Publius Vatinius in Narona 45 a. Chr. - 44. a. Chr

9 7 7 1 8 4 7 1 5 7 0 0 4

ISSN 1847-1579

VATSKIHRVATSKI

NERETVANSKI ZBORNIK4/2012.

Zagreb, 2012.

1-2.indd 11-2.indd 1 2/1/12 5:20:31 PM2/1/12 5:20:31 PM

DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU

Za nakladnika:Luka Vlahovi

Glavni urednik:Stjepan eelj

Zamjenik glavnog urednika:Domagoj Vidovi

Tehniki urednik:Vedran Dami

Urednici:Luka Vlahovi, Vedran Dami, Stjepan eelj, Domagoj Vidovi,

Zdravko Kapovi, Dragan Jurkovi

Lektori:Ana Mihaljevi, Anela Vidovi, Domagoj Vidovi

Korektor:Domagoj Vidovi

Likovno rjeenje korica:Marijana uri Baldini

Grafiko oblikovanje i prijelom:Miljenka Stankovi

Tisak:Grafika Markulin, d.o.o., Lukavec

1-2.indd 21-2.indd 2 2/1/12 5:20:32 PM2/1/12 5:20:32 PM

283

KAZALO

LIJEPA NAA DOMOVINO ............................................................... 3SPOMENIK HRVATSKIM BRANITELJIMA POGINULIM U DOMOVINSKOME RATU "HRVATSKA" ...................................... 5

AUTOKARTA .................................................................................... 6PROSLOV ETVRTOMU HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU ... 7IZ NENAPISANOGA DNEVNIKA JEDNOGA RATNOG VETERANA ..... 9OPROTAJNO PISMO JURE KEIA SUPRUZI ANKI IZ DUBROVAKOGA I TREBINJSKOGA ZATVORA ......................... 13NERETVANSKI VREMEPLOV .............................................................. 16PUBLIJE VATINIJE U NARONI 45. 44. PR. KR. PUBLIUS VATINIUS IN NARONA 45. A. CHR. 44. A. CHR. ....... 26DOLINA RIJEKE NERETVE U VRIJEME SEOBE NARODA ...................... 34LATINSKA DJELA FRA LUKE VLADMIROVIA U PRIJEVODU JOZE MAREVIA ...................................................................... 50ZAVIAJ I PODRIJETLO RUERA BOKOVIA U SVJETLU HRVATSKO-SRPSKIH ODNOSA U ISTONOJ HERCEGOVINI ...... 53EELJI ............................................................................................. 64GEOLOKI PRIKAZ I RUDARSTVO IREGA PODRUJA DOLINE NERETVE ..................................................................... 69EKOLOKO STANJE RIJEKE NERETVE ................................................ 84ORALNO ZDRAVLJE SREDNJOVJEKOVNIH STANOVNIKA ARI STRUGE ......................................................................... 97NUPCIJALITET UPE DESNE 1870. 1880., ....................................... 108CAR FRANJO I. U NERETVI 1818. ..................................................... 124SLIVANJSKA NASELJA I PREZIMENA ................................................. 128OPUZENSKI NADIMCI - DA SE NE ZABORAVE .................................. 145PENIA "NARENTA" RATNI BROD FRANCUSKE I AUSTRIJSKE MORNARICE ......................................................... 151O IMENU GRADA METKOVIA I PREZIMENU METKOVI .................. 155METKOVSKE OVJERENE NOVANICE: KRUNE "METKOVI" 1919. 1922. ......................................... 160ZAETCI POTANSKE SLUBE U PLOAMA ...................................... 163

