali i sklad


III. Boja glasa (timbar)

10


Boja glasa

podražaj za boju – prosječni oblik zvučnog spektraLTAS

vokalska boja – fonemska boja samoglasnikavokalna boja – boja glasa koja se temelji na samoglasnicima kada se zanemari njihova fonemska boja

izražajnost boje glasa – mogu se oponašati tuđi glasovi


Boja

Estetske prosudbe- lijep, ružan, baršunast, ugodan…

Kulturalne prosudbe- kultiviran, primitivan, seljački…

Psihičke prosudbe- ženstven , muževan, nježan, senzualan, agresivan…

Biološke prosudbe- muški, ženski, dječji, zreli, starački…

Patološke prosudbe- kreštav, nosni, hrapav, prehlađen, promukao…

11


semantika nosnosti:- slabost, lijenost, mrzovoljnost, umišljenost, porijeklo iz višeg

društvenog sloja…

semantika kreštavosti:- histeričnost, škrtost, primitivnost, slabost…

semantika blještavosti (u pjevanju belkanto):- narcisoidnost, umišljenost


Impresionističko, metaforičko, indeksikalno nazivlje

za dobre glasove- ugodan, blag, voluminozan, zvonak, pun, harmoničan, sipak,

topao, dubok, srednje visine, ne prenizak, ne previsok, normalan, zlaćani, nježan, mazan, zanimljiv, uvjerljiv, muževan, ženstven, jak, prodoran, kultiviran, baršunast, svijetao, pjevan, melodiozan, elegantan…

za loše glasove- hrapav, kreštav, piskutav, promukao, disfoničan, grub, oštar,

cičav, pušački, alkoholičarski, slabašan, škripav, blještav, meketav, tragilaličan, nosan, loš, neugodan, previsok, prenizak, pretih, preglasan, plačljiv, nekultiviran, seljački, napet, krumpirast, pretaman…

12


Jezični glas

razlike raznih jezika po repertoaru glasnika:što je univerzalno, a što specifično za glasničke sustave pojedinih jezika?• vokali i konsonanti• izdisajni glasnici (rijetki jezici imaju klikove)

opći dojam o jeziku na temelju glasnika:(postavljanje izgovora na jedno mjesto – akcent: grleni, nosni,

palatalizirani…)• Amerikanci • Francuzi • Englezi • Rusi• Kinezi • hrvatski – normalno, čisto !?


Jezični glas ovisi o:

repertoaru segmenataučestalosti segmenataskupinama segmenata (fonotaktika)načinu ostvarenja segmenta

• sloj jezičnoga glasa je nateže opisati (nije ga teško čuti), npr. kakav je dobar a, e, p, s (a da nije zagorski, slavonski, otočki, njemački akcent)

13


Izgovorna osnovica hrvatskoga (akcent):

manji varijabilitet samoglasnika, nema diftongejako slogovno rčeste afrikatečesto jsamoglasnici dugi-kratkiritmičke stope: daktil, trohej


IV. Spektralni sastav

odnos harmoničnog i šumnog zvukadijelom određen fonemskim slojem

udio samoglasnika:• Talijanski 48% samoglasnika• Hrvatski 45%• Njemački 38%

trajanje glasnika (odnos dugih i kratkih samoglasnika)broj i vrsta suglasničkih skupina (fonotaktika)

• Oprez! “Melodioznost”, “sonornost” nepouzdan je kriterij estetskog vrednovanja!

14


Sastav spektra kao izražajno sredstvo

Harmoničan zvuk – u emotivnom i poetskom govoruŠuman zvuk – u logičnom govoru

(i obratno)

šumna sastavnica u glasu, grkljanski šum• simptom bolesti:

- u afoniji - u promuklom glasu

• izražajno sredstvo- u šapatu- Sipkost glasa, osjenčanost glasa (profinjenost, uljudbenost,

nenametljivost)- Sasvim harmonični samoglasnici (nametljivost, narcisoidnost)


V. Stanke

Definicija: Odsječci govornog vremena bez teksta

Zvukovi stanka: glasne (neartikulirane, artikulirane)bezglasne

Vrste stanka: 1. stanke razgraničenja2. stanke isticanja3. leksičke stanke4. stanke procesiranja5. stanke prekida govora

15


Vrste stanka

1. Stanke razgraničenja (delimitativne pauze)a) sintaktičko-logičke stankeb) ritmičke stanke

2. Stanke isticanja (kulminativne pauze)- ispred riječi (učinak iščekivanjem)- iza riječi (omogućuje primanje obavijesti)

