Ivana Vlahek Teskera, dipl. socijalna radnicaCentar za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Dubrava

Zagreb, 05./19.11.2013.

1.Teorijski dio

2.Prikaz primjera savjetovališnog odnosa kroz tehniku psihodrame

3.Pitanja, komentari, rasprava

Teorijski dio:

Tko su nedobrovoljni korisnici? Koja je uloga socijalnog radnika –

savjetovatelja u radu s nedobrovoljnim korisnicima?

Koje vještine i znanja je potrebno uvježba(va)ti i usv(a)ojiti i za uspješan (psiho)socijalni rad i osjećaj osobne i profesionalne kompetentnosti?

Zašto je važno brinuti o sebi kao stručnjaku – pomagaču (održavanje mentalne higijene)?

U svakom susretu dvoje ljudi, tako i u savjetovanju,

susreću se različiti dijelovi njihovih ličnosti:

“Vanjski” dio – razmjenjuje se u kontaktu s drugima kroz ponašanje, verbalnu i neverbalnu komunikaciju...

“Unutarnji” dio – dio koji se često skriva od drugih (tzv. “ranjeni dio”) koji se sastoji od emocija, iskustava, sustava vrijednosti...

na savjetovateljima je da prepoznaju sadržaj različitih razina komunikacije (verbalna, neverbalna, svjesna, nesvjesna) i pomoću stečenih znanja i vještina pokušaju pomoći nekoj osobi ili obitelji u potrebi

u savjetovanju je važno biti otvoren prema svim informacijama (+ i -) koje dolaze od neke osobe

sve informacije zajedno čine cjeloviti mozaik nečijeg života, svih njegovih iskustava i važne su kao smjernice za postavljanje ciljeva savjetovanja

DOBRO - VOLJNOST (”s dobrom voljom”)

Unutarnji svijet korisnika:

svijest o vlastitom izboru, unutarnja motivacija, suradnja, povjerenje, uključenost

otvorenost, spremnost na ulaganje vremena, energije, volje

osjećaj smisla…

NE - DOBRO - VOLJNOST (“ne dobrom/svojom voljom”, “na silu”) Unutarnji svijet korisnika:

otporiosjećaj prisile, pritiska, nametanja nepovjerenje, ljutnja, agresija,

povlačenje osjećaj “ovo nema nikakvog smisla”…

(psiho)socijalni rad (savjetovanje/terapija) provodi se kroz odnos s korisnikom (suradni odnos)

za stručnjaka taj odnos je i osoban i profesionalan (uključena su oba aspekta)

Pitanja:

Što se događa u odnosu između stručnjaka i korisnika?

Da li se i kako osjećaji i doživljaji korisnika reflektiraju na socijalnog radnika?

Kako razmjena osobnog i profesionalnog sadržaja komunikacije može utjecati na savjetovališni odnos?

Nedobrovoljni korisnik

svaka osoba kod koje je prisutan veći ili manji otpor

prema onome što se od njega očekuje u savjetovališnom odnosu (aktivnost, preuzimanjeodgovornosti, uključenost...) kao i otpor premapromjenama (održavanje postojeće

homeostaze)

• Samac• Član obitelji (majka, otac, dijete...)• Obitelj

Postupci u CZSS u kojima su zastupljeni nedobrovoljni

korisnici:

• Razvod braka • Odnosi roditelja i djece• Nasilje u obitelji• Postupci lišenja poslovne sposobnosti• .........

Obitelji u kojima su narušeniobiteljski odnosi i međusobna komunikacija

Što je to što nekog korisnika čini nedobrovoljnim?

nedostatak povjerenja prema stručnjacima, ali i prema ljudima općenito (puno puta su bili povrijeđeni, često od bliskih osoba...)

zatvorenost za uspostavljanje odnosa sa stručnjakom

prebacivanje odgovornosti za svoju nevolju na drugu osobu (roditelji, supruga...)

otpor prema promjenama (održavanje poznate uspostavljene ravnoteže, pa makar bila i negativna)

PRIMJERI NEDOBROVOLJNIH KORISNIKA

IZ PRAKSE RADA U CZSS

Primjer 1. Samac

starija i nemoćna osoba živi sama socijalni radnik procijeni da osoba više

ne može sama brinuti o sebi i da joj je potrebna pomoć druge osobe kako bi zadržala osnovni životni standard

predlaže osobi organizaciju pomoći i njege u kući ili smještaj u ustanovu socijalne skrbi ili u udomiteljsku obitelj

osoba odbija pomoć...

Primjeri 2. Član obitelji:

otac obitelji s dvoje maloljetne djece zloupotrebljava alkohol

odnosi u obitelji su jako narušeni i supruga to više ne želi trpiti

obraća se za pomoć socijalnom radniku koji uključuje oca

otac odbija mijenjati svoje ponašanje i nastavlja prekomjerno piti...

Primjer 3. Član obitelji

majka mlt. djeteta rođenog u izvanbračnoj zajednici pokazuje sklonost depresivnom ponašanju

pasivna je u izvršavanju svojih životnih zadataka i zanemaruje svoje mlt. dijete

socijalni radnik upozorava ju na potrebu aktiviranja (pronalazak posla, odlasci u školu, organiziranje kontakata s ocem djeteta...)

majka uporno nastavlja sa svojim obrascem ponašanja...

Primjer 4. Član obitelji

Maloljetna osoba (učenik srednje škole) pokazuje poremećaje u ponašanju

uvidom u obiteljsku situaciju saznaje da su odnosi između roditelja i maloljetnika već dulje vrijeme jako narušeni

roditelji se žele uključiti u savjetovanje u CZSS

maloljetnik pokazuje otpor savjetovanju...