Kazalo.indd 283Kazalo.indd 283 2/2/12 8:35:09 AM2/2/12 8:35:09 AM

284

PAMUK U NAOJ DOLINI ................................................................. 167PRUGA NAS VEE I SPAJA ................................................................ 170TKO E U DOLINI NERETVE IVJETI ZA STO GODINA ....................... 176FILM O FRA ANDRIJI KAIU MIOIU ............................................. 180BRZALICE ......................................................................................... 195KULTURNO-GLAZBENI IVOT OPUZENA ........................................... 199BIL SAM NA DRIVSKOJ PJACI ........................................................... 218KOMENA HUMSKA ZEMLJA ............................................................. 221OD SKAMANDRA DO NERETVE ....................................................... 223OPUZENSKE SLIICE ........................................................................ 226GOSTIONA MORO I NEKE PRIE O JEGULJI ..................................... 241ISUSA OSUUJU NA SMRT ............................................................... 249SLOVO ENERIKE BIJA ..................................................................... 255PRVA POSTAJA KRINOGA PUTA ...................................................... 256NERETVANSKA BAJKA ZAIVJELA NA SLIKARSKOME PLATNU .......... 258UDRUGA NARENTA ......................................................................... 264ZA BOLJU NERETVU ......................................................................... 268JUNJAKE STRASTI ........................................................................ 270BOARSKI KLUB NERETVA 2010. 2011. ......................................... 275

Kazalo.indd 284Kazalo.indd 284 2/2/12 8:35:09 AM2/2/12 8:35:09 AM

26

PUBLIJE VATINIJE U NARONI 45. 44. PR. KR.

PUBLIUS VATINIUS IN NARONA 45. A. CHR. 44. A. CHR.

Gaj Julije Cezar 45. pr. Kr. imenovao je Publija Vatinija1 rimskim namje-snikom u Iliriku s funkcijom prokonzula i dodijelio mu tri legije, s kojima je trebao ubrati porez i uzeti taoce od domorodaca: "Quorum cum utrumque pollicerentur, Vatinium cum tribus legionibus et magno numero equitum misit, qui levia quaedam eis tributa imponeret, obsidesque reciperet."2 Ili kako je to davno preveo Ante Starevi: "Kad oni to oboje obeae, on posla k njima Va-tinia s trima legijami i s velikim mnotvom konjanikah, za da neznatan hara nametne i da taoce primi".3 Vatinije je, dakle, s trima legijama, koje su bile po-jaane velikim brojem konjanika, kako razabiremo iz korespondencije Marka Tulija Cicerona, odabrao Naronu kao glavno prebivalite.4 Nakon Cezarova ubojstva Delmati su prekrili dogovor i Vatinije je zaratio protiv njih.5 Bio je to nastavak rimsko-delmatskih ratova voenih stotinjak godina ranije, koje su vo-dili Gaj Marcije Figul i Publije Kornelije Scipion Nazika,6 ije je vojno sredite takoer bila Narona. Odgovor na pitanje zato je kao poetno uporite za voj-nu intervenciju odabrana Narona, a ne Salona, moda se krije u injenici da su Delmati bili velika prijetnja u neposrednome zaleu Salone, a takve opasnosti u zaleu Narone nije bilo.7 Usto, sjeanje je na poraz konzulara Aula Gabinija

1 P. Vatinius P. f. postao je krajem 47. pr. Kr. consul suffectus, Baiterus 1838, LIV; Sternkopf 1912, 329; s prokon-zularnom dunou u Iliriku 45. 43. pr. Kr., Broughton 1952, 310. Nakon povratka iz Ilirika slavio je trijumf 42. pr. Kr.: P(ublius) Vatinius P(ubli) f(ilius) pro co(n)s(ule) de Illurico pr(idie) [K(alendas) Sex(tiles) a(nno) DCCXI], AE 1889, 00070; Broughton 1952, 363; Itgenshorst 2005, 270. Iscrpan Vatinijev curriculum vitae objavio je Gundel 1955, 495 520.

2 Appiani Alexandrini, X, 13, str. 276; Appian, 13, 74 75; ael Kos 2005, 64 65.3 Starevi 1863, 169.4 Tyrrel 1915, Ep. Fam., V, 9 (150 151); 10 (232 234); 10a (207-208); 11 (204 205); Cicero, V, 9, 10a,

10b, 11, str. 354 364; Shackleton Bailey 2004, Fam. V, 9; V 10a, V 10b, V 11 (tekst str. 119 123; komentar 424 428); Cambi, Pasini 1980, 280 283.

5 O tome su pisali Zippel 1974, 206 213; Wilkes 1969, 42 44; Zaninovi 1980, 176 177; Bojanovski 1988, 40; Marasco 1995, 283 297; ael Kos 2005, 357 368.

