63

Click here to load reader

Put u snove

Embed Size (px)

DESCRIPTION

 

Citation preview

Page 1: Put u snove

1

Put u snove

alan MaY

Page 2: Put u snove

2

1

Samer Roberts je bila jedina osoba koja nije pala u nesvijest od sreće što se Kejb Flin vratio u grad. Oko njega su se okupili gradonačelnik, cijelo gradsko vijeće i mnogobrojni radoznalci samo da bi ga gledali kako odaje poštu na grobu svog djeda Hedlija Flina. To je smiješno, pomislila je Samer nervozno. Kejb Flin je imao običaj da dolazi jednom u tri godine. Inače, moglo bi se reći da je potpuno ignorisao svog djeda. A kada bi svoj rodni grad naizad počastvovao posjetom, svi bi popadali kao čunovi kad ih pogodi kugla. Samo što mu nisu prostirali crveni tepih. To joj je bilo odvratno. Ipak, nije mogla da krivi syoje sugrađane: nije im se često događalo da se lokalni dječak doveze u crvenom “jaguaru”, obučen u odijelo koje košta više od njihove nedeljne zarade. Pošteni građani Klervjua u Minesoti vidjeli su spoljne znake uspjeha, i to ih je impresioniralo.

Ali, ona je često viđala tugu u očima njegovog djede kada iz Čikaga nije stiglo pismo, pa čak ni

razglednica od njegovog jedinog unuka koga je othranio. Ona je veoma rano naučila da spoljnji

izgled ponekad vara. Bilo je mnogo važnije kakav je neko iznutra.

Pogledala je prema Kejbu. Nije samo njegov spoljni izgled privlačio pažnju. Iz njega je izbijala snaga. Bilo je jasno da je navikao da vlada. Bilo je nešto u načinu na koji je hodao, stajao, posmatrao ljude… I protiv svoje volje, Samer je bila svjesna i uznemirena njegovim prisustvom, i to ju je još više nerviralo. Okrenula se na drugu stranu, nesvjesna da je Kejb Flin baš u tom trenutku skrenuo pogled sa gradonačelnika i njegove žene prema brijegu na kojem je ona stajala. U toj nepoznatoj ženi bili je nešto što je privlačilo njegov pogled. Bio je radoznao da sazna ko je ona, a ni sam nije znao zašto. Bila je veoma ozbiljna. U ruci je držala žutu ružu. Poslije službe na groblju, Kejb je strpljivo primao izjave saučešća. Gomila oko njega se povećavala. Osjećao se kao ajkula zatvorena u akvarium: nervozna i izložena pogledima. Ipak, razumio je njihovu radoznalost i nije im zamjerao. Najzad se gomila razišla i on je mogao na miru da se pozdravi sa djedom. Pošto su mu roditelji poginuli u saobraćajnoj nesreći, nikog bližeg nije imao. Stao je pored groba i jedan cyijet na vrhu gomile cvijeća je privukao njegovu pažnju. Bila je to jedna žuta ruža. Podigao je pogled ali žena u crnom više nije stajala pored hrasta. Okrenuo se da je potraži. Ali nje nije bilo na vidiku. Ko je ona, do vraga? Ona je bila na putu kući Hedlija Flina. Kada je ušla unutra, trpezarija je bila puna ljudi. Samer je, zajedno sa domaćicom, pripremila posluženje prije odlaska na groblje, I ljudi su sada čekali u redu da napune tanjure. Izgleda da je ovo posljednja usluga koju je mogla da učini Hedliju. Prišao joj je Ričard Spolding, direktor banke i blizak Hedlijev prijatelj. Pored njega je stajao visok, blijed čovjek koji bi se isticao I da nije bio najvisočiji u sobi. Bio je obučen u frak i cilindar u znak sjećanja na dane kada je bio voditelj u Hedlijevom cirkusu. Sada je imao svoj cirkus na Floridi. Fausto je pogledao Samer i tužno se nasmiješio. - Oduvijek sam smatrao da je prilično nastrano opraštati se od svojih prijatelja gozbom. Hedli je zaslužio više nego da ljudi poslije njegove smrti mljackaju u njegovoj trpezariji. - U pravu si, Fausto. Zašto obojica ne pođete za mnom. - Uzela je Fausta i Ričarda pod ruku i odvela ih u Hedlijevu radnu sobu. Sipala je u tri čaše pomalo irskog viskija koji je Hedli posebno čuvao, i pružila ljudima čaše.

Page 3: Put u snove

3

- Za Hedlia Flina - rekla je, dižući čašu. - Bio je najbolji čovjek koga sam poznavao - dodao je bankar. - Loše je igrao šah, ali je bio odličan prjjatelj. Samer se stresla od jakog pića, ali joj je prijala toplota koja je obuzela. - Mislila sam da si ga ti naučio da igra šah, Ričarde. - I ja loše igram šah. Zato smo i bili pravi protivnici.- Starac je uzdahnuo. -Nedostajaće mi matori. - Bio je jedinstven - rekao je Fausto. Samer je čula kako njihovi glasovi podrhtavaju i grlo joj se steglo. Otišla je.prema velikoj polici s knjigama i uzela jednu knjigu povezanu u kožu. - Hedli je želio da ti dam ovo - rekla je i pružila knjigu Ričardu. On je otvorio knjigu i našao u njoj šahovske figure od slonovače. Nasmiješio se. - Zaista mi je drago, Samer, ali mislim da ovo treba dati njegovom unuku. - Hedli mi je rekao da bi volio da ti to dobiješ. Nisam siguran da to treba njegovom unuku. On vjerovatno i ne zna da je Hedli igrao šah. - Znam. Samer se okrenula. Kejb Flin je stajao na vratima i gledao pravo u nju. Polako je zakoračio u sobu. Kravata mu je bila olabavljena, a jedno dugme otkopčano. Sako je nosio preko ramena. Kada se približio bio je još privlačniji. Imao je tamnosmeđe oči koje su je prodorno gledale. Iz njega je izbijala snažna erotičnost koja je, ovog trenutka bila usmjerena na nju. Kejb je stao ispred Samer, iznenađen što je svoju misterioznu ženu tako lako pronašao. Ito u djedovoj radnoj sobi. Skinula je crni šešir i sada je mogao da vidi njene oči. Čim ih je pogledao, osjetio je da tone u duboki zeleni bazen. Na svoje zaprepašćenje, u tim je očima otkrio i nezadovoljstvo. Ona čak nije ni pokušala da ga sakrije. Nije navikao da žene tako reaguju na njega. Pružio je ruku. - Ja sam Kejb Flin, a ko ste vi? Ona je pogledala u njegovu ruku kao da je to nekakav nepoznati objekat. - Ako tražite kupatilo, gospodine Fline, ono je dolje, ispod stepenica. - Znam gdje je kupatilo. - Mora da imate izuzetnu memoriju. - Ponekad. Na primjer, sjećam se das am vas pitao kako se zovete, ali se ne sjećam vašeg odgovora. - To je zato što vam nisam ni odgovorila. Ričard Spolding se umiješao: - Drago mi je što te vidim, Kejb. Nadam se da ćeš neko vrijeme ostati u gradu. - Kejb je odgovorio, ne dižući pogled sa žene koja je stajala pred njim. - Ne znam Ričarde. To zavisi od toga koliko će mi vremena trebati da sredim djedove poslove. Samer se nije dopao način na koji ju je gledao. Osjećala se kao pod mikroskopom. Ona je u svakom slučaju bila drugačija od djevojaka sa kojima je dolazio u marinu prethodnih godina. One su sve bile plave i savršeno građene. U poređenju s njima, ona je bila ružno pače. O čemu ona to, zaboga, misli? Pa ona nije ni u kakvoj konkurenciji sa Kejbovim djevojkama. Ona je samo njegova poznanica. Treba da se podsjeti zašto je u ovoj kući. Okrenula se starcima. - Ričarde, Fausto, izvinite me. Imam posla.

Page 4: Put u snove

4

Prošla je pored Kejba ne pogledavši ga i izašla. Kejb je gledao kako se vrata za njom zatvaraju. Bio je potpuno zbunjen njenom hladnoćom. Prišao je baru i nasuo sebi piće. Pogledao je Fausta. - Zašto imam utisak da joj se nimalo ne sviđam? Fausto se nasmiješio. - To je njen način. Samer je ponekad prestroga prema ljudima. - Samer? Tako se zove? - Ne poznaješ Samer? - upitao je Ričard iznenađeno. - Ne, ne poznajem je. Zar bih trebao? - Trebalo bi. Motala se oko ove kuće od djetinjstva. - Ne sjećam se da sam je ikada vidio. Kako joj je prezime? - Roberts. Njen otac vodi marinu na drugoj obali jezera. Često si dolazio tamo dok si živio u Klervjuu. Kejb se zamislio. - Samo trenutak! Tačno, sjećam se jedne djevojčice koja se motala oko čamaca. Bila je obučena kao Oliver Tvist. Hoćeš da kažeš da je to ista ova žena koja je maloprije bila ovdje? - Tako je! Ona sada vodi marinu. Otac joj je poginuo u nesreći prije devet godina. Majka joj je umrla kad je Samer još bila mala. Ona je se čak i ne sjeća. – Nasmijao se prije nego što je produžio. – Kao što vidiš, Samer je veoam otvorena mlada dama. - Primijetio sam. Otkud ona ovdje? -Neposredno poslije smrti svog oca, Samer je došla u banku. Nikada neću zaboraviti taj dan. Nosila je preveliku haljinu i bila očigledno uplašena, ali je ponosno stala pred moj sto i zamolila me da joj pozajmim pedeset hiljada dolara. Predložila mi je da u zalog uzmem zemlju i marinu. Tako nešto mi se nije desilo u toku cijele moje karijere. Neznam zašto, ali je nisam odmah odbio. Rekao sam joj da dođe sutra. - Jesi li joj dao zajam? - Te večeri sam tvom djedu ispričao šta se dogodilo. On mi je odmah rekao da joj dam zajam, i da će on garantovati. Uvijek se divio ljudima koji imaju petlju. Pokazalo se da njegova garancija nije bila neophodna. Samer je vratila svaki peni zajma. - A kako ju je Hedli upoznao? Ričard je sipao sebi još jedan viski. - Tvoj djed se zainteresovao za nju. Otišao je u marinu i zamolio je da ga odvede na ostrvo. - Zašto? Pa, Hedli je imao svoj brod. - Samer to tada nije znala. Odvezla ga je na ostrvo. Oduvijek je željela da ga vidi, ali je ono bilo zatvoreno otkako je tvoj djed prestao da drži zabavni park. Kejb je sjeo u jednu od kožnih fotelja. Još uvijek mu je bilo teško da prihvati činjenicu da žena koju je upravo vidio bila ista ona djevojčica koju je viđao u marini. Sjetio se da je bila stidljiva i da se stalno crvenila. Žena koju je upravo upoznao i koja je bila hladna kao Aljaska, sigurno nije bila stidljiva. Bilo je očigledno da joj nije baš simpatičan. Pitao se zašto. - Kakav je tačno bio odnos između ove žene i mog djeda, Fausto? Koliko ju je on dobro poznavao? - Ne onako kako ti misliš. Godinama sam ih viđao zajedno I mislim da su jedno drugom popunjavali životne praznine. Jednostavno, bili su prijatelji. - Kejb nije sasvim povjerovao, ali nije ništa rekao. Pogledao je Ričarda koji je gladio prstima kutiju na stolu.

Page 5: Put u snove

5

- Djed mi je rekao da voliš da igraš šah, Ričarde. - Samer kaže da je Hedli želio da mi pokloni ovu kutiju, ali sam joj ja rekao da ona pripada tebi. Vjerovatno je željela da imam nešto Hedlijevo. Kejb je ustao i spustio čašu na poklopac kutije. - Kako se usuđuje da dijeli imovinu mog djeda? Ponaša se kao da te stvari pripadaju njoj! - Siguran sam da Samer nije tako mislila. Vjerovatno je Hedli pomenuo da želi da mi to pokloni i ona je željela da me razveseli i pokaže mi da je njemu bilo stalo do našeg prijateljstva. Kao što znaš, tvoj djed je volio ovaj komplet. Uvijek smo ga koristili. - Kejb je stisnuo pesnice. Ne, nije znao da je njegov djed volio ovaj komplet. Shvatio je mnoge stvari o Hedliju koje prije nije znao. I bez toga se osjećao krivim što nije češće posjećivao djeda. Ovo podsjećanje na to koliko je malo znao o njemu nije mu uopšte prijalo. U Čikagu se osjećao sigurnim. Ovdje nije imao pojma šta se događalo u posljednjih deset godina. - Uzmi taj šah, Ričarde. Gospođica Roberts je u pravu. Hedli bi volio da ga ti uzmeš. Ona jeste gospođica, zar ne? - Da. Mislim da će uvijek tako i biti. Jesi li siguran da treba to da uzmem? - Siguran sam. Neko je pokucao na vrata i Kejba je iznenadila sopstvena želja da vidi Samer. Ali, bila je to gradonačelnikova žena. - Oprostite, gospodine Fline, ali nekoliko ljudi odlazi i voljeli bi da se pozdrave sa vama. Njen umilan glas ga je nervirao, ali se ipak nasmiješio i pošao. Morao je da bude ljubazan zbog djeda. Dok je kružio među ljudima u trpezariji, neprestano je tražio tajanstvenu ženu zelenih očiju. U jednom momentu je vidio kako nestaje u kuhinji. Nadao se da neće pobjeći na zadnja vrata prije nego što gosti odu. Želio je da popriča s njom. Ulazila je još nekoliko puta u trpezariju, ali nije se uključivala u razgovor. Jednom ju je zaustavio Alen Frimen, stavivši joj ruku na rame ali je ona samo pomjerila njegovu ruku i prošla. Poslije četrdeset minuta, Kejb je ispratio Fausta do vrata. Zatim ih je zatvorio i zaključao. Najzad su svi otišli. Ostala je jedino Samer koja je raspremala veliki sto. Ušao je u kuhinju i vidio je za sudoperom. Vidio je da je zasukala rukave, a cipele ostavila pod stolom. Već je oprala gomilu posuđa. - Ostavite te sudove za momenat – naredio je. - Želim da razgovaram s Vama. Možda je i bila iznenađena što ga vidi, ali to nije pokazala. Pogledala ga je preko ramena i rekla, nastavivši da pere sudove: - Zaista je čudno, gospodine Fline, da sudovi ostaju prljavi sve dok ih neko ne opera. On se naslonio na kuhinjski pult na nekoliko koraka od nje. - Ali, zašto ih vi perete? - Zato što se niko nije javio dobrovoljno. Nadam se da ste to primjetili. Jeste li vi namjeravali da ih operete? - Zašto ih ne stavite u mašinu za pranje? Ona ga je prekorno pogledala. - Ova kuhinja se nije izmijenila u posljednjih trideset godina, gospodine Flin. Ovdje nema mašine za pranje. - A gdje je domaćica? Zašto vam ne pomaže?

Page 6: Put u snove

6

Gospode bože! Pa on čak ne zna ni ime žene koja vodi kuću njegovog djeda! - Adela je premorena. Spremale smo hranu sinoć i jutros. Poslije pogreba sam joj rekla da ide da se odmori. - Zašto niste nekoga unajmili da vam pomogne? - Tako se to radi u Čikagu, zar ne? Ako treba nešto da uradite, vi unajmite nekog da to uradi umjesto vas. - Nemate baš visoko mišljenje o meni, zar ne? - Vjerovali ili ne, ja uopšte i ne mislim o vama. Kejb je bio obdaren samo malom dozom strpljenja, a ova žena ga je brzo trošila. Kada ju je uhvatio za ruku, nije mogla da mu se suprotstavi, kao što je to uradila Alenu Frimanu. Prisilio ju je da sjedne na stolicu. Uzeo je drugu stolicu i sjeo preko puta nje. - Slušajte, gospođice Roberts. Ja vas ne znam i vi mene ne znate. Zašto me onda mrzite? Šta sam vam uradio? - Sviđate se cijelom mjestu. Zašto vam je potrebno da se sviđate i meni? - To mi nije potrebno. Potrebni su mi neki odgovori. - U redu, odgovorit ću vam. Ne, nije patio. Da, pomenuo vas je prije nego što je umro. Ne, nije se žalio što ga niste posjetili u bolnici. Da, ja mislim da ste vi sebičan i bezosjećajan čovjek. Je li to dovoljno? On je ukočeno zurio u neobično zelene oči. Bila je predivna kada se ljutila. Osjetio je snažan ubod želje za njom. Kako on nije odgovorio, Samer je odmahnula rukom i ustala. Razgovor s njim je čisto gubljenje vremena, pomislila je i vratila se sudovima. Ali, nije prešla ni dva koraka, a on ju je stigao i uhvatio za ruku. - Kuda ste pošli? - Da zvršim posao. - Vi ste rekli svoje, gospođice. Sada sam ja na redu. Ponovo ju je posadio u stolicu. Stavio je ruke na naslon i primakao svoje lice njenom. - Prvo, nemojte da odgovarate na ono što vas nisam pitao. Drugo, svoje mišljenje možete zadržati za sebe. Volio sam svog djeda, gospođice Roberts, i on će mi veoma nedostajati. I baš me briga da li mi vjerujete. Osjetio je da mora da se udalji od nje prije nego što uradi nešto što joj ne bi prijalo. Ponovo je sjeo na svoju stolicu. - Ne znam zašto ste takvi prema meni – nastavio je. – ali ja sam veoma umoran I na kraju živaca. Zato vas molim da mi kažete zašto sam vam nesimpatičan. Ili vi nikoga ne volite? - Odakle vam takva ideja? - Sve vrijeme ste stajali po strain. Ni sa kim niste razgovarali, a prema Alenu Frimenu ste se ponašali kao da je dio namještaja. Jedino ste malo duže razgovarali sa Ričardom i Faustom. Stekao sam utisak da baš nevolite da se družite. - Imala sam mnogo posla – rekla je iznervirana što se pravda pred njim. - A zašto me smatrate sebičnim i bezosjećajnim? Pa, vi me i ne poznajete! - Pa, dobro, gospdine Flin, reći ću vam. Došli ste u Klervju prekasno. Vaš život u Čikagu vam je očigledno mnogo važniji od starca koji vas je toliko volio. Mogli ste češće posjećivati djeda. Duboko je udahnuo i uspio da svoj bijes stavi pod kontrolu. Osjećaj krivice je i dalje ostao. Bila je u pravu. - U pravu ste - priznao je, a zatim promijenio temu. - Ima li još malo kafe?

Page 7: Put u snove

7

Vidio je da ju je zbunio, i to mu je bilo drago. Ustala je, nasula mu kafu i pružila šoljicu. Na trenutak je dodirnuo njene prste i osjetio da mu je kroz ruku prošla laka struja. - Sjedite, Samer. Naspite i sebi kafe. Cio dan ste na nogama. Moj djed vam je bio veoma drag, zar ne? - Hedli je bio zaista poseban čovjek. Volio je ljude i imao divan osjećaj za humor. Učinila bih sve za njega. Ali, on je tražio samo da vas izvjestim o njegovoj smrti i da otvorim kuću za sve one koji žele da dođu. Onaj prvi telegram, koji sam vam poslala kad je otišao u bolnicu, bio je moja ideja. On za to nije znao. Mislila sam da treba da znate da je imao srčani udar. - Nisam bio ovdje kad je stigao taj telegram. Nikada ga nisam ni dobio. Onaj drugi, koji je nosio vijest o njegovoj smrti, me je sačekao kad sam se vratio. Pogledala ga je pažljivije i vidjela žaljenje u njegovim očima. Nije željela da ga sažaljeva. Nije željela da ima bilo kakva osjećanja u vezi s njim. - Pa, sada ionako nije važno - rekla je i ustala. - Oprostite, ali ja moram da završim spremanje. Voljela bih da se vratim kući. - Gdje stanujete? - Na drugoj strani jezera. Gledao ju je kako nastavlja da pere sudove. Nije baš puno saznao o njoj, a to ga je zanimalo. Samer je čula kako on ustaje i pomislila je da će izaći iz kuhinje. Ali, na njeno iznenađenje, on je uzeo krpu i počeo da briše sudove. - Iznenađeni ste? - rekao je. - Ne vjerujem da u Čikagu to često radite. - Ja sam prilagodljiv. - To je dobro, s obzirom da ste špijun. Kejb je umalo isputio čašu. - Špijun? Ko vam je rekao da sam špijun? - Hedli. Rekao mi je da radite u industrijskoj špijunaži. - A to znači da sam špijun? - Otkrivate ljude koji kradu projekte i novac. Kako drugačije da vas nazovem? - Radim na obezbjeđenju. - Da, ali to nije tako uzbudljivo kao špijun. - Žao mi je što ću vas razočarati, ali moj posao je više rutinski. - Pa da! A taj ožiljak na vašem ramenu nije od metka, nego vas je ujeo komarac! - Izgleda da vas je djed dosta pričao o meni. Nije pošteno! Ja o vama znam samo to da vodite marinu. Šta tako odlučna mlada dama radi u Klervjuu? - A gdje bih mogla da odem? Kao što ste možda primijetili, jezero je prilično statično. Bilo bi mi teško da premjestim marinu u centar Detroita, na primjer. Bio je siguran da na ovaj način neće dobiti željene odgovore. Zato je probao drugu taktiku. - Da li još uvijek iznajmljujete brodove? Možda bih iznajmio jedan, pošto je Hedli prodao svoj. - Ne vjerujem da ćete se dovoljno dugo zadržati ovdje. Njen neprijateljski stav zaista je počeo da ga nervira. - Ostaću sve dok ne sredim poslove svog djeda. Siguran sam da ću stići da se provozam po jezeru. Godinama nisam jedrio. Ona je slegnula ramenima. - Svako može da dođe u marinu - rekla je. Posao je bio završen i Samer je obrisala ruke.

Page 8: Put u snove

8

- Ja sada idem, gospodine Flin. Adela će vam spremiti doručak u sedam, kao što je to radila za vašeg djeda. U deset će doći advokat, zato nemojte da se uspavate. I, hvala vam što ste mi pomogli. - Zašto me ne zovete Kejb? Mog djeda ste zvali po imenu. - Vašeg djeda sam poznavala. Vas ne poznajem. - Trudiću se da to promijenim dok sam ovdje, Samer. Po njegovoj samouvjerenosti je shvatila da mu je to ranije polazilo za rukom. E, ovoga puta neće! - Sumnjam da ćete dovoljno dugo ostati. Sada moram da idem. - Nešto ste zaboravili, Samer. Stala je na vratima i okrenula se. - Šta sam zaboravila? - Cipele. O, do vraga! Na brzinu je obula cipele, a zatim rekla: - Hvala - i otišla. Sišla je niz nekoliko stepenica, a onda se naglo okrenula i umalo naletjela na Kejba koji ju je pratio. - O, bože! Potpuno sam zaboravila na Bejlija. Kejb se pomaknuo u stranu i zapanjeno gledao kako ona utrčava u kuhinju, otvara stražnja vrata i zviždi. Na njen zvižduk se pojavio veliki pas i ujtrčao u kuhinju. Kejb je shvatio da je i on zaboravio na Bejlija. A Hedli ga je imao već osam godina. Šta da radi sa psom? Nije mogao da ga povede u Čikago, to je sigurno. U međuvremenu, Samer je nahranila psa. - Pa mislim da je sada sve u redu. - Opet ste nešto zaboravili. - Šta? - Mene. - Vi ste veliki dječak. Već godinama živite u velikom gradu. Sigurna sam da ćete se snaći i nekoliko dana u Klervjuu. Opet jo prošla pored njega i krenula niz stepenice. Ali, on je čvrsto riješio da je ne pusti tako lako. Pošao je za njom, diveći se njenoj gracioznosti. - Šta to radite, gospodine Fline? - Pratim vas do kola. Hedli me je tako naučio. I, ko zna? Možda ću vas čak poljubiti za laku noć. Ne hih volio da razočaram Hedlija. - Njene oči su zablistale. - Vi ste zaista najneprijatniji, njarogantniji... Njegov snažan poljubac ju je prekinuo u pola rečenice i oduzeo joj dah. Nije mogla da se oslobodi iz njegovih snažnih ruku koje su je držale. Zato je pokušala da ne odgovori na njegov poljubac. Bilo je to veoma teško, i to ne zbog njegove snage. Obuzeo ju je talas uživanja. Vrelina je pokuljala njenim tijelom. U tom trenutku, za nju je postojao samo taj muškarac koji je imao ukus zabranjenih snova. Najzad je on podigao glavu i pogledao je. Poželio je da od nje dobije samo jedan poljubac. Ali, jedan poljubac nije ni blizu bio dovoljan. Pogledao ju je u oči i shvatio da je našao način da pobijedi neprijateljstvo. Treba je samo ljubiti u tišini. Treba to da zapamti. Riješio je da se odupre svojoj želji i pusti je. Zato je uzeo njenu ruku i poveo je do “džipa” na kome je pisalo “Marina Robertsovih”. Otvorio je vrata i pomjerio se da bi ona mogla da uđe. - Vidjećemo se sutra, Samer. Vozi pažljivo! - rekao je tiho, prišavši otvorenom prozoru.

