PRvo PogLAvLjE - Znanje D.D. · 2018-02-09 · Nije mogla uzvratiti poziv, kao ni nikome reći za poljubac. Ni majci, ni sestrama, a pogotovo ne svojoj znatiželjnoj braći i ocu,

PRvo PogLAvLjE

Novi dječak doselio se u grad tijekom ljeta. Zove se Caleb Guthrie. Hunteru i Willu se sviđa, ali ja sam još suzdržana.

Iz dnevnika Hanne Abbott, dvanaest godina

Hannah Abbott guthrie veselila se drugom četvrtku svakog mjeseca jer se sastajala s prijateljicama iz srednje škole u St. johnsburyu. Prvo bi otišle na ručak, a potom provele popodne u omiljenim toplicama. Započele su tu tradiciju nakon što je Hannah izgubila muža Caleba u Iraku, prije gotovo sedam godina. Nastavila se viđati s djevojkama svaki tjedan još dugo poslije prvog užasnog vala tuge u svom novom životu bez Caleba.

Prijatelji su joj, baš poput obitelji, pružali stopostotnu podršku pa je Hannah strastveno obožavala dane kad je mogla pobjeći od svega. ovog je puta čak razmišljala o prihvaćanju otvorenog poziva prijateljice Becky da provede noć u St. johnsburyu kako ne bi morala voziti doma nakon opuštajućeg popodneva.

Brat Hunter ponudio se da će svratiti i provjeriti Calebova starog psa Homera, kad se vrati u grad, kako Homer ne bi morao provesti čitav dan i noć sam. Čak i kada je dogovorila čuvanje, nije napravila nikakve planove u vezi s pozivom. otkako je Caleb umro, imala je puno problema sa spavanjem, a ako je baš morala biti budna čitavo vrijeme, radije bi tumarala po vlastitoj kući.

Zelim te drzati za ruku_LJ&S PLUS.indd 7 14/04/2016 12:24

MARIE FORCE8

Hannah je podignula torbu u koju je spakirala stvari za slučaj da odluči prespavati, pomazila Homera i objasnila mu da će ga ujak Hunter posjetiti kasnije. Zaključala je vrata ogromne kuće, izgrađene u viktorijanskom stilu, koju je naslijedila od Caleba. Iako je prevelika za jednu osobu, Hannah je nikad neće prodati jer je Caleb silno volio kuću koju mu je baka ostavila kad je umrla.

otključala je stariji terenac i stavila torbu na stražnje sjedalo, a potom sjela na vozačevo mjesto. Dan je bio prohladan, ali sunčan. Tijekom ranog proljeća u sjevernom vermontu zima se zadržavala puno duže nego svega nekoliko sati južnije. Hannah je zbog toga odlučila obući teški kaput umjesto nove proljetne jakne koju je jedva čekala pokazati.

Stavila je ključ, okrenula ga i začula kliktajući zvuk, koji nije baš zvučao kao da će terenac ikamo otići. »Ma daj«, šapnula je. »Ne danas. Proizvodi čudne zvukove sutra kad nikamo ne moram ići.« Ponovno je okrenula ključ i začula istu buku. Klik, klik, klik. Shvatila je kako je akumulator prazan. »Ma šališ se!«

Naslonila je glavu na upravljač i pokušala se sjetiti gdje su svi. Tata i Hunter otišli su na poslovnu konferenciju u Montpelier. Will je u New Yorku pomagao svojoj djevojci Cameron spakirati stvari u stanu za selidbu u vermont. Colton je bio na planini, u obiteljskoj tvornici javorovog sirupa, Wade se razumio u automobile jednako kao i ona, Lucas i Landon odrađivali su smjenu od dvadeset i četiri sata u volonterskoj vatrogasnoj postaji, a Max je bio u školi u Burlingtonu.

Sestre Ella i Charley bile su jednako korisne u ovakvoj situaciji kao i Hannah i Wade. Mama je tog jutra odvela Hanninog djeda na godišnji sistemetski pregled. Tako joj je preostala samo još jedna osoba koju je mogla nazvati, a igrom slučaja, upravo je on bio posljednji na popisu.


