Prvi domtrezvenjakaUstaničkih julskih dana 1941. tu je zasijedao i Prvi narodni par-lament u okupiranoj Evropi…

Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • BROJ 20 • Oktobar 2016 • 1 €

NE

PR

OFI

TN0

GLA

SIL

O97

7180

093

7001

ISSN

180

0-93

79

ZAVJETOVANE ĐEVOJKE

U crnogorskom jeziku one se zovu ostajnice– postoji i naziv tobelije (tombelije) vezan za zavjetovanje đevojaka kod Albanaca, katolika i muslimana, ali i za širi prostor. Termin je nastao od turske riječi tobe – tövbe, porijeklom iz arapskog jezika od täwbä – pokajanje, zavjet...

Virdžine ostajnice i tobelije

BUDVA

Na temeljimaburne istorijeBudva se prvi put u istorijskim izvo-rima pominje u 5. vijeku p.n.e., pod nazivom Butua, kada je grčki pisac Sofokle pominje kao „grad Ilira“...

PORTRETI

El Maestro odBokePrestižna nagrada koju je ustanovio Universidad de Navarra iz Pamplo-ne u Španijij, nosi ime, „Premio Luka Brajnovic de la Comunicación“

STEVAN LABUDOVIĆ, - LIČNI SNIMATELJ JOSIPA BROZA TITA

Fotograf tragova za vječnost

SKEJTING U CRNOJ GORI

Naše zapretanokoturanjeSkejting je na Cetinje stigao još daleke 1910, prije ravno 106 godina i kao naš prijestoni grad bio je inače nosilac svih naprednih ideja, pa i sportskih.

CRNOGORSKA STOLOVAČA

Stolica aristokratskog stavaZajedno, sa ognjištem, stolovača je primarna slika stare crnogorske kuće, njen nerazdvojni dio, njen simbol.

Prijatelji sprestižneengleske adrese

BARSKA KARTOLINA

Naš JapanacJasući U Baru je boravio u stanu porodice Pavićević, te klesao blokove kvali-tetnog dalmatinskog bijelog kamena, preostalog od gradnje barske marine,a već proljeća 1987. Hori je postavio ispred škole skulpturu koju je nazvao “Tri kosmosa”.

IZ ISTORIJE CRNOGORSKE DIPLOMATIJE

STRANA 516

STRANA 533

STRANA 531

STRANA 521

STRANA 525

STRANA 541

STRANA 519

STRANA 529

POČETKOM PROŠLOG VIJEKA U BERANAMA JE SAGRAĐENA IZUZETNA GRAĐEVINA

STRANA 518

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Paralelno sa ispisivanjem ovog uvodnika za jubilarni 20. broj, te

boraveći u rodnom domu i valjda opet igrom slu-čaja, kuvao sam i slatko od zelenih smokava, po davnom receptu iz 1902. , a na koji sam prije nekoliko ljeta nabasao guglajući za kulinarskim delicijama u dvorskoj kužini kralja Nikole, na Cetinju. I dok se i naša kulinarska baština krč-kala na tihoj vatri starog smederevca, promišljao sam što sad prigodno reći u povodu pet godina medijske nam misije na ivici incidenta i naših dvadesetak čitanki iz svih predjela zbilja prebogatog i veoma slojevitog crno-gorskog materijalnog, a i onog ostalog naslijeđa...

Prvo čega sam se sad pri-sjetio, slike su iz godina i vlastitog mladalačkog medijskog zanosa, za-pravo iluzije kako je ova pelin-profesija zadužena čak i da taj trošni svijet prometejski remontuje i mijenja nabolje! Da bi se i od tog konačno otrije-znio tek u poznim godi-nama, sasvim zatečen u nekom drugom i duhov-nosti, uglavnom, ne baš naklonjenom okruženju, a koje je i poeta Dušan Kostić slikovito oslovio naslovom svoje potonje zbirke ; «Kako će se ovo zvati» ?! Ipak, u sedlu sopstvenog viška entu-zijazma, Ramusović, Bulatović i potpisnik, krenuli smo u avanturu «Komuna», istina i uz iz-dašnu pripomoć srodnih nam duša kolega i sličnih radoholika, te tako u očekivanom stilu štapa i kanapa, sanjarski izdu-rali do ovog 20. broja. I, bdijući nad prilozima, nerijetko do rane jutar-nje ure, često sam sebe zaticao kako snatrim da jednog dana, recimo i na primjer, čuvena Španjola, ona pusta i zajaksuzila kula nad Novim, bljesne

poput desetine engleskih dvoraca, koje sam kao još mlad i neupućen svoje-vremeno obilazio. I divio se tom zbilja besrpijekor-no zavidnom ostrvskom odnosu prema naslijeđu. U pojedinim dvorcima, činilo mi se tad, baš kao da će se princ-domaćin svakog časa vrnuti u svoje papuče i raskošne odaje, iz uobičajene jutarnje šetnje bajkovi-tim parkom!? Nažalost, još uvijek nam je, i u tom kontekstu, čak i Engleska predaleko!?

Mada je ova novina, svojevrsna posvećenica našoj baštini, izvje-sno i po respektibilnim ocjenama ,veoma brzo osvojila svoje mjesto na crnogorskoj, pa i regio-nalnoj medijskoj sceni, valja reći da ona i nada-lje ponajviše počiva na onom pomenutom višku entuzijazma svjesnih pojedinaca, okupljenih oko «Komune», te naše temeljne želje-vodilje i za poželjnim evropskim iskorakom kad su i nebrojeni dragulji našeg naslijeđa u pitanju, a i odgovoru. No, i naš pomenuti entuzijazam, dakako, ima svoje limite. Konačno, kako dalje?! Očito, odgovor na to stanuje na drugim, oče-kivano i onim zvaničnim adresama! A, kao osvje-dočeni prakatičar, s moje kućne numere i umjesto pokušaja kakvog-ta-kvog ličnog odgovora za budućnost novine, povodom ovog jubileja ispisujem još kompletan recept za naše kraljevsko slatko od zelenih smo-kava s početka prošlog vijeka, na Cetinju;

Najprije smokve (1,25 kg ) temeljito operite. Isjecite im potom ručke i iglom za pletenje probu-šite na oba kraja. Tako pripremljene smokve stavite u čist lonac, pokrijte ih hladnom vodom i stavite na šporet da kuvaju dok voda ne proključa. Kad malo provri, lonac sklonite sa šporeta .Vruću vodu odlijte, dolijte novu i vra-tite da ponovo prokuva. Ovaj postupak ponovite šest puta! Kad se odlije i posljednja voda, smokve stavite u đevđir da se sva voda iz njih iscijedi. Po-tom tri kilograma šećera stavite u šerpu za slatko i zalijte sa dvije čase vode. I šerpu opet na šporet, da se šećer otopi i počne da vari. Šerbet ne mora da bude gust kad se u njega dodaju smokve. Kuvati brzo na jačoj vatri, pri čemu nastaje i pjena koju treba odstraniti. Slatko je kuhano kad malo ohlađenog šerbeta poput gstih kapi pada sa kašike. Pet minuta prije kraja kuvaanja dodajte sok od tri limuna i šipku vanile. Sklonjenu šerpu s vatre pokrijte vlažnom krpom, da tako desetak minuta da odstoji. Nakon toga, slatko otkrijemo i vrati-mo nazad na šporet, da proključa još nekoliko puta, pošto su smokve pokrivene ispustile sok koji su upili prilikom kuvanja, a šerbet se razrijedio. Još toplo slatko sipajte u zagrijane sterilne tegle....

Dakle, uz jubilarni 20. broj «Komune», kra-ljevsko slatko od zelenih smokava i svima - u slast!

Razmišljanja in-telektualne eli-te u Crnoj Gori o kulturnoj ra-znolikosti Crne

Gore i njenom nasleđu u kontekstu nove vizije drža-ve Crne Gore nakon stica-nja nezavisnosti, podstakla su me da se bavim ovom te-mom. Projekcija države ne-zavisne i samostalne Crne Gore bila bi u formulisanju smisla i svrhe države Crne Gore, ali za sve nacije i gra-đane koji taj smisao i svrhu treba da prepoznaju i pri-hvate. U protivnom ostaje-mo na nivou nedovršene dr-žave. Permanentno i dugo-trajno interesovanje Savjeta Evrope, posebno Komiteta eksperata o razvoju ljudskih prava i sloboda u nas, a po-sebno u oblasti kulture, jezi-ka i drugih identitetskih pi-tanja, na kojima sam aktivno sudjelovao, dodatno su me motivisala.Nastupa dinamično vrijeme postliberalizma. Dramatič-no se rađa novi svijet, i niko ne zna hoće li biti bolji ili gori od onog koji zalazi. Global-na preraspodjela moći odvi-ja se u vremenu ograničenih planetarnih resursa i neo-graničenih razvojnih poten-cijala. na „dnevnom redu” su pitanja koja se konceptu društva – proizvedi što više, potroši što više, ne mogu ri-ješiti, da ogromna većina stanovnika planete ne bude na gubitku. Naše doba leži svom težinom na nama. Že-ljeti, htjeti, i umjeti živjeti zajedno. Čovjekovo je svoj-stvo, pa i nagon, svakako po-treba da živimo s drugima u miru, slozi i ljubavi, ma kako

kome ličilo na umišljenu idi-lu ili poznatu frazu. Za mene je izbor, a ne namet. Narav-no, vazda je bilo, vjerovatno i biće, svakojakih svaštoči-na i štetočina ali nikada nisu nadvladali. U današnjoj Crnoj Gori, ide-ja države i slobode ujedno je i pobjednička ideja iz 2006.godine. to je odraz crnogor-ske realnosti a ne afiniteta i težnje nekog teoretičara, udruženja, NVO, časopisa i sl. Kako primjećuje Bori-

sav Pekić (Političke sveske) „država je oblik kod koje se stvarnost jednog naroda pretvara u njegovu ideju“. Država je najsloženiji proi-zvod ljudskog društva, a nje-no unapređenje i dalje razvi-janje je neprekidan zadatak političkih elita. Kao rijet-ko gdje u svijetu, na površi-ni male Crne Gore, srele su se velike civilizacije, tri ve-like religije, veliki osvajač-ki pohodi i različiti društve-ni sistemi. Crna Gora je zato šarena bašta raznih boja i re-

ligija, tradicija i običaja, pro-stor na kome nijedan narod nema apsolutnu većinu. Su-život [co life] je uslov opstan-ka za sve veće i po broju ma-nje. Različitosti su predno-sti bogatstva, a ne hendikep ove države. Različite su pri-like i mostovi za zbližavanje sa drugim državama i naro-dima. U tome smo svjedoci posebno nakon sticanja ne-zavisnosti naše domovine. Kao rijetko gdje u Evropi, i u svijetu, manjine, kako ih

zovemo u Crnoj Gori, bez rezerve su uz svoju državu Crnu Goru, a to su pokaza-le na svim istorijskim naj-većim iskusenjima i raskr-šćima. Sličnosti su u Crnoj Gori ipak veće od različito-sti. Jezik, običaji i svakod-nevni život, sistem vrijed-nosti i mnogo drugog čine suživot još čvršćim i bogati-jim. Mala Crna Gora je veli-ka za sve nas. Evropska poli-tika budućnosti je da nema većinskih nacija, u kome vide šansu sve nacije u Evro-

Slatko od zelenih smokavaIli - Kako će se ovo zvati

514

Zahvaljujući bogatstvu svoje kulturne baštine i zavidnom mozaiku raznovrsnosti Crna Gora se može smatrati velikom zemljom. Zato se u proce-sima naša država uvažava kao činilac i partner u regionalnom i široj međunarodnoj sceni. To zahti-jeva da se snažnije posvetimo afirmaciji kulturnih potencijala, autentičnosti, osobenosti i duhov-

nom individualitetu naroda Crne Gore.

Svađa prošlosti i sadašnjosti je smrt budućnosti

U FOKUSU

Piše: Minja BOJANIĆ

Piše: dr Derviš Beli SELHANOVIĆ

K O M U N @Časopis za lokalnu samou-pravu i njegovanje baštine Crne GoreIzlazi tromjesečnoTiraž 3000

Prvi broj izašao decembra 2011.

Direktor i glavni urednik:mr Amer RAMUSOVIĆIzvršni urednik:Minja BOJANIĆGrafički urednik i dizajn:Voislav BULATOVIĆKompjuterska obrada:SFERAART Herceg Novi

Kontakt:Pera Ćetkovića br.139/42Podgorica +382 20 513 584casopis.komun@gmail.comwww.komuna.me www.facebook.com/casopis.komuna

Rješenjem Ministarstva kulturebr 05-1635/2 od 23.06.2011časopis Komun@ je upisana uregistar medija pod rednim brojem 697.Rješenjem Ministarstva kulture br.05-200/2 od 14.02.2012, časopis Komun@ preregistrovan

je u evidenciju medija pod red-nim brojem 706Štampa:DPC Podgorica

SufinansijeMinistarstvo kulture Crne Gore

KOMOTNO ZA SVEPovodom obilježavanja desetogodišnjice obnove državne nezavisnosti Crne Gore, a kao doprinos važnosti dijaloga i razmjeni stručnih mišljenja o stepenu uvažavanja kultur-ne raznolikosti u Crnoj Gori, Ministarstvo za ljudska i ma-njinska prava organizovalo je okrugli sto na temu ,,Kultur-ne raznolikosti Crne Gore-nasljedstvo koje nas obogaćuje“. Okrugli sto, koji su otvorili ministar dr Suad Numanović i ministar Pavle Goranović, bio je izuzetna prilika da se razmi-jene primjeri dobre prakse i iskustva iz oblasti koja je od veli-kog značaja za multikulturalnu i multietničku Crnu Goru. U okviru ovog skupa predstavljen je i smisao kulture kao sred-stva za izgradnju mostova između ljudi i naroda, te postavlje-no pitanje kako dalje učvrstiti temelje naše multikulturalne i multietničke države u narednom periodu, te konstatovano je da je prostorno mala Crna Gora ipak dovoljan prostor za sve njene raznolikosti.

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Sve što pišem, pi-šem sebe. Tražim trag trajanja u sebi, pa onda u drugi-ma. Ako ga nema

u meni, ne mogu ga traži-ti ni u drugima. Možda je-dino u prozi i poeziji. Niko od nas ne može promijeniti svoju prošlost, a sjećanje na nju je nekad blažennstvo, a nekad prokletstvo. Lično - "bolujem" od jedne specifič-ne bolesti, koja me zarobila između zavičajne duhovne i fizičke harmonije i strašnog urbanog lavirinta, šta god to značilo. A pravo vam reći - namjerno sam se "razbo-lio". Zato pišem. To zovem duhom i hukom uspomena na sve i svakog, a uspomene su svojevrsna samoća, koja me, ipak, liječi. Konačno sam shvatio da je ljudski ži-vot jedna obična igra, samo što poneko mora da je igra po najtežim pravilima, neko po najlakšim, a poneko, bo-gme, bez ikakvih pravila, a svi zajedno žude za vladavi-nom pravila, neko iskreno, neko neiskreno.

Nekad je za mene moj ži-vot bio običan hobi. Uspio sam, naime, da od njega na-pravim jednu igru, manje ili više zanimljivu, zavisno od igre, koju bih odabrao da igram. (Danas, a i od pri-je desetak godina, moj ži-

vot mi više nije ni hobi.) U tim, tadašnjim igrama, vrlo životnim, a po prirodi čist hobi, stvarao sam najveća uzbuđenja, skoro do dra-matičnosti. A moglo mi je biti - živio sam život od da-nas do sjutra u bukvalnom smislu. Pa, kada mi je sve to dojadilo, povlačio sam se, bolje reći, bježao sam "VREMENU KOJE JE STALO" - kako sam nazi-vao život u maloj seoskoj kamenoj kući Strikanovoj, u mom rodnom selu, u piv-skim planinskim goletima. Tu sam se osjećao kao da sam se vratio iz nekog mog rata, đe mi je najljući protiv-nik, niko drugi, nego moje - JA. I tu sam znao da se uvu-čem u sopstvenu dušu, ako je u tom momentu od nje išta bilo ostalo. A "vrijeme koje je stalo", najbolje me li-ječilo sjećanjima.

To okamenjeno seo-sko vrijeme, koje me sre-talo svakog mog dolaska - ljeti ili zimi, znalo je da mi u toj tišini najumilni-je poklanja akorde iz sta-rog očevog tranzistora "na baterije", a oni su me vra-ćalai raznim onogošti-ma, teutama, albatrosima, fjordovima,mimozama, ka-melijama, a posebno mojim doživotnim "pod platani-ma", kao i "begovim kuća-

ma" u gradu T., a onda, od grada T., pravo ka prešer-novim kletima, maderama, vardarima, kovačima, ora-čima, balkanima unoni-ma i ostalim svetim mjesti-ma - KAFANAMA... I sve bi se to sjatilo, posebno ljeti u mom tumaranju "od oso-ja do prisoja" i natrag. U tom okamenjenom vremenu, u "vremenu koje je stalo...." U Strikanovoj kamenoj kući.

Kao studenti, svake subot-nje večeri smo čekali na skveru Studentskog grada na Novom Beogradu auto-bus, kojim bi odlazili u ne-kom od brojnih bioskopa ili brojnih kafanica da ugrije-mo naše promrzle duše, ali ne od hladnoće. Jedne su-bote, čekajući gradski au-tobus, neko povika "milici-ja bije studente"! I stvarno milicija ih je tukla pendre-cima zato što su razbili ne-koliko prozora na Radnič-kom domu, đe se održavala nekakva priredba, a njima nijesu dali da uđu. Kad smo došli, nastao je metež. Onda je došla cistijerna sa šmrko-vima, (tada još nije bilo vo-denih topova) kojim su ga-sili požare u nama.

Onda je neko povikao "ide-mo na Beograd"! I pošli smo na Beograd, ali nas je narodna milicija sačekala i,

u čuvenoj bici "kod Podvo-žnjaka", izubijala nas i rašće-rala. Tako su počele čuvene studentske demonstracije 1968. koje smo držali sedam dana i sedam noći. Onda je drug J. B. TITO održao ču-veni govor o tome kako mi imamo odličnu omladinu samo što je CIA "bacila ko-sku među njima" da pomo-ću studenata sruši samou-pravni socijalizam. Poslije TV-govora, na platou ispred Pravnog fakulteta, igrali smo čuveno kozaračko kolo do zore. I tada, i danas, mi-slim da je loš ručak i još gora večera "bacila kosku" među nama, a doručak smo pre-skakali, jer nije bio vrijedan ustajanja.

Poslije završenih studija i zaposlenja u mom Nikši-ću, došlo je čuveno PISMO CK SKJ i druga Staneta Do-lanca, pomoću koga smo ispravljali naše greške na način što smo na partij-skim sastancima "analizira-li" svačiji rad, odnosno "špi-jali" jedne druge - komšija komšiju, drug druga , kum kuma, a poneđe, bogme, i brat brata i ostajali zanavijek razvaljenih duša. I tada, i da-nas, mislim da je to bila pr-vorazredna "koska" , pa sam tih dana dao otkaz i otišao u Beograd na magistarske studije. Sličan pravno-poli-tičko- sociološki PROCES imali smo odmah kad smo formirali višestranački si-stem, kad su se, te iste par-tije međusobno bukvalno "bucale", kao da su krvnici, a ne dojučerašnji drugovi i kumovi. (Sudio sam to ne-vjerovatno komadanje po-litičkih partija, ali niko i ni-kada nije više mogao da ih sastavi !) I to traje do dana današnjeg. I što da vam du-ljim. Treba zatalasati život, pa dako iz tih talasa ispliva makar NADA. Lično, otka-ko sam saznao za sebe, pre-feriram Andrića i njegovu misao: "Ko uspije da proni-kne tišinu i dozove je, ko us-pije da zagrije i oživi samo-ću, taj je osvojio svijet." Ne postoji ljepša tišina od ove u pustoj planini, u kojoj ple-šem sa Samoćom, a u meni mirnoća kao površina je-zera, dok po krovnim ivi-cama bratove brvnare klizi Nada, padajući mi objeruč-ke oko vrata, pa onda prh-ne na prvu granu, a odatle odleti prema najvišim pla-ninskim vrhovima, da mi se opet vrati.

Bježao sam "VREMENU KOJE JE STALO" - kako sam nazivao život u maloj seoskoj kamenoj kući Strika-novoj, u mom rodnom selu, u pivskim planinskim go-

letima.

Tražim trag trajanja

ZA JUBILARNI BROJ IZ ŽIVOTNE BAŠTINE

Piše: dr Blagota MITRIĆ

pi, kao i stvaranje osobenog evropskog identiteta. Evro-pa građana a ne etniciteta. U procesu stvaranja građanske svijesti neophodan činilac je kultura u kome je „ličnost velikim slovom“ (persona-lity written large). Područ-je Jugoistočne Evrope još konkretnije Balkana pred-stavljalo je teren na kojem su praktikovane razne vrste „et-ničkog inženjeringa“.Ni mali ni veliki, ni čovjek ni narod, niko ne vidi šta ga čeka. Znamo šta jesmo ali ne znamo šta možemo biti... Ako započnemo sva-đu između prošlosti i sadaš-njosti, vidjećemo da smo iz-gubili budućnost, a ako ne mislimo na budućnosti, ne možemo je ni imati. Stvara-nje građanskog društva je veliki izazov moderne Crne Gore. To je mukotrpan i du-gotrajan reformski zadatak koji obuhvata sve segmen-te društva. Za stvaranje gra-đanske države potreban je izuzetan napor u preobliko-vanju društvene svijesti gra-đana Crne Gore, otklon od tradicionalizma i atavizama. Razvijen edukativni sistem, koji će pojašnjavati mladim naraštajima da nema uspješ-ne države bez savremenih institucija, podjele vlasti, vladavine prava, liberalno-ustavnog patriotizma i po-štovanje građanskih prava i sloboda. U našem društvu je jako izraženo lična opti-ka u sagledavanju stvarnosti. Lako je reći da nešto nije u redu. Mnogo je teže pronaći rješenje ili one koji će da pro-nađu to rješenje.Zahvaljujući bogatstvu svo-je kulturne baštine i zavid-nom mozaiku raznovrsnosti Crna Gora se može smatrati velikom zemljom. Zato se u procesima naša država uva-žava kao činilac i partner u regionalnom i široj međuna-

rodnoj sceni. To zahtijeva da se snažnije posvetimo afir-maciji kulturnih potencija-la, autentičnosti, osobenosti i duhovnom individualitetu naroda Crne Gore. Kultura je temelj našeg postojanja i osnova na koju možemo ra-čunati u svim etapama na-šeg razvoja. S toga smo duž-ni da izgrađujemo svijest o značaju naslijeđenog i njego-ve uloge u savremenim deša-vanjima. Moramo čuvati sve slojeve naše tradicije kako bi učinili upotpunijim svoj da-lji put u evropskim i transa-tlanskim integracijama. Ako je osnovna vrijednost biti Crnogorac, Srbin, Boš-njak, Musliman, Albanac, Hrvat, Rom…, teško ćemo se inkorporirati u plurali-stičko shvatanje identiteta, jer se u savremenom druš-tvu identitet određuje pre-ma djelatnostima, rezultati-ma a ne prema nacionalnoj i konfeksionalnoj pripadno-sti. Mada taj faktor zahtije-va krajnje profesionalno na-cionalno predstavljanje u svim strukturama instituci-ja naše države. Dakle, zna-njem, radom i kreativnošću. U protivnom, priče o mul-tikulturalizmu postaju pra-zne i ništavne. One poveća-vaju etničke distance. Zato fokusirajmo se na ono što nas spaja, radije nego na ono što nas razdvaja. Ne slušaj-mo one koji nastavljaju uda-rati u bubnjeve razdora. Iza-berimo pravi put. To neće izčeznuti preko noći. Ali vje-rujem da ako krenemo kroz ovu oluju zajedno, da ćemo doći sjutra u kojem će naši umovi biti slobodni od oko-va istorijskog uticaja i uslo-va, u kojima će se demokra-tija razvijati i u kojem neće biti mjesta za ekstremizam i u kojem ćemo prigrliti slo-bodu, ljudska prava i građan-sko društvo.

Stara razglednica Nikšića

515

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Zavjetovanje đe-vojaka da se ne udaju, kao je-dan od vidova ženskog celiba-

ta, vrlo je zanimljiva i oso-bena društvena pojava, me-diteranskog porijekla, čiji korijeni sežu do nekog drev-nog kulta.

Za zavjetovanje đevojaka po-staje različiti razlozi, pa pre-ma tome ima i više tipova ove pojave. Ne ulazeći u sve varijante i njihove prelazne forme, nas interesuje, pri-je svega, tipostajnice kao ce-libata vezanog za slučajeve kad roditelji nemaju muške đece ili se ova ne mogu odr-žati već umiru, tako da kuća ostaje bez nasljednika, što je u patrijarhalnom društvu i običajnom pravu bio ozbi-ljan problem. Tada rodite-lji odluče da ćerku, ili jednu od njih, obuku u muško odi-jelo i zavjetuju da ostane zau-vijek neudata i živi kao muš-karac u kući svojih roditelja, kao momak – đevojka, žena – muškarac. Imalo je sluča-jeva da se đevojka sama, svo-jom voljom, zavjetuje da se neće udavati i da će biti za-mjena za muškog nasljedni-ka svome ocu.

Ova vrsta zavjetovanja je u prošlosti bila karakteristič-na za dinarski pojas – Lika, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, sjeverna Albanija (Ma-lesija), Kosovo i Metohija.

Zavjetovane đevojke se u crnogorskom jeziku zovu ostajnice– postoji i naziv to-belije (tombelije) vezan za zavjetovanje đevojaka kod Albanaca, katolika i musli-mana, ali i za širi prostor. Ter-min je nastao od turske rije-či tobe – tövbe, porijeklom iz arapskog jezika od täwbä – pokajanje, zavjet. Kod Al-banaca je u upotrebi i naziv virdžin ili virdžineša (u la-tinskom virgo – đevojka, vi-rgineus – đevojački; u en-gleskom virgin – djevica, djevičanski; u albanskom virgjërésh – djevica, đevoj-ka, virgjër – nevin, čist, dje-vičanski; u grčkom kora, iz grčkog kod nas cura).

Iz života i literature pozna-ti su brojni slučajevi zavje-tovanja đevojaka. Ovim in-teresantnim problemom zanimali su se uglavnom et-nolozi i poznavaoci običaj-nog prava i definisali ga sva-ko sa svoga stanovišta.

Uglavnom, pominju se tri os-novna tipa zavjetovanja đe-vojaka:

Ostajnica kao čista varijan-

ta u kojoj je snažno izražen „kult roda“, da se ne ugasi ognjište i sačuva imanje ako se gasi muška loza u porodi-ci, đe zavjetovana đevojka, muškarac – ima ulogu do-maćina, glave porodice.

Tobelija (virdžin, virdžine-ša) je varijanta zavjetovanja u kojoj se đevojka svojom voljom odriče svoga ženskog bića, kako bi kazala Marija-na Gušić, tako da društveno postaje muškarac, „manje-više nezavisan u porodici“, bez obaveze nasljeđivanja. Kod nas se, u Kučima, takva đevojka naziva cura.

Treći oblik zavjetovanja đe-vojka odnosno pojava žene – muškarca jeste slučaj na-zivan „svjetovnom“ mona-hinjom ili kaluđericom van manastira.

Najraniji, zasad poznati, slu-čaj ostajnice (ostalice) u Cr-noj Gori zabilježio je Mi-lorad Medaković u knjizi „Život i običaji Crnogoraca“ (Novi Sad, 1860) govoreći o Crnogorki i njenom druš-tvenom položaju:

„U Rovcima ima jedna đe-vojka, koja je ostala bez bra-će, te se zarekla da će ostati u đevojačkoj čistoti i biti mje-sto sina svome ocu, biti za-mjena u viteškoj nevolji i na junačkom megdanu. Ona nosi i danas muško odijelo, paše oružje, a nosi velju puš-ku o ramenu. Ovu sam, mo-mak đevojku, viđao 1855.godine u Dubokom. Ima muško lice i dosta ozbiljno-sti. Ona puši duvan i ide svu-da sa ljudima, pa i u boj. Ni-šta kod nje nije neobično, što liči običnom gorštaku. Kao neobično učinilo mi se, kad joj jedan zaiska duvana: ’Daj mi, Milice, tobolac da na-punim’. Tad je mogla imati 35 godina. Sva družina drži nju isto kao i ostaloga čoeka. Njena je duševna namjera, pravi zavjet, kojeg ona obdr-žava kao svetinju; a taj zavjet paze i ostali ljudi i neće ga ni-pošto povrijediti“.

Sličan primjer prave ostaj-nicezabilježio je i ljekar Mi-lan Jovanović-Batut, kad je boravio u Crnoj Gori (Bra-nik 12/24. XII 1885) o Mili-ci, ćerki Milića Karadžića, iz Petnjice, u Drobnjaku (pre-

seljene u Jezera), koji je po-ginuo u nekom boju, a nije iza sebe ostavio muške đece. Kćer Milicu je majka udovi-ca „odmila i utehe“ obukla u muško i prekrstila je u Mi-kaš. Dok je bila dijete igra-la se sa dječacima i slijedila ih kad su porasli. Ponašala se kao đetić, momak. Radi-la je sve što i oni. Kad je na-punila 22 godine pošla je sa drugovima, vršnjacima, na regrutaciju pod imenom Mi-rašMilićev Karadžić. (Me-đutim, po MarijaniGušić, Batut je pogriješio jer je ona pouzdano identifikovala kao Milicu-Mikaša Karadžića, „što je muški oblik Milica, Milojka, Mika“.).

Slične primjere zapisali su ili pominjali u svojim radovima etnolozi koji su se bavili ovom pojavom: Jovan Erdeljano-vić, Stevan Dučić, Tihomir R. Đorđević, Mirko Barjaktare-vić, Marijana Gušić i dr.

Prvi pisani pomen ostajnice je iz 1838.godine, a od tada je zabilježenooko 40 slučajeva ove jedinstvene pojave na ši-rem crnogorsko-albanskom prostoru.

S. Dučić je naveo neke sluča-jeve, govoreći o nasljeđu oče-vine, ali posebno ne opisuje ovu pojavu kod Crnogorki u Kučima: „Đevojke koje nije-su za udadbu ili se samovolj-no odreknu udadbe (prve se zovu ostalice, i neudavače, a druge cure, arbanaškivirgi-neše i tombelije), a tako i one đevojke koje su spremne za udadbu, pa im se nije za to prilika dala, imaju ravan dio s braćom u očinu imanju o diobi“.

Govoreći o posestrimstvu u Kučima on navodi jedan interesantan par posestri-ma, i to obje tobelije: „Đur-đa, šćer bivšeg kapetana Ili-je Popovića s Meduna i Cura PrenkRedžina, katolička Ar-banaška iz Koća, koja je još prije petnaest godina preni-jela svoje očinstvo u dom oca Đurđina, đe s posestrimom u zajednici i u najvećoj slozi žive. Ove se posestrime vrlo rijetko razdvajaju, već su za-jedno na poslu i nemoguće je u malo riječi iskazati, ka-kvom slogom žive.“

O zavjetovanju albanskih đevojaka u Kučima, kao obi-čaju, kad roditelji nemaju muške đece pisao je, takođe, J. Erdeljanović: „U Arbanasa se poneke devojke zareknu da se neće udavati celoga ži-vota i žive životom, koji je u mnogome sličan muškom: nose oružje i neke djelove muške nošnje, npr. đurdin-ku, puše i hrabro se bore kao pastiri. One su uopšte vrlo poštovane. Ovakve arbanaš-ke devojke zovu tombelije (neudavače).“ I kod Crnogo-raca i kod Albanaca razlog za ženski celibat je isti – zavjet.

Tihomir Đorđević navodi primjer neudate đevojke u Višnjavi, blizu Gusinja, koja se nekada zvala Paška, jedi-nica u roditelja.Kadjoj je bilo oko 14 godina, ona je obukla muško odijelo i uzela muško ime Pašuk. Isti autor navo-di u selu Štoju, blizu Ulcinja, tri tobelije (virdžinše): prva, Đusta, koja je ostala neudata jer nije imala braće, nosila je muško odijelo i fes, druga se zvala Mačuka, nije se udava-la jer su joj braća pomrla; je-dan joj je brat bio oženjen i od njega je ostalo muško di-jete, a ona se žrtvovala da bi ga sačuvala; nosila je muško odijelo, šišala kosu, zamo-tavala glavu dugačkom fo-šom (krpom) kao i muškar-ci u tom kraju. Treća se zvala Fešina; ona je imala braću ali se ipak zavjetovala da se ne udaje. Nosila je žensko odi-jelo, jedino je glavu zamo-tavala kao muškarac, puši-la je duvan, pjevala uz gusle narodne pjesme. U Gusinju su tridesetih godina prošlog vijeka bile dvije verdžiniše. Oblačile su se kao muškarci, pušile duvan, nosile oružje i bavile se kiridžlukom. Jedna od njih je imala pet sestara, ali pošto nije imala braće za-vjetovala se da se ne udaje da joj se ne bi kuća ugasila.

Neobičan je slučaj neke Stanke Skenderove, trgovač-ke ćerke (čija se porodica iz Prijepolja preselila u Saraje-

vo) koja se „iz ljubavi prema knjizi zavetovala i živela kao muškarac“.

Zabilježeni su slučajevi žen-skog celibata i kod naših mu-slimana. Marko Miljanov je zapisao priču od svoga prija-telja Bajrama Pećanina o ćer-ki nekog „Turčina“ iz Giljana blizu Kosova, koja je kako bi zaštitila jedinca brata da ga ne odvedu u vojsku obukla muš-ke haljine, pripasala oružje i pošla kod onih što kupe ni-zame. Oni su je primili u ni-zame „kao muško, ne znajući da je žensko“. Pošto se zavr-šio rat 1876-1878. neko je po-znao da je žensko i javio paši. „Paša ju pita, a ona kaza da je majci i ocu ostavila sina, svo-ga brata, i na mjesto njega ona u vojsku pošla“. Kad se vratila kući nosila je i dalje „oružje i muške haljine. Zavjetovala se da ih nosi dok je živa“.

Pored pomenutih ostajnica sa prostora Crne Gore u lite-raturise, između ostalih, po-minju: Nurija-DrkoMemić, ŠkurtaNikči (Gusinje), Ma-rica Boljević (Podgorica), LjacaNikči (Gusinje), Lima Ćosović (Vusanje), Jova Ra-dulović (Podgorica), Đeva-Čoković (Potkrajce – Bijelo Polje), Stanica P. Marinković (Zaton – Bijelo Polje)...

Ipak, veliki je broj njih zabo-ravljen, tako da su ostale ano-nimne i za nauku i za kolek-tivnu memoriju.

Vjerovatno posljednja crno-gorska ostajnica (virdžinai-li tobelija) Stana Cerovićpre-minula je 2. avgusta 2016. u 85 godini života, ali ne u rodnoj Tušinji, kod Boana, u Uskocima, u svome domu i rodu kojima se zavjetovala nego u Domu za stare u Ri-snu. O tempora, o mores! Sta-na je imala četiri sestre i dva brata koji su mladi umrli. Po-što je kuća ostala bez muškog nasljednika, ona se još kao di-jete zavjetovala svome ocu Milivoju da se neće udavati i da će čuvati rod i dom, prezi-me i imanje. Svoj zavjet nika-da nije prekršila. Bila je glava kuće, duša porodice, čuvarica vatre i kućnog ognjišta, ugle-da i slave svoga bratstva, po-štovana i cijenjena u cijelom durmitorskom kraju, čuve-na po svome činu i zavjetu, kako među etnolozima tako i među laicima, ne samo u Cr-noj Gori nego i u svijetu.

O potonjoj crnogorskoj to-beliji Stani Cerović snimljen je dokumentarni (televizij-ski) film, a brojne televizije pravile su o njoj zanimljive emisije.

Iako je institucija ostajnice (tobelije, virdžine) – zavjeto-vane đevojke, za poštovanje, ipak djelimična ili potpuna inverzija ženskoga u muški rod i ženski celibat danas iza-zivaju ne malu sjetu ali i ne-mirenje sa potiranjem lič-nog identiteta i sudbinskom žrtvom jednog bića i tragič-nom ironijom sudbine, bez obzira na razloge zavjetova-nja i moralnu satisfakciju.

Stana Cerović posljednja crnogorska virdžina

U crnogorskom jeziku one se zovu ostajnice– po-stoji i naziv tobelije (tombelije) vezan za zavjeto-vanje đevojaka kod Albanaca, katolika i muslima-na, ali i za širi prostor. Termin je nastao od turske riječi tobe – tövbe, porijeklom iz arapskog jezika

od täwbä – pokajanje, zavjet...

Virdžine ostajnice i tobelije

ZAVJETOVANE ĐEVOJKE

Piše: Marijan Mašo MILJIĆ

516

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Osnovni pojam sa kojim se suočavamo u ovom radu je – arapsko slo-

vo. Latinična slova upotrije-bljena u matematici predstav-ljaju simbole, ali onda kada se upotrijebe u kontekstu ver-balne transkripcije posta-ju znaci sa utvrđenim fonet-skim vrijednostima. Simbol je u neprekinutom dinamič-kom procesu proširivanja, mijenjanja ili deformisanja svojih značenja, u zavisno-sti od kompleksa sopstvenih konotacija, prihvaćenih od strane onoga koji na taj na-čin iskazuje odluku da po-štuje određena pravila ili ka-rakteristike nekog kulturnog identiteta. Što se kulturnog identiteta tiče, mogao bi biti najprije shvaćen kao odnos prema drugima, on određuje i razlikuje. Istorijski nastaje, razvija se u zavisnosti od kri-terijuma koje određena gru-pa uspostavlja u odnosima sa drugim društvenim gru-pama.

Identitesku skalu nerijetko prati i jezička: uz lokalni iden-titet ide i lokalni govor, uz na-cionalni identitet nacionalni ili službeni jezik, uz nadnaci-onani neki od svjetskih jezi-ka, dok će konfesionalni kod muslimana biti praćen arap-skim, kod Jevreja hebrejskim jezikom, kod baštinika za-padnoevropske kulture la-tinskim i starogrčkim, kod baštinika orijentalno-islam-ske kulture arapskim, persij-skim i turskim jezikom. Od-nos između jezika i kulture nije jednostavno uspostaviti. Ponekad jednu kulturu pra-ti i jedan jezik, ponekad je to mnogo kompleksnije. U jed-nom istom organizmu ori-jentalno-islamske kulture dominantno učestvuju tri je-zika koji pripadaju različi-tim i strukturno udaljenim jezičkim porodicama. Isto tako, posebnu ulogu u tran-smisiji jednog kulturnog si-stema ima pismo. Pismom bilježimo kulturne vrijedno-sti povezane sa zajedničkim pamćenjem i etnokulturnim identitetom. Ako govorimo

o orijentalno-islamskom pi-sanom nasljeđu, religijski predznak je obavezan, jer sli-jedi duhovna dostignuća, sa-držaje, znanja i estetske stan-darde islamskog istoka. Jezik Kur'ana je arapski jezik i isto-vremeno prvi i osnovni me-dij islamske civilizacije. Ka-ligrafsko bilježenje Božje objave bio je uzvišeni i cije-njeni umjetnički zadatak, pisana riječ na jednom od klasičnih jezika islamskog orijenta bila je znak pripada-nja islamskom svijetu.

Prema strukturalistič-koj teoriji muzejski pred-met je objašnjen u relaci-ji predmet:simbol, tako da u muzeološkom kontekstu svaki predmet predstavlja simbol, odnosno znak, i ima svoje značenje. Predmeti su izdvojeni iz stvarnog, prirod-nog konteksta i premješteni u imaginarni muzejski svijet, gdje u novom kontekstu dobi-jaju i nova značenja. Muzejski predmet je objekat spoznaje, materijal koji sam po sebi ne nosi izvornu vrijednost, nego je sredstvo preko koga će po-sjetilac doći do spoznaje. Na taj način, u istorijskim muze-jima predmeti nisu direktni nosioci sadržaja, oni su do-kumenti za ilustraciju, tuma-či kao objekti i sredstvo pre-ko kojih posjetioci dolaze do spoznaja o određenoj temi. Autor izložbe nastoji da sači-ni sintagmu iz sistema mate-rijalne kulture, ukoliko smo saglasni da su izloženi pred-meti ulančeni metonimijski simboli materijalne kulture, koja fizički ne može biti poka-zana u svojoj sveukupnosti.

Predmeti definisani arap-skim ispisom uvijek mogu biti izdvojeni u koheren-tnu cjelinu, budući da nje-ni elementi imaju međusob-no jasno uspostavljenu vezu. Arapski harf predstavlja ve-zivnu nit koja spaja i oživlja-va orijentalno-islamski ukras na predmetima ili ih upućuje na njihovog vlasnika, odno-sno autora izrade. Prethod-no spomenuto pokušaćemo ilustrovati primjerima iz Za-vičajnog muzeja u Ulcinju.