6 ael Kos 2004, 153 156; Bili Dujmui 2004, 190 200; ael Kos 2005, 62 64; 298 301.7 Marasco 1995, 288. Udaljenost od Salone preko Tilurija i Bukoga jezera do Delminija iznosi oko 100 km,

a od Narone preko Ljubukoga, Gruda i Posuja do Delminija oko 105 km. I u jednome su i u drugome sluaju rimske legije mogle u povoljno doba za pet-est dana mara stii pred Delminij. Vrijeme je, naravno, ovisilo o kvaliteti puta, godinjemu dobu, logistici i dr.

dodig-k.indd 26dodig-k.indd 26 2/1/12 5:26:28 PM2/1/12 5:26:28 PM

27

protiv Delmata u zimu 48. 47. pr. Kr. na putu prema Saloni jo bilo svjee.8 Gdje se nalazio Vatinijev tabor, pitanje je na koje jo nemamo zadovoljavajui odgovor. Prije nego to pokuamo odgovoriti na to pitanje, treba se podsjetiti podataka o sastavu i veliini rimske legije sredinom 1. st. pr. Kr. Premda rimski izvori navode razliite podatke o veliini legije (dri se da je bilo od 3.000 do 6.000 pjeaka),9 veina istraivaa smatra da je legija imala oko 5.000 pjeaka i 120 konjanika.10 Ima i procjena da je vojska brojila 5.120 pjeaka, 120 konjanika te ostaloga vojnoga kadra (zapovjednitvo, tehniari, medicin-sko osoblje te inenjerija s katapultima i balistama), to je inilo oko 6.000 ljudi,11 a postoji i tvrdnja da se prosjena republikanska legija sastojala od oko 4.000 pjeaka i 200 konjanika, a interventna legija od 5.000 pjeaka i 300 konjanika.12 Imajui u vidu da je rimska vojska bila spremna za rat na tuemu terenu, moe se pretpostaviti da je P. Vatinije poveo izmeu 12.000 i 15.000 pjeaka, do 1.000 konjanika i odreen broj logistiara. Za dulji boravak veli-koga broja vojnika i opreme podignut je stalan tabor kao to je nalagala rimska vojna doktrina (castra stativa, castra hiberna).13 Legionarski tabori zauzimali su prostor veliine izmeu 17 i 28 ha, dok se na primjeru tabora iz Germanije iz Augustova doba vidi da su tabori za dvije legije prosjeno zauzimali 36 ha.14 Sukladno tomu, Vatinijev tabor mogao je zauzimati oko 50 60 ha, odno-sno prostor veliine priblino 900 x 600 m. Opskrba je tako velikoga tabora tijekom duljega razdoblja zacijelo bila zahtjevna zadaa ako se pretpostavi da su dnevne potrebe vojnika za hranom iznosile 1,3 kg (850 g ita i 460 g druge hrane te odreena koliina pia).15 Uz konje vjerojatno su dopremljene mule i magarci, to znai da se i njima trebala dopremiti hrana. Konj dnevno potrebuje 15 30 litara vode, a magarac i mula oko 20 litara.16 Za ivot je vojniku trebalo mnogo drva, pa se stoga za tabor trailo mjesto u ijoj blizini ima vode i drva za vatru. U pismima upuenim iz Narone Ciceronu u Rim Va-tinije je navodio da pie "ex castris Naron" (iz tabora u Naroni, datirano 11. srpnja 45. pr. Kr.),17 ili jednostavno "Naron" (iz Narone, datirano 5. prosinca 45. pr. Kr.).18 Bilo je pokuaja da se sintagma "ex castris Naron" protumai kao ex castris apud Naronam (iz tabora kod Narone) i da se Vatinijev tabor

8 Marasco 1997, 312; ael Kos 2005, 347 352. 9 Ritterling 1924 1925, col. 1198; Roth 1999, 20.10 Keppie 1998, 66.11 Luttwak 1999, 14 16.12 Roth 1999, 20. Sline brojke navode i DAmato, Sumner 2009, 5.13 Bohec 2003, 208.14 Johnson 1983, 31 34.15 Roth 1999, 43.16 Roth 1999, 66.17 Ad Fam. V, 9.: Tyrel 1915, 161; Shackleton Bailey 2004, 120. Tekstovi na mrei (24. rujna 2011.): http://

artflx.uchicago.edu/perseus-cgi/citequery3.pl?dbname=PerseusLatinTexts&query=Cic. Fam. 5.9&getid=0. 18 Ad Fam. V, 10.: Tyrel 1915, V, 10a, 208; Marasco 1995, 10b, 287; Shackleton Bailey 2004, V, 10b,

122.