Primjer 5. Obitelj

majka (oko 60 godina) i sin (oko 40 godina) žive sami u zapuštenom stanu, bez struje i vode

susjedi se kontinuirano žale na njihovo ponašanje (majka i sin ih verbalno i fizički napadaju u dvorištu, na balkonu pale stare krpe i gume od čega nastaje jak, crni dim...)

u intervenciju je uključen liječnik opće prakse, policija, socijalni radnik

uopće nema šanse razgovarati s majkom i sinom jer se ne odazivaju na pozive, ne javljaju se na telefon, ne otvaraju vrata...

u CZSS je puno više nedobrovoljnih od dobrovoljnih korisnika

osjećaj da se s njima jako “mučimo” (“gutači energije”)

osjećaj da “stojimo u mjestu” – stalno nešto poduzimamo da im bude bolje u životu, ali “ništa se ne događa” (odnosno ne događa se ono što bi mi htjeli)

kod korisnika se, između ostalog, javljaju i otpori prema: našim intervencijama (“sve sam poduzela da joj

pomognem”) našim naporima (“ali ja mu samo želim dobro”), našim očekivanjima (“ona i dalje ostaje s njim u braku”)

Na koji način raditi s nedobrovoljnim korisnicima?

Kako izgrađivati odnos kroz Proces pružanja pomoći?

Postmoderna u socijalnom radu: svaki čovjek je stručnjak za sebe, on sam

najbolje zna što mu je potrebno: odgovornost korisnika za vlastitu dobrobit

korisnik bi trebao biti aktivan, uključen i svjestan svoje uloge i odgovornosti u rješavanju vlastite nepovoljne životne situacije (“korisnička perspektiva”, “moć korisnika”)

Socijalni radnik/savjetovatelj odgovoran je zaosiguravanje procesa, a ne za rezultat.

U procesu pružanja pomoći savjetovatelj će koristiti svoja

znanja i vještine kako bi:

uspostavio dijalog s korisnikom stvorio odnos zajedno s korisnikom istraživao mogućnosti mijenjanja njegovog

života

Socijalni radnik je istraživač, a ne osoba koja daje“gotove recepte”.

VJEŠTINE POTREBNE ZA PSIHOSOCIJALNI

RAD S KORISNICIMA

aktivno slušanje – “čujem i razumijem što mi korisnik govori”

empatija – “suosjećam s korisnikom; razumijem koji osjećaji ga opterećuju”

poštivanje – “poštujem korisnika kao jedinstveno i neponovljivo ljudsko biće”

tolerancija – “svjesno toleriram neka korisnikova ponašanja koja me smetaju jer znam da to nije usmjereno na mene osobno već je to dio njegovog iskustva s drugim ljudima”

zainteresiranost – “stvarno me zanima tko je ta osoba koja sjedi ispred mene; koje potencijale ima i kako ih može upotrijebiti da poboljša kvalitetu svog života”

prihvaćanje – “iako se osobno ne slažem s njezinim izborom prihvaćam to kao njezinu odluku” (npr. žena se ne želi razvesti od muža alkoholičara koji ju zlostavlja – ima li pravo ostati u tom braku? imam li ja, kao socijalna radnica, pravo osjećati se dobro s tom njezinom odlukom?)

otvorenost za različitost – “uopće ne mogu shvatiti što joj to treba, ali dobro... to je njezin život i njezin izbor... ona zna što ja mislim o tome”

govor tijela (neverbalna komunikacija) – “kakve poruke šaljem korisniku svojim držanjem, načinom sjedenja, pokretima...” “što mogu “pročitati” iz korisnikove neverbalne komunikacije”

pružanje podrške – “prepoznajem ono što je korisnik danas uvidio/shvatio kod sebe i to ću mu reći”

autentičnost – socijalni radnik poznaje sebe, svoje vrijednosti i stavove i zastupa ih uz poštivanje i uvažavanje korisnika

jasnoća - imamo pravo korisniku reći što

mislimo (iz pozicije stručnjaka, osobe koja zna nešto više) i konfrontirati korisnika sa vlastitim stavovima i vrijednostima, ali mu ih ne smijemo nametati

savjetovatelj treba razvijati dobar kontakt sa sobom (unutarnji dijalog) – pomoć u vođenju i usmjeravanju procesa pružanja pomoći

kontinuirana edukacija tijekom i nakon završetka studija

supervizija vlastitog psihosocijalnog rada

CILJ RADA s nedobrovoljnim korisnicima – “pretvoriti” ih u dobrovoljne korisnike

korištenjem znanja i vještina uspostavljanjem odnosa povjerenja s

korisnikom

socijalni radnik/savjetovatelj bi trebao moći osigurati uvjete u kojima će sam korisnik prepoznati za sebe neku dobrobit što će ga dalje motivirati na uključivanje u proces osobne promjene

PSIHODRAMSKI PRIKAZ MOGUĆE SITUACIJE

IZ SAVJETOVALIŠNOG SETTINGA

Scenarij :

• u savjetovalište dolazi majka srednjoškolca; • žali se na njegovo ponašanje kod kuće(zatvoren je u sobu; stalno spava ili je na

kompjuteru, igra igrice, ne uči, ne posprema, počeo je pušiti, a majka sumnja i da koristi i neke druge psihoaktivne supstance...)

• majka traži pomoć u odgoju...

HVALA NA PAŽNJI