Elementi islamskog obras-ca isprepleteni sa svjedo-čanstvima ranijih kulturnih slojeva prisutni su u istorij-skim tragovima na zgrada-ma u kojima su smještene muzejske zbirke: ostaci mi-nareta na nekadašnjoj crkvi Sv. Marije, koja je za vrijeme osmanske vlasti bila pretvo-rena u džamiju, ili na osman-sko-latinskom epigrafskom natpisu na samom ulazu u

muzejski kompleks. U etno-grafskom narativu muzeja pokušavamo da napravimo selekciju, ali islamski kultur-ni predznak sa sigurnošću može biti stavljen uz dva ar-tefakta - levhe obilježene is-pisom arapskim grafemima. Pouzdanost ovog postupka proističe iz činjenice da sva-ki drugi simbolički identitet-ski znak postaje upitan s ob-zirom na svoje značenjsko

višeglasje i intertekstualnost, odnosno kulturne referen-ce koje ga pripisuju sasvim drugačijim etnografskim tra-dicijama. Ovdje mislimo na simblol polumjeseca vidljiv na albanskoj ženskoj šestna-skoj i malisorskoj nošnji. Na jednoj od levhi iz etnograf-ske zbirke Zavičajnog muze-ja u Ulcinju čitamo obraća-nje za Božju pomoć, druga je posvećena spomenu imena Ahmeda ar-Rifa'ija, osnivača rifa'ijskog derviškog reda. O čemu svjedoče ova dva arte-fakta? Oba svjedoče o islam-skoj vjerskoj tradiciji i kultu-ri slova, drugi o nekadašnjem postojanju sufijske tradicije i njenih sljedbenika u Ulcinju. Kako vidimo, u ovom slučaju siguran vodič u prepoznava-nju i okupljanju svega onoga što svjedoči o dodiru ili živo-tu prema orijentalno-islam-skom obrascu trebalo bi da predstavlja arapski harf koji potpisuje osnovnu definiciju predmeta vjerodostojno koli-ko i muzejska zabilješka u in-ventarnim knjigama.

Jezik zadržava svoje simbo-ličke vrijednosti i kada se nji-me prestanemo služiti kao sredstvom komunikacije.U islamskoj kulturi njegovanje kulture pisane riječi zauzima posebno mjesto, i zanimlji-vo je da su knjige, posebno one vjerskog sadržaja u ku-ćama odlagane na posebnim mjestima, tako da je i danas

Kur'an smješten na najvišoj i najčišćoj polici, zamotan u komad čiste ili ukrašene tka-nine. Podrazumijeva se da je primarna funkcija arapskog alfabeta, koji opslužuje tri je-zika islamskog orijenta, pre-zentovanje jezičkog iskaza i u tom okviru jezička pravi-la postaju veoma stroga uko-liko se očekuje da tekst bude razumljiv i čitljiv. Ako slije-dimo tvrdnju da je pismo si-stem sa svojim sopstvenim zakonitostima i ako poštuje-mo dihotomiju govoreni/pi-sani jezik, u vezi sa arapskim pisanim iskazom nameće se niz zaključaka koji u prvom redu pisani jezik izmješta-ju i distanciraju od očekiva-ne uloge pisane riječi, u zavi-snosti od različitih namjera i registara upotrebe pisma. Strogost jezičkih pravila i njihovo dosljedno poštova-nje svoje ishodište je imalo u potrebi očuvanja pisane sve-te riječi Kur’ana, što je isto tako, predstavljalo odraz po-trebe očuvanja religijskog, jezičkog, zatim nacionalnog i kulturnog jedinstva. Arap-sko pismo je odatle dobija-lo ulogu simboličkog meha-nizma u kojem je nadahnuti vjernik mogao naći sredstvo da izrazi svoju ljubav prema Bogu ili sredstvo umjetnič-kog izraza. Uspostavljen je sistem pravila različitih vr-sta arapskog pisma. Ta pravi-la precizno funkcionišu kao dio kaligrafskog rituala, u ko-jem slova preuzimaju ulogu reprezenata zasebnog simbo-ličkog sistema. Islamska ka-ligrafija i njen harf okriljeni su kategorijom “svete” um-jetnosti, kaligrafski univer-zum ima svoj nebeski arhe-tip i smatra se ovozemaljskim izrazom Svete Riječi. Ona je težišna islamska umjetnost, ona doseže s onu stranu poj-movne realnosti. Slovni znak je sredstvo nadahnute likov-nosti. Svako slovo može da ima “skriveno značenje”, tako da ’alif, prvo slovo alfabeta, za neke islamske mistike sim-bolizuje cjelokupnu mudrost misticizma, islama i Kur’ana, ili za mnoge ’alif simbolizu-je Boga, izvor mudrosti i isti-ne.Ovaj harf može biti simbol čovjeka koji formom pisanog teksta od Boga donosi rado-snu vijest drugima, i to ne pod vidom bilo kakvog teksta, već teksta Knjige, “pod čijom pri-likom se događa svetopovije-sna punina Božjeg samoot-krivanja”, kako bi kazao Rešid Hafizović u svom tekstu Kali-grafja kao smijeh i plač tršča-nog pera. Zapravo, arapsko slovo ima karakter “božan-skog slova”, koje simbolizu-je jedinost Boga, ali isto tako duhovno slobodne, istinske mistike koji su postigli ujedi-njenje s Bogom.I ne samo to, arapsko pismo je očigledna transmisija posebnog i na taj način sasvim prepoznatljivog kulturnog sistema.

Osnovni pojam sa kojim se suočavamo u ovom radu je – arapsko slo-

vo. Latinična slova upotrije-bljena u matematici predstav-ljaju simbole, ali onda kada se upotrijebe u kontekstu ver-balne transkripcije posta-ju znaci sa utvrđenim fonet-skim vrijednostima. Simbol je u neprekinutom dinamič-kom procesu proširivanja, mijenjanja ili deformisanja svojih značenja, u zavisno-sti od kompleksa sopstvenih konotacija, prihvaćenih od strane onoga koji na taj na-čin iskazuje odluku da po-štuje određena pravila ili ka-rakteristike nekog kulturnog identiteta. Što se kulturnog identiteta tiče, mogao bi biti najprije shvaćen kao odnos prema drugima, on određuje i razlikuje. Istorijski nastaje, razvija se u zavisnosti od kri-terijuma koje određena gru-pa uspostavlja u odnosima sa drugim društvenim gru-pama.

Identitesku skalu nerijetko prati i jezička: uz lokalni iden-titet ide i lokalni govor, uz na-cionalni identitet nacionalni ili službeni jezik, uz nadnaci-onani neki od svjetskih jezi-ka, dok će konfesionalni kod muslimana biti praćen arap-skim, kod Jevreja hebrejskim jezikom, kod baštinika za-padnoevropske kulture la-tinskim i starogrčkim, kod baštinika orijentalno-islam-ske kulture arapskim, persij-skim i turskim jezikom. Od-nos između jezika i kulture nije jednostavno uspostaviti. Ponekad jednu kulturu pra-ti i jedan jezik, ponekad je to mnogo kompleksnije. U jed-nom istom organizmu ori-jentalno-islamske kulture dominantno učestvuju tri je-zika koji pripadaju različi-tim i strukturno udaljenim jezičkim porodicama. Isto tako, posebnu ulogu u tran-smisiji jednog kulturnog si-stema ima pismo. Pismom bilježimo kulturne vrijedno-sti povezane sa zajedničkim pamćenjem i etnokulturnim identitetom. Ako govorimo

o orijentalno-islamskom pi-sanom nasljeđu, religijski predznak je obavezan, jer sli-jedi duhovna dostignuća, sa-držaje, znanja i estetske stan-darde islamskog istoka. Jezik Kur'ana je arapski jezik i isto-vremeno prvi i osnovni me-dij islamske civilizacije. Ka-ligrafsko bilježenje Božje objave bio je uzvišeni i cije-njeni umjetnički zadatak, pisana riječ na jednom od klasičnih jezika islamskog orijenta bila je znak pripada-nja islamskom svijetu.

Prema strukturalistič-koj teoriji muzejski pred-met je objašnjen u relaci-ji predmet:simbol, tako da u muzeološkom kontekstu svaki predmet predstavlja simbol, odnosno znak, i ima svoje značenje. Predmeti su izdvojeni iz stvarnog, prirod-nog konteksta i premješteni u imaginarni muzejski svijet, gdje u novom kontekstu dobi-jaju i nova značenja. Muzejski predmet je objekat spoznaje, materijal koji sam po sebi ne nosi izvornu vrijednost, nego je sredstvo preko koga će po-sjetilac doći do spoznaje. Na taj način, u istorijskim muze-jima predmeti nisu direktni nosioci sadržaja, oni su do-kumenti za ilustraciju, tuma-či kao objekti i sredstvo pre-ko kojih posjetioci dolaze do spoznaja o određenoj temi. Autor izložbe nastoji da sači-ni sintagmu iz sistema mate-rijalne kulture, ukoliko smo saglasni da su izloženi pred-meti ulančeni metonimijski simboli materijalne kulture, koja fizički ne može biti poka-zana u svojoj sveukupnosti.

Predmeti definisani arap-skim ispisom uvijek mogu biti izdvojeni u koheren-tnu cjelinu, budući da nje-ni elementi imaju međusob-no jasno uspostavljenu vezu. Arapski harf predstavlja ve-zivnu nit koja spaja i oživlja-va orijentalno-islamski ukras na predmetima ili ih upućuje na njihovog vlasnika, odno-sno autora izrade. Prethod-no spomenuto pokušaćemo ilustrovati primjerima iz Za-vičajnog muzeja u Ulcinju.

Elementi islamskog obras-ca isprepleteni sa svjedo-čanstvima ranijih kulturnih slojeva prisutni su u istorij-skim tragovima na zgrada-ma u kojima su smještene muzejske zbirke: ostaci mi-nareta na nekadašnjoj crkvi Sv. Marije, koja je za vrijeme osmanske vlasti bila pretvo-rena u džamiju, ili na osman-sko-latinskom epigrafskom natpisu na samom ulazu u

muzejski kompleks. U etno-grafskom narativu muzeja pokušavamo da napravimo selekciju, ali islamski kultur-ni predznak sa sigurnošću može biti stavljen uz dva ar-tefakta - levhe obilježene is-pisom arapskim grafemima. Pouzdanost ovog postupka proističe iz činjenice da sva-ki drugi simbolički identitet-ski znak postaje upitan s ob-zirom na svoje značenjsko

višeglasje i intertekstualnost, odnosno kulturne referen-ce koje ga pripisuju sasvim drugačijim etnografskim tra-dicijama. Ovdje mislimo na simblol polumjeseca vidljiv na albanskoj ženskoj šestna-skoj i malisorskoj nošnji. Na jednoj od levhi iz etnograf-ske zbirke Zavičajnog muze-ja u Ulcinju čitamo obraća-nje za Božju pomoć, druga je posvećena spomenu imena Ahmeda ar-Rifa'ija, osnivača rifa'ijskog derviškog reda. O čemu svjedoče ova dva arte-fakta? Oba svjedoče o islam-skoj vjerskoj tradiciji i kultu-ri slova, drugi o nekadašnjem postojanju sufijske tradicije i njenih sljedbenika u Ulcinju. Kako vidimo, u ovom slučaju siguran vodič u prepoznava-nju i okupljanju svega onoga što svjedoči o dodiru ili živo-tu prema orijentalno-islam-skom obrascu trebalo bi da predstavlja arapski harf koji potpisuje osnovnu definiciju predmeta vjerodostojno koli-ko i muzejska zabilješka u in-ventarnim knjigama.

Jezik zadržava svoje simbo-ličke vrijednosti i kada se nji-me prestanemo služiti kao sredstvom komunikacije.U islamskoj kulturi njegovanje kulture pisane riječi zauzima posebno mjesto, i zanimlji-vo je da su knjige, posebno one vjerskog sadržaja u ku-ćama odlagane na posebnim mjestima, tako da je i danas

Kur'an smješten na najvišoj i najčišćoj polici, zamotan u komad čiste ili ukrašene tka-nine. Podrazumijeva se da je primarna funkcija arapskog alfabeta, koji opslužuje tri je-zika islamskog orijenta, pre-zentovanje jezičkog iskaza i u tom okviru jezička pravi-la postaju veoma stroga uko-liko se očekuje da tekst bude razumljiv i čitljiv. Ako slije-dimo tvrdnju da je pismo si-stem sa svojim sopstvenim zakonitostima i ako poštuje-mo dihotomiju govoreni/pi-sani jezik, u vezi sa arapskim pisanim iskazom nameće se niz zaključaka koji u prvom redu pisani jezik izmješta-ju i distanciraju od očekiva-ne uloge pisane riječi, u zavi-snosti od različitih namjera i registara upotrebe pisma. Strogost jezičkih pravila i njihovo dosljedno poštova-nje svoje ishodište je imalo u potrebi očuvanja pisane sve-te riječi Kur’ana, što je isto tako, predstavljalo odraz po-trebe očuvanja religijskog, jezičkog, zatim nacionalnog i kulturnog jedinstva. Arap-sko pismo je odatle dobija-lo ulogu simboličkog meha-nizma u kojem je nadahnuti vjernik mogao naći sredstvo da izrazi svoju ljubav prema Bogu ili sredstvo umjetnič-kog izraza. Uspostavljen je sistem pravila različitih vr-sta arapskog pisma. Ta pravi-la precizno funkcionišu kao dio kaligrafskog rituala, u ko-jem slova preuzimaju ulogu reprezenata zasebnog simbo-ličkog sistema. Islamska ka-ligrafija i njen harf okriljeni su kategorijom “svete” um-jetnosti, kaligrafski univer-zum ima svoj nebeski arhe-tip i smatra se ovozemaljskim izrazom Svete Riječi. Ona je težišna islamska umjetnost, ona doseže s onu stranu poj-movne realnosti. Slovni znak je sredstvo nadahnute likov-nosti. Svako slovo može da ima “skriveno značenje”, tako da ’alif, prvo slovo alfabeta, za neke islamske mistike sim-bolizuje cjelokupnu mudrost misticizma, islama i Kur’ana, ili za mnoge ’alif simbolizu-je Boga, izvor mudrosti i isti-ne.Ovaj harf može biti simbol čovjeka koji formom pisanog teksta od Boga donosi rado-snu vijest drugima, i to ne pod vidom bilo kakvog teksta, već teksta Knjige, “pod čijom pri-likom se događa svetopovije-sna punina Božjeg samoot-krivanja”, kako bi kazao Rešid Hafizović u svom tekstu Kali-grafja kao smijeh i plač tršča-nog pera. Zapravo, arapsko slovo ima karakter “božan-skog slova”, koje simbolizu-je jedinost Boga, ali isto tako duhovno slobodne, istinske mistike koji su postigli ujedi-njenje s Bogom.I ne samo to, arapsko pismo je očigledna transmisija posebnog i na taj način sasvim prepoznatljivog kulturnog sistema.

Svako slovo može da ima “skriveno značenje”, tako da ’alif, prvo slovo alfabeta, za neke islamske mi-stike simbolizuje cjelokupnu mudrost misticizma, islama i Kur’ana, ili za mnoge ’alif simbolizuje

Boga, izvor mudrosti i istine…

Karakter božanskog slova

Piše: dr Dragana KUJOVIĆ

ORIJENTALNO PISANO NASLIJEDJE 517

Natpis na osmanskom turskom i latinskom - Zavičajni muzej Ulcinj

Zavičajni muzej Ulcinj

LEVHE iz Zavičajnog muzeja u Ulcinju

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

diplomatija

Ambasada Crne Gore u Veli-koj Britani-ji otvorena je ljeta 2007., na

prestižnoj londonskoj adre-si “Waterloo place 11”, na pe-tom spratu, lijepog zdanja “Trafalgar House“, u samom srcu dinamične prijestoni-ce, na svega nekoliko laga-nih koraka blagim usponom do ljudske košnice, užurba-nog Pikadilija, osvijetljenog reklamama poznatih svjet-skih firmi; uobičajene uvod-ne slike mnogobrojnih tele-vizijskih emisija. Spomenik pobjedi Britanaca i njiho-vih saveznika u ratu na Kri-mu, odvaja zdanje “Trafal-gar house” od “Institut of Directors”, elegantne gra-đevine boje vanile, u kojoj je smješteno nekoliko salo-na za bankete, među kojima se izdvaja Vaterlo, plavi sa-lon, sa šarmantnim zlatnim nitima, zagasito žutim, svi-lenim, engleskim tapetama i velikim kaminom u merme-ru. Istorijsku notu daju por-treti u kitnjastim ramovima vojskovođa slavne bitke kod Vaterloa. Naravno, između raskošnih kristalnih lustera dominira veliki portret ču-venog pobjednika vojvode Velingtona. U ćošku samu-je neveliki portret najpozna-tijeg Korzikanca, osvajača Evrope, Napoleona. Da li se i ovđe u mističnoj tišini pod-visokim svodovimao tmje-nog salona vode i neke nove bitke? U tom ambijentu, sa patinom prohujalih vreme-na, obilježavan je Dan držav-nosti Crne Gore, 13. jul, uz prisustvo predstavnika di-plomatskog kora I ForinO-fisa, crnogorskih iseljenika, uglednih Britanaca, poput Čarls Greja, Maršala diplo-matskogkora, dok su pitka vina podgoričkih “Plantaža“ i suve smokve sa Crnogor-skog primorja, širili ugodne mirise Mediterana.

Waterloo place 11. Vater-lo salon. Bitk akodVaterloa. Krah Napolena. Možda ima neke simbolike u tome. Jer, Englez Roj Trevor, u svo-joj knjizi “Crna Gora zemlja ratnika” kaže: “Kada je prvi car Francuza, Napoleon Bo-naparta, nezadrživo osvajao Evropu, samo dvije zemlje su mu se suprotstavile. Jedna je bila naša zemlja (Engleska), a druga je Crna Gora. Mala Crna Gora se nije ustručava-la da prkosi Napoleonu. Kad je njegova vojska bila odbije-na, Car se razbijesnio i zapri-jetio da će promijeniti ime Crna Gora (Montenegro) u ime Crvena Gora (Montero-sso) i to krvlju njenog naro-da. Ali, kao i većina ljudi koji u bijesu mnogo toga kažu, a kasnije uvide da tu prijetnju ne mogu i da izvedu, Napole-on je bio prinuđen da napusti Crnu Goru, baš kao i Sultan.”

Plavi salon otvara pogled na otmjenu Pall Mall ulicu, poznatu po statusnim sim-bolima engleske aristokra-tije, tradicionalnim džent-lmen klubovima. „Army and Navy Club“, „Travelers Club“, „Oxford and Cam-bridge Club“, „The Carlton Club“ najprestižniji među njima „Royal Automobile Club“, sa bogatim bibliote-kama, bilijar salama, luksu-znim restoranima i barom, često prikazanim u filmovi-ma sa poznatom scenom ne-izbježnog dima cigareta koji vijuga iz kožnih fotelja u ko-jima udobno smještena gos-poda iz engleske visoke kla-se sa zulufima koji gotovo prerastaju u bradu, razgova-ra satima. U istoimenoj uli-ci je iznameniti “Athenaeum Club”, ovjekovječen i uTV-seriji o simpatičnom belgij-skom detektivu Herkulu Po-arou, a članstvo u klubu je moguće jedino uz preporu-ku dva aktivna člana.

Ispred “Athenaeuma” je spo-menik vojvodi od Jorka koji

gleda ka ForinOfisu i St. Ja-mes parku od kojih posje-tioce dijeli prostrano ste-penište, često prošarano golubovima I ponekim za-ljubljenimparom. U nepo-srednoj blizini, okružena ti-šinom, samuje vila u kojoj se tokom Drugog svjetskog rata nalazilo sjedište Francu-skog nacionalnog komiteta i oružanih snaga na čijem je čelu biogeneral Šarl de Gol, docnije predsjednik Fran-cuske. Ovaj znameniti kvart zaokružuju, moderna više-spratnica „New Zealand Ho-use“ i raskošno osvijetljeno sjedište najpoznatije aukcij-ske kuće „Christie’s“, osnova-ne davne 1766. godine, upra-vo u Londonu.

U zaleđu zdanja, đe je cr-nogorska ambasada, ušuš-kan je tihi St. James skver, sa zgradom zvučnog imena „Grimaldi House“, u kojoj je smještena kompanija za jah-te, brodove, luksuzne kruze-re, a preko puta nje se nalazi „Chatham House“, pozna-ta i kao „Kraljevski institut

za međunarodne poslove“, uticajna i prestižna nevladi-na, neprofitna organizacija, koja analizira međunarodnu spoljnu politiku i promovi-še smjernice prevazilaženja problema u svijetu. Njenom ugledu doprinose i eminen-tni predavači: Generalni se-kretar UN Ban Ki Moon, bivši premijer Velike Britani-je Dejvid Kameron, izvršna

direktorka Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagard. U toj zgradi čije pro-čelje podsjeća na Downing street 10, živjela su tri britan-ska premijera, među kojima i Vilijam Evert Gledston, gla-soviti državnik 19. vijeka.

Vojvoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar ino-stranih djela, predsjednik Državnog savjeta za vrije-me knjaza Nikole i prvi cr-nogorski diplomirani prav-nik, u svojim memoarima o tadašnjim odnosima Crne Gore i Velike Britanije nagla-šava: „Crna Gora nije imala ni moći, ni sredstava, pored sviju usiljavanja, da zadobije za sebe englesku naklonost. Ona je nepomična, hladna kao gora od leda. Ona niko-me ne stoji na raspoloženju, pa ni najsilnijim državama, a nekmo li malenoj Crnoj Gori. Ona se smatra silom nad silama, kao što u pra-vom smislu i jeste. Zadobi-ti tu veliku silu za sebe, bilo je, može se reći, životno pi-tanje za Crnu Goru.“ Ali, do-laskom Vilijama Gledstona za britanskog premijera, po-voljan vjetar sa Ostrva dopi-re do slobodnih crnogorskih planina i daje zamah njenim hrabrim vitezovima u vječi-toj borbi za slobodu, naroči-to tokom „Ulcinjskog pita-nja“ (1880.) kada se brojna međunarodna flota nalazi na Jadranu, na čelu sa engle-skim admiralom Sejmurom koji vojvodi Gavru Vukoviću povjerljivo, iskreno kazuje:

„Mogu Vam reći da kaže-te knjazu Vašem, neka se on i njegova izmučena ze-mlja Crna Gora može sma-trati srećnim i veselim, tijem sto je moćna Engleska, upre-gnula sve sile, da joj služe bezuslovno, u korist njego-vu. Uviđavni engleski narod nije tako lako izvesti iz njego-ve hladnoće, naročito u poli-tičkim stvarima, ali je danas baš on koji stoji cio iza svo-je omiljene vlade, taj ozbiljni faktor na koga se knjaz može temeljno osloniti, i neka una-prijed zna da će sve postići na što ima pravo. I neka ni-kad vaš Gospodar drukčije ne pomisli, nego da sam En-glez u punom smislu te riječi, a on zna koliku težinu može imati ova moja izjava.“ Tim povodom Vojvoda Gavro Vuković u svojim dragocje-nim memoarima ističe; „Iz sviju dosadašnjih diplomat-skih mjera što su Sile predu-zimale u crnogorskom pita-nju, u Londonu se je uvidjelo da se s Portom ništa postići neće. Gledston, kao ozbiljni i riješitelni državnik engle-ski, kao branitelj međuna-rodne pravde i kao pravi pri-jatelj mučeničke Crne Gore, riješio se je strožije postupi-ti prema upornom sultanu i njegovoj vladi.”

Gotovo dvije decenije kasni-je, kao gost kraljice Viktori-je, maja 1898. Knjaz Nikola boravi u Londonu i Vindso-ru, đe ga zatiče vijest o smr-ti Gledstona, povodom čega upućuje izraze saučešća nje-

„Najromantičnije i potresajuće slike drugijeh istorija, može se reći blijede pred običnijem živo-tom Crne Gore. Ono što zadivljuje i čemu prosve-ćeni evropski narodi treba da odaju zaslužno pri-znanje jeste činjenica da su ti hrabri gorštaci, u najtežim trenucima svoje istorije, u svoje planine donijeli štampariju da bi sačuvali svoju kulturu i samobitnost...“ (Vilijam Evert Gledston, britan-

ski premijer)

Prijatelji s prestižne engleske adrese

Piše: Dejan VUKOVIĆ

IZ ISTORIJE CRNOGORSKE DIPLOMATIJE

Knjaz Nikola medju vladarima Evrope i svijeta na razglednici iz Drezdena 1907.

518

Ushićen Crnom Gorom - britanski premijer Gladston

Prestižna adresa - lononski T rafalgar skver

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Obične, stilske, sa naslonom ili bez, sa tapaci-rom ili ne, radne i svečane, ručno

i mašinski rađene, više ili ma-nje udobne, poslovne ili ležer-ne, barske, rasklapajuće, film-ske, namjensko-protokolarne... Tek, sve su stolice. Klasična va-nvremenska stolica, uprkos ra-zvoju industrijskog dizajna ne izlazi iz mode. U mnogim ce-remonijama predstavljaju sta-tusni simbol i određuju druš-tveni položaj onoga ko u njima sjedi. Jednostavne, funkcional-ne i svakodnevne, sa i bez ljud-ske figure, stolice u zatečenom prostoru predstavljaju svojevr-snu igru nad igrom života i smr-ti, nad igrom prolaznosti. U sta-rom Egiptu stolice su polagane u grobove vladara zajedno sa njihovim blagom. Tek, stolice su kulturološko-socijalni, estet-ski i simbolički izraz. Izraz vre-mena, prostora, etnologije i mo-gućnosti. Stolica, iako se njena funkcija vremenom nije pro-mijenila, možda više nego dru-gi djelovi enterijera, označavaju jasno socijalni, estetski i simbo-lični položaj korisnika.

Stolica koja zaslužuje status na-slijeđa i crnogorske baštine sva-kako je stolovača. Zajedno, sa ognjištem, stolovača je primar-na slika stare crnogorske kuće, njen nerazdvojni dio, njen sim-bol. Ovjekovječena na slikar-skim platnima, fotografskim zapisima i muzejskim ekspona-tima, ostaje da svjedoči o vre-menu, prostoru i ljudima. Biljeg etnološke baštine koja se čuva i prenosi u nasleđe. Jer upravo njena svojstva, ljepota i aura, preporučuju je ljepotom za sebe, koja se iznova i traži i pre-poručuje. Postala je stolovača motiv slikara, umjetnika, pisa-ca; motiv svekolikog dramskog igrokaza. Naslonjena uz zid sta-re crnogorske kamene kuće, i natkrivena sjenom vinove "ame-rikan" loze, stolovača uramljena sa likom vremešnog domaćina čije bore ispisuju vrijeme, u ne-djeljivom prostoru stola, i boce lozove rakije, preporučila se et-nološkom razglednicom najvi-šeg reda. Prazna ili ne, tek njen djelujući topos nadrasta socijal-ne statuse i ovozemaljske prola-zne mjere. Kako god da je po-smatrate, pod prirodnom ili vještačkom svjetlošću, po sun-čanom ili tmurnom danu, ona nesmanjeno isijava polje energi-je koje vas prožima, oplemenju-je, i situaciono relaksira. U geo-metrijski ovlašnom rasporedu tačaka, iz stolovače su se mašta-le i tražile kosmogonijske tač-ke svekolikih motiva, uzroka, posledica... čovjeka, duha, tije-la, misli... Stolovača kao impre-sija i doživljaj generacijskog na-slona. Taj naslon, ujedno je sto-lovači naklon. Od naklona do patine, stali su vjekovi, težnje, nade... izazovi i boli... Ona je na-lik graničaru našeg identiteta. I zato je ona uvijek svoja na svo-me. Ona olakšava razumijeva-

nje geografije i lokaliteta oso-benog mjesta. Razumijevanje je i ukrštanju istorije i geografije kroz etnološko nasljeđe jedin-stva i socijalnog smisla. Kao ču-var svekolikog društvenog bića iznova motiviše na nova promi-šljanja uslova, života, običaja, kulture... I iznova će nas prenu-ti, zamišljene nad mistikom tra-janja. U nedokučivosti odgovo-ra leži i njena draž, jer je upravo kao naslon za razmišljanja taj-ni neba i tajni čovjeka, postala i prepoznala se gnijezdom misli. Ljudskih, istorijskih, životnih, odlučnih...

Stolovača je ručno rađena od plemenitog drveta, obično od javora, oraha, trešnje...Pažljivo se biralo drvo koje bi se u fazi pripreme, nategnuto držalo či-tavu zimu, što je drevna tehni-

ka pomoću koje se dobija za-krivljenost. Od nahije do na-hije, stolovače su se razlikovale po tipu, ritmu linija, nijansama i specifičnim ukrasnim lokal karakteristikama, koje su fina-lizovane kao osobeni kreativ-ni neindustrijski rukopis maj-stora tog doba. Izdržala je stolo-vača istorijsku i estetsku probu vremena. Zato, biti u stolova-či, znači djelimično biti u isto-riji. Stolovača je izraz dostojan-stva, otmenosti, gospodstva, aristokratskog stava, koji je eti-kecijom višeg reda označavao atmosferu važnosti čina, regu-la, protokola... U stolovači se ne sjedi. U njoj se uživa. Misa-ono, hedonistički, vremenski i prostorno. Stolovača je stoli-ca kraljeva, dinasta, diplomata, suverena, državnika, velikodo-stojnika, prosvetitelja, mislila-

ca... No, istovremeno to je i sto-lica čovjeka domaćina, narod-nog čovjeka, i svakog čovjeka koji se u njoj (pro)nalazi. I opet, nezavisno od svoje anatomske konfiguracije svaki čovjek se u njoj "komoda" i udobno se osje-ća. Nema sa njom problema, ni gdje ruke, ni gdje noge. Sve je potaman u toj nesvakidašnjoj dizajnerskog ikoni koja je po-djednako i velike trajnosti i ve-like važnosti. Kao kakav neu-morni graničar sa kostimom patine vjekova, stolovača do-čekuje znane i neznane. Viso-ke zvanice i stranca neznanca. I svi se, sa svojim razlikama, po-rijekolm i statusom, u stolovači osjećaju prijatno i udobno. Iako naizgled neočekivano, u isku-stvu je doživljajem potvrđeno.

Mijenjala su se vremena, stilo-

vi, dolazili i prolazili trendovi, ali stolovača, kao i sve što vrije-di oduprla se promjeni vremena i ostala u vremenu. Svevreme-nost kao žig. Od impozantnog portreta crnogorskog kralja Ni-kole u stolovači, pa do stolovača u državnoj vili Gorica u Podgo-rici, mijenjali su se sistemi i ide-ologije, ali stolovača je podjed-nako, i tada i danas, bila i osta-la nacionalna reprezentativnost kojom se između ostalog, uka-zuje počast diplomatskom koru najvišega reda. Etimološka srodnost stolovače i stolovanja pripadajući je značenjski krug kojim se dodatno pojašnjava-titulira uloga stolovače. Ne slu-čajno, kao takva, notirana je prepoznatim mjestom prostora u okviru kog se i sadržinski i ce-remonijalno stoluje. U svakom slučaju paradigmatičnost izraza stolovati treba imati u vidu kada se govori o stolovači. Znakov-lje, arhivi i drugi simboli koji ova dva pojma upućuju na srod-nost, samo su fakti koji snaže tezu uloge stolovače na dvoru.

Nije slučajna udobnost stolo-vače. Stari crnogorci tragali su za održivom formulom namje-štaja, konkretno stolice, koja bi im u dugim zimskim noći-ma bila od velikog značaja. Em da bude od plemenitog materi-jala, em udobna, sa naslonom i za leđa i za ruke, sa jasnim pro-pozicijama i razmjerima od sje-dišta do poda, u kojima se lako služiti i sa štapom i sa priručnim alatom kojim bi se razbuktavalo ognjište, tek stolovača je štima-la i kao takva našla svoje mjesto u crnogorskom domu. Prekr-sti li ih ili ne, noge su u stolovači imale svoj slobodni radijus, koji su sinhrono sa položajem ruku i tijela oslikavale, jednačinu i je-dinstvo tijela i prostora. Pa se opet tu znalo i čija je koja. Po-

Zajedno, sa ognjištem, stolovača je primarna slika stare crnogorske kuće, njen nerazdvojni dio, njen simbol. Ovjekovječena na slikarskim platnima, fotografskim zapisima i muzejskim eksponatima, ostaje da svjedoči o vremenu, prostoru i ljudima. Biljeg etnološke baštine koja se čuva i prenosi u nasleđe. Jer upravo njena svojstva, ljepota i aura, preporučuju je ljepotom za sebe, koja se iznova i

traži i preporučuje.

Stolica aristokratskog stava

CRNOGORSKA STOLOVAČA

Piše: mr Željko RUTOVIĆ

govoj supruzi, a sjetne riječi crnogorskog vladara objav-ljene su tih dana u london-skom “DailyCrnonicl-u” u znak sjećanja na plemenitog Gledstona: “VelikaBritani-ja, vaša otadžbina, bogata je znamenitim I genijalnim lju-dima, a onaj između njih koji je sadau mro, bio je bliski i iskreni prijatelj moje zemlje. Smrt njegova težak je bol za mene. On nas je pomagao i svojijem perom i svojom besjedom, i njegove riječi; “Handsoff“ ( k sebi ruke!) još se ponavljaju i odjekuju po Balkanu. Čast spomenu ve-likog muža, pokoj njegovoj duši. Za Crnogorce, ispunje-ne zahvalnošću, ja prizivljem božji blagoslov na njegov ne-zaboravn ispomen.”

Veliki Gledston je četiri puta bio britanski premijer, po-litičku karijeru je započeo kao konzervativac, nasta-vio kao liberal. Istinskiprija-telj Crne Gore, čije je junaš-tvo isticao ispred herojstva Antičke Grčke. O CrnojGo-ri ushićeno kazuje: „Najro-mantičnije i potresajuće sli-ke drugijeh istorija, može se reći blijede pred običnijem životom Crne Gore. Ono što zadivljuje i čemu prosve-ćeni evropski narodi treba da odaju zaslužno priznanje jeste činjenica da su ti hra-bri gorštaci, u najtežim tre-nucima svoje istorije, u svoje planine donijeli štampariju da bi sačuvali svoju kulturu i samobitnost. Ovo tim pri-je, što su Crnogorci uprkos svim nedaćama, svoje knji-ge štampali ranije od mno-gih prosvijećenih naroda u Evropi“. Gledston je bio na-klonjen I ostalim balkan-skim narodima u njihovim borbama za slobodu. Njegov najmlađi sin Herbert Džon Gledston, Guverneri Visoki komesar JužneAfrike, snaž-no je podržavao CrnuGo-ru kao i njegov otac. Bio je jedan od dvadeset dva pot-pisnika Rezolucije o Crnoj-Gori, (za ponovno uspostav-ljanje države CrneGore) o kojoj se na inicijativu lorda Sidenema raspravljalo 1920. U Domu Lordova Britan-skog parlamenta i tom prili-kom je govorio: „Svaka sila koja je učestvovala u radu Pa-riske konferencije saglasila se da zemlje kao što su Belgi-ja i Crna Gora treba da budu pravno uspostavljene u obli-ku kakav su imale prije rata... Crna Gora je vjekovima po-stojala kao nezavisno druš-tvo, jer su njeni žitelji bili ne-zavisni i bili na svome i prije nego što je Konstantinopolj pao u turske ruke.“

Divna lokacija Waterloo Place 11 nostalgično vodi u prošlost. Dotakla je istorij-ske, i otkriva blago vidljive, zajedničke niti slavnog vre-mena Crne Gore i Velike Britanije. A, prestižna adre-sa je oduvijek bila na cijeni, posebno u Londonu. Od lje-ta 2009. Crnogorska zasta-va leprša na romantičnom Notting Hilu, potom i Ken-singtonu.(Autor je konzul u Generalnom kon-zulatu Crne Gore u Frankfurtu)

519

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Sva znanja ovoga svi-jeta, ideje, sva pro-ročanstva, otkrića, zamisli, počinju u našem zagrljaju sa

jastukom. Sa njim počinje i završava ljudska svakodne-vica. Ništa ljepše od udob-nog kreveta i svog jastuka. Za mnoge je zagrljaj sa njim najslađi i najveličanstveniji dodir. Bili bogati ili stari, si-romašni ili mladi, vojnici ili intelektualci, rudari ili glum-ci, svima treba jastuk. Savre-meni čovjek može govoriti sto jezika, naučiti sva znanja ovoga sveta, steći sve mo-guće diplome, na jastuku će zaspati i na njemu osvanuti. Možda je zato najveća ljud-ska sreća njegovo postojanje. Istorija jastuka /tur.yastik/ je istorija čovjeka. Posmatrano iz ugla sadašnjosti, jastuk se, kao rijetko koji predmet, na-šao na razmeđi od iskona do beskonačne budućnosti. Za razliku od mnogo čega, što se svakodnevno koristi, jastuk je stvar koju će ljudi upotre-bljavati dok postoji civilizaci-ja. Sa arhetipskim korjenima, umotan u misteriju, on je simbol prošlosti, sadašnjosti i i budućnosti.

Jastuk je svojevrsno ogleda-lo i metafora naše realnosti i povlašćeno mjesto na kojem nastojimo da spojimo nespo-jivo, dubinu i tajanstvenost. Njemu priznajemo naše od-vajanje od uhodanog posto-janja, mišljenja i osećanja. Kad utihne dan i sve prođe, ostaju čovjek i jastuk; obred koji se ponavlja od kada je vakta i zemana. Sa njim pre-lazimo u drugu dimenziju života i vremena. Na njegovoj aromatičnoj mekoti najlakše i najbrže priznajemo da smo u stvarnom životu udvojeni, sa problematičnom suštinom svoga identiteta. Spontano ili smišljeno, tokom dana čovjek zauzima neku pozu: na ulici, u kafani, na poslu, u pozori-štu, na svadbi... Dok ne legne čovjek je ono što izgleda da jeste, a kad nasloni glavu na jastuk on je ono što jeste. U dosluhu sa njim postaje sve-stan svoje dnevne maske i ne-iskrenosti, svojih promena ali i okolnosti u kojima postaje nešto drugo, osim onoga što jeste i što izgleda da jeste... Na jastuku mnogi, iako sa au-tentičnom individualnošću, prazne svoje misli i svoja osje-ćanja, razumiju i znaju ono što preko dana ne razumiju i ne znaju. On je poprište suko-ba čovjeka sa samim sobom, i jedina stvar koja svakome otkopčava dušu, srce, du-boko potisnute patnje, tajne surove istine, genijalne ideje, sumanute namere. Na njima je svaka nesvodivost moguća, realna, potencijalna, ali samo do obzorja i sabaha... Sa jastu-kom možete raditi šta vam je drago - nekome je on lutka, drugima ognjište, trećima

samo merak. Ispod njega su naše bake držale aromatično cvijeće za bolji san, novac, slatkiše, bijeli luk, tespih, cr-ven konac i ikonu, kristale, razne amajlije i biljke; u ratu se ispod jastuka držalo oruž-je. Jastuci su zastrašujuće diskretni, povjerljivi, ćutljivi, odani, otmeni, iako imaju sopstvene snove, potrese, sopstvenu dnevnu osamu, bespomoćnost, strah, svoje rane, radosti i poraze.. Koli-ko god bili sami i usamljeni, prepušteni smo sebi i svom jastuku sa kojim dijelimo golu istinu...

Iskrena je naša ljubav prema jastucima. Taj mali predmet ne živi u sebi već u svima koji ga poseduju. Iako nemušt i ućutkan, ništa ne traži a pru-ža i daruje mnogo. Bliži nam je od ljudi koje svaki dan vi-đamo, koje poštujemo i sa kojima smo nerazdvojni. On je replika naše DNK, auten-tičan izraz našeg karaktera i psihologije; naš rukopis, sli-ka, otisak, paraf, škola, sudija, naš zatvor i komocija; portret velikih dimenzija i rever ljud-ske osećajnosti... Susret sa jastukom jednak je susretu sa

osobom koju dobro poznaje-mo, zato mu otkrivamo i sve ono što krijemo od sebe... Na njemu se odvijaju mimohod vremena, emocija, šaputa-nja i ćutanja, suza i uzdaha, sukob želja i moći, razuma i osjećanja, iluzija i realnosti. Na jastuku brusimo svoje priče, pjesme, ideje, bogohu-limo sve koji nam se te noći ukažu u mraku dok mladost i starost izgledaju kao opasne i podmukle sile. Čovjek jastu-ku svake noći posvedoči svo-ja uverenja, a uz to, premešta, gradi, uveličava, razgrađuje, spaja, rastvara, degradira, težeći ka univerzalnosti i konkretnoj stvarnosti, traže-ći način kako započete trke da dobije. Što prva polovina noći gradi to druga poruši. Dok smo u zagrljaju zvez-da umemo iznenaditi sebe humorom ili ironijom, kao poslednjom odbranom, uve-zujući nespojivo, rastavljajući davno spojeno i vezano. Po-nekad nepotrebno i sebično ukazujemo dostojanstvo na-šim zabludama tako što više razmišljamo koliko smo u pravu, umjesto da pomirimo ogroman raskol između ono-ga što želimo i onoga što mo-

žemo. Ponekad postajemo zvijeri u tamnoj samoći, sa nečistim silama u sebi, a samo rijetki srećnici, sa više spoko-ja i mira u sebi i oko sebe, ne ostaju duže budni, radujući se jutarnjem buđenju i usta-janju... U svojim dilemama i razmišljanjima, skriveni i ot-kriveni, ne možemo za jednu noć stići tamo kuda smo se uputili. U toj kritičkoj opser-vaciji stvarnosti, danima pa i mjesecima, jastuk destiliše naše misli i osjećanja, da bi sve to u jednom trenu postala odluka i pouka. Jedna burna noć na jastuku više je od sva-kog romana i najuzbudljivijeg života. Zato je ponekad do-bro ići na duži put, mučeći i jastuk i sebe, razmišljajući od snobizma do ludila, u potrazi za pravom istinom i u odbra-ni sopstvenog života.