Page 9: Put u snove

9

Samer je pošla. Čudila se kako je u stanju da vozi, pošto su joj se ruke tresle. Jedino je znala da mora da pobjegne od Hedlijeve kuće i od njegovog unuka što prije. Prije deset godina bi bila presrećna da ju je on poljubio. Sada je shvatila da sa tim poljupcem ne može da izađe na kraj. Tješila se mišlju da će se on za koji dan vratiti u veliki grad, svojim otmjenim damama i svom poslu. Sve što ona treba da radi je da ga se kloni do tada. Imala je dovoljno posla u marini. Nije bilo šanse da još jednom ostane nasamo sa Kejbom Flinom. Nije se usuđivala ni da misli na to. Suviše je uživala.

Page 10: Put u snove

10

2 Kejb se sutradan sreo sa Samer, kao što je bio obećao, ali je razlog bio sasvim drugačiji. Toga jutra, tačno u deset, advokat njegovog djeda, gospodin Everet je ušao u kuću, noseći svoju torbu. Dva sata kasnije, Kejb je vozio prema marini. Bio je zapanjen onim što je čuo od gospodina Evereta. Znao je da je njegov djed posjedovao kuću i ostrvo, ali nije znao da je uz to imao i polovinu grada. Sada je on vlasnik zemlje na kojoj su izgrađene njihove kuće i radnje. Ali razlog zbog koga je sada išao kod Samer je bilo ostrvo. Nije mogao a da se ne upita da li je ona znala koliko je Hedli bio bogat I da li je iz toga izvukla neku korist. I koliko je ona zaista bila bliska njegovom djedu. Možda je sve bilo sasvim nevino. A možda i nije. Kejb je godinama živio u svijetu gdje se svako smatrao krivim dok se ne dokaže suprotno. To je podstaklo njegov cinizam i sumnju u motive drugih ljudi. Zato je sada sumnjao i u Samer. Kada je dolazio, bio je siguran da se neće dugo zadržati u Klervjuu. Sada više nije bio tako siguran. Poslovi njegovog djeda su se prilično zakomplikovali. Kao, uostalom, i njegov život. I to od kad je vidio ženu u crnom na vrhu brijega. Bilo mu je nelagodno zbog osjećaja koja su se stvarala u njemu. Polovina njega je sumnjala u nju. Druga polovina ju je očajnički željela. Kada je skrenuo prerna marini učinilo mu se da je pogriješio put. Ono što je vidio nije odgovaralo njegovim sjećanjima. Zgrade su bile na istom mjestu, ali se tu sličnost završavala. Sve je bilo čisto i svježe ofarbano, staze i parking popločan, a bile su i neke nove zgrade: prodavnica suvenira i restoran. Bilo je očigledno da Samer dobro vodi posao. Bila je vrijedna i ambiciozna. Želio je da sazna koliko je bila ambiciozna. Dovoljno da iskoristi prijateljstvo i novac jednog starca? Parkirao je auto, pustio Bejlija napolje i pošao ka kancelariji. Ali Samer nije bila unutra. U tom trenutku ona je bila pored kuće za čamce i proklinjala u sebi. Neki turista je dobro oštetio jednu njenu jedrilicu. Iznajmljivali su čamce čak I kada nisu znali ni jedro da podignu! Uzdahnula je I pogledala “Carićevu” slomljenu krmu. Svi njeni brodovi su se zvali po pticama. Taj običaj je uvela kada je preuzela marinu. Osiguravajuća kompanija će biti oduševljena! Ionako je dovoljno deru. Okrenula se ka dječaku koji je stajao pored nje. Pretpostavljam da se tip kojije slomio krmnu nije sjetio da je donese sa sobom? - Ne – odgovorio je Tobi. - Čudim se kako je uopšte uspio da se vrati. I još je mene optužio da sam mu dao neispravan čamac! - Pa to se mora popraviti. Dogovori se sa Džejkobom. On sigurno ima novu krmu u skladištu. A gdje je Džejkob? Nisam ga vidjela cijelo jutro. - Otišao je da isproba motor koji je popravio. Vratiće se uskoro. - Uradi što možeš, Tobi. Izašla je iz kuće i zapanjena, ugledala kako joj prilazi Kejleb Flin. U sportskoj odjeći je izgledao potpuno drugačije. Isticali su se njegovi mišići, i to joj je oduzimalo dah. Izgledao je i hladno i opasno po njen unutrašnji mir. Ali, ona više nije bila djevojčica koja je ludjela za njim. On je samo posjetilac koji će uskoro otići. Iznenadila se što je poveo psa sa sobom. Morala je da prizna da se to nije uklapalo u njenu sliku bezosjećajnog i sebičnog čovjeka iz velegrada. Bilo mu je lakše da Bejlija ostavi kod kuće. Pošla je ka njemu. - Mogu li da vam pomognem, gospodine Flin? - Možete! Prestanite da me zovete gospodine Flin, za početak.

Page 11: Put u snove

11

- Još nešto? - Želim da razgovaramo nasamo. Iznenada se uozbiljio. Ali, ona nije željela da razgovara sa njim. - Ako želite da iznajmite čamac, možete pogledati - pokazala je prema doku. - Ne želim da iznajmim čamac. Želim da razgovaram s vama. Pogledala ga je i odgovorila: - Moram da provjerim nešto na doku. Ako hoćete, pođite sa mnom. Možemo razgovarati usput. Pošao je za njom. Više bi mu odgovaralo da uđu u kancelariju, ali je već naučio da Samer neće previše popustiti. Rekao je bez okolišanja: - Gospodin Evert je bio iznenađen što niste došli na otvaranje testamenta. - Zašto bih ja bila tamo? Bila sam prijatelj vašeg djeda, a ne rođak. Hedli je imao mnogo prijatelja. Ni oni nisu bili tamo. Pažljivo je proučavao njeno lice. Bila je zaista iznenađena. Pitao se da li se pretvara. - Pošto ste pomenuti u testamentu, gospodin Everet je mislio da treba da dođete. - Ništa nisam željela od Hedlia i on je to znao. Čim su stigli na dok Samer je zastala da popriča sa djevojčicom koja je bezuspješno pokušavala da namjesti pojas za spasavanje. Za to vrijeme, Kejb ju je posmatrao. Zaista je bila graciozna. Crna kosa joj je bila svezana u konjski rep. I, iznad svega bila je veoma poželjna. Na kraju razgovora pozdravila se sa djevojčicom: - Vidjećemo se sutra ba času! - Kakvom času? – upitao je Kejb. - Držim časove jedrenja djeci od deset do petnaest godina. Samer se još nekoliko puta zaustavljala da popriča sa svojim gostima i posavjetuje ih. Kejb je postao nestrpljiv. U trenutku kada je jedan od službenika marine prilazio, on je uhvatio Samer za ruku i rekao: - Slušajte, moram da razgovaram sa vama nasamo. - Kao što vidite, prilično sam zauzeta. Zar ne može to da sačeka? - Ne može. Hajde da uzmemo čamac. Na sredini jezera nam niko neće smetati. Samer ga je pažljivo pogledala. Nije vjerovala da je neobuzdana strast razlog njegove želje da je odvuče na sredinu jezera. Uostalom, crnke nisu njegov tip. Znači, u pitanju je njegov djed. Jedino im je on bio zajednička tema. - U redu, gospodine Fline, mogu vam posvetiti deset minuta. Pošla je prema spremištu za čamce. Nije se ni osvrnula da vidi da li je on slijedi. Kada je ušla u spremište, okrenula se i rekla mu: - Izvolite, gospodine Fline. Ako ne prestane da ga zove gospodine Flin, pomislio je, zavrnuće joj taj lijepi vrat! Ali, trenutno su mu bili potrebni neki odgovori, pa će to zadovoljstvo morati da ostavi za kasnije. - Znate da je moj djed bio vlasnik ostrva, zar ne? - Naravno. A sada je to ostrvo vaše. - I vaše. Na licu joj se pokazala nevjerica. - Šta? Kejb je uzeo komad konopca i počeo da vezuje čvorove. Morao je da zaposli ruke da bi se odbranio od želje da je dotakne. Jedna od fantastičnih stvari koju sam čuo jutros od gospodina Evereta je da polovina ostrva pripada meni, a polovina vama.

Page 12: Put u snove

12

Vjerovala mu je. To je ličilo na Hedlija. O, Hedli, zašto moraš da komplikuješ stvari? Znao je da ona voli ostrvo, ali nije htio da bude nepošten prema svom unuku. Oklijevala je za trenutak, a zatim je rekla: - Voljela bih da Hedli ti nije uradio. Kejb je bacio konopac i naslonio se pored nje na čamac izvučen na suho. Stao je tako blizu da je dodirnuo svojom nogome njenu. Ona se nije ni pomakla. Nije željela da mu stavi do znanja da primjećuje njegovu blizinu. Ponos joj to ne bi dozvolio. - Vi, naravno, ništa niste znali o tome - rekao je skeptično. Trebalo joj je nekoliko sekundi da pronikne u njegovu skrivenu poruku. - Naravno da nisam. Kako bih znala? - Poznavali ste gospodina Evereta, zar ne? - Jesam. On je bio advokat vašeg djeda. Razmišljala je o ovom ispitivanju. Šta je zapravo htio, pitala se? - Željeli biste da nešto kažete, gospodine Fline. Molim vas da to kažete otvoreno. - Gospodin Everet je imao neke prijedloge u vezi sa imovinom mog djeda i saopštio mi ih je poslije čitanja testamenta. - I vi mislite da ja i o tome nešto znam? Slegnuo je ramenima. - Moguće je. Vjerovatno volite novac kao i svi ljudi na ovom svijetu. Izbrojala je u sebi do deset da se smiri. - To što je gospodin Everet uradio krajnje je nemoralno, pošto je zloupotrijebio informacije koje su mu bile povjerene. Ali, mislim da vi hoćete da kažete da je on meni rekao da će mi Hedli ostaviti dio ostrva. - Pa, možda ste željeli i cijelo, ali je Hedli smatrao da bi to bilo nepravedno prema meni. Samer se udaljila nekoliko koraka, a zatim se okrenula prema njemu. - Slušajte, gospodine Fline. Rekla sam Hedliju da mi ne treba od njega ništa osim njegovog prijateljstva. Pogledavši ga, shvatila je da joj ne vjeruje. Odmahnula je rukom. - Zaboravite! Mogla sam isto tako da govorim i ovom čamcu. Okrenula se da pođe, ali ju je on zaustavio. - Ne želite da čujete kakve planove gospodin Everet ima sa ostrvom? - Ne, ne želim da čujem ništa više od vas. Čvrsto ju je držao za ruku. - E, pa morat ćete da me saslušate. Postoji ponuda od jedne kompanije koja želi da preuredi ostrvo. Da to zavisi samo od mene, već bih prihvatio. -Imam bolju ideju. Prodajte mi svoj dio ostrva. - Sumanjam da se možete takmičiti sa ponudom korporacije. - Zašto? - Zato što su spremni da plate ogromnu svotu. - Zašto? - Kakve to veze ima? Ponuda je dobra. - I baš vas briga šta će da urade s ostrvom! Važno vam je da uzmete novac i odete u Čikago. Pokušao je da objasni. To inače, nije bio njegov običaj. Koliko znam, hoće da podignu stambene zgrade. Izračunali su da bi time zaposlili dosta lokalnog stanovništva. I marina bi sigurno profitirala. Samer nije bila impresionirana.

Page 13: Put u snove

13

- I koliko nude za ostrvo? Rekao joj je cifru od koje joj se zavrtjelo u glavi. Nije imala toliko novca. Ipak, vrijedjelo je pokušati. - Hoćete li mi dati nedjelju dana? - Zašto? - Da pokušam da nađem novac. - Ali, zašto vam je to ostrvo toliko važno? Tamo nema ničeg, osim polusrušeni zabavni park. Možda imate neke planove s ostrvom? Izgleda da je odlučio da je smatra pohlepnom prevarantkinjom. - Hoćete li mi dati nedjelju dana ili ne? Prije nego što je odgovorila, jedan muškarac je ušao u kuću za čamce. Zastao je na vratima. Htio je da se okrene i ode, ali ga je Samer zadržala. - Sačekaj, Džekobe! Treba da razgovaram s tobom. Čovjek se dvoumio da li da je posluša ili da ode. Samer je znala da ga dovodi u neprijatnu situaciju. - Džekobe, ovo je Kejb Flin, Hedlijev unuk. Kejb, ovo je moj glavni mehaničar, Džekob Sleter. Džekob je zaista bio odličan mehaničar, koji je mašine pretpostavljao ljudima. Bio je stidljiv, ali je to često izgledalo kao grubost. Samer mu je ukratko objasnila o slomljenoj krmi. On je u nekoliko veoma grubih fraza izrazio svoje mišljenje o čovjeku koji je dopustio da mu se slomi krma. Zatim je rekao: - Postaraću se - i otišao. - Da li on uvijek ovako razgovara? - upitao je zapanjeno Kejb. - Da. - Da li radi za tebe? - Da. I mogli bismo da se vratimo našoj temi. Kroz vrata je provirio dječak u uniformi marine. Kejb je postao nestrpljiv. - Hajdemo zajedno na ručak pa ćemo na miru porazgovarati. Ovdje nas stalno prekidaju. - Ne mogu. - Znači li to da nećete? - Znači da ne mogu. Imam previše posla. Kejb se nije lako predavao. - Onda izađite sa mnom uveče. - Sigurna sam da imate pametnija posla nego da mene izvodite. Treba samo da mi kažeete da li imam nedjelju dana da pokušam da sakupim novac, gospodine Fline. - Recite moje ime! Uhvatio ju je za ruke I odvukao dalje od ulaza. Ona se instiktivno oduprla šakama o njegove grudi. - Pa rekla sam vaše ime. - Nazovite me po imenu i imat ćete nedjelju dana! Znala je da je to smiješno, ali, dok ga je zvala gospodin Flin, mogla je da održi distancu u ophođenju s njim. Pa ipak, trebala joj je ta nedjelja dana. Duboko je udahnul, pogledala ga I promrmljala njegovo ime. On ju je gledao nekoliko trenutaka I zamišljao kako bi njegovo ime zvučalo da ga ona izgovori u mraku spavaće sobe. - Imate nedjelju dana – rekao je. Glas mu je bio promukao. Samer nije očekivala da će se on tako bzo složiti.

Page 14: Put u snove

14

- Hvala vam - rekla je nesigurno. Potresla ju je želja koja je izbijala iz njegovih očiju. - Šta ako vam kažem da bih volio da vas vidim večeras, bez obzira na ostrvo? - Odbila bih vas. - Šta je loše u tome što želim da se bolje upoznamo? - Sumnjam da možete ikoga ovdje da upoznate za tako kratko vrijeme koje ćete provesti u Klervjuu. Čvršće ju je privukao i sagnuo se sa smiješkom. - Pa, pošto nemam dovoljno vremena, moraću da krenem prečicom. Opusti se, hoću samo da te poljubim. Samer više nije bila u stanju da ga spriječi. Čim su njegove usne dotakle njene, imala je suviše briga da se odupre senzacijama koje su prijetile da joj pomrače svijest. Znala je da stoji na zemlji, ali joj se činilo da joj se ona ljulja i izmiče pod nogama, kao ustalasano more. Kada su se njegove ruke spustile niz njena leđa, pokušala je da se otrgne. - Pusti me, Kejbe! On ju je i dalje držao u zagrljaju i prelazio prstom preko njenih usana. - Nisam ovo očekivao, Samer. Nisam očekivao da ću te toliko poželjeti. Šta da radim? - Da me pustiš - prošaputala je. Na njeno iznenađenje, on ju je poslušao. Mogla je da se udalji od njega i nasloni na zid. - Kada završavaš s poslom večeras? - Kejb… - počela je. - Treba da razgovaramo, Samer. Ili sada ili kasnije. Samer je čula da je Tobi zove. Izustila je: - Marina se zatvara u šest. Ali, ja imam još posla i poslije toga. - U koliko sati? – upitao je, pošavši prema njoj. - Moram da idem – rekla je I pošla ka vratima. – Hvala što si mi dao nedjelju dana. Otišla je, a Kejb se naslonio na dovratak I sa uživanjem posmatrao njen hod. Pošla je prema dokovima i tamo su je okružili ljudi. Kejb je zviznuo I Bejli je dotrčao. Pošli su prema kolima. Bio je zadovoljan onim što je saznao o Samer, ali to još nije bilo sve. Ostatak će saznati večeras.

Page 15: Put u snove

15

3

Samer je završila posao I pogledala na sat. Bilo je deset sati. Ustala je da protegne ukočene noge. Provela je cijelo veče zagledana u cifre ali je zaključak bio samo jedan: nije imala dovoljno novca da otkupi Kejbov dio ostrva. Jedini način je bio da založi svoju imovinu i podigne zajam, ali to nije željela da učini. Još nije otplatila ni posljednji zajam koji je uzela da podigne prodavnicu suvenira. Još otkako je preuzela marinu, Samer je navikla da pažljivo mjeri svaki dolar. Svaki put kad je uzimala zajam od Ričarda, imala je za to jak razlog. Pozajmiti novac da bi otkupila ostrvo za koje nije bila sigurna da li će ikada donositi zaradu, nije bilo baš pametno. Pa ipak, baš to je odlučila da uradi. Znala je da je ta odluka emotivna, ali, ostrvo je za nju uvijek bilo pravi dom. Mjesto na kome je uvijek mogla da bude sama sa svojim snovima i razočaranjima, svojim nadama i strahovima. Bilo je to njeno svetilište, njena zemlja iz mašte gdje i ono što je nemoguće izgleda ostvarljivo. Nije željela da ga izgubi. Morala ga je sačuvati onakvog kakvo jeste, bez obzira na cijenu. Bar je mogla da pokuša. Ugasila je svjetlo i izašla iz kancelarije. Marina je bila i osvjetljena kao da je dan. Nije bilo turista. Razišli su se da zaliječe opekotine od sunčanja, ili su otišli u grad. Otpaci su bili počišćeni, brodovi dobro privezani, a sve ostalo zaključano. Samer je često dobijala zahtjeve i molbe da drži marinu otvorenu i preko noći, ali ih je odbijala. I preko dana je imala dovoljno nevolja sa turistima koji se po prvi put otisnu na jezero. Noću bi to bio pravi pakao. Zaključala je vrata kancelarije i pošla prema jezeru. Mogla bi da ode do Silije, ali joj se nije zadržavalo u četiri zida. Siliji bi bilo drago da je vidi, a i ona je voljela svoju prijateljicu, ali večeras je željela da bude sama. Neki čudni nemir se budio u njoj, nešto što nikada ranije nije osjetila. Iako je bilo prilično kasno, znala je da ne bi mogla da zaspi. Bilo joj je potrebno da ode na jezero i pusti povjetarac da oduva njene nespokojne misli. Noć je bila sjajna za jedrenje. Bilo je vedro i toplo. Mjesec je obasjavao površinu vode blagom syjetološću i sve se jasno vidjelo. Vjetra je bilo baš koliko treba za ugodno jedrenje. Upravo je odvezivala čamac, kada je čula duboki glas: - A gdje ti je pojas za spasavanje? Zar nisi danas objasnila onoj djevojčici da mora da uzme pojas, ako hoće na jezero? Nije morala da podigne glavu da bi znala ko je to. - Kako to da nisam iznenađena što te vidim? - upitala je Kejba koji joj se smiješio. - Možda te je teško iznenaditi. Samer je pogledala u njegove sportske cipele, pa je vratila pogled na njegovo lice. - Izgleda da si se pripremio za plovidbu. - Noć je kao stvorena za jedrenje. Izgleda da je i tebi to palo na pamet. - Jesi li u stanju da odvežeš čamac? - Mislim da ću se snaći. - Odlično. Onda to učini. Moraćemo da odveslamo do mog jedrenjaka. Brzo je učinio što je rekla, kao da se bojao da bi se mogla predomisliti. Ona je ušla u čamac, a on ga je odvezao, uzeo konopac, ušao u čamac i odgurnuo ga od obale. - Hoćeš li mi reći gdje treba da veslam? - upitao je, podigavši vesla Pokazala mu je prema jedrenjaku usidrenom malo dalje od obale. Poslije nekoliko trenutaka, popeli su se na palubu “ Ljetnjeg lahora”. Pošto su privezali čamac, počeli su da podižu jedra. Radili su složno, kao da su već mnogo puta zajedno jedrili. Prošlo je mnogo godina otkako je Kejb posljednji put jedrio. I sam se iznenadio kako se lako

Page 16: Put u snove

16

svega prisjetio. Uhvatio je vjetar u glavno jedro i zategao konopac. Sa zadovoljstvom je gledao kako Samer vješto izvodi jedrenjak iz luke. Vjetar mu je mrsio kosu. Na tamnom nebu su se vidjele zvijezde. Shvatio je da je previše vremena prošlo otkako je posljednji put uživao u prirodi. Gradska vreva i žurba učine da život prođe u trenutku. Pogledao je prema Samer. Kosa joj je slobodno lepršala oko lica. Tako raspuštena, davala joj je pomalo egzotičan izraz. Poželio je da može da propusti te svilene pramenove kroz svoje prste. Pomislio je kako bi njena kosa izgleda rasuta po jastuku... Obično ga takve žene kao Samer nisu privlačile. Nije znao šta mu je sada. U njoj je postojao neki unutršanji mir koji mu se sviđao. Izgledalo je kao da je zadovoljna sobom i životom koji je za sebe uredila. Poznavao je mnoge samouvjerene, nezavisne žene, ali je Samer Roberts bila nekako drugačija. Ta njena različitost ga je privlačila, iako nije mogao da kaže u čemu je ona. Dok su klizili preko vode, Kejb je primjetio da im se obala sve više približava. Shvatio je da se Samer uputila prema ostrvu. Pogledao ju je. Nije jasno mogao da vidi njeno lice..Sve što je mogao, bilo je da čeka I vidi šta će ona uraditi. Samer je, zapravo, planirala da se samo malo provoza po jezeru. Međutim, kada joj se Kejb pridružio, odlučila je da ode na ostrvo. Vjerovatno na njega to neće imati nikakvog uticaja, ali, ona je željela da mu pokaže kakvo je ostrvo sada i kakva bi šteta bila da se pretvori u gomilu betonskih zgrada. Naravno, uvijek je postojala mogućnost da on vidi stvari na drugi način. Možda mu se učini da ostrvo nema baš nikakvih prednosti i da ga treba prodati. Nije ga poznavala dovoljno da bi mogla da predvidi njegovu reakciju. Pa, imaće priliku da se uvjeri! Sa lakoćom je približila brod doku za pristajanje. Prije mnogo godina, kada je park još bio otvoren, postojao je most koji je ostrvo povezivao sa kopnom. Ali, kada je gradsko vijeće odbilo da produži Hedlijevu dozvolu za držanje zabavnog parka, on je srušio most i stavio oznaku: “Zabranjen pristup”. Ali ta oznaka nije važila za Samer. Prije nego što je uspjela da ga zamoli, Samer je vidjela kako je Kejb iskočio na dok držeći konopac u ruci. Trebalo im je samo nekoliko minuta da spuste jedra i privežu brod. Samer je uzela veliku baterijsku lampu i provjerila da li radi. Zahvaljujući mjesečini, noć je bila prilično svijetla, ali će im sijalica dobro doći kada zađu među drveće. Kejb joj je pružio ruku da izađe na obalu. - Zašto si me dovela ovamo, Samer? - Mislila sam da bi trebalo da vidiš ono što prodaješ. - Ali, ovdje je mračno kao u rudniku. Kako misliš da bilo šta vidim? Ona je uključila baterijsku lampu i povela ga pored obale. - Gdje ti je smisao za avanturu, gradaki dječače? - Mora da sam ga ostavio u Čikagu - promrmljao je. - Dok lunjam kroz mračne gradske ulice, jedino se plašim da me neko ne opljačka. Ne moram da strepim da ću slomiti nogu, pentrajući se preko bregova. - Posljednji put kada sam bila ovdje, nije bilo ni jednog, jedinog brijega. Nemaš čega da se bojiš. Neću dopustiti da te nešto napadne. U toku slijedećih sat vremena, Samer je provela Kejba po ostrvu. Još uvijek je skoro cijelo bilo prekriveno zabavnim parkom, većinom obraslim u korov. Samer se snalazila bez problema, pošto je dobro poznavala svaki kutak ostrva. Ali, Kejb nije bio tako vješt. Kada se prvi put sapleo, ona mu je pružila ruku da ga pridrži. Njegovi prsti su se obavili oko njenih i on je više nije pustio.