ŽELIM TE DRŽATI ZA RUKU 9

»Ako nazovem Nolana, dat ću mu nadu, a to ne mogu učiniti«, rekla je. Raspravljala je sama sa sobom i s hladnim zrakom. Bilo je dovoljno što je nedavno plesala s njim u grangeu, a potom mu dopustila da je odveze doma. Bilo je to mnogo više nego s ijednim muškarcem svih ovih godina otkako je Caleb umro.

Ali Nolan nije bio tek bilo koji muškarac. Nije baš skrivao svoje osjećaje prema njoj i nikad nije propustio priliku upitati nekog člana obitelji za nju, a svi su obožavali prenositi njegovo obazrivo ponašanje u svakoj mogućoj prilici.

»Blesava si. Ili možeš nazvati Nolana i nastaviti sa svojim planovima, ili propustiti dan s djevojkama. Pa ti biraj.« jedina stvar zbog koje se nije osjećaja blesavo, nakon gotovo sedam godina samačkog života, bili su razgovori sa samom sobom. Kad bi ljudi znali koliko je često vodila čitave razgovore sa sobom, vjerojatno bi je strpali u ludnicu.

Uzela je mobitel, koji je nosila u autu za hitne slučajeve, i nazvala. Udahnula je i čekala da se javi na telefon automobilske radionice u gradu, čiji je Nolan bio vlasnik.

»Nolanova radionica.«Kad je čula njegov duboki glas, u želucu joj se pojavilo

nervozno komešanje.»Halo?«»oh, oprosti. Bok, Nolane, Hannah je.«»Hannah.« Ta jedna jedina riječ potaknula je nadu, izne

nađenje i oklijevanje. Upravo je jedan od brojnih razloga, zbog kojih se držala podalje od njega, bio način na koji je uspio reći toliko toga samo njezinim imenom. osjećaji koje je gajio bili su poput loše čuvane tajne, pa se osjećala nervozno u njegovoj blizini. Poznavala ga je cijeli život te je zapravo bilo bedasto to što je nervozna, ali tako se osjećala svaki put kad bi ga pogledala. »Reci?«

»Pa, ne mogu upaliti auto, a baš sada moram ići nekamo.«


MARIE FORCE10

»Što čuješ?«»Kliktanje.«»Zvuči kao akumulator. Dođem odmah.«»oh, ovaj, imaš li vremena?«»Naravno da imam«, rekao je kao da je upravo čuo najglu

plje pitanje u životu. »To mi je posao. Evo me za nekoliko minuta.«

»Hvala, Nolane.« vratila je mobitel u torbicu i čekala. osjećala se napeto i uznemireno. ostavio je takav dojam na nju, a još se nije ni pojavio. Posljednjih šest mjeseci, pokušavala je ne razmišljati o večeri kad je plesala s njim i dopustila mu da je odveze doma. Pokušavala je ne razmišljati o tome da mu je dopustila da je poljubi za laku noć, i da je doista uživala ljubeći ga.

Prisjetila se trenutka na trijemu kad joj je prstima dotakao usne. Inzistirao je na tome da je otprati do ulaznih vrata. »Lijepo mi je bilo večeras«, rekao je. »Hvala na plesu.«

»Bio je to jako težak zadatak.« Nadala se kako je duhovitošću prikrila nervozu koja joj je kolala tijelom.

»Naravno da je bio«, rekao je i nasmijao se od srca. »Svi znaju da imam dvije lijeve noge.«

»vješt si plesač.«»jesam?« Iznenađeno je upitao.»vrlo.«»Hm. oduvijek sam mislio da sam koma.«»Nisi.«Riječi su ostale nedorečene, a zrak postao napet od iščeki

vanja.»Hannah...« Imao je nježne prste unatoč tome što je svaki

dan naporno radio. Svjetlo na trijemu mu je obasjalo lice, a želja koju je

vidjela na njemu ostavila ju je bez daha i riječi. Potom su se njegove usne našle na njezinima. Bile su meke i lake, ali



tlo pod nogama zatreslo joj se jednako kako bi se zatreslo od puno strastvenijeg poljupca. Hannah je sve pokvarila kad se odmaknula, iako to zapravo nije željela. Nakon šest tjedana, i dalje se pitala zašto je to učinila.

