of 93/93
Roger J. Morneau PUTOVANJE U SVIJET NADNARAVNOG Riječ zahvalnosti Veseli me što na ovom mjestu mogu zahvaliti gospođi June Strong, koja me je u svojstvu književnice usmjeravala i vodila u mom pisanju; bez nje ne bih još uvijek zapisao što znam i osjećam o duhovnu ratovanju. Također zahvaljujem propovjedniku Williamu R. Lawsonu, koji me je još davno prije no što sam napisao i prvu rečenicu, uvjerio da za korist i dobitak drugih zapišem svoja iskustva s duhovima. Zahvalan sam i Ellen i Maynardu Cady što su mi mnogo puta pomogli za vrijeme nastanka rukopisa tako što bi povremeno proveli po čitav dan sa mnom u svojoj kolibi na vrhu jedne planine u Pennsylvaniji. Na taj sam način mogao razmišljati i o nečem drugom, a ne samo o svojoj prošlosti. Neka imena u ovoj knjizi izmijenjena su radi očuvanja osobnosti dotičnih lica upletenih u opisane događaje. 1. Imao sam savjesne kršćanske roditelje. Rođen sam 18. travnja 1925. kao peto dijete u jednoj obitelji sa osmero djece, u St. Jacquesu (New Brunswick), malom selu blizu granice s provincijom Quebec, u istočnoj Kanadi. Roditelji su mi bili pobožni katolici iz francuskog govornog područja. Dvije očeve sestre bile su opatice, a njegov mlađi brat svećenik. Kasnije je postao monsignore Rimokatoličke crkve. 1

Putovanje u Svijet Nadnaravnog

  • View
    623

  • Download
    8

Embed Size (px)

Text of Putovanje u Svijet Nadnaravnog

Roger J. Morneau

PUTOVANJE U SVIJET NADNARAVNOGRije zahvalnosti

Veseli me to na ovom mjestu mogu zahvaliti gospoi June Strong, koja me je u svojstvu knjievnice usmjeravala i vodila u mom pisanju; bez nje ne bih jo uvijek zapisao to znam i osjeam o duhovnu ratovanju. Takoer zahvaljujem propovjedniku Williamu R. Lawsonu, koji me je jo davno prije no to sam napisao i prvu reenicu, uvjerio da za korist i dobitak drugih zapiem svoja iskustva s duhovima. Zahvalan sam i Ellen i Maynardu Cady to su mi mnogo puta pomogli za vrijeme nastanka rukopisa tako to bi povremeno proveli po itav dan sa mnom u svojoj kolibi na vrhu jedne planine u Pennsylvaniji. Na taj sam nain mogao razmiljati i o neem drugom, a ne samo o svojoj prolosti. Neka imena u ovoj knjizi izmijenjena su radi ouvanja osobnosti dotinih lica upletenih u opisane dogaaje. 1. Imao sam savjesne kranske roditelje. Roen sam 18. travnja 1925. kao peto dijete u jednoj obitelji sa osmero djece, u St. Jacquesu (New Brunswick), malom selu blizu granice s provincijom Quebec, u istonoj Kanadi. Roditelji su mi bili poboni katolici iz francuskog govornog podruja. Dvije oeve sestre bile su opatice, a njegov mlai brat sveenik. Kasnije je postao monsignore Rimokatolike crkve.