28

smjesti na lokalitet Graine (Humac, Ljubuki), koji je udaljen od Narone 10 rimskih milja (14,8 km).19 Meutim, teorija I. Bojanovskoga nema uporita ni u izvorima ni na terenu. Kao prvo, Ciceron u svojim pismima Epistulae esto upotrebljava ablativ, kao to je to sluaj u "ex castris Naron",20 odnosno na pitanje unde (odakle, woher, from where) odgovara ablativnim sintagmama "ex castris Naron" (Ad Fam. V, 9), slino je "ex castris Derton" (Brutus, XI, 10).21 U Ciceronovu stilu lokativ se gotovo zagubio, a njegovu ulogu preuzima ablativ (26 konstrukcija), u usporedbi s jedva etirima lokativnim sintagmama. Ablativ pretee u izrazima koji odgovaraju na pitanje unde (odakle): "a ponte Argenteo" (X, 35, 2), ili "ex castris Taricheis" (XII, 11, 2).22 Dakle, Vatinijevo "ex castris Naron" znailo je iz tabora u Naroni, bez obzira na to stavimo li zarez iza castris. Takav gramatiki slijed susreemo i u engleskome prijevodu Cicerona "in camp at Narona".23 Iskapanje rimskoga kompleksa na Graina-ma (Humac kod Ljubukoga, BiH) obavio je upravo I. Bojanovski od 1977 do 1980.24 Rezultati istraivanja nikada nisu u cijelosti objavljeni u strunoj litera-turi, nego je objavljeno samo nekoliko prethodnih priopenja. Arhitektura rim-skoga kompleksa na Grainama, koja je istraena u navedenome iskapanju, upuuje na to da je rije o aneksu vojnoga tabora koji se sastojao od kupalita (balneum) i jednoga stambenog prateeg objekta (casa?).25 Pokretan materijal (novci, keramika, metalni i stakleni nalazi) upuuju na razdoblje 1. 3. st.26 Unato tomu, jedan dio istraivaa pretpostavlja da je vojni tabor Graine podignut u doba Publija Vatinija, pa moda ak i u doba Gaja Marcija Figula (156. pr. Kr.).27 Poloaj tabora na Grainama u odnosu na Naronu nije strate-ki dobar za vojne pothvate koje su protiv Delmata poduzimali Gaj Marcije Figul i Publije Vatinije. Imajui u vidu da je rimski vojnik mogao nositi teret od oko 40 kg i marirati dnevno do 18 milja (26 km),28 do Graina na Humcu preao bi tek polovicu dnevnoga puta preko krevita i negostoljubiva terena. Usto, tabor na Grainama nalazio se na lijevoj obali Trebiata i trebalo je napraviti most preko rijeke prije podizanja tabora.

C. Patsch, koji se osobito bavio analiziranjem topografije Narone, tragao je za rimskim taborom iz polovice 1. st. pr. Kr. "Jedan takav logor ove periode Publija Vatinija, sluio je u godinama 46. 44. pr. Kr. kao stalni logor (Stand-

19 Bojanovski 1980, 5 6; Bojanovski 1988, 41.20 Riemann 1888, 137.21 Mller 1895, 547.22 Funaioli 1904, 325.23 Cicero, Ad Fam., V, 9, 355.24 Bojanovski 1981, 63 66. 25 Dodig 2006, 55 68.26 Bojanovski 1980, 35. Istina, naena su i dva novia iz 31. pr. Kr. i jedan peat C. P. Pansiana iz najranijega

razdoblja, Bojanovski 1988, 41, ali oni nemaju veliku dokaznu mo.27 ael Kos, 2004, 155; ael Kos 2005, 299 300; Dzino 2010, 94. Peria 2008, 510, smatra moguim

nastanak rimskoga tabora na Grainama 40. 33. pr. Kr. 28 Roth 1999, 75.


