61GRAEVINAR 67 (2015) 1

Graevinar 1/2015GRADILITE

tom prostoru uspostavljen sustav pro-metno povezanih utvrda limes. Dio je utvrda bio i na podruju hrvatske Bara-nje, poput Ad Miliare (Batina), Ad Novas (Zmajevac), Albanum (Lug) i Donatiana (ire podruje Kopaeva). Antiki izvori na tom podruju spominju i naselje An-tianae (vjerojatno dananji Popovac), ali i toponim Mons Aurea (Zlatno brdo) koji odgovara Banskom brdu. Nakon to je Dioklecijan potkraj 3. st. proveo admini-strativni preustroj Carstva, na je dio Ba-ranje pripao Drugoj ili Sirmijskoj Panoniji, ija je glavnina bila u dananjoj istonoj Slavoniji i Srijemu.U vrijeme postupne propasti Rimskog Carstva u Baranji su najprije bili Ostro-goti, potom Langobardi, a potkraj 6. st. potisnuli u ih stepski nomadi Avari koji su formirali kaganat na prostoru od Karpata do Alpa. Tu je dravnu tvorevinu sruila franaka vojska Karla Velikoga krajem 8.

i vinskim cestama i u hrvatskom (Suza, Zmajevac, Batina...) i maarskom dijelu (Villny). Ukupna je povrina Baranje kao regije 5633,5 km2 i ima 437.607 stanov-nika, od ega na dio u Hrvatskoj, koji je u sastavu Osjeko-baranjske upanije, otpada 1147 km2 s 39.907 stanovnika.Baranja je bila naseljena i u prapovijesno doba, ali pisana povijest o tom prostoru potjee iz 1. stoljea nakon to je Rimsko Carstvo protegnulo svoje granice do Du-nava i tako utemeljilo provinciju Panoni-ju. Tada je cijela Baranja, zapravo i Dunav na potezu od Aquincuma (Budima) do Acumincuma (Starog Slankamena), bila stalna granica Rimskog Carstva, pa je na

DVONAMJENSKI LATERALNI KANAL U BARANJI

PRIPREMIO: Branko Nadilo

Prvi veliki hidrotehniki zahvat od 19. stoljea

Dvonamjenski e lateralni kanal prikupljati i odvoditi bujine vode te tako spreavati poplave, a ujedno e u sunim ljetnim mjesecima omoguiti navodnjavanje poljoprivrednih povrina

Trenutano je jedan od najveih hidro-tehnikih zahvata u naoj zemlji gradnja lateralnog kanala izmeu Kneevih Vino-grada i Zmajevca, mjeovite melioracij-ske graevine duge 12,3 km za potrebe odvodnje i navodnjavanja. Poetni su radovi zapoeli u lipnju 2011. i oekuje se da e najavljenim skorim zavretkom biti u cijelosti rijeeni problemi odvodnje oborinskih voda koje se slijevaju s obli-njega Banskog brda, a kanal e ujedno posluiti i za navodnjavanje priblino 5000 hektara poljoprivrednih povrina u sunim razdobljima. Stoga je ta vrijedna i vana investicija svojedobno najavljena i kao temelj gospodarskog oporavka Ba-ranje.

Osnovno o nastanku hrvatske Baranje

Baranja (ma. Baranya, njem. Branau) posebna je zemljopisna regija podijelje-na izmeu Hrvatske i Maarske, a gra-nice su joj Dunav na istoku i Drava na jugu, dok su sjeverna i zapadna granica odreene granicom Baranjske upanije u Maarskoj. Povijesno je sredite cijele Baranje grad Peuh u Maarskoj. Po-stoji mnogo teorija o porijeklu naziva, a prema jednoj potjee od slavenske rijei "bara" (u znaenju "movarna zemlja") jer su mnogi predjeli pokriveni mova-rama, poput Parka prirode Kopaki rit u jugoistonom dijelu. Ponegdje se tvrdi da ime potjee od maarske rijei "brny" (janje), ali i da je izvedenica dviju maar-skih rijei "bor" (vino) i "anya" (majka). To bi dakle znailo "Majka vina", a Bara-nja je inae nadaleko poznata po vinima Stara povijesna karta Baranje