3. Leksičke stanke• npr. “Ako te ja dohvatim…”


4. Stanke procesiranjaa) fatičke stanke

npr. “Pratite li?”b) stanke zastoja komunikacijskog lanca (mucanje, diktiranje…)

c) stanke oklijevanja (prisjećanje, biranje riječi)- Premala količina: nedostatak uviđavnosti i samokritičnosti- Prevelika količina: nespremnost

npr. duljenje, poštapalice “ovaj”, “znači”

5. Stanke prekida govoraZbog negovornih razloga (kašljanje, kihanje, ispijanje vode, paljenje cigarete, pisanje).

16


VI. Tempo (govorna brzina)

Izražava se brojem govornih jedinica u jedinici vremena (najčešće brojem slogova u sekundi)

Brzina govora (tempo govora, TG): - uključuje stanke- normalni TG: 4 do 7 slogova u sekundi- prosječni TG hrvatskog TV dnevnika 6,7 s/s

Brzina izgovora (tempo artikulacije, TA): - brzina govora bez stanka


Najveća brzina govora: 13-14 s/s

Normalna govorna brzina: ona koja se ne zamjećuje

Individualne razlike normalne brzine

Govorna brzina kao znak

17


VII. Ritam

“Ritam je oblik koji čini ravnomjerni niz jednakih elemenata, niz koji se u pomisli beskonačno proteže.”

“Da bi se stvorila ritmička predodžba dovoljan je mig od 2-3 jednaka događaja u jednakim vremenskim razmacima.”

očekivanje/redundancija

Govorni ritmovi:• Intonacijske jedinice: baritonski ritam / oksitonski ritam• Govorne riječi, stope: daktil, trohej, amfibrah


VIII. Govorne modulacije

1. Zvučni prijelazi (tranzijenti)a) staccatob) legato

2. Periodične vokalne modulacijea) vibratob) tremolo

18


1. Zvučni prijelazi

Staccato• česte stanke oštrih rezova• snažni naglasci• veliki slogovni zamasi• oštri prijelazi između samogl. i suglasnika• jake grkljanske atake

Legato• blagi rubovi stanaka• duže intonacijske jedinice• manji stupanj istaknutosti jezgre• itd. (suprotno od staccata)


2. Periodične modulacije

Vibrato: klizeće periodične izmjene tona zamaha oko ¼ tona i brzine oko 7 promjena u sekundi

Sonogram uske analize školovanoga vibrata brzine od 5 Hz tona f0 198,29 Hz (gornja slika) i periodičke promjene kretanja istoga tona (donja slika)

Slika iz knjige: G. Varošanec-Škarić (2005). Timbar. FF press, Zagreb. str. 229-231.

19


IX. Načina izgovora glasnika

Artikulacijska baza, akcent

u kriku• izgovorne mane• izgovorne pogreške (odstupanje od standardnog izgovora,

geografsko porijeklo)• narav govornika: temperamentnost, umnost, kultiviranost

u izražajnosti• dijagrami – stupnjem izgovorne točnosti oslikava se količina

obavijesti• oponašanje tuđeg govora


X. Mimika i gesta

Uzgovorni znak - podupire ostale prozodijske glasove materijale, produljuje ih u vidljivi signal

Nije svaka mimika i gesta prozodijska

20


Literatura:

Ladd, D. Robert (1996). Intonational phonology. Cambridge ; New York : Cambridge University Press.

Gussenhoven, Carlos (2004). The phonology of tone and intonation.Cambridge ; New York : Cambridge University Press.

Nooteboom, Sieb (1999). The prosody of speech: melody and rhythm. U: Harcastle i Laver (ur.). The handbook of phonetic sciences. Blackwellpublisher. str. 641-675.

Sudhoff, Stefan i sur. (ur.) (2006). Methods in empirical prosody resaerch.Berlin/New York: Walter de Gruyter.

Škarić, I. (2003). Određenje glasa. U: G. Varošanec-Škarić (ur.), Glas/Voice, Zbornik radova prvog znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb: HFD, str. 4-20.

Škarić (1991). str. 284-305.

Varošanec-Škarić, G. (2005). Timbar. Zagreb, FF press.

Documents

Prozodija - ffzg.unizg.hr · kasnije se riječ koristila u značenju “versifikacija”, “metrika” danas se u fonetici prozodijom nazivaju one osobine govora (riječi, izreka