Nazvao ju je sljedeći dan, ali s obzirom na to da je bila kukakvica, pustila je da poziv preuzme govorna pošta. otada se nije ni vidjela niti čula s njim, sve do danas. Doduše, preslušavala je njegovu slatku poruku, sve dok nije naučila svaku riječ napamet.

Bok, Hannah. Ja sam, Nolan. Hm, samo sam, ovaj, želio reći da mi je sinoć bilo lijepo. U Stoweu je otvoren novi meksički restoran koji već duže vrijeme želim isprobati. Rekla si da voliš meksičku hranu, pa ako poželiš koji put otići, imaš moj broj. Nazovi me, dobro?

Nije mogla uzvratiti poziv, kao ni nikome reći za poljubac. Ni majci, ni sestrama, a pogotovo ne svojoj znatiželjnoj braći i ocu, koji bi dignuli previše prašine oko običnog poljupca. jedini problem bio je taj što se nije radilo o običnom poljupcu. Bio je to prvi poljubac nakon što je ostala udovica pa se, na neki način, neminovno osjećala kao da izdaje uspomenu na Caleba.

Naravno, znala je kako je to apsurdno. Caleb bi bio bijesan što, nakon svih tih godina, i dalje trune sama u domu koji su voljeli. Njezin muž bio je tip koji je uzimao stvari u svoje ruke i koji nije samo čekao da se nešto dogodi. Slijedio je svoje snove sa zadovoljstvom i strašću, kao i želju da služi domovini.

Kad bi oživio na jedan dan i vidio da se već gotovo sedam godina cijelo vrijeme vrti na mjestu, šutnuo bi je u stražnjicu tako da bi preletjela s jednog kraja vermonta na drugi. Hannah je bila svjesna toga da treba preuzeti krivnju zbog poljupca s Nolanom na sebe, a ne pripisivati je izdaji sjećanja na Caleba. Nije nimalo sumnjala u to da ju je muž volio najviše što muškarac može voljeti ženu i kako joj je želio samo najbolje u životu.


MARIE FORCE12

Ne, krivnja je bila isključivo njezina, a priznanje je bilo najmanje što je mogla učiniti. Poljubac s Nolanom nije imao nikakve veze s Calebom. K vragu, dao bi joj iskreno dopuštenje da bude s Nolanom, kojeg je poštovao i smatrao bliskim prijateljem. Barem se nadala da bi. Nije mogla biti sigurna u to.

Hannah se toliko preplašila kucanja po prozoru da je poskočila. otvorila je vrata drhtavim rukama.

»Žao mi je što sam te uplašio. Mislio sam da si čula kamion.«

Hannah nije mogla vjerovati da ništa nije čula jer se potpuno izgubila razmišljajući o tome zašto ne može imati vezu sa savršeno ljubaznim i sasvim seksi muškarcem. Kako joj je uspio promaknuti ogroman kamion za vuču, koji je trenutno parkiran na pločniku? Izišla je iz automobila. »Malo sam... Hm...«

»odlutala?« Upitao ju je s neodoljivim smiješkom koji je otkrio jamicu na lijevom obrazu. Nolan je imao tamnu kosu prošaranu sijedima, pa je izgledao nešto stariji od trideset i pet godina. Ali kao i svaki put, izgubila je tlo pod nogama zbog njegovih intenzivnih, smeđih očiju i načina na koji bi upijao njezine crte lica svaki put kad bi mu se našla u blizini.

Svaki put kad bi je gledao u oči, kao sada, osjećala se kao da ruši sve zidove oko nje. Hannah je pročistila grlo. »Čini se da jesam.«

»Muči li te puno toga?«Ugurala je ruke u džepove u očajničkom pokušaju da

učini nešto s njima. »Ne više nego inače.«Zagledao se u nju. Upravo kad ga je htjela podsjetiti

kako joj je došao pomoći s autom, a ne zapaliti je sirovom i pohotnom požudom, koju je jasno vidjela u njegovim očima, Nolan je progovorio. »Pokušavao sam te nazvati.«