1

Ni danas ne mogu a da se ne divim svojim roditeljima zbog revnosti kojom su slijedili uenja i zapovijedi svoje Crkve. Dokle god mi sjeanje see, u naoj se obitelji svakog dana zajedniki molilo. Najbolje se sjeam veernje molitve. Ruin vijenac bio je glavni dio molitve, no isto tako ponavljali smo i litaniju svetaca. Sastojala se iz prizivanja mnogih svetaca i molbe da oni mole Boga za nas. Nas djecu boljela su koljena od silnog kleanja, no roditelji su nas poticali da prinesemo svoje muke Bogu na rtvu tako da je on upotrijebi za kratkotrajno oslobaanje neke due od muka vatre i duevnih patnji u istilitu. Naa obitelj vrila je vie vrsti tjelesnih ispatanja sa eljom da zadobije Boju naklonost. Svakog petka smo postili - nismo jeli mesa. U sluaju da bi tko iao svakog prvog petka u mjesecu na ispovijest i primao priest, dobivao bi oprotajnicu za pet tisua dana, to bi znailo da bi izvjesna dua toliko dana ranije bila putena iz istilita. Tih davnih godina to bi znailo da od prethodne veeri pa sve do sljedeeg jutra primanja priesti dotina osoba nije smjela ni jesti ni piti. (To pravilo Crkva je u meuvremenu promijenila.) Odreenih dana u godini bio je obiaj da svi lanovi obitelji provedu itavu no u molitvi. Jedan za drugim svi bismo po sat vremena kleali pred nekom slikom i molili krunicu ili neke druge molitve. Dani prije Uskrsa bili su dani velikog samokanjavanja. Moji roditelji bili su ljudi koji su ljubili Boga, i sve aktivnosti njihova ivota kretale su se oko njega. Bogu biti ugodan - bio je to njihov glavni cilj. Kad mi je bilo tri godine, teko sam se razbolio. Lijenici su izgubili nadu u moje izljeenje. Moj otac obavio je ak sve pripreme za moju sahranu. Tada je majka obeala Bogu da e ako ozdravim, uiniti sve to stoji u njenoj moi da postanem sveenik. Trebao sam proslavljati Boje ime i druge pridobiti da mu slue. Prema njenom izvjetaju odmah sam poeo ozdravljati, izljeenje je brzo napredovalo i ja sam napokon ozdravio. Dolo je vrijeme da se pripremim za svoju prvu priest. Ali to sam vie uio iz katekizma napamet pravila i uenja Crkve, sve tee mi je padalo da dovedem u sklad ono to mi je govorio katekizam i ono to sam ve znao o Kristovu evanelju. Svake je nedjelje prije svoje propovijedi sveenik itao po jedno poglavlje iz jednog od etiriju Evanelja, ili iz novozavjetnih poslanica, i ja sam uvijek uivao u tome. Vraali smo se tako jednog lijepog zimskog dana iz crkve, bilo mi je sedam godina, sunce je blistalo.2

Nekih dvadesetak saonica ilo je za redom kroz snijeg. Zveanje mnotva zvonia sa saonica nije ba doputalo da se previe razgovara. Svi smo utjeli. Na to sam ja prekinuo utnju upitavi majku zato je Isus bio tako ljubazan prema ljudima dok je bio na zemlji, a zatim tako zloest nakon to je otiao na Nebo. "Zato pita tako neto?" ree ona. "Zato spaljuje dobar Bog ljude po itava stoljea za i najmanje prijestupe?" htio sam znati. "On sigurno ne postupa onako kao to je sam uio druge. Ti i tata inite ono to nas uite - zato On to ne ini? Vi nas uite da opratamo jedni drugima nae pogreke. Ne bi li i Bog trebao opratati?" Kad sam pogledao u njene oi, vidjeh da joj je moj nain razmiljanja bio zagonetan. Moj otac joj je pokuao pomoi pozivajui se na vie autoritete. "Zna li, Roger, to je upravo kao to je tvoj stric Felix (sveenik) jednom rekao: Bog toliko mrzi grijeh da je, u elji da pomogne ljudima, zaprijetio tako visokom kaznom. Uostalom, na sveti otac papa poznaje i druge razloge zato Bog upotrebljava istilite, a mi ne smijemo dovoditi u pitanje autoritet pape." Uenje o pretvaranju kruha i vina prigodom priesti prihvatio sam kao i svako drugo dijete mojih godina. Vjerovao sam da sveenik pretvara kruh i vino u tijelo i krv Kristovu. Ali za Uskrs 1937. godine kada je umrla moja majka, uo sam neto to me je ponukalo da promijenim miljenje. Sveenik je itao iz jednog od Evanelja o Kristovu uskrsnuu. Ono to me je fasciniralo bila je injenica da je Isus imao potekoa da objasni uenicima kako je doista uskrsnuo i da je stvarno bie od krvi i mesa, a ne duh. Nekoliko zanimljivih pitanja pojavilo se u mojim mislima. Je li je mogue da je Nebo isto tako jedno stvarno mjesto kao i ova zemlja, gdje ljudi od krvi i mesa mogu voditi jedan stvaran ivot, a ne samo lebdjeti u vidu nekih duhova po oblacima? I ako Isus nije duh, kako onda moe biti u hostiji? Neki e ljudi vjerojatno teko razumjeti kako jedno malo dijete poput mene tada moe izgubiti vjeru u Boga i okrenuti se protiv religije. Moda u to malo rasvijetliti ako ispriam poneki dogaaj. Na mene kao dijete ostavljalo je dubok dojam sve to bih uo i vidio u ivotu odraslih. Na je dom bio mjesto mira i radosti. Nai su nam roditelji davali dobar primjer kako se ljudi3