Spavanje na majčinom uštir-kanom jastuku za svakoga je privilegija, ali i čin koji podra-zumijeva poseban ambijent spavanja u posteljini punoj uspomena na djetinjstvo i prve velike tajne. Takvi jastu-ci su puni naslijeđa, arhaične topline minulih vremena, za-čudne stvarnosti. Na granici

između fizike i metafizike, empirijskog i duhovnog isku-stva, laži i istine, želja i moći, razuma i osjećanja, majčini jastuci su udaljeni od svoje intimno svakodnevne zbilje, zbunjeni i zatečeni nekim novim navikama i razmišlja-njima.

Na jastuku je svaki bol veći, banalan problem nerješiv, strast vječna, a duboko poti-snute želje samo se noću po-jave. Jedini zna sve što se pod našom kožom krije, zato nas lako i brzo ogoli, osvijesti, a što mrak više prekrije poro-ke, ko u inat, jastuk ih naglasi. Na njemu se mogu kršiti svi tabui, zabrane, konvencije, a ponekad sazna i odnekud dokuči i ono što ne razumije i ne shvata. Nikad sa jastuka ne ustajemo onakvi kakvi smo na njega legli. A on vazda isti: zgužvan, u ćošak satjeran. Pa ipak, i takav jastuk nikome ne damo.

Jer, koliko puta on pomogne da čovjek razriješi protivrječ-nost sopstvenog bića ili kon-flikt sopstvenog mišljenja. Niko i ništa ne može oži-vjeti ljudske emocije i mane kao jastuk. Dok mu je glava u mraku čovjek se približi potpunoj spontanosti - tada jačina svjesti i misli popusti, dnevni doživljaji mu se vra-ćaju i kao da ih ponovo doživ-ljava u ukradenom vremenu od sna. Suočeni sa potrebom da se ponekad, kad pređemo neke nedozvoljene granice, vratimo sebi, najlakše to či-nimo na jastuku, skloni da prezremo i osudimo sebe. Tada nam se jastuk učini kao neko kameno gijnezdo usred mrklog mraka. Uostalom, ne kaže se bez razloga „da je istina zakopana i skrivena u mraku“. Zato je treba iskopati takođe u mraku, nekad dok je zrela, a nekad dok je mlada.

Svaki jastuk je dnevnik neči-jeg života ili združenih sud-bina, djela i nedjela; ima svoj glas, svoju pjesmu, osmijeh, ali i svoj miris, sudbinu. Oni znaju hrabro da prizivaju, ukazuju, prigovaraju, savje-tuju... Najlakše i najspokojni-je dišu ispod ljudskih glava, a najljepše ćute kad ga dele dvoje zaljubljenih. Ne prikri-vaju sudbinu, već je otkrivaju pozivom da je u potpunosti ostvarimo. Oni su naša za-štita od stvarnosti, manifest protiv otuđenosti savreme-nog čovjeka, njegovog uda-ljavanja od ovakve ovovre-menosti. U njemu vidimo sve ono što niko ne bi vidio. Što su veća očekivanja od života, toliko su na jastuku veće pat-nje i razočarenja na život.

Baš je dobro što jastuci samo ćute! Neke su uspomene pre-više tužne da se na njih vraća-mo, dok su suze još bolnije, da se na njih podsjećamo.

sebno ona domaćinska u koju se ne sjeda preko reda. Inače, ženski članovi porodice nije-su sjedali u stolovaču. Za žene i đecu škanjevi su bili namjenski namještaj. Škanj kao tronožac, niži od stolovače, bio je njihov prateći sadržaj. Socijalni status domaćina prepoznavao se i po raskošu i finalnoj obradi tj. rez-bariji koja je krasila stolovaču. A posebnu čast domaćin je uka-zivao gostu kada bi mu ustupio svoju stolovaču, kao znak go-stoprimstva i poštovanja. Neri-jetko, ili često, ta stolovača do-maćina bila je jedina u kući, pa je u narodu kao čin gostoprim-stva ostalo kazivanje "i sa stolo-vače je gostu ustao".

Ona ima svoje mjesto, kao i ona koja je rađena za presto. Pravile su se i prave, skuplje i raskošnije, brendirane i po-pularisane, ali stolovača je svojom figurom, minimaliz-mom i patinom vjekova nad-visila sve konfekcije, dizajn i platna. Za stolovaču se nije-su morali voditi propagan-dne kampanje, ona je "sama od sebe" postala osobeni ra-ritet muzejskog eksponata. Rijetko ko odoli, da makar, i na kratko, u njoj ne merači, sjedne i nasloni ruke, ustre-mi pogled, negdje tamo, đe ga stolovača nosi. A to su predjeli misaonog vinuća , besjeda i retoričkog uzdiza-nja, koje su u stolovači nala-zili prirodno gnijezdo i auru staloženosti. Istkana od ple-menitog drveta, plemenila je stolovača, upućivala na obi-čajnost, pa i onda kada ni-jeste vični običajima. I gdje god da je postavite ona se (s)nalazi na svom mjestu. I na dvoru, dvorski, i u staroj ko-nobi merački. Značenje joj opredeljuje mjesto stano-vanja. Kao magnet, privlači pažnju, radoznalost i poseb-no povratak joj. Kao takva, obična a neobična, vremen-ska a opet vanvremenska, raritetna, etno-muzejska, stolovača je nasljeđe crno-gorske tradicije, baštine i kulture. Pa i onda kada su je vrijeme i upotreba pohabali, pa i onda kada je malo okr-znuta, razlabavljena, ili obi-lježena žigom vatre ognji-šta ili šporeta. I onda kada je oko nje rustični ili stilski na-mještaj, kada je u privatnom ili javnom prostoru, ona je uvijek svoja. Posebna i jedin-stvena. Ona je neodvojiva od prostora, u njemu je uci-jepljena i sa njim srasla. Sra-stanje sa prirodom. Sa čo-vjekom Crne Gore. Sa obo-je potaman, jer čovjek ovih prostora, čovjek je prirode. To su mape u kojima je stolo-vača "rasla", jer drvo i kamen naseobina su smisla, energi-je i čula, u kojima se čovjek i priroda prožimaju, sudaraju i u jedinstvu jedno drugom opet vraćaju.

Piše: Ramiz HADŽBEGOVIĆ

On je svojevrsno ogledalo, metafora naše real-nosti i povlašćeno mjesto na kojem nastojimo da spojimo nespojivo, dubinu i tajanstvenost... Isto-rija jastuka /tur.yastik/ je istorija čovjeka. Jedna burna noć na jastuku više je od svakog romana i

najuzbudljivijeg života.

Gnijezdo od snova

ESEJ O JASTUKU

520

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

U početku nije pristao da se nagrada na-zove njego-vim imenom.

No, na višestruko insistira-nje bivših studenata i profe-sora sveučilišta od kojih je i potekla ideja, ipak je popu-stio. Nagrada je ustanovlje-na 1996. i dodjeljuje se no-vinarima kako iz Španjolske, tako i iz cijelog svijeta. Njeni dobitnici su novinar Miguel Delibes, David Puttnam, re-datelj filma „Misija“, Violeta Chamorro bivša predsjedni-ca Nikaragve, bivši voditelj Tiskovnog ureda Svete Sto-lice, Joaquín Navarro-Valls. Godine 2001. nagrada je po-sthumno dodijeljena hrvat-skom novinaru Siniši Gla-vaševiću i španjolskom no-vinaru Miguel Gilu koji je poginuo u Sijeri Leone, itali-janskoj novinarki Ettore Ber-nabei, novinaru Juan Pablo de Villanueva, fotoreporte-ru James Nachtwey... Rođe-ni Kotoranin uživao je veliki ugled u Španiji. Kada je pre-minuo 7. veljače 2001. godi-ne, sve novine su zabilježile njegov odlazak sa ovog svi-jeta, dok je veći broj objavio i opširne priče o njemu. Luka Brajnović je u rodnom Kotoru završio osnovnu ško-lu, a zatim poznatu franje-vačku gimnaziju na otoku Badiji pored Korčule. Prav-ni fakultet završio je u Zagre-bu. Jedan je od trojice braće Brajnović i jedini je preživio Drugi svjetski rat. Brat Tri-

po, stradao je tokom rata, a drugog brata, don Iva Braj-novića, župnika iz Škaljara, nakon neuspješnog atentata u župnoj crkvi, snašla je sud-bina ostalih žrtava tadašnjeg režima krajem 1944. , na oto-ku Daksa pored Dubrovni-ka. Strijeljan je sa još dvade-set trojicom svećenika i ci-vila optuženih za suradnju sa neprijateljima. O tim stra-danjima nije se dugo pisa-lo, nikada niko nije odgova-rao za njihovu smrt. Vijest o bratovoj smrti, Luka je prvi put pročitao 1946. u vatikan-skom izdanju „Martirium Croatiae“. Taj stravični doga-đaj i tragični gubitak, opisao je u pjesmi „Dakasa 1944“ koja je objavljena u njegovoj zbirci pjesama „Na pragu ra-dosti“, u Madridu ,1958; „ Crno je jugo stišalo pluton / I vrisak koralne himne mira. / Nad otokom prijeti se nebo / I kiša / Slaveći zanos krva-va kumira... Dvadeset i četiri su živa sveca pala / Na mrač-ne ruke Velikog Dana, / A mrtvi ostaše živi / U vatri prokletstva i mržnje, / Uga-šenih misli i elana, / Odvrat-ni sebi i drugima krivi. / Je-senjski zapad, crven,vapi u visine / Dotičući kroz obla-ke Jadran plavi, / I dvadeset i četiri leša / I uz njih krvave mrlje na travi. „ Početak Drugog svjetskog rata, Luka Brajnović do-čekao je u Zagrebu gdje se ubrzo vjenčao Anom Ti-jan, kako će se kasnije poka-zati, ženom njegovog živo-

ta, za koju je znao kazati da je to „najbolja žena na svije-tu“. Ana, inače po struci sla-vistica, u svojim bilješkama piše kako su se složili da je to najbolje što su mogli učiniti, započeti zajednički život u uslovima rata i neprekidnog bombardiranja ... Obilježen i proganjan, zatočenik logo-ra Kamensko koji je pukim slučajem ostao živ, u proljeće 1945. godine, Luka Brajno-vić, odlučio se otisnuti u svi-jet. Preko Austrije putuje za Rim, a nešto kasnije za Ma-drid. Španjolska postaje nje-gov novi dom. Tamo u svo-joj 27. godini počinje novi ži-vot, bukvalno ispočetka. U jednom od brojnih intervjua prisjeća se: „ Prvo je bilo važno nauči-ti jezik. Da preživim morao

sam prihvatiti bilo kakav po-sao, kao na primjer, slaga-ra u jednoj tiskari. Vlasnik tiskare je bio jedan od mo-jih prvih španjolskih prijate-lja. Relativno brzo sam nau-čio španjolski i počeo se ba-viti intelektualnim radom. Diploma pravnika sa zagre-bačkog sveučilišta, u Špa-njolskoj nije vrijedila. Upi-sao sam se na Filozofski fa-kultet u Madridu i postao članom poznate znanstvene institucije Cientificas Supe-rior de Investigaciones Ci-entificas, a usporedo sam radio i na hrvatskim izda-njima. Bio sam prijatelj sara-jevskog nadbiskupa Šarića koji je poslije rata živio u Ma-dridu, pa sam sa njim izdao popravljeno izdanje Svetog Pisma za Hrvate u emigraci-

ji, s nadom da neću izgubiti vezu sa Crkvom i vjerom. U isto vrijeme, osnovao sam s Hiacintom Eterovićem revi-ju „Osoba i Duh“ čiji sam bio urednik 1949 – 1956 godine. Utemeljio sam nakladničku knjižnicu „Osvit“. Za sve to vrijeme, moja supruga Ana i kćerka Elica nisu mogle izaći iz Jugoslavije. Nakon punih 12 godina, sastali smo se u Minhenu. Godine 1960. bio sam pozvan u Pamplonu na Sveučilište Univerzidad de Navarra, gdje je upravo poči-njala Novinarska škola.“ Njegova ćerka dr Elica Braj-nović De Leahy, danas pro-fesorica, poput svojega oca, na Komunikološkoj školi ka-toličkog Navarrskog sveuči-lišta u Pamploni, na Odsje-ku za film i kinematografiju,

prisjeća se tog susreta: „Upo-znala sam svog oca 27. listo-pada 1956. godine na peronu željezničke postaje u Minhe-nu. Tako se ispunilo ono što sam u svojih 12 godina najvi-še željela, vidjeti i iznad svega dodirnuti svog oca“. U španjolskim novinama i časopisima počeo je pisati još 1960. godine, a od 1966. godine postaje stalni član redakcije časopisa Nuestro tiempo („Naše vrijeme“). Objavio je nekoliko romana i više zbirki poezije. Poznat je i po pisanju prvog priručnika za španjolske studente novi-narstva koji je preveden i na portugalski jezik. Iako pisac, pjesnik i novinar, životni po-ziv „el maestra“, odvijao se na Sveučilištu Navarra, gdje je kao profesor etike i jedan od osnivača Fakulteta zna-nosti informacija obrazovao brojne generacije, i prenosio ono što je za njega bilo sve-to, što je stalno ponavljao na svojim predavanjima: ljubav za istinu. Elica Brajnović De Leahy, za svog oca kaže da je imao svoj osobni stil preda-vanja, svoj način ocjenjiva-nja i poseban odnos sa stu-dentima. „Kuća je uvijek bila puna, uvijek otvorena, uvijek mje-sto za slušanje i razumijeva-nje. Rečenica koje se moja braća i sestre sjećaju da je naša majka često izgovarala, bila je: “O Bože moj, već me hvata panika“. Govorila je to svaki put kada bi se moj otac neočekivano pojavio sa neo-doljivim osmijehom u prat-nji deset ili petnaest studena-ta na ručku ili večeri. Bila su to duga i zanimljiva sijela...“ Luka je svakodnevno pisao kolumnu za visokotiražni dnevnik Diario de Navarra o međunarodnoj politici. Pisao je i kada je bio na od-moru, jer za njega su njego-vi čitaoci i studenti bili sveti-nja. Radio je temeljito, svaki tekst je potkrepljivao činjeni-cama, glancao ga do visokog sjaja kako bi ga učinio što ra-zumljivijim. Prvo je skicirao tekst na papiru, a kasnije ga dorađivao na svojoj pisaćoj mašini. Svako veče u devet sati, vozač novinske kuće do-lazio je po tekst. Objavio je tako oko 6000 kolumni. Pre-stao je pisati kada je poče-la agresija na Hrvatsku. Bo-jao se da neće biti objektivan, ali je zato nastavio pisati po-eziju. Posljednji rad bio mu je „Slava i tragedija Medite-rana“. Međutim, bolest, ope-racija srčanih zalisaka 1985. godine, bio je ustvari po-četak njegovog progresiv-nog propadanja, kako je re-kla njegova druga kćer Olga Brajnović, takođe novinarka. Nakon punih 46 godina, 1989. Luka je posjetio Boku

Uz njegovo ime ravnopravno stoji: „el maestro“, profesor, novinar, književnik, publicist, teoreti-čar medija, humanista... Prestižna nagrada koja se dodjeljuje novinarima i drugim javnim ličnosti-ma koje su se istakle u odbrani istine i promicale objektivno novinarstvo, a ustanovio je Univer-sidad de Navarra iz Pamplone u Španjolskoj, nosi njegovo ime, „Premio Luka Brajnovic de la Comu-

nicación“

El Maestro od Boke

Piše: Miro MARUŠIĆ

DR LUKA BRAJNOVIĆ,KOTOR 1919 – PAMPLONA 2001. 521

INTELEKT ZAVIDNE VISINEObjavio je dvije zbirke pjesama na hrvatskom, „Smirene že-lje“ (1951) i „Na pragu radosti“ (1958), zbirkiu pripovijeda-ka „Priče iz djetnjistva“ (1953) i roman „U plamenu“(1969). Na španjolskom jeziku izdao je tri zbirke pjesama, šest no-vinarskih priručnika, nekoliko tisuća novinarskih članaka, od kojih je izdana i jedna knjiga njegovih komentara. Grad Perast je 2003, dvije godine nakon njegove smrti, izdao nje-gov roman „Tripo Kokoljić“. U Pamploni je bio docent (1960 - 1967), a zatim redovni profesor (1967 - 1992) na Navarr-skom Sveučilištu (Universidado de Navarra), zamjenik de-kana od (1971 - 1975) i ravnatelj Instituta slobodnih medija. Predavao je novinarsku etiku, svjetsku književnost i tehno-logiju za novinare. Kao novinar surađivao je u različitim špa-njolskim zbirkama, enciklopedijama, revijama, novinama, kao što su: Mundo, Forjadores del Mundo Contemporaneo, Alcazar, Itsmo (Meksiko), Rumo (Portugal). Bio je stalni su-radnik za vanjsku politiku u dnevniku Diario de Navarra... „Možda nijedna osoba, koja je morala da napusti rodni grad, zavičaj i zemlju, nije dobila takvu valorizaciju na međuna-rodnoj razini, kao što je to bio Luka Brajnović. Usuđujem se reći da je možda u 20. stoljeću malo ljudi koji su i na planu in-telekta i bilo kakve karijere pošli visočije, više i dalje od Luke Brajnovića...“, kazao je svojedobno o njemu i Don Branko Sbutega

Etičar i pedagog - dr Luka Brajnović

Sa jedne od svečanosti dodjele nagrade koja nosi ime njihovog oca, Lukine kćerke Olga i Elica (desno)

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Kotorsku i svoje sestre. Upo-znao je mlađe naraštaje koje je znao samo preko slika. „Tada je bio jako srećan. Za sve vrijeme od kako se raspa-la bivša država, nikada ništa nije izjavio što bi se kosilo sa njegovim zvanjem profesora etike. Etika je ostala njegovo Sveto pismo“, kazala je njego-va sestra Mira Tomić... Ubr-zo su uslijedile ponovne go-dine tuge i patnje. Rat koji se rasplamsavao na prostoru bivše Jugoslavije, dražao ih je u napetosti. Za njega i supru-gu Anu to je značilo, na neki način, ponovo preživljavanje svih strahota koje su osjeti-li prije pedest godina. Luka se zajedno sa svojom obitelji, brinuo za sudbinu svojih se-stra i njihovih obitelji, Mire Tomić i Natalije Stipanić, u Boki Kotorskoj, koje su u to vrijeme sa svojim obiteljima preživljavale teške trenutke, kao i za ostalu rodbinu u Hr-vatskoj. Brojni novinari, biv-ši Lukini studenti, tih ratnih, devedestih godina znali su za položaj Hrvatske. Sjetili su se svog profesora, zvali ga, po-sjećivali, dijelili informacije, bol, tugu, patnju zajedno sa njim... „Novinarka regionalne Špa-njolske televizije zatražila je intervju s njim pa me on za-molio da ga otpratim. Putem smo razgovarali o situaciji i neizvjesnosti u kojoj se nala-ze naši rođaci i ja sam počela plakati. Ne plači – kazao mi je „već ima i previše ljudi koji imaju prave razloge za plaka-nje“. Kada smo stigli u stu-dio, novinarka je pitala moga oca o njegovim osobnim iskustvima iz Drugog svjet-skog rata, na što je on ljuba-zno odgovarao. U jednom trenutku, novinarka je osta-vila svoje zabilješke i pitanja koja je pripremila i zapitala ga: „Osjećate li mržnju pre-ma onima koji su učinili da ovako patite ? „Ne“ – odgo-vorio je. Ali kako je to mogu-će?! „Od tada do danas sam proveo svaki dan svog života boreći se pozitivnim stvari-ma protiv mržnje“ – odgovo-rio je. Tada sam shvatila kako se morao osjećati moj otac i kako je mogao ostati doslje-dan svojim religioznim prin-cipima kada je preuzimao truplo svog brata ubijenog 1944. godine, ili kada je do-znao da su mi majku poslali na prisilni rad, optuživši je za veleizdaju. Svaki dan, pozi-tivnošću se borio protiv mr-žnje“, prisjeća se njegova ćer-ka Olga. Sveučilište u Navarri, 1994. godine organizovalo je ve-čer u njegovu čast povodom umirovljenja. Prisutni su bili brojni njegovi novinari i nje-govi bivši studenti iz cijele Španjolske. Jedan od davno

svršenih studenata koji je bio ratni izvještač iz Bosne, napi-sao je u knjizi utisaka, koja se čuva i danas u stanu Brajno-vića, kako je dok se nalazio u ranjenom gradu Sarajevu, shvatio vrijednost stvari ko-jima ga je „el maestro“ nau-čio... Luku je, u stvari, više in-teresiralo da nauči studente da se pripreme za život nego za izvrsno polaganje ispita, što je ponekad nailazilo na nerazumijevanje nekih kole-ga profesora koji su ga sma-trali preblagim prema stu-dentima.Na zagrebačko Sveučilište pozvan je 1996. godine da održi predavanje o novinar-skoj etici. Već tada je bio bo-lestan. Znao je da mu neće dopustiti posjetu sestrama u Crnoj Gori, Boki Kotorskoj, ali uprkos svemu, odlučio se otputovati. Na Sveučilište, na kojem je započeo svoju znanstvenu karijeru, pojavio se u invalidskim kolicima. Predavanje koje je pripremio pročitala je njegova kćerka Elica. To je bilo njegovo po-sljednje predavanje studen-tima o novinarstvu, novi-narskoj etici, objektivnosti i trženju istine. U njegovom društvu tada je bio Pedro J. Ramírez, urednik „El mun-da“ koji je okupljenim novi-narima kazao: „On je moj najbolji učitelj, a prema jed-noj anketi koja je obrađena u Španiji, jedan je od najugled-nijih ljudi u našoj zemlji. Za mnoge novinare moje gene-racije, Luka Brajnović je in-karnacija istinskog humani-ste, pedagog u najširem smi-slu te riječi“. O ovom boravku u Zagre-bu i evociranju uspomena na dane od prije pedest godina, svojih roditelja Olga kaže:

„Uz sve probleme to putova-nje imalo je jedan romanti-čan trenutak. Moji roditelji su posjetili, Franjevačku cr-kvu na Gornjem gradu, onu istu u kojoj su se prije 52 go-dine vjenčali. Jedan mladi fratar gurao je njegova inva-lidska kolica kako bi to sve ponovo oživio... tamo, u cr-kvi njih dvoje su ponovo do-živjeli vrijeme kada su sjedi-nili svoje živote u tako čvrst čvor da ga ni rat, ni odvoje-nost, ni poteškoće, ni bolest nisu mogle raskinuti“ prisje-ća se Olga. Po povratku s tog putovanja njegovo zdravlje se drastično pogoršalo. Na završetu aka-demske godine, te 1996. de-kan univeziteta Navarra, Al-fonso Sanchez Tabernero objavio je odluku o utemelje-nju nagrade Luka Brajnović koja će se dodjeljivati osoba-ma koje su se istakle svojim etičkim načelima, obavljaju-ći svoju profesiju. Drugo pri-znanje stiglo je 1997. godine. Hrvatska vlada odlikovala ga je redom Danice hrvat-ske s likom Marka Marulića, za napore da sačuva i preno-si hrvatsku kulturu u onim vremenima kada je bilo ka-kva manifestacija s hrvat-skim predznakom, pa makar bila kulturna ili umjetnička, bila strogo zabranjena, a uče-snici proganjani.„El maestro“ zauvijek je na-pustio ovaj svijet 7. februara 2001. godine, na sveučilišnoj bolnici u Pamploni. Od nje-ga se oprostila supruga Ana i njegovo četvoro djece. Luka Brajnović, kome su vjera u čovjeka i ljubav za istinu bile vodilja kroz život i uvijek na prvom mjestu, ostavio je ne-izbrisivi trag kako u Španjol-skoj tako i u Hrvatskoj.

Te noći, kapija novske tvrđave stajala je širom otvorena, a stari dizdar već bijaše

utonuo u dubok san. Dežurni nizami čuvali su ulaz u kulu, dok je prelijepa dizdareva kći Neslišah, pod izgovorom da udahne čisti morski zrak, taj-no čekala voljenog, kome se prije nekoliko dana zaklela na vječnu ljubav. Odjednom, u tom trenutku nezaštićenu tvrđavu su napali gusari, za kratko vrijeme je opljačkali i zarobili dizdarevu kći. U tvr-đavi je bilo malo ljudi, a gusar-ski brod se brzo gubio na mor-skoj pučini. Ovaj upad gusara u novsku tvrđavu tumačio se mnogo više od jednog obič-nog napada. Dizdar sav skr-han bolom ubrzo biva smje-njen i napušta Herceg Novi. Gusarski brod koji je napao tvrđavu, sa proslavljanim gu-sarom na čelu, nakon dugog gusarenja stigao je u Mesi-nu. I dok su ljudi okupljeni na pristanu čekali svoje oče-ve i braću, mlada djevojčica sa Jadranskog mora, uplaše-nog pogleda, stajala je uz glav-nog gusara. Za djevojčicu ko-joj nije ni znao ime, “Lei è la mia, lei è la mia …” vikao je na glas, da ga čuju svi. Svima je bilo jasno da je ona plijen i da će je zbog njene ljepote i ože-niti. U maloj katoličkoj crkvi-ci nedaleko od glavnog prista-na u Mesini, Neslišah je dobi-la krštenicu sa novim imenom Lukrecija, gdje je uz blagoslov lokalnog fratara, postala žena najpoznatijeg gusara na medi-teranskom moru. Nakon godinu dana u Cica-la familiji začuo se plač muš-kog djeteta. Lukrecija je rodi-la sina kome je dala ime Sci-pione. Za krštenje, čekala je muža da se vrati sa dugog gu-sarskog puta, vjerujući da će njegovo prisustvo prilikom tog čina donjeti sreću i da će dječak ličiti na oca. Dječak je rastao i sa ocem redovno plo-vio. Svima je jasno bilo da će Scipione nadmašiti oca, pa se

o njemu čulo i u Carigradu. A, Scipione je napadao i napado. Mora su bila njegova sve dok ga moćni turski vojnici nisu uspjeli uhvatiti i zarobiti. I nje-ga i njegovog oca. Scipione je sa ocem odveden u Carigrad, a vjest o njihovom ropstvu je obradovala mnoge. „Dünya bizim” vikali su turski vojni-ci. Scipioneu je odmah ponu-đeno da pređe na islam i da se školuje na dvoru. On je to pri-hvatio, a njegov otac odbio. Novo ime Scipioneu je prou-čio dvorski hodža, odmah na-kon njegovog dolaska na dvor. U svijetu je nekoliko godina kasnije odjeknulo novo ime vrhovnog pomorskog kape-tana osmanke flote Jusufa Si-nana Paše, sina mesinskog gusara i Lukrecije, odnosno Neslišah, ćerke bivšeg dizda-ra hercegnovske tvrđave. Pri-likom jedne velike bitke na moru, Jusuf Sinan Paša odlu-čio je da posjeti svoju majku. Njegova vojna flota došla je do Mesine, a stanovnici te luke su bili vidno uplašeni. Niko nije ni slutio da je veliki ka-

petan osmanske flote, zapra-vo Scipione, sin slavnog gusa-ra iz Mesine. Majka se obrado-vala njegovom dolasku iako je mislila da je već odavno mr-tav. Jusuf Sinan Paša je pozvao majku da sa njime pođe u Ca-rigrad i da se vrati svojoj vje-ri. Ona je odbila njegov poziv i ostala sa svojom djecom u Mesini. Vidjevši da je ne može ubjediti Jusuf Sinan Paša se rastao sa majkom i vratio se u Carigrad. Deset godina bio je kapetan glavne osmanske flo-te, a nakon toga 1596. je ime-novan za velikog vezira. Na toj funkciji je bio skoro dva mje-seca. Umro je 1606. godine u turskog gradu Dijarbakiru. Rođen kao katoličko dijete Scipione je umro kao Jusuf Si-nan Paša veliki muslimanski vojskovođa, osmanski vezir i kapetan osmanske flote. Nje-gova majka, prelijepa Neslišah sa bedema hercegnovske tvr-đave, dizdareva kći, ostala je do kraja svog života u Mesini i umrla kao Lukrecija.

Vojskovođa novskih korijena

Rođen kao katoličko dijete Scipione je umro kao Jusuf Sinan Paša veliki muslimanski vojskovođa, osmanski vezir i kapetan osmanske flote. Njegova majka, prelijepa Neslišah sa bedema hercegnovske tvrđave, dizdareva kći, ostala je do kraja svog ži-

vota u Mesini i umrla kao Lukrecija.

NEOBIČNA PRIČA O VELIKOM VEZIRU JUSUFU SINAN PAŠI

Piše: Ajdin RAKIĆ

Rodila ga Novljanka - Jusuf Sinan Paša

522

Brajnović sa kćerkom Elicom šezdesetih prošlog vijeka

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Bez sumnje, Ibrahim Kurpejović jedan je iz plejade umjet-nika koji su Rožaje i ovdašnju likovnu

scenu učinili prepoznaljivom u čitavom regionu. Stvaralačkim angažmanom koji traje više od tri decenije uspio je da izgradi samosvojnost i osoben likov-ni rukopis koji ga čine prepo-znatljivim. Autentičnost likov-nog izraza, prije svega, ogleda se u intelektualnosti, misaono-sti i bogatoj asocijativnosti nje-govih slika. Visok umjetničko-estetski nivo, suvereno vlada-nje tehnikama likovnog izraza, znalačka upotreba boja i rafini-ran osjećaj za nijase, te suptil-nost orijentisanja u slikarskom prostoru tokom postavljanja kompozicije, kao i likovno te-matizovanje aktuelnih pitanja kroz intelektualni duskurs, od-like su njegovog stvaralaštva koje ga kod stručne javnosti i upućene likovne publike pozi-cioniraju u sami vrh. Potvrda tome su mišljenja i ocjene najre-levantnijih likovnih kritičarau Crnoj Gori i u regionu. Kurpe-jović je eklatantan primjer koji potvrđuje da nema velikih i ma-lih sredina kada je o umjetnosti riječ, već da je mnogo uputnije govoriti o vrijednim i manje vri-jednim djelima njihovih stva-ralaca. Njegovo slikarstvo je, uistinu, potvrda da se i u maloj sredini mogu stvarati i te kako vrijedna djela. Dokaz tome su priznanja i nagrade koje je Kur-pejović dobio, a još uvjerljivije

od toga u kontinuitetu to doka-zuju mišljenja likovnih znalaca i sud profilisane i u tokove ove umjetnosti upućene publike.

U oblikovanjusvojih likov-nih ideja Ibrahim Kurpejović najčešće koristi ulje na plat-nu, akrilik, sve češće se njego-va ostvarenja prepoznaju po kombinovanim tehnikama, li-jepljenjem različitih materijala –enformel. (Enformel ili nefor-malna umjetnost (fra. „art in-formel“), naziv je za stilove ap-strakcije u Evropi u godinama poslije Drugog svjetskog rata i kasnije). Kako sam ističe, ne na-stoji da se po svaku cijenu i svi-ma svidi. On ne povlađuje uku-sima i intereosvanjima likovno neupućene sredine. Na ljestvici likovnih vrijednosti svoje stva-rakačke domete podiže visoko. Njegova ulja na platnu, osobe-no vrijedna i sopstvenom poe-tikom prepoznatljiva, zapaža i publicista Slobodan Vuković, kako ona „trepere bojama ra-splamsalog sjevera“. Na slikama dominira bijela kao simbol du-hovnog pročišćenja. U temati-zaciji svojih likovnih ostvarenja nerijetko polazi od detalja – or-namenta koji ima lokalnu, zavi-čajnu prepoznatljivost. Među-tim, to je njemu samo polazište odakle kreće u stvaranje une-verzalno vrijedne i komplek-sne likovne kompozicije koja se pretvara u apstrakciju u kojoj razaznajemo mnoštvo znakova i simbola. Rafiniranom upotre-bom boja, naravno uz upotre-

bu ostalih elemenata likovne tvorbe, Kurpejović stvara viso-koasocijativnu sliku koja kod posmatrča izaziva nesvakidaš-nje misaono - emotivne reakci-je. Na taj način od svoje likovne ideje, zapravo, stvara metafizič-ku poruku koja od recepijenta traži upućenost i razumijeva-nje. U stvari, to bi bio, da kažem, određenije postavljen model percepcije njegovog likovnog stvaralaštva. Međutim, herme-neutički obrazac modelovan po principu „Roršahove mrlje“ ostavlja mogućnost slobodni-jeg, šireg, odnosno sopstvenog - pojedinačnog doživljavanja njegovih ostvarenja, koja, sva-kako, kod posmatrača izaziva-ju čitavu lepezu oplemenjenih estetsko - misaonih doživljaja i asocijativnosti.

Naravno, ostavljajući moguć-nost različitim prilazima u do-življavanju, analizi i tumače-nju Kurpejovićevog slikarskog djela – jedno je sigurno: zbog idejne, tematske kompleksno-

sti i posebnosti izraza, njego-vo slikarstvo je nemoguće jed-noznačno verbalno tumačiti, iskazati, „pretvoriti“ u riječi... Prije toga, ono se percipira na izuzetan način, promišlja kao metafizički fenomen i nerijet-ko doživljava kao lirsko-emo-tivna refleksija.Zapravo, njego-ve stvaralačke vizije konačno se oživotvoruju kao likovne tvore-vine koje se prepoznaju po mi-saonosti tajnovitih kolorit. U tekstu za katalog izložbe u Pri-jepolju (decembar 2015.), sva-kao pod intenzivnim utiskom Kurpejovićevih slika i Ana Sin-dik, ne bez razloga, potencira, odnosno varira dvije sintagme: „slika kao prvo biće riječi“ i „ri-ječ kao zavičaj slike“. „Riječ kao zavičaj slike, i mrtva priroda kao drugo Prirode, na slikama Ibrahima Kurpejovića još jed-nom pečatiraju transcendetal-nost rezona, koji okuplja svoju temu oko autoritarnog stožera. Slikar to senzibilno osluškuje (kao što lebdeće predstavlja u slučaju mrtvih priroda), svode-

ći vidljivo na ono što je najbliže i najprisnije. Ako zavičaj svojom besmrnošću izmiče našoj smrt-nosti, ako mrtva priroda osta-je nepromjenljiva, tu je dubina boje, koja ih pretvara u život, u ono što one jesu, ma kakve da ih zatičemo... Ibrahim Kurpe-jović, na zadovoljstvo oka po-smatrača, ljepotu svojih platana realizuje ne kompromitujući se sveobuhvatnim temama, oba-zrivo vodeći računa da u skri-venom pronađe ono autentično izgubljeno našem automatizo-vanom pogledu. Sve preko boje, kao jedinog svog izraza, ipak, kako vidimo na ovim slikama, nesvodivog na riječ“, zaključuje Sindikova.

A, ocjenjujući da specifičan pri-laz pejzašu zaslužuje posebnu analitičku opservaciju, Dragi-nja Kujović, istoričarka umjet-nosti, pored ostolog: „Apstra-kni pejzaži slikara Kurpejovića nastali krajem prošlog vijeka su radovi koji su afirmisali njegov lirski senzibiletet, senzibilitet

slikara zaljubljenika u sam pro-ces slikanja. U nizu ulja na plat-nu - apstraknih predjela njemu svojestvenim likovnim postup-kom on je iskazao slikarsku pri-rodu i vlastitu ličnost... Novi pejzaži Ibrahima Kurpejovića rađeni su istom likovnom teh-nikom kao pejzaži nastali u pr-voj fazi, fazi nakon završene Li-kovne akademije, to su ulja na platnu, platnu ustaljenih di-menzija. Pejzaži se na ovim no-vim platnima pojavljaju kao evokacija viđenog, kao verifika-cija vlastite slikarske senziblno-sti. U ovoj novoj pejzažnoj seriji Kurpejović uvodi elemente na-cionalnog folklora, oni jesu bo-jom i strukturom osnova nje-govih slika. Kompozicija je de-finisana bojanom površinom i potezom. Povezivanjem boja-nih površina nepravlnih obli-ka u jednu cjelinu, koja se dvoji sitnim i širokim potezom, što sa kontrastom i akcentima toplih i hladnih tonova čini kompozici-onu dinamiku, je zapravo likov-ni rukopis slikara Kurpejovića“, zapaža Kujovićeva i zaključuje: „Stvranost je u slikaru, tu se ona sređuje po njegovom subjektiv-nom sjećanju u zvuk bojenih površina.“

Pojašnjavajući da kao misleće biće i stvaralac, istinski posve-ćen afirmaciji esteskih vrijed-nosti i umjetnošću oplemenje-nog života, umjetnik naglašava da je njegovo stvaralaštvo trag vremena, refleksija doživljenog koja se uobličava kroz prefinje-ne filtere njegovog bića. On, zapravo, doživljava slikarstvo, sam stvaralački čin, „kao impul-se koji dolaze iznutra i koji mu daju potpunu slobodu u izraža-vanju“. To gotovo u potpunosti potvrđuje i istoričarka umjet-nosti Olga Perović, prije neko-liko godina pišući o njegovom stvaralaštvu: „Najnovije Kur-pejovićeve slike inspirisane su tragičnim vremenom u kome živimo. Tako su i nazvane „Trag vremena“ I i II. Riješene su u već formiranom maniru slikara. Sve počiva na realnosti doživlja-ja i poziva na razmišljanje o tra-gu koji ostavlja vrijeme i ljudi u njemu... U ekspresionističkim kolorizmom i dramatičnom na-racijom pretežno ispunjenim li-kovni proces Crne Gore Ibra-him Kurpejović unosi dio ži-votnog i duhovnog ambijenta svog naroda. Vrijednosti njego-vog slikarstva očituju se i kroz zanatsku sigurnost, stabilan osjećaj za boje i njihove kom-binacije, kroz znalačko kompo-novanje i naglašenu sklonost za suštinska istraživanja moguć-nosti slikarstva“, zapisala je još Perović.

Imajući na umu takvu, generali-zovanu, ocjenu njegovog stvra-laštva, te znajući da se još uvi-jek radi o umjetniku koji je tek dostigao životnu i stvaralačku zrelost, s puno prava se od nje-ga može očekivati još vrijednih umjetničkih ostvarenja.

Jedan je iz plejade umjetnika koji su Rožaje i ovdaš-nju likovnu scenu učinili prepoznaljivom u čitavom regionu, slikar Ibrahim Kurpejović eklatantan je primjer koji potvrđuje kako nema velikih i malih sredina kada je o umjetnosti riječ, već da je mnogo uputnije govoriti o vrijednim i manje vrijednim dje-

lima njihovih stvaralaca...

U ATELJEU SLIKARA IBRAHIMA KURPEJOVIĆA

Riječ je zavičaj slike

Piše: Salko LUBODER

523

PALETA BOGATOG ANGAŽMANAIbrahim Kurpejović rođen je 1960. u Sređanima kod Ro-žaja. Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu završio je 1985. Isto tako, završio je i master studije na Internacio-nalnom univerzitetu u Novom Pazaru 2014. Član je Udru-ženja Likovnih umjetnika Crne Gore od 1987. , kao i San-džačkog udruženja likovnih umjetnika od 2003. Jedan je od osnivača Likovnog kluba „Kula“ u Rožajama čiji je i dugo-godišnji predsjednik. Inicijator je organizovanja Septembar-skog likovnog salona koji se održava već deceniju i po. Do sada je imao sedamnaest samostalnih i preko stotinu kolek-tivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Pored ostalih grado-va i umjetničkih centara, izlagao je u Bettonu (Francuska), u Evropskom kulturnom centru u Sofiji, Dvorcu kulture u bugarskom gradu Perniku, te i u Galeriji Narodne bibliote-ke u Ćustendilu (Bugaraska), te učesnik na više međuna-rodnih slikarskih kolonija... Dobitnik je Prve nagrade „Pivo Karamatijević“ za slikarstvo 2004. Međurepbličke zajedni-ce za kulturno – prosvjetnu djelatnost iz Pljevalja, Otkupne nagrade francuskog grada Betona 2002. , Druge nagrade za idejno rješenje amblema i grba Rožaja, kao i Prve nagrade na konkursu „Stvaralaštvo mladih na temu NOB i socijalistič-ka revolucija“ 1985. u Sarajevu. Imao je veoma zapaženo uče-šće i na prestižnim likovnim događajima, među kojima valja pomenuti: Cetinjski salon jugoslovenske likovne umjetnosti „13. novembar“ 1989., Savremena crnogorska grafika – po iz-boru istoričara umjetnosti Bogdana V. Musovića, Autopor-treti – u selekciji istoričara umjetnosti Milana Coka Marovi-ća, Dani crnogorskih manjina, Godišnja izložba Udruženja lkovnih umjetnika Crne Gore, Godišnja izložba Sandžač-kog udruženja likovnih umjetnika, Septembarski likovni sa-lon u Rožajama...