»Znam.«



»Žao mi je ako sam pretjerao onu večer. Stalno razmišljam o tome, i ne mogu vjerovati da sam tako iskoristio prvu priliku koju si mi pružila.«

»Nolane! Prekini. Nemoj to govoriti. Nisi me iskoristio. Nepodnošljivo mi je što to misliš.« Iako je zadnja stvar koju je trenutno željela raditi bila voditi ovaj neugodan razgovor, nije mu mogla dopustiti da misli kako je učinio nešto loše, jer nije. »Nisi.«

odmahnuo je glavom na njezine riječi. »jesam, iskoristio sam priliku. Toliko te dugo čekam, Hannah. Nemaš pojma koliko. I kad sam dobio prvu priliku, nisam mogao samo tako otići.«

Nije imala pojma što da kaže na to. Zvučao je neopisivo zgrožen sam sa sobom, pa se Hannah zaprepastila i još više uznemirila. Koliko je dugo čekao? više od sedam godina? Ako je tako, prvi put to čuje. Primila ga je za ruku jer ju je privlačio, unatoč tome što je silno željela da ne bude tako.

Pogledao joj je ruku, a potom u oči.»Nisi učinio ništa loše. ja sam. Nisam se trebala odma

knuti od tebe onako, jer te nisam htjela prestati ljubiti. Ne znam zašto sam se odmaknula. To mi je bilo zadnje na pameti.«

Nolan se malčice uspravio. »Hannah...«»Zbunjena sam. jako.«»Zašto?«»Kako to da te jedne minute želim poljubiti, ali već druge

osjećam se kao da nisam spremna? Nisam sigurna što to znači.«

Duboko je uzdahnuo i pokušao ostati smiren. »Možda bismo mogli otkriti zajedno?«

Pogledala ga je. Srce joj je neobično zaplesalo u prsima pa je ostala bez daha. To nije dobro. Tako nešto joj nije bilo u planu za danas. »Kako to misliš?«


MARIE FORCE14

»Provedi neko vrijeme sa mnom. Možemo raditi što god želiš. Bez pritiska, ljubljenja, ičega. Ako ne želiš. Bit ću savršeno sretan samo s time da te držim za ruku, Hannah.«

Njegove žurne riječi i ljubaznost, koja se krila iza njih, nisu je uznemirile. Polizala je usne i pokušala ne obraćati pozornost na to kako se usredotočio na pokrete njezinog jezika. »Zašto baš mene?«

»Puno me pitaš«, rekao je i zahihotao. »Ali ne mogu se sjetiti vremena kad nisi bila ti u pitanju.«

»Čekaj. Znači, želiš reći...«»Zaboravi da sam išta rekao. Prošlost nije bitna. Sve što

imamo jest sada, a ja želim biti s tobom, čak i ako samo povremeno odemo na ručak zajedno. je li to moguće?«

»Hm... Auto. Moram ići nekamo.«Stisnula je usne zbog nezadovoljstva koje je prouzročila,

no nije mu mogla odgovoriti na pitanje. Barem ne odmah. Morala je razmisliti o tome što osjeća. Nije bila ni mrvicu spontana. Ne više. Ne otkako je Caleb umro i sa sobom odnio njezinu mladost, vitalnost, nadu i snove.

»Podigni haubu.«oštar i poslovan ton snažno se suprotstavio molećivom

glasu kojim ju je zamolio da provede neko vrijeme s njim.Hannah se vratila u auto i podignula haubu. Prsti su joj skli

znuli s kvake, ali je naposljetku ipak uspjela otvoriti. ostavila je vrata otvorena kako bi mogla čuti ako treba još nešto učiniti.

Nolan je podigao haubu. Uhvatila je trenutak kako bi se pribrala od njegovog intenzivnog pogleda. Želio je provesti neko vrijeme s njom. Nije je namjeravao prisiljavati na stvari na koje nije bila spremna. Bio je sladak, i zgodan, i ljubazan, i radišan, i sve ono što je voljela i cijenila kod muškarca. Ne treba ni reći da je usto bio vraški seksi. Ta posljednja pomisao potpuno ju je šokirala. Kad je posljednji put pomislila na bilo što vezano uz seks?