62 GRAEVINAR 67 (2015) 1

Graevinar 1/2015 GRADILITE

st., a nestankom avarske vojne sile po-stalo je jasno da su glavninu puanstva tvorili Slaveni. Oni su formirali posebne kneevine pod franakim vrhovnitvom, no sve su propale dolaskom Maara na prijelomu 9. i 10. stoljea kada su se Slaveni stopili s novim osvajaima. Ute-meljenjem srednjovjekovnoga Ugarskog Kraljevstva organizirane su upanije, a baranjska je bila meu prvima i proteza-la se i na lijevoj obali Drave, do Naica i Orahovice. Njezino je prvotno sredite bila utvrda koju najstariji latinski spisi nazivaju castrum Borona, a nalazila se na podruju Branjina Vrha. Vjerojatno to ko-nano razrjeava sve dvojbe oko postan-ka naziva cijele regije jer je u osnovi nazi-va slavensko osobno ime Brana ili Borna, moda ime prvog upana ili gospodara sredinje utvrde.

Prvotno je sredite Baranje bila utvrda Borona na podruju

Branjina Vrha pa je osnova naziva cijele regije slavensko osobno

ime Brana ili Borna

Srednjovjekovna je Baranja bila vrlo gu-sto naseljena, a nakon turskog osvajanja na je dio Baranje bio u sastavu moha-kog ili seujskog sandaka. Prema tur-skim poreznim popisima uoljivo je da se u to doba znatno poveao udio Hrvata i Srba, a njihovo se naseljavanje nastavilo i poslije turskog uzmaka. Tada se nakon 1720. u znatnom broju pojavljuju i Nijem-ci iz Austrije i june Njemake. Pri obnovi upanijskog ustroja Baranjska je upani-ja u cijelosti ostala u sastavu Maarske Kraljevine sa sjeditem u Peuhu, a ta-kvo je upravno ureenje potrajalo sve do kraja Prvoga svjetskog rata. Poslije pro-pasti Austro-Ugarske jugoistoni je dio Baranje, poznat i kao "baranjski trokut", na temelju etnikih i stratekih naela odcijepljen od novonastale maarske drave i pripojen takoer novoformiranoj Kraljevini SHS. Nakon zavretka Drugoga svjetskog rata obnovljena je negdanja granina crta i jugoslavenski je dio Bara-nje ukljuen u sastav Narodne Republike Hrvatske u sklopu ondanje Jugoslavi-

je. Pritom su uzeta u obzir dva temeljna naela relativna hrvatska veina te prometna i gospodarska povezanost s Osijekom i istonom Slavonijom. Ipak i nakon stjecanja neovisnosti Hrvatska se jo jednom morala izboriti za Baranju kao sastavni dio svojega dravnog teritorija. Baranja je 1991. bila okupirana i uklju-ena u sastav samoproglaene srpske paradravne tvorevine, a vraena je u sastav Hrvatske 1998. nakon provedene mirne reintegracije.Baranja je preteno nizinski kraj i s vrlo mladim reljefom i s prosjenom nad-morskom visinom od 85 m (najvii vrh Kamenjak na Banskom brdu ima 244 m) koja se blago sputa prema jugoi-stoku. U sastavu i grai tla prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i sl.). Istiu se i posebne morfoloke cjeline, poput mla-ih naplavnih ravni, starijih holocenskih dravskih terasa, mlaih i starijih virmskih (posljednje glacijalno razdoblje) te terasa

Drave i Dunava, lesnih zaravni i Banskog brda. Vrlo vlane naplavne ravni (osobito u podruju Kopakog rita) zauzimaju 63 % podruja Baranje, a ocjedita podruja ri-jenih terasa i lesnih zaravni (ernozjomi i smee tlo) najpogodnija su za naselja-vanje i poljoprivredu. Posebnost je hrvatske Baranje ve spo-minjano Bansko brdo, izduena sjeve-roistona uzvisina na baranjskoj lesnoj zaravni koja se izmeu Belog Manastira i Batine prua u pravcu sjeveroistok-ju-gozapad (duga priblino 21 km, iroka 3 km). Padine su prema jugoistoku blage, a znatno strmije na sjeverozapadu pre-ma rjeici Karaici (koju ne treba brkati s istoimenim vodotokom uz desnu obalu Drave). Prema tektonskoj strukturi Ban-sko brdo je asimetrian horst (timor ili strenik). Na debelim je naslagama lesa razvijeno poljodjelstvo i vinogradarstvo.Bansko brdo naziva se jo i Banska kosa, Banski stol, Banska ili Baranjska planina (ee samo Planina), Branjinska brda te