Riječ je zavičaj slike - Ibrahim-Kurpejović

Ibrahim Kurpejović - Bez naziva

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Miladin Šobić je zaćutao u pravo vrije-me. U sam s u m r a k

uoči noći nestanka zemlje i dr-žave kojoj je podario svoju po-eziju i muziku i čiji je dio isto-rije. Zamislite da je nastavio da piše stihove i nastupa(o) u (ne)vremenu devedesetih, on, on koji je u svojim pjesmama naslutio, predvidio i vidio, tra-gični i krvavi zaplet, rasplet i građanski rat, kraj i nestanak jedne velike humanističke (i komunističke!) zemlje i drža-ve Nade i Utopije ‘’...građan-stvo se kolje!?’’ (čime kao da je predvidio i aktuelni globalni terorizam) i ‘’Al' medalja sva-ka zlatna/Ima ono iza plota/Gdje se crna jama kopa/Crno kolo gdje se mota’’, ‘’Pjesma – to sam ja’’! (Miladin Šobić, 12. 07. 2016.) ‘’Rasut u komade / Vezan samo pjesmom / Sebi i životu / Tražim smisao i lijek’’ (U pjesmi: ‘’Od druga do dru-ga’’, album ‘’Ožiljak’’,1981.)

Pjesnik je biće najośetljivi-je na svijetu. Zato je Miladin Šobić napisao i ove stihove: ‘’Sa mukom pod rukom / Tra-žim nadu u padu / A gađa me aplauz, / gađa me smijeh’’ i ''A znam da se igram oštrim bri-jačem''. U biti, pjesniku već od njegovog prvog stiha i ne treba ništa ne-pjesnički. Ni aplauza ni smijeha, ni oduševljenja ni podrške, ni slaganja ni nagra-da: nagrada Šobiću je zapravo trebala svima nama da, prvo, uklonimo nečistu savjest zato što nijesmo mnogo ranije pre-poznali argument za nju i dali je, dakle, na vrijeme, drugo, da i dalje održavamo (samo)ob-manu, iluziju i privid o našoj apsolutnoj privrženosti ljud-skim vrijednostima i čovje-koljublju o kojima govori pje-snik i, treće, da zaboravimo (kolektivna amnezija) na kru-cijalnu činjenicu da se i rani-je i danas u praksi nedovoljno borimo za njihovo oživotvo-renje… I zato, kako Šobić li-jepo reče ovih dana: ‘’Pjesma – To sam ja’’ (u jednoj pjesmi poput svoje sabraće i najvećih svjetskih pjesnika koji su, kao i on, to takođe dakako ośeća-li zapisao je i ovo: ‘’Vodi me pjesma / ukleti trag’’), jer za-ista on jednom jedinom svo-jom pjesmom i riječju imenuje ono čemu naučnici i teoretiča-ri posvećuju tomove knjiga! I čini se, nema boljeg pristupa kada se govori o Šobićevom djelu od jedne ovakve njego-ve konstatacije, od samog sti-ha (stila!) i njegovog izgovore-nog iskaza, njegovog vjeruju, njegovog kreda, kojega svaki autor pjevač pośeduje, jer on čitavim svojim životom śedo-či svoju pjesmu (''Pjesmom pričam život svoj'' i ''Ja sam čitav stao u vene''). A puno je, prepuno je njegovih stihova koji to jesu, trebaju i mogu biti i koji trajno pripadaju škrinji crnogorske i svjetske riznice

poezije i šansone (naravno da jezik određuje pjesmu i u tom smislu i jezik i glas su dokazi onoga što autor pjevač ‘’proi-zvodi’’, odnosno glas ‘’potpi-suje’’ rukopis).

Ima, naime, u mnogim Šo-bićevim stihovima ne samo puno toga lijepoga i duševno-ga za čuti, i stihova i muzike, već i profetski i proročki datog što se danas doživljuje i očitu-je kao ponajbolji opis i slika sa-vremene ljudske situacije i to na globalnom planu. Jeste da je Šobić poput Arsena Dedića, pisac, između ostalog, i lak-ših i laganijih stihova ljubav-ne sadržine, ali bogami i op-šte (naravno, date bez opštih, obezbojenih mjesta!) život-ne i društvene suštine, te prije svega ljubavi kao biti i čovjeka i života u cjelini, što bi filozo-fi rekli onoga po čemu je čo-vjek čovjek. Čak je to kod Šo-bića možda i prisutnije nego kod Arsena, pa i bez obzira što je Arsenov opus neuporedivo kvantitativno bogatiji od Mi-ladinovog. Što se tiče kvalite-ta, o ukusima se naravno ne raspravlja. Posebno kada su takva dva velikana i majstora stiha i muzike u pitanju…

Nije zaista Šobić samo lak šansonjer i zabavljač, već ozbi-ljan i uspješan – kakva proti-vrječnost u sebi, contadictio in adjecto, ''uspješan pjesnik''!?: vezati uspješnost za nekoga ko na ‘’ukletom tragu’’ mora stal-no ''neuspješno'' pisati nove pjesme u nadi da će, ipak, ne-kako se jednom makar pribli-žiti neđe na konačnom, defini-tivnom, krajnjem, kraju, onoj posljednjoj, savršenoj, uzor-idea l-pr vot noj-i skon skoj-izvornoj-biću(bitku)-pjesmi, koja ga je, naravno nekom taj-nom višom silom, i pokrenu-la na to izuzetno rizično i ne-izvjesno putovanje – pjesnik, pjesnik od velikog dara i rezul-tata koji čini čast crnogorskoj umjetnosti, i poeziji i muzici.

Podśetimo se na početku Šo-bićevih stihova ispjevanih na njegoševskom tragu, uistinu njegoševske jačine i misaono-sti/filozofije: ‘’Što i morskoj pjeni, suđeno je meni / Samo jedan tren ću gledat’ sunca zrak / Što i morskoj pjeni, su-đeno je meni / Jer već me dolje vuku, dubina i mrak.’’ A njego-vi stihovi ''Svetozara Markovi-ca trideset devet / za mene lift radi samo na dolje'', doima-ju se danas kao važeći za čita-vo čovječanstvo, sa adresom Planete Zemlje koja se upu-tila samo u jednom, regresiv-nom pravcu, pravcu ka ''do-lje''. Savremeno čovječanstvo danas izgleda kao njegov ‘’ot-kačeni vagon’’ i moramo istin-ski podijeliti njegovu zabrinu-tost ’’da l' će po nas ikad doći iko’’ i ''Vidiš li gdje smo / Vi-diš li kud je poš'o svijet''...(''za kormilom crni vrag''), ali i svo bogatstvo njegovih ’’željeznič-

kih’’ (oštečovječanskih) tuga darovanih u mnogim pjesma-ma. Viđevši kako stvari u svi-jetu stoje i znajući kakva nas sudbina čeka u eventualnom Trećem svjetskom ratu, Šo-bić poručuje: ’’Promjenio bih svijet / al' kako vidim nemam moć’’ i ’’A čovječanstvo kao sizif / Za kamenom hukće muklo…/ Gradi puške gradi bombe /

Dobro znade dok se penje/ U četvrtom ratu svjetskom / Oružje će bit kamenje.’’

Zna Šobić da i poslije svega mora ostati makar neka lju-bav, ljubav koja će učiniti da i ‘’ranjena duša’’ i ‘’do srca mo-kar igrač s bolom’’ što ‘’svo-joj duši traži(m) krov, / svo-joj duši traži(m) dom’’, lagan san usni o svome ’’krovu’’, o svome ‘’domu’’. Makar po-slije svega ostalo samo jed-no ''to pseto’’. I to je dovoljno za jednu, veliku, pravu, lju-bav. I snove dakako (I život. I smrt). Jer, ''Ne računaj na lju-bav više nego na snove.'' Ipak – uprkos tome što je ''ljubav u krizi'', i što čak ''ruši se lju-bav, sprat po sprat/Sve ređe se čuje/Da neko nekom želi biti brat/Rruši se ljubav, zahlad-njelo vrijeme'' i što ‘’Prodaše ljubav, prodaće i tebe (Ismi-jaše ljubav, ismijaće i tebe) / Da se neko popne da ne vidi / Više ništa ispod sebe’’ – ‘’Lju-bav je, ljubav je / Živjet' će dovijek / Vjerujem kako će samo sa njom / Čovjek biti

čovjek.'' Eto odgovora na vječ-no pitanje filozofa što čovje-ka čini čovjekom. Bez ljubavi je čovjek pola čovjeka: ‘’Sunce tebi, Sunce meni / Tebi jedan, meni drugi put…/ A bez tebe sam ko pola čovjeka’’, jer čo-vjek bez doma i nije čovjek a dom je zapravo tamo đe je lju-bav i u ljubavi samoj čak kao duhovnoj, čistoj, nematerijal-noj suštini i ukupnom ljud-skom identitetu –’’A ti me če-kaj, / Nek’ tvoja ljubav bude moj dom...’’

Podarivši, skupa sa nekoli-ko kolega velikana šansone, onoj velikoj jugoslovenskoj zajednici antiratnu moguć-nost (koliko je samo divnih i umnih stihova napisao pro-tiv rata kao najbesmislenijeg i najapsurdnijeg ljudskog feno-mena: ‘’Gitarom svjetom odo / Tražit druga tražit brata / I u miru i u ljubavi / Svima pjevat protiv rata’’; ’’Parolu iz mraka dići / Rata neće i ne sme biti / A čovjek se sa čovjekom / Uvijek treba pobratimiti’’), koja ne samo da nije iskori-šćena već nije ni razmatra-na, Miladin Šobić je iznenada zaćutao. U pravo vrijeme. U ’’mračnoj noći duše’’(sveti Jo-van od Krsta), u sam sumrak uoči noći (’’a u noći su sve kra-ve crne’’ – Helderlin) nestan-ka zemlje i države kojoj je po-dario svoju poeziju i muziku i čiji je dio istorije. Zamislite da je nastavio da piše stihove i nastupa(o) u (ne)vremenu de-vedesetih, on, on koji je u svo-

jim pjesmama ne samo naslu-tio, predvidio i vidio tragični i krvavi zaplet, rasplet i gra-đanski rat, kraj i nestanak jed-ne velike humanističke (i ko-munističke!) zemlje i države Nade i Utopije (i na svjetskoj ravni, a o kojoj je i sam napi-sao lijepe stihove i note, kao i muziku na stihove drugih po-put onih u pjesmi ’’Dok zbo-ri Tito’’ Dušana Kostića) – ‘’Četa luđaka, ne da se rijeci/A batina tuče, bez kičme je bo-lje/Ljuti se stoka al' bodre me preci/Skupo je voće, građan-stvo se kolje’’ (čime kao da je predvidio i aktuelni globalni terorizam) i ‘’Al' medalja sva-ka zlatna/Ima ono iza plo-ta/Gdje se crna jama kopa/Crno kolo gdje se mota’’ – već je dao i opis, suštinu, dijagno-zu i kritiku nadolazećih kri-znih vremena globalnog svi-jeta i čovječanstva u cjelini, neautentičnih života i vrijed-nosti, kada bez obzira na ci-jenu vlada isključivo želja za profitom, bogatstvom, vlašću i moći, ’’Kada svako pita,/'Đe je lova’’, kada ’’Jadni čovjek danas svoju sreću novcem mjeri.../ I u trci za bogatstvom / Čovječanstvo hrđu hva-ta / Jer ne gleda niko nikog / Drug na druga brat na bra-ta'', kada ’’Svijet pjeva pušti fer / Muti, laži, pravi ime / Budi car i milioner...’’ Na sve to pje-snik se smije i viče ’’Ostavi me / Ostavi me / Ostavi me’’ po-ručujući: ’’A zar ne bi bilo ljep-še sad, / Misliti na vinograd, / Kao dragom dičite se nji-

me, / Čuvati ga zime’’ i ‘’A za-što ne bit običan, / Voljet male stvari, / Zašto svako mora biti glavni, Šta to lijepo ima obraz zakrpljen s flekom, / Zašto s tugom gledam za čovjekom.’’

Nije htio Miladin Šobić da (u)prlja svoje stihove, svoju muzi-ku. Nije htio da prlja svoje pje-sme, samoga sebe, jer, kako reče: ‘’Pjesma – To sam ja’’. Vidio je veoma dobro kakva je stvarnost na pomolu, ka-kva se ’’igra’’ igra (prava igra se igra radi sebe same, radi igre kao igre, a ovđe su u pita-nju neke druge ''igre'') i u njoj nije htio da učestvuje. Nije htio da iznevjeri sebe, svoje poštovaoce i poklonike, svo-je stihove, htio je da do kraja ostane svoj, da bude bez ostat-ka u svojim pjesmama, u svo-joj muzici, u svojoj glavi. Nije htio da budu ''Filmovi tuđi/A ja moja traka''. Imao je snage i hrabrosti (reče Arsen da ‘’ne može biti strah, već hrabrost temelj u životu’’, a dokaz za to je upravo Šobić, jer da nije tako ne bi nam ostavio svoje divne pjesme), ljudskosti i ča-sti (''Nema tih para za moje ci-jene''; ''Ja nosim kičmu čeličnu šinu / Ne volim kada glava mi pada / S njom spajam zemlju i visinu / I kad se leti i kad se strada''; ''Ne pokušavaj mije-njat' me / Ovo je ipak moja glava...''; ''Ne daj da tebe mije-nja neko / Budi do kraja to što jesi...''), osobenog soja i sojluka (''Kažu da sam čudan soj / Ne valja Šobiću bit' heroj''), pošte-nja i viteštva (''Ja se pjesmom bunim / Ja ljubavlju borim / Ničeg se ne bojim / Ničeg se ne bojim''), što sve mogu samo uistinu veliki, da shvati i zapjeva…

Filozofi kažu da je čista savjest i moralni sud (a o tome Mila-din ovđe pjeva) ono božansko u čovjeku, ono najviše što čo-vjek može da učini da bi po-tvrdio da je božanskog pori-jekla, kako piše Bela Hamvaš. Eto, zašto sve Miladin Šobić gleda s tugom za čovjekom…Imao je i imali smo velikih ra-zloga za tako nešto, a njih je danas poslije trideset godina i jedne pune ljudske generacije još neuporedivo više i to onih koje i na globalnom planu sve više zatamnjuju bilo koju Nadu i Utopiju, tako potreb-nih ipak nepresahloj i vječnoj čovjekovoj čežnji ka humanoj i boljoj Zemlji budućnosti, če-žnji koja dok postoji śedoči da s čovjekom i njegovom isto-rijskom borbom (bombom!?) nije još uvijek gotovo za svag-da kao što su to neki pomisli-li i knjigama pokušali ovjeriti upravo tamo neđe neposred-no nakon što je Miladin Šo-bić, dakle, u pravo vrijeme, okačio svoje umjetničke ‘’ko-pačke o klin’’… Kona;no, što bi rekao i Šobić:

''A zar nije štos / Životu razbit nos''?!

Kad život śedoči pjesmu

Zaćutao je u pravo vrijeme, u ’’mračnoj noći duše’’(sveti Jovan od Krsta), u sam sumrak uoči noći (’’a u noći su sve krave crne’’ – Helderlin) ne-stanka zemlje i države kojoj je podario svoju poe-

ziju i muziku i čiji je dio istorije…

OD DRUGA ZA DRUGA - MILADIN ŠOBIĆ

PIŠE: dr Goran SEKULOVIĆ

524

A zar nije štos životu razbit nos -Miladin Šobić

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Ov o g o d i š n j i dobitnik Na-grade "21. jul", najvećeg priznanja SO

Berane, Stevan - Šćepo La-budović jedna je od najzani-mljivijih ličnosti ovoga gra-da i čovjek sa ubjedljivo naj-dužim i najbogatijim stažom u čitavoj istoriji fotografi-je. Rođen je u Beranama 28. decembra 1926. i uskoro će pregaziti devetu deceniju ži-vota, dok je osmu deceniju fotografskog staža već osta-vio iza sebe i sa ništa manjim fotoreporterskim žarom do članaka zagazio u osamde-set prvu godinu sa fotoapara-tom. Jer, sa nešto više od de-vet godina, ljeta davne 1936. zapao mu je za oko mali ba-kelitni četvrtasti "Kodak" fiks fokus u izlogu radnje nje-govog oca Milutina Labudo-vića, povlašćenog beranskog knjižara, a koja se nalazila u

prizemlju njihove porodič-ne kuće, u Komskoj (Beran-skoj) ulici br. 11, u strogom centru Berana. Otac je tada primijetio sa kakvom znati-željom Stevan posmatra tu malu četvrtastu spravicu, te izvadio fotoaparat iz izloga knjižare i poklonio ga sinu.

U to vrijeme u Beranama je bilo nekoliko profesional-nih fotografa koji su uglav-nom fotoaparat koristili da bi prehranili porodicu slika-jući isključivo ono što im je donosilo zaradu: porodič-ne fotografije, svadbe, sahra-ne i fotografije za lična do-kumenta, ali jedan od rijet-kih koji je sa entuzijazmom istinskog hroničara fotoa-paratom bilježio sva dešava-nja u gradu, snimao panora-me, ulice, građevine, vjerske objekte i običaje, političke, sportske i kulturne manife-stacije i njihove aktere bio

je fotograf, komšija i iskreni porodični prijatelj Labudo-vića Hamdija Hamo Hadro-vić. Stanovao je u istoj ulici, u maloj kući preko puta nji-hove i sav svoj entuzijazam i ljubav prema fotografiji kao svjedočanstvu vremena pre-

nio je na svog malenog uče-nika, desetogodišnjeg Šće-pa koji je svaki slododan tre-nutak koristio za snimanje varoških motiva i izradu fo-tografija u Hamovoj fotola-boratoriji. I od tog malog ba-kelitnog "Kodaka", preko naj-modernije onovremenske foto opreme i kamera, pa sve do "Canona G 11" koji i da-nas stalno nosi u džepu, Šće-po se nikad nije odvajao od fotoaparata.

A onda je došao rat. Kao dječak sa petnaestak godi-na Šćepo je pristupio parti-zanskom pokretu i svojim fotoaparatom počeo da bi-lježi ratna dešavanja u Be-ranama. Ubrzo nakon oslo-bođenja grada od italijanske okupacije 1943. sa nepunih 17 godina, počeo je da ure-đuje i zidne novine u koman-di grada. Snimao je i izrađi-vao crno-bijele fotografije za koje je sam pisao kratke opi-se i legende. Kao pripadnik Pete crnogorske brigade na-stavio je da uređuje zidne no-vine i u komandi područja Zemun i Bežanija, gdje su ga 1945. primijetili sovjetski ofi-ciri i angažovali na istim po-slovima u jedinici 10329 Cr-vene armije. Međutim, ubrzo se duboko razočarao u od-nos starješina prema svojim vojnicima i ratnim herojima koji su po kratkom postup-ku strijeljani čim bi bili uhva-ćeni u pijanstvu ili sitnoj kra-đi. "Zbog čega za takve stva-ri ubijati svoje ljude koji su prešli put od Kavkaza do Be-ograda i postali heroji. Može-mo stvoriti top i tenk ali ne i čovjeka..." govorio je revolti-rano da bi konačno jednog dana otputovao na odsustvo kod roditelja u Berane odakle se nikad nije vratio u svoju je-dinicu. No, prilikom posje-te Josipa Broza Tita Moskvi 1956. godine, nakon otoplja-vanja odnosa imeđu Jugosla-vije i Sovjetskog Saveza, na konferenciji za štampu viso-ki fukncioner SSSR-a Ana-stas Mikojan započeo je svoj govor pitanjem: "A gdje je Stevan Labudović?!" Pošto je Stevan već tada imao pro-blema sa sluhom i nije ga čuo iako je sjedio u prvom redu, moskovski dopisnik "Vijesti" iz Beograda potapšao ga je po ramenu i dobacio: "Tu je ali Vas nije dobro čuo", što je iza-zvalo smijeh u sali. "Dezer-ter"- promrmljao je sa osmje-hom sebi u bradu Mikojan i konferencija je nastavljena u mnogo vedrijem tonu i ras-položenju svih prisutnih...

SKICA ZA PORTRET -BERANAC ŠĆEPO NACIONALE

Fotograf tragova za vječnost

Rođen je u Beranama 28. decembra 1926. i uskoro će pregaziti devetu deceniju života, dok je osmu deceniju fotografskog staža već ostavio iza sebe i sad sa ništa manjim fotoreporterskim žarom... Humanista izuzetne ljudske skromnosti čiji su fil-movi i fotografije ostavili tragove za vječnost, Stevan Labudović živi skromnim penzionerskim životom u Rakovici, sa fotoaparatom u džepu i

danas...

Piše: Adem - Ado SOFTIĆ

525

I danas nigdje bez fotoaparata - Labudović na dodjeli nagrede u rodnim Beranama

Labudović sa Titom početkom sedamdesetih

Labudović ispraća svog kuma Bumedijena uz predsjednika SIV-a Džemala Bijedića

Šćepo oči u oči sa Šćepom ovog ljeta

Tokom intervjua sa američkim predsjednikom Niksonom 1971. Fotografija sa posvjetom DRUGU LABUDOVIĆU TITO 18 III 1968

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Ljubav prema fotografiji bila je glavni "krivac" za to što je Stevan Labudović napu-stio studije u trenutku kad mu se ukazala prilika da po-hađa Filmsku školu i posta-ne snimatelj Filmskih novo-sti. Tu je ubrzo svojim radom stekao povjerenje i simpati-je Josipa Broza Tita i postao njegov lični fotograf, snima-telj i nezaobilazni član njego-ve novinarske pratnje u kojoj je prešao stotine hiljada kilo-metara na Putu mira po svim kontinentima (osim Austra-lije). Šćepov rad i iskustvo u Filskim novostima bile su glavna preporuka i 1959. da se "na najvišem nivou" done-se odluka o njegovom odla-sku u Alžir gdje se od 1. no-vembra 1954. godine vodila bespoštedna bitka za oslo-bođenje alžirskog naroda od francuskog kolonijalnog ropstva. Umjesto dva mjese-ca, za koliko su mu bile obez-bijeđene dnevnice, Šćepo je proveo u Alžiru više od tri godine gdje je u stopu pratio alžirske partizane kroz pu-stinju i makiju na prvoj lini-ji fronta. Diplomatskom po-štom svakodnevno je slao u Beograd i u svijet pravu isti-nu o patnji i stradanju alžir-skog naroda i njegovoj krva-voj borbi za slobodu do ko-načne pobjede velike Ažirske revolucije 5. jula 1962. , od-lučno odbijajući dnevnice i ne želeći da prihvati nikavu nadoknadu za svoj rad. Svo-jom kamerom i fotoapara-tom, oružjem velikog dome-ta i razorne moći, dao je ne-mjerljiv doprinos toj pobjedi i stekao ogromne simpatije i poštovanje čitavog alžirskog naroda koje i danas traje.

Pored neraskidivog prijatelj-stva sa narodom i rukovod-stvom Alžira, najveće dr-žave Afrike, kao i doživot-

nog prijateljstva i kumstva sa Huari Bumedijenom koji je dao ime njegovi kćerki Idi i za svako slovo njenog ime-na slao joj za rođendan po 100 ruža, proglašen je za he-roja Alžirske revolucije i po-stao najodlikovaniji stranac u Alžiru. U Istorijskom mu-zeju mudžahedina Alžira po-seban paviljon posvećen je Stevanu, gdje se brižno čuva

njegova ratna kamera i fotoa-parat sa 83 kilometra film-ske trake, 27 filmova i 274 fotografije iz perioda 1959-1962. godine, a sa svih pro-stora bivše SFRJ i danas su dvije najpoznatije ličnosti u NDR Alžir: Stevan Labudo-vić, u alžirskom narodu omi-ljen i od milošte nazvan "Ste-va nacionale" ("Labido") i Jo-sip Broz Tito. Nakon sticanja

nezavisnosti Alžira ovaj skro-mni Beranac odbio je ponu-du alžirskog naroda i njiho-vih predstavnika da odabere kuću u Beogradu koju bi mu oni kupili i poklonili, uz za-hvalnost i obrazloženje da je to bila njegova profesija i duž-nost, te da je mnogo bolje da se taj novac uloži u ratom ra-zorenu privredu i izgradnju alžirske države.

Po povratku iz Alžira sa svo-jom kamerom i fotoapara-tom nastavio je u Filmskim novostima reportersku misi-ju po svijetu, a na tom putu nije zaobilazio ni svoj Ivan-grad. Bio je u Titovoj prat-nji i snimao njegovu posje-tu 21. septembra 1959. kao i posjetu presjednika Fin-ske Urha Kekkonena ovom gradu u toku izgradnje Fabi-

ke sulfatne celuloze i papira 1962. Ostavio je za istoriju mnoštvo vrijednih fotogra-fija i filmskih zapisa koji su danas pohranjeni u brojnim arhivima i privatnim foto zbirkama. U Filmskim novo-stima dočekao je penziju, ali ni to nije značilo prestanak njegovog fotografskog rada. Poslije punih 40 godina na-kon odlaska iz Alžira, gdje je čuo da postoji i srpsko voj-ničko groblje iz Prvog svjet-skog rata, vratio se 2002. da ga potraži i uspio da prona-đe, fotografiše i javnosti pri-kaže izvanredno očuvano i od strane Alžiraca čitav je-dan vijek uredno održava-no groblje "Deli Ibrahim", u kom počivaju posmrti osta-ci 324 srpska vojnika i jed-nog Rusa.

Ovaj veliki humanista izu-zetne ljudske skromnosti,čiji su filmovi i fotografije osta-vili tragove za vječnost, da-nas živi mirnim i skromnim penzionerskim životom u Rakovici gdje, sa fotoapara-tom u džepu, vrijeme pro-vodi okružen ljubavlju i pa-žnjom svojih najbližih ali i pažnjom svojih istinskih pri-jatelja iz Ambasade NDR Al-žir u Beogradu i Društva pri-jatelja Alžira koji ga skoro svakodnevno kontaktiraju i posjećuju.

Šćepovo osamdesetogodiš-nje druženje sa fotoapara-tom zaokruženo je ljetos nje-govim dolaskom u Berane, u društvu NJ.E. gospodina Abdelhamida Šebšuba, am-basadora NDR Alžir u Be-ogradu, te obilaskom rod-ne kuće i nekadašnjeg izloga očeve knjižare u kojoj je pri-je punih osam decenija prvi put ugledao mali bakelitni "Kodak" fiks fokus. Ali, čak i na otvaranju svoje izložbe fotografija u prepunoj gale-riji Polimskog muzeja 20. jula u Beranama, kao i sjutra-dan na Svečanoj akademiji SO Berane prilikom prijema najvećeg opštinskog prizna-nja, Nagrade "21. jul" u Veli-koj sali beranskog Centra za kulturu, Stevan-Šćepo Labu-dović je u devedesetoj godini života samome sebi bio foto-reporter i svojim "Canonom G11" nastavio da bilježi isto-riju.

526

Labudović sa Miltonom Manakijem pionirom fotografije i prvim filmskim snimateljem na Balkanu

Kao hroničar alžirskog rata Sa Titom i Bumedijenom sredinom sedamdesetih

Čarolija je ovdje počela - Labudovića knjižara u centru BeranaLabudović na beranskom aerodromu 1962

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Priča o starim zana-tima u Bihoru je veoma interesan-tna i ona se može pratiti preko ma-

terijalnih ostataka, pisanih istorijskih izvora i toponi-ma. Posebno bi se moglo go-voriti o tome kako su se po-jedini zanati rađali i trajali ili kako su stizali u Bihor, od-nosno o tome zašto u Bihoru nije bilo onih zanata kakvih je bilo u gradovima, tj. čarši-jama u okolini – Bijelom Po-lju, Rožajama, Novom Paza-ru, Sjenici. Kada to kažemo onda prije svega mislimo na prisustvo stalnih zanatskih radnji u određenim naselji-ma, odnosno na organizova-no zanatstvo, što je u Bihoru bila rijetkost. Među zanatima kojih nije bilo u organizova-nom smislu, svakako spadaju terzijski (krojački), sahadžij-ski, abadžijski, ćurčijski, ber-berski i sl. Za stare zanate u Bihoru bi se moglo reći da su nastajali u borbi Bihoraca sa varljivim ćudima prirode, da su ih u Bihor donosili trgov-ci ili Bihorci koji su imali pri-liku da obiđu razvijenija mje-sta u svom okruženju, oni koji su doseljavali kao muhadži-ri, a da su se potom, zbog ra-znih potreba ti zanati širili, postajući praktično dio sva-kodnevnih obaveza stanovni-ka Bihora. Primjera radi u Bi-horu nijesu postojale radnje za potkivanje konja, ali su Bi-horci i te kako dobro znali lju-de koji to mogu izvanredno učiniti. Posebo bi se, kada je u pitanju bilo pružanje zanatlij-skih usluga, moglo govoriti o načinu plaćanja.

Među spomenicima mate-rijalne kulture koji govore o starim zanatima, značajno je spomenuti staru kamenu plo-ču koja se nalazi u selu Haza-ne, za koju je svojevremeno antropogeograf Milisav Lu-tovac konstatovao da je po-ložena po jednom grobu koji

se nalazi u neposrednoj bli-zini današnje crkve sv. Troji-ce, a vrlo je vjerovatno da se radi o stećku. Na toj kame-noj ploči je uklesan lik čovje-ka koji u rukama drži zanatlij-ski pribor, pa je očigledno da taj reljef u kamenu nije nastao slučajno, već kao svjedočan-stvo da je tu nekada bio zastu-pljen neki zanat, odnosno da je umrli, čiji je lik isklesan u kamenu, bio zanatlija. Na ža-lost, starinu te kamene ploče do sada niko nije ispitao, tako da mi danas sa sigurnošću ne možemo reći o kom istorij-skom periodu je riječ. U pita-nju je svakako razvijeni sred-njovjekovni period, mada je o preciznijem određenju teško bilo što reći.

Kada je u pitanju toponoma-stika, onda je potrebno kaza-ti da ona takođe može mnogo kazati o starim zanatima, od-nosno, bolje reći o tragovima starih zanata u Bihoru. Mi-krotoponimi i toponimi kao što su Vignjište, Kožari, Ko-vačevice, Kovačice, Bisage, Štitari, Razboj, Rudnica, pa na kraju i toponim Pećnice, koji je stari naziv za Petnjicu zabilježen u defteru Prizren-skog sandžaka iz 1571. godi-ne, ukazuju na tragove starih zanata, odnosno na prisustvo kovača, onih koji su se bavi-li izradom djelova konjske opreme, zatim opreme za voj-ne potrebe i na peći u kojima se, najvjerovatnije, pekla glina od koje se pravilo posuđe za kućne potrebe.

Kada smo već pomenuli Pet-njicu, onda je potrebno po-menuti i jedan zanimljiv de-talj koji se odnosi na 1908. godinu u kojoj je zabilježeno da je u Petnjici postojalo 8 ko-vačkih radnji. Vrlo je mogu-će da je tadašnja konkurencija dovela do jedne ozbiljne sva-đe u kojoj su pripadnici brat-stva Muratović protjerali ko-vače Šuntiće, čije su se kuće

nalazile na potesu Glavica. Broj kovačkih radnji u Petnji-ci je nakon balkanskih rato-va bio smanjen, pa su uoči Pr-vog svjetskog rata u Petnjici evidentirane svega tri kovač-ke radnje. U vezi sa kovačkim zanatom u Bihoru je i pot-kivački zanat. Zbog izdržlji-vosti krupne stoke i konja, te životinje je na neki način tre-balo zaštititi, pa su se tako od-važniji Bihorci odlučili da se oprobaju i u ovom zanatu.

Područje Bihora je bilo po-znato i po svojim odličnim majstorima zidarima. Kada je Hasan Hot, zastupnik ska-darskog Mustafa-paše Buša-tlije odlučio da u Suhodolu tridesetih godina XIX vijeka izgradi kulu i prateće objek-te, čiji ostaci postoje i danas, za glavne majstore angažovao je zidare iz Bihora. Ta tradi-cija zidarskog zanata dugo se održala u Bihoru, prenoseći se sa generacije na generaciju,

pa su poznati zidari iz Bihora bili Mehovići, Cikotići, Kača-ri, Agovići i još neki. Zahva-ljujući bogatstvu šumskog pokrivača, Bihor je bio vrlo podesna oblast i za razvoj sto-larskog, odnosno tišlerskog zanata i uopšte drvodeljstva. Vješte ruke bihorskih drvo-delja činile su da vrsni majsto-ri svoje umijeće iskažu i u Bi-horu i na drugim prostorima kada je u pitanju bila izgrad-nja brvnara, odnosno kuća od drveta, čiji su se zidovi pove-zivali ukrštanjem brvana na ćert, a to je spajanje bez upo-trebe eksera. U okviru drvo-deljstva moguće je posebno izdvojiti samardžijski zanat, koji je u Bihoru bio prilično rasprostranjen. Među Gor-njobihorcima u ovom zanatu se naročito u svom vremenu isticao Bejto Levajić, zapravo Mehonjić, koji je živio na po-tesu Raskrsnica u selu Bor. Posebno umijeće bila je izra-da stelja, na koje se samar na-

slanjao. Prisustvo drveta je bilo dobra osnova i za razvoj kačarskog zanata, odnosno izradu kaca za sir, koji se sa-kupljao na bihorskoj planini i koji je bio odličnog kvalite-ta. Uz kace, bihorski majstori su izrađivali i lopate za vijanje žita. Rasprostranjenost bre-ze kao šumske vrste, pogodo-valo je tome da Bihorci svoje majstorstvo ispolje i u izradi metli od breze, koje su mogle biti veće i manje, odnosno tzv. guvnarske i metle za doma-ćinstvo.

Pored bogatstva u šumskom pokrivaču, oblast Bihor je po-znata i po svojim vodenim potencijalima. To je bilo od izvanrednog značaja za ra-zvoj mlinarstva, odnosno za-nata vodeničara. I ovaj zanat je potpuno zamro u Bihoru. Ilustracije radi, dobar pozna-valac Bihora, profesor Salija Adrović, u monografiji „Gor-nji Bihor“, koja je objavljena

1995. nabrojao da je na po-dručju Gornjeg Bihora posto-jalo 107 vodenica, o kojima danas, postoje rijetki kaziva-či i sjećanja i na žalost samo po neki materijalni ostatak u vidu gomile kamenja, koli-ko da se zna da je tu nekada bujao život i ispod vodenič-kih žrvanja izbijala sitna pra-šina od bihorskih jarih i ozi-mih žita.

U svojoj prošlosti Bihor je bio poznat i po bogatstvu u stoč-nom fondu, naročito ovca-ma. Ta okolnost uticala je na to da se u Bihoru razvije i vu-novlačarski zanat, sa kojim je u tijesnoj vezi bio i bojadžijski zanat, jer je ispredenu vunu valjalo pripremiti za bojenje, nakon čega su vunena vla-kna mogla biti iskorišćena za izradu ručno tkanih ćilima. U Petnjici je dugo radila vu-novlačara u vlasništvu poro-dice Muratović. Sa iskorišća-vanjem vune u tijesnoj vezi je bio i suknarski zanat. Sukna-ri su imali stupe valjalice koje su omogućavale valjanje su-kna od kojeg su se izrađiva-li odjevni predmeti i ne samo oni već i posteljina. Jedna stu-pa je pedesetih godina posto-jala u selu Trpezi.

Razne nevolje koje su priti-skale Bihor i Bihorce u pogle-du zdravstvenih prilika, bile su naročito teške kod zubo-bolje. U tom smislu u jednom periodu u Bihoru se pojavilo i nekoliko samoukih, odno-sno „narodnih zubara”, koji su svoju vještinu i umijeće u vađenju zuba upotrebljavali kako bi druge spasili od bolo-va. Među tim starijim narod-nim zubarima naročito je bio poznat rah. Sadrija Kočan iz Godočelja. On je imao medi-cinska kliješta koja su potica-la još iz osmanskog perioda. Na samrti ih je ostavio svom sinovcu Salihu, kojeg je pret-hodno obučio da nastavi taj porodični zanat i tradiciju. Kada su bihorski mladići se-damdesetih godina XX vijeka počeli odlaziti na privremeni rad u Njemačku, otuda je po-čela stizati i nova generacija medicinskih kliješta za vađe-nje zuba. Po tom umijeću bio je u Petnjičkom kraju poznat rah. Avdo Agović sa Bara.

Kako u sklopu iznošenja sa-znanja o starim zanatima u Bihoru nijesmo uvažili hro-nološki princip, iskoristićemo priliku da od starih zanata po-meno još i opančarski zanat, koji je, moglo bi se slobodno reći, bio prisutan u skoro sva-koj bihorskoj kući, jer su Bi-horce na to primoravale sva-kodnevne okolnosti. Vješti opančari su za izradu opana-ka koristili kožu životinja, a znatno kasnije i gumu. Tek sa industrijskom proizvodnjom opanaka kao vrste obuće, ovaj zanat je u Bihoru izgubio na svom značaju.

Za stare zanate u Bihoru bi se moglo reći da su na-stajali u borbi Bihoraca sa varljivim ćudima pri-rode, da su ih u Bihor donosili trgovci ili Bihorci koji su imali priliku da obiđu razvijenija mjesta u svom okruženju, oni koji su doseljavali kao mu-hadžiri, a da su se potom, zbog raznih potreba ti zanati širili, postajući praktično dio svakodnev-

nih obaveza stanovnika Bihora…

Od opančara do zubara

Piše: mr Sait ŠABOTIĆ

STARI ZANATI U BIHORU

I danas aktuelni - oštraš sječiva

Jedan od isčezlih zanata - bihorski ćurčija

527

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Počeci onog što se ove godine slavi kao 120 godina nikšićkog pivar-stva vežu se za jed-

no ime. Prije 120 godina Vuko Jankov Krivokapić započeo je nikšićko pivarstvo. Prva piva-ra zvala se „Onogošt“ i njenim osnivanjem pokrenuta je in-dustrija u tadašnjoj Knjaževi-ni Crnoj Gori. Nikšićko Pivo postaje ubrzo omiljeno piće Crnogoraca, skinuvši tako s trona medovinu. Prema isto-rijskim zapisima, Nikšićko Pivo bilo je nezaobilazno piće i na trpezi gospodara. Put od malog pivarskog objekta do li-dera na tržištu nije bio lak. Krivokapićeva pivara proizvo-dila je u početku po jedan ka-zan piva dnevno, što nije za-dovoljavalo potražnju za pi-vom u Crnoj Gori. Nikšić uskoro dobija još jednu, novu pivaru- Trebjesa. Nekoliko godina pivare „Onogošt“ i „Trebjesa“ funkcionisale su paralelno. Tokom Prvog svjet-skog rata pivara „Onogošt“ je nastradala u požaru, a „Trebje-su“ je zaposjeo austrougarski garnizon, pretvorivši njene podrume u zatvor.

Nakon rata uslijedile su godi-ne obnove pivarstva u Nikši-ću. U opštoj privrednoj depre-siji, Nikšićko Pivo 1932. dobi-ja i prvu Zlatnu medalju za kvalitet na poznatoj Međuna-rodnoj izložbi u Parizu. Ovo je podstaklo i proizvodnju, koja je znatno porasla uoči Drugog svjetskog rata i novih pustoše-nja. Poslijeratnu obnovu kom-panije pomogli su radnici, koji su, prema pisanju medija, do-nosili alat od kuće i svakod-nevno radili na obnovi. Poči-nje rast proizvodnje i sprema se rekonstrukcija fabrike.

Iako su decenije 20. vijeka za kompaniju i Nikšićko pivo bile izazovne i razvojne, opsta-jao je naširoko prepoznat kva-litet našeg piva, koje dobija na-grade na brojnim sajmovima. Tako je ono i na Međunarod-nom sajmu u Briselu 1971. go-dine nagrađeno Zlatnom me-daljom za kvalitet. Novo pri-znanje dolazi 1981. godine, Nagrada AVNOJ-a, u to vrije-me najveće društveno prizna-nje. Ukupno, od medalje iz Pa-riza pa sve do danas uslijedilo je više od 80 priznanja za kva-litet na domaćim i međuna-rodnim takmičenjima.