trebaju meusobno sporazumijevati. Bili su ljubazni i obazrivi prema drugima, a oekivali su da i mi opratamo jedni drugima greke i budemo ljubazni. Bili su stalno zaposleni i milju i djelom u pomaganju siromasima i nevoljnicima. A ja sam mislio da bi Bog trebao biti barem isto toliko dobar i suosjeajan prema ljudima koliko je on sam oekivao da oni budu meusobno. Jedan poseban dogaaj naroito je zaokupio moj um. U ona vremena nije bio obiaj da se koristi automobil za zimskih mjeseci, i esto je bilo potrebno uloiti dosta truda da ga se ponovno osposobi za vonju kad zatopli. Moj otac je odluio pozvati jednog mehaniara iz Edmundstona, da se pozabavi njegovim Fordom model A, odnosno da ga osposobi za vonju. No takav servis trajao bi po nekoliko dana. Stoga nam je otac, prije no to ga je pozvao, rekao: "Taj mehaniar je protestant, ali jedan dobar ovjek i majstor svog zanata. Stoga me sada djeco, dobro ujte! Vrlo je vjerojatno da on s nama prije ruka nee moliti Angelus. Molim vas, nemojte buljiti u njega i nemojte ga ispitivati o njegovoj religiji. Nemojte ga dovoditi u neugodnu situaciju. Jel' jasno?" I dok je to govorio ,gledao nam je ravno u oi. Svi smo u jedan glas odgovorili: "Da, tata!" Tri dana je radio oko automobila, a ja sam ga promatrao. Bio je ba onakav kako ga je tata opisao, ak i bolji. Jedan vrlo ljubazan ovjek, kome je oito bilo zadovoljstvo razgovarati sa mnom. A nije ni psovao. Moj otac je imao tri farme i sam je vodio upraviteljske poslove oko njih. Imao je i prilian broj zaposlenih. ^esto sam ga uo kako govori kad bi odluio primiti kakvog novog radnika: "Znam da emo se vi i ja dobro razumjeti. Meni nije teko udovoljiti, ali jedno elim, i nemojte to nikada zaboraviti: moja ena i ja ne doputamo naim radnicima da psuju Boga ili svece. Imamo djecu koju elimo odgojiti tako da imaju strahopotovanja prema Bogu. Stoga pripazite na vae rijei." Unato toj molbi tu i tamo bi se tijekom rada zaboravili i kleli sve svece. Ali kada bi se onaj protestantski mehaniar ogrebao po ruci ili uklijetio prst, rekao bi samo: "Joj! Pa to boli!"

4

[to se tie molitve angelus, pokazao je vie strahopotovanja no to smo ga mi imali. Kad bi tata rekao: "Molit emo se", on bi sagnuo glavu, i sklopio oi i ruke. Mi nismo nikada zatvarali oi a molitvu smo izmolili to je bre bilo mogue. Nakon odlaska tog ovjeka neto me je poelo uznemiravati, i nisam to mogao odagnati iz svojih misli. Bila je to jedna reenica iz katekizma koju sam znao napamet: "Hors de l'Eglise catholique apostolique et romaine il n'y a point de salut", to znai: "Izvan Rimokatolike crkve nema spasenja." Moja majka primijetila je da me neto mui te me u vezi s tim i ispitivala. Ja je nato upitah: "Majko, kamo idu svi oni dobri protestanti kada umru?" "To je dobro pitanje, Roger. Ali zato pita?" Ponovio sam joj onu reenicu iz katekizma. Priznala je da ne zna odgovor na to pitanje i predloila da to pitam svog strica kada nam doe u posjet. Vjerojatno ju je uznemirilo to moje pitanje jer je za vrijeme veere ispriala ocu o naem razgovoru i zamolila ga da kae svoje miljenje. Ni on nije bio kadar dati neki zadovoljavajui odgovor, ali je dodao da Bog sigurno nee nijednog dobrog ovjeka iskljuiti iz Neba, bio on katolik ili protestant. Rekao je da kada umre neki dobar protestant, aneli ga vjerojatno uvode u Nebo, ali kroz stranja vrata. "Protestante ne prima Sv.Petar osobno sa svim poastima i au, ali to im ne bi trebalo smetati ako su ve uspjeli ui u Nebo. Ne bi smjeli oekivati da se postupa s njima kao s nekim slavnim linostima. Uostalom, njihovi preci poinili su veliku greku napustivi Katoliku crkvu. Stoga svi njihovi potomci moraju raunati s time da ih oekuju patnje." Dok sam razmiljao o tome kako je tatina argumentacija najvjerojatnije tona stalno mi je iznova odjekivala u mislima ona reenica: "Izvan Rimokatolike crkve nema spasenja." Nekoliko je mjeseci prolo. Saznali smo da stric Felix kani posjetiti svu rodbinu. Pitao sam tatu ne bi li mogao upitati strica o onim dobrim protestantima ako se prui prilika. Stric je doao. Nakon to smo svi malo porazgovarali s njim tata ga je upitao: "Felixe, reci mi kuda idu dobri protestanti kada umru?" "Zato pita?" Tata mu je objasnio moje pitanje u svezi s izjavom katekizma. "Ono to je Roger citirao iz katekizma tono je," odgovorio je. "Izvan Katolike crkve nema spasenja, o kome god bila rije."5