29

lager); zapovjednik je sam datirao svoje listove "ex castris Narona". Taj logor nalazio se u jednoj od one dvije ravnice blizu Narone, u onoj kod Metkovia ili kod apljine, gdje je u potonjoj kasnije podignut kastel Mogorjelo, i to na de-snoj obali Neretve, jer su vojne bile uperene proti Dalmatima. On je morao biti od priline veliine, jer su vojsci pripadale 3 legije"29 I. Bojanovski u poetku je pisao kako bi Prud (2 km sjeverozapadno od Vida) u kojemu se nalazi jako Prudsko vrelo te odreeni arheoloki ostatci, mogao biti mjesto taborovanja P. Vatinija, a prije njega P. Servilija Izaurika i P. Sulpicija Rufa. Poslije se odluio za Graine kod Ljubukoga.30 Nae je miljenje da je Vatinijev tabor bio blizu rijeke Neretve radi to djelotvornijega prijevoza i opskrbe, ali sjeverno od Na-rone jer je vojni koridor prolazio dolinom Neretve od Gabele preko apljine i dolinom Trebiata preko Studenaca i Ljubukoga. Ve je davno C. Patsch pokazao da su Rimljani ve u 1. st. pr. Kr. iznimno prisutni u dolini Neretve, u kojoj se na lijevoj obali Neretve od Tasovia preko Klepaca, eljeva i Viia do Doljana i Draeva, odnosno na desnoj obali od Dretelja preko apljine, Struga i Gorice do Gabele moe pronai mnogo rimskih ostataka.31 Usto, ne slaemo se s miljenjima da je Neretva protjecala kroz samu Naronu, kuda danas tee Norin, nego smatramo da u antiko doba nije znatnije mijenjala tok.32 ini nam se da postoje dva mjesta na kojima se Vatinijev tabor mogao nalaziti. Prvo je mjesto na lijevoj obali Neretve, izmeu Krupe i Viia, na kojoj je danas stari eljezniki most.33 Na lokalitetu Tersana34 u Viiima kasnije su se razvila Driva (Mercatum Narenti), srednjovjekovno trgovite.35 Prigovor bi mogao biti da je desna obala Neretve pogodnija za djelovanja protiv Delmata. No, upravo je rijeka Neretva bila zadnja prepreka pred taborom Rimljana, koji su se zacijelo u rano doba sluili pontonskim mostom. Kada je G. Marcije Figul 156. pr. Kr. krenuo na Delmate, nakon postavljanja tabora oni (Apijan, istina, govori o Ilirima) su udarili na njega i protjerali rimsku vojsku do Neretve: "Hunc primo adventu, dum castra metatur, impetu in praesidium facto, eoque profligato, adoriuntur hostes; castrisque eiectum in proclives campos depellunt, et ad Naronem usque fluvium fuga se recipere cogunt."36 Evo kako je to pre-veo Ante Starevi: "Dok se ovaj pokaza i poe Zaleg uvrivati, nahrupe Dalmatinci i nadvladaju ga, pae iztisnu ga iz Zalega i natjeraju na strmac, pa

29 Patsch 1914, 157. Slina tvrdnja takoer Patsch 1922, 54.30 Bojanovski 1980, 3 5.31 Patsch 1906, 373 390.32 Patsch 1996, 16; Cambi 1980, 127 128. S. Gluevi 1996, 36, pie da je u 1. i 2. st. forum u Naroni,

danas sredite Vida, "bio u direktnoj komunikaciji s lukom". Nema uvjerljivih arheolokih dokaza o luci i skladitima u blioj okolici naronskoga foruma.

33 Vjerojatno je u antiko doba na tome mjestu postojao most, I. Bojanovski 1978, 72.34 Rije je o turcizmu tersana, arsenal, podrijetlom iz arapskoga dar-as-sina, radionica (za brodove), sicili-

jansko tarsana, mletako arsana, dubrovako arsena, orsan, Kahane, Tietze 1988, 428 430; Muljai 2007, 167 169.