Page 17: Put u snove

17

Kada su stigli do vrteške za djecu, Kejb je zastao i zagledao se u zarđale male automobile. Gotovo da je mogao da čuje smjjeh i veselu galamu djece koja se vrte na vrtešci. - Radio sam na ovoj vrteški jedno ljeto - rekao je. - Uzimao sam ulaznice, smještao djecu u automobilće i brisao sladoled s lica. Mislim da sam imao šesnaest godina. Bila je to Hedlijeva ideja. Trebalo je da naučim vrijednost rada i novca. - Jesi li naučio? - O, da. Mnogo stvari sam naučio od Hedlija. Naučio me je svemu što mi je bilo potrebno da bih dalje nastavio sam. - Pustivši njenu ruku, sagnuo se i okrenuo jedan od točkova koji se pobunio, glasno cijuknuvši. Uspravio se i okrenuo prema Samer. - Zašto je Hedli sve ovo ostavio ovdje? Ne liči na njega da ostavlja stvari da propadaju. - Mislim da se uvijek nadao da će jednog dana obnoviti zabavni park. Nikada to nije glasno rekao ali osjećala sam da mu nedostaju stari dani. Imali smo običaj da dolazimo ovamo na izlet. Dok smo jeli ručak koji smo donijeli, Hedli mi je pričao o starim danima. – Pogledala je oko sebe I umjesto mraka vidjela uspomene. – Bilo je zapanjujuće kako se nikada nije ponavljao. Mora da je imao prebogat život. - Pa zašto onda nije obnovio park? Sada je već previše zapušten. Trebalo bi mnogo novca da se od njega nešto napravi. - Mislim da ja prije oko pet godina konačno izgubio volju. Izgleda da se pomirio sa činjenicom da mu gradske vlasti neće dozvoliti da ponovo otvori park. Odbio je da zemlju proda gradu, pa je sve ostalo zapušteno. Jedna munja se pojavila na nebu, a zatim i zvuk groma. Nekoliko kapi kiše palo je na zemlju. Naglo se podigao vjetar i mirno veče se promijenilo. Kejb je obrisao kap kiše sa svog obraza. - Imaš li neki prijedlog? - upitao je. Ona se osvrnula, tražeći neko mjesto gdje bi mogli da se sklone. Prije nego što je mogla bilo šta da kaže, on ju je uhvatio za ruku i poveo prema jedinom mjestu koje je izbjegla da mu pokaže: velikoj pokrivenoj konstrukciji u centru parka. Uvukao se ispod pokrivača od plastike, povukavši i nju za sobom. Udario se o nešto tvrdo i uzviknuo: - Daj mi tu svjetiljku, Samer! Pošto nije mogla da smisli nikakvo opravdanje da to ne učini, ona je usmerila snop svjetla ispred njega. Čula je Kejbov glasan uzdah kad je shvatio gdje se nalaze. Popeo se na platformu o koju se malo prije udario i stao ispred drvenog konjića. - Potpuno sam zaboravio na ovu vrtešku! Kejb je pošao prema sljedećem paru konjića. - Sjećam se da mi je djed pričao da su je donijeli sa karnevala u Ajovi I obnovili ovdje. Doveo me je kad su radnici postavljali konjiće. Hedli je raspoređivao konjiće da se okreću u dobrom smjeru. Samer je zakoračila na drvenu platformu. - Da. Važno je kako se rasporede, pošto nisu svi oslikani na isti način. Jesi li znao da je tvoj djed upoznao tvoju baku na ovakvoj vrteški? - Jesam. Bila je to jedna od njegovih omiljenih priča. - Uvijek je govorio da je to bio pravi, starinski karusel u filadelfijskom stilu. - Kakav je to stil? - Pitala sam ga jednom. To je posebno elegantan i zanimljiv stil. Svi konjići su ručno rezbareni. Ovaj je nešto grublji, seoski stil. Često se koristio u putujućim cirkusima. Danas se vrteške prave od plastike.

Page 18: Put u snove

18

- Pitam se koliko vrijede ovi konjići? - Zar ti jedino o novcu razmišljaš? Nasmiješio se i polako prešao pogledom preko nje. - Ne, ne razmišljam samo o novcu. - Okrenuo se prema obližnjem konjiću i promijenio temu. – Radi li još uvijek? Ona je odmahnula glavom, zadovoljna što je skrenuo pogled. - Ne. Nešto nije u redu s mašinom.ne znam ništa o tome. Možda je generator u pitanju. Nije uključivan godinama. - Zar onaj tvoj mehaničar ne bi mogao da pogleda motor? Samer je nevoljno odgovorila: - Nisam ga pitala. - Zašto? Potrudila si se da pokriješ karusel I zaštitiš ga. Mislim da ti je stalo do njega. - Džekob ima dovoljno posla u marini. Kejb nije mogao dobro da joj vdi lice, pa se primakao. Uzeo joj je svjetiljku iz ruke i osvijetlio je. - Ne želiš da bilo ko dolazi ovamo, zar ne? Zato ne dozvoljavaš Džekobu da popravi karusel. - Djelimično. - Ima još nešto? - U redu - rekla je iznervirano - u pravu si. - Zbog toga ne želiš da prodaš ostrvo? Želiš ga samo za sebe? Nije namjeravala više da odgovara na njegova pitanja. Odmaknula je njegovu ruku sa svjetiljkom. Pod svjetlom i njegovim prodornim pogledom osjećala se ranjivo i nezaštićenom. - Imam svoje razloge. Uostalom, šta se to tebe tiče? Ti ćeš u svakom slučaju pokupiti svoj novac i otići odavde. U pravu je, pomislio je Kejb. Baš to je planirao da uradi. Pa zašto onda to ne radi? Zavladala je tišina. Kejb je pažljivo posmatrao njeno lice, pokušavajući da otkrije šta se događa u toj njenoj lijepoj glavi. Nije znao zašto mu je toliko važno da je razumije. Znao je samo da mu je važno. Sve godine iskustva s ljudima koje je do sada skupio, nisu mu bile dovoljne. Ali, te ljude nije ni želio da odvede u krevet. Trebalo je samo da utvrdi da li su krivi ili nevini. Šta ovdje treba da otkrije, nije znao. Trebalo je da priprema kuću za prodaju, umjesto što luta po ovom zapuštenom ostrvu sa ženom koju jedva poznaje. Bila je od onih žena kakvih se oduvijek klonio. Više su mu se dopadale iskusne, dobro obučene dame. One nisu obavezivale. Znale su pravila igre. Sumnjao je da ih Samer Roberts zna. Kiša je bila jaka i nije se smirivala. Rekao je: - Izgleda da neće tako brzo prestati. Osjetio je potrebu za akcijom, bilo kakvom akcijom. Obuzele su ga uspomene. Obuzela ga je ova kiša. Obuzela ga je Samer. Izenada ju je uzeo i podigao na leđa obližnjeg konjića. - Šta to radiš? - povikala je. Pokušavam da se distanciram od tebe, pomislio je. - Idem da pogledam motor i trebaće mi svjetlo. Predlažem da ostaneš ovdje, da ne bi bauljala po mraku. Ostala je. Nije baš željela da slomi nogu. Gledala ga je kako odlazi prema centralnoj kabini. Nije mogla da vidi šta radi, ali je čula neke zvukove. Ovo je ispala veoma neobična noć, pomislila je. Sejdi ovdje na ovom konjiću kao što j to radila mnogo puta u prošlosti. Jedino je sada čovjek okojem je uvijek maštala samo nekoliko koraka

Page 19: Put u snove

19

udaljen od nje. Pokušava da popravi motor. To baš I nije zgodna tema za sanjaranje. Usta su joj se iskrivila u ironičan osmijeh. Da je ona jedna od onih zanosnih plavuša koje je dovodio u marinu, on se vjerovatno ne bi zanimao za neki stari motor! Umjesto toga bi… Ma, baš je briga šta bi on radio sa drugom ženom! U svakom slučaju, nije ništa želio da radi sa njom. Zvuk zatvaranja metalnih vrata je označio da je Kejb zadovoljio svoju radoznalost u vezi sa mašinom. Žuta svjatiljka je pošla prema njoj, sve bliže i bliže. Nije mogla da mu vidi lice i na trenutak se uplašila te figure koja joj je prilazila. Bila je u iskušenju da skoči i otrči u kišu. Njeni snovi su bili sigurniji i manje uznemirujući od stvarnosti. On se zaustavio blizu nje. Stavio je ruku na sedlo, samo nekoliko centimetara od mjesta na kome je ona sjedila. Ruka mu je bilo umrljana mašinskim uljem. - Nije previše ozbiljno - rekao je. - Šta nije previše ozbiljno? - Kvar. Tom motoru treba samo malo ljubavi i nježnosti. Da li bi željela da karusel ponovo proradi? Uz pratnju kiše, glas joj je zvučao sanjalački. - Ponekad mislim kako bi bilo divno da se konjići ponovo okreću, da svjetla blistaju i da se čuje bečki valcer. Nažalost, to bi privuklo druge ljude, a ja to ne želim. - Možda bi i drugi ljudi uživali u tome. - Ne mislim tako. Oni uživaju jedino u novcu. I to ako ne moraju da se previše trude da ga dobiju! Kejb je stavio sijalicu na susjednog konjića i položio obje ruke na sedlo na kome je ona sjedila. - Vjeruješ da sam I ja takav? - Na neki način. Samo si izabrao Čikago, a ne Klervju. - Šta misliš, zašto sam to uradio? - Zato što ovdje nema dovoljno izazova za tebe. Mogao je jedino da je gleda zapanjeno. Činilo mu se da je obasjala sunčevom svjetlošću najskrivenije kutke njegove duše koje nikada nikom nije pokazao. Navikao je da otkriva motive drugih ljudi. Ali, nije imao prilike da bude analiziran. Osjetio je potrebu da I on nju uzdrma, kao što je ona uzdrmala njega. Položio je ruku na njenu butinu i približio se. - Istina je da volim izazov. Možda me zato privlačiš. Zašto joj se činilo da joj njegova ruka prži nogu? - Nemaš razloga da me smatraš izazovom, Kejb. Ja ti nisam ništa. Ja sam samo osoba koja posjeduje pola ovog ostrva. - Nisam tako siguran – promrmljao je, više za sebe. – Ti imaš ogromne potencijale. Podsjećaš me na one lutke koje u sebi kriju druge lutke. - Baš laskavo! Jesam li drvena ili plastična? Njegovi prsti stegli su joj nogu i ona je zaćutala. - Hoćeš li mi dopustiti da završim? - Izgleda da nemam izbora. - Pošto ja nemam izbora, zašto bi ga ti imala? – Nastavio je ne pruživši joj mogućnost da odgovori: - Pokrila si se bezbrojnim velovima. Čim jedan uklonim, novi se pojavi. I svaki je sve zanimljiviji. To me tjera da još više otkrivam, ne bih li na kraju saznao šta se krije ispod. Bilo joj je nelagodno zbog njegovee analize. Pokušala je da siđe s konja, ali je on stajao ispred nje i nije se micao.

Page 20: Put u snove

20

- Stojiš mi na putu - rekla je. – Kiša je stala, možemo da krenemo. Uhvatio ju je za ruku. Očekivala je da će joj pomoći da siđe, ali je on prišao još bliže. - Ne još. Pokušala je da odgurne njegove ruke. - Ne isprobavaj na meni te svoje mačo-trikove. Nisam raspoložena za to. Ako ti je dosadno, idi i nađi nekog da te razonodi! - Ovo ni je igra, Samer. Ne znam šta je, ali igra nije. Ne pokušavaj da se sakriješ ispod vela koji sam upravo otkrio. Nije više pokušavala da ga zadrži. - Šta si otkrio? Ja ti ništa nisam rekla. - Jesi, rekla si mi. Ti si romantična, Samer Roberts. - Kada sam to rekla? - Imaš ostrvo iz bajke, sa svojom sopstvenom vrteškom. Imaš svoj mali Diznilend. To je tvoja zemlja iz mašte. I ti je čuvaš samo za sebe. - A šta ti predlažeš? Da je prodam ljudima koji će uništiti karusel i sazidati zgrade? Lakim pokretom ju je skinuo s konjića i pustio je da lagano klizi niz njegovo tijelo dok joj stopala nisu dodirnula zemlju. - Kada tako kažeš, ni meni se to ne sviđa. - Obgrlio je i pritisnuo uz svoje grudi. - Mislio sam da ovdje treba naseliti mnogo manje ljudi. Recimo mene i tebe. Šta je sad to? Je li se predomislio? Neće više da proda svoj dio ostrva? - Ja nisam... Njegove usne su se priljubile uz njene i prekinule je. Činilo se da je karusel počeo da se okreće dok ju je on ljubio. Nije joj palo na pamet da mu se suprotstavi. Bilo joj je previše lijepo. Umjesto da ga odgurne, njene ruke su milovale njegova leđa. Mišići su mu bili od čelika. Čvrsti i nesalomivi. Neka je ovo i ludilo - prepustiće mu se dragovoljno. Bar na kratko. Njena želja je bila vatrena I silovita, jača nego išta što je do sada osjetila, i bilo joj je teško odoljeti. Sada je znala da su njeni snovi bili samo loša imitacija stvarnosti. Umalo da je jauknula kad je odvojio usne od njenih. Uzeo je njenu glavu među svoje vrele dlanove. Pogledala ga je. Usne su joj bile meke i izazovne, tijelo vitko i poželjno. - Samer, djeluješ na mene opojno kao dobar viski, ali... - Ali? Spustio je ruke i uhvatio je za ramena. Nasmiješio se. - Ali, ovo nije ni vrijeme ni mjesto da završimo ovo što smo počeli. Ne želim da nam prvi put bude na nekom drvenom vrtuljku. - Prvi put? Ako misliš ono što ja mislim da misliš, možeš odmah prestati da misliš tako kako misliš. Nije odmah shvatio šta je htjela da kaže. Konačno je razabrao da ga je odbila. Uzeo je svjetiljku. - Biće prvi put, Samer. Biće i drugi. Uzeo je za ruku i poveo s podijuma. - Neće biti sada, ali ti obećavam da će biti. I suviše je siguran u sebe! To što je ona odgovorila na njegov poljubac, nedaje mu za pravo da je odvede u krevet. Uh! Koga ona to zavarava? Sebe ili njega? On ima dovoljno iskustva sa ženama da je mogao da vidi žestinu njene reakcije. Morala je da pazi! Ako ne želi da ispadne potpuna budala, treba da se kloni susreta s njim.

Page 21: Put u snove

21

Dok su se vraćali u marinu, Kejb se raspitivao o gradu i jezeru. Samer je prihvatila ovaj običan razgovor sa zadovoljstvom. Kada su privezali brod i iskrcali se, ponudio joj je da je otprati do kuće. Samer je odbila i umjesto toga, ona je njega otpratila do automobile. Nešto kasnije, gledala ga je kako napušta parking. Bila je zbunjena. Ovaj čovjek je potpuno izluđuje! Kad ne očekuje da je poljubi - kao na ostrvu - on je ljubi. Kada to očekuje - kao na rastanku - on je ne ljubi. Vraćajući se kući, odlučila je da se kloni gospodina Kejba Flina. Trudiće se da bude što dalje od njega.

Page 22: Put u snove

22

4 Za vrijeme slijedećih nekoliko dana, Samer nije morala da se brine o Kejbu. Nije više bilo iznenadnih posjeta marini. Što se nje tiče, mogao je dići ruke od svega i vratiti se u Čikago. Ubijedila je sebe da upravo to i želi i nastavila da obavlja svakodnevne poslove. Ali, bio on još u gradu ili ne, Samer je znala da uskoro ističe njen rok. Ako je htjela da otkupi njegov dio ostrva, morala je uskoro da nađe novac. Zato je veći dio dana provodila gledajući u svoje knjige i spremajući se za susret sa Ričardom. Ipak, njena imovina nije bila dovoljno velika za takav zajam. Nadala se da će joj pomoći reputacija urednog platiše koju je imala. U četvrtak je otišla da se nađe sa Ričardom u banci. Čim je čuo za šta joj treba zajam I u kom iznosu, rekao joj je da je luda. Samer je i sama mislila tako I nije se upustila u raspravu. Umjesto toga rekla je: - Ali moram pokušati da spriječim Kejba da pretvori ostrvo u betonsku kocku! A za to mi treba novac. - Sa poslovne tačke gledišta, opteretit ćeš se dugovima, tako da će ti trebati ostatak života da ih vratiš. Ne bih ti bio nikakav prijatelj ni savjetnik da te ne upozorim na rizik. Možda ćeš jednoga dana morati da prodaš marinu da bi isplatila dugove. Zadužićeš se na preko dvadeset godina. - Ne planiram da prodam marinu. - Ali, Samer, šta ako se udaš i rodiš djecu? Tada ti marina neće više biti važna. Željet ćeš da je prodaš, a nećeš dobiti dovoljno novca ni za isplatu duga. - Ne planiram da se udam, Ričarde. Ni sada ni kasnije. Nije joj povjerovao, ali nije želio da se svađa. - Zašto onda ne pokušaš da razgovaraš s Kejbom? Objasni mu koliko ti ostrvo znači! Siguran sam da će razumjeti. Izgleda mi veoma osjećajan. Sinoć sam svratio do Hedlijeve kuće i zatekao Kejba kako pregleda djedove stvari. Našao je nekoliko sitnica za koje je mislio da bih želio da ih imam. Vidio sam sa koliko je tuge pregledao djedove stvari. Ako mu objasniš koliko je ostrvo bilo dragocjeno Hedliju, neće željeti da ga proda. - Nisam znala da je Kejb još u gradu. - I ja sam mialio da će ostati samo nekoliko dana. Ali, to je bilo prije nego što je shvatio obim djedove imovine. Zaista bih volio da porazgovaraš s njim. - Razgovarala sam. On namjerava da proda ostrvo. Novac koji će za njega dobiti, mnogo mu znači. On nije kao Hedli. Brine jedino o novcu. - Nisam baš siguran. Mislim da je mnogo sentimentalniji nego što pretpostavljaš. U svakom slučaju, novac mu nije neophodan. Imao ga je dovoljno i prije Hedlijeve smrti. Predlažem ti da ponovo porazgovaraš s njim. Mislim da biste se mogli dogovoriti. - Više bih voljela da mogu da mu platim i da ostrvo bude moje. Ričard se nasmiješio. - Možda je vrijeme da počneš da se navikavaš da dijeliš stvari s nekim. Suviše dugo si bila sama. Ne bih volio da tako i ostane. Ni Hedli ne bi volio. Samer je pognula glavu. - Nadam se da ne misliš da bi nešto moglo biti između Kejba i mene. Jer ne bi moglo. Mi smo suviše različiti. - Bili su Hedli i Mira. On je bio okorjeli lutalica i vlasnik cirkusa kada je sreo nježnu gradsku djevojku koja ga je potpuno opčinila. Imali su zajedničku jedino ljubav i ona im je pomogla da prevaziđu sve razlike. Samer je ustala, skupivši papire sa stola.

Page 23: Put u snove

23

- Vidjela sam šta ljubav pravi od ljudi, Ričarde. Kada mi je majka umrla, moj otac više nije imao za šta da živi. Napijao se da bi nekako preživio dan. Hedli se odrekao cirkusa zbog svoje žene. Živio je samo da je učini sretnom. A kada je umrla, rodivši Kejbovog oca, tu ljubav je prebacio na sina. Kasnije je i on poginuo i Hedli je sam odgajao Kejba. Vidjela sam mu lice kada je pričao o unuku. Vidjela sam usamljenost u njegovim očima. Pogledaj kako mu Kejb vraća ljubav i odanost. Skoro da je zaboravio da je Hedli postojao. - Hedli je razumio zašto je Kejb otišao, Samer. Dječak je bio ispunjen istim nemirom kao i njegov otac i djed. Hedliju je nedostajao unuk, ali je znao da mora da ga pusti. Možda bi bolje razumjela Kejba kada bi to zapamtila. Na kraju je Ričard obećao da će se raspitati o mogućnostima za zajam, ali je Samer malo vjerovala u ishod. Ako ona nije mogla Ričarda da ubijedi da joj da zajam, kako bi on uspio da ubijedi nekog drugog? Ričardove riječi su joj se motale po glavi kao dosadne ljetnje muhe. Možda je stvarno govorio istinu o Kejbu? Možda u Hedlijevim očima nije bila samo usamljenost, već i ponos kad je govorio o unuku? Ričard je dobro poznavao Hedlija. Ne bi govorio bez razloga. Te večeri je sjedila u stolici za ljuljanje na svojoj verandi. Gledala je u miru površinu jezera obasjanu mjesečinom i razmišljala da li da ode na plivanje. Ali, ubrzo je odbacila tu misao. Nije imala snage da se presvuče u kupaći kostim i ode do jezera. Pitala se da li će smisliti nešto pametno. Rijetko je osjećala takav nedostatak energije. Obično je imala previše, pa joj je bilo teško da se opusti. A večeras je jedino željela da sjedi i ljulja se u stolici. Možda neko misli da je opsjednuta poslom, ali je za nju to bio način života. Još kao mala je navikla da radi. Kada se vraćala iz škole, čekao je kućni posao. Kasnije je pomagala ocu u marini. Tamo je uvijek bilo više posla nego vremena. Ona je podmazivala motore dok su druge djevojke šaputale o momcima. Godine su prolazile i njena odgovornost je rasla. Imala je samo jednu dobru prijateljicu iz škole, Siliju Stendiš. Ona je Samer prihvatila onakvu kakva jeste. Silija je uspijevala da je ubijedi da ode u bioskop ili na zabavu poslije škole i zahvaljujući njoj, Samer nije propustila uobičajene mladalačke provode. Dok se ljuljala u svojoj stolici, sjećala se kako je sa Silijom i Hedlijem odlazila na ostrvo. Jedino tada se zaista i opuštala. Možda je zbog toga toliko voljela Hedlija. On joj je pokazao kako da se oslobodi svog uobičajenog osjećaja odgovornosti i kako da uživa u zadovoljstvima života. Veranda na kojoj je sjedila je bila okrenuta prema jezeru, pa Samer nije čula auto koji je stao ispred kuće. Trava je utišala Kejbove korake dok je obilazio kuću, noseći u ruci papirnu kesu. Jedva ju je našao. Da mu Ričard nije dao detaljna upustva, nikada ne bi uspio da pronađe njenu kuću, iako je bila blizu marine. Samer vjerovatno nije voljela posjete. Obišao je oko ugla kuće i vidio je kako sjedi na mračnoj verandi. Ljuljanje je naglo prestalo i on je shvatio da ga je primijetila. - Dobro veče, Samer. Samer je gledala u njega, pitajući se da li je on samo plod njene mašte. Posjete u kasne sate nisu bile uobičajene kod nje, ali Kejb to, izgleda nije znao. Ili nije mario. Ne bila ni prikladno obučena za ponoćne posjetioce, ali ništa nije mogla da uradi. Rekla je prvo što joj je palo na pamet: - Jesi li se izgubio? Kejb se naprezao da je bolje vidi, ali je ona bila potpuno u sjenci. Učinilo mu se da je užasno zabrinuta.