Njegova izjava izazvala je prilinu raspravu o toj temi. Moj otac je tvrdio da od Boga ne bi bilo poteno da jednom dobrom protestantu ne dopusti ulazak u Nebo. Moj stric je nato malo smanjio estinu rasprave rekavi da dua nekog dobrog protestanta nakon smrti najprije ide u predpakao. Predpakao je navodno mjesto kamo dospijevaju due nekrtene dojenadi kada umru. "Jedno znam," zakljuio je stric Felix, da prema uenju Crkve nijedan protestant, bez obzira bio dobar ili lo ovjek, ne moe ui u Nebo ili vidjeti Boga. I zapamtite: Nisam ja postavio ta pravila, ja ih samo nauavam. Kada bi za protestante postojao bilo kakav nain da dou na Nebo, to bi nam sasvim sigurno rekao sveti otac - papa." Ovaj doivljaj ostavio je iza sebe jedan veliki upitnik u mojim mislima u svezi s Bojom pravednosti. Vrijeme je prolazilo. Nekoliko godina kasnije ponovno se u mom umu pojavio upitnik iza Boje pravednosti. Jedne je lijepe srpanjske veeri svratio kod nas neki ovjek da nam javi kako je jedan susjed iznenada, osam kilometara daleko od kue, umro. Jedna opaska uznemirila je sve prisutne: 'Umro je a da mu sveenik nije dao posljednje pomazanje." Donosilac vijesti klimnuo je glavom i rekao: "Da, alosno je to, vrlo alosno." Sjeam se tog dogaaja kao da je bio juer. Nije dugo potrajalo kad su naila stara zaprena kola. Polako su se klimatala. Preko pokojnika bio je prostrt pokriva. Sprijeda je sjedio voza, noge su mu se klatile niz rub, na licu mu je bio izraz oaja. Nekoliko susjeda koji su doli posluiti se naim telefonom (u itavom kraju samo su dvije obitelji imale telefon) sjedilo je na verandi ispod produljenog krova nae kue. Nakon to su prola kola s pokojnikom moja majka takoer je rekla kako je to alosno. "Da je barem sveenik bio pored njega",rekla je, "koji bi mu dao oprotaj od smrtnih grijeha tako da ne mora u pakao. Nadajmo se da ga terete samo manji grijesi. A i samo to ve znai vie godina muka u istilitu." - "Sakupit emo neto novca i pobrinuti se da budu odrane mise zadunice za pokoj njegove due," rekao je tata, "jer mi se ini da njegova ena i djeca nisu u mogunosti da sakupe taj novac." Jedan od susjeda nato ree: "Najradije bih vam rekao da zadrite taj novac. ^ini mi se da je njegova dua ve u ognju pakla. Gospodine i gospoo