Pivara „Trebjesa“, bila je i prvo privatizovano preduzeće u našoj zemlji. Prvi privatni vla-snik bila je od 1997. do 2009. godine godine belgijska kom-panija Interbru, koja se kasni-je udružila sa brazilskim proi-zvođačem, formirajući najve-ći pivarski koncern na svijetu ABInBev. Fond CVC Kapital Partners, bio je vlasnik Pivare od 2009. do 2012. godine, na-kon čega Trebjesu preuzima kanadsko-američka korpora-

cija Molson Coors, jedna od najvećih pivarskih grupacija na svijetu.

Nakon 19 godina od privati-zacije, Pivara „Trebjesa“ je uspješan kolektiv, koji je i u godini jubileja dobitnik na-grade Privredne komore za uspješno poslovanje. Iako u stranom vlasništvu, Pivara je i

dalje percipirana kao domaća kompanija. Nekoliko faktora utiče na ovakvu percepciju. Prije svega, Pivara je prepo-znata kao kompanija koja po-država manifestacije od zna-čaja za društvo, bilo da se radi o muzici, sportu, kulturi ili umjetnosti. S druge strane, vlasnik Pivare, korporacija Molson Coors, izuzetno uva-

žava i podstiče lokalne speci-fičnosti svih pivara koje po-sluju u njenom sastavu. U Pi-vari „Trebjesa“ zaposleno je 240 radnika, a vodi je lokalni menadžment. Sve to navodi na zaključak da je privatizaci-ja ovoj kompaniji donijela ra-zvitak u svim segmentima po-slovanja - širenje na nova izvo-zna tržišta,modernizaciju

proizvodnih pogona, kon-tiunirane investicije, primje-nu visokih standarda. Od pri-vatizacije do danas kapitalne investicije su iznosile preko 80 miliona eura.

Prateći tržišne trendove i po-trebe današnjeg potrošača koji zahtijeva izbor, Pivara „Trebjesa“ je značajno oboga-tila asortiman postavši distri-buter najpoznatijih regional-nih i svjetskih pivarskih bren-dova. Kada se govori o domaćoj proizvodnji, u asor-timanu je sedam proizvoda: Nikšićko pivo, Nikšićko ta-mno, Nikšićko gold, Nikšićko limun, Nikšićko grejpfrut, Onogošt pivo i Nikšićko nefil-trirano. U godini jubileja, po-nuda je obogaćena sa 2 nova proizvoda - Onogošt pivo i Nikšićko nefiltrirano.

Iako najmlađe u asortimanu, Onogošt asocira na duh sta-rih vremena i ima najstariju priču, neraskidivo vezanu za grad koji je davnih dana nosio to ime, dok je Nikšićko nefil-trirano punoćom svog ukusa u veoma kratkom periodu po-stalo jedno od najtraženijih iz asortimana Trebjese. Ipak, najpoznatiji proizvod kompa-nije, Nikšićko pivo, piše svoju priču dugu 120 godina. Baš kao što pivu treba vrijeme da sazri, tako je tokom više od vi-jeka sazrijevala priča o prija-teljstvu, momentima koje di-jelimo sa dragim osobama i pamtimo, o davnim vremeni-ma kojih se rado sjećamo i ne-prolaznom kvalitetu koji odo-lijeva vremenu.

U svako bure, f lašu, kriglu ili limenku Nikšićkog pretočena je i istorija razvoja privrede

jedne zemlje, od najranijih po-četaka do savremenih tokova i vizija za budućnost. Zahvalju-jući generacijama pivara i pivu, čiji su kvalitet i ime dav-no prešli granice Crne Gore, ali i regiona, Pivara „Trebjesa“ je sinonim za uspješnu kom-paniju, dok je Nikšićko pivo jedan od najprepoznatljivijih brendova Crne Gore.

Zlatni brend u flaši

U svako bure, flašu, kriglu ili limenku Nikšićkog pretočena je i istorija razvoja privrede jedne ze-mlje, od najranijih početaka do savremenih toko-va i vizija za budućnost. Zahvaljujući generacija-ma pivara i pivu, čiji su kvalitet i ime davno prešli granice Crne Gore, ali i regiona, Pivara „Trebje-sa“ je sinonim za uspješnu kompaniju, dok je Nikšić-ko pivo jedan od najprepoznatljivijih brendova

Crne Gore...

JUBILEJI - 120 GODINA PIVARSTVA U NIKŠIĆU

Piše: mr Amer RAMUSOVIĆ

Objekat izu-zetno kul-turnog i i s tor i j s k o g značaja iz

prošlosti starih Berana, na-stao je i građen pod neobič-nim okolostima i uslovima, a dugo godina je predstav-ljao prvi i jedinstveni obje-kat ove vrste u bivšoj Jugo-slaviji, čijim podizanjem je ostvaren značajan dopri-nos razvitka trezvenjačkog pokreta, osnivanje pozori-šta, prvog zvučnog biosko-pa i sveukupnog kulturnog i društvenog života varoši sa okolinom. Ustaničkih julskih dana 1941. godine u zgradi je zasijedao Prvi na-rodni parlament u okupira-noj Evropi. I sam naziv go-vori o njegovoj neobično-sti. Podigla ga je beranska trezvena mladež u cilju suz-bijanja alkoholizma i anti-alkoholne propagande. Svojom namjenom pred-stavljao je svojevrsan Dom kulture pod čijim krovom su bile objedinjene sva na-cionalna, kulturno-umjet-nička i sportska društva va-roši, organizovane razne manifestacije i susreti. Po-red pozorišnih i bioskop-skih predstava u prostorija-ma su organizovane Sve-tosavske predstave sa kostim balovima, izložbe ženskih ručnih radova Kola srpskih sestara, razni kursevi, Narodni unverzi-tet sa predavanjima iz svih oblasti nauke, tehnike, po-litike, književnosti, a među kojima je predavanje držala i Divna Veković „Parižanka iz Berana“. Tokom postoja-nja mijenjao je nazive i na-mjenu. Prvobitno se nazi-vao „Dom trezvenosti“ a nakon pogibije Kralja Alek-sandra I postaje „Prvi dom trezvenosti viteškog Kralja Aleksandra I ujedinitelja“.

Ideja o njegovom podiza-nju datira iz 1920. godine prošlog vijeka, ponikla još u Trgovačko zanatskoj ško-li kada je i osnovano Kolo trezvene mladeži „Jedin-stvo“ sa svega dvadesetak članova, da bi kasnije broj popeo na preko dvjesto ak-tivista. Njegova izgradnja započeta je aprila 1924. u samom centru varoši do-brovoljnim radom i broj-nim prilozima. Formira-njem tamburaškog i duvač-kog orkestra društva priređivane su brojne za-bavne večeri, organizovane priredbe i humanitarne ak-cije, a sviralo se i pod pro-zorima svečara i slavljeni-ka. Od prikupljenih novča-nih sredstav kupljeno je zemljište, kola, konji i volo-vi, kojima su sami dovlačili pijesak i kamen iz Lima, dr-venu građu, pekli i gasili kreč. Akciji se pridružilo i građanstvo ličnim prilozi-

528

Diploma za zlatnu medalju iz Pariza 1932.

Vuk Krivokapić osnivač pivare «Onogošt» Etiketa nakon obnavljanja pivare između dva rata

Iz vrijemena osnivanja

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

ma, Učiteljsko društvo, hu-manitarna i nacionalna udruženja, a naslijeđeno je i 7.500 dinara od likvidira-nog fonda „Društva za pot-pomaganje sirotinje“.

Njegovo dovršenje je po-moglo Ministarstvo zdrav-lja novčanim sredstvima od 50.000 a za koje se lično založio ministar dr Andrija Štampar, pomoć od 50.000 priložio je i Higijenski za-vod sa Cetinja zalaganjem dr Miletića, a dva puta po-mogla je Opština, prvi put sa 12.000, a drugi put sa 30.000 dinara. Objekat je konačno završen maja 1934. Prema svojoj veličini i izgledu, zgrada je bila arhi-tektonski solidno urađena, dimenzija 35 metara duži-ne, 10 metara širine i visine velikom pozorišnom salom

sa binom, ložama na balko-nima, 350 sjedišta za posje-tioce, prostorijama za glumce, muzičku i druge sekcije, te čitaonicom, služ-benim kancelarijama, kabi-nom za kino-aparaturu, be-zalkoholnim bifeom i gar-derobom. Ostalo je zapamćeno da su klupe za sjedišta kupljene od privat-ne pilane „Jabuka“ kod Ma-teševa

Otvaranjem Doma trezve-nosti građanstvo Berana se upoznalo sa pozorištem. Narod je vrlo rado prihva-tio prikazivanje komada što je doprinijelo i razvoju pozorišnog života. Naroči-to su bili popularne kome-dije Branislava Nušića i Koste Trif kovića. Kvalitetu pozorišta doprinijeli su glumci-amateri angažova-

ni iz redova profesora, među kojima su poznati Jo-van Ivović i Dobrašin Šoš-kić, advokata Alekse Dra-gojevića i Radomira Lale-vića, a kao poseban miljenik publike komičar, Blago Novaković, inače pe-kar. U prostorijama je mje-sto našao i prvi zvučni bio-skop, a prikazivanje filmo-va otpočelo maja 1939. godine. Vlasnici kinopro-jektora bili su Radovan Vi-šić, električar, kasnije svoj dio prodao Cvetku Nova-koviću brijaču, i Stevan Nedeljković obućar. Prvi prikazani zvučni film zvao se „Pariski život“, a najpo-sjećenija filmska predstava

do početka 1941. sovjetski film „1 maj“, sa sadržajem proslave praznika rada u Moskvi. U uspomenama ostala su sjećanja na kolek-tivno vođenje đaka gimna-

zije radi posmatranje film-skih projekcija. U poseb-nom odeljku „Zdravljak“- bifeu u prize-mlju, Mito Ristić kafedžija, točio je bezalkoholna pića i

nudio sočne baklave. No, vremenom se ipak prešlo i na alkohol, gdje se pored čuvene beranske šljivovice točila i ostala žestoka pića.

Početkom rata sa stvara-njem slobodne teritorije na prostorima Beranskog sre-za u zgradi Doma 21. jula 1941. godine održano je za-sijedanje Sreske narodne skupštine uz prisustvo 217 delegata iz svih opština i konfesija, kojom je predsje-davao prota Aleksandar-Leko Bojović, sekretar uči-telj Panto Mališić a zapisni-čar takođe učitelj Milan Popović. Skupština je iza-brala svoj Narodni odbor koji je preuzeo izvršnu vlast u svim oblastima privred-nog i društvenog života, čime je i zvanično raskinu-ta veza sa ranijim politič-kim sistemom. Bio je to prvi narodni parlament u tada okupiranoj Evropi. Oktobra 1943. prilikom povlačenja njemačkih jedi-nica „Grupe Armija E“ kroz Berane, prostorije su de-molirane i podmetnut po-žar, koji je zahvaljujući po-žrvovanju starog beran-skog trgovca Mehmeda Đečevića sa još nekoliko mještana lokalizovan i uga-šen čime je Dom saačuvan u svom prvobitnom izgle-du, za razliku od ostalih javnih varoških objekata uništenih požarima. Posli-je oslobođenja u zgradi se nalazio bioskop, organizo-vale pozorišne predstave i muzički nastupi sve do otvaranja novog Doma kul-ture. Šezdesetih godina prošlog vijeka izvršena je rekonstrukcija unutrašnjih prostorija a Dom je pretvo-ren u Radnički univerzitet, da bi njegov konačni izgled bio potpuno izmijenjen osamdesetih godina kada je iz temelja podignuta zgrada potpuno novog izgleda namijenjena potre-bama Polimskog muzeja.

Ideja o njegovom podizanju datira iz 1920., ponikla još u Trgovačko- zanatskoj školi kada je i osnovano Kolo trezvene mladeži „Jedinstvo“ sa svega dvade-setak članova, da bi se kasnije broj popeo na preko dvjesta aktivista. Njegova izgradnja započeta je aprila 1924. u samom centru varoši dobrovoljnim radom i brojnim prilozima… Ustaničkih julskih dana 1941. tu je zasijedao i Prvi narodni parlament

u okupiranoj Evropi…

BERANE

Prvi dom trezvenjaka

Piše: Zoran M. ZEČEVIĆ

529

ZAČETNIK I ZATOČENIK

Diplomirani pravnik i sudija Nikola Vuka Dabetić, rođen u selu Budimlja kod Berana 1893 ., smatra se osnivačem Za-stupništva Saveza trezvene mladeži i njegovim prvim pred-sjednikom u Beranama (1921) kao i osnivačem pokreta u Zetskoj oblasti. Osnovnu školu završio u Budimlji, Gimna-ziju u Skoplju (1914), pravne studije diplomirao na Beograd-skom univerzitetu (1922). Ratnik oslobodilačkih ratova i ratni zatočenik, društveni radnik i novinar. Privremeni uči-telj i upravitelj narodnih osnovnih škola, nastavnik beran-

ske gimnazije i njenog pedagoškog odjeljenja, Takođe je bio osnivač i prvi predsjednik skopskog trezvenjačkog društva „Šar“ u Skoplju, delegat velikog Đurđevdanskog kongre-sa Saveza trezvene mladeži u Kragjevcu (1912); izaslanik i povjerenik Velike oblasne lože trezvenosti; član redakcije i odgovorni urednik trezvenjačkog lista „Glasnik“. Po završe-nim studijama posvetio se pravničkom pozivu, najprije kao sudski pisar, potom sudija Agrarnog suda u Peći, Podgori-ci, Beogradu, Kikindi, sekretar Okružnog suda u Andrije-vici, zamjenik Okružnog državnog tužioca u Jagodini gdje je penzionisan 1941., a tom gradu je preminuo i pokopan 1946.

Kolo Trezvene mladeži, skup članova. Na fotografiji Člano-vi trezvene mladeži čijom zaslugom je podignut Dom, sni-mljeni 1929. godine. PRVI RED, sjede:Vučko Ristić, Vaso Đurašković, Radovan Lončarević, Dragoljub-Goša Piper; DRUGI RED, sjede: Šućo Đečević, Spaso Dimić, Radonja Jovović, Lakić Ilić žandarmerijski kapetan, Vlado Vujoše-vić, Radomir Miković, Petar i Đoko Popović, Mladen Piper; TREĆI RAD, stoje: Savo Đeković, Novak-Noko Stanišić, Abdija-Ćoso Ramusović, Samuilo-Samčo Vojinović, Spa-so Ristić, Branko Panović, Milutin Labudović, Blago Nova-ković, Spaso Đukić, Stevan Nedeljković, Selim Batuš, Stojan Malević, Rade Đurišić i Krsto Gezović.

Dom trezvenosti nakon završetka gradnje

Enterijer beranskog Doma trezvenosti

Začetnik i zatočenik - parvnik Nikola Dabetić

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Beledija je bila sta-ra opština izgra-đena u drugoj polovini XIX vi-jeka za vrijeme

turske vladavine u Ulcinju. Sjećam se da je šezdesetih godina u njoj bio smješten Opštinski sud, a kasnije i Komitet Komunističke par-tije i rukovodstvo omladine Ulcinja. Sahat kula, jedan od simbola Ulcinja izgrađena je 1754. Postoji vjerovatnoća da je i datum izgradnje Be-ledije istovjetan. Đulije Llu-nji Rejzi ( 1928 ) sjeća se: „ U Belediji je živio „Tikvešči-ja“ (Gradonačelnik Ulcinja ). On je klanjao u džamiji na Pristanu. Tadašnja vlast je 1947-48. angažovala omla-dinu da vrećama nose stara dokumenta iz Beledije (koja su spaljena u čaršiji ispod Beledije ). Zemljotres od 15. aprila 1979. dosta je oštetio Belediju, kada je ona defini-tvno napuštena i pretvorena je u ruševinu. Prošlo je neko-liko godina. Objekti na glav-noj ulici, nekadašnjoj sta-roj čaršiji su obnovljeni, ali mnogi od njih su dobili više spratova nego što su imali ranije. Na taj način Beledija je zaklonjena i teško vidljiva sa glavne ulice. Priča prva; Bahri Abazović ( 1939. ) ispričao mi je ovaj događaj: “ Kao dvadesetogo-dišnjak, sa nekoliko drugo-va iz Ulcinja, pokušali smo ilegalno preći granicu u Slo-veniji. Htjeli smo da pobje-gnemo, prvo za Italiju, a za-tim za Ameriku. Ali, bili smo brzo uhvaćeni od vojnika na granici I, uz dosta peripetija, preko Sarajeva, Titograda i Bara, stigli do zatvora koji se nalazio kod sadašnjeg Od-marališta penzionera, iznad Gradske plaže i u blizini Pa-šine džamije. Suđeno nam je u Belediji na prvom spratu. Sudija je bio Radovan Vuki-ćević, daktilograf Mahbub Resulbegović, a službenik u arhivi Januz Pelinković. Su-dija Pavićević je bio korek-tan i pošten čovjek. Na svoj

način je opravdao naš po-stupak, i da smo se pokajali. Oslobodio nas je”. Priča druga; Bili smo na jed-nom radnom ručku u resto-ranu “Galo Nero” sa nekoli-ko direktora domova zdrav-lja Crne Gore. Sa tog mjesta Beledija je bila dobro vidlji-va, ali polurazrušena, zapu-štena. Dr Slobodan Tomić, direktor doma zdravlja Nik-šić, odjedanput mi se obra-tio :“ Što je bila ova kuća pre-ko puta nas ?!“. Nakon odgo-vora, nastavio je: „ Ovakve objekte treba sačuvati, nije ljepo, kako je ovo zapušteno i kako je dozvoljena ovakva gradnja koja zaklanja pogled ?“ Bio sam tada i sada ubje-đen da je bio sasvim u pravu. Priča treća; Dr Nail Draga je 2006. imao prezentaci-ju o Belediji. Predložio je da se ona obnovi i da služi kao

rezidenicija predsjenika op-štine, koji bi jedanput sed-mično primao stranke, kao i upriličio sastanke sa stra-nim delegacijama. Drugim danima bi služila kao umjet-nička galerija, a bila bi do-stupna i nevladinim orga-nizacijama, kao i Islamskoj zajedenici. Priča četvrta; Petak je u Ul-cinju pazarni dan. Sreo sam Huseina Kurtija i Zejnela Dervishija ( oba 1945 ). Zej-nel je moj rođak. Na moje pitanje o Belediji rekli su mi da su tokom 1963-65. radili na gradnji zgrade suda. Po-šta je izgrađena nešto rani-je. Glavni majstor je tada bio moj rođak pok. Bahri Baša ( 1930-1979 ). Husein Kur-ti mi je rekao da je 1963. iza-bran za sekretara ulcinjske omladine. Sastanak je odr-žan u Belediji. Prema njiho-vom kazivanju, sud, komi-

tet KPJ i omladina su preš-li u novoizgrađeni objekat 1965. Pašina kuća sagrađena je oko 1742. Godinu ranije sultan Mahmud I izdao je zapovjest skadarskom paši Jufuf Čaušoliju da svoju re-zidenciju premjesti u Ulcinj i da ostane tamo sa svojom pratnjom dok se ne realizuju zadaci: odstraniti ulcinjsko gusarstvo. Kuća se nalazi u podnožju naselja Meterizi, iznad Osnovne škole. Ima-la je u svome sastavu glav-ni konak, pomoćne objekte, štalu za konje. Ruždi Dervi-ši mi je pričao da je njegov djed po ocu, Halit Lito Der-viši, radio kao magacioner dok je kuća bila u funkciji. Nacionalizovana je nakon 1945. i u njoj su se uselili sta-nari, koji su tu živjeli do ze-mljotresa od 1979, kada je

i stradala. Stanari su dobili odgovarajuće stanove u no-voizgrađenim zgradama u blizini Opštine Ulcinj. Ina-če, na prostoru oko Paši-ne kuće izgrađeni su prize-mni objekti za stanovanje, a i dodijelene su lokacije za iz-gradnju privatnih kuća. Ul-cinjanin Čedo Filipović je izgradio kuću na donjem djelu bašte pašine kuće. Iz-gradnjom nove škole 1965. on oslabađa taj prostor da bi dobio novu lokaciju za kuću iznad Gradske plaže. Familja Efendia; Rabi-ja kćerka iz Pašine famili-je udala se u familiju Efen-dija. Imala je tri sina: Riza-ju, Šukriju i Ismaila. Bili su veoma bogati i ugledna fa-milija u Ulcinju. Naciona-lizaciojom kompletne imo-vine Pašine kuće sa duća-nima padaju u siromaštvo. Kasnije, druga generacija se stabilizuje. Danas je i Paši-na kuća zapuštena, zaborav-ljena od svih, kao dokaz vre-mena koje je prohujalo, ali ostala su sjećanja na minula vremena kao i naša nebriga... Pašina džamija ima u svom sastavu hamam, koji je jedi-ni takve vrste u Crnoj Gori, turbe. Bila je i česma, koja je uklonjena 1970, kada je pro-širen put. Česma je bila na desnoj strani puta na zidu, koji je pripadao nekada po-rodici Đurašković. Ostalo je za pamćeno da je da je tada jedan inžinjer pitao: ”Kako se zove ova česma”. Kada je dobio odgovor da se zove Pašina česma nastavioj e :” E, neće više paša piti vode iz ove česme”. Česma ni-kad nije obnovljena, ali po-stoje stare fotografije. Tako-đe sam u saznanju da je stari professor Perica Đurašković tada sugerisao pomenutom inžinjeru da česmu izgra-di ponovo i ugradi idublje u zid, ali on na to nije pristao. Dok smo pili kafu u pred-podne namaz, u kafiću “Ti-moni” na Pristanu, Burhan Karamanaga i Ruždi Dervi-ši su se prisjetili jedne aneg-dote. Naime, Zaim Ramuso-vić (1987-1969) bio je stari kočijaš. Njegov konj i kočija su bili najljepši od tadašnjih kočijaša pedesetih i šezdese-tih godina prošloga vijeka. Živio je na Pristanu u blizini sadašnje džamije. Svaki put kada bi prolazio pored Paši-ne česme, konj bi sam stao, sam otvorio slavinu da bi pio vode. Poslije bi slavinu po-novo zatvorio i nastavio ka-som svoj put.

Zemljotres od 15. aprila 1979. dosta je oštetio Be-lediju, kada je ona definitvno napuštena i pretvo-rena je u ruševinu… Slična sudbina zadesila je i

još neke vrijedne ulcinjske simbole...

Piše: dr Gani KARAMANAGA

ULCINJSKE PRIČE

Biseri baštine zarasli u zaborav Budva se prvi put

u istorijskim izvorima pomi-nje u 5. vijeku p.n.e., pod nazi-

vom Butua, kada je grčki pi-sac Sofokle pominje kao „grad Ilira“. Smatra se jed-nim od najstarijim naselja na jadranskoj obali. Legen-da kaže da su je osnovali naj-stariji moreplovci na Sredo-zemlju – Feničani. Po toj le-gendi, podigao ju je Kadmo, sin feničanskog kralja Age-mora i kraljice Telefose. Grci su je kolonizirali u 6. i 7. vijeku p.n.e., da bi je sredi-nom 2. vijeka p.n.e. naselili Rimljani. To je period razvi-jene trgovine u Budvi, a nje-no stanovništvo bavilo se i uzgajanjem vinove loze i masline.

Nakon diobe Rimskog Car-stva 395. godine, Budva je pripala Zapadnom Carstvu, a pod uticaj Vizantije potpa-la je 535. godine. Od tada sve do sredine 10. vijeka, kada su je opustošili sara-censki gusari, Budva je ima-la veliki ekonomski i kultur-ni značaj. U ranom sred-njem vijeku, Budva je vizantijski grad, sa grčkom vojnom posadom (garnizo-nom) i ilirsko-romanskim stanovništvom, a nastanji-vali su je i grčki i italijanski trgovci. Po župama su bili Sloveni, koji su u to vrijeme bili podanici vizantijskog cara. Po osamostaljenju dukljanske kneževine, Bud-va ulazi u njen sastav, a ka-snije i u sastav kraljevine Duklje. Kao sjedište bisku-pije dukljanske države Bud-va se pominje 886. godine, iz tog perioda potiče i bud-vanska crkva Santa Marija in Punta.

Slom vizantijske vlasti desio se dolaskom srpske dinasti-je Nemanjić na prostore ta-dašnjeg Crnogorskog pri-morja (1184-1186). U sasta-vu nemanjićke države Budva je bila od 1185. do 1361. godine, kada je uživala autonomiju u gradskoj up-ravi. U to vrijeme doživljava i najveći procvat u razvoju: dobija i Statut Grada, u ko-jem se, u 295 građansko-pravnih odredaba, propisu-ju uslovi tadašnjeg života. Budva je bila glavna pomor-ska luka u državi Balšića, kao i u vrijeme vladavine Crnojevića (1392-1396). Nakon toga, njome vlada Sandalj Hranić, potom Đu-rađ Stratimirović, Balša III, Đurađ Branković, da bi 1442. konačno došla u vlast Mletačke Republike, koji su ograničili autonomiju Bud-ve. Osim ugnjetavanja od strane Mlečana, stanovniš-tvu Budve nevolje stižu i od strane Turaka, koji često upadaju u Budvu i okolna mjesta i sukobljavaju se sa

530

Još jedna ulcinjska legenda - Zaim Ramusović sa svojom kočijom

Pašina kuća sredinom prošlog vijeka (lijevo) i danas u ruševinama

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Mlečanima. Na udaru zara-ćenih strana Budva se nalazi sve do početka 18. vijeka. Nakon više napada, Budvu je 1571. zauzela vojska Osmanskog Carstva, opljačkala i spalila, a strada-la je i u katastrofalnom ze-mljotresu 1667.

Slomom Mletačke Republi-ke (1797), pripala je Austriji (do 1806), da bi pod crno-gorsko-turskom upravom bila 1806-1807. godine, kada je predata Francuzima. Crnogorska vojska je oslo-bodila 1813. godine, i držala je godinu dana pod zajed-ničkom crnogorsko-bokelj-skom upravom. Odlukom velikih sila, Budva je iste (1813.) godine ponovo pri-pala Austriji, pod čijom vla-šću ostaje sve do 1918. godi-ne. Budva i njena okolina su, 1941. ponovo okupirani, ovoga puta od strane Italije, da bi konačno oslobođenje dočekala 22. novembra 1944.

O burnoj istoriji Budve i njene okoline danas svjedo-če brojni kulturno-istorijski spomenici, među kojima je

značajan broj crkava i ma-nastira. Sjeverno od Budve nalazi se manastir Stanjevi-ci, u kojem je 1798. izglasan prvi Crnogorski zakonik. Manastir u Stanjevićima, kod Paštrovića (plemena koje je od davnina imalo au-tonomnu opštinu od 12 sela), čine tri crkve, u kojima su pojedine freske iz 12. vi-jeka.

Tokom građenja hotela „Avala“, 1938. godine, otkri-vena je budvanska nekropo-la. Arheološki nalazi koji su otkriveni pedesetih godina 20. vijeka, ukazuju na to da je grad Budva postojao još u 6. vijeku p.n.e. Otkriveni su brojni primjerci helenistič-ke grnčarije i zlatarstva, grč-ko-ilirskih šljemova, bron-zanog posuđa, kao i razni oblici nakita iz tog, ranog perioda. U Petrovcu se nala-ze mozaici iz 3. vijeka i tvr-đava „Kastelo“, koju su sa-gradili Mlečani u 16. vijeku. Miločer koji se nalazi u ne-posrednoj blizini Svetog Stefana, nekada je bio ljet-njikovac srpske (jugoslo-venske) kraljevske porodice Karađorđević.

Stari Grad u Budvi leži na malom poluostrvu i pred-stavlja riznicu kulturne ba-štine. Okružen je mletač-kim zidinama iz 15. vijeka, a postojao je kao tvrđava još u doba antike. Istoričari vje-ruju da je to prvobitno bilo ostrvo, nedaleko od obale, a kasnije je prevlakom spoje-no sa kopnom, tako da je to danas obalsko utvrđenje. Za vrijeme mletačke uprave, iz-građeni su poligonalni be-demi sa bastionima i kula-ma oko starog naselja, a na najistaknutijem mjestu u gradu sagrađena je tvrđava - Citadela.

Stari Grad je teško stradao u zemljotresu 1979. godine, ali su zidine i kuće uspješno sanirane. Većina arhitektu-re Starog Grada je veneci-janskog porijekla. U njemu su smještene crkva Sv. Iva-na, koja je sagrađena u 7. vi-jeku, i sve do ukidanja Bud-vanske episkopije bila je ka-tedrala; potom Bogorodična crkva (Santa Maria in Punta), koja datira iz 840. godine, i crkva Svete Trojice, koja je sagrađena 1804. godine.

Sava Nakićenović navodi da

je Budva početkom 20. vije-ka imala glavne ulice: ‘Ulica Pizana’, ’Bernardovina’, a glavna ulica „od šetnje“ bila je „ispod Murava, kako se izlazi od Veljih vrata do Ve-lje vode“. Grad je, kako na-vodi Nakićenović, u to vri-jeme imao 222 kuće, sa 883 stanovnika. U prvom popi-su nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, Budva ima 3825 stanovnika, 1953. bilo ih je 4364, 1961. – 4834, 1971. – 6106, 1981. – 8632, 1991. – 11717, 2003. – 16146. Po novoj metodo-logiji Monstata (Zavoda za statistiku CG) o popisiva-nju stanovništva, Budva je 2003. godine imala 11547, a 2011. - 15909 stanovnika.

Plažni turizam počinje dva-desetih godina 20. vijeka, dolaskom prvih stranaca na obale Budvanske rivijere. Prvi turistički gosti Budve bili su skauti (izviđači) iz Češke, za koje je Budva po-stala mjesto stalnog odmo-ra. Godine 1923. osnovano je turističko durštvo „Mo-gren“, koje je ubrzo stupilo u vezu sa stranim agencijama. Nakon čeških izviđača, došlo je pozorište iz Češke.

I tako je krenulo sa turiz-mom... Ljepote Budve odu-ševljavale su posjetioce nje-nih dvadesetak plaža, na 25 kilometara razuđene mor-ske obale.

Prvi hotel u Budvi bio je „Balkan“, koji je 1923. godi-ne imao 25 ležajeva. Potom su izgrađeni „Mogren“ i „Cetinje“. Izgradnjom hote-la „Avala“ 1938. godine, tada najmodernijeg hotela na južnom Jadranu, turistička ponuda Budve je znatno obogaćena, a turizam u Cr-noj Gori je ozbiljno zaživio.

Od tada do danas, Budva se razvila u metropolu crno-gorskog turizma.

Budvanska rivijera, koju sa-činjavaju 17 bisernih plaža, ukupne dužine oko 38 km (od Jaza od Buljarice), sva-kako je najatraktivnija turi-stička destinacija u Crnoj Gori i jedna od najatraktiv-nih na čitavoj obali Jadrana. Na prostoru ovog grada mi-lenujumskog trajanja zgu-snute su brojne prirodne i kulturno-istorijske drago-cjenosti.

Na temeljima burne istorije

Budva se prvi put u istorijskim izvorima pominje u 5. vijeku p.n.e., pod nazivom Butua, kada je grč-ki pisac Sofokle pominje kao „grad Ilira“... Bila je i glavna pomorska luka u državi Balšića, kao i u vrijeme vladavine Crnojevića (1392-1396). Nakon toga, njome vlada Sandalj Hranić, potom Đurađ Stratimirović, Balša III, Đurađ Branković, da bi 1442. konačno došla u vlast Mletačke Republike...

BUDVA - GRAD MILENIJUMSKOG TRAJANJA

Piše: Veselin KONJEVIĆ

Vremenom postalo simbol budve - filmsko zvono uz kapiju grada Budva na graviri iz 16. vijeka

Na temeljima istorijskih bura - detalj iz Budve

531

RIČARDOVA GLAVA

Ričardova glava, da-nas poznata budvanska plaža, koja se prvobitno zvala Brijeg od Budve, dobila je naziv po ne-kada slavnom glumcu Ričardu Vidmaru. Na-ime, u Budvi je, 1964. godine, sniman film „Dugi brodovi“, redi-telja Džeka Kardifa. U filmu, koji je prikazi-vao sukob Mavara i Vi-kinga oko basnoslovno skupog zlatnog zvona, glumila je i razmaže-na filmska zvijezda Ri-čard Vidmar. Za potre-be snimanja, izgrađeno je drveno pristanište, koje je polazilo sa Bri-jega od Budve, ispred hotela Avala, i išlo pe-desetak metara u more. Betonska platformica i glava na njegovom kra-ju već tada je po Vidma-ru nazvana Ričardova glava. Kasnije se to ime počelo prenositi na cije-li prostor, odnosno na sam Brijeg od Budve.

SVETO MJESTO OD

PRAVDE

Sveti Stefan je dobio ime po istoimenoj mje-snoj crkvi, a u istorij-skim izvorima prvi put se pominje 1442. godi-ne, u vezi sa sukobom Paštrovića sa hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom. Izgrađen je od blaga koje su Paštro-vići opljačkali 15. avgu-sta 1539. godine sa tur-skih lađa usidrenih u Jazu kod Budve. Pošto se radilo o bogatom pli-jenu, Paštrovići se, da se ne bi gložili oko podje-le, dogovore da od nje-ga sagrade tvrđavu na malom ostrvu, što je i učinjeno. Smatra se da je na ostrvu postojalo i starije naselje. Bio je i središte nezavisne pa-štrovske kneževine, a Paštrovićima je služio i kao utočište od tur-skih i mletačkih napa-da. Zvali su ga i „Mje-sto do pravde“, jer je u njemu 400 godina za-sjedao paštrovski ple-menski sud „Bankada“ – sve do 1929. Do 1952. Bio je naselje, koje je imalo opštinu, sud, po-štu i sva druga obiljež-ja grada. Na ideju da se pretvori u grad – hotel došao je poznati slove-nački političar Kardelj, a prijedlog je prihvati-la tadašnja crnogorska vlast, kao i poznati sli-kari Lubarda i Miluno-vić. Zvanično je kao ho-tel počeo da radi 1960. , a potom ga je časopis „Njujork Tajms“ uvr-stio i među najboljih deset hotela u svijetu. Sveti Stefan su posjeti-le mnoge slavne lično-sti, boraveći u čuvernoj Vili 118, među kojima i Sofija Loren, Eliza-bet Tejlor, Ričard Bar-ton, Piter Justinov, Vili Brant, Bobi Fišer, Sil-vester Stalone, Klaudi-ja Šifer, Ingemar Sten-mark…

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

U mozaiku ne-p r e g l e d n o g kamena cr-nogorskog po mnogo čemu

je prepoznatljiv Zeleni krš na Bečićkom žalu. Njegova atraktivna lokacija („izrasta“ iz najljepše prirodne plaže u Evropi), zatim razigrani ri-tam i sklad raznovrsnih for-mi i oblika, kao i čitav spek-tar neponovljivih zelenih boja, koje se prelivaju u njež-ne pastelne tonove i miješaju sa paletom drugih toplih me-diteranskih boja, izdvajaju ga iz sivila ostalog primorskog krasa. Posjeduje neku vlasti-tu mjeru unutrašnje energi-je, snage, postojanosti i isko-na. Treba reći da Zeleni krš čuva mnoge tajne i misterije još od antičkih vremena, pa sve do današnjih dana. Nje-gova romantična prošlost ispunjena je brojnim zna-nim i neznanim događajima, ostvarenim i neostvarenim ljubavima, nadanjima, uspo-nima i fantazijama. Zato ovaj kamen priča svoju zanimlji-vu priču života kroz minule vjekove i epohe, koju treba čuti i sačuvati od zaborava.

Tako istorija budvanskog kraja bilježi da zelene tese-le visokokvalitetnog kasno-antičkog podnog mozaika rimske građevine „villa rusti-ca“ iz IV vijeka nove ere u Pe-trovcu (na lokaciji Mirište) potiču od zelenog krša sa Be-čićke plaže. Nadalje, krajem XV vijeka, za vrijeme vlada-vine Ivana Crnojevića, ovaj krš se pominje kao granični kamen međaš na Primorju između Ivanbegovine i Mle-tačke Republike, pod čiju za-štitu su se 1423. godine sta-vili Paštrovići. Kao što je po-znato, Ivanbegovina je opšti naziv za posjede Ivana Cr-nojevića, na kojima je kasni-je utemeljena država Crna Gora.

Prema jednom dokumen-tu (zapisniku) iz 1482. godi-ne, ostavljenom u kancelariji Ivana Crnojevića na Cetinju, granica između Maina (koji su sve do 1718. godine pri-padali Crnoj Gori) i Paštro-vića (koji su od naprijed na-vedene godine potpali pod vlast Venecije) išla je od Ođe preko Tri vrela u Rijeci, te iz-bijala na Zeleni krš na moru, odakle je skretala zapadno na Sv. Tomu (detaljnije vidje-ti članak mr Marka Đ. Ivano-vića „Opet o granicama“ koji je objavljen u „Primorskim novinama“ od 1. jula 1988.

godine). Međutim, u 20. vi-jeku Zeleni krš više nije raz-međe između Crne Gore i njenog Primorja. Napro-tiv. Ovaj neobični kamen na prekrasnom Bečićkom žalu postaje nijemi svjedok eko-nomskog preporoda i impo-zantnog društvenog i mate-rijalnog razvoja budvanskog kraja, kao i njegovog nepo-srednog povezivanja, kako sa zaleđem, tako i sa svim meri-dijanima svijeta.

U drugoj polovini prošlog vijeka taj prosperitet se ov-dje, prije svega, bazirao na dinamičnom razvitku turiz-ma. Krajem pedesetih i po-četkom šezdesetih godina 20. vijeka Budva, Bečići, Mi-ločer, Sveti Stefan i Petrovac sve više se okreću razvoju tu-rističke privrede. Umjesto ekstenzivne poljoprivrede, stočarstva i drugih tradicio-nalnih djelatnosti, turizam ubrzo postaje vodeća pri-vredna grana i glavni izvor zarade i egzistencije stanov-nika ovih primorskih mje-sta. Budvansko primorje, sa niskom bisernih plaža, dos-pijeva u sami fokus mnogih turističkih interesovanja i odmorišno-rekreativnih de-šavanja, koja su rezultirala u

opštedruštvenom napretku ovog kraja, kao i u značajnim pozitivnim promjenama u načinu života kako doma-ćina, tako i njihovih gostiju, koji su iz godine u godinu u sve većem broju posjećivali Budvansku rivijeru.

Kao jedan od najljepših pri-rodnih obalnih dragulja na našem kontinentu, Bečićka plaža (dužine 2.080 m, po-vršine 103.200 m² i kapaci-teta mogućeg istovremenog prihvata od preko 20.000 turista) predstavljala je oko-snicu, odnosno „žilu kucavi-cu“ razvoja budvanskog tu-rizma, koji je u proteklih 55 godina od 1960. do 2015. go-dine više od 14 puta uvećao svoj fizički promet (1960. - 347.354 noćenja, a 2015. - 4.887.941 noćenje).

U prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata Zele-ni krš, prkosno sjedeći „na-kraj mora“, na neki način postaje znak raspoznavanja kupališnog turizma na ovoj velikoj i atraktivnoj pješča-noj plaži. Naime, u tim godi-nama on je bio pravi orjentir za turiste koji su ovdje bora-vili, u smislu njihovih bližih određenja - „Kupamo se kod

Zelenog krša“, „Vidimo se na plaži kod Zelenog krša“ i dr.

Mladi i zaljubljeni su - tako-đe - veoma rado zakaziva-li svoje susrete kod ovog ka-rakterističnog krša, koji je kod njih dodatno budio ro-mantična osjećanja, učvršći-vao ljubav i podsticao maštu, snove i utopiju o njoj. Tu, po-red Zelenog krša, rodile su se brojne ljubavi i ispjevale se mnoge pjesme o njenom ide-alu. Poetski spektar njegovih zelenih boja zaljubljenima je ukazivao na svu ljepotu živ-ljenja i mladalačkog radova-nja u ambijentu najljepše pla-že na Mediteranu.

Tako je Zeleni krš, kao svo-jevrsni imidž marker, obilje-žio početak razvoja turizma na Bečičkoj plaži. Njegove pozitivne vibracije i odsjaji kojima je zračio pomenutih pedesetih i šezdesetih godi-na prošlog vijeka obavezuju nas da se podsjetimo tih pr-vih, romantičarskih koraka budvanskog turizma, kada je Zeleni krš, ali ne samo on, za-mjenjivao nedostajuće hote-le, ugostiteljske terase i dru-gu turističku infrastrukturu.

Sve do 12. jula 2011, kada je uspješno za-vršena njegova sana-cija Mojkovačko ja-lovište bilo je najve-

ća ekološka crna tačka u Crnoj Gori.