Page 24: Put u snove

24

- Bio sam prije nekoliko minuta. Nije baš lako pronaći tvoju kuću. - Zar nije malo kasno za šetnju po gradu? Zainteresovao ga je neki čudan prizvuk u njenom glasu. Prišao je bliže. - Jesam li te u nečemu prekinuo? - Poš1a sam u krevet. - Pa… - rekao je, penjući se na verandu - volio bih da prvo malo porazgovaramo, ali ako već insistiraš... - Ah! Sačekaj malo! Brzo je ustala i prošla pored njega. Mogao je da vidi samo nakratko i na slabom svjetlu, ali mu je i to bilo dovoljno. Pošao je prema njoj sa osmijehom na usnama. - Samer, da li si ti zaista tako oskudno obučena, ili mi se samo učinilo? Pokušavajući da zadrži svoj ponosan stav, odgovorila je: - Nisam očekivala goste. Taj odgovor mu je bio dovoljan. Vidio je da nosi majicu sa oznakom marina. Na nogama nije imala ništa. Poželio je da joj se približi, ali se uplašio da će mu pobjeći u kuću. Umjesto toga, sjeo je na stolicu za ljuljanje i tako joj okrenuo leđa. Uzdahnuo je i ispružio noge, prebacivši jednu preko druge. Otvorio je kesu koju je držao na krilu i zavukao ruku unutra. - Kupio sam kokice. - Kokice? - Ima ih dovoljno za dvoje. Samer je još uvijek stajala iza stolice za ljuljanje. Nije željela da upadne u zamku i pridruži mu se. Upitala je: - Gdje si našao kokice u jedanaest sati uveče? - Sam sam ih napravio. Adela se baš nije obradovala kada sam joj okupirao kuhinju ali su joj se kokice dopale. Mislim da mi je oprostila. Strpao je punu šaku kokica u usta i pojeo ih prije nego što je nastavio. - Odlične su. Trebalo bi da ih probaš. Samer baš nije imala izbora. Mogla je da stoji tu i čeka da on ode, ali je izgledalo da on ne žuri previše. Ipak, nije joj padalo na pamet da sjedne pored njega polu odjevena. - Donijet ću nešto za piće - promrljala je i pošla prema ulaznim vratima. Kejb je iskoristio priliku i dobro je osmotrio u svjetlu koje je dopiralo kroz vrata. Majica joj je pokrivala kukove i njene predivne noge ostavljala potpuno otkrivenim. Kosa joj je slobodno padala na ramena. Zelena vatra joj je blistala u očima. Jedan dio njega je bio iznenađen njenom reakcijom. Izgledalo je da ju je njegova posjeta potpuno izbacila iz ravnoteže. Ali, drugi njegov dio se pitao šta uopšte on tu radi. Spadao je u onu vrstu ljudi koja pažljivo planira svaki korak u životu. A večeras je poželio društvo i odmah otišao kod Samer. Osjećao je neku neobjašnjivu potrebu da bude ovdje. Razočarao se kada se ona vratila u farmerkama. Pružila mu je čašu soka i sjela pored njega. On joj je pružio kesu s kokicama i ona se poslužila. Lagano su se ljuljali u udobnoj ljuljašci. Oko njih su se čuli cvrčci i žabe. Izgledalo je da je Čikago milionima kilometara daleko. Ovdje nije bilo bučnog saobraćaja, mlažnjaka koji su nadlijetali krovove, glasne muzike... Bilo je mirno i tiho. - Izgleda kao da je vrijeme stalo - rekao je - i da sam se vratio u djetinjstvo. Provodio sam mnogo vremena na jezeru dok sam živio ovdje. - Okrenuo se prema njoj. - Pravite li još uvijek vatromet za Četvrti juli?

Page 25: Put u snove

25

- Da - nasmijala se. - Postavljaju splav na sredini jezera i prave vatromet. Ljudi idu čamcima da ga gledaju. Prošle godine jedan od mojih jedrenjaka vratio se sa rupom na jedru. - Jedne godine sam i ja pomagao oko vatrometa. Kada je Hedli saznao, nedjelju dana nisam smio da izađem iz kuće. - Izgleda da se svake godine dogodi neki incident sa tim vatrometom. Gradsko vijeće se poslije sastane i razgovara o njegovom ukidanju, ali im to nikada ne uspije. Vatromet je suviše popularan. Pogledavši jezero, Kejb je promrmljao: - Tako je mirno sada. Samer je uzela još kokica i nasmijala se. Kejb ju je pogledao. - Šta je smiješno? - Zamišljala sam te u raznim situacijama, ali nikada kako praviš kokice. Spustio je čašu sa sokom i polako se okrenuo prema njoj. Bilo mu je drago što je ona mislila o njemu. - A kako si me zamišljala? Samer je shvatila da mu je rekla više nego što je htjela. Zato se potrudila da njen odgovor zvuči sasvim obično. - Hedli je pričao da imaš kuću veliku kao zgrada banke u Klervjuu i da voliš da jedeš u ekskluzivnim francuskim restoranima. Rekao mi je da si stalno na putu i da kući dolaziš samo da bi se presvukao. Da li je tačno da imaš četiri smokinga? - Da, imam. Nisam znao da mi je Hedli prebrojao odijela. - Čovjek koji ima četiri smokinga baš ne liči na čovjeka koji voli kokice. - Nisam znao da je Hedli stekao takav utisak o mom životu. Bio je kod mene samo jednom, i to prije četiri godine. - Želio je opet da dođe, ali nije mogao. Dobio je srčani udar neposredno poslije te posjete. Kejb je ustao i napravio nekoliko koraka. Zaustavio se na ivici verande i zagledao se u mrak, kao da u njemu traži odgovore na svoja pitanja. - Zašto mi sve to nije rekao, Samer? Zašto mi nije javio da je bolestan? - Vjerovatno nije želio da se brineš. - Bila si u pravu; trebalo je više da budem s njim. Posljednjih nekoliko dana sam proveo sređujući njegove papire. Našao sam svako pismo, svaku razglednicu, svaku poruku koju sam mu ikada ostavio. Nije ih bilo baš mnogo. Samer se sjetila onoga što joj je Ričard rekao i osjetila je potrebu da olakša Kejbu, da ga oslobodi osjećaja krivice. - Bio je veoma ponosan na tebe i na sve što je u vezi s tobom, Kejbe. Nije želio da se miješa u tvoj život - Znaš li da je sačuvao sve moje školske sveske, sve fotografije mene i moga oca, sve isječke iz novina...? - Znam. Volio je te stvari i posebno ih je čuvao i pokazivao. Sviđa mi se ona glinena pepeljara koju si mu jednom napravio. - Samer - rekao je, pošto ju je prije toga dugo gledao - mogu li te zamoliti za jednu uslugu? - Kakvu uslugu? - Da mi pomogneš oko sređivanja kuće. Još nisam ni odredio šta treba zadržati, a što prodati. Ti mnogo bolje poznaješ kuću i Hedlijeve stvari od mene. - Hoćeš li prodati kuću? To je bilo pravo pitanje, pomislio je Kejb.

Page 26: Put u snove

26

Isprva je to namjeravao, ali sada više nije bio tako siguran. Bilo je tu suviše uspomena. Pošao je prema Samer. - Ne znam još. Hoćeš li mi pomoći? Možda je njemu bilo teško da se odlučii šta da radi ali se to nije moglo porediti sa poteškoćamakoje je Samer imala da odgovori na ovo pitanje. - Morat ću da razmislim o tome. - Dok razmišljaš, otprati me do auta. Uzeo ju je za ruku i natjerao da ustane, ne dajući joj mogućnost da ga odbije. Ali, nije ju poveo prema stepeništu već ju je primakao sebi. - Zaista bih volio da mi pomogneš – rekao je i blago je dodirnuo njene usne svojima. Zatim je podigao glavu i pogledao je. - Potrebna si mi. Mislim, tvoja pomoć. - Kada sam rekla da moram da razmislim, nisam mislila dva minuta. Treba mi više vremena. - Nemam mnogo vremena. Zvali su me danas iz kancelarije. Jedan moj prijatelj je u opasnosti I moram da otkrijem ko krade poslovne tajne iz njegovog preduzeća. Moram da odem za koji dan. Znači, on je moli da ubrza njegov odlazak u Čikago! - Bolje je da se odlučiš sada, Samer. Mogu da budem veoma ubjedljiv, ako se potrudim. Pomilovao je njena ramena, a zatim prešao dlanom preko njenog obraza i usana. - Učini to za Hedlija, ako već nećeš za mene. Uzdahnula je. Njen vreli dah mu je oprljio prste i osjetio je snažnu želju za njom. - U redu. Kejbe. Ne mogu ti obećati da ću moći da izdvojim mnogo vremena, ali ću uraditi koliko mogu. Odahnuo je s olakšanjem. Ne samo zato što će brže završiti sređivanje Hedlijeve kuće, već i zato što će moći više vremena da provede s njom. Poveo ju je prema stepenicama. Kada je pogledala dole, primijetio je da je bosa. - Možda ti šetnja do moga auta neće biti prijatna. - Ne brini, većinu života hodam bez cipela. Uostalom, moramo se pridržavati Hedlijevog pravila da otpratimo goste, zar ne? - Tako je! - Nasmiješio se. - A u Hedlijeva pravila spada i paljubac za laku noć. - Nisam sigurna da je Hedli baš tako mislio. Stigli su do njegovih kola. - Prepustiću izbor tebi, Samer. Jer kada bih ja birao ne bih uopšte otišao. Bar ne do jutra. Glas mu je bio ozbiljan, a u očima mu je gorjelo strasno obećanje. Samer je povukla ruku iz njegove. - Mislim da sam se odlučila. Laku noć, Kejbe. Znao je da bi je mogao naljerati da promijeni mišljenje. Ali, nije želio da ona radi bilo šta na šta nije spremna. On će sačekati dok ga ne bude istinski poželjela. Nasmiješio se. - Laku noć, Samer. Samer ga je gledala kako se udaljava i pitala se zašto je uopšte i dolazio. Možda je jednostavno želio njeno društvo. Ne, to je malo vjerovatno. Dok se vraćala kući razmišljala je o boravku u Hedlijevoj kući, zajedno da Kejbom. Bilo je to suviše blizu njenim snovima. Ali njeni snovi I maštanja su bili bezbjedni, stvarnost je bila mnogo opasnija. Još u djetinjstvu je naučila da ne želi ono što ne može da ima. A Kejba Flina nije mogla da ima.

Page 27: Put u snove

27

Vratila se na verandu i sjela u ljuljašku. Možda ipak treba da iskoristi priliku i uzme ono što joj se nudi? Hedli joj je to uvijek savjetovao. Možda će joj poslije biti žao, ali će bar imati uspomene. Možda je došlo vrijeme da otkrije ženu u sebi.

Page 28: Put u snove

28

5 Sutradan je osvanula uobičajena gužva. Bio je petak i turisti su došli da započnu vikend. Kada se vratila sa časa jedrenja, Samer je u svojoj kancelariji zateklo Džekoba koji se žalio na goste i njihovu nepažnju. Samer je već bila navikla na njegove žalbe, pa je rekla: - Kad ne bi iznajmljivali brodove, mi ne bismo imali od čega da živimo. - Jedno su brodovi, a sasvim drugo je moj alat. - Kakav alat? - Onaj Flin s kojim si razgovarala neki dan, došao je ovamo prije sat vremena i zamolio me da mu pozajmim alat. Nisam mogao da ga odbijem kada je tvoj prijatelj. - Je li ti rekao zašto mu treba alat? - Odnio ga je sa sobom na brod. - Je li ti rekao kuda ide? - Ne. Nisam ga pitao. Samer je izašla iz kancelarije. Jezero je bilo veliko, a on je mogao biti bilo gdje. Sinoć nije spominjao da će ići na jedrenje. I zašto mu je potreban alat? Morat će da ga sačeka da se vrati da bi to saznala Čekala je dugo. Svi brodovi su se već bili vratili kada je Kejb pristao. Kada ga je vidjela, prišla je bliže prozoru svoje kancelarije. Najčešće je u ovakvim prilikama mislila prvo na brod. Ali, mala jedrilica koju je Kejb dovezao mogla je biti u dijelovima, a Samer to ne bi primjetila. Nije čak ni pogledala u brod. Zgrabila je dvogled iz ormara i fokusirala ga na Kejba. Njegova odjeća je bila prljava i umazana, kao da je cijeli dan opravljao neki motor. Ali, na jedrilici koju je uzeo nije bilo motora. Kada je počeo da skuplja alat koji je pozajmio od Džekoba, Samer je spustila dvogled. On se spremao da ode. Na brzinu je zaključala svoju kancelariju i provjerila da li je sve u redu. Izašla je i pogledala prema plaži. Nije vidjela Kejba. Pogledala je prema parkingu. Nije bilo ni njega ni njegovih kola. Do vraga! Otišao je. Sigurno je znao da je ona još uvijek ondje. Zašto je onda otišao bez pozdrava? Šta je to pokušavao da sakrije? Šta god bilo, ona će otkriti! Nije planirala da večeras ide u Hedlijevu kuću, ali je sada promijenila odluku.željela je da sazna šta to Kejb radi. Kasnije, dok se spremala, ubjeđivala je sebe da se ne dotjeruje za Kejba. Jednostavno je osjetila potrebu za promjenom. Zato je obukla svilenu bluzu i pustila kosu da joj pada na ramena. Čak je stavila i zlatne naušnice. Kada se pogledala u ogledalo, vidjela je sa druge strane privlačnu, senzualnu ženu. Rijetko se sretala sa takvim svojim odrazom. A ni drugi je nisu često takvu viđali. Godinama je sistematski potiskivala svoju ženstvenost i sada je bila iznenađena i pomalo uplašena kada ju je vidjela kako izbija na površinu. Ranije nije osjetila potrebu za takvim preobražajem, iako su joj se muškarci ponekad udvarali. Nije osjetila tu potrebu sve do sada. Sve dok se nije pojavio Kejb Flin. Kada se obukla, shvatila je da je sandale ostavila u kancelariji, ispod svog stola. Vratila se da ih obuče. Baš je završila sa obuvanjem, kada je zazvonio telefon. Pomislila je da je Kejb zove. A zatim je shvatila da je to smiješno. Imao je priliku da s njom razgovara i ranije! Nije bilo razloga da je sada zove. Pružila je ruku preko stola da podigne slušalicu i u tom trenutku izgubila ravnotežu. Udarila je lakat o ivicu stola, pa joj se, prije nego što je uspjela da izusti “Halo” oteo glasan uzvik. Sa drage strane se začulo:

Page 29: Put u snove

29

- Pa, zdravo! Čemu imam da zahvalim na tako glasnom pozdravu? - Zdravo, Silija? Kako si ti? - Još uvijek sam trudna. Inače sam u redu. Zovem te da te pitam da li bi došla večeras. Osjećam potrebu da napravim gomilu hrane i trebat ćeš mi pomoći da je pojedem. - Zvuči privlačno, ali ne mogu večeras. - Šta ti je? Jesi li bolesna? - Ne, dobro sam. Ali imam nešto u planu. - Pusti me da pogađam. Sigurno imaš posla. - Vjerovala ili ne, izlazim! - Izlaziš? Misliš, izlaziš s nekim muškarcem? - Ne moraš da budeš baš toliko iznenađena! I prije sam izlazila s muškarcima. - Pa, ti izlasci bi se mogli izbrojati na prste jedne ruke. Nego, kome je uspjelo da te odvoji od posla? Mogu li da ga upoznam? - To nije pravi sastanak. Idem u Hedlijevu kuću da pomognem Kejbu oko nekih stvari. Sjećaš se Kejba FIina, zar ne? - Naravno da ga se sjećam. Kejb Flin nije osoba koja se lako zaboravlja. Dakle, sa njim ćeš se vidjeti! Baš zanimljivo! - Nije tako romantično kao što ti misliš. Samo ću mu pomoći oko nekih stvari. - Naravno! A ako mi sutra ne ispričaš, naljutiću se na tebe. Uostalom, zašto sutra ne dođeš na večeru? Mogla bi usput sve da mi ispričaš. Samer se nasmijala. - Uredu, doći ću. Ali razočarat ćeš se. Nemam ništa posebno da ti ispričam o Kejbu Flinu. - Možda ćeš sutra imati! Silija je spustila slušalicu, prjje nego što je Samer mogla da je razuvjeri. Nema veze, objasnit će joj sutra. Spustila je sušalicu i prestala da misli na taj razgovor. Sada je morala da se koncentriše na razgovor sa Kejbom. Trebalo je da od njega izvuče neke odgovore. Dok se vozila prema Hedlijevoj kući pomislila je kako je trebalo da telefonira i provjeri da li je Kejb kod kuće. Nema veze! Odlučila je da to prepusti sudbini. Pozvonila je i očekivala da joj Adela otvori vrata. Ali, kada su se vrata otvorila, na njima je stajao Kejb. Za trenutak nije bila u stanju da se pomjeri. Mogla je samo da stoji I da ga gleda. U sebi se pravdala da želi na njemu da pronađe tragove današnjeg posla. Ali, kada ga je pogledala u oči, shvatila je da je zapravo tragala za znacima iznenađenja na njegovom licu. Njegove ruke su se ispružile prema njoj. Rekao je: - Nadao sam se da ćeš doći večeras, Samer. Privukao ju je uz svoje grudi I priljubio usne uz njene. Zatim je podigao glavu, prebrzo, po njenom mišjenju, i pogledao je. Obuhvatio ju je njegov vreli pogled. Nasmiješio se kada je vidio kako se obukla. - Svidjela mi se ona majica koju si nosila sinoć, ali mi je drago da te vidim, bez obzira na odjeću. - Izgleda da prije sat vremena nisi tako mislio. - Znači, vidjela si me u marini. Klimnula je glavom. - Da. Presvukao sam se. Kejbu je bilo jasno da nju zanima zašto je bio tako prljav kada je stigao, ali je izabrala zaobilazan put da ga to pita. - Jesam - odgovorio je. – I ti si.

Page 30: Put u snove

30

- Da, ali ne zato što sam se zamazala mašinskim uljem. - Zašto me jednostavno ne pitaš šta sam radio? - Da li bi mi odgovorio? Kejb je odmahnuo glavom. - Još ne. Hoću da te iznenadim. - Iznenađuješ me otkako si došao u grad. - Daj mi još nekaliko dana i reći ću ti šta sam radio. Samer je odjednom shvatila. Pitala se kako joj to prije nije palo na pamet. - Išao si na ostrvo! - Biom sam na svojoj polovini ostrva. - Šta si tamo radio? - Nemoj da pokvariš iznenađenje. Nije bila zadovoljna ovim odgovorom, ali je znala da Kejba neće natjerati da joj kaže šta je radio, ako on to ne želi. Uveo ju je u radnu sobu i Samer je iznenađeno zastala na vratima. Kejb je rekao: - Adelu sam morao da pošaljem do sestre u posjetu. Bila je nezadovaljna mojim načinom rada. - Potpuno je razumijem - rekla je Samer. Soba je bila u potpunom haosu usred koga je ležao Bejli sa glavom među šapama. - Izgleda da baš nisi mnogo stvari spakovao. - I nisam. - Moraš sam odlučiti šta ćeš zadržati, a šta baciti. Ja ti tu ne mogu pomoći. - Već sam odlučio. - Odakle da počnemo? - Prvo ćemo sve vratiti tamo gdje je prije bilo. Samer je bila zapanjena. - Zašto? - Odlučio sam da ne prodam kuću. Bar za sada. - Sačekaj malo! Sinoć si me pozvao da ti pomognem oko stvari, a večeras si odlučio da ne prodaš kuću. Pa zašto sam ja, onda ovdje? - Nadao sam se da si došla da me posjetiš. Ali, ako ti treba neki drugi razlog, možeš mi pomoći da spremim. Samer se spustila u sofu i uzdahnula. - Danas si zaista pun iznenađenja - rekla je. - I za mene je to na neki način iznenađenje. Jednostavno, ne mogu sve te stvari da popakujem u neke kutije. Osim toga, treba nešto smisliti za Adelu i Bilija. Ovo je bio i njihov dom. Mislim da ni jedno od njih ne bi bilo sretno u mom stanu u Čikagu. Samer je shvatila da on ne namjerava da ostane u kući. Hoće samo da pronađe prihvatljivo riješenje. Bila je pomalo razočarana. Uspjela je da potisne svoja osjećanja i da počne sa spremanjem. Kejb je slagao albume sa fotografijama. Rekao je: - Pregledao sam albume i učinilo mi se da u njima nešto nedostaje. - Šta? - Ti. Hedli je volio da fotografiše. Snimao je sve i svakoga ko ima veze s njegovim životom. Čak i prodavce kod kojih je kupovao i gnijezdo crvendaća na drvetu pred kućom. Ali, nisam pronašao ni jednu jedinu tvoju sliku.

Page 31: Put u snove

31

- To je zato što mi je dao kutiju sa mojim fotografijama nekoliko mjeseci prije smrti. Vjerovatno je mislio da nikom drugom ne trebaju. - Kako mu je to uspjelo? - Šta? Da me fotografiše ili da mi da kutiju? On joj je prišao, stao kraj nje i pomilovao je prstom po obrazu. - Kako mu je uspjelo da te upozna? Da prodre iza tog oklopa kojim si se okružila? Zašto te nikada nije spomenuo kada sam dolazio u posjetu? Zašto ti nikada nisi došla kada sam ja bio tu? Pogledi su im se sreli. - Postavljaš suviše mnogo pitanja. - To često radim kada su mi potrebni odgovori. Ti znaš o meni mnogo više nego ja o tebi. Znaš čak i za ožiljke na mom tijelu. To nije pošteno. Ja ne znam gotovo ništa o tebi... ili tvom tijelu. Samar je poželjela da je on ne dodiruje. To je bilo kao dati kap vode čovjeku koji umire od žeđi. Spasilo je zvono na vratima. Kejb je nevoljno spustio ruku i otišao da otvori. Samar je čula nekoliko glasova. Jedan od njih joj je bio poznat. Šta, zaboga, Silija traži ovdja? Uskoro je Kejb ušao u sobu. Za njim su ušli Hari i Silija. Silija je pogledala po sobi i rekla: - Čudno, nisam osjetila zemljotres. Kada se to dogodilo? Zdravo Samer! Otkud ti ovdje? - Ti vrlo dobro znaš zašto sam ja ovdje. - Znam. Zato sam se i ponudila da dođem kada je Hari rekao da ide do Kejba. Silija je sa zanimanjem pogledala Kejba, pa zatim Samer i nastavila: - Jesmo li vas u nečemu prekinuli? - Ne. Niste nas prekinuli - rekla je Samer sa smiješkom. Silija je bila razočarana. - Do vraga! - Izgleda da smo dobili pomoć u spremanju - rekao je Kejb. Naručit ću picu, a mi ćemo spremiti sobu dok čekamo da nam je donesu. Ostali su se pogledali, a zatim prasnuli u smijeh. - Šta je smiješno? - upitao je Kejb. - Dok čekamo da nam donesu picu - objasnio je Hari, - možemo ostariti i osijediti. Najbliža picerija je udaljena petnaest kilometara. Moramo otići tamo. Još jedna od prednosti života u velikom gradu, pomislio je Kejb. - Pa dobro - rekao je - ako prionemo na posao, možemo srediti ovu sobu za nekoliko sati i onda otići na picu. Ubrzo su počeli da spremaju, razgledajući i komentarišući svaku stvar. Da to nisu radili, vjerovatno bi ranije završili, ali se ne bi tako dobro proveli. Kejb je posmatrao Samer kako se smije. Bio je to prvi put da ju je vidio dok se smije. Njen smijeh je bio kao vodopad čistog zadovoljstva koji je dolazio iz dubine njenog bića. Želio je da neprekidno sluša njen smijeh. Kada je spremanje bilo pri kraju, muškarci su otišli po picu. Samer i Silija su ostale da dovrše još neke sitnice. - Izgleda da Kejb nije načisto sa tim da li ide ili ostaje. Samer se nasmijala na ovu Silijinu primjedbu. - Morat ćeš njega da pitaš šta... Prekinula je zvonjava telefona. Podigla je slušalicu. Žena sa druge strane je tražila Kejba. Bila je veoma nezadovoljna kada joj je Samer rekla da Kejb nije kod kuće.