35 Zelenika 2004, 24 25.36 Appiani Alexandrini, Illyrica, XI, 31, 275.


30

ga trkimice gonie do rieke Neretve."37 U analizi Figulova pohoda na Delmate Bili-Dujmui iznio je vie inaica kretanja rimske vojske (kojoj ne znamo broj), i to od Narone preko Bijae i Hardomilja ili preko apljine dolinom Trebiata prema Ljubukome. Smatramo da je smjer dolinom Trebiata znatno pogodniji. G. Marcije Figul vjerojatno je domarirao do Vitine, na mjestu na kojemu je najprikladnije mjesto za tabor, tamo su ga iznenadili Delmati i tjerali sve do Neretve.38

Drugo je mogue mjesto Vatinijeva tabora na desnoj obali Neretve, na mjestu na kojemu se danas nalaze ostaci Mogorjela, to je ranije nasluivao Patsch.39 I u tome sluaju lokalitet je pogodan za nastavak operacija dolinom Trebiata prema sjeverozapadu, kuda je vodila prastara prometnica apljina Studenci Ljubuki Radiii Vitina Klobuk.40 Od Mogorjela je cesta vodila k Naroni preko Gorice i Slane drage te preko Crnia do Pruda.41 Meutim, kad bismo govorili o vojnome koridoru dolinom Trebiata u borbi protiv Delmata od 2. st. pr. Kr., trebali bismo ispitati ulogu vrlo jakih gradina na potezu od apljine do Ljubukoga, meu kojima se istiu lokaliteti Velika gradina iznad apljine,42 Krteljevac (Privorac) u Pravcima43 i Osoje u Zviroviima.44

U svakome sluaju, podatke rimskih povjesniara o povijesti i topografiji Poneretavlja treba dopuniti istraivanjem Ciceronove korespondencije, u kojoj su zabiljeeni zanimljivi i korisni podatci, kao to je na primjer upravo boravak Publija Vatinija u Naroni 45. 44. pr. Kr.

Literatura:

Kratice

AE Lanne pigraphique, Presses universitaires de Fran-ce, Paris, 1888.

ALBiH Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 3., Sa-rajevo, 1988.

37 Starevi 1863, 168. Izvornik i engleski prijevod takoer u ael Kos, 2005, 61.38 Bili-Dujmui 2004, 197 200.39 Patsch 1914, 157. I D. Peria, 2009, 509, doputa mogunost da je na mjestu Mogorjela mogao postojati

Figulov tabor 156. pr. Kr.40 Bojanovski 1969, 141 142, sl. 3.41 Patsch 1996, Tafel I; Bojanovski 1978, 72. 42 Spominje je K. Patsch, 1906, 378. Rije je o gradinskome kompleksu (kota 296 m) veliine oko 330 x 185

m i povrine blizu 6 ha, s pet koncentrinih prstena u suhozidu, s naseljem i veim brojem keramikih ostataka na povrini. Strateki vrlo mona gradina, jedna od najveih u Hercegovini, s nadzorom doline Neretve i zalea. Nije evidentirana u ALBiH-u.

43 Spominje je C. Patsch 1922, 44. Nalazi se uz lijevu obalu Trebiata na koti 101 m, pribline veliine 321 x 182 m, s limitnim tumulom, oteenim i poruenim obrambenim zidovima i ostatcima ulomaka keramike i rvnjeva. Nije evidentirana u ALBiH-u.

44 Gradina na brdu Osoje (kota 307 m) pribline veliine 340 x 100 m, s vie obrambenih prstenova u suho-zidu. Nije evidentirana u ALBiH-u.


31

APJ Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Zagreb.GZM Glasnik Zemaljskoga muzeja, Sarajevo.RE Paulys Real-Encyclopdie der classischen Alter-

tumwissenschaft, Metzler Verlag, Stuttgart, 1893.

A) IzvoriAppian Appians Roman History, Loeb, London-New York,

repr. MCMLXII, english translation H. White.Appiani Alexandrini Romanarum historiarum quae supersunt: Graece et

Latine cum indicibus, Didot, Parisiis, MDCCCXL.Cicero Cicero, The Letters to his Friends, Loeb, London, MC-

MLVIII, english translation W. G. Williams. Shackleton Bailey 2004 D. R. Shackleton Bailey, Cicero: Epistulae ad familia-

res, sv. 2., 47-43 BC, Cambridge. Tyrrel 1915 R. Y. Tyrrell i L. C. Purser ur., The Correspondence of

M. Tullius Cicero, sv. 5., Dublin-London. B) Studije i monografijeBaiterus 1838 G. Baiterus, Consulares Triumphalesque Romanorum

ad Fidem Optimorum Auctorum, Turici.Bili-Dujmui, 2004. S. Bili-Dujmui, Oktavijanova kampanja protiv

Delmata 34. 33. god. pr. Kr., Zadar, disertacija u rukopisu.