Danas je taj prostor između centra grada i desne obale ri-jeke Tare definisan kao najve-ća razvojna šansa. Po urbani-stičkim planovima, prostor bivšeg jalovišta trebalo bi da se pretvori u atraktivnu sport-sko-rekreativnu zonu, što će zavisiti od interesovanja inve-stitora. Inače, površina mu je

oko 19 ha, sanacija je trajala šest godina i koštala je 10,6 milona eura, od čega je Vlada Crne Gore obezbijedila 8,5 milona, dok su preostali iznos donirale vlade Češke i Holan-dije.

Realizacijom sanacije jalovi-šta, Mojkovac je postao jedno od prvih mjesta u Crnoj Gori koje je dobilo kvalitetan si-stem za prečišćavanje otpad-nih voda. Zbog specifične podloge koja je nanesena na bivše jalovište, ne mogu se graditi teški objekti koji bi ugrozili saniranu podlogu.

Jalovište veselo odmorište

Na prostoru nekadašnjeg ja-lovišta održavaju se turistič-ke manifestacije poput Moj-kovačke čorbijade… Na tom prostoru u toku su radovi na biciklističkoj, trim i pješačkoj

stazi…

MOJKOVAČKA RAZGLEDNICA

Piše: Vesko BALTIĆ

NA BEČIĆKOM PLAVOM ŽALU

Misterije i tajne Zelenog krša

Ovaj neobični kamen na prekrasnom Bečićkom žalu postaje nijemi svjedok ekonomskog preporo-da i impozantnog društvenog i materijalnog ra-zvoja budvanskog kraja, kao i njegovog neposred-nog povezivanja, kako sa zaleđem, tako i sa svim

meridijanima svijeta...

Piše: Vlado Đ. DULETIĆ

Zeleni krš na bečićkoj plaži

Planirani izgled jalovišta

Nekada ekološka crna rupa, a danas zelena livada

532

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Ispred centralne barske škole “Blažo Jokov Or-landić”, unutar dvori-šta, decenijama stoje dva „čudna” kamena

objekta. Djeca se penju na njih, koriste za razne igre, manje ili veće nestašluke, uk-ljučujući i ispisivanje grafita i raznih simbola po njima, ko-riste ih kao zaklon kad se ga-đaju loptom, ostavljaju knji-ge i sveske na njima, a rodite-lji odlažu jakne i kišobrane, ili gase opuške u betonskim kockama u kojima su ogra-đena... I tako već godinama. A to nisu obična dva kamena objekta. Jer, priča seže tačno trideset godina unazad, u lje-to 1986, u vrijeme kada su rukovodioci škola držali mnogo više do umjetnosti i eksterijera dvorišta.

Upravo u tom periodu, po-moćnik direktora u OŠ “Bla-žo Jokov Orlandić” bio je Aleksandar Pavićević, i slu-čaj je htio da se baš te godine zadesi u obilasku Umjetnič-ke kolonije u Danilovgradu, inače i svojoj postojbini. U Bjelopavliće je često išao, a umjetnost i umjetnici bili su mu bliski, poznavao je mno-go njih, tako da je potpuno prirodno bilo da i te godine obiđe vajare. Za oku su mu tad zapali radovi mladog postdiplomca na Akademiji primenjenih umetnosti u Be-ogradu, Japanca Yasushi Ho-rija. Ponudio mu je da dođe u Bar, kod njega, i napravi skul-pture koje će biti izložene ispred škole u kojoj radi. Ide-ja je prošla bez problema i kod direktorice Vjere Kova-čević, a mladi vajar iz Kana-zave je ponudu objeručke prihvatio.

U Baru je boravio u stanu po-rodice Pavićević, a nakon toga u apartmanu smješte-nom u zgradi bivšeg Mono-pola duvana, drevne zgrade pod zaštitom države, tik na ulazu u nekadašnji Pristan. I radio je, klesao blokove kva-litetnog dalmatinskog bije-log kamena, preostalog od gradnje barske marine, koji je za tu namjenu darivao i ta-dašnji SIZ za komunalne dje-latnosti. Već proljeća 1987. Hori je postavio ispred škole skulpturu koju je nazvao “Tri kosmosa”. Nekoliko mjeseci kasnije nastala je još jedna – “Hram sunca”. Ispred zgrade u kojoj je živio nalazi se i da-nas treća skulptura, koju je poklonio direktoru Duvan-skog, Andriji Stevoviću, ina-če Pavićevićevom prijatelju. I to je ta veza…

“Jasućiju, mi smo ga tako zvali, jako se dopala Jugosla-vija, pogotovo Crna Gora. Sjećam se da je jednom tre-balo da, kao mladi umjetnik iz Japana, gostuje u Jutar-njem programu RTV Beo-grad, ali i da je zakasnio, što

je jako neobično za čovjeka iz te zemlje. Novinarka ga je upitala otkud tako nešto, a

on je brzo odgovorio da se prilagodio životu u Jugosla-viji. Jednom smo zajedno bili

u beogradskom gradskom prevozu, on bez karte, izgu-bio se u vidu magle kad je vi-dio ‘ridžovane’...”, prisjeća se Vesna, kći Aleksandra Pavi-ćevića. Kaže i da je od svih radova mladog Japanca njen otac najviše volio skulpturu “Dom”, koja je doduše posto-jala tek kao maketa, u plano-vima umjetnika. Ona ističe i kako je Yasushi jako zavolio Bar, te prijatelje koje je ovdje stekao i imao. Želio je da što duže ostane. Ljeta 1988, ispred barske Gimnazije su, u amfiteatrima izvan zgrade, nikle i dvije željezne instala-cije, obje Yasushijev rad. Jed-na je nazvana “Space”, a dru-ga “Space Ship”. U dvorištu te obrazovne ustanove ubrzo je postavljena i skulptura od mermera koju je nazvao “Origin”.

“… Moj otac se razbolio, i umro početkom septembra 1988, a nedugo zatim i Jasući je otišao za Japan. Prije nego

što je pošao, obećao je da će za godišnjicu očeve smrti na-praviti skulpturu ‘Dom’, koju je on najviše volio, i postaviti je umjesto nadgrobnog spo-menika”, sjeća se takodje Pa-vićevićeva. Daleko je Japan i velika udaljenost između male Crne Gore i “Zemlje izlazećeg sunca”, ali je veća data riječ. Tako se Yasushi Hori vratio ljeta 1989. i ispu-nio obećanje. Tako skulptu-ra “Dom” od tada stoji na groblju umjesto spomenika Aleksandru Pavićeviću.

Dvije kamene skulpture i da-nas krase dvorište OŠ “Blažo Jokov Orlandić”. Instalacije su se držale sve do sredine devedesetih, kada su uklonje-ne, a da niko danas ne zna po čijoj naredbi. Skulptura “Ori-gin” je oborena i prekriva je zemlja, a većina onih koji prolaze pored bijelog kame-na koji viri iz tla i ne zna da je riječ o umjetničkom djelu. A, Yasushi Hori je u decenijama koje su uslijedile postao svjetski priznati skulptor. Imao je samostalne izložbe širom svijeta, od Poznanja u Poljskoj, preko matičnog Ja-pana, Koreje, do Hanoja u Vi-jetnamu, gdje trenutno živi. Radovi su mu izloženi na jav-nim prostorima u Vijetnamu, Italiji, Japanu, Koreji, UAE, Turskoj, Egiptu, Rumuniji, Francuskoj, Bangladešu, Kini... Neke od njegovih skulptura prezentovane su posjetiocima na Javnoj izlož-bi Olimpijade u Pekingu 2006. godine...

Na njegovom zvaničnom saj-tu i dalje posebno mjesto za-uzimaju slike barskih skul-ptura. Na kraju, veseli i sa-znanje da su Pavićevići i danas u kontaktu s njim, te da Jasući najavljuje ponovni dolazak u Crnu Goru.

Uspomena iz albuma porodice Pavićević dok je Jasući klesao u Baru

Skulptura Hram sunca danas Skulpture ispred centralne barske škole “Blažo Jokov Orlandić”

U Baru je boravio u stanu porodice Pavićević, te klesao blokove kvalitetnog dalmatinskog bije-log kamena, preostalog od gradnje barske ma-rine, a već proljeća 1987. Hori je postavio ispred škole skulpturu koju je nazvao “Tri kosmosa”. Nekoliko mjeseci kasnije nastala je još jedna –

“Hram sunca”…

Naš Japanac Jasući

BARSKA KARTOLINA

Piše: Željko MILOVIĆ

533

Na tom prostoru u toku su ra-dovi na biciklističkoj, trim i pješačkoj stazi. Trim-staza biće široka tri metra, pješačka staza dva i bicklistička jedno-smjerna širine 1,40 m. Staze neće biti uz sami obod jalovi-šta zbog građevinske linije se odmaklo kako bi se ostavilo dovoljno prostora za objekte montažnog karaktera.

Ukupni radovi na prvoj i dru-goj fazi koštaće oko 550.000 eura. Vrijednost radova u pr-voj iznosiće preko 170.000 eura, a uporedo teče tender i za drugu. Uz izgradnju staza radiće se i projekat rasvjete, atmosferske i fekalne kanali-zacije tako da se u ubuduće taj prostor mogao koristiti u turi-stičke svrhe. Planski će se ra-diti privremeni objekti mon-tažnog karaktera. Idejno rje-šenje uradio je arhitekta doc.dr Rifat Alihodžić, a na osno-vu tog rješenja urađen je i De-taljni urbanistički plan. Izvo-đač radova na prvoj fazi je fir-ma „Temko" iz Nikšića.

Za vrijeme sanacije jalovišta radilo se na izradi drenažnog sloja, debljine 30 cm, ugradje-no je 60.000 metara kubnih šljunkai izrađen pokrivnislo-ja, debljine odjednog metra, odnosno 190.000 metara kubnih zemljanog materijala.Za izgradnju sistema za odvo-đenje atmosferskih voda ugrađene suPVC cijevi, de-bljine od 300 mm do 800 mm. Pozajmište zemljanog materijala za radove na Sana-ciji jalovišta rudnika olova i cinka nalazilo se u gradskom području Mojkovca, na loka-ciji Ambarine, iznad želje-zničke stanice, srednje tran-sportne dužine 2,5 km, dok se pozajmište šljunkovitog ma-terijala nalazilo nalokaciji ni-zvodno od Mojkovca, srednje transportne dužine do 4 km. Završna faza sanacije i rekulti-vacije deponije bivšeg rudni-ka „Brskovo", izvršena je nasi-panjem slojem zemlje, deblji-ne deset santimetara i sijanje trave.

Na prostoru nekadašnjeg ja-lovišta sada se održavaju turi-stičke manifestacije poput već pete po redu "Mojkovačke čorbijade", a održana je I ma-nifestacija aviomodelara. Njih destak iz Crne Gore sa svojim letjelicama priredili su pravi vazdušni spektakl za Mojkovčane. Nebom iznad saniranog jalovišta letjeli su, vođeni daljinskim komanda-ma, modeli mnogih aviona. Na saniranom jalovištu se igraiI golf, a organizovana je i manifestacija Balonijada, održavani su koncerti, kao i školski krosevi. Jalovište je tako danas zelena oaza koja se može koristiti za različite ma-nifestacije.

Na kraju, valja podsjetiti da je Jalovište nastalo od f lotacij-skog mulja bivšeg rudnika olova i cinka "Brskovo", a koji je osnovan davne 1950. kao preduzeće za istraživanje i ek-sploataciju rude pod nazivom „Rudarsko". Rudnik je sa ra-dom počeo 1976. i zapošlja-vao je do 800 radnika.

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Divim se Danilu Burzanu; oda-kle mu toliko volje i uporno-sti da se više od

četiri godine bavi ovim istra-živačkim poslom?! Izvesno – nije mu bilo lako. U pitanju je bilo svakodnevno pisanje o zbivanjima u Podgorici, od važnosti za njeno bitisanje, od najstarijih vremena, do kraja 2015. I to svih važnijih doga-đaja – brojkama (datumima) i riječju. Autor ovom knjigom nudi sve važno za istoriju gra-da u kojem je rođen i ovo je, do sada jedinstven način prezen-tacije naše prošlosti. Svu gra-đu i datume svrstao je u oko 20 poglavlja, tačnije funkci-onalnih cjelina. Pred očima je imao 7.200 datuma. Iz tog brda, kako sam reče u uvodu, trebalo je izdvojiti ono najvaž-nije…

A, počeo je od onoga što se zbivalo na teritoriji bezimene Podgorice, i to od 3. vijeka Sta-re ere. Tada je na ovom tlu bilo poznato samo da je riječ o ilir-skom gradu Meteonu, docni-je srednjevjekovnom Medu-nu, 10 km udaljenom od ovog mjesta, prema Kučima. On, dalje, citira i mišljenje raznih putopisaca o životu na novom prostoru, naročito u ranom Srednjem vijeku. Pominje i dalmatinskog kneza Tugomi-ra, o tome da se ime Podgorica javlja u 10. vijeku. To prihvata i Petar II Petrović Njegoš, koji u „Svobodijadi“ navodi i njega kao osnovača Podgorice...

Ono čemu treba posvetiti pa-žnju jeste rimski municipium Doklea iz 1. vijeka Nove ere. Od nje su nam ostali utvrđeni dokazi: mjesto postanka (Zeta – Morača – Širalija), vodovod s izvorišta rijeke Cijevne (če-tiri kraka – dva za Duklju, je-dan do ušća Ribnice u Mo-raču, a jedan za stanovništvo sela Dinoša, za navodnjavanje zemlje). Pominje se i (H)Ala-ta, kao stanica karavanskog puta za više pravaca. Iza nje stoji ime Ribnica, za koje se iznose dvije verzije - kao župa i kao naselje uz rijeku. Kod ne-kih imamo starogrčku Troju kao dio Podgorice. Od Duklje imamo i „podgoričku čašu“, otkrivenu polovinom XVII vijeka. Danas se čuva u Ermi-tažu, u Sankt Peterburgu… O Podgorici se može govori-ti i prije 1326. (prvi pomen), po ljudima koji su imali do-datak prezimenu „Podgoriča-nin“, trgujući i sarađujući sa Kotorom, Dubrovnikom, Na-ronom, Skadrom, varišima u Raškoj, potom Budvom i Ba-

rom.Burzan govori i o Podgo-rici u osmanlijskom periodu od oslobođenja 1879.g., te iz-gradnji Mirkove Varoši, 1886., pa sve do balkanskih i Prvog i Drugog svjetskog rata, NOR-a i ratnim razaranjima. Dra-gocjen prostor posvetio je iz-gradnji pod novim imenom, Titogradom, od 1946. do 1992. kada se vraća staro ime. Detaljno je dat pregled doga-đaja poslije Berlinskog kon-gresa 1878. kada je Podgori-ca ušla u sastav Crne Gore... Zanimljiv je i datum kada su u Podgorici počela hidrome-teorološka mjerenja – tempe-ratura, vlažnost i pritisak vaz-duha. Uporedo sa izgradnjom Mirkove Varoši, knjaz je na Kruševcu kupio zemlju i sinu izgradio dvorac. U poglavlju „Opšta i politička istorija“ go-vori o razvoju Zete nakon što ju je papa Grgur VII proglasio kraljevinom (1077.g.), a Miha-ila Voisavljevića za kralja. Ta-kođe i veze Podgorice s okru-ženjem – Kotorom, Dubrov-nikom, Naronom, Skadrom, a docnije i varošima u Srbiji...

Položaj Podgorice u osmanlij-skom periodu, kao i međusob-ni odnosi mješovitog stanov-ništva, zauzimaju vidno mjsto. Jer, Podgorica je za Osmanli-je bila strateški centar, sa svo-jim utvrđenjem Depetogen, koje je služilo za odbranu va-roši. Knjazu je do zajedničkog života sa muslimanima bilo mnogo stalo. Zato je nastojao da i svoje mlade ljude šalje na školovanje u Tursku... Poglav-lje o industriji počinje sa 1838. istraživanjem zlata na Zlati-ci, sjeverno od grada na putu prema Kolašinu. To je oba-vio Rus Jegor Kovaljevski, in-ženjer, diplomata i publicista. Autor ništa više ne saopšta-va. Ni danas se o tome ne zna puno. Dvanaest godina docni-je Mumaed beg Haverić je na Ribnici sagradio prvi mlin. Pred kraj 19. vijeka Stara Va-roš je imala 135 zanatskih rad-nji… Burzan je naveo i plod-nu građevinsko-urbanističku aktivnost – posebno povezi-

vanje Podgorice sa gradovima na sve četiri strane. Vrlo je bit-no uvođenje električne struje, željezničke pruge do Plavni-ce (1927.), te izgradnja Tavča-revog mosta na Morači 1939. U poslijeratnom razdoblju va-lja pomenuti premošćivanje Skadarskog jezera kolskim i željezničkim mostom, veliki most na Maloj rijeci, a poseb-no se osvrnuo i na istraživanja u zdravstvu, naučnim, kultur-nim, umjetničkim i sportskim dostignućima. Burzan je, uz ostalo, reljefno dao i podatke o zaraznim bolstima u Podgo-rici, dijelu Crne Gore i ranije osmanlijske uprave… Poglav-lje o kulturi i zabavi Burzan počinje rođenjem Božida-ra Vukovića – Podgoričanina (1460 - 1539. ) a podosta pro-stora u ovom djelu posvećeno je i otvaranju biblioteka, kul-turno-umjetničkih društava, pozorišnih predstava, pa otva-ranju škola, kao i muzičko vas-pitnih ustanova... Među poda-cima o zdravstvu zanimljivi su oni o zaraznim bolestima (epi-demijama) kojima je dao mje-sto koje one i zaslužuju i u tom poglavlju Burzan piše o izgra-nji bolnica, domova zdravlja, zdravstvenih stanoca i pun-ktova, te apoteka, kao sastav-nog dijela zdravstvenog siste-ma… U oblasti sporta prva vi-jest je objavljena iz 1908., kada je Aleksin Milner, predstavnik engleske trgovačke kompa-nije „Hamer i Tompson“, do-nio prvu loptu. Do kraja Pr-vog svetskog rata sport nije bio u fokusu zanimanja mla-dih, najviše zbog četvorogo-dišnjeg rata. Uz to, niču i vrsni pojedinci u kolektivno, ili po-jedinačnom nastupu.

Na kraju, preporuka: Ovu knjigu treba štampati i prepo-ručiti svim podgoričkim fa-milijama. Ona će im pomo-ći da saznaju sve o Podgorici / Titogradu / Podgorici. Oni koji je budu imali – kajati se neće!

Ovo je već dru-ga knjiga ma-gistra Mar-kišića, koja tretira kultu-

rološke vrijednosti plavsko-gusinjskog kraja… I ono što je autorov zavičajni kolega Ibrahim Reković pokušao da ovjekovječi slikama, crteži-ma i grafikama, dakle, da sa-čuva nestajuće pejzaže, vrto-ve, avlije, sokake, kule, i dru-ge vrijednosti Plava i Gusinja, što su Zuvdija Hodžić, Huse-in Bašić i Bajram Redžepagić pokušali romanom i drugim proznim prilozima, autor Markišić pokušao je i uspio svojevrsnim koloritom - fo-tografije, faktografije, istorij-skih činjenica i pisanom ri-ječju. Uviđajući da tzv. novi trendovi, novi vrijednosni si-stemi – bezosjećajno uništa-vaju sve ono što je staro, što pripada ostavštini naših pre-daka (zamjenjujući ga tzv. novim – kažu funkcionalni-jim, ali, nažalost, i obezdu-hovljenijim vrijednostima, bez autentične prepoznat-ljivosti, identiteta i entiteta kome ljudi i narodi pripada-

ju) Markišić je ovom mono-grafijom sve te vrijednosti uspio ovjekovječiti i otrgnu-ti od zaborava…

U knjizi se prepliću i oslika-vaju istorijski fakti, imena lju-di, vijekovi i godine starosti, istorijske i društvene situa-cije, melanholične fotografi-je kao ovjekovječeni trenu-tak života, pjesme prohujalih vremena, što nam sve skupa i na svoj način kazuje priču o nekom prošlom vaktu i ze-manu i šalje poruku dolaze-ćim generacijama da čuvaju i inspirišu se vrijednostima ostavštine svojih predaka, kako bi sigurnijim koracima kročili u, nadati se, srećni-ju budućnost. Plijene pažnju pejzaži, panorame, sokaci, avlije, česme, kule, džami-je, crkve, epigrafika sa niša-na, tarihi sa džamija i dru-gih sakralnih i profanih obje-kata, jer, malo se koji grad na našim prostorima može po-hvaliti sa toliko vrijednih i monumentalnih spomenika kulture kako to mogu Plav i Gusinje…

Obzirom da je akcenat u knjizi stavljen na arhitek-tonske vrijednosti gusinjske kuće, posebno kamene kule, čitalac će, već na prvi pogled, steći utisak da postoji jedan poseban tip te kuće – a to je plavsko-gusinjski tip. Pozna-ti istraživač arhitektonike na području ovoge dijela Bal-kana Jovan Krunić, u svojoj knjizi Kuća i varoši u oblasti stare Raške, ispravno zapa-ža da se kao poseban speci-fikum kule u Gusinju izdvaja kula sa prizemljem i dva spra-ta…

Naročito je važno istaći da se osnovna vrijednost ove mo-nografije sastoji u masi istori-ografskih i faktografskih po-dataka, koje je autor dao kod svake fotografije, svake zna-menitosti, tako da pored vi-zuelno-informativne vrijed-nosti same fotografije, sva-ki odjeljak i segment knjige ima i neprocjenjivu doku-mentarnu vrijednost. Zato se sa sigurnošću može za-ključiti da se radi o, do sada, najobuhvatnijem djelu slič-nog žanra, djelu kapitalne vrijednosti za dalja prouča-vanja kulture, tradicije, ar-hitekture, duhovnosti i uop-šte kulturološke stvarnosti Gusinja i njegovih stanov-nika. Treba podvući i činje-nicu kako ovdje pažnju pli-jeni I veliki broj fotografija koje je, na licu mjesta, nači-nio sam autor, što potencira posebnu vrijednost, original-nost i autentičnost same knji-ge, a istovremeno nam govo-ri da je uložio veliki trud i na-por da sastavi jedno ovakvo djelo. I sve to autora Marki-šića svrstava u red ozbiljnih istraživača i sakupljača etno-loških, istorijskih i kulturo-loško-civilizacijskih vrijed-nosti svog zavičaja, a time mu daje i mnogo šire i univerzal-nije značenje i kompetencije.

Na samom kraju ostaje sna-žan utisak da je autor iteka-ko imao u vidu svu komplek-snost i težinu zadatka koji je sebi zadao – da napiše mono-grafiju o Gusinju. Jer, grad sa tako bogatim nasljeđem, je-ste veliki izazov, ali i dug pre-ma njemu jeste ogromna od-govornost, zbog čega se, naj-vjerovatnije eto do danas niko nije usudio da se uhva-ti u koštac sa prezentacijom najbitnijih elemenata nje-gove kulturne zaostavštine. On se pri svemu tome poslu-žio autentičnom fotografi-jom kao dokumentom, zna-jući da ono što ne može ri-ječ to može fotografija, koja pomaže da se, uopšteno go-voreći, eventualne verbalne i opisne nedorečenosti, kojih u ovoj monografiji stvarno nema, na taj način eliminišu, a materija mnogo plastičnije i uvjerljivije prikaže i predsta-vi čitaocu.

Podgorica u datumima i brojkama

Dug i dar zavičaju

NAD NOVIM I JEDINSTVENIM ISTORIJSKIM ZBORNIKOM DANILA BURZANA

NAD MONOGRAFIJOM „ KULTURNE ZNAMENITOSTI GUSINJA“ MR HALILA MARKIŠIĆA

Piše: Husein TUZOVIĆ

Piše: Fatih HADŽIĆ

534

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Tradicija je odu-vjek bila izvor, začetak i poče-tak svakog no-vog vremena i

njegovog duha kao neprola-zne otmenosti i raskoši. No-belovac Tomas S. Eliot je tvr-dio da se tradicija ne može naslediti – ako nam je po-trebna moramo je steći veli-kim trudom. No, radikalni rez kroz središte našeg soci-jalnog bića, krvavi rez kao po-sljedica rata, sukoba, mržnje, a potom neoliberalno divlja-nje sumnjivog kapitala, raspo-lutio je našu vremensku lini-ju i progutao dragulj tradici-onalnog nasleđa, kolektivno sjećanje se skratilo, gotovo da je ukinuto i sada smo tu gdje jesmo. Okruženi primitiviz-mom i netolerantnošću. Po-trebne će biti decenije da se taj rez „pokrpi“, da kopče sje-ćanja ponovo uspostave krvo-tok u mrtvom tkivu i da uspo-stavi dijalog sa samim sobom. Dijalog koji će probuditi sje-ćanja i umiriti stvarnost.

U takvom društvenom kon-tekstu nastajali su vanred-ni eseji Ramiza Hadžibego-vića. Prvo su se kao izuzet-no osvježenje, u nešto kraćoj formi, pojavili na stranicama časopisa „Komuna“, da bi ne-davno, ugledali svjetlost dana u tvrdom knjiškom pove-zu uglednog izdavača „Čigo-ja“ pod nazivom „Blisko kra-ju“. Riječ je o esejima koji već samim naslovima čine poj-movnik gotovo zaboravljenih svijetova: merak, muštuluk, dert, amanet, dernek, akša-mluk, korzo, moba, ognjište, sofra, ćilim, zavičaj, brašnje-nik... Dovoljno da zaintrigira, izazove i osvoji.Autor je, po sopstvenom pri-znanju, nastojao da, bez ido-latrije i nepristrasne recepci-je, otkrije, ponešto izmašta i odnjeguje zamakle tradi-cijske uzore kroz studiju ka-raktera, ljudske otmjeno-sti, slabosti i hrabrosti, a esej se, kako kaže, nametnuo kao prirodan izbor za obradu ovih tema. Sve obrađene po-

javnosti posjeduju jaku emo-tivnu potku okrenutu žudnji, tajanstvu i traganjima, a dati-raju iz sazvježđa bliske proš-losti, sa otiscima sopstvenog proživljenog iskustva, što esejima daje neophodnu au-tentičnost. Kao hronika jed-ne nostalgije, ispisana na me-taforičan i asocijativan način, primenom književne eseji-stičke forme, knjiga nema pretenziju ni da hvali niti da veliča prevlast duha prošlosti i nasljeđa. - Kao neiscrpna riznica izu-zetnih tema, kulturno na-sljeđe danas je više nego ikad sačinjeno od onoga što je preostalo, od istorijske i so-ciokulturne memorije, po-što je sve drugo zaboravlje-no. Diskontinuitet i zaborav su strašni nagovještaji šta sve može da se desi jednoj kultu-ri ako se suoči sa negiranjem i poništavanjem svega onoga što je vredno iz prošlosti. Uo-stalom, svako ko se upusti u svedočenje prošlosti, za koju smo mislili da je ne razumije-mo ili da je veoma dobro po-znajemo, naiđe na na ožiljke trajno utisnute u svoj identi-tet u vremenu sadašnjem, bu-dući da se vječito uvijek vra-ća, i to je najveća istina, tvrdi autor u prologu knjige.- Ramiz Hadžibegović je po-kazao da razumije vrijednosti prošlih vremena i da mu je ja-sno za čim ima smisla žaliti. I kad nastoji da oblikuje i pro-tumači pojmove i običajnu scenografiju prohujalih vre-mena, autor to čini s pažnjom senzibilnog i odgovornog istraživača, koji lucidnim za-pažanjima sve stavlja na svo-je mjesto. Tako se jasno vidi kako je to nekad bilo i šta je od svega toga preostalo, piše u recenziju prof. dr Ratko Bo-žović i nastavlja, - Da stigne do takvih uvida, bila je od ve-like pomoći autorova inter-disciplinarna kompetencija – istorijska, kulturološka, so-ciološka, antropološka, etno-loška, filozofska, a posebno umjetnička, književna. Pri-sustvom proživljenih emo-cija i gotovo dirljive osjećaj-nosti, autor vaskrsava naše običaje na uvjerljiv i nadah-nut način tako da oni djelu-ju kao pravo osvježenje. Na-pisana jasnim i upečatljivim jezikom, ostvarena stilskom i misaonom jednostavnošću, u ovoj knjizi stvoreni su uslo-vi i za zadovoljstvo u čitanju i za aktivno čitanje. Nesum-njivo, ovaj spis važan je pri-log kulturi sjećanja jer je au-tentičan dio kulture koheren-tnog pamćenja. Sve to mnogo znači za prepoznavanje verti-kale našeg identiteta od isko-na do sadašnjosti. Konačno, evo knjige koja je s razlogom napisana. A što je najvažnije, sačinjena je briljantno. To je preporučuje za dugo trajanje.

Vječito se uvijek vraća

"BLISKO KRAJU", KNJIGA ESEJA RAMIZA HEDŽIBEGOVIĆA U IZDANJU "ČIGOJA"

Piše: Voislav BULATOVIĆ

Nema malih ili velikih gradova što p o t v r đ u -je i nedav-

no objavljena knjiga Ane i Dušana Stijovića: "Andri-jevica - fotomonografija", kao autorsko izdanje. Ima samo onih gradova koji za-služe ljubav. Stoga je lju-bav autora prema fotogra-fiji i svom gradu pretoče-na u ovu knjigu, te jedan od načina da se vratimo Andrijevici i „prošetamo“ kroz njenu prošlost. Foto-grafijom i riječju, zapravo je djelo koje na najljepši i praktičan način poimaju Kadavu, koji je rekao: „Fo-tografija je savršen suvenir: izranja iz prošlosti da bi sti-mulisala i intenzivirala sa-dašnjost“.

U jednom zapisu Šćepa-na Vukovića stoji: „Andri-jevica. Ni manje varoši, ni veće prošlosti. A od pisa-nih tragova, skoro ništa.

Uglavnom predanja, priče i usmena kazivanja... An-drijevica, atmosvera kakve nigdje nema. Mjesto sa to-plom, širokom dušom; ne-izmjerna ljubav ljudi koji su ostali da u Andrijevi-ci žive, teški uzdasi i senti-ment onih koji su otišli da joj se iznova vrate“.

Na stotinu strana ove mo-nografije (format 24x27) stanuje mnoštvo fotogra-fija, u crno-bijeloj tehnici (autor većine Dušan Stijo-vić) i od prve (vjerovatno najstarije), na 5. strani , pa do posljednje, panorame Andrijevice danas, smje-njuju se one i prožimaju sa odabranim tekstovima, za-pisima, sjećanjima ekscer-piranim iz 38 izvora i lite-rature. Zanimljivi su zapisi putopisaca Kovaljevskog, Meri E. Daram, R. Vest, ili Gustava Krkleca koji veli: „Još sa vrha Čakora, oda-kle puca vidik na sve stra-ne, ponio sam, u Andrijevi-

cu, jedno iznenađenje: po-gled na divnu, romantičnu panoramu, kakva se može naći samo u švajcarskim Alpima...“

Fotografije u ovoj mono-grafiji čuvaju jedno vrije-me i svaka ima svoju priču. Čitalac je u prilici da svaku priču nastavi i razvije. Kod nekih će one razviti ili po-jačati zavičajnu ljubav, dru-ge vratiti u porodično gni-jezdo, u kuće kojih više nema, sokake i sportske poligone... treći će upore-đivati načine odijevanja, života... neki će naći ono što niko nije zapamtio… Ali za svakog čitaoca je ova knjiga otvorila kapije An-drijevice i pozvala na su-sret, jer sva je Andrijevica satkana od značaja, datu-ma i događaja. S vrha do dna varoši, glavnom i jedi-nom ulicom, šetka istorija s kojom se Andrijevica ne persira – oduvijek su bili na – ti. Tako je prisnije i ra-zumljivije! Autori domi-nantnost fotografija u ovoj monografiji objašnjavaju kao „nezamjenljivu pomoć krhkom pamćenju, kao po-tvrda stavu da sve završava u fotografiji da bi postojalo i da fotografija može da po-stane model razumijeva-nja istorije, model njenog upražnjavanja“.

Knjiga Ane i Dušana Sti-jovića predstavlja odličje vremenu i ljudima Andri-jevice. Ona je upotpuni-la nedostajuće uspomene, osvježila sjećanje na grad koji u svom krilu drže Ko-movi, a Lim i Zlotečica umivaju. Lim i Zlorečica protiču, Komovi gledaju – fotografije i riječi pamte i - evo knjige koja svjedoči ži-vot Andrijevice…

Čuvari čari Andrijevice

Piše: Dr Draško DOŠLJAK

535

FOTOMONOGRAFIA ANDRIJEVICE AUTORA ANE I DUŠANA STIJOVIĆA

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Pitanje odnosa čo-vjeka i stroja ri-jetko se promišlja u cjelini svih im-plikacija ovog od-

nosa na čovjeka i njegov hi-storijski razvoj – Minervina sova i u ovom području ka-sni. No 'sumrak' nas je sti-gao. Sustavi industrijske pro-izvodnje i posebno sustavi umnažanja, čovjeka su stavili u prostor koji je godinama pa i desetljećima isključivo bio rezerviran za književnost, film, znanstvenu fantastiku, kulturološka ili još-ne-znan-stvene propitivanja. Odnos čovjeka i stroja postao je da-nas jedno od ključnih pitanja ljudske civilizacije.

Digitalno doba sve je SF naja-ve, kulturološka i sociološka upozorenja, učinilo relevan-tnim, dodajući najavljenome još pokoju iznenađujuću di-

menziju. Tome svjedoči i ova knjiga koja osim teorijski po-

jašnjenja donosi i nizove sli-ka o primjenama strojeva u

područjima poslovanja, od-goja i obrazovanja, stanova-nja, zabave, bavljenja spor-tom i naravno mnogim dru-gim područjima.

Homo mašina podsjeća, upozorava i inspirira. Poput Rubikove kocke pokazuje as-pekte pojedinih segmenata odnosa čovjeka prema stroje-

vima, odnosa na koji smo mi ljudi osuđeni, ali konzekven-ce kojega nam nisu jasne. Da-nas uviđamo značenje i po-tencijal pojedinih kockica, ali cjelinu ne vidimo. Mašina i čovjek temeljito prikuplja i podastire zanimljiva, indika-tivna, pa i šokantna iskustva ulaska strojeva u područ-ja donedavno rezervirana za

znanja umijeća i/ili sposob-nosti ljudskoga duha ili tije-la. Strojevi ulaze u naša tije-la, snimaju, upravljaju iz na-ših tijela drugim strojevima, prate kako se osjećamo, kako rade naši organi, polako pre-uzimaju funkcije pojedinih organa…

Knjiga Homo mašina pisa-na je s nakanom znanstve-ne obrade teme, ali tako da se tekst istovremeno otvara prema svim zainteresirani-ma za tu temu. Nakon čita-nja cijele studije čitatelju se razotkriva jedan novi gotovo virtualni horizont ljudskoga koji nam život može pojed-nostaviti, ponekad i produ-žiti, ali koji neminovno do-nosi i svoje uvjete. Riječ je o jednoj od rijetkih knjiga koje sustavno promišljaju odnos čovjeka i stroja, knjizi hu-manističkog ozračja, filozo-fijskih horizonata, mjestimi-ce gotovo literarnog diskur-sa, knjizi koja donosi balans između upoznavanja čitate-lja s postojećim promišljanji-ma teme (autoriteta) i vlasti-tih doprinosa.

U tom smislu toplo preporu-čam knjigu za čitanje.

Beskopnik je još jedna Kastelova knjiga o Medite-ranu. Konstantno i jedino okrećući

se Mediteranu, odnosno, be-skrajnosti mora, kao izvoru najjače inspiracije, očekivati je da i naredna njegova knji-ga neće biti ni o čemu dru-gom već o – Mediteranu. Pi-tamo se, nije li Mediteran to-liko privlačan zbog toga što se, kao vodeno prostranstvo, spaja i udružuje sa još većim, direktno, bez granica utvrđe-nja? I što, kao takav, asocira na beskrajnu i vremensku i pro-stornu slobodu (A sloboda je za pjesnika uslov svih uslo-va)? Ili što hipnotiše sopstve-nim pejzažem – raznolikošću svojih svjetova i istoričnošću svojih toponima, kao simbo-la naše prapostojbine, počet-nog civilizacijskog znakovlja? Ili što je svojom otvorenošću, dinamikom i, do kraja, nikad uhvatljivom oblikovnošću, Mediteran oponirajuća sna-ga kopnu, tj. tvrdoj zemaljskoj figuraciji, kao statičnoj, zatvo-renoj energiji i daleko slabijoj perspektivi?

Bez sumnje, sva tri navede-na problemska aspekta pred-stavljaju podjednaki izazov za ovog pjesnika. Mediteran je za njega planetarni pojam, u čijoj se istoričnosti i danas ljulja kolijevka čovječanstva. Opčinjen njegovom vječno-šću, pjesnik u Mediteranu pronalazi moguće odgovore za sve nedoumice koje ga ti-šte kao čovjeka i stvaraoca... Svoja razmišljanja Kastel ukr-šta sa mišlju antičkih stvara-laca, vojnih stratega, politič-kih i državnih prvaka, plebsa, junaka – opovrgavajući ih, ili im se diveći, pobjeđujući tako sopstvene nedoumice i stra-

hove. Na taj način ispitujući sebe, pjesnik trasira svoje vi-zije i snove, tj. sopstvenu pu-tanju kroz prostor i vrijeme.

Pokušavamo odgonetnuti ka-kav je ishod takvog puteše-stvija. Gotovo svaka pjesma odaje izvjesnu signalnu lam-picu pjesnikovog svojevolj-nog zatočeništva na medite-ranskoj vodenoj mapi. Na-dahnuće koje mu ona pruža (iz pjesme u pjesmu), s vre-menom izrasta u opsjednu-

tost njenim znamenjima. Otuda se nerijetko dešava da u prvi plan izbija prenaglaše-na antička monolitnost, bez obzira na harmoničnost i smislenost ustrojstva njenog duhovnog svijeta. Tananost slike, minijaturni odslik de-talja i gusto isfiltrirana osje-ćajnost jačinom svog djejstva ne mogu baš uvijek da opo-vrgnu našu povremenu zasi-ćenost takvim štivom. Takav bespogovorni priziv medite-ranskog planetarijuma, bez

obzira na njegov široki kono-tativni doseg, dovodi pjesni-ka u opasnost da dubinu svog imaginativnog tkanja unapri-jed podredi bezuslovnoj fas-cinaciji „objektom“ svoje pri-če. Kastel, i sam svjestan ta-kve zamke, manje-više, na vrijeme razbija strogost i jed-noobraznost mediteranskog kosmogonija, tako što u svo-je pjesničke slike ubacuje koc-kice drugačijeg životnog regi-stra: porodične relacije (2012, Inkvizicija), novija društvena zbilja (Gliste na zakusci, Laku noć), zamke ideološkog poi-stovjećenja sa desnicom, od-nosno ljevicom, detalji poje-dinačnig i kolektivnih dra-ma ratnih devedesetih (Rat), priziv nacionalnih duhovnih simbola (Njegoš u Dubrov-niku). Ukratko, široki mizan-scen stvarnih događanja, sa-

svim konkretnih obrisa dnev-ne životne trake (Šovinisti i patuljci, Antologije).

Zapravo, Kastelove angažo-vane pjesme označile su, oči-gledno je, diskontinuitet i u poetičkom i u tematskom vidu u odnosu na one iz me-diteransko-antičkog kru-ga. U njima se život ogleda u svojoj prozaičnosti, efemer-nosti i uskogrudosti koji, na-spram vječne ekspresivnosti Mediterana, nema šta da tra-ži. Otuda i aluzije na život kao zatvorenu kutiju u kojoj se ne može ostvariti nikakva dife-rencijacija vrijednosti... Ka-stelova fascinantna uronje-nost u vječnost mora i njego-vog neprekidnog kruženja, u njegovu nepotrošivost i sve-prisutnost, i simbolično je sa-žeta u samom nazivu zbirke

Beskopnik. Samo na prvi po-gled, naziv djeluje enigmatič-no. Slobodnijim analitičkim potezom mogao bi se protu-mačiti i kao pojam koji u sebe sublimira sve druge život-ne datosti – osim onih koje su izvan fenomena kopna. Ili je to, jednostavno, pjesniko-va volja da riječju beskopnik označi svoju poziciju koja mu, kao običnom čovjeku, ali i kao jezičkom tragaču, najviše odgovara. Čak i kada, kao pje-snik, pravi namjerne iskorake ka surovosti i sirovosti konti-nentalnog pejzaža, on to čini distancirano i s ironijskim na-bojem. Ironija je tu, svakako, kao izvjesna odbrana od ta-kvog (neželjenog) stanja stva-ri. Samo što, s druge strane, distancu između ironije i po-drugljivosti nije uvijek lako precizno obdržati, a što zna-či da se može nehotično i pre-vidjeti. To bi, u datom kon-tekstu, ne samo za Kastela, već i za svakog drugog pjesni-ka, simbolički rečeno, značilo stvaralačku pometnju i uzbu-nu. I na to treba računati.