Page 32: Put u snove

32

- Recite mu da pozove Star čim se vrati. Važno je. Žena je spustila slušalicu, a Samer je nastavila da zuri u telefon. Star? - Loše vijesti? - pitala je Silija. - Ne znam. Neka žena koja se zove Star poručila je Kejbu da joj se javi čim se vrati. - Star? - Da. Vjerovatno ima predivnu plavu kosu i očaravajući osmijeh. Sigurno u Čikagu ne živi kao monah. Vjerovatno ima i neku ženu. - Nisi baš mnogo zabrinuta zbog toga. - Zašto bih bila? To je njegov život. - I tebi nimalo ne smeta pomisao na drugu ženu u njegovom životu? Ne zavaravaj se, Samer. Vidjela sam kako ga gledaš, ili tačnije, kako pokušavaš da ga ne gledaš. Dobro te poznajem. Ti želiš tog čovjeka, djevojko! Samer nije pokušala da to porekne. - U tome se ti i ja razlikujemo, Silija. Ti očekuješ da dobiješ ono što želiš. Ja ne očekujem ništa. I ne miješaj se u to! On uskoro odlazi iz Klervjua, a ja ne želim da i moj ponos ode s njim. - Pustiću da stvari teku svojim tokom. - Hvala ti! Idemo sada, izgleda da su stigli. Muškarci su večeru poslužili na terasi. Samer je Kejbu prenijela poruku. On je samo klimnuo glavom i nastavio da raspoređuje papirne tanjire po stolu. Nije žurio da se javi nestrpljivoj Stat. Dok su jeli picu i pili vino, najviše su razgovarali o prošlosti. Pričali su o svojim prijateljima iz djetinjstva i o školskim danima. U jedom trenutku Samer je pogledala preko stola u Kejba. On je netremice gledao njena usta. Odjednom, postavši svjesna sebe, Samer je obrisala kečap koji se zadržavao na njenoj usni. Nešto u njegovom pogledu je prikovalo i nije mogla da prestane da ga gleda. Naizad je on polako podigao pogled da se sretne sa njenim i ona je osjetila kako je srce snažno lupa. Zaboravila je na Siliju i Harija, zaboravila je na picu, jedva se sjećala i svog vlastitog imena. Na sreću, Silija je bila uvijek prisebna i znala je kada ljude treba ostaviti nasamo. Gurnula je svoga muža i rekla: - Bože, baš sam pospana! Vrijeme je da krenemo, Hari. Već je trebalo da sam u krevetu. - Hari ju je pogledao s nerazumijevanjem. Silija nikada nije lijegala prije ponoći, a sada još nije bilo ni deset. Ali, ona ga je još jednom gurnula i pogledala prema Kejbu i Samar, koji su bili opčinjeni jedno drugim. Shvatio je. Zaista je bilo krajnje vrijeme da odu. Pomogao je Siliji da ustane i rekao: - Bilo nam je lijepo, ali sada zaista moramo da pođemo. Kejb je ustao. Nije ni pokušao da ih nagovori da ostanu. Samer je odgurnula svoju stolicu i počela da ustaje, ali joj je Kejb stavio ruku na rame I zaustavio je. Silija je rekla laku noć i nasmiješila se Samer. Zatim su svi troje pošli prema vratima. Da bi se nečim zaposlila, Samer je počela da rasprema sto. Uskoro se Kejb vratio noseći još jednu bocu vina i dvije čaše koje je ona bila unijela. Napunio ih je i rekao: - Nemam ljuljašku, ali možemo ostati ovdje još malo i uživati u noćnom vazduhu. - Trebalo bi da pođem. Kasno je. - Ionako je već prekasno, Samer. Ostani još malo. Nismo imali priliku da porazgovaramo. Iako joj je zdrav razum govorio da je to pogrešno, Samer je sjela. - Ako hoćeš da pričamo o ostrvu, moja nedjelja još nije istekla. Ostrvo je sigurno bilo posljednja stvar o kojoj je Kejb htio da razgovara. Sjeo je pored nje, ispružio svoje duge noge i rekao:

Page 33: Put u snove

33

- Možeš dobiti mnogo više od nedjelju dana, ako želiš. Samer se zagrcnula gutljajem vina. Kada je najzad došla do daha, rekla je: - Mislila sam da žuriš sa prodajom imanja da bi se što prije vratio u grad. - Neke stvari se mogu uraditi brzo, ali za neke je potrebno vrijeme. Vjerovatno je to istina, ali Samer u ovom trenutku baš nije bila raspoložena za filozofske rasprave. Naročito ne s Kejbom. - Jeste li ti I Silija zaista pravile zabavu na ostrvu kao što je ona rekla? - Jesmo. Tada nam je to izgledalo kao dobra ideja. - Šta je Hedli rekao na to? - Tada još nisam poznavala Hedija. Otišle smo krišom. Ponijele smo sa sobom četiri različite vrste pite i skoro sve pojele. Kejb ju je dugo posmatrao u tišini. Najzad je rekao: - Zaista bih volio da te upoznam. Kakva je to djevojka koja nosi pite na izlet i koja vozi bicikl oko jezera i noću traži po njemu začarani jedrenjak? - Izgleda da si zapamtio sve što je Silija pričala. - O, pažljivo sam slušao sve što je rekla o tebi. To je bio način da nešto više saznam o tebi. Ti baš nisi spremna da pričaš. Glas mu je postao dublji i intimniji i Samer je osjetila kako je podilaze žmarci. Ustala je I otišla do ograde gdje su rasle ruže. - Svako u ovom gradu zna sve o meni! - rekla je oštro. - Treba samo da pitaš za kćerku lokalnog pijanca. Biće više nego sretni da ti napričaju kako su htjeli da me uzmu za moje dobro. Ugrizla sam sveštenikovu ženu za ruku jer je na silu pokušala da me izbavi iz “kuće grijeha" u kojoj sam živjela. On je polako prišao i stao tik pored nje. Nije je dotaknuo, iako je to želio. Rekao je: - Ispričaj mi šta se dogodilo. - Zašto si toliko radoznao? Hoćeš li svojim prijateljima u Čikagu da pričaš neobične priče iz provincije? - Samo te molim da mi ispričaš šta se dogodilo, Samer. Još uvijek je bila bijesna, ali je žaoka njene gorčine malo otupila. - Rekla sam toj gospođi da napusti našu kuću, ili ću svima ispričati kako njen uvaženi sin skuplja pornografske časopise. Na kraju me je ipak ostavila na miru. - A ti to želiš, zar ne? Da te ostave na miru. - Ne sačekavši odgovor uzeo ju je u zagrljaj. - Ja to ne mogu, Samer. Ne mogu da te ostavim na miru, ma koliko ti to željela. Prislonio je usne uz njene i potpuno se izgubio. Njegove ruke se nisu pokoravale njegovoj volji, milovale su i stezale njeno tijelo, upijajući toplinu. Ona je strasno odgovorila na njegov poljubac. Zagrlila ga je. - Drži me čvrsto - promrmljao je Kejb. - Želim da osjetim tvoje ruke. Podigla je ruke prema njegovim ramenima I osjetila kako se njegovi mišići grče pod njenim prstima. Bila je iznenađena reakcijom koju je kod njega izazvala. On je ipak iskusan muškarac, koji je mnoge žene držao u naručju… čak i onu Star.,. On je osjetio njeno povlačenje. Pogledao ju je u oči i u njima vidio čudnu mješavinu osjećanja. Ona mu još uvijek ne vjeruje. Ili možda ne vjeruje sebi? Želio je da joj pruži vrijeme koje joj je potrebno. Makar i ovu noć, kao i nekoliko prethodnih, proveo prevrćući se po krevetu. Uzdahnuo je duboko i rekao: - Znam. Ne treba da te požurujem.

Page 34: Put u snove

34

Samer je zaključila da on zaslužuje njenu iskrenost, ako ništa drugo. - Nikada nikoga nisam ovako željela. - Ali? - Ali, ti ćeš ostati ovdje kratko, a ja ne želim da patim kada odeš. - Znam – rekao je. Ona se okrenula od njega i nagnula se preko ograde da ubere ružu. Bila je pomalo razočarana. Nakratko se nadala da mu je nešto više od avanture. Kejb ju je uzeo za ruku i poveo prema vratima. Odveo ju je do njenih kola, poljubio kratko i rekao: - Vidjet ćemo se sutra. Oči su im se na trenutak srele. Kejb je dodao: - Idi, Samer, idi dok sam još u stnju da te pustim. Sva sreća što je Samar tako dobro poznavala put do kuće da je mogla da vozi potpuno automatski. Bila je uplašena saznanjem da zapravo nije ni otišla od Kejba. Jedan njen važan dio je ostao s njim. Njeno srce.

Page 35: Put u snove

35

6 Ako je neko i primijetio da Samer prošle noći nije spavala, to joj niko nije rekao. Tamnim naočarima je sakrila kolutove oko očiju, ali su je drugi znaci iscrpljenosti i dalje pratili. Noge su joj bile teške, bila je nervozna i gotovo cijeli dan je provela za svojim stolom, prepuštajući posao osoblju. Njena sekretarica Tereza, nije je mnogo uznemiravala. Trudila se da sama odgovori na sva pitanja turista. Bila je subota, jedan od dana sa najviše posla i svi u marini su primijetili koliko je Samer nezainteresovana. Gledali su je zabrinuto i slijegali ramenima, ali su je ostavljali na miru. Samer nije znala da je Kejb opet uzeo jedan od njenih brodova i odnio sa sobom Džekobov alat. Ovoga puta se vratio ranije i požurio pravo u kuću za čamce, trudeći se da izbjegne susret sa Samer. Tamo ga je čekao Džekob, bijesan. Kejb je počeo da čisti alat i samo je klimanjem glave stavljao do znanja Džekobu da sluša njegov živopisan monolog. - Ne uzbuđuj se, Džekobe. Neću nauditi ni tvom alatu, niti bilo kom čamcu. - A gospođici Roberts? Kejb je pogledao starijeg čovjeka i u njegovim očima vidio zabrinutost. Zato je počeo da mu objašnjava šta zapravo radi s njegovim alatom. Kada je završio na Džekobovom licu se pojavilo nešto nalik osmijehu. - Neka sam proklet! Gospođica Roberts će biti iznenađena. - Nadam se da će biti prijatno iznenađena. Prilično je sebična što se tiče tog karusela. Možda joj se neće svidjeti što se motam oko njega. - Teško je predvidjeti kako će žene reagovati - odgovorio je Džekob s razumijevanjem. - Ja sam stariji od vas, pa to još uvijek ne mogu da uradim. Kejb se nasmijao. - Gdje je ona sada? - U svojoj kancelariji. Tamo je provela cijeli dan. - Cijeli dan? Džekob je klimnuo glavom. - Zar to nije čudno? - Jeste, ali sa ženama nikada niste načisto. Zato ja više volim da se bavim brodovima. - Čini mi se da je sa ženama najbolje odabrai pravo vrijeme, Džekobe – rekao je Kejb brišući ruke. – A sada nije pravo vrijeme da me Samer vidi. Mogu li nekako doći do parking, a da me ona ne primijeti? Džekob mu je dao uputstva. Zatim ga je Kejb zamolio za uslugu. - Idem da se operem, a onda ću se vratiti na ostrvo. Volio bih da učinite ovako...

*** Svi su već bili otišli, a Samer je i dalje sjedila za svojim stolom, iako nije mogla da se sjeti baš ničega što bi trebalo da uradi. Kroz prozor je vidjela Džekoba kako ulazi na glavna vrata njene kancelarije. Bilo je to toliko neobično, da je ustala i upitala: - Šta nije u redu, Džekobe? - Sve je u redu. Mislio sam samo da treba da znate da je tip koji je uzeo "Plavu pticu” nasukan na ostrvu i ne može da se vrati. - Otkud znaš? - Vjerovatno je viknuo nekome ko je prolazio onuda. Tek, treba otići tamo i dovesti brod.

Page 36: Put u snove

36

Samer je uzdahnula. - Morat ćeš sa mnom. Svi ostali su već otišli. Uzet ćemo “Sokola”. Samer je očekivala da je on odbije, ali je Džekob mirno i ravnodušno pošao kraj nje prema dokovima. Kada su, došli do broda, otišao je za upravljač, a nju ostavio da odvezuje konopce. Nikome nije dozvoljavao da upravlja motornim čamcem. Poslije pet minuta pristali su pored doka na ostrvo. Sa druge strane je bio privezan jedrenjak sa spuštenim jedrima i izgledalo je da je sa njim sve u redu. Iznenada je Samer postala svjesna neobičnog zvuka koji je dopirao s ostrva, Bio joj je pomalo poznat, ali nije mogla da se sjeti odakle. - Čuješ li ovo? Izgleda da tip pravi žurku. Ponio je radio sa sobom. Neka, bar ćemo ga lakše naći. Džekob je ispunio sve što mu je Kejb rekao i za njega je igra bila završena. - Bolje idite da ga pronađete. - Zar nećeš sa mnom? - Ne. Jasno! Džekob će radije ostati na brodu I čekati da ona pronađe nespretnog turistu. Dobro! - Dodaj mi svjetiljku - rekla je. Samer je uzela svjetiljku i pošla stazom prema zvuku muzike. Napravila je nekoliko koraka prema unutrašnjosti ostrva, a zatim se zaustavila. Taj zvuk koji je čula nije dolazio od radija. Bio je to vergi. Jedina vrteška s verglom je bio karusel, a on već godinama nije radio. Potrčala je kroz travu i između drveća. Što se više približavala karuselu, jasnije je vidjela svjetlost koja je dopirala kroz grmlje. Muzika je bila sve glasnija. Zatim je stigla na ivicu zabavnog parka i stala. Mogla je samo da stoji i gleda. Stotine svjetiljki je kružilo i uspinjalo se dok su se konjići karusela okretali. Činilo joj se kao da je dospjela u zemlju iz mašte. Najzad se pokrenula i polako pošla naprijed. Lampa joj je ispala iz ruke dok se približavala čarobnom prizoru. Jedan crni konj je privukao njenu pažnju. Zapravo, bila je to osoba koja je sjedila na njemu. Zaprepašćeno je gledala kako Kejb i crni konj zamiču s druge strane vrteške. Stajala je na istom mjestu kada su se opet pojavili. Ovoga puta joj je Kejb mahnuo da mu se pridruži. Odjednom je Samer živnula. Skočila je na drvenu platformu i pošla prema Kejbu. Oči su joj se sijale kada mu se približila i pogledala ga. Bez razmišljanja je spustila ruku na njegovo koljeno. Kejb je bio zadovoljan kada je vidio radost na njenom licu. Znači, svi ti sati napornog i prljavog posla nisu bili uzaludni. - Hoćeš li da se provozaš sa mnom? - upitao je. - Da. Kada je konjić bio u najnižem položaju, on je podigao i postavio da sjedi postrance ispred njega. - Kuda ćemo? – upitao je. Samer je zavukla ruke pod njegovu jaknu i obgrlila ga je oko struka. - Bilo kuda. Svukuda. Tamo kuda i ti ideš. Bio je oduševljen količinom sreće u njenim očima. Bilo mu je drago što joj je baš on priredio svu tu radost. - Osjećam se kao da su su se svi praznici skupili u ovu čarobnu noć. Hvaia ti, Kejb.

Page 37: Put u snove

37

Kejb je pomislio koliko, puta je ženama nosio poklone. Pa ipak, nijedan od njih nije bio prihvaćen sa takvom prirodnošću i otvorenom radošću. - U početku sam počeo da popravljam motor zbog Hedlija. Kasnije je to bilo zato što ti toliko voliš ovaj karusel. Na kraju je ispalo da sam to radio i zbog sebe. Poslije svega ovoga, Samer je mrzila što mora da mu postavi to pitanje, ali željela je da zna. - Da li to znači da si se predomislio u vezi sa prodajom ostrva? - Da budem potpuno iskren, ne znam.toliko stvari se dogodilo u posljednjih nekoliko dana, da još nisam uspio da sredim utiske. Riješio sam da odložim sve odluke dok se malo ne sredim. Ali, ova noć nije za ozbiljne razgovore. Ovdje ne postoji ni juče ni sutra. Ovo je zemlja u kojoj vrijeme ne teče. Postojimo samo ti i ja. Postoji samo sadašnjost. - Zaista misliš da je to tako lako? - Zašto da ne? Noćas možemo sve što poželimo. Priljubivši se uz njega, okružena muzikom i svjetlima karusela, Samer je pomislila da ona već ima sve što želi. Bilo je to više nego što je ikada mislila da će imati. - A šta ti želiš – upitala ga je. - Jesi li sigurna da želiš da čuješ odgovor na to pitanje? Ona mu se nasmiješila. - Ne brinem. Ne možeš mnogo toga da uradiš na leđima konja. Prihvatio je ovo kao izazov. - Misliš? Spustio je ruku na njeno koljeno i polako je povukao prema ivici njenog šorca. - Shvatila sam poruku – rekla je Samer, gotovo bez daha. - Želim da je i osjetiš – odgovorio je Kejb i nastavio da je miluje. Samer se sjetila samo jednog izgovora: - Džekob me čeka na doku. Pitće se gdje sam. - Ne čeka te. - Da, čeka me! On misli da se neko nasukao na ostrvo i… Čak ni disanje više nije bilo jednostavno, shvatila je. - Ne čeka te, Samer. Bilo joj je strašno teško da misli dok ju je on dodirivao tamo gdje je nijedan muškarac do sada nije dodirivao. - Zašto me ne bi čekao? - Zato što sam mu ja rekao da te dovede ovamo I da ode. Želio sam da te iznenadim, a Džekob je pristao da mi pomogne. - Ja ne znam šta da kažem… - Dobro. Krajnje je vrijeme da zašutiš. Uhvatio je njenu glavu i privukao njene usne svojima. Ona se naslonila na vrat konja i pružila noge preko njegovog krila. Grudi su joj blie čvrsto priljubljene uz njegove. Njegov glas je bio promukao. - Držise za mene dobro. Idemo na dugu vožnju. Držao ju je čvrsto i nije postojala nikakva opasnost da padne. Obuhvatila je rukama njegov struk i počela da odgovara na njegove strasne poljupce. Osjećala je da, ako bi je on samo na trenutak pustio, odletjela bi u stratosferu. Kejb ju je želio sve više i više. Izvukao je njenu košulju iz šorca i zavukao ruku ispod nje. Milovao je njenu mku I vrelu kožu.samer je nešto promrmljala. Nije ni sama znala šta je to bilo. Ali, bila je sigurna da nije bio protest. Sada više nije imala izbora. Jedino je mogla da se prepusti božanstvenim, fantastičnim senzacijama koje su je ispunjavale.

Page 38: Put u snove

38

Odjednom, Kejb je podigao usne sa njenih. Njegova ruka se zaustavila na njenim grudima. Šta on to, dođavola, radi? Zar misli da može da vodi ljubav s njom na leđima konja? Trgao se kao da se probudio iz nekog sna I pogledao ženu koja je ležala na njegovim rukama. - Ako nastavimo ovako može nam se desiti da doživimo saobraćajnu nesreću. Možda bih prije nekoliko godina i uspio to da izvedem, ali sada ne. Samer se učinilo kao da je isplivala na površinu poslije dugog ronjenja. - Mislim da je bolje da sačekamo dok ne stignemo do kreveta - dodao je Kejb. To ju je zapanjilo. On je podrazurnijevao da će oni da nastave sa tim, čim nađu krevet. Morala je da prizna da mu je dala razloga da tako misli. Sačekala je da se konj spusti, zatim je skočila na drvenu platformu i rekla: - Mislim da je krajnje vrijeme da se vratimo u stvarnost. U jednom skoku on je sišao s konja. Stavio joj je ruke na ramena i zagledao se u njeno lice. - Ovo jeste stvarnost, Samer. To što se događa među nama je stvarno. Biće bolje da to prihvatiš. Ja sam prihvatio. - Stvarnost je to da ćeš se vratiti u Čikago, a ja ostati ovdje. I to sam prihvatila. Nastavio je da je posmatra. Ona nije bila spremna na kratku avantura, a mislila je da je to sve što joj je nudio? Pa? Je li to stvarno bilo sve što je htio? Je li? Do sada nikada nije svoju savjest dovodio u iskušenje. Klonio se stalnih veza. Ni u budućosti mu one nisu bile neophodne. Ipak, ovu ženu neće tako lako ostaviti za sobom. Uzeti je bila bi možda najveća greška koju je ikada načinio. Ako bude vodio ljubav s njom, možda će se osloboditi jedne čežnje, ali i stvoriti jednu novu. Šta to, do vraga nije u redu s njim? Pitao se to po stoti put od kada je došao u Klervju. Pogledao je Samer, kao da se nadao da će odgovor pronaći u dubini njenih prelijepih očiju. Ne, to neće biti tako jednostavno. Odgovor može pronaći samo u sebi. Sklonio je ruke sa njenih ramena i promijenio temu. - Pokazaću ti kako se pokreće motor, pa ćeš I sama moći da uključiš karusel kada to budeš željela. Samer nije odmah odgovorila Nije mogla da uključuje i isključuje svoja osjećanja kao prekidač na lampi. Kako on može da je poljubi sa takvom strašću, a u sljedećem trenu da priča o motoru? Odmah je sama odgovorila na to pitanje: to je zato što njemu nekoliko poljubaca ništa ne znači. Tražio je društvo, a ona mu je bila pri ruci. Da, bila je ovo nezaboravna noć, ali je sada vrijeme da se prekine. Zabava je završena. - Sve je ovo bilo divno, Kejb, ali treba da pođemo. Ljudi koji žive u blizini mogu čuti muziku i vidjeti svjetla i postati radoznali. A ja ne želim da bilo ko dolazi ovamo. - Uredu. Isključit ćemo sve. Dođi sa mnom da ti pokažem. Samer mu se pridružila za kontrolnim pultom i pažljivo slušala njegove instrukcije, mada je sumnjala da će ih ikada iskoristiti. To bi uspomene na ovu noć učinilo suviše živim i snažnim. A ona nije željela da se sjeća. Kada je karusel isključen, na njih je pala tama i tišina. Kejb je uključio svjetiljku da bi mogli da se vrate na obalu. Uzeo ju je za ruku: - Idemo, Zvončice. Vrijeme je da napustimo čarobnu zemlju. - Jesi li ti Petar Pan ili Kapetan Kuk? - Pošto nije sasvim jasno da li je Petar Pan dječak ili djevojčica, radije bih bio ja sam. Ja znam šta sam. Samer je odlučila da ne odgovori na ovu primjedbu. I ona je znala ko je on: muškarac koji je bio opasan po njen unutrašnji mir.

