3

Prvo poglavlje

»Evo, odavde je možemo vidjeti.« Lara Carson zaustavila je automobil uz rub ceste, spustila prozor uz zujanje i pokazala prema dolini ispod njih. »Vidiš li onu kuću u obliku slova L, s bijelom vrtnom ogradom i zelenim automobilom ispred nje? To je ta kuća.«

Dom, slatki dom. Ili možda baš i ne. Prošlo je osamnaest godina otkako je zadnji put prekoračila prag te kuće. Tko zna kako sada izgleda iznutra?

Gigi se nagnula sa suvozačkog sjedala šireći miris žvakaće gume od mentola te pogledala dolje prema kući. »Kakav je osjećaj vidjeti je ponovno, je li neobičan?«

»Ne.« To nije bila istina. »Malo.« Lara je stisnula ruku svoje kćeri.

»Zar ćeš plakati?«»Što sam ja, nekakva djevojčica? Definitivno neću plakati.«Sjedile su nekoliko trenutaka u tišini gledajući staru kuću s bršlja-

nom obraslim zidovima, plavim prozorskim okvirima i odnjegovanim vrtom.

»Dobro, hajdemo sad«, rekla je Gigi naposljetku. »Bliži se tre-nutak. Ne smiješ zakasniti na sprovod vlastitog oca.«

Lara je bila među posljednjima koji su došli u crkvu. Osjećala se kao da je u nekom filmu. Njezine visoke potpetice lupkale su po sivim

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 3 20/07/2016 13:20

Jill Mansell

4

kamenim podnim pločama, a ljudi su se osvrtali da vide tko proi-zvodi tu buku. Od sedamdeset ili osamdeset ožalošćenih većina su bili neznanci koji je nisu prepoznali, što je Lari posve odgovaralo. No bilo je tu i nekoliko njih koji su je očito prepoznali. Podizali su obrve i gurkali se laktovima. Ona ih je namjerno gledala ravno u oči prije nego što je svrnula pogled i sjela u praznu klupu u stražnjem dijelu crkve.

Kakva čudna situacija. Ljudi su sada pričali o njoj — gotovo da je mogla osjetiti kako se val šaputanja valja prema naprijed. Naposljet-ku je stigao do prednje klupe, do Janice, koja je bila okružena svojim sestrama, a na glavi je imala ekstravagantni crni šešir s perjem. Njih tri su se istodobno ukočile, a zatim su se okrenule i hladno je pogledale. Janice je, s tim perjem koje joj je lepršalo oko glave, nalikovala ljutitoj vrani s akutnim slučajem loše frizure.

Je li jako ružno misliti loše o ožalošćenoj udovici tijekom pogreba njezina muža? Vjerojatno da, ali kada je u pitanju Janice, nije bilo lako sjetiti se ičega lijepog o njoj.

Zasvirale su orgulje, svi su ustali i unesen je lijes.Lara je promatrala kako ga nose pored njezine klupe. Situacija je

postala još čudnija. U tom lijesu bio je Charles Carson, njezin otac.Bio je mrtav.A ona ustvari nije osjećala ništa.

Evie je ispred crkve čekala da ceremonija završi. Vjerojatnost nije bila velika, no nije si mogla pomoći i došla je. Kada je u lokalnim novi-nama vidjela obavijest o smrti Charlesa Carsona i datum sahrane, na poslu je najavila da će tog dana uzeti slobodan dan. Šansa da se Lara pojavi na pogrebu je možda mala, ali to bi se ipak moglo dogoditi. A ako se pojavi, Evie će biti tamo.

Nekoć su bile najbolje prijateljice. Bilo je toliko pitanja na koja nije odgovoreno. Današnji dolazak ovamo bio je prilika koju jedno-stavno nije mogla propustiti.

Ceremonija će uskoro završiti. Evie je čula da su opet zasvirale orgulje intonirajući pjesmu Vodi me, o, ti veliki Otkupitelju. Vani je bilo vruće. Sunce je pržilo i kosa joj se lijepila za vrat. Otvorila je vrata automobila radi prozračivanja, okrenula se u stranu i izbacila noge

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 4 20/07/2016 13:20

KAD BI LJUBAV BILA JEDNOSTAVNA

5

iz auta, a zatim pomicala lijevu ruku diveći se tome kako smaragdi i dijamanti blistaju na suncu. Je li Lara u crkvi? Hoće li je opet vidjeti, prvi put u osamnaest godina?

Pa dobro, uskoro će saznati.