S druge strane, od svega što je povezano s Mediteranom i, uopšte, morskim tokom i po-stojanjem, ne samo da se ne treba braniti, već mu se mo-žemo ( i treba) samo preda-ti, bespogovorno i do kra-ja. Ovako snažni dihotomni odnos prema svijetu neće ni-jednog čitaoca ostaviti ravno-dušnim. Biće i neizostavne ra-zlike u njegovom doživljaju i tumačenju. Pogotovo iz razlo-ga što su varijacije stvaralač-kog traganja Borisa Jovano-vića Kastela iz knjige u knjigu sve izazovnije. Otuda, crno-gorska književnost može oz-biljno da računa na ovog au-tora.

536

Sumrak nas je stigao

Dva lica jedne vječnosti

NAD KNJIGOM HOMO MAŠINA ŽELJKA RUTOVIĆA

BORIS JOVANOVIĆ KASTEL, „BESKOPNIK“, SAMIZDAT, POD-GORICA

Piše: Sead ALIĆ

Piše: Jovanka VUKANOVIĆ

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Specijalna nagrada Društva novinara Crne Gore za 2015. dodijeljena je ista-knutom crnogor-

skom novinaru-autoru, vo-ditelju i uredniku prestižnog kulturnog, televizijskog se-rijala Kad prošetam Crnom Gorom Miloradu-Miću Mi-ranoviću. Već šest godina, kontinuirano se emitueje u programu Televizije Crne Gore, svake subote na Pr-vom, u terminu od 11 do 12 sati, a reprizirsju se, povre-meno, i na Drugom progra-mu (nedjeljom) u terminu od 9:30 do 10:30 sati. Serijal

Kad prošetam Crnom Go-rom je po mnogo čemu je-dinstven, a u odnosu na slič-ne serijale i vrlo originalan. Emisije skoro cijelog serijala su po kvalitetu dosta ujedna-čene, a po tematici i sadržaju vrlo raznovrsne. To su kolaži televizijskih priča o događa-jima i ljudima iz crnogorske prošlosti i savremenosti, kao svojevrsni palimpsesti. U emisijama oživljavaju ljudi koji su nekad i po nečemu bili zanimljivi, osobeni ili već zaboravljeni. Ali autor na životnu scenu izvodi i svo-je savremenike, poznate ili anonimne. I, oni koji su imali

sreću da uđu u Miranoviće-ve emisije, ne mogu biti više zaboravljeni. Po onoj latin-skoj: Riječi lete, spisi ostaju, Miranović bilježi kamerom i spasava od prolaznosti i zaborava ne samo ljude i do-gađaje nego i vrijeme u kome su živjeli, njihovu kulturu i običaje, prostore u kojima se odvijala njihova sudbina. To su glasovi iz kamena i vremena, iz narodnog bića Crne Gore, iz tragova proš-losti, iz znakova sadašnjosti. On sve to artikuliše u zapise, televizijske slike i priče, kroz dokumentarno svjedočenje, u dokumentarne tvorevi-ne, ne samo kao segmente prošlosti nego i živog života, sa univerzalnim porukama koje iz njih emaniraju.

Njegove emisije su slojevita novinarska, televizijska saz-

danja, koja je teško žanrovki odrediti. One svojom vrijed-nošću nadživljavaju opštu prolaznost, čak i fragmen-tarnošću, tragovima koji me čile u vremenu. Kao kolajne brojnih televizijskih zapisa, oživljeni tragovi prošlosti, a istovremeno i svjedoci prola-znosti, ali i trajanja, obučeni u televizijsko ruho, ispričani na novinarski način. Kroz ovaj serijal kao da se osje-ća mandeljštamovski ''šum vremena''. On je svojevrsna hronika Crne Gore, leksikon ličnosti i događaja u slici, kroz koje i ono što je nepo-znato postaje poznato. Sam naslov je pogođen i spontan, nenametljiv, ali pun ozarenja i poziva ne samo na putova-nje kroz vrijeme i događaje, nego i u nove istraživačke avanture.

Emisije serijala se mogu pra-titi od zamisli do realizacije, kako po postupku, tako i po načinu oblikovanja. Njih karakteriše, pored čisto no-vinarskih osobenosti i kvali-teta i svojevrsna televizijska poetika, kao i ozbiljnost i odgovornost sa kojima su rađene. Zapisi u serijalu bi-lježe pejzaže, uopšte priro-du, arhitekturu i urbanizam, starine i druge rijetkosti, kulturnu baštinu i umjetnič-ko blago, ali i ljude i njihove sudbine. U Miranovićevim emisijama u serijalu i ''mali ljudi'' postaju ''veliki''. Ovaj televizijski serijal je i svoje-vrsni arhiv, virtuelni muzej. On je kao ''tamni vilajet, odnosno priča o njemu: ko uzme od ovoga kamenja ka-jaće se, a ko ne uzme opet će se kajati''...

Pored ljudi i događaja tu su i druge teme: etnografske, fol-klorne, arheološke, jezičke, književne, narodne i brojni fragmenti istorije umjetno-sti. U njemu se nižu gradovi ljudi, događaji, život i običaji. Serijal je, u stvari, oživlja-vanje prošlosti i čuvanje od zaborava. Po formi emisije su dokumentarne i zabavne, ali i poučne, edukativnog, a po-nekad i estetskog karaktera. One su oživljena kolektivna memorija i ovjekovečena sadašnjost, sam život. Svaka emisija u serijalu je svoje-vrsno sažimanje prošlosti, čuvanje njenih tragova. One čuvaju od zaborava, spasa-vaju od prolaznosti, otvaraju vrata budućnosti, ukazujući i na prošlo i na sadašnje. Se-rijal čuva ono što još nijesu uništili ljudi i vrijeme, što nije progutao zaborav. Ono što nijesu uništili varvari oko nas i u nama. Što nije potonulo u more prošlosti. Autor serijala je fasciniran prošlošću, a posebno onim što je pretrajalo, što je trajno, što ima vrijednost, a često i univerzalnu poruku.

Rad na serijalu Kad pro-šetam Crnom Gorom je istraživačko-dokumentarni, donekle i stvaralački. Au-tor kroz priču, sliku i govor, dolazi do istine o prošlosti i o sadašnjosti - a čuva za bu-dućnost. Njegove emisije su isječci iz života – sam život. Autor ispoljava izuzetnu ljubav i brigu pema kultur-noj baštini Crne Gore, ali i stvaralačku moć novinara, kojom postiže visok pro-fesionalni nivo. Serijal je, u stvari, svojevrsna novinarska avantura, traganje za ostaci-ma prošlosti, ljudima i doga-đajima, veliki mozaik koji se popunjava kroz ''šetnje Cr-nom Gorom''.

Kroz sintagmu Kad proše-tam Crnom Gorom, autor nagovještava lijepa iznena-đenja, ali i pozive na njeno upoznavanje, na izlete u ne-poznato, susrete sa zanimlji-vim i neobičnim ljudima, njihovim životima i sudbi-nama. Ono što je prošlo, nije zauvijek izgubljeno, ono što je sada brani se od zabora-va, a za sve što je vrijedno i trajno svi dani su naprijed. U tom osobenom jedinstvu vremena, odvija se cijeli se-rijal. S druge strane, serijal Kad prošetam Crnom Go-rom je i dragocjen materijal za naučno-istražaviački rad i naučne sinteze.

Iz kamena i vremena našeg bića

Serijal Kad prošetam Crnom Gorom po mnogo čemu jedinstven je, a u odnosu na slične, i veoma originalan. Po kvalitetu emisije su dosta ujedna-čene, a po tematici i sadržaju vrlo raznovrsne. To su kolaži televizijskih priča o događajima i lju-dima iz crnogorske prošlosti i savremenosti, kao

svojevrsni palimpsesti...

KAD PROŠETAH CRNOM GOROM

Piše: Mašo MILJIĆ

537

ŽIVOT PRETOČEN U PJESMU

U okviru serijala Kad prošetam Crnom Gorom, od 2009. do 2015. godine, do sada je emitovano blizu 200 emisija, a prema istraživanjima agencije IPSOS Stra-tegic Marketing, koja su rađena za potrebe Televizije Crne Gore, po mišljenju gledalaca bila je najbolja na dr-žavnoj televiziji za 2013.godinu. Putem satelita, izuzet-no je gledan i cijenjen kod Crnogoraca u dijaspori, kao i u našem okruženju.

Za podsjećanje; Milorad- Mićo Miranović rođen je 1953. u Nikšiću, po obrazovanju je pravnik, bavi se mu-zikom, a kao novinar u TV CG Crne je od 1999. Autor je i urednik brojnih serijala i emisija u oblasti dokumen-tarno-muzičkih i muzičkih programa, ali i kulture u ši-rem smislu. Valja podsjetiti i na njegove muzičko-doku-mentarne serijale, poput; Oj vesela veselice, u kojem je kroz priču i pjesmu predstavljeno uglavnom sve ono što čini kulturno nasljeđe Crne Gore, zatim Život pretočen u pjesmu, u kojem su prikazani lik, život i djelo najzna-čajnijih izvođača crnogorske narodne pjesme, kao što su Božidar Ivanišević, Branka Šćepanović, Zoran Kale-zić i drugi, kao i baštinici izvornih muzičkih vrijednosti iz okruženja, poput Nedžada Salkovića iz Bosne i Her-cegovine, dueta Selimova-Želčeski... Uz serijal Priča o pjesmi, u kojoj su kroz zanimljive priče, vezane za odre-đene pjesme, sačuvane uspomene na vrijeme, događa-je i ljude iz naše prošlosti, Miranović sakuplja i 2007. objavljuje muzičku zaostavštinu Hamdije Šahinpašića, kao dupli album, a 2011. godine objavljuje knjigu Na-rodne pjesme Crne Gore, u kojoj je notno i tekstualno zabilježio više od 100 najljepših narodnih pjesama. To je prva knjiga te vrste u Crnoj Gori. Autor je i više zna-čajnih projekata, poput muzičko-scenskog djela Crna Goro, ljubav ti je ime, realizovanog uoči referenduma o nezavisnosti, 21.maja 2006., za predstavnike i članove klubova Crnogoraca iz inostranstva.

Trenutno radi na dokumentarnom filmu i knjizi o živo-tu i djelu Ksenije Cicvarić.

Mićo Miranović

U stalnoj potrazi za izvorištem - Kad prošetah Crnom Gorom

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Zastadosmo na na-šem putu da ne-što čujemo o ču-desnoj istoriji ove zemlje i naroda.

Smatrali smo da je to neop-hodno kako bismo pravilno razumjeli ono što ćemo vidje-ti i čuti tokom daljeg putova-nja. Ali izjutra opet pričvrsti-smo skije na stopala i nastavi-smo dalje od Njeguša ka Cetinju. Bilo je jedno nedjelj-no jutro kad nastavismo pu-tovanje. Kakav je samo pre-krasan bio zimski krajolik koji mi se to jutro pokazao uz zrake izlazećeg sunca! Blista-vi bijeli planinski vrhovii sjaj-ne planinske padine. Gore je bilo sunca i topline, dok je ov-dje u dolini još uvijek bilo sje-novito i hladno – čitavih mi-nus 10–15 stepeni. A gdje drugdje je vazduh jednako planinski, svjež i hladan, a ve-ličanstvena priroda čovjeku neposredno izlazi u susret, upravo kao kod kuće! Mir i spokoj nedjeljnog jutra vlada-li su jednako raspoloženjem koliko i prirodom. A sve je bilo tako divno, tako dobro,da se čovjek osjećao zdravim i čilim, disao je lako i osjećao se slobodnim, sa cije-lom novom nepoznatom ze-mljom pred sobom, okupa-nom suncem, u iščekivanju – a čežnja ga je već u mislima odvlačila negdje drugdje, sve dalje i dalje, preko proplanka dalje, preko visoke planine i dalje do nepoznatog, nago-vještaja stranog, do ove savre-mene zemlje iz saga. Upravo je to ono čudesno vezano za putovanja nepoznatim ze-mljama, to što sebi možemo da dozvolimo da slutimo toli-ko toga, da sanjamo, izgradi-mo nešto novo, neviđeno, uđemo u bajku.

A kako je samo bilo divno jez-diti na lakim skijama preko čvrstog, blistavog bijelog sni-jega, bez staze, bez puta, ovdje u ovoj stranoj zemlji, toliko nalik sopstvenoj, a opet toli-ko različitoj, gdje je sve putni-ku zanimljivo, priroda, ljudi, njihovi običaji, život i preživ-ljavanje. Naišla su dva svešte-nika pravoslavne crkve. Od običnih Crnogoraca razliko-vali su se samo po dugoj kosi i bradi i za njihovim pojasom pocivali su handžar i revolver, crnogorska kapa, mala kapa sa crvenim dnom, koja je visi-la oko vrata, dok je odjeća bila ista kao kod drugih, vojnička uniforma. Nikad nijesam vi-dio sveštenike ovakvih lica. Bili su pravi, visoki muškarci, gipki i snažni, s licima potam-njelim od vremena i vjetra,

kukastih noseva, sjajnih očiju i sa samosvjesnim, skoro po-nosnim držanjem. Pozdravili su nas prijateljski, vojnički, nasmiješili se pogledavši ski-je i pohitali do crkve u Njegu-šima. U jednom od njih pre-poznao sam Crnogorca koji je tokom jučerašnjeg popod-neva temeljno isprobavao moje skije, a onda pobrao naj-življe ovacije prilikom silovi-tog pada u duboki snijeg. Za-zvonila su zvona na zvoniku seoske crkve. Zvona su tako veselo zvonila u ovo jasno, blistavo zimsko jutro, zvonila su mi dobrodošlicu u gosto-ljubivu Crnu Goru, zvonila su u znak blagoslova putova-nju. Iz udoline novi put vodi s velikim brojem okuka uz po-slednju veliku planinsku kosu koja je sada bila pred nama. Vodio je više od trista metara okomito na gore. Na svu sreću snijeg je bio tvrd, jer bi inače bio veoma težak po-sao popeti se na skijama uz ovu planinu (Golo Brdo).

Sam put jedva da je bio vid-ljiv, ali telegrafski stubovi su dovoljno dobro pokazivali

pravac. Sa ove visine, 1.274 metara ili skoro 4000 stopa nadmorske visine, najveli-čanstveniji je pogled. Pred vama leže, koliko god pogled seže, snijegom pokrivene pla-nine, vrh do vrha, vijenac do vijenca, svi oni blistavo bijeli naspram duboko plavog neba. Odmah pored zadivlju-juće se uzdiže Lovćen nad skamenjenim morem stijena i snijega, u daljini se vide al-banske planine, a u dubini planinska kotlina u kojoj su Njeguši sa svojim niskim ku-ćama, dok još dublje ispod planina naziremo plavu po-vršinu Jadranskog mora. Pa-norama je veličanstvena, ali i divlja i neutješna u svojoj pu-stoši. Ljeti predio pomalo oživi kroz zelena polja oko kuća i male komade obradive zemlje i livada, koji su uz veli-ku muku i rad otrgnuti od ka-menjara. Ovdje su svuda pri-sutni tragovi dugačke, spore, ali pobjedonosne borbe pro-tiv osvajački nastrojenih su-sjeda i škrte prirode. Ovdje se raščišćavalo i lomio se ka-men više nego na bilo kom drugom mjestu. Kamene

ograde visine čovjeka tu i tamo su izbijale iz snijega i pripovijedale kako je jedna mala njiva, velika koliko i je-dan sobni pod, skupocjena. Podsjetilo me je na male obradive površine u mom rodnom mjestu u Indre So-gnu.

Kako smo se dalje peli na veću visinu, mogli smo da vi-dimo kolaž sniježnih planina na jugu – čitav alpski vijenac. To su albanske planine u svoj svojoj veličanstvenoj ljepoti i divljini. Zvona su se postepe-no gubila u daljini, a mi smo počeli da se spuštamo niz drugu stranu Golog Brda. Skije su dobijale na brzini, pa su se glatko spuštale, sve dok se nijesmo našli na ravnoj po-ljani. Svuda oko nas divlja, pusta priroda; kuće, koje mora da su se nalazile na dnu doline, bile su skrivene ispod snijega. Ali ljudi su tu. Istog trenutka smo sreli pastvu koja je krenula u crkvu. Muš-karci i žene hodaju odvojeno. Svi nose krplje na nogama, a muškarci, čak i dječačići, pod punim su naoružanjem. Na-

punjeni revolver i handžar za-djenuti su za svaki muški po-jas. Zahtjevno je u svako doba nositi revolver i održavati svo-je oružje u punom redu.

„Svako jutro Crnogorac za-djene oružje za pojas“, rekao mi je jedan sveštenik, „On treba da se podsjeti da na pr-vom mjestu treba da brani svoju zemlju, a zatim da je iz-gradi. Da mi Crnogorci nije-smo branili svoju zemlju, pro-pustili bismo priliku da je iz-gradimo. Ovdje bi onda bilo samo stijenje.“ Kad se čovjek udaljava više od jedne milje od svoga doma, mora sa so-bom da ponese svoje oružje i municiju. Turci su iz svojih utvrđenja stalno vrebali, če-sto su iznenada upadali u ma-lenu zemlju, pa je stoga ovo postalo neophodno, da svaki muškarac sposoban da nosi oružje sve vrijeme bude nao-ružan. Ovaj zakon o nošenju oružja važi za sve, kako za knjaza, tako i za ubogog pasti-ra. Čak i sveštenici nose oruž-je, kao što smo i vidjeli. Tek pokraj oltara polažu oružje.

Putnici koji nijesu bili upo-znati s ovim razlozima za ne-prekidno nošenje naoruža-nja, mislili su da su prilike u Crnoj Gori nebezbjedne. A to

je upravo najpogrešniji za-ključak. Na skijama se samo letjelo na više mjesta – na ve-liko iznenađenje i zadovolj-stvo Crnogoraca. Jedan čo-vjek koji je iz daljine vidio mračnu priliku kako se brzo spušta niz padinu, trči brže nego konj, leti skoro kao pti-ca, došao je nešto kasnije kod urednika jedinih novina u ze-mlji „Glasa Crnogorca“ i ispričao da je vidio samog đa-vola ili barem jednog iz njego-ve najbliže familije. „Snijeg se za njim dizao kao dim... Ljud-sko biće to u svakom slučaju nije moglo biti, jer čovjek još uvijek nije pronašao način da postavi parnu mašinu pod ljudske noge.“

Na svu sreću niko me nije za-suo ni vatrom, ni olovom, niti je na mene pucao, a ovo po-slednje je posebno velika sre-ća, jer su Crnogorci dobri stri-jelci. Urednik je pitao da li treba ovu priču da stavi u no-vine. „Po Vašoj želji.“ Planine se otvaraju, a pred nama je ve-lika zaravan okružena sa svih strana planinama. Duž prila-za leži nekoliko kuća, a na drugoj strani poljane nalazi se – Cetinje! Glavni grad Crne Gore. Naokolo se vide samo planine na planinama, stijene i sniježna pustinja. Nad svim planinama se uzdi-že ponositi Lovćen. To je sve-ta planina Crnogoraca, tamo počiva njhov voljeni „veliki vladika“ Petar II Petrović . Gore, na njgovom najvišem vrhu, odabrao je sebi grobno mjesto, a narod je nad njim podigao kapelu. Poetičnije opremljeno mjesto počinka teško da se može zamisliti. Planina visoka skoro 2.000 metara ima pogled na kopno i more, zlatni krst na vladičinoj kapeli hrabrim sinovima cr-nih planina upućuje zbogom ili dobrodošlicu, poziva ih u smrt ili pobjedu, podsjeća ih na plemenite riječi vladike: „Otadžbina nikada nije tako bijedna, da ne zaslužuje da primi najdragocjenije što imaš da daš, tvoj život i krv…

(Kraj feljtona)

A kako je samo bilo divno jezditi na lakim skija-ma preko čvrstog, blistavog bijelog snijega, bez staze, bez puta, ovdje u ovoj stranoj zemlji, toli-ko nalik sopstvenoj, a opet toliko različitoj, gdje je sve putniku zanimljivo, priroda, ljudi, njihovi

običaji, život i preživljavanje…

Priredila: Radmila PEROVIĆ

Đavo na skijama

STRANCI O NAMA - HENRIK ANGEL ( 1861-1922.) IV

Njeguši na jednoj od najstarijih razglednica

538

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Crna Gora i cr-nogorski Srbi u ovim pro-cesima bili su bogom dani za

raspirivanje velikosrpske ideologije. Dinastičke teze (kralja Nikole posebno), o jednoj naciji i jednom kra-ljevstvu, lažna mitomanija o srpskim korijenima, o je-dinstvu bez alternative, ko-minternovskoj izmišljotini crnogorske nacije i sl. bile su (a i danas su) medijska okupljanja indoktrinacije i uticaja velikosrpskog pro-pagandističkog pokreta. Bio je to, ustvari, samo vrh lede-nog brijega kada se planirao i pripremao puč. Zbivanja u Crnoj Gori o kojima je ovdje riječ, koja se šire prepliću sa bezbjedonosnom problema-tikom, graniče dva događa-ja: dolazak Slobodana Milo-ševića u Viluse kod Nikšića, jula 1988. godine gdje se sastaju sa Radoslavom Ba-njom Bulajićem generalnim direktorom Željezare „Boris Kidrič“ u Nikšiću i članom CK SKJ. Budući događaji i vrela nikšićka radnička zbi-vanja skinuće koprenu sa ovog susreta. I drugi: Budva jun 1989. godine, nepunu godinu kasnije kad na cr-nogorsko posrnuće stavlja pečat akademik Dobrica Ćosić, „otac vremena smr-ti“ svojim izlaganjem u bi-oskopskoj sali „Zeta film“ u Budvi. Ćosić je to veče, kao i inače, crnogorsko nacional-no osjećanje okarakterisao kao samoponištenje.

Rekao je da su Crnogorci „najsrpskiji dio srpskog na-roda i kada se crnogorstvo počelo da čupa iz korijena, stalo je da se duhovno osipa i malaksava čitava srpska di-jaspora. Crna Gora je prini-jeta na žrtvu jednoj ideolo-giji kobnoj za srpski narod“. To je bila „preporuka“ da do-bije Njegoševu nagradu čiji će novčani dio opredijeliti

za rušenje nacionalnog sim-bola Crne Gore – Njegoše-vog mauzoleja na Lovćenu.

U isto vrijeme slijede do-gađaji pogubni za Crnu Goru i njenu samobitnost i dostojanstvo. Tokom 1988. godine organizuju se i odr-žavaju mitinzi solidarnosti sa Srbima i Crnogorcima sa Kosova u Titogradu i Kolaši-nu 20. avgusta, protestni mi-tinzi u Nikšiću i Cetinju 18. septembra, 7-10. oktobra u Titogradu i Nikšiću, 25. sep-tembra u Andrijevici i 10-11. januara 1989. u Titogradu. Njihov krajni rezultat bio je rušenje legalno izabranog crnogorskog rukovodstva, institucija sistema nelegal-nim putem i pad Crne Gore kao države. Mitinzi su u Crnoj Gori održani i pored stave jugoslovenskog držav-

nog i partijskog rukovodstva da se ne izvoze van teritorije Srbije. Ali, srpsko rukovod-stvo je planiralo i htjelo te mitinge iako je verbalno bilo protiv njih. Rukovodstvo Crne Gore bilo je protiv or-ganizovanja ovih mitinga, ali obzirom na raspoloženje i pritisak naroda da se da po-drška Srbima i Crnogorci-ma na Kosovu, prihvatilo je da se održe na opštinskom nivou. To je tek bila greška, jer sve što je tamo rečeno domaćini su odobravali i apologetski podržavali go-vornike sa Kosova, a trebalo je imati snage i sa visokog državnog mjesta demanto-vati i poraziti te velikosrpske jurišnike, a narodu saopštiti argumentovano i snažno o čemu se radi.

Presudnu ulogu u vezi odr-žavanja mitinga imao je pri-štinski Organizacioni odbor za odlazak Srba i Crnogoraca na mitinge van Kosova, ko-jeg su sačinjavali: Miroslav Šolević, Kosta Bulatović, Momčilo Pumpalović, Vlaj-ko Čukić i Momčilo Odalo-vić. Oni su uspostavili čvr-ste veze sa osobama koja su djelovala sa pozicije srpskog nacionalizma u Crnoj Gori, posebno u većim kolektivi-ma: „Radoje Dakić“, Želje-zara „Boris Kidrič“, Pivara, Kombinat aluminijuma i dr. Davali su im instrukcije, a za sve teškoće okrivljavali crnogorsko rukovodstvo. Zdušnu podršku imali su od intelektualaca i drugih lica koji djeluju sa pozici-ja srpskog nacionalizma iz Prištine, Beograda i Novog Sada. Direktne i indirektne veze sa bezbjednosno inte-resantnim osobama u Crnoj Gori održavali su intelek-tualci iz Beograda: Dobrica Ćosić, Matija Bećković, Vuk Drašković, Jovan Striković, Rastislav Petrović, Miodrag Bulatović i dr.

Crna Gora je formalno sru-šena 10/11. januara 1989., a stvarno je pala kobnog 20. avgusta 1988. godine na Trgu Ivana Milutinovića i na ulicama Titograda. Taj pad je ovjeren, opet na tr-govima i ulicama Nikšića i Cetinja 18. Septembra iste godine (manje su važna ona dva mitinga u Kolašinu i An-drijevici). Tog 20. avgusta u Crnu Goru su umarširale velikosrpske kohorte sa Ko-sova i drugih krajeva Srbije – preko 2.000 osoba i brojna bezbjednosno interesantna lica, suprotno odluci najvi-ših državnih organa zemlje da se ne izvoze mitinzi iz Srbije. A, onda su razni Bu-latovići, Basare, Šolevići, Odalovići, domaći Markuš i kompanija „popljuvali“ crnogorsko rukovodstvo, ponizili Crnu Goru, negirali njenu državnost i naciju, sve

pod oblandom ekonomsko-socijalnih problema i teš-

kom situacijom na Kosovu.

Raspomamljena idejno obezglavljena masa, u ogro-mnom broju, opijena srp-stvom bila je sluđena umi-šljena da upravlja točkom istorije, a ne znajući da je ona blato koji taj točak pod

tuđim kormilom odbacuje.

Razjarenu masu nije inte-resovala istina, nije željela da je čuje. Bio je to znak da se jedan sistem urušava i da jedna društvena i politička garnitura koja je predugo bila na vlasti, ostaje bez po-drške. Karakterističan je mi-ting 7. i 8. Oktobra održan

u Titogradu, kada je pobu-njena masa dobila svojstvo

linč-rulje, spremna na sve. Na osnovu odluke najviših organa Republike miting su razbili pripadnici orga-na unutrašnjih poslova CG bez posljedica po učesnike. Slijedila je upotreba suzavca specijalne jedinice RSUP-a kod Žute grede prema

radnicima Željezare „Boris Kidrič“ koji su se uputili u Titograd sa namjerom da nastave mitingovanje.

Rukovodstvo Slovenije dalo je odlučnu podršku Savezu komunista Crne Gore i nji-hovoj borbi protiv pritisa-ka „koji sa pozicija srpskog nacionalizma negiraju na-cionalni integritet Crnogo-raca“. Na ove stavove ruko-vodstva Slovenije odmah je reagovalo rukovodstvo Srbi-je (Predjedništvo Republi-ke i Predsjedništvo CK SK Srbije) jer „predstavlja grubi pokušaj unošenja razdora u međunacionalne odnose“. Rijetko je jedan Univerzitet bio u tolikoj mjeri involviran u složena politička i društve-na dešavanja jednog društva kao što je to krajem 80-tih godina prošlog vijeka bio slučaj sa Crnogorskim uni-verzitetom. U primitivnu, populističku euforiju i akci-ju, bez kolebanja i uzmaka, bez kompleksa, svakako iz različitih motiva i povoda, uključili su se, angažovali, a pojedinci i grubo ekspo-nirali iz ove akademske za-jednice, ne poštujući čak osnovne moralne norme i humanitarnu tradiciju. Na javnoj političkoj sceni poja-viće se najistaknutiji čelnici: rektor Univerziteta dr Miloš Radulović, direktor Institu-ta za društveno ekonomska istraživanja Boško Glušče-vić, brojni profesori i asi-stenti: dr Veselin Vukotić, mr Momir i Pavle Bulatović, dr Ljubiša Stanković, dr Mi-lica Pejanović Đurišić, inače član CK SKJ, mr Zoran Ži-žić i dr., koji će zajedno sa svojim studentima pokušati da utru put „novog društva i demokratije“. Momir Bu-latović postaje mitingaška „zvijezda“ i predvodnik po-pulista poslije sjednice dva predsjedništva – Univerzi-tetske konferencije SK čiji je predsjednik bio i Predsjed-ništva CK SK CG na čelu sa Miljanom Radovićem, održanom 10. Decembra 1989. godine. Bulatović je tada saopštio 15 zahtjeva o „nepočinstvima“ starog ru-kovodstva, a onda im sasuo u lice: „Svi smo mi pošteni, a neko nas stalno potkrada“, a potom „Potrebno je samo da vi napuštite političku scenu, mi vam ne vjerujemo kad ste nas dovde doveli“. Deman-tovanja i reagovanja, osim dr Radovana Radonjića, na ove poruke nije bilo, a zaključ-ci predsjednika Radovića Bulatoviću su išli u korist i podupirali njegove zahtjeve. Iako su prvaci Univerziteta imali aktivnu ulogu i davali ton zbivanjima na Univer-zitetu, asistenti će ponijeti slavu rušenja starog sistema. „Gazili“ su staro rukovod-stvo Crne Gore ne poštujući osnovne moralne norme i

Juna 1989. na crnogorsko posrnuće stavlja pečat akademik Dobrica Ćosić, „otac vremena smrti“ u sali „Zeta film“ u Budvi. Kao i inače, crnogorsko nacionalno osjećanje okarakterisao je kao samo-poništenje, uy tvrdnju da su Crnogorci „najsrp-skiji dio srpskog naroda i kada se crnogorstvo počelo da čupa iz korijena, stalo je da se duhovno osipa i malaksava čitava srpska dijaspora. Crna Gora je prinijeta na žrtvu jednoj ideologiji kob-noj za srpski narod“. I to mu je bila i „preporuka“ da dobije Njegoševu nagradu čiji će novčani dio opredijeliti za rušenje nacionalnog simbola Crne

Gore – Njegoševog mauzoleja na Lovćenu…

Piše : Vladimir KEKOVIĆ

Mitinzi crnogorskog posrnuća

FELJTON – IZ KNJIGE „25 GODINA POSLIJE“ (II)

Iz dana AB revolucije u Podgorici prije četvrt vijeka

539

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Na stazi Or-jensko sed-lo – Veli-ki kabao (1894 m),

članovi planinarskog klu-ba „Subra“ iz Herceg No-vog obnovili su nedavno i doskora jedva vidljivu spo-men-ploču sa natpisom VA R E S A N I N - S T E IC . Mada se radi o skromni-jem klesarskom radu, sa malo teksta i bez godine,

spomen-ploča ima značaj, ne samo za Orjen, već i za tadašnju Austrougarsku, odnosno, današnju Crnu Goru. Po našim saznanji-ma, postavljena je u godi-nama koje su prethodi-le 1889. A, negdje baš u to doba ovaj krajnji južni dio Carevine posjetio je i „ne-stašni“ austrougarski pre-stolonasljednik, princ Ru-dolf Habzburg, ličnost čiji život i smrt i danas bude

pažnju i izazivaju kontro-verze. Liberalnih shvata-nja, politički oponira sop-stvenom ocu i caru, Franju Josipu, a pod pseudoni-mom Julius Felix često piše novinske članke upe-rene protiv očeve politi-ke. Ima bračne probleme i brojne preljube i uz sve to, vremenom postaje sve veći ovisnik o alkoholu i morfi-jumu. Nasilno umire 1889. godine, u nedovoljno ra-

zjašnjenim i sumnjivim okolnostima, navodno, iz-vršivši samoubistvo (s šest prostrijelnih rana?!) nakon što je ubio ljubavnicu.

No, nasuprot navedenom, Rudolf ima i svijetlu stra-nu: kao mladić putuje ši-rom Evrope prikupljaju-ći raznu građu, prije svega iz oblasti ornitologije, u čemu postiže i značajne rezultate, te objavljuje na-učne radove. Tako je osta-lo zabilježeno da je upravo on objavio vrlo zanimljiv rad koji donosi prvi znača-jan popis ptica južne Her-cegovine. Objavljen je u drugom godištu Glasnika hrvatskoga naravoslovnog društva (Zagreb, 1887) pod naslovom Ornito-ložke bilježke s juga. Autor je potpisan kao „kraljević Rudolfo”, a rad je napisan u maju 1886. Rudolf je inače boravio na Lokrumu kod Dubrovnika 1885. a pra-vio je izlete i u bližu okoli-nu. Za pretpostaviti je da je tom prilikom i izveo pla-ninarski uspon na 1894 m visoki Veliki kabao, glavni vrh Orjena, i najvišu tačku primorskih Dinarida uop-šte.

Zapis o tome sigurno neg-dje postoji, ali do sada ni-smo došli do konkretnijeg podatka i bolje potvrde do-gađaja od same spomen-ploče. Uklesana je u prvoj trećini staze ka vrhu, u ko-sini stijene pod velikom munikom. Natpis VARE-SANIN-STEIC pripisu-jemo graditeljima staze za lagodniji izlazak prin-ca, austrougarskim viso-kim vojnim oficirima, Va-rešaninu i Steiću. Budući da je Rudolf izašao na vrh Orjena prilikom svoje pri-vatne posjete jugu tadaš-nje Carevine, ovu stazu ujedno smatramo najstari-jom planinarskom stazom u Crnoj Gori. Uz cjelovi-to sakupljenu i adekvatno prezentiranu priču, sigur-ni smo da staza Orjensko sedlo – Veliki kabao može, osim planinarske, postati i atraktivna turistička izlet-nička destinacija.

Obnovu spomen-ploče članovi „Subre“ obavili su, kao uzgrednu aktivnost, u sklopu priprema za 17. Or-jenski maraton, održan u maju ove godine. Zahva-ljujući blagoj prethodnoj zimi i dobrom stanju sta-za, stigne se uraditi i nešto više od pukog održavanja, napraviti po neki iskorak u kvalitetu. Ovog puta, uz obnovu spomen-plo-če, to je uređenje priruč-nog odmorišta u njegovom okruženju, uz samu stazu. Naime, u tu svrhu su isko-rištena velika suva debla munika, izgorjelih u poža-ru 2008. godine. Od tada ni spomen-ploča nema muniku iznad, koja joj je više od vijeka služila kao zaštita od atmosferskih uti-caja, tako da će naredni ko-rak biti izgradnja adekvat-nog zaštitnog krovića.

Po nekim saznanjima, u godinama koje su pretho-dile 1889. ovaj krajnji južni dio Carevine posjetio je i „nestašni“ austrougarski prestolonasljednik, princ Rudolf Habzburg, ličnost čiji život i smrt i

danas bude pažnju i izazivaju kontroverze...

Spomen na nesuđenog cara

OBNOVA ORJENSKIH STAZA

Piše: Željko STARČEVIĆ

humanu tradiciju. Uoči 10. januara zabranili su bivšem rektoru Univerziteta i pred-sjedniku CK SK CG Milja-nu Radoviću i predsjedniku Predsjedništva dr Božini Ivanoviću da uđu u zgradu Univerziteta.

Profesori će, kako je konsta-tovao dr Dušan Petranović, „postati najbolji asistenti svojih propalih asistenata“, i istovremeno saučesnici veli-kosrpske ratne politike, zbog čega će Univerzitet dugo civilizacijski hramati. „Uni-verzitet je bio veoma prisu-tan (akciono i kadrovski) u tim nesumnjivo istorijskim procesima. Treba objasniti samo jedan fenomen: oda-kle tolika sklonost ljudi sa Univerziteta da se profesi-onalizuju u politici i držav-noj administraciji?“ (dr Ilija Vujošević). Preciznije, sve ključne funkcije od pred-sjednika države i partije, Skupštine i Ustavnog suda pa do šefa policije preuzeli su kadrovi sa Univerziteta. Crna Gora u CANU, kao sopstvenoj naučnoj avangar-di nije imala svog branioca i zaštitnika, već je sa državom trgovala i doprinosila crno-gorskom asimilatorskom procesu.

CANU i njeni srpski akade-mici, u vrijeme događanja naroda, mitinge solidar-nosti i protestne mitinge, 27.10.1988. godine, preko svog eksponenta akademi-ka Vlada Strugara proglasi-la je „političkim ustankom čiji je cilj ujedinjenje Crne Gore i Srbije“. Strugar je na toj sjednici podnio pred-log crnogorskom narodu „o mogućem ujedinjenu Crne Gore i Srbije“, tkz. „mini me-morandum“, koji ako treba i oružanim putem realizovati. CANU se nije ogradila od stavova akademika Struga-ra, ali je za to dobila podršku od mnogih srpskih akade-mika (P. Ivića, M. Pantelića, M. Markovića, V. Krestića i dr.). CANU je nakon janu-arskog prevrata ocijenila „da januarski događaji u Crnoj Gori imaju pozitivan značaj za SFRJ i njen dalji razvoj“. Takođe su se I druge crno-gorske naučne, kulturne i obrazovne institucije našle u prvim redovima populista i sa oduševljenjem dočekali novu vlast. U uslovima na-rastanja krize u društvu I u JNA se razbuktava proces političkog raslojavanja. Ja-čaju nacionalistički uticaji i snage, posebno u njenom vrhu koji se zbližava sa vla-dajućim nacionalnim snaga-ma, prije svega u Srbiji, ali i u drugim republikama, što je odlučilo njenu dalju sudbi-nu. JNA u tim uslovima po-činje da gubi višenacionalni

karakter, odriče se svojih simbola, svoje avnojevske doktrine, svojih vojnih I političkih ciljeva. Iz njenih redova tjeraju se slovenač-ki, hrvatski, muslimanski i albanski kao i srpski i crno-gorski kadrovi (zavisno gdje se to dešava) koji se opiru sprezi vojnog vrha sa vrhovi-ma nacionalnih režima.

Umjesto da da podršku de-mokratskim snagama u tra-ženju izlaza iz krize mirnim putem i bude faktor odvra-ćanja destruktivnih snaga koje su zemlju uvukle u ka-tastrofu, JNA postaje faktor podstrekavanja i glavna fi-zička sila određenih nacio-nalnih politika.

Vojni vrh ćuti o mitinzima koji su bili demonstracija populizma, potencijalna i stvarna armija nadolaze-ćih militantnih, nacionali-stičkih snaga i prethodnica rata. SFRJ je vojno poraže-na iznutra, a JNA je razbila samu sebe. Medijska propa-gandna kampanja vođena je protiv vitalnih vrijednosti Crne Gore (iznutra i spolja), po razrađenoj metodologi-ji. Pokrenuta je mašinerija „eksperata“ za brutalnost i cinizam. Plasirane su polu-informacije ali prije svega dezinformacije sa najneoče-kivanijim konstrukcijama, vješto fabrikovane i plasi-rane u trenutku kada im se može dati dovoljan stepen ubjedljivosti. Srpska propa-ganda znala je da djeluje na one koji su joj naklonjeni. Ona je u projektovanoj agre-sivnosti atakovala na Crnu Goru a njene uspjehe doživ-ljavala kao sopstveni poraz. Dosljednost u tome su hilja-du puta potvrđene.

Crnogorsko rukovodstvo, onih burnih 100 dana, od oktobra do januara bilo je pasivno iako je strvinarski napadano i optuživano kao lopovi i kreatori fašističkog sistema. Sva njihova aktiv-nost, sa malim izuzecima, odvijala se u forumima gdje su najodgovorniji funkcio-neri Đuranović, Žarković, Orlandić, Ivanović, Ra-dović, Filipović i dr. imali tačnu procjenu da to što se dešava su političke demon-stracije sa velikosrpskih po-zicija koje ugrožavaju ustav-ni poredak zemlje, ali nijesu bili riješeni, iz više razloga, o čemu će kasnije biti riječi, da na osnovu ustava, zakona i političkih ovlašćenja repre-sivnim mjerama brane dr-žavni i nacinalni integritet Crne Gore. Zbog toga su se događaji rušenja državnog i nacionalnog bića Crne Gore mogli nastaviti…

(Nastavak u slijedećem broju)

540

Varešaninova staza na Orjenu

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

U predjelu Bnja-na, jugoza-padno od Ve-limlja, nala-ze se Riječani.