Bohec, 2003. Y. L. Bohec, Lesercito romano, 3. izd., Roma.Bojanovski, 1969. I. Bojanovski, Mogorjelo Rimsko Turres, GZM, 24,

Sarajevo,137 163.Bojanovski, 1978. I. Bojanovski, Prethistorijska i rimska cesta Narona

Sarajevsko Polje s limitrofnim naseljima, ANUBiH, Sarajevo.

Bojanovski, 1980. I. Bojanovski, Arheoloko istraivanje antike arhi-tekture vojnog logora na Grainama kod Ljubukoga (1977 1979), Nauno-istraivaki program III, Sa-rajevo.

Bojanovski, 1981. I. Bojanovski, Graine, Ljubuki rimski vojni logor, Arheoloki pregled 22, Beograd, 63 66.

Bojanovski, 1988. I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANUBiH, Djela, k. LXVI, Centar za balkanoloka is-pitivanja, k. 6, Sarajevo.

Broughton, 1952. T. R. S. Broughton, The Magistrates of the Roman Re-public. sv. 2., New York.

Cambi, 1980. N. Cambi, Antika Narona urbanistika topografija i kulturni profil grada, u: Dolina rijeke Neretve od pret-historije do ranog srednjeg vijeka, Split, 127 153.


32

Cambi, Pasini 1980. N. Cambi, U. Pasini, Antiki izvori o Naroni i Neret-vi, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 279 293.

DAmato, Sumner 2009. R. DAmato, G. Sumner, Arms and Armour of the Imperial Soldier: From Marius to Commodus, 112 BC AD 192, London.

Dodig, 2005. R. Dodig, Rimski kompleks na Grainama kod Lju-bukog. Post scriptum istraivanja dr. Ive Bojanov-skog, Hrvatska misao 39 40/28, Poseban otisak, Sarajevo, 55-68.

Dzino, 2010. D. Dzino, Illyricum in Roman Politics 229 BC - AD 68, Cambridge.

Funaioli, 1904. G. Funaioli, Der Lokativ und seine Auflsung, Archiv fr Lateinische Lexikographie, 13, 301 372.

Gluevi, 1996. S. Gluevi, Donja Neretva u antici, Metkovi.Gundel, 1955. H. Gundel, P. Vatinius, RE VIII A, 495 520.Itgenshorst, 2005. Tanja Itgenshorst, Tota illa pompa. Der Triumph in der

rmischen Republik. Hypomnemata 161, Gttingen.Johnson, 1983. A. Johnson, Roman Forts, New York.Kahane, Tietze 1988, H. & R. Kahane, A. Tietze, The Lingua Franca in the

Levant, Istanbul.Keppie, 1998. L. Keppie, The Making of the Roman Army from Re-

public to Empire, Norman.Luttwak, 1999. E. N. Luttwak, The Grand Strategy of the Roman Empi-

re: From the First Century A.D. to the Third, Baltimore. Marasco, 1995. G. Marasco, Appiano e il proconsolato di P. Vatinio

in Illiria (45-43 a. C.), Chiron 25, Mnchen, 283 297.

Marasco, 1997. G. Marasco, Aulo Gabinio e lIlliria al tempo di Ce-sare, Latomus 56, Bruxelles, 307 326.

Muljai, 2007. . Muljai, U potrazi za starijim hrvatskim pseudo-arabizmima, Suvremena lingvistika, 64/2, Zagreb, 159 178.

Mller, 1895. C. F. W Mller, Zu Caesars bellum civile, Festschrift zum fnfzigjhrigen Doctorjubilum Ludwig Friedla-ender, Leipzig, 1895, 543 554.

Patsch, 1906. K. Patsch, Pseudo-Skylaxovo jezero. Prinos povijesti donjeg porijeja Neretve, GZM XVIII, 367 390.

Patsch, 1914. C. Patsch, Zbirke grkih i rimskih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXVI, Sarajevo, 141 219.

Patsch, 1922. C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst un dan der Adria: Die Herzegowina einst und jetzt, Wien.

Patsch, 1996. C. Patsch, Povijest i topografija Narone, Metkovi.


Documents

Publius Vatinius in Narona 45 a. Chr. - 44. a. Chr