Ispraćaj je završio. Srdačni vikar objavio je da će u domu Charlesa i Janice biti posluženo piće i da su svi dobrodošli, no Lara je pretpo-stavila da se taj poziv ne odnosi na nju.

Srećom, ionako nije željela ići.Iz klupe je promatrala Janice i njezine sestre koje su krenule pre-

ma izlazu iz crkve. Hodajući duž prolaza, gledale su je na način koji je potvrđivao njezine pretpostavke. Crno perje treperilo je od bijesa i prostrijelila su je tri para svijetlih očiju uokvirenih crnom šminkom. Budući da sada nije vrijeme za sukob, Lara je svrnula pogled i čekala da zlonamjerni trio prođe.

Crkva se ispraznila. Sjedila je i još nekoliko minuta čekala da se ožalošćeni raziđu. Ubrzo se začuo zvuk odlazećih automobila. Na kraju, kad je sve opet utihnulo, Lara je ustala i uputila se van, prema dobrodošloj toplini i sunčevoj svjetlosti predivnog ljetnog dana.

Svi su otišli osim neke usamljene siluete pri dnu prilaznog puta. Netko je, naime, sjedio na zidu pokraj otvorene ulazne ogra-de, netko crvenokos, u kobaltno plavoj košulji i bijeloj suknji. Što je značilo da će poslije na stražnjici vjerojatno imati mrlje od mahovine i lišaja.

Lara je pokušala razabrati tko je to, ali udaljenost je bila preve-lika: njezine nadnaravne moći nisu bile tolike. Nije se sjetila ponijeti dalekozor.

Ali... Nešto u vezi s tom siluetom bilo joj je poznato, nešto zbog čega je osjetila trnce niz kralježnicu. Zar je moguće da je to...?

Počela je brže hodati, a udaljenost između njih se smanjivala. Crvenokosa je sišla sa zidića i krenula prema njoj. Nekoliko trenutaka kasnije obje su raširile ruke i potrčale. Nalikovalo je to jednoj od onih usporenih holivudskih sekvenci koje obično prikazuju dvoje pripadni-ka suprotnog spola koji si trče ususret.

»To si ti«, povikala je Lara.

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 5 20/07/2016 13:20

Jill Mansell

6

»Znam.« Evie se smiješila dok su se sudarale i grlile dolazeći do daha. »O, moj Bože, ne mogu vjerovati da si stvarno ovdje.« Odma-knula se da pogleda Laru. »Tvoj tata... Žao mi je... Jesi li uzrujana?«

»Ne, ne.« Lara je žustro odmahnula glavom. »Ne brini, ne moraš biti obazriva u vezi s tim. Vratila sam se samo zbog odvjetnika. Nazvao me i rekao da moram doći ovamo. U svakom slučaju, nemoj-mo sada o tome.« Bila je toliko oduševljena što vidi Evie da je počela nekontrolirano brbljati. »Kako si ti? Izgledaš fantastično! Oh, koliko si mi nedostajala. Moraš mi sve ispričati!«

Bila je to istina, prijateljica iz djetinjstva nedostajala joj je više nego što se može izreći riječima. No u ono vrijeme znala je da je to bio jedini način. A vidi Evie sada, osamnaest godina starija i očito izgleda starije... A istodobno, na čudesan način, nepromijenjeno. Zadirkujući je, okrenula je Evie u stranu i pogledala stražnji dio njezine bijele suknje. Ima trideset i četiri godine, a još uvijek nije naučila kako da se ne zaprlja. »Imaš mrlju na suknji.«

»Zaista? Oh ne! Kako se to dogodilo?« Evie se, kao i uvijek, doimala istinski iznenađenom. Nekoliko je sekundi bez učinka udara-la dlanom po svojoj zaobljenoj guzi, a zatim odustala. »Oh, ma nema veze, ti si ovdje. To je tako divno! Gotovo sam izgubila nadu, a onda sam čula kako netko izlazeći govori: ›Je li to ona? Je li to kći koja je pobjegla?‹, pa sam shvatila da si unutra. Svi su otišli u njihovu kuću na piće. Ideš li i ti tamo?«

»Uh, nema šanse.« Lara je pogledala na sat — gotovo su dva sata. »U tri i trideset se moram naći s odvjetnikom u njegovu uredu. No do tada sam slobodna. Moraš li biti negdje ili te mogu počastiti ručkom?«

Petnaest minuta kasnije sjedile su u kafiću na pločniku pored opatije, pile prošek i pričale o tome što im se sve dogodilo od zadnjeg susre-ta. Nakon što je uočila smaragdni zaručnički prsten na Evienoj ruci, Lara je doznala sve o Joelu i nadolazećem vjenčanju. Za manje od šest tjedana Evie će postati gospođa Barber. Joel je bio taj kojega je tako dugo čekala i nikada u životu nije bila sretnija.