Riječanska udolina okruže-na je brežuljcima, kroz koju je prolazio stari rimski drum, od Skadra za Naronu, gdje je bio smješten i k(astrum) SALTHUA, a što je prvi put objelodanjeno nalazom dva latinska natpisa, 1903. Istoč-no od Riječana, ispod Bude-tine gradine (Bedem) je put-ni pravac za Nikšić. Zapadno se nalazi Kosijerevo (Crvena stijena). U to vrijeme na rim-skim drumovima, jedna od dužinskih mjera , bila je rim-ska milja (jedna milja -1000 “rimskih koraka“ = 1.478,5 m) Na svakih hiljadu koraka, ukopavani su kameni stubo-vi, zvani milijari (miljokazi)

Miljokazi su kameni stupo-vi okruglog promjera, visine do 1,5m i širineo ko 40 cm. Na miljokazima su najčešće različiti natpisi, što je zavisi-lo od raznihokolnosti, a po-stojeći miljokazi bez natpi-sa. Na miljokazu je obično ime cara ili magistrate u čije doba su ceste građene. Ako je ime cara u nominativu on je bio investitor radova, a ako je u dativu znači da je tu po-svetu caru napravio munici-pij koji se bavio održavanjem ceste na tom području. Ka-meni miljokazi imali su ukle-sane podatke o dužini cesta i njihovoj lokaciji u odnosu na druge ceste .

Rimski itinerar - prve putne karte (u našim krajevima) ili interare, sastavili su Rimlja-ni, koji su izradili mrežu pu-teva, u nekadašnjoj Rimskoj imperiji. Medjusobna rasto-janja mjesta označavana su miljokazima-kamenim stu-bovima, sa uklesanim rim-skim miljama i postavljani su na najvažnijim, najprometni-jim cestama. Jedan od saču-vanih nalazi se u Riječaima i ponadjen je sedamdesetih godina prošlog vijeka, a pro-našao ga je mještanin ovog

sela Jovan Spasojević. Ar-heolog, prof. D. Sergejevski dva puta je boravio u Riječa-nima i zapisao;

“...Držim da oni (miljokazi) na taj način, svjedoče o važ-nosti dotične ceste, u vrije-me kada su bili postavljeni, kada je gradnja ceste bila za-vršena i natpis na njima daje nam datum tog dogadjaja“ („ Rimska cesta od Epidaurusa do Anderbe“, str. 93)

Ovaj miljokaz je jedini sa-čuvan sa natpisom od Cavta-ta (Epidaurusa) do Kusida. Gradjen je od kamena jabu-čara (pješčara) u obliku valj-ka, uz natpis u šest redova na latinskom i sa dostao šte-ćenih slova. Potiče iz II vije-ka poslije Hrista. Imperator (Titus) Julianus.

Na istom rimskom drumu (Via militaria), koji je spajao Skadar i Naronu, kroz Banja-ne, mjesto Drpe, selo Klenak i na putnom pravcu...XVII-Sallunto XII-Levsino.... na-lazi se ogromni miljokaz (va-ljak), bez natpisa. Nadzemno je visok preko dva metra, ta-kodje od kamena jabučara pješčara. U neposrednoj bli-zini od njega, u horizontal-nom položaju, nadjen je mi-ljokaz u obliku kvadra s sa la-tinskim natpisom, vrlo plitak i teško čitljiv golim okom. I ovaj je milijar takodje od bi-jelog jabučara.(Izvor:Milivoje T.Baćovic – „Riječa-ni K(Astrum) Salthiva“)

Radmila Perović

Skating (skejting, ro-lanje, ili kako su ga Crnogorci nazivali koturanje) je sport koji se pojavio, kao i

većina sportova, u Engleskoj i to kao ljetnji nadomjestak za klizanje. U Londonu se po-minje pod nazivom rolanje još 1760. godine. Vremenom je prerastao u atraktivan i di-namičan sport, zbog čega ga mladi danas neobično vole. Po svojim bravuroznim eg-zibicijama koje savremeni takmičari izvode, pojedine njegove discipline mogu se smjestiti u kategoriju ekstre-mnih sportova.

Uslovi u kojima je nastao skating i uslovi u kojima da-nas postoji su neuporedivi.

Nekada su se tereni ili rin-govi, kako su se onda zvali, pravili u parkovima, dok se danas tereni izgrađuju u na-seljenim djelovima gradova gdje postoje velike slobodne površine, upravo zbog ma-sovnosti i popularnosti koji ovaj sport uživa. Iz skatinga je nastala čitava lepeza njego-vih podvrsta, kao što su akro-batski skating, plesni skating, slalom skating, roler hokej, itd. Nerijetko se koristi i kao prevozno sredstvo, zbog jed-nostavnosti kretanja kroz na-seljena mjesta. Ovaj sport je neobično zdrav, smatra se čak jednim od najzdravijih spor-tova, jer razvija i jača psihofi-zičke osobine čovjeka. Poseb-no je uživanje voziti rolere u prirodi i slušati muziku.

Na naše prostore, tačnije na Cetinje, skating je stigao da-leke 1910. godine, prije ravno 106 godina. I ovđe moramo reći da je Cetinje, kao prije-stoni grad Crne Gore, bio no-silac svih naprednih ideja, pa i sportskih, čime je zasigurno doprinio da se Crna Gora pri-bliži redu modernih evrop-skih država. Prema dostu-pnim podacima, Cetinje je bilo treći grad u Evropi koji je prihvatio i propagirao ovu vr-stu sporta. Sve ovo govori da Cetinje nije bilo samo kultur-no središte naše države, već je itekako vodilo računa i o ra-zvoju sporta. Sjetimo se samo da je klizalište, po nekim po-dacima, u Prijestonici po-stojalo još 1889, a po nekim 1892. godine. Tenis se počeo

igrati najvjerovatnije dola-skom diplomatskih predstav-nika poslije priznavanja neza-visnosti Crne Gore 1878, golf 1906, fudbal 1911, itd.

Nažalost, neki od ovih spor-tova nestali su sa nestankom crnogorske države i od tada pa sve do današnjih dana ni-kada nijesu obnovljeni. Da bi kuriozitet bio veći, ni sve Jugoslavije, “velike” i “male” nijesu mogle napraviti ono što je za relativno kratko vri-jeme urađeno u postberlin-skoj Crnoj Gori. Kada je u pi-tanju ovaj sport, ni današnja Crna Gora nije u ovom prav-cu napravila značajnije po-make. Bolje reći, nije stvori-la uslove za njegov razvoj, što znači da danas ni jedan crno-gorski grad ne posjeduje ska-ting teren namjenski sagra-đen za treninge i takmičenja, iako za to postoji veliko inte-resovanje omladine. Prateći skating (koturanje) kroz pe-riodične publikacije koje su u tom vremenu izlazile na Ce-tinju, može se zaključiti da je ovaj sport imao dosta prista-lica na Cetinju. O tome svje-doče tekstovi koji su objav-ljeni u vodećoj crnogorskoj periodici: “Glasu Crnogor-ca” za 1910. godinu, kao i “Ce-tinjskom vjesniku”, takođe za 1910. godinu. Tako u „Cetinj-skom vjesniku“, br. 56. od 14 VII 1910. godine, na str. 3 mo-žemo naći iscrpne izvještaje o ovom zanimljivom sportu: Krajem jula priredjene su dvi-je skating utakmice za knjaza Fridriha, Nasljednika od Me-klenburg-Strelica, javlja „Ce-tinjski vjesnik“ u broju 60, od 28. VII 1910. god. na str. 4. U utorak 10. avgusta priređen je veliki garden parti kod Knja-za Našljednika. Upravo pod tim nazivom „Cetinjski vje-snik“ u broju 64, od 11. VIII 1910. god. opisuje tok mani-festacije kojoj su prisustvova-

Naše zapretano koturanje

Skating (skejting) na Cetinje je stigao još daleke 1910., prije ravno 106 godina i kao naš prijestoni grad bio je inače nosilac svih naprednih ideja, pa i sportskih, pa je, prema dostupnim podacima, bio čak treći grad u Evropi koji je prihvatio i propagi-

rao ovu vrstu sporta...

SKEJTING U CRNOJ GORI

Piše: Branislav BORILOVIĆ

Godina začetaka koturanja - Cetinje 1910

Prve koturaljke na Cetinju 1910

541

Miljokazi ili milijari

Nije najgore što sve prolazi nego to što mi ne možemo i ne

umijemo da se pomirimo sa tom prostom činjenicom...” ( Ivo An-

drić - „Znakovi pored puta“)

ZNAKOVI PORED PUTA

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

542

li italijanski i bugarski kralj, kraljica Jelena i kraljević Bo-ris Koburg, bugarski presto-lonasljednik, koji su došli da uveličaju svojim prisustvom proglašenje Crne Gore za kraljevinu. „Glas Crnogorca“ za 1910. godinu u broju 34 od 7.VIII na str. 1 donosi tekst o skatingu i to u oficijelnom dijelu koji se zvao „Program proslave pedesetogodišnjice vladanja NJ. Kr. Visočanstva Knjaza Gospodara NIKOLE I.“, što znači da je skating bio uvršten u zvanični protokol proslave:

Kao što se vidi iz ovih tek-stova, Cetinje, a preko njega i Crna Gora, bili su dio moder-ne Evrope. Nažalost, istorij-ski procesi na ovim prostori-ma neminovno su određivali sudbinu naroda i država i u tim previranjima ostale su za-pretane mnoge crnogorske vrijednosti. No, na generaci-jama koje dolaze je da povra-te sve ono što je Crnu Goru činilo prepoznatljivom u svi-jetu, istina sa zakašnjenjem dugim više od jednog vijeka.

Na dionici ma-g i s t r a l n o g puta Cetinje-Budva, neda-leko od mje-

sta Brajići, sa lijeve strane pruža se pogled na brdo Ko-smač na kojem se nalazi isto-imeni fortifikacini objekat tj. tvrđava.Ovako laički, zaklju-čili bi da se radi o utvrđenju

iz određenog vremenskog perioda. Međutim, ovaj tekst služi da nam otkrije priču koja je satkana u zidovima ovog utvrđenja i da nas jed-nog dana natjera da skrene-mo sa magistrale na put koji svojim serpentinama vodi do tvrđave Kosmač!

Dolaskom u Boku početkom XIX vijeka, Austrougari su

prepoznali geostrategijski položaj brda Kosmač, zbog koga su na njemu organizo-vali posadu za kontrolu gra-nice prema Crnoj Gori. Ubr-zo nakon toga 1838. godine počeli su da grade utvrđenje, iako granica između Crne Gore i Austougarske još uvi-jek nije bila definisana. Ne-zadovoljni time, Njegošev rođak Đorđije Petrović oku-pio je oko 500 Katunjana koji su napali i uspjeli da za-uzmu Kosmač, što je dovelo do povlačenja Austrougara-sa tog prostora. Tek nakon razgraničenja 1841. godine, kad je Kosmač pripao Au-

striji, počinju da ga utvrđuju. Tvrđava je sagrađena 1841. godine, a 1860. na Kosmaču su izgrađene barake i položaj za za jednu bateriju, da bi ka-snije bila dograđena i tro-spratna defanzivna kasarna, koja je u to vrijeme imala po-sadu od 6 oficira i 248 vojni-ka različitih specijalnosti. Davne 1869. godine u čuve-nom Bokeljškom ustanku

Brajići su pokušali da zauz-mu tvrđavu, ali bezuspješno.Na zidinama tvrđave nalazi se Spomen ploča kapetanu bojnog broda Fridrihu Mer-cu, komadantu tvrđave Ko-smač, kojeg je 1869. godine Vukale Perov Stojanović ubio. Nedugo nakon toga Vukale Perov proglašen je za lokalnog heroja.Današnji izgled tvrđava dobija tek po-četkom XX vijeka, tj. 1909. godine. Zbog neposredne blizine crnogorske granice, imala je ulogu kontrole gra-ničnog područja sa ostalim utvrđenjima na ovom po-dručju, a uticala je na spreča-

vanje upada crnogorskih sna-ga na teritoriji tadašnje Au-strougarske.

Tvrđava Kosmač se nalazi na stjenovitom uzvišenju od 815 metara nadmorske visi-ne, na razmeđu primorskog i kontinentalnog pojasa Crne Gore. U svom prirodnom ambijentu, sa jedinstvenom vizurom na budvansku rivi-jeru, svojom monumental-nošću dominira prostoron prema Budvi. Formirana je od dva osnovna krila, sime-trično prelomljena po sredi-ni, sa dvije obrazovne kule na uglovima, prečnika 10m i jednom kulom na sredini južne fasade, prečnika 14m. Fortifikaciju čine tri etaže: podrum, prizemlje i prvi sprat. Sve ukupno površine 1064m2. Na zidovima se mogu uočiti pravilno pore-

đani pravougaoni otvori koji su nekada služile kao osma-tračnice, puškarnice i mjesta za topove. Sam sistem grad-nje i obrade materijala uka-zuju na izuzetne zanatske vještine tadašnjih majstora. Ova tvđava predstavlja jedno od tri najznačajnija fortifika-ciona utvrđenja na teritoriji Crne Gore iz doba Austrou-garske.

Trđava Kosmač je nepokret-no kulturno dobro zaštićeno od strane Republičkog zavo-da za zaštitu kulturnih doba-ra (sada Uprava za zaštitu kulturnih dobara) 22. avgu-

sta 1964. godine. Ministar-stvo kulture Crne Gore utvr-dilo je da je tvrđava od izu-zetnog nacionalnog značaja. Smatra se da se tvrđavi može dodijeliti više funkcija kako bi se što bolje zaštitila od pro-padanja. Postoji mogućnost konzervacije, stavaljanja u funkciju omladinksog hoste-la ili pak određenog kultur-nog centra. Procjena troško-va konzervacije i restauracije koja je urađena od strane radne grupe Ministarstva kulture Crne Gore iz 2005. godine iznosi oko 1.7 milio-na eura.

Detaljna naučna istraživanja na tvrđavi nisu rađena, već se tvrđava Kosmač pominje u par naučno-istraživačkih ra-dova i u određenim turistič-kim izdanjima pa su tako o tvrđavi Kosmač pisali u svo-

jim radovioma Radojica Rašo Pavićević , WERK - Austrougrarske tvrđave u Crnoj Gori (2012), Pobjeda Podgorica, Sullivan, Ber-nard; Pachauer, Volker (2013). The Austro-Hunga-rian Fortresses of Montene-gro: A Hiker's Guide, Kle-menčič, Matjaž; Žagar, Mitja (2004). The Former Yugoslavia's Diverse Peo-ples: A Reference Sourcebo-ok, "Austrougarske tvrđave u Budvi". Primorske novine. 20 November 2013 i "The Insurrection in Dalmatia". The Morning Post (Lon-don). 13 November 1869.

Ministarstvo kulture Crne Gore proglasilo je tvrđavu Kosmač objektom od izuzetnog nacio-nalnog značaja. Smatra se da se tvrđavi može do-dijeliti više funkcija kako bi se što bolje zaštitila od propadanja. Za konzervaciju i restauraciju je

potrebno oko 1.7 miliona eura.

Piše: Vildan RAMUSOVIĆ

Trn u okuKatunjana

FORTIFIKACIONO UTVRĐENJE OD IZUZETNOG ZNAČAJA

ČASOPIS ZA LOKALNU SAMOUPRAVU I NJEGOVANJE BAŠTINE CRNE GORE

"KOMUNA"objavljuje redovni godišnji

za dodjelu Godišnje nagradeza očuvanje, promociju i valorizaciju

kulturne baštine Crne Gore

Uslovi konkursa: Nagrada "Komuna" dodjeljuje se insti-tuciji, nevladinoj organizaciji ili pojedincu za doprinos očuvanju, promociji, zaštiti, valorizaciji i afirmaciji kul-turne baštine Crne GorePredlagači mogu biti:

- Institucije iz oblasti kulture (nacionalne i opštinske)- Akademske institucije (čiji je program i sadržaj rada

oblast kulture)- Nevladine organizacije iz oblasti kulture- Grupa građana.

Prijedlog za nagradu potrebno je da sadrži: 1. Podatke o instituciji, pojedincu, nevladinoj orga-

nizaciji,2. Kratak opis djelatnosti3. Obrazloženje prijedloga za nagradu: (konkretan

značaj za očuvanje i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore)

Razmatranje i vrednovanje dostavljenih prijedloga obaviće stručni žiri za dodjelu Godišnje nagrade za očuvanje, pro-mociju i valorizaciju kulturne baštine Crne Gore ("KOMU-NA" 2016);Rezultati konkursa sa propratnim obrazloženjem biće objav-ljeni na internet stranici časopisa "Komuna"-www.komuna.me i u medijima.Nagradu "Komuna" čine novčana nagrada i plaketa.Konkursni prijedlozi sa potrebnom dokumentacijom pod-nose se u četiri primjerka u elektronskoj formi na e-mail ad-resu: casopis.komun@gmail.com ili poštom na adresu:ČASOPIS KOMUNA Pera Ćetkovića 139/42, 81000 Pod-gorica sa naznakom Konkurs za nagradu "Komuna" na-jkasnije do 10. oktobra 2016. godine.Osoba za kontakt: Amer Ramusović, 020/513 584 u periodu od 17 do 20h svakog radnog dana.

Kosmač , utvrđenje od izuzetnog nacionalnog značaja

Čeka na zaštitu i restauraciju

• Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore • oktobar 2016 • BROJ 20

Bez knjige bi svijet, i dok sunce sija, bio u mraku. Čovjek bez nje ne bi pro-gledao. Ona je me-

lem za ljudsku dušu - rekao je knjaz Đurđe Crnojević oku-pljenom narodu 1494. godine, 4. januara, držeći u ruci knjigu ''Oktoih prvoglasnik'', pečata-nu u crnogorskoj pečatarnici na Cetinju. ''Upamti narode ovaj dan po kojemu će se čuti za Crnu Goru'', nastavio je us-hićeno, blago mašući knjigom, s vidnim uvažavanjem, kao da neku svetinju drži. ''Ovo je prva knjiga iz prve pečatarnice u svekolikoj nastanbi Južnih Slovena, a treća na svijetu pe-čatana kirilovicom. Prije nje, ovim pismom su dvije izašle u Venediku iz pečatarnice An-drije Paltašića - Kotoranina. Pored toga što je pečatana na Cetinju, ova je osobena i po tome što je za nju svojim zlat-nim rukama slova sačinio glav-ni faktor pečatarnice, jeromo-nah Makarije. Ako nijeste zna-li, a vjerujem da nijeste, ni u bratskoj Moskvi još nema pe-čatarnice. Ni u glavnom sjedi-štu Agarjana, koji pola svijeta poklopiše, još je nema. Nema je ni Raguza još, ni Biograd, a ima je mala Crna Gora. Od kad je počela da radi prva na-prava za pečatanje u svijetu, koju je napravio Johan Gute-nberg, u Majncu, u Alemaniji, poslije samo 38 godina, jedna takva proradila je i ovdje, na Cetinju, čije se kuće jednim kratkim pogledom mogu iz-brojati. Mi jesmo malobrojni narod u malenoj državi, ali ne po pregnuću. Ova knjiga to po-tvrđuje. Na Cetinju je počela da radi šesnaesta po redu peča-tarnica u svijetu. Trebalo bi da se svako od vas zbog toga po-nosi. Za ovu pečatarnicu mno-

go je zaslužnih, ali posebno na-pominjem - pečatarnice na Ce-tinju ne bi bilo da je izostala podržka preuzvišenog vladike Vavile.''

Nepunu godinu dana poslije, iz crnogorske pečatarnice je izašla i druga knjiga, ''Oktoih petoglasnik''. Ona je nastavak ''Oktoiha prvoglasnika'' i prva knjiga sa iluminiranim minija-turama u čemu je jeromonah Makarije pokazao izuzetno umijeće. Poznato je bilo i bez prećerivanja se smatralo da, po ljepoti minijaturnih orname-nata, ni jedna knjiga, pečatana iđe u svijetu, nije mogla biti ispred ovih, pečatanih na Ceti-nju.

U svakoj od njih je Makarije iluminirao minijature, zbog čega ga je knjaz Đurđe veoma cijenio i poštovao.

''Pošto si moj štitonoša, ako kad budeš u prilici da se odre-diš 'ođeš li zaštititi mene ili Makarija, prosto ti bilo, zaštiti njega'', rekao mi je jednom.''Ali, gospodaru...''''Nema ali. On je ovome naro-du, i ne samo ovom, korisniji od mene.''

Srećom, nije bilo prilike u kojoj je trebalo da se odredim koga da štitim.

Shodno knjaževom karakteru, čuvstvu i sklonosti za sve lije-po, iako je bio zadovoljan Ma-karijevim učinom, i od njega je, stalno, tražio sve više.

Još mi je u dobrom sjećanju razgovor između njih o ilumi-nacijama minijatura:

''Nijesam se sjetio, trebalo je da te oslijepim prije no si počeo

da radiš minijature'', rekao mu je knjaz.''Šališ se, ja mislim, gospoda-ru.''''Naravno da se šalim, ali oz-biljno mislim da bi minijature bile bolje da si slijep uklapao boje.''''E, da, zanimljivo. I ja sam čuo da slijepci iluminiraju minija-ture. I to savršeno. Meni je, bra-te, u to da slijepac slika, teško povjerovati.''''Ne slika slijepac, no slijepi. Vi-đao sam u Venediku knjige u kojima su ih slijepi iluminirali. Savršeno su urađene.''''Ja ne bih volio da slijep ilumi-niram. Nikada nijesam ni pro-bao da to radim žmureći, pa mi nikako nije jasno kako onaj koji ne vidi može da uklapa boje.''''Nije isto iluminirati žmureći ili slijep. Slijepome je čistiji um i čuvstvo tananije, zato što je bliži Bogu.''''Trebalo bi da razumijem kao duhovnik ali, to mi, brate, ni-kako ne ide u glavu''.''I ja sam, priznajem, sumnjao u to dok mi Kotoranin u Venedi-ku nije pokazao jednu takvu knjigu.''

I u svemu, za knjaza Đurđa ni-šta nije bilo toliko dobro i savr-šeno da nije moglo biti i bolje. Tako je bilo i sa pashalnim ta-blicama pomoću kojih su se određivali pokretni crkveni praznici. Prve pashalije je sa-

stavio Jovan Damaskin, Ro-mejac, iz osmog vijeka.

I u crnogorskoj pečatarnici su se njima služili, u početku, dok knjazu nije sinulo da ih usavrši.

Takvo pregnuće su mogli da učine samo učeni ljudi, a knjaz je imao dobro znanje iz astro-nomije, aritmetike i geometri-je.

Dobro je znao i grčki i latinski jezik kojima se služio jednako, skoro, kao jezikom kojim ga je naučila majka Gojsava.

Svoju učenost je uvećao i sluša-jući predavanja na univerzitetu u Padovi dok je boravio u Mle-cima.

Od kako je sastavio nove, po uzoru na Damaskinove, od tada su se svuđ u svijetu kori-stile, uglavnom, knjaževe pas-halne tablice jer se za bolje nije znalo. Ali on to nikada nije isti-cao niti je zbog toga likovao. Iako izvjesno bolje, priznao je bez predrasude da ni njegove nijesu toliko dobre da ne bi mogle biti bolje, niti bi ih bilo da mu Damaskinove nijesu poslužile kao uzor.

Govorio je tako iz uvjerenja, a ne iz skromnosti. Iako savrše-nije od Damaskinovih, i knja-ževim pashalnim tablicama su se mogli služiti samo učeni lju-

di i to ne svi jer nije bilo jedno-stavno izračunati krug sunca i krug mjeseca.

Iz pisanog kazivanja u pogovo-ru treće knjige ''Psaltir s poslje-dovanjem'', pečatanoj na Ceti-nju, 1495. godine, u oktobru mjesecu, vidi se da se ni knjaz ni Makarije ne busaju u prsa zbog savršenosti knjige, baš zbog izračunatih datuma po-kretnih crkvenih praznika po-moću knjaževih pashalnih ta-blica.

Moguće je, obojica vele, uočiti u knjizi pogrešan datum nekog praznika, pa napominju i mole svakoga ko primijeti grešku, da na nju ukaže kako bi se izbjegla u narednom pečatanju.

Ovom knjigom su se, pored cr-kvenjaka, mogli služiti i svi učeni ljudi, zbog čega knjaz u pogovoru, pored ostalog, kaže:

''Svi koji hoće, mogu se bogato naslađivati ovom knjigom. Ko nju čita: bio to car ili vladika, ili knjaz, ili prostak, siromah ili pali u bezbrojna iskušenja - imaće svaku utjehu - jer knjiga je ova nastavnik vrline, zabo-rav za tugu, čuvar djevičanstva, krepost bračne veze pred Bo-gom, učitelj života, izvor sva-kog dobročinstva i - još više - Bogu priklonjenje i posiljenje. Ali čitalac treba da čita sa zna-njem i pažnjom, da ne bi s ne-

pažnje propuštio mnogo, a oštetio se uveliko.''

Koliko je jeromonah Makarije, iako glavni faktor pečatarnice, bio skroman, vidi se i u dijelu njegovog pogovora:

''Ovim u dane blagorodnog i Hristoljubivom, Bogomštiće-nog gospodina Đurđa Crnoje-vića, po zapovijedi njegovoj, ja smjerni jeromonah Makarije, napisah ove knjige pri visoko-preosveštenom mitropolitu zetskom, kir Vavili...''

Iz Crnojevića pečatarnice izaš-le su još dvije knjige: početkom 1496. godine, ''Molitvenik'', a krajem iste godine, kada je knjaz Đurđe bio prinuđen da bespovratno ode iz Crne Gore, pečatano je ''Četvorojevanđe-lje''.

Jeromonah Makarije je bio faktor pečatarnice ali u pripre-mi i pečatanju knjiga, knjaz je, ako nije imao prečih obaveza, jednako sa njim učestvovao.

I on je bio savladao umijeće pe-čatanja, nešto boraveći u Vene-diku, a dobrim dijelom ga je Makarije uputio.

Ogromni trud se ulagao u pri-premi i pečatanju, a knjaz je bio nestrpljiv da što prije vidi goto-vu knjigu pa se nije libio nika-kvog posla, ni da zamazan iza-đe pred narod, zbog čega se Makarije često za glavu fatao kad ga vidi sa tragovima boja na sebi.

Ponekad je takav iz pečatarni-ce u sedlo uskakao ako je tre-balo negdje hitno povesti odred konjanika.

Kao što je i rekao okupljenom narodu, pokazujući prvu knji-gu, za crnogorsku pečatarnicu bilo je mnogo zaslužnih, ali je sasvim izvjesno da je on najza-služniji, jer da nije toliko ljubio knjigu, pečatarnice tada ne bi bilo. Meni kao njegovom šti-tonoši i povjereniku bila je veli-ka čast i ne manje zadovoljstvo što sam bio savremenik i svje-dok ovih dogadjaja.

(Odlomak iz duže proze koji govori o liku Đurđa Crojevića iz pera nje-govog štitonoše)

543

Samo 38 godina nakon što je počela da radi prva naprava za pečatanje u svijetu, koju je napravio Johan Gutenberg u Majncu, u Alemaniji, jedna

takva proradila je i na Cetinju .

Piše: Nikola TATAR

Kazivanje knjaževog štitonoše

DAN KADA JE KNJIGA OSVOJILA CRNU GORU

PREPIS I PREVOD U DRŽAVNOM ARHIVU VENECIJE

Đurđe Crnojević, najstariji sin Ivana Crnojevića, osni-vača Cetinja, vladao je Crnom Gorom šest godina (1490−1496). Pokretanjem prve državne, odnosno druge ćirilske štamparije u Evropi, 1493. godine, Đur-đe Crnojević je Crnu Goru upisao velikim slovima na mapi kulture Evrope.

Štamparija Đurđa Crnojevića na Obodu, poznata kao Štamparija Crnojevića ili Obodska štamparija, 4. janu-ara 1494. godine pečatala (štampala) je prvu ćiriličnu knjigu kod Južnih Slovena, Oktoih prvoglasnik. Na-kon nje, štampani su još Oktoih petoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Molitvenik (Trebnik ili Euhologij) i Četvorojevanđelje. Svih pet djela pravoslavne su litur-gijske knjige.

Štamparsku presu sa pokretnim slovima, na kojoj je je-romonah Makarije, uz pomoć sedam nepoznatih mo-naha, štampao Oktoih prvoglasnik, Đurđe Crnojević nabavio je u Veneciji 1492. Vrijednost Obodske štam-parije bila su olovna slova, zatim pokretne matrice za inicijale i grafičku ornamentiku, kao i ilustracije koje su u potpunosti rađene u Crnoj Gori.

Pred turskom najezdom, Đurđe Crnojević je 1496. go-dine napustio Cetinje i Crnu Goru, povukavši se naj-prije na svoje posjede u okolini Budve a potom u Mle-tačku Republiku. U Milanu je 22. oktobra 1499. godine svojoj ženi, Izabeti Erico, porijeklom iz venecijanske vlastelske porodice, napisao testamentarno pismo, dje-lo značajne literarne i istorijske vrijedosti, čiji se prepis i prevod čuvaju u Državnom arhivu Venecije. Original nikada nije pronađen, a Nacionalna biblioteka je 1994. godine objavila prevod prepisa testamenta, koji je prire-dio dr Miloš Milošević.

Osnivač prve državne štamparije u Evropi najvjerovat-nije je umro u Anadoliji, pretpostavlja se 1514. godine. Sa odlaskom Đurđa Crnojevića iz Crne Gore i Crnoje-vića štamparija prestala je da postoji.

Grb Crnojevića

Manastir Svetog Petra na Cetinju

• BROJ 20 • oktobar 2016 • Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore

Specija l n i-tematsk i broj časopisa Ko-muna je po svome opsegu mogao biti i knjiga, spomen-

crtica, monografija i hronika povodom velikog datuma 21. maja, Dana nezavisnosti i obi-lježavanja decenije od obnove, kao i hiljadugodišnice držav-nosti Crne Gore. Ali, Komuna je jedna i neponovljiva, rekao je između ostalog, publicista Marjan Mašo Miljić, govore-ći na promociji prošlog broja naše revije, u KIC-u „Budo To-mović“, kolektivu koji je zajed-no s nama priredio ovo veče povodom pomenutih jubileja.

On je takođe istakao da je, kao stalni saradniki i čitalac ovog prestižnog, jedinstvenog i vri-jednog periodičnog glasila, počastovan da predstavi i spe-cijalni 19. broj u kome je objav-ljeno 36 priloga eminentnih autora koji su sa različitih as-pekata pristupili obilježavanju velikog događaja u ukupnoj crnogorskoj povijesnici.

„Tekstove prati i 76 ilustaracija (fotografije, crteži, karikature i faksimili ) uz refren „Da je vječna Crna Gora“, naglasio je Miljić, dodajući da njego-vo predstavljanje ovog broja; „nije ni preambiciozno, ni pre-tenciozno jer je u tekstovima sve rečeno, tako da bi neko

patetično slovo bilo suvišno“ Govoreć kao jedan od auto-ra nosećih tekstova u ovom tematskom broju Komune, Miodrag Vlahović, koji je bio ministar inostranih poslova Crne Gore u vrijeme obnove nezavisnostim, podsjetio je;

„Mi smo prije 10 godina na-pravili nešto što svojom veli-činom, snagom, svojim zna-čajem svakako nadilazi sve nas. Kada se šire sagleda, to

je bio rezultat pregnuća, rada i žrtve, personalne i pojedi-načne i svake druge generaci-je Crnogaraca i ljudi sa ovog prostora koji su kada je to bilo krajnje nepopularno, teško, riskantno, kada je to značilo gubitak posla, čak i egzisten-cije i mogućnosti da se živi u Crnoj Gori, čuvali i sačuvali tu ideju crnogorske državne nezavisnosti...“ On je takođe napomenuo da „upravo Ko-muna , te ljudi koji pune njene

stranice i uređuju je spadaju u segment crnogorskog društva koji čini to što umije i zna - da se vrati naše kolektivno sjeća-nje i slojevi naše zaboravljene istorije“.

„... Nemoguće je i veoma teško i zapravo neizvodljivo i uzalu-dan napor razmišljati i djelati u današnjoj Crnoj Gori, a da se apstrahuje i zaboravi i da se sa ne znanjem obraćamo sebi i drugima...“, kazao je još Vlaho-

vić i dodao da je crnogorska istorija još uvijek nedovoljno otkrivena, baš poput ledenog brijega koji je uvijek devedeset odsto pod vodom i ne vidi se dobro.

„Komuna koju promoviše-mo, posvećena je Deceniji crnogorske državne nezavi-snosti, po sadržaju i po formi je neuobičajena, što iziskuje drukčiji pristup njenom čita-nju, vrednovanju i pamćenju. Toliki broj relevantnih auto-ra, neimara državotvornosti crnogorske, te tradicionalne i moderne slobode Crne Gore, od Premijera do pisca ovih re-dova, nesumnjivo predstavlja bogatstvo raznovrsnih opser-vacija, ideja i zadataka, ali prije svega to je izuzetno značajna hrestomatija svjedočenja o našim naravima, htjenjima i socijalnim dijagnozama. Sve to je izvanredan materi-jal za buduću istoriografsku i politikološku analizu sličnu onoj kojom se proslavio tada mladi i s prve stepenice inte-lektualno superiorni, danas poznati crnogorski istoričar prof. dr Živko Andrijašević“., istakao je i akademik Sreten Perović, te podsjetio da se tekstovi iz ovog broja mogu čitati i pročitavati u narednim mjesecima i godinama, i da će njihova validnost postajati sve provokativnija i značajnija u protoku budućeg vremana, te vjerovatno, znatno bogatijih i raznvrsnijih projekcija i proje-kata intelektualne Crne Gore.

Zahvaljujući se prije svega kompetentnim autorima, kojima prije svega pripadaju zasluge što je ovo tematsko izdanje Komune ugledalo svi-

jetlo dana u čast obilježavanja deset godina od nezavisnosti Crne Gore i hiljadugodišnice državnosti, Amer Ramuso-vić, direktor i glavni urednik Komune rekao je da je ona crnogorska agora, zbir razli-čitih glasova sjećanja o nama, o našim tragovima, o našoj prošlosti zarad nekih novih tumača i čitača naše prošlosti i njene ogormne vrijednosti koje upravo propagira.

“Došli smo na ideju da, u okvi-ru obilježavanja pomenutih jubileja, okupimo sve one koji imaju britko pero, specifičnost i posvećenost Crnoj Gori i tako satkamo jednu ovakvu svesku koja će ostati za poko-ljenja“, poentirao je Ramuso-vić, zahvaljujući istovremeno i uređivačkom timu koji je složio mozaik sastavljen od brojnih vrlih i nadasve nepre-sušnih izvora podataka, a koje su prikupili autori iz različitih oblasti. Među njima čak i ak-tuelni crnogorski premijer koji je napisao uvodnik, a što opet govori o značaju savre-menog identiteta Crne Gore koji daje puni smisao njenom bogatom nasleđu kroz vje-kovno državno stasavanje, a prema kojem se odnosimo sa dubokim poštovanjem.

Tokom promocije prikazan je i kratki dokumentarni film koji govori o predreferendum-skoj atmosferi u Crnoj Gori, a fragmente iz pojedinih teksto-va, na neposredan i zanimljiv način prenijela je Jelena Pele-vić, koja je bila i medijatorka večeri.

Tekst i foto: N. Ćupić

U organizaciji Cen-tra za kulturu i u z p ok rov it e l j -stvo Ministar-stva kulture, u

Petnjici je 22.jula održano veče pod nazivom “ Crnogorska ba-ština danas-stanje i izazovi”, te promovisan je i časopis Komu-na. Nakon što je Braho Adro-vić, predsjednik UO Centra za kulturu otvorio izložbu ekspo-nata o arheološkom nalazištu “Torine”, o crnogorskoj kultur-noj baštini prvo je govorila dr Anastazija Miranović, direkto-rica Uprave za zaštitu kultur-nih dobara, naglašavajući da se crnogorska kultura temelji na vrijednostima tradicije, istori-je i vrijednostima savremenih iskustava uz uvažavanje različi-tosti kulturnih izraza svojstveni stvaralaštvu i kulturnoj baštini.

„Valorizacija kulturnog iden-titeta mora biti zasnovana na spoju tradicionalnog i savreme-nog. Savremeni pristup kulturi podrazumijeva jačanju dijaloga svih nosilaca aktivnosti u ovoj oblasti radi poboljšanja sistem-skih okvira i izgradnji inovira-nog pristupa kulturnoj baštini i unapređivnaja kulturno-um-jetničkog stvaralaštva, istakla je Miranovićka, a o njenim riječi-ma neadekvatno korišćenje kul-turne baštine može joj nanijeti nepopravljive štete, a zbog čega je nužno jačanje kadrovskih po-tencijala I što obaveza države. Ona je još posebno podržala inicijativu Opštine Petnjica da

Uprava zaštiti i čuveni Bihorski ćilim, kroz projekat vezan za kulturnu baštinu ovog kraja.

I mr Željko Rutović, direktor Direktorata za medije Crne Gore je istakao da nikada u isto-riji civilizacije snaga i uloga me-dija nije bila jača nego li danas, te pohvalio časopis Komunu i kao rijedak medijski incident

i ne samo na prostorima Crne Gore. „Rijetko je štivo koje od svoje prve do poslednje stranice se brine o specifičnosti multi-kulturalnog bića Crne Gore. U Komuni ćete naći štiva i poruke i pouke kojih nema u mnogo bogatijim i snažnijim medijima. Svaka stranica je na svoj način rudarska i posvećena stranica sa fotografijama koje su po prvi

put objavljene“, smatra takodje mr Rutović.

„Kulturno naslijeđe je kultni prostor i prema njemu se treba odnositi sa kultom. Narod koji nema svoju kulturnu baštinu je beskućnik. Još je katastrofič-nija sudbina onog naroda kao što je crnogorski, čije ključeve njegovog naslijeđa drži tuđa ruka. Država koja nema svoje kulturno blago i vlasništvo nad njim, nije država“ kazao je i mr Amer Ramusović Ramusović, prvi čovjek Komune i dodao da država koja ne čuva svoje istorijsko nasljeđe u svim nje-govim segmentima, te u svim civilizacijskim krugovima, kao i u svim nacionalnim i nacional-no-manjiskim subjektivitetima, radi na sopstvenom zatiranju. Istovremeno, pojasnio je i zna-čenje samog naslova časopisa, dodajući da komuna znači op-

šti-zajednički i da predstavlja vezu prošlosti sa sadašnošću i budućnošću. Stoga je ovaj me-dij vezan i okrenut baštini, pa tako i Bihorskom kraju i Petnji-ci, uz podsjećanje na brojne pri-loge s tematikom iy ovog kraja u dosadašnjim brojevima i iz pera uglednih autora, poput Branke Bogavac, Šerba Rastodera, Rifa-ta Alohodžića, Irfana Ramčilo-vića, Mirsada Rastodera, Saita Šabotića, Envera Muratovića i ostalih.

Veče u Petnjici bilo je oboga-ćeno i dokumentarnim filmom „Bošnjačka epika u svijetlu djela Avda Međedovića i Mu-ratage Kurtagića“, autora Braha Adrovića, dok je Esad Merulić, poznati interpretator izvorne crnogorske muzike i sevdalinki svojim numerama upotpunio zanimljiv i osmišljen program koji su potpomogle i NVO “Spona “ i “OKSI” iz Berana, kao suorganizatori.

Tekst i foto: S. Radunović

Agora našeg višeglasja

Na bihorskom ćilimu

PROMOCIJA KOMUNE U PODGORICI

KOMUNA U PETNJICI

544

CRNOGORSKO VEČE U ROGATICI

U prisustvu velikog broja medijskih poslenika, predstavni-ka gradova učesnica ovogodišnjih MOSI i sportista, a po-vodom 13. jula Dana državnosti Crne Gore i i decenije od obnove nezavisnosti, u okviru održavanja 53. Medjuopštin-skih omladinskih sportskih igara, čiji je domaćin ove godine bila, Rogatica u susjdenoj BIH, takodje je promovisan i naš časopis u sklopu prigodne Crnogorske večeri, upriličene i u saradnji sa beranskim novinama E SPONA i uz podršku Di-rektorata za medije Ministarstva kulture CG...

- MOSI više od pet decenija afirmišu značaj najveće amater-ske sportske manifestacije u Jugoistočnoj Evropi, sportske kulture, otvorenosti i tolerancije svih učesnika sa tromeđe BIH, Srbije i Crne Gore, kazao je u Rogatici mr Rutović, na-glašavajući da je Crna Gora iskreno posvećena sveukupnim pitanjima regionalne stabilnosti, otvorenosti i saradnje na svim nivoima, te principima poštovanja multikultiralizma što je istovremeno snažan zamajac promovisanja i usvajanja evropskih vrijednosti zemalja Zapadnog Balkana.

Predstavljajući i časopis Komuna koji snaži naše kolektiv-no samopoštovanje i interkulturnu, on je ponosan i što ova revija sve više izlazi i van granica Crne Gore, ašto dokazu-je i njeno predstavljanje u Rogatici. Inače, pokroviitelji Cno-gorske večeri ovdje bili su Mesna industrija Franca i Pivara Trebjesa.

A. Fijuljanin

Učesnici podgoričke promocije

Sa promocije Komune u Petnjici