Page 39: Put u snove

39

U tišini su otišli do doka. Kejb je bio u pravu: motornog čamca nije bilo. Isplovili su na jedrilici. Vjetra je bilo vrlo malo. Površinu jezera je osvjetljavao pun mjesec i oni su lagano klizili preko mirne vode. Kada su se približili marini, Kejb je sjeo pored nje i prošaptao joj na uho: - Nemoj još pristajati. - Ako ne pristanem morat ćemo da veslamo. Nema dovoljno vjetra. - Ja ću veslati. Oklijevala je da učini ono što je tražio. Bilo je veliko iskušenje produžiti veče još malo. Ali, kada čovjek popusti pred iskušenjem, obično poslije pati. Okrenula je glavu da ga pogleda i učinilo joj se da je vidjela neku ranjivost na njegovom licu. Izgleda da se sa nečim borio. Ne, nije laskala sebi da to ima veze sa njom. Trebalo joj je samo nekoliko sekundi da spusti jedro. Brodić je polako usporavao. Kejb je osjetio kako njegova napetost popušta. Nije znao da li je to zahvaljujući umirujućem efektu vode ili ženi koja je pored njega sjedila. Bol zbog smrti djeda I brige koje su uslijedile, pale su na njega u nezgodno vijeme. Već dugo je bio nezadovoljan svojim životom u Čikagu. Osjećao se nemirnim i rastrzanim. Povratak u Klervju ga je usporio, tako da je mogao da se osvrne i pogleda za sobom. Nije bio siguran da mu se svidjelo ono što je vidio. Možda je Samer bila u pravu. Možda je on zaista sebično kopile. Oduvijek je sve prilagođavao svojim željama: posao, prijatelje, žene... Tako je živio posljednjih deset godina, alii izgleda da mu to više nije bilo dovoljno. I nije znao šta da uradi. Skrenuo je pogled sa površine vode na ženu koja je sjedila kraj njega. Mjesec je obasjavao njeno nježno lice. Bila je tu i prihvatila ga je onakvim kakav jeste. Nije pokušavala da ga promijeni, nije ga izazivala, nije ništa tražila od njega. Bila je to tako dragocjena osoba... - Samer... Njegov glas ju je trgnuo iz misli. Pogledala ga je bez riječi. Preplavio ju je talas nježnosti. - Nikada nisam sreo ženu kao što si ti. Samer se u samoodbrani uspravila i odgovorila suho: - Ne, sigurna sam da nisi. Osjetio je da ju je na neki način uvrijedio, a to je bilo posljednje što je želio da učini. - Htio sam da kažem da nikada nisam sreo ženu koja tako malo govori. Obično mogu poslije nekoliko sati da ti kažem šta neka žena misli. S tobom sam već nedjelju dana, a ne znam šta ti se događa u glavi. - Zvuči kao da sam neka mašina. - O, ja znam da si ti žena. Topla, nježna žena. Žena koja se rijetko osmjehuje, ali čiji osmijeh mi tjera jezu kroz kičmu. Upoznao sam spoljašnju Samer, ali mi ti ne dozvoljavaš da doprem do one unutrašnje. Podsjećaš me na svileni kaktus. Mek je, ali ipak bode. Ona se nasmijala. - Svakako su me dosad zvali, ali mi još niko nije rekao da sam svileni kaktus. Ispružio je ruku i sklonio joj pramen kose sa čela. - Samer, ne bih mogao da te iskoristim. Želim da to znaš. Ne bih mogao da vodim ljubav s tobom, ma koliko to želio, ako ne bi bio siguran u svoje motive. - Koji bi to bili pravi motivi?

Page 40: Put u snove

40

- Ti nisi žena koju treba olako shvatiti. Sa ženama kao što si ti, muškarci se vezuju za cijeli život. Ne igraju se s njma. - A ti jedino želiš da se igraš. Bez dugih veza koje bi te opteretile. Znam to, Kejbe, i ne sjećam se da sam od tebe tražila neko priznanje. - Ne, nisi ga tražila, ali to ne znači da ga ne zaslužuješ. Moja savjest je dovoljno opterećena i bez griže savjesti da sam te natjerao da radiš nešto što ne želiš. Drhtaj bijesa je prošao kroz njeno tijelo. - Kako ti znaš šta ja želim? - Znam šta misliš da želiš. - A ne, Kejbe! Ja tačno znam šta želim. Dovoljno dugo se staram sama o sebi. Poznajem sebe dobro. Nisam baš uvijek izabrala pravu stranu, ali sam uvijek birala sama. Ako ne želiš da vodiš ljubav sa mnom, imaš na to pravo, ali nemoj tvrditi da to radiš zato što ja to želim. Kejb je bio rastrzan između svoje želje za njom I potrebe da je zaštiti. Njegova čelična volja se polako pretvarala u prah. Jasno mu je stavila do znanja da ga želi, i njegova odluka da je ostavi na miru je polako slabila. Samer ga je pogledala. - Ovaj razgovor je glup. Ustala je i uzela konopac da podigne jedro. Kada je ispružila ruke, ispod košulje su joj se jasno ocrtale grudi. I posljednje od Kejbovih dobrih namjera su isparile. - U pravu si - rekao je - možda zaista treba da prestanemo da pričamo. Ispružio je ruku i povukao je prema sebi. Oboje su se našli na koljenima na dnu čamca. Između njih je odjednom zavladala napetost kao u vazduhu pred oluju. - Promijenio si mišljenje - prošaputala je Samer. Zavukao je prste u njenu kosu i odgovorio; - Uopšte više nemam nikakvo mišljenje. Ti si mi oduzela moć razmišljanja. Poljubio je očajnički, gladno, kao da mu je to potrebno da ne bi poludio. Privukao ju je bliže. Uzdah koji je ispustila potpuno mu je oduzeo samokontrolu, i on ju je položio u čamac. - Dodirni me, Samer. Želim da osjetim tvoj dodir. Zavukla je ruku pod njegovu i osjetila vrelinu njegove kože. Milovala je njegova mišićava leđa. Drhtao je. Pripila se uz njega cijelim tijelom. Kejb nije mogao više da čeka. Svukao je odjeću prvo sa nje, a zatim sa sebe. Pokušao je da se obuzda i milovao je nježno ispitujući njeno tijelo. Krv mu je bubnjala u sljepočnicama i činilo mu se da će mu tijelo eksplodirati. Na njegovo iznenađenje ona ga je privukla I ponudila mu svoje usne. Ona nije željela da prema njoj bude obziran i pažljiv. Ona ga je željela, sada i odmah. Još nikada nije osjetio da ga žena toliko želi. A on je nju želio više nego što je mislio da je moguće. - Trebalo bi da još sačekam – prošaputao je - ali ne mogu. Ne sada. Pružila mu je odgovor koji je bio jasniji od svih riječi. Osjetio je da tone u njene zelene oči, kao u neko duboko jezero. Na trenutak je bio iznenađen neočekivanim otporom na koji je naišao. Ali je ona jednim snažnim pokretom svojih bedara uspješno svladala otpor. Njegovo tijelo više nije moglo da izdrži pritisak strasti. Njene ruke su bile priljubljene uz njegova leđa, kao da je on nosi na uzbudljivo putovanje. Uskoro je osjetila kako se oslobađa ogromna snaga u njenoj utrobi i nosi je... Prošaputala je njegovo ime, a on joj je odgovorio snažnim pokretom svoga tijela.

Page 41: Put u snove

41

Dugo su ležali jedno drugom u naručju i polako se vraćali u stvarnost. Čulo se jedino povremeno talasanje vode pored bokova čamca. Najzad je Kejb podigao glavu sa njenog ramena . - Jesi li dobro? - upitao je zabrinuto. Nježno mu se nasmiješila. - Odlično sam - Oprosti ako sam te povrijedio, Samer. Nisam znao da ti je to prvi put. - Drago mi je što si to bio ti. Kejb je duboko uzdahnuo. Bio je osvojen nježnošću ove žene koja mu je dala mnogo više od svog tijela. Ponovo je osjetio navalu strasti kojoj nije mogao da odoli. Znao je da je za nju to bilo prebrzo, ali nije više mogao da zaustavi tu ogromnu potrebu za njom.

Page 42: Put u snove

42

7 Kada su opet uspjeli da se vrate u stvarnost, odlučili su da se kupaju i malo rashlade svoja usplamsala tijela. Dok su plivali, Kejb ju je onako mokru uzeo u narućje i ponovo poželio. I sam je bio time iznenađen. Sada je znao da je to što prema njoj osjeća trajna potreba koju neće lako zadovoljiti. Zatim su se vratili na brodić i brzo se obukli. Vjetar je počeo da puše i postajalo je hladno. Sada su mogli da razapnu jedro i doplove do obale bez suvišnog napora. Ovoga puta je za krmom sjedio Kejb, a Samer je sjedila sa glavom u njegovom krilu. On se igrao njenom puštenom kosom i uživao u njenoj opuštenosti. Da je neko pitao Samer, mogli su tako ploviti zauvijek, ali se obala neumoljivo približavala. Noć je bila puna magije, snova, strasti, I, što se nje tiče, ljubavi. Nije željela da se sve to tako brzo završi, ali je znala da će čas buđenja uskoro doći. Kejb joj je podario više uspomena nego što se nadala. Kada se on vrati u Čikago, provodiće vrijeme u njima. Kada su se približili obali, osjetila je napetost u Kejbovoj ruci koja ju je milovala po kosi. Pitala se da li i on želi da odloži trenutak povratka na kopno. Želio je. - Dolazim u iskušenje da nastavim da jedrim – rekao je - ali ne bih želio da Džekob krene u potjeru za mnom. On bi krenuo za brodom, a ne za tobom. - Radije ga ne bih isprobavao. Spustio je ruku na njen vrat, zatim na ramena i na kraju je zavukao u njenu košulju. - Sada znam zašto je Diznilend tako popularan - rekao je. - Moram priznati da je lijepo živjeti u zemlji iz mašte. - Čak i tome mora doći kraj. Govorila je tako tiho da je morao da se nagne prema njoj da bi je razumio. Shvatio je šta je htjela da kaže. Ništa se nije promijenilo. Problemi su još uvijek bili neriješeni. Doživjeli su kratak izlet u svijet mašte, ali je sada trebalo da se vrate i da donesu odluke. Privezali su brod i pošli prema njenoj kući. On ju je obgrlio oko ramena i držao čvrsto priljubljenu uz sebe. Samer je otključala vrata i upalila svjetlo u kući. Upravo je htjela da uđe, kada ju je zaustavila Kejbova ruka. Okrenula se i pogledala ga. Očekivala je da će on ući za njom, ali je on, očigledno imao druge planove. Pokušala je da sakrije svoje razočarenje. - Ideš kući - rekla je mirno. Klimnuo je glavom. - Možeš li sutra da ukradeš malo vremena? Znam da je subotom veoma velika gužva u marini, ali bih volio da malo budem s tobom. Nije joj baš zvučalo ubjedljivo i malo je oklijevala prije nego što je odgovorila. - Najčešće ljudi uzmu brodove ujutru i vrate se tek uvečer. Ako sve bude u redu, imat ću manje posla između deset i četiri. Možeš me pozvati u to vrijeme. Kejb je zavukao ruke u džepove jakne i stegao pesnice. Nije se usuđivao da je dodirne, jer inače ne bi mogao da ode. A bilo mu je potrebno da bude sam. Noćašnji događaji su pred njim otvorili mnogo novih tema za razmišljanje, a i bez toga je imao dovoljno problema. Nagnuo se i kratko je poljubio. Gledao je nekoliko trenutaka, svjestan zbunjenosti i povrijeđenosti u njenim očima. Osjećao se grozno što je napušta tako naglo i bez objašnjenja, ali nije znao šta da joj kaže da bi je utješio.

Page 43: Put u snove

43

Dovraga! Ni sam nije razumio šta se događa, zašto bi ona razumjela? Samo je znao da mora da bude sam. Nije bio u stanju da misli kada je bio u njenoj blizini. Okrenuo se i pošao niz stepenice. Zatim je zastao. Kada se okrenuo, vidio je da ona još uvijek stoji kraj vrata. - Nazvat ću te sutra, Samer. Napravio je pauzu a zatim je dodao: - Zvat ću te sigurno. Ona je klimnula glavom. Iznerviran njenom šutnjom i samim sobom, vratio se na verandu, uhvatio je grubo za ramena i rekao: - Znam šta misliš ali nisi u pravu. Ovo nije bila samo kratkotrajna avantura, Samer. To nije kraj, već početak. Ona je pokušala da se oslobodi njegovog stiska, ali joj to nije uspjelo. - Boli me, Kejbe! Njegov stisak je malo popustio. - Užasno se trudim da te ne povrijedim, Samer. Imam svoje razloge da sada odem i nisam spreman da ti ih objašnjavam. – Naročito pošto ni njemu nisu bili jasni. - Znam da nemaš zašto da mi vjeruješ, ali ja te ipak molim da to učiniš. Pa i nije imala nekakvog izbora, pomislila je. On će otići, vjerovala mu ona ili ne. - Ne duguješ mi nikakva objašnjenja, Kejbe. Ja sam velika djevojčica. Znam šta radim. I ni za čim ne žalim. - Nasmijala se široko. - Bilo mi je divno. Pažljivo ju je gledao, ali mu ništa na njenom licu nije otkrilo njena prava osjećanja. Govorila je lijepe stvari, ali je on ipak imao utisak da govori ono što misli da on želi da čuje. Okrenula se prema vratima. - Hvala ti što si popravio karusel, Kejbe. Ušla je i zatvorila vrata za sobom. On je neko vrijeme gledao u vrata, zatim se okrenuo. Samer je dosta dugo stajala naslonjena na vrata. Kada se od njih najzad odvojila i pošla u spavaću sobu, okreti su joj bili potpuno automatski. Dok se tuširala, pogledala se u ogledalo i rekla samoj sebi. Baš si pohlepna! Šta više možeš poželjeti? Da ti se zakune na vječnu ljubav? Vrijeme je da odrasteš! Dobila si od njega više nego što si se nadala. Dok se spremala za spavanje, sjećala se svoje prošlosti. Rano je naučila da prihvata stvari koje ne može da izmijeni: majčinu smrt, oca pijanca, nedostatak novca… Uspijevala je da od svog života izvuče najviše što se moglo. Tako će nastaviti i kad Kejb jednom ode. Legla je u krevet. Čula je šuškanje hrastovog lišća kroz otvoren prozor i osjećala povjetarac koji je dolazio s jezera. Već godinama je svako veče gledala u ovu istu tavanicu, planirajući, nadajući se i brinući o svemu i svačemu. I Kejb je dugo učestvovao u tim njenim samotnim razgovorima. Ali, bio je sasvim neodređen i dalek. Bio je samo lik iz njene mašte. Sada više nije spadao u maštu. Bio je stvaran, stvarniji nego što je ikada I pomišljala da će biti. Bio je njen ljubavnik.

*** Sutrašnji dan je počeo poslom, kao i svaka subota. U marinu je došla gomila turista. Trebalo se brinuti o svemu...

Page 44: Put u snove

44

Samer je svuda sa sobom nosila pokretni telefon. Očekivala je Kejbov poziv cio dan. Poziv nije stigao. Marina se zatvorila u šest. Osoblje je otišlo oko pola sedam. Jedino je Džekob još uvijek radio oko nekog motora. Samer je sjedila za svojim stolom i gledala u telefon. On se nije oglašavao. Zazvonio je tek poslije sedam i Samer je požurila da se javi. Sa druge strane se začulo: - Mira, izvini što se ranije nisam javio, ali… Glas je bio nepoznat, a ona je bila sigurna da se ne zove Mira. - Pogriješili ste broj - rekla je i spustila slušalicu. Čekala je još desetak minuta, a zatim je podigla slušalicu i pozvala dobro poznati broj. Javio se ženaki glas: - Stan Flinovih. - Zdravo, Adela! Mogu li dobiti Kejba, molim te? - Žao mi je, gospođice Roberts, ali on nije ovdje. Rano jutors je otišao u Čikago. Samer je zamalo ispustila slušalicu. Zatim ju je toliko stegnula da su joj prsti pobijelili. Dugo nije mogla da progovori. Najzad je rekla: - Da li je možda spomenuo kada će se vratiti? - Ne, draga. Otišao je prije nego što sam se probudila. Adela je sigurno pogriješila! - Kako znate da je otišao u Čikago? Možda je samo izišao u šetnju. U cijelodnevnu šetnju? Baš si luda, rekla je samoj sebi. Vjerovatno je i Adela isto to pomislila. - Ostavio je poruku da su ga pozvali u Čikago I da će mi javiti kad se vraća. Ostavio je broj na koji ga mogu dobiti ako nešto iskrsne. To je broj neke osobe koja se zove Star. To je sve što znam. Mogu vam dati broj, ako želite da ga pozovete. - Ne! - rekla je brzo Samer. Nekako je uspjela da zadrži svoj glas pod kontrolom. - Nije važno. - Sutra oko podne idem kod sestre. Povešću i Bejlija. Ako se gospodin Flin javi do tada, reći ću da ste ga tražili. - Nema potrebe! Porazgovarala je sa Adelom još malo o njenoj sestri i sestrićima. Teškom mukom je to uspjela. Najzad je spustila slušalicu. Oslonila je laktove na sto, stavila lice u šake i ćutala. Oko nje su se lomili i nestajali njeni snovi. Ostala je tako neko vrijeme, zatim je naglo ustala. Provjerila je da li je se u kancelariji na svom mjestu, pa je izašla i zaključala vrata za sobom. Napolju je zastala i pogledala prema ostrvu. Pomislila je da bi mogla da ode tamo, ali se predomislila. Sada je čak ni Čarobno ostrvo ne bi moglo utješiti. Poželjela je da ode kući, zavuče se u krevet i pokrije jastukom preko glave, kao dijete koje pokušava da pobjegne od svojih strahova. Ali, nije bila dijete. Sinoć je rekla Kejbu da zna šta radi. Sada više u to nije bila sigurna. Naivno je pomislila da će Kejbu nešto značiti to što su vodili ljubav. Nadala se da to znači da mu je stalo do nje. Kako je pogriješila! Očigledno je to za njega bila obična vježba, bez ikakvih osjećanja. Požurila je ka svojoj kući. Neke stvari u životu se baš skupo plaćaju. Sada je na njoj da s tim izađe na kraj. Može da bude ljuta, ogorčena, ili da jednostavno potisne ovo iskustvo, zajedno sa drugim neprijatnostima koje su joj se u životu desile. Kada je ušla u kuću, bilo joj je drago što Kejb tu nikada nije bio. Uspomene sa kojima je morala da se nosi bile su samo u njenoj glavi.

Page 45: Put u snove

45

U ponedjeljak je jurnula na posao kao da je on neprijatelj sa kojim mora da se suoči. Odredila je sebi najteže fizičke poslove koje je mogla da pronađe. Uradila je dosta toga ali ja uspjela da zaradi i nekoliko žuljeva. Misli o Kejbu nije uspjela da potisne. Bile su i dalje snažne i zbunjujuće. U podne ju je vrućina prisilila da ode u svoju kancelariju. Tereza joj je rekla da su je već dva puta tražili iz Čikaga. Srce joj je poskočilo. - Je li ostavio poruku? - To je bila žena i nije ostaila nikakvu poruku. Rekla je da će ponovo zvati. Ko li je ta žena, pitala se Samer? Ona ista koja je već jednom zvala Kejba? Ona Star čiji je on broj ostavio Adeli? Otišla je u kupatilo da se malo osvježi. Dok se umivala, čula je kako zvoni telefon i Terezu koja se ljubazno javila. Izašla je iz kupatila i prišla Terezinom stolu. Ona joj je pružila slušalicu. Prepoznala je glas s druge strane. To je bila Star. - Kejb Flin me je zamolio da vam se javim. Morao je hitno da se vrati u Čikago. Ne zna kada će moći lično da vam se javi. Želite li da mu prenesem neku poruku? - Da - hladno je odgovorila Samer. – Recite mu da ne brine. Shvatila sam šta je htio da kaže kada je napustio grad. Ne čekajući odgovor, spustila je slušalicu. Tereza ju je začuđeno pogledala, ali ona na to nije obratila pažnju. Rekla je: - Biću u skloništu za čamce. Na vratima se srela sa starijim parom koji je ulazio. Nasmiješila im se ljubazno u prolazu. Osmjeh je odmah nestao čim je izašla. Nije mogla da vjeruje! Zadužio je svoju djevojku iz Čikaga da joj prenosi neke glupe poruke. Nije bio ni toliko pristojan da se pozdravi s njom. Možda to tako rade u velikom gradu. Samer je shvatila da je posljednja stranica njenog ljubavnog romana okrenuta. Jasno je pisalo: “Kraj.” Odlučno se vratila poslu.

*** Pet dana kasnije Samer je bila potpuno iscrpljena. Osjećala se kao da je trčala maraton. Ubijala se poslom da ne bi imala snage da misli. Ali, uveče nije mogla da zaspi I misli o Kejbu su navirale. U subotu je telefon u kancelanji zazvonio veoma rano. Samer se javila. - Molim gospođicu Samer Roberts - čula je. Znala je ko je to, iako je glas žene čula samo dva puta. - Ja sam. - Kejb Flin stiže na aerodrome u Klervjuu čarterom danas u deset. Zamolio vas je da dođete po njega. - Zaista? A zašto bih ja to učinila? Žena je očigledno bila zbunjena. - Zato što vas on to moli. Treba mu vaša pomoć. - Čujte, Star, ili kako se već zovete. Nije mu bila potrebna moja pomoć kad je odlazio. Zašto bi mu bila potrebna kada se vraća? - Star? Mislim da ste nešto pobrkali. Ja sam sekretarica gospodina Stara.

Page 46: Put u snove

46

- A ko je... Ko je gospodin Star? - Vlasnik elektronske kompanije. On bi vas lično zvao, ali vozi Kejba na aerodrom. Ostaće s njim dok ga ne preda vama. - Je li se Kejbu nešto dogodilo? - Star će vam sve objasniti kad dođe. Hoćete li otići po njega? Ako nećete, moram da ugovorim neki drugi aranžman. Samer je obuzeo strah. Pričala je o Kejbu kao da je neki paket! Šta li mu se desilo? - Bit ću tamo. - U redu! - Ženin glas je postao topliji. - Gospodin Star mi nije rekao da vam ovo kažem, ali ako vam bilo šta treba, javite se. Zaista to mislim. Kejb je platio visoku cijenu što je spasao našu kompaniju i mi smo mu veoma zahvalni. Samer je zapisala broj i spustila slušalicu. Kejbu se dogodilo nešto ozbiljno, čim nije u stanju da dođe sam. Pogledala je na sat. Kako da izdrži još četiri sata čekanja? Uopšte nije bila u stanju da se koncentriše na posao. Prije nego što je krenula na aerodrom, pozvala je Adelu da joj kaže da će Kejb stići. Niko se nije javljao. Tada se sjetila da je Adela otišla kod sestre. Na aerodrom je stigla dobar sat ranije. Preostalo joj je jedino da čeka. Najzad je došlo deset sati a avion iz Čikaga još nije stigao. Gledala je na sat svakih nekoliko sekundi. Već je mislila da neće ni doći, kada su preko razglasa najavili čarter iz Čikaga. Iz malog aviona izašao je čovjek koji je pomogao Kejbu da siđe niz stepenice. Nekoliko trenutaka je bila tako šokirana da nije mogla da se pomakne. Kejb je jedva hodao uz pomoć nepoznatog čovjeka. Pritrčala je i uhvatila ga sa druge strane. On joj se samo osmjehnuo. Trebalo im je više od petnaest minuta da stignu do čekaonice. Tamo su spustili Kejba u jednu stolicu. Samer je pružila ruku nepoznatom čovjeku i predstavila se. On je odgovorio: - Ja sam Riz Star. - Treba mi nekoliko minuta da dovezem auto bliže izlazu - rekla je i pošla. Riz Star je gledao za njom. Zatim je sjeo pored Kejba i rekao: - Nije ništa pitala. Izgleda da je nije lako zbuniti. - Pitaće – promrmljao je Kejb. - Zaista želiš da odmah odem? Kako da te ostavim samog? - Potrebno mi je da ostanem ovdje neko vrijeme, Rize. Imam mnogo poslova koje tarebam završiti. - Vjerovatno i ova dama spada u te poslove. Slušaj, ljekar je rekao da si prerano napustio bolnicu. Nadam se da znaš šta radiš. - Samo mi pomozi da uđem u njen auto i ništa ne brini. Kada je pomogao Kejbu da se smjesti, Riz je uzeo Samer za ruku i odveo je malo dalje. Pružio joj je svoju posjetnicu. - Ovdje imate moj broj. Molim vas da me pozovete ako vam bilo šta zatreba. - Koliko su ozbiljne njegovo povrede? Ne vjerujem da će on htjeti da mi kaže istinu. - Vidim da dobro poznajete Kejba. Je li vam išta rekao o poslu koji je za mene obavljao? Ona je zavrtjela glavom. - No, dobro. Neću ulaziti u detalje. Samo ću vam reći da smo radili jednu veoma osjetljivu istragu. Pokazalo se da je opasnije nego što smo mislili. Uboden je nožem u bok. - Zar ne bi trebalo da bude u bolnici?