Zemljovid Baranje iz 14. st. kada je Dunav tekao pokraj Zmajevca (Vrsmart), Luga (Lasco) i Vardarca (Daroc)

63GRAEVINAR 67 (2015) 1

GRADILITE Graevinar 1/2015

Belomanastirska ili Monotorska greda. Nazivi s pridjevom "banski" ili "banovo" potjeu od negdanjeg naziva Ban za Po-povac, Branjina je naziv sela uz sjeverne padine, a Belomanastirska i Monotor-ska greda izvedene su od sadanjeg (Beli Manastir, potjee od maarskog Plmo-nostor) i negdanjeg (Monotor) naziva najveega baranjskog mjesta. Inae se veina baranjskih mjesta spominje ve u 13. stoljeu.

Posebnost je hrvatske Baranje izduena uzvisina na lesnoj

zaravni koja se prua u pravcu sjeveroistok-jugozapad i gdje

je razvijeno poljodjelstvo i vinogradarstvo

Baranja ima umjerenu kontinentalnu klimu, a prema prosjenoj godinjoj ko-liini oborina (642 mm) ubraja se meu najsunije dijelove Hrvatske, dok je pro-sjena godinja temperatura 10,7 C. Od negdanjega prirodnoga vegetacijskog pokrova samo su na naplavnim ravnima mjestimice sauvani kompleksi hrasta lunjaka, vrbe i johe, a osnovna je vege-tacija Kopakog rita a, trstika i sl. Vii su dijelovi terasa i zaravni Banskog brda pretvoreni u poljoprivredne povrine, a preostale su manje umske povrine na-stale naknadno. Najznaajniji je vodeni tok Dunav koji je plovan cijele godine.Baranju oduvijek mue problemi odvod-njavanja poplavnih podruja uz Dravu, Dunav i Karaicu, ali i bujinih voda s Banskog brda. Stoga unato malim ko-liinama kia, tu nau posebnu regiju karakteriziraju vlane i prostrane po-plavne ravnice koje zauzimaju gotovo 60 posto ukupne povrine. Taj se veliki problem rjeava ve gotovo stoljee i pol, pa je dosad u Baranji meliorirano vie od 100.000 hektara i izgraeno priblino 135 km nasipa te vie od 1000 km kana-la, a poradi lake plovidbe presjeeni su i neki meandri Dunava i Drave.ini se dakle da se Baranja barem to se tie odvodnje i navodnjavanja moe svrstati meu najrazvijenija hrvatska podruja. Tu injenicu na neki nain du-

guje neobinom povijesnom razvoju. Naime nakon osloboenja prostranih prostora Ugarske i Slavonije, Leopold I. (1640.-1705.), rimsko-njemaki car te ugarsko-hrvatski i eki kralj bio je u stanju da manje-vie slobodno raspolae novoosloboenim prostorima. Stoga je najvei posjed u Baranji 1698. poklonio princu Eugenu Savojskom (1663.-1736.), austrijskom vojskovoi i dravniku, inae Francuzu talijanskog podrijetla iz spo-redne loze savojske dinastije. Smatran je najveim vojskovoom svoga doba, pa je bio i vrhovni zapovjednik austrijske vojske, a poslije i predsjednik Dvorskoga

ratnog vijea. Od brojnih njegovih pobje-da posebno se istiu one nad Turcima kod Sente (1697.), Petrovaradina (1716.) i Beograda (1717.) koje su znaile prekid turskih osvajanja u Europi, a Austrija je stekla velike dijelove Hrvatske i Slavoni-je, Banat