»Akumulator je stvarno riknuo. Čudno. Relativno je nov. Zamijenili smo ga prije nekih godinu dana. jesi li sinoć ostavila upaljena svjetla?«

»Ne.«»Hm.«»Možeš li ga popraviti, ili da otkažem planove?«Promolio je glavu iznad haube. »Koliko daleko ideš?«»Samo do St. johnsburya.«»Mogu ga popraviti, ali ga moram odgurati na kraj prilaza

da ga mogu spojiti na kamion. Možeš li ga staviti u ler?«»Naravno. Da ti pomognem?«»Ne. Samo sjedi i čvrsto drži upravljač. Kad ti kažem,

stisni kočnice, dobro?«»Dobro.«Spustio je haubu, ali ne do kraja. Skinuo je kaput i bacio

ga na tratinu na kojoj konačno nije bilo snijega. Imao je sivu radnu majicu s ušivenom zakrpom i imenom iznad džepa na prsima. Bicepsi su mu iskočili čim je počeo gurati auto koji se, naposljetku, ipak počeo primicati ulici i dobivati na brzini.

»Dobro, stani.«Hannah je pristisnula kočnicu i usporila.Za nekoliko minuta, auto je bio spojen na kamion kablo

vima za napajanje. Promatrala ga je kako radi; kako mu kosa pada preko čela, a majica se napinje preko širokih prsa. Nije primijetila koliko je mišićav sve do plesa u grangeu.

Iskreno, nikad si nije dopustila da ga pomno promotri zbog straha kako će vidjeti nešto s čime se ne može nositi. Ali sad ga je gledala. Morala je priznati da joj se sviđa što vidi. Uostalom, već joj je bilo zlo od samoće. Priznala je to sama sebi ove duge, hladne i usamljene zime koja je upravo završila.

Uzevši u obzir roditelje, djeda, devetero braće i sestara te čitav arsenal teta, ujaka, stričeva i rođaka koji su živjeli u blizini, stalno se nešto događalo u njezinoj blizini. No, kad


MARIE FORCE16

bi se dan priveo kraju, Hannah je ostajala sama u velikoj kući, u kojoj je nekoć bila sretno udana. Imala je trideset i pet godina, a petinu života provela je kao udovica. Puno duže nego što je je bila u braku, ako se uzme u obzir nadolazeća sedma godišnjica Calebove smrti.

vjerojatno je došlo vrijeme da ponovno počne živjeti.»Pokušaj sada«, rekao je.Hannah je okrenula ključ i začula veseli zvuk motora u

pogonu. »Puno ti hvala.«»Nema na čemu.« odspojio je kablove i spustio haubu,

a potom se sagnuo i podigao kaput sa zemlje.Hannah je promatrala svaki njegov pokret. Kad se sagnuo,

primijetila je kako su mu se plave radne hlače napele preko utegnute stražnjice. Trnci su je prošli zbog spoznaje; spoznaje koju već jako dugo nije doživjela, spoznaje koja ju je i dalje plašila. otvorila je prozor.

Nolan je zastao ispred prozora na putu do kamiona. »vozi oprezno i nazovi ako budeš imala još problema.«

»Hoću. Pošalji mi račun.«»Ne budi smiješna. Nema računa, Hannah.«»Hvala na pomoći.«Zastao je, kao da je želio dodati još nešto osim »Nema

problema.«Hannah ga je pozvala baš kad se uputio prema kamionu.

»Nolane.«okrenuo se i podigao obrvu. »Da?«Prisilila se izgovoriti riječi na glas. »Rado bih provela neko

vrijeme s tobom. onako kako si rekao. Ako je to u redu.«Sudeći prema zabezeknutom pogledu na njegovu licu,

to je bila posljednja stvar koju je očekivao da će reći. »Bi? Stvarno?«

Hannah je kimnula. »Nazvat ću te.«»Čekat ću.«


Documents

PRvo PogLAvLjE - Znanje D.D. · 2018-02-09 · Nije mogla uzvratiti poziv, kao ni nikome reći za poljubac. Ni majci, ni sestrama, a pogotovo ne svojoj znatiželjnoj braći i ocu,