Page 47: Put u snove

47

- Da. Ali, potreban mu je i odmor. Mislim da će mu biti bolje kod kuće. Izgubio je dosta krvi. Srećom, nož se zaustavio kod rebra, pa mu pluća nisu oštećena. Ovo su lijekovi protiv bolova. - Pružio joj je bočicu. Ona je uzela i pošla ka kolima. - Postaraću se o njemu, gospodine Star. - Znam da hoćete, inače ga ne bih ostavio ovdje. I zovite me Riz. Samer je zapisala na papir broj marine i pružila ga Rizu. - Vaša sekretarica ima ovaj broj, ali za svaki slučaj… Odvešću ga svojoj kući a tamo nemam telefon. Ali preko dana me možete naći u marini. - Zašto ga ne odvedete u kuću njegovog djeda? - Zato što su tamo sve spavaće sobe na spratu. Riz je klimnuo glavom, a zatim otišao da se pozdravi sa Kejbom. Pokušaj da budeš bolji pacijent nego što si bio u bolnici. - Zatim je mahnuo Samer i rekao: - Srećno! Samer se uplašila kada se Riz okrenuo i otišao. Sada je sama snosila odgovornost za Kejba. Nije baš rnnogo znala o njegovanju ranjenika. Pogledala je Kejba On, očigledno, nije dijelio njenu zabrinutost. Oči su mu bile zatvorene, a glava naslonjena na sjedište. Ili joj je potpuno vjerovao ili se onesvjestio. Trudila se da vozi pažljivo. Izgleda da je u tome uspjela, jer se Kejb nije pomjerio. Trebalo joj je dvostruko duže nego inače, ali je najzad stigla i zaustavila auto ispred svoje kuće. Kejb je tada otvorio oči i počeo sam da izlazi iz auta. Ona je požurila da mu pomogne. - Nasloni se na mene, Kejbe. - Pretežak sam. - Ja gam snažnija nego što izgledam. Poslije nekoliko koraka, on se potpuno oslonio na nju. Disao je teško i očigledno je bio na kraju snaga. Kada su najzad stigli do spavaće sobe, oboje su bili iscrpljeni. Kejb se spustio na krevet i ostao da sjedi, pošto nije imao dovoljno snage da legne. Samer je sklonila pokrivač sa kreveta, a zatim kleknula ispred njega da mu otkopča košulju. On joj je spustio ruke na ramena. - U nekoj drugoj prilici bih uživao da me ti svlačiš. Ona mu je svukla košulju i nježno mu pomogla da legne. Vidjela je da su mu grudi zamotane u veliki zavoj. Skinula mu je cipele i čarape, a zatim sjela na krevet da mu otkopča pantalone. Čula je njegov glasan uzdah. - Jesam li te povrijedila? - Jesi, ali ne onako kako misliš. - Pogledala ga je i vidjela želju u njegovim očima. Zapanjeno je zavrtjela glavom. - Samo pokušavam da te raskomotim da ti bude udobnije. - Nećeš to postići tako što ćeš mi skinuti pantalone. Ostavi ih za sada. Samer je ustala sa kreveta i pošla prema vratima. - Nemoj još da ideš. - Treba da se odmoriš, Kejbe. - Odmaraću se. Htio sam samo da ti objasnim zašto sam otišao onako iznenada i… Spustila je prst na njegova usta. - To sada nije važno. Važno je jedino da se što prije oporaviš. - Ali, treba da razgovaramo… - Spavaj sad, Kejbe. Bit ću tu kad se probudiš.

Page 48: Put u snove

48

Izgleda da su ga ove njene riječi umirile. Opustio se i zatvorio oči. Ona se tek tada sjetila bočice s ljekovima koju joj je Riz dao. Ostavila ga je na noćnom stočiću da ne zaboravi da mu ga da. Pokrila je Kejba i približila stolicu za ljuljanje krevetu. Sjela je na nju i zadržala pogled na njegovom licu.

Page 49: Put u snove

49

8 Dva sata kasnije, Kejb se još nije pomakao. Nije ni Samer. Stavila mu je ruku na čelo i vidjela da nije u groznici. Uopšte nije reagovao na njen dodir. Međutim, izgledalo je da mirno spava pa je Samer odlučila da ode do marine. Cio dan je provela trčkajući od marine do kuće i obrnuto. Uveče je zamolila Teresu da sve zatvori umjesto nje i da otvori ujutro. Tereza je gledala kao da je poludjela kada joj je pružila ključeve. Nije mogla da je krivi zbog toga. Za tri godine, koliko je ovdje radila uvijek je vidjela da Samer otključava i zaključava marinu. Dok se vraćala prema svojoj kućici, Samer je potpuno zaboravila na marinu. To je bilo čudno, pošto je marina bila najvažnija stvar u njenom životu prije nego što je upoznala Kejba. Kada je stigla, on je još uvijek spavao. Otišla je u kuhinju da mu spremi nešto za jelo. Vratila se u sobu sa tanjirom supe i vidjela da se Kejb probudio. - Zdravo. Jesi li gladan? On je klimnuo glavom. Uz njenu pomoć, uspio je da sjedne. Ipak je to za njega bilo toliko naporno, da mu je znoj orosio čelo. Kada se najzad smjestio na jastuke, pogledao je oko sebe. - Ovo je tvoja spavaća soba, zar ne? - Da. Mislila sam da bi ti smetalo ono veliko stepenište u Hedlijevoj kući. Osim toga, Adela se ne javlja. Izgleda da je još uvijek kod sestre. Tamo ne bi imao ko da se brine o tebi. - Ali, kada sam zamolio Riza da me dovede, nisam planirao da te pretvorim u bolničarku. -Odlično, pošto ja ništa ne znam o tome. Da si čamac, znala bih šta ti je potrebno, ali što se tiče rane... Ljutnja je zasjala u njegovim očima. - Riz je zaista pravi brbljivac. - Da mi nije rekao, ja bih pitala. Bilo mi je jasno da nešto nije u redu kad sam te vidjela kako izlaziš iz aviona. Samer je odlučila da promijeni temu. - Pripremila sam malo supe za tebe. Kejb je poslušno pojeo supu i popio lijek koji mu je dala. Zaključio je da je izazvao već dovoljno neprilika za Samer. Riz je bio u pravu. Nije trebalo da se vraća u Klervju. Pa, ipak, kada je čuo kakvu mu je poruku Samer ostavila kod Rizove sekretarice, znao je da je ona pogrešno protumačila njegov iznenadni odlazak. Želio je da što prije raščisti taj nesporazum među njima. A sada će to morati da sačeka. Naporan put iz Čikaga, njegova povreda i lijek koji je popio natjerali su ga da zaspi. Morao je da se zadovolji time što ga je Samer držala za ruku. Probudio se u toku noći i razabrao gdje se nalazi. Nije mu bilo potrebno svjetlo da shvati ko je pored njega u krevetu. Samer se priljubila uz njegovu nepovrijeđenu stranu. Njena kosa je bila rasuta po jastuku kraj njega. Mjesečina je obasjavala sobu i mogao je da vidi vrata za koja se nadao da vode u kupatilo. Trebalo je da stigne do njih. Polako je ustao, trudeći se da ne probudi Samer. Stao je na noge i sačekao da se soba prestane okretati. Najzad je osjetio da može da stigne do kupatila. Prvo je zatvorio vrata za sobom, pa tek onda upalio svjetlo. Međutim, njegov trud da ne probudi Samer je bio uzaludan: lampa na njenom noćnom stočiću je već gorjela I ona je stajala pored vrata od kupatila. Iako ga je rana boljela i pekla, nije mogao da se ne osmjehne. Izgledala je kao dijete probuđeno iz sna. Kosa joj je bila raščupana, a oči poluzatvorene. Nosila je dugu bijelu spavaćicu koja se vukla po podu. Nastavio je da se smiješi dok je ona išla kraj njega do kreveta. Sačekala je da on

Page 50: Put u snove

50

legne, a zatim obišla krevet, ugasila sijalicu i legla na svoju stranu. Spustila je ruku na njegovu i zaspala gotovo trenutno. On je polako izvukao ruku ispod njene i privukao je sebi. Ona je stavila glavu na njegovo rame i nastavila da spava. Smiješeći se i dalje, zaspao je i Kejb. Slijedećg jutra ga je probudio jak miris svježe kafe. Shvatio je da je sam u krevetu i da je Samer u kuhinji. Izašao je za petnaestak minuta, obučen u pantalone i košulju. Obrijao se i osjetio mnogo bolje. Prošao je kroz dnevnu sobu, diveći se njenom lijepo namještenom stanu i otišao u kuhinju. Na vratima je zastao i nasmiješio se kada je vidio njene duge noge. Obukla je samo kratku haljinu poslije tuširanja. Kosa joj je padala niz leđa u talasima. Upravo je spremala poslužavnik, kada je on progovorio. - Neće ti biti potreban taj poslužavnik. Doručkovat ću ovdje s tobom. Ona se okrenula. - Kejbe, jesi li lud? Ne bi trebalo da ustaješ. - Posljednja četiri dana sam proveo u krevetu. Nemoj biti tako stroga. Izvukao je stolicu i sjeo za sto. Ona je stavila pred njega šolju s kafom i okrenula se da isprži jaja. - Ako padneš s te stolice, ostaviću te da ležiš na podu, Kejbe. Kejb se nasmijao, i to prvi put u posljednjih nekoliko dana. Rana ga je zaboljela, ali nije mario. Samer je bila neodoljiva. I Samer se nasmiješila. Osjećala se mnogo bolje nego kad ga je vidjela kako izlazi iz aviona. Ako može da se smije, znači da mu je bolje. Oporaviće se! Spremila je obilan doručak i stavila pred njega veliku čašu mlijeka. Nije ni očekivala da sve to pojede, ali ga je zadovoljno gledala kako se trudi da je ne bi razočarao. Kada je završio, sumnjičavo je pogledao u čašu s mlijekom. - Šta treba s ovim da uradim? - Ljudi to obično piju. - Ne volim mlijeko! - Da, ali je ono zdravo. - Samer, ja sam davno prerastao za mlijeko. Zakasnićeš u marinu. Skoro je osam sati. - Ne idem danas u marinu. Tereza će me zamijeniti. Ne pokušavaj da promijeniš temu I popij to mlijeko. Kejb je podigao čašu, nazdravio joj I popio naiskap. - Jesi li zadovoljna? - Jesam. Zar ti nije bolje? - Itekako. Zašto ne ideš u marinu? Odgurnula je stolicu I počela da rasprema sto. - Odlučila sam da uzmem slobodan dan. - Samer, ne moraš to da radiš. Nije mi potrebna njegovateljica. Vjerovatno ću provesti cio dan u krevetu. Oslonivši se jednom rukom o sto, uspio je da stane na noge. Pod se ljuljao pod njim kao površina jezera. Samer je spustila sudove u sudoper i okrenula se. Vidjela ga je kako se ljulja. Brzo mu je prišla i prihvatila ga. - Sjedi prije nego što padneš. On je odmahnuo glavom i stavio ruku preko njenog ramena. - Biće mi dobro.

Page 51: Put u snove

51

Ona mu je pomogla da se okrene prema spavaćoj sobi i prisilila ga da korača. - Mislila sam da je Hedli najtvrdoglaviji čovjek koga sam upoznala, ali ti si još gori. Kad su stigli do kreveta, on se zahvalno spustio na krevet I naslonio na jastuk. - Vjerovatno nisam tako snažan kao što sam mislio. Ona mu je podigla noge na krevet i pošla dag a ostavi da se odmori, kada je on pozvao. - Samer! - Hočeš li da popiješ lijek? Odmahnuo je glavom. - Skini mi pantalone. Nije bilo ništa strašno u tome što je rekao, ali način na koji ju je gledao učinio je da zadrhti. Učinila je šta je tražio I opet se okrenula da pođe. - Samer! - Molim? - Dođi ovamo. – Pokazao je na dušek pored sebe. – Želim da razgovaram s tobom. Oklijevala je. Kejb je rekao: - Ne prisiljavaj me da ja idem za tobom. Polako se vratila do kreveta. - Možemo razgovarati I kasnije. Treba da se odmoriš. - Odmaram se, dovraga! Pridigao se I uhvatio je za ruku. Ona se našla kraj njega na krevetu. Rana ga je istog trena zaboljela I morao je da stegne zube da zadrži jauk. Samer se osjetila krivom za njegov bol i poslušno je sjedila držeći ga za ruku i očekujući da progovori. - Samer, kada sam se one noći rastao s tobom i otišao kući, čekala me je poruka da pozovem Riza u bilo koje doba. Morao sam da se vratim u Čikago da ne bi propalo sve što smo prije toga uradili. Riz je bio u opasnosti da izgubi se što ima. Morali smo da pronađemo osobu koja krade tajne projekte koje Riz radi za vladu. - I šta se desilo? - Uhvatio sam je. - Nju? Iznenađenje u njenom glasu ga je nasmijalo. - I žene ponekad kradu, znaš. - Znam, ali ti si ranjen. - I žene umiju da barataju noževima . Hladnoća u njegovom glasu ju je pogodila. Kakav li on to život vodi kad može sa takvom ravnodušnošću da govori o nasilju? Vjerovatno je to za njega svakodnevna stvar da mu život bude u opasnosti. Oči su joj se napunile suzama. - Gospode, Kejbe! Nije važno da li te je ranila žena ili muškarac! Mogao si stradati! - Zašto plačeš? - Ne plačem. Podigao je ruku i obrisao jednu suzu s njenog obraza. - Šta je onda ovo? upitao je, Brzo je prešla rukom preko obraza. - Ljuta sam. - Zašto?

Page 52: Put u snove

52

- Zato što si tako nevjerovatno glup. - Ja? I zbog toga plačeš? - Ne plačem!- povikala je. - Ja nikad ne plačem! Spustio je ruku na njeno rame i natjerao je da legne kraj njega. Okrenuo se na stranu, ne vodeći računa o bolu. - Samer, trudim se iz sve snage da budem iskren prema tebi. Znam da si pogrešno protumačila moj odlazak iz Klervjua. Pokušao sam da ti to objasnim. Sada je na tebe red da budeš iskrena. Reci mi zašto si ljuta. - Zato što ti dobrovoljno dovodiš sebe u opasnost. Gledao ju je ćuteći. To što je rekla nije bio samo njen strah da on može biti povrijeđen. To je značilo da joj je stalo do njega i bilo joj je teško da to prizna. Okrenula se i zagledala u tavanicu. Prestala je da plače, ali su joj oči bile neizmjerno tužne. On je znao da se u njoj vodi bitka. Mogao je samo da čeka i vidi da li će on pobijediti, ili će godine skrivanja osjećanja koje su bile iza nje uzeti svoj danak. Pogled joj je I dalje bio prikovan za tavanicu kada je progovorila: - Na plafonu ima četrdeset sedam ploča I dvanaest greda. Prebrojala sam ih. Prebrojavala sam i dalje bio tu. Kejb se polako podigao na ruku i zagledao se u nju. Još uvijek je gledala u plafon. - Bio si tu preko deset godina. Zamišljala sam zavoj na tvom ramenu kad mi je Hedli rekao da si povrijeđen. Vidjela sam tvoj crni smoking i plavušu koju si vodio ispod ruke kada si sa Hedlijem išao u pozorište. Sve što mi je Hedli ispričao o tebi, ja bih zamišljala kada sam se vratila kući. Sada mi nije ništa neobično što si stvarno tu. Bio si u ovoj sobi od moje šesnaeste godine. Okrenula je glavu tako da je mogla da mu vidi lice. Bio je potpuno šokiran. - Bio si kao karuse. Iluzija, dio sna, nešto o čemu se mašta i pomoću čega se odlazi u Čarobnu zemlju u kojoj nema svakodnevnih briga i odgovornosti. Odrasloj ženi nije lako da o tome priča. Trebalo bi da sam već prerasla za bejke I maštanja, zar ne? - Maštanja nemaju nikakve veze s godinama. Jedino što se od odraslih ljudi očekuje da razlikuju realna od nerealnih maštanja. - Jesi li ti ikada maštao? - Pa... Kada sam imao petnaest godina, maštao sam o Džil Maršal. Ona je bila starija od mene i najbolja cura u gimnaziji i imala je savršene... hm.. znaš već. - Mislim da se to zove požuda, a ne maštanje. - Odrastao sam u kući maštara, kao što znaš. Hedli je volio da stvara zemlje iz mašte gdje i odrasli i djeca mogu na trenutak da se zaborave i uživaju. Često sam se družio sa akrobatima i klovnovima koji bi došli da posjete Hedlija. Mnogi od njih su živjeli u zemlji mašte zvanoj cirkus. Nema ništa loše u dobrim starim maštanjima, Zvončice. Svima nam je to ponekad potrebno. Pažljivo ga je posmatrala. Činilo joj se da je počeo da je shvata. - Eto, zbog toga nisam željela da izgubim karusel. - Aa, da izgubiš mene? - Ne mogu izgubiti ono što nemam. - Ja nisam ni iluzija, ni fantazija, Samer. Veoma sam stvaran i nikuda neću otići. Ne moraš da gledaš u plafon da bi me našla. Biću tu, pored tebe. - Nisi morao to da kažeš, Kejbe – rekla je, uspravivši se. - Mislio sam da to želiš da čuješ. - Oboje znamo da ćeš ovdje ostati samo dok ne središ Hedlijeve poslove i dok ti rana ne zacijeli.

Page 53: Put u snove

53

Ustala je sa kreveta. Kejb je ispružio ruku da je zadrži, ali je zaboravio na svoju ranu. Presjekao ga je oštar bol i on je pao nazad na jastuke, povukavši je sa sobom. Samer je u posljednjem trenutku uspjela da ne padne na njega. - Šta to radiš? - povikala je. - Mogla sam te povrijediti! On ju je prihvatio, tako da je sada ležala na njegovoj nepovrijeđenoj strani. Rekao je: - Pokušavam d ate sprječim da odeš. Imaš nezgodnu naviku da prekidaš razgovor baš kada postane zanimljiv. Pokušala je da se izmigolji iz njegovog zagrljaja. - Ako ne prestaneš da se mičeš nećemo voditi samo razgovor! - Nisam siguran da si sposoban za bilo šta osim razgovora u ovom trenutku. On je spustio ruku na njena bedra i sasvim je priljubio uz sebe. - Kejbe, ne budi lud - prošaputala je. - Rana će ti se rašiti. Ostala je bez daha kad je on uhvatio rukama njenu glavu i poljubio je. Trudila se da ne drži podalje od njegove povrede, ali mu se prepustila. Nije mogla da odoli toj strasti koja se rađala između njih. U jednom trenutku, njihova tijela su poželjela više nego što su u tim okolnostima mogli da urade. Kejb ju je nevoljno pustio iz zagrljaja i uz uzdah spustio njenu glavu sebi na rame. Ostali su tako dugo, sve dok se nisu smirili. Najzad je Samer ustala i pogledala njegov zavoj. Izgledao je sasvim u redu. - Dobro je - rekla je - ništa nismo zabrljali. Nadam se da ćeš se sad odmoriti. - Izgleda da nemam izbora. Donijela mu je čašu vode i pomogla mu da popije lijek. Zatim ga je pažljivo pokrila i rekla: - Idem do marine da provjerim je li sve u redu. Brzo ću se vratiti. On je klimnuo glavom i zatvorio oči. Nekoliko puta u toku dana ga je obilazila. U podne ga je probudila da ruča. Odmah poslije toga, on je ponovo zaspao. - Do večeri se već dobro naspavao i ustao je da večera za stolom. Dok su jeli, rekla mu je da je Riz zvao i raspitivao se za njega. - Šta si mu rekla? - Rekla sam da se odmaraš. I rekao je da će tužilac podići optužnicu na osnovu dokaza koje si prikupio. - Samer, zašto ti nemaš telefon? - Nije mi potreban. Veći dio dana provodim u marini. - Ni televizor nemaš iz istog razloga? - Ovdje sam samo kad spavam. - Ipak provodiš neko vrijeme u kuhinji. Odlično kuhaš. - Svako može da pripremi špagete – rekla je zadovoljna što se on poslužio drugi put. - Ja ne mogu. - Ti nikada ne kuhaš? - U glavnom se hranim u restoranima. - Pa moram da priznam da ni ja nisam ovo skuhala. Svratila sam u restoran I zamolila kuhara da nam nešto pripremi. - Ah, da, restoran! Zaboravio sam. Napravila si mnogo toga novog u marini. Imaš li još nekih planova? - Zavisi. - Od čega?

Page 54: Put u snove

54

- Od toga hoću li dobiti zajam da ti isplatim ostrvo. Ako ga dobijem, neću moći da ulažem u posao. Ako ne, kupiću nekoliko novih brodova. Kejbu je zastao zalogaj u grlu. Gospode, pa ona to ozbiljno misli! Bila je u stanju da se zaduži do kraja života zbog parčeta zemlje i karusela! Odgurnuo je tanjir. - Jesi li završio? - upitala je. Klimnuo je glavom i gledao je kako rasprema sto. Poželio je da joj kaže da može uzeti ostrvo, i karusel i bilo šta drugo, ali se uplašio da ona to neće prihvatiti. Morao je da pronađe neki način... Polako je ustao i pošao ka izlaznim vratima. - Kuda ćeš? - Idem malo u šetnju. Hočeš li sa mnom? Slegnula je ramenima. Nije mogla da ga spriječi da uradi sve što hoće. Izašli su na verandu. Kejb je s mukom uspio da sjedne u ljuljašku. Samer je stajala na vratima i posmatrala njegove uzaludne pokušaje da se zaljulja. Svaki pokret mu je izazvao bol. Najzad je odustao. - Znam, znam - rekao je - treba da se vratim u krevet. - Ja ništa nisam rekla. - Tvoj pogled je sve rekao. Mrzim što to moram da priznam, ali ti i tvoj pogled ste u pravu. Prebacio je ruku preko njenog ramena i zajedno su ušli u kuću.

Page 55: Put u snove

55

9 slijedećih nekoliko dana, oni su djelili kuću, sto i postelju. Kejb je provodio skoro cio dan odmarajući se, a Samer je sve više vremena provodila u marini. Za nju je bilo neobično da se vrati kući i da je tamo neko čeka. A on ju je čekao. Kako su dani odmicali, Kejb je postajao sve nestrpljiviji. Želio ju je više nego što je mogao. Izluđvalo ga je njeno vrelo tijelo kraj njega u postelji. Kada nije bila tu, bilo je još gore. Trećeg dana, jedva ga je ubjedila da ne pođe s njom u marinu. U podne je došla da ga obiđe i donijela mu ručak. On se smrtno dosađivao. U četiri sata ga je zatekla kako sjedi na verandi i gađa kamenčićima praznu saksiju za cvijeće. Nije mu se svidjelo kada je rekla da će se još jednom vratiti u marinu. Dok je odlazila, vidjela ga je kako sjedi u ljuljašci. Podsjećao je na dječaka koji mora da ostane kod kuće dok svi ostali idu na zabavu. Nasmijala se i požurila u marinu. Vratila se poslije dvadesetak minuta, noseći pune ruke paketa. - Šta se desilo? - upitao je Kejb kad ju je ugledao. - Nosim ti neke stvari - rekla je i pružila mu pakete. Bilo je tu nekoliko slikovnica, bojice, slagalice, špil karata i vodeni pištolj. On je počeo da se smije. Boljelo ga je, ali nije mogao da odoli. Uzeo ju je za ruku i povukao da sjedne pored njega. - Shvatio sam. Ponašam se kao klinac, zar ne? - Bolje ti je i dosadno ti je. To je normalno. Ali, u našoj prodavnici imaju samo igračke za djecu. A ja i ne znam čime se igraju veliki dječaci Spustivši ruku na dugme njenog šorca, rekao je: - Pokazaću ti. - Kejb, povrijedit ćeš se. Rana će te boljeti. - Već me boli. Čeznem za tobom danima. Zatvorila je oči i prepustila se uživanju. Znala je da treba da ga zaustavi, ali bilo joj je tako lijepo! Milovao je i ljubio, a ona je mislila o tome kako može da ga natjera da zadrhti. Čovjek koji je godinama bio lik iz njene mašte, za kojim je čeznula, bio je lud od želje za njom! Vidjela je da ga rana boli kada je pokušavao da se pokrene. Oboje ih je iznenadilo kada je preuzela inicijativu. Nježno ga je položila da legne na leđa. Možda nije imala iskustva, ali je i njena intuicija bila dovoljna. Njene ruke i usne su kružile po njegovom tijelu, ispitujući svaki njegov dio sa zadovoljstvom. Kejbu se činilo da umire. Pa ipak, nikad u životu nije bio više živ. Jednim potezom je skinuo sa nje odjeću. Želio je da osjeti njenu kožu. I ranije je želio, ali nikada ovako. Nikada nikoga ovako nije želio. Ponudila mu se I on je uzeo, gotovo lud od želje. Dok su se polako vraćali u stvarnost, on je sklonio pramen kose sa njenog čela i rekao: - Moramo što prije da donesemo neke odluke, Samer. - O čemu? - O Hedlijevoj imovini. I o nama. - Mi treba da donesemo odluke? Zar to nisu tvoje odluke? Gledao ju je ozbiljno i postojano. - Ja više nisam sam. Imam tebe. Priljubila se uz njega. Svaki njen pokret ga je uzbuđivao. - Da, imaš - prošaputala je.