Uz neizgovorenu obostranu suglasnost prvo su se posvetile Evie-noj priči, a potom je bio red na Lari. Evie je rekla: »Ispričaj mi što se dogodilo«, a Lara je otpila dug gutljaj pjenušavog ledenog vina.

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 6 20/07/2016 13:20

KAD BI LJUBAV BILA JEDNOSTAVNA

7

»Rekla si da su me ljudi u crkvi nazvali onom koja je pobjegla. Misle li svi da je tako?« Pažljivo je odložila čašu na sredinu stola. »Naime, nisam pobjegla. Izbacili su me.«

»Bila sam otišla do tvoje kuće da vidim gdje si«, rekla je Evie. »Vrata je otvorio tvoj tata. Samo je rekao da si otišla i da se nećeš vratiti. Zatim se pored njega pojavila Janice, trebala si vidjeti izraz na njezinom licu. Kao da je napokon dobila ono što je oduvijek željela. Što vjerojatno i jest. Ali kažem ti, zadrhtala sam od tog izraza. Bila sam tako zabrinuta... Mogla si biti ubijena.«

»Došla sam kasno kući«, rekla je Lara. »Morala sam se vratiti do jedanaest navečer, no pobjegao mi je zadnji autobus. Kad sam došla kući, bilo je gotovo pola dvanaest. Tada je sve započelo.« Nije išla u detalje, za to nije ni vrijeme ni mjesto. »Bila je to najveća svađa koju smo ikada imali. Janice me okrstila nekim ružnim riječima i dodala da bi voljela da se nikada nisam rodila. Tata je rekao da mu uništavam život i da mu je dosta, da to više neće trpjeti. Dao mi je sat vremena da spakiram stvari. Zatim mi je rekao da odem iz kuće.«

Evie je bila zgrožena. »Kako je to mogao učiniti? Imala si samo šesnaest godina!«

»To mu nije bilo važno.« Lara je slegnula ramenima i ispraznila čašu. »Nije se namjeravao predomisliti. Gledajući sada sa svjetlije stra-ne, drago mi je što se to dogodilo. Ali u to vrijeme nije bilo baš divno. Nikada u životu nisam bila toliko uplašena.«

»Trebala si doći k nama!«»Nisam mogla. Bila su tri sata ujutro. A ja sam samo očajnički

željela otići. Što sam i učinila. Ostatak noći provela sam sjedeći ispred željezničke stanice, a potom uhvatila prvi vlak iz Batha.«

»Kamo si otišla?«»Nazvala sam svoju tetu Nettie i pitala je mogu li nekoliko

dana biti kod nje.« Lara se nasmiješila razmišljajući o tome. »To je, u osnovi, bilo to. Pojavila sam se na njezinim vratima u Keswicku i od tada sam živjela tamo.«

»Keswick? U Cumbriji? Nismo imali pojma«, rekla je Evie. »Nitko od nas nije znao gdje si. Stalno sam čekala da nazoveš ili da mi napišeš nešto...«

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 7 20/07/2016 13:20

Jill Mansell

8

»Znam. Tako mi je žao.« Svih ovih godina progonila ju je krivnja, ali čak ni sada nije bila u stanju ispričati Evie ostatak priče. »Jednostavno sam znala da se nikada neću vratiti u Bath dok je moj otac živ. Bilo je jednostavnije potpuno raskinuti sa svime.«

Stigla im je hrana, još su razgovarale i pile, a onda je došlo vri-jeme da Lara krene na sastanak s odvjetnikom u obližnjoj poslovnoj zgradi, Harington Placeu.

»A ja se moram vratiti na posao.« Prije nego što su krenule, Evie je izvadila rokovnik i rekla: »Ali nećemo opet izgubiti kontakt. Daj mi sve što imaš: adresu stanovanja, elektroničku adresu, telefonske brojeve, želim sve. I ti moraš zapisati moje.«

Nakon što su to učinile, Lara je otpratila Evie do automobila. Opet su se čvrsto zagrlile.

»Moraš doći na vjenčanje«, preklinjala ju je Evie. »Bit će fan-tastično. Doći ćeš, zar ne? Dvanaestog kolovoza.« Stisnula je Larine dlanove. »Molim te, reci da ćeš doći!«

Kad bi ljubav bila jednostavna_TVRDI.indd 8 20/07/2016 13:20