Page 56: Put u snove

56

Strast ga je ponovo obuzimala. Znao je da ne može da joj se odupre. Sve je počinjalo iz početka. - Odluke će morati da sačekaju, pošto ja ne mogu. Samer je zatvorila oči kada joj se on ponovo približio. - Otvori oči, Samer. Pogledala ga je i utopila se u njegovom tamnom pogledu. - Volim te - rekao je. U tom trenutku se spojio s njom i ona je ponovo zatvorila oči uzdahnuvši. Preplavila ju je strast i nije mogla da izgovori ono što je on želio da čuje. Kasnije, kada je ponovo došla do daha, rekla mu je: - I ja tebe volim, Kejb. Već dugo. Privlačeći je sebi I uživajući u njenim riječima, odgovorio je: - O odluci da te volim nisam morao da razmišljam. To se jednostavno desilo.

*** U sljedećih nekoliko dana, provodili su zajedno svaki trenutak. Kejbu je bilo bolje i mogao je više da se kreće. Išli su na izlet na ostrvo. Šetali su pored jezera, čak su igrali I badminton. Za sve to vrijeme su razgovarali. I male stvari su im bile dragocjene. Jedno drugome su pričali o onome što vole, razmjenjivali su mišljenje i gledišta o svemu, od politike do sporta. Jedino nisu razgovarali o njihovoj budućnosti i o ostrvu. Onoga dana kada su Kejbu skinuli konce, on je pozvao da izađu na večeru. Iako su već nedjelju dana živjeli zajedno, ovo im je bio prvi zajednički izlazak. On je uzeo njen auto i nije ga bilo cijelo popodne. U sedam se vratio po nju, obučen u odijelo. Navikao je da viđa Samer obučenu u majicu i šorc, pa se iznenadio kad je ušao u kuću. Ona je primijetila kako je on gleda. Stajao je zapanjen, kao da je prvi put vidi. Osjećala se sigurnom u svojim cipelama sa visokim potpeticama i haljini koja je otkrivala ramena. Kosa joj je bila pažljivo začešljana. - Gledaš me kao da me ranije nikad nisi vidio – rekla je. - I nisam. Nikada nisam vidio ovu Samer. - Prišao joj je i pomilovao je po licu. - Ima toliko različitih Samer. Pitam se da li ću ih ikada sve upoznati, da li ću ikada saznati sve o tebi… Ona je spustila pogled da ne bi vidio tugu u njenim očima. Neće biti dovoljno vremena da je on upozna. Uskoro će otići. Željela je da iskoristi svaki trenutak s njim dok je još tu i nadala se da će ga dostojanstveno pustiti da ode. Nježno je uhvativši za bradu, on je natjerao da ga pogleda. Vidio je u njenim očima odraz onoga što je i sam osjećao. Prošla nedjelja je bila praznik ljubavi i prijateljstva, ali ništa još nije bilo sređeno. A bilo je sve manje vremena. Podigao je drugu ruku I pružio joj žutu ružu. - Kada sam te prvi put vidio, bila si na Hedlijevom sprovodu. Bilo je mnogo cvijeća na njegovom kovčegu, ali ja se sjećam samo jedne ruže. Ruže koju si ti držala. Od tada si ti u mojim mislima, izuzetna kao ruža među cvjetovima. Rijetko je dobijala takve komplimente i zadrhtala je pred njgovim nježnim riječima. On se nasmiješio. - Ne gledaj me tako, Samer. Zakasićemo u restoran. - Ne moramo ni da idemo – prošaputala je. - Da, moramo. Možda sam staromodan, ali želim da te izvedem na večeru.

Page 57: Put u snove

57

Dok su silazili niz stepenice, Samer se pitala da li on to njoj pravi oproštajno veče da bi je što pažljivije ostavio.

*** Sutradan ju je Kejb zamolio da ga odveze do Hedlijeve kuće prije nego što ode u marinu. - Nadam se da ne namjeravaš da spremaš Hedlijeve stvari. Doktor ti je rekao da ne dižeš ništa teško još dvije nedjelje. - Neću podizati ništa teže od telefonske slušalice. Pošto ga je ona i dalje sumnjičavo gledala, poljubio je i dodao: - Biću dobar, obećavam! Ostavila ga je ispred Hedlijeve kuće i klimnula glavom kada joj je rekao da dođe do njega poslije zatvaranja marine. Znala je da će on biti tu, na drugoj strani jezera, ali nije mogla da se oslobodi osjećanja da razdaljina među njima raste. U marini nije bilo nikakvih problema i ništa nije moglo da je spriječi da misli na Kejba. U podne je bila u iskušenju da mu odnese ručak. Adela se još nije vratila, a u kući sigurno nema bog zna šta za jelo. Ipak suzdržala se. Rekao joj je da je voli I tada su joj te riječi bile dovoljne. Sada bi željela da čuje nešto o njihovoj budućnosti. Imaju li je uopšte? Hoće li joj opet reći da je voli i sjesti u avion za Čikago? Bilo bi joj teško da živi bez njega, to je sigurno. Ali, još teže bi joj bilo da se navikne na njegov opasan posao. Sigurno bi ostarila i osjedila prije vremena, brinući se za njega. U tri sata njena razmišljanja prekinuo je telefonski poziv. Čovjek se predstavio kao direktor kompanije koja je željela da kupi ostrvo. - Upravo sam razgovarao sa gospodinom Flinom, gospođice Roberts. On mi je rekao da ostrvo nije na prodaju. Nadao sam se da ću vas moći da ubijedim da prodate svoj dio ostrva. Možda bismo zajedno mogli da ubijedimo gospodina Flina da se predomisli. Samer je ostala bez riječi. Stegla je slušalicu, dok je čovjek nastavio da govori. Bombardovao je ciframa i ponudama, ali ga ona nije slušala. Kejb je povukao ponudu! Čovje je pomislio da ona traži više novca, pa je povećao cijenu, ali je Samer glatko odbila. Vjerovatno je čovjek bio zapanjen što je ona bila toliko sretna kada je odbila ogromnu sumu novca koju joj je on ponudio. Uradila je to sa najvećim zadovoljstvom, ljubazno se oprostila i spustila slušalicu. Zatim je pozvala banku i zatražila da govori s gospodinom Spoldingom. - Zdravo, Samer, kako si? - rekao je on. - Odlično, odlično! Slušaj, Ričarde, predomislila sam se u vezi sa zajmom. Stariji čovjek je odahnuo s olakšanjem. - Nadao sam se da će tako biti. Zašto si se predomislila? - Kejb više ne želi da proda ostrvo. - Lijepe vijesti! Čuo sam da neće prodati ni Hedlijevu kuću. Možda je odlučio da ostane u Klervjuu. - Možda. Zaista ne znam ništa o njegovim planovirna. - Izvini, Samer, zvoni mi drugi telefon. Drago mi je što si odustala od zajma. Kada je završila razgovor, ustala je i otišla u Terezinu kancelariju. - Tereza, molim te da zatvoriš marinu umjesto mene. Znam da si preopterećena u posljednje vrijeme, ali imam jedan hitan posao.

Page 58: Put u snove

58

- Nema problema. Meni je to zadovoljstvo. Ako nemaš ništa protiv, pozvaću i Džerija. On uživa da mi pomaže u marini. Zapravo, pomagao mi je ovih dana. Nadam se da se ne ljutiš. Njemu to dobro čini, pošto je dobio otkaz. - To je sasvim u redu, Tereza. Možda bismo mogli naći posao za Džerija. Tereza je bila oduševljena. - Zaista to misliš? - Popričaj s njim i reci mi što o tome misli. Vidjećemo se! Vožnja do Hedlijeve kuće nije dugo trajala, ali se Samar činilo da nikad neće stići. Morala je da sazna šta je Kejb mislio time što je odustao od prodaje ostrva I Hedlijeve kuće. Ušla je u kuću tiho, tako da je nije čuo. Ali, ona je čula njegov glas. Telefonirao je u Hedlijevoj radnoj sobi. Namjeravala je da uđe,ali je zastala kada je čula da priča o karuselu. Opisao ga je detaljno, a zatim rekao: - Volio bih da pokušaš da pronađeš koliko vrijedi. Mogu da ti pošaljem slike, a bi to potrajalo, a ja bih htio da to sredim što prije. Samer se polako odmakla od vrata. Morala je da izađe! Možda je i odustao od prodaje ostrva, ali je htio da se riješi karusela. Njenog karusela! Istrčala je napolje i popela u svoj auto. Nije imala pojma kuda je pošla, ali nije išla ni kući, ni u marinu. Bilo joj je potrebno da ode nekud i razmisli na miru o svemu. Morala je da smisli način da sačuva karusel. Nije znala kakva su joj prava. Možda je on mogao prodati sve što postoji na ostrvu. Kako je samo mogao da pomisli na tako nešto? Znao je koliko joj taj karusel znači i koliko je značio Hedliju. Vjerovala je da je on osjećajan i pažljiv. Očigledno je pogriješila. Znala je da ne može sačuvati karusel zauvijek. Željela je da ponovo otvori zabavni park, na radost djece i svih ljudi koji uživaju u igri. Ali, to je bilo nerealno. Ona za to nije imala mogućnosti. Ali, kako je Kejb mogao da razmišlja o prodaji karusela, a da prije toga ne razgovara s njom? Očigledno je ljubav prema njemu zaslijepila. Sada je mogla jasno da ga vidi. Znala je da će izgubiti i njega, i karusel i svoje snove. Ako nešto ne učini.

Page 59: Put u snove

59

10 Od sedam do osam sati, Kejb je bjesomučno telefonirao, pokušavajući da pronađe Samer. Od osam je hodao po kući čekajući Ričarda Spoldinga. Čim je zazvonio na vratima, Kejb je otvorio I upitao: - Jesi li je našao u marini? Ričard je ušao, vrteći glavom. - Ne, marina je zatvorena i nema nikoga, čak ni Džekoba. - Gdje li je, do vraga? Nije mogla nestati. Negdje mora biti. Ričard ga je uhvatio za ruku i rekao: - Hajdemo u biblioteku. Porazgovaraćemo o ovome na miru. Nekoliko minuta kasnije, sjedili su sa pićem u ruci. - Kao što sam ti rekao preko telefona, razgovarao sam danas s njom. Rekla mi je da joj zajam za ostrvo više nije potreban. Kazala je da ti ne želiš da prodaš ostrvo. - Kako li je to saznala? Ja sam tek jutros razgovarao sa kupcem. - To mi nije rekla. - Možda ona žena koja ju je zamjenjivala prošle nedjelje u marini zna gdje je Samer? Ričard mu je rekao ženino ime. Kejb je pozvao informacije, saznao broj i pozvao Terezu. Nestrpljivo je pustio telefon da zvoni. - Niko se ne javlja. Do vraga, Ričarde, gdje je ona? - Ne znam, Kejbe. - A Džekob? Možda on nešto zna. Kako se on preziva? - Džekob nema telefon. Kejb je zgrabio telefonski imenik i bacio ga u drugi kraj sobe. - Džekob nema telefon. Samer nema telefon. Nikada nisam vidio toliko ljudi koji žive bez telefona. Kako očekuju da ih ljudi pronađu? - Mislim da zato i nemaju telefona. Nije im baš stalo da razgovaraju s drugim ljudima. Sigurno postoji neko jednostavno objašnjenje za njen nestanak. Možda je svratila do Silije, pa su se zaparičale i zaboravile na vrijeme. - Zvao sam Siliju. Ona je nije vidjela. Ričarde, ovo ne liči na Samer. Ona je najodgovornija osoba koju znam. Pozvala bi me da kaže da će zakasniti. Osim ako joj se nešto nije dogodilo. Poludjeću ako budem samo sjedio ovdje i ne budem ništa preduzeo. Nenam čak ni auto da je potražim. Ričard je popio svoje piće i ustao. - Imam ideju. Uzmi moj auto. Samo me odvezi kući. Ja ću koristiti auto moje žene, tako da ga možeš zadržati koliko god hoćeš. - Prihvatam. Hvala Ričarde. Želio bih da je potražim na ostrvu. Znaš li gdje Džekob stanuje? Trebaće mi brod da odem tamo. Ako nije tamo, ne znam gdje da je tražim. Ali, ulogorit ću se ispred njene kuće, ako bude potrebno. - Pojaviće se ona već. Žene imaju ponekad takve ispade. Bolje je da se na vrijeme navikneš. Samer je jedna od najnezavisnijih žena koje poznajem. Dugo je bila sama i nije navikla da druge ljude izvještava o svom kretanju. Dok je pratio Ričada do auto, Kejb je razmišljao o tim riječima. Obećao je sebi jedan iskren razgovor sa Samer, kad je pronađe. A pronaći će je.

Page 60: Put u snove

60

Kada je Samer izašla iz restorana, imala je novog upravnika marine. Tereza i njen muž Džeri su bili veoma zainteresovani za to. Džeri se dobro slagao sa Džekobom, pa nije postojala opasnost od sukoba. Samer nije očekivala da će to tako brzo srediti. Ali, sada je slobodno mogla da ode na aerodrom. Pošto je napustila Hedlijevu kuću, otišla je da se na brzinu presvuče. Nije pakovala kofer. Imala je dovoljno gotovine koju je uzela iz sefa u marini, a i kreditne kartice. Pola sata kasnije, imala je u ruci avionsku kartu, ali i dva sata čekanja pred sobom. Pronašla je telefonsku govornicu. Znala je da će Silija biti zabrinuta kada shvati da je nestala. Silija se brzo javila. Čim joj je čula glas, upitala je: - Pa gdje si ti, zaboga? - Na aerodromu. Odlazim iz grada na nekoliko dana. - Kuda ćeš? - Na Floridu. Vratiću se prije slijedećeg vikenda. - A marina? - Tereza i njen muž će se brinuti o marini. Oni će od sada voditi sve poslove. - Šta se događa, Samer? Kejb me zove svakih deset minuta i pita da li znam gdje si. Samer nije željela da razgovara o Kejbu. - Imam neka posla van grada. To je sve. Znala je da joj Silija neće povjerovati, ali nije bila spremna da joj bilo šta objašnjava. Kao što nije bila spremna ni da odgovori na slijedeće Silijino pitanje. - Jesi li rekla Kejbu kuda ideš? On je užasno zabrinut. - Vidjeću se s njim kad se vratim. Moram da idem sada, Silija. Pričaćemo kad se vratim. - Nadam se da znaš šta radiš. Silijine riječi su joj odzvanjale u mislima. I ona se nadala da zna šta radi. Možda nije radila pravu stvar, ali je nešto morala da preduzme. Vrijeme je sporo proticalo. Iako nije ništa jela, nije otišla u restoran, nije ni razgovarala sa drugim putnicima. Jednostavno je sjedila u neudobnoj plastičnoj stolici, gledala kroz prozor I razmišljala. Najzad je let bio najavljen i ona je uzela kartu iz džepa i pošla prema izlazu. Upravo se spremala da kartu pruži stjuardesi, kada ju je jedna ruka uhvatila za zglavak i uzela joj kartu. Znala je ko je to, čak i prije nego što se okrenula. Kejb ju je izvukao iz reda putnika. Protestovala je. - Vrati mi moju kartu, Kejb! - Neće ti trebati - rekao je on hladno. Čvrsto je držao za ruku, tako da nije mogla da se oslobodi, i vukao je prema čekaonici. U prolazu je zgužvao njenu kartu i bacio je u korpu za otpatke. Nije morala ni da ga pita kako je saznao gdje je. Silija mu je rekla. Uostalom, to i nije bilo važno. Važno je da ju je pronašao i da je bijesan. Morala je da trči da bi ga stigla. Ali, više mu se nije suprostavljala. Bio je mnogo jači i odlučniji. Pokušavala je još jedino riječima. - Pusti me! Propustiću avion! - Hoćeš! Umjesto prema izlazu, poveo je u čekaonicu i tamo se zaustavio. Upravo je pokušala da ga pita šta ovdje rade, kad je on okrenuo i poveo je prema onom izlazu gdje ga je čekala kad je stizao iz Čikaga. Sličan avion je već stajao na pisti, a motori su mu radili. Kejb ju je povukao za sobom i natjerao da se popne stepenicama i uđe u avion.

Page 61: Put u snove

61

U avionu nije bilo sjedišta već dva para stolica sa stolovima između njih, i dva pokrivena trosjeda u repu aviona. Tamo ju je Kejb odveo. Natjerao je da sjedne I rekao: - Ostani ovdje! Zatim je otišao da porazgovara sa čovjekom u uniformi koji je stajao na drugom kraju aviona. Čovjek je klimnuo glavom I pošao ka pilotskoj kabini. Kejb se vratio I sjeo pored nje. - Veži se – rekao je. – Polijećemo! Ona se prosto zaledila. Nije mogla da povjeruje da se ovo događa. Kejb joj je prikopčao pojas. - Opusti se. Letjećemo nešto više od sata. Avion se već pokrenuo. - Zašto ovo radiš, Kejbe? - Zato što treba da raščistimo neke stvari, a odavde mi nećeš pobjeći. - Nisam ni, namjeravala da pobjegnem. Išla sam u Orlando da razgovaram sa Faustom. Namjeravala sam da se vratim. - Drago mi je što to čujem, ali sam radoznao zašto si htjela da odeš a da me o tome ne obavjestiš? Bio je blago sarkastičan. - Nisam ni namjeravala da odem dok nisam svratila u Hedlijevu kuću i čula te kako razgavaraš sa Rizom o prodaji karusela. Htjela sam da pitam Fausta za savjet kako da ga sačuvam. - Znači o tome je riječ – promrmljao je. Već su bili uzletjeli pa je on sklonio pojas I okrenuo se prema njoj. - Da si malo duže prisluškivala, čula bi zašto sam razgovarao sa Rizom o karuselu. Uopšte nisam namjeravao da ga prodam. Pokušavao sam da saznam koliko vrijedi da bih mogao dag a osiguram. - Osiguraš? - Ne možemo pustiti djecu na njega a da ga prethodno ne osiguramo. To bi bilo glupo. - Kakvu djecu? O čemu ti pričaš? Namjeravao sam da o tome razgovaramo večeras uz svijeće I večeru u Hedlijevoj kući, ali je ispalo da počasni gost želi da napusti grad. Htio sam da ti predložim da ponovo otvorimo zabavni park. Samo sam prije toga želio da raspolažem nekim podacima. Samer se zavalila na sofu. Zatvorila je oči i sa stidom zaključila kako se ogriješila o njega. - Nisam znala - promrmljala je. Zatim je otvorila oči i pogledala ga. - Žao mi je, Kejbe. Nisam znala šta namjeravaš. - Saznala bi da si ostala i potražila objašnjenje od mene. Ali ne, ti si odrnah požurila da spasavaš svoj dragocjeni karusel. Kako si mogla i pomisliti da bih tako nešto uradio? Mislio sam da me bolje poznaješ. - I ja sam mislila. Zato mo je i povrijedilo kada sam saznala da hoćeš da prodaš karusel. Znaš koliko mi je stalo do njega. Obuhvatio joj je lice rukama. - Samer, šta za tebe znači riječ ljubav? Za mene to nije samo vođenje ljubavi. Ne mogu da zamislim da živim bez tebe. To znači da imam povjerenje u tebe. I ti moraš naučiti da meni vjeruješ. Nikada ne bih uradio nešto što bi te povrijedilo. Sve dok živim. Suze su joj potekle iz očiju. - Vjerovatno mi je teško da povjerujem da me zbilja voliš. - Izgleda da ću morati da te uvjerim u to. I uvjeriću te, makar za to upotrijebio ostatak svog života. Jer, ti si moj život, moja ljubav.

Page 62: Put u snove

62

Ona ga je obgrlila oko vrata i zagnjurila glavu u njegovo rame. On ju je zagrlio. Kako je bila luda! - Teško je povjerovati da ti se ostvaruju snovi – promrmljala je. - Ovo je stvarnost, Samer. Prije nego što sam se vratio u Klervju, osjećao sam da mi nešto nedostaje, nešto veoma važno. Onda sam upoznao tebe i ti si popunila prazninu. Volim te, Samer. - I ja tebe volim, Kejbe - prošaputala je. - O, bože! Samer, nemoj me više nikada ovako ostaviti! Poljubio je poljupcem punim nježnosti. Zatim je podigao glavu i rekao: - Jedva čekam da sletimo. - Da sletimo gdje? - U Čikago. Ostaćemo samo toliko da pokupimo Riza i njegovu ženu i nešto odjeće. Zatim idemo na Havaje. - Mi... Šta? Zašto? - Trebaju nam svjedoci. - Zašto? Samer, smatrao sam da si inteligentna. Valjda možeš i sama to da pogodiš. Idemo na Havaje da se vjenčamo, a pošto nemamo porodice mislio sam da bi bilo lijepo da povedemo neke prijatelje. - Kako si sve to tako brzo organizovao? - Kada sam od Silije saznao gdje si, odmah sam nazvao Riza i ugovorio s njim ovaj avion. Namjeravam d ate privežem za sebe što čvršće mogu. - Znači, snovi se zaista ostvaruju. Uštini me s vremena na vrijeme, da se uvjerim da se ovo stvarno događa. - Pronaći ću ja bolji način da te uvjerim. Spustio je usne na njene i blago je poljubio. - Ovo nija san, Zvončice. Ovo je sudbina. Ti si moja sudbina. Moja ljubav, moja žena. Moj život. Kada su se njegove usne ponovo spustile na njene, Samer je konačno povjerovala da se njeni snovi ostvaruju.

*** Konjići na karuselu su ponovno poskakivali, dok su se djeca i nekoliko odraslih vozili na njima. Muzika je svirala, a hiljade svjetiljki je osvjetljavalo radosna lica djece i njihovih roditelja. Ovo je bila druga sezona kako je zabavni park bio otvoren. Bio je to velik uspjeh. Gradsko vijeće je odobrilo otvaranje parka, pošto je Kejb poklonio gradu veliki dio Hedlijeve imovine. Hedlijevu kuću su zadržali za sebe. Kejb je prihvatio unapređenje koje mu je omogućavalo da radi bez neposrednogu učešća. Sada su Samer i Kejb stajali sa dvije strane bijelog konja na čijim se leđima vozila vesela djevojčica. - Prava mamina kćerka! – rekao je Kejb. - Kejb, pa njoj je tek šest mjeseci! - Ali, već je zavoljela karusel. Slijedeće godine je nećemo moći natjerati da siđe. - Slijedeće godine će imati društvo. Kejbu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati šta mu je rekla. - Jesi li sigurna? Ona je klimnula glavom.

Page 63: Put u snove

63

On se nagnuo da je poljubi, a zatim se nasmijao. - Možda bi trebalo da izmislim novu vrtešku sa onoliko sjedišta koliko će nam trebati I nazovemo je “Flinova sudbina”. - Hajde da se zadržimo na tri ili četiri sjedišta. - Draga, ne možemo ništa protiv sudbine. Vrijeme je da to prihvatiš. Ja sam prihvatio.

KRAJ