6

Morneau, taj ovjek imao je duge prste. @elim time rei da je katkad znao uzeti sa sobom stvari koje mu nisu pripadale." "To je vrlo ozbiljna optuba," rekao je moj otac, "i ako niste u stanju to dokazati, nemojte mi radije o tome vie nita govoriti." Ipak je nastavio: "Nerado vam to govorim, ali sigurno se sjeate da ste prole godine u ovo doba traili lanac za teglenje balvana to ste ga nedavno prije toga kupili. Kad biste sada otili u njegov tagalj, nali biste tamo svoj lanac. Ja sam ga vidio tamo prije nekoliko dana. ^ak sam ga i upitao za lanac. Rekao je da ga je posudio od vas ali da vi nita ne znate o tome." Tata je doista nekoliko trenutaka izgledao okiran, ali se ubrzo sabrao i rekao: "To je doista za mene novo. Ali elim da ujete svi vi ovdje nazoni da pred Bogom poklanjam tom ovjeku lanac to ga je posudio od mene iako mi ga moda nije namjeravao vratiti. Ako je moda jo to uzeo, i to mu poklanjam. Sada mu je dua slobodna od osude koja ga je teretila pred Bogom." "Ne elim biti drzak prema Bogu," odgovorio je susjed, "ali ini mi se da ste ovog trenutka velikoduniji od njega. Moram priznati da je to najplemenitija gesta koju sam ikada vidio. Vi ste moda prvi ovjek koji je Boga prisilio da vrati jednu duu iz pakla u istilite da bi se tamo dostatno oistila za ulazak u Nebo." Taj doivljaj ostavio je trajan dojam u meni. Nekoliko dana razmiljao sam o tome. I dok sam tako raspredao te dogaaje, sloio sam se s naim susjedom: da moj otac doista ima plemenitiji karakter od Boga kojemu je sluio. Zakljuio sam da je Bog izuzetno neljubazan zato to je silio ljude da pate u istilitu jer njihova svojta nije imala dovoljno novaca da za njih plati mise zadunice. Dogaaj koji me je sasvim udaljio od Boga bila je smrt moje majke. U proljee 1937. godine morala je u bolnicu da bi se podvrgla operaciji. Nakon dva tjedna poslali su je kui da bi tamo provela posljednjih nekoliko dana svoga ivota. Meni je bilo tada dvanaest godina, doba u kojemu je dijete vrlo podlono utjecajima. Vrativi se jednog dana iz kole, pooh k njoj u sobu da je poljubim u elo kao to sam to svaki dan inio. "Sjedni, molim te," rekla je, "neto bih ti rekla to mislim da je vano i za mene i za tebe. Ti zna da jo samo kratko vrijeme mogu biti s vama, i stoga elim da7

zapamti sljedei savjet: Budi u ivotu zahvalan onim ljudima koji su ljubazni prema tebi. Zahvali im pa makar samo za au vode. Ljudi koji pokau da su zahvalni na skromnim darovima primit e vie dobra." Tada je bio obiaj da se prui prilika rodbini, prijateljima i drugim posjetiocima da po posljednji put vide pokojnika u njegovu domu a ne u mrtvakoj kapeli. Tri dana su dolazili prijatelji, rodbina, susjedi da odaju mojoj majci posljednju ast, i da se mole za njenu duu. Na dan pogreba mnogi su govorili kako je moja majka sigurno u neposrednoj blizini sa Bogom zato to je prethodnih dana izmoljeno toliko krunica za nju. Ali najvie nam se svidjelo to to je moj otac naruio gregorijanske mise za pokoj njene due. Na stric Felix objasnio nam je da su gregorijanske mise neto najdivnije to se moglo uiniti za duu nekog pokojnika. Ispriao je kako ih je ustanovio papa Grgur, kome je dobrobit dua u istilitu posebice leala pri srcu. Obitelj bi se pobrinula da se odreenog dana u raznim upama i samostanima odri tri stotine misa. Prema njegovim izjavama one bi imale mo da dovedu duu neposredno u Nebo, tako da ne bi ni ugledala plamen istilita. Istog dana uo sam jednog roaka kako govori o tome da gregorijanske mise stoje po jedan dolar. Ukupno dakle 300 dolara. Pomislih koliko smo, eto, mi sretni to je na otac mogao omoguiti naoj majci tako lak ulazak u Nebo. Pritom se odmah sjetih jedne ene koja je umrla prije est mjeseci. Zato to je obitelj bila suvie siromana da plati itanje misa zadunica bilo je jasno da je morala otii u istilite. Pripreme oko njene sahrane jako su uznemirile mog oca jer je bio lan dobrotvornog odbora nae upe. Te veeri tata je sjeo za stol da veera, ali je zatim odluio da ne jede. Majka, primijetivi u kakvom je raspoloenju, pitala je da li to nije u redu. "Da, ionako ti mogu sve rei," odgovorio je. "Vei dio poslijepodneva proveo sam na sastanku s ostalim lanovima dobrotvornog odbora razgovarajui o problemima siromanih u naoj upi. Uglavnom je bila rije o kupovini lijesa za staru Annie. Nikad nisam bio protiv toga da se utedi novac ako je to mogue, ali kada je upnik Paquin upitao vou pogrebnog instituta koliko bismo utedjeli ako bismo netom prije polaganja lijesa u zemlju odstranili s njega kri i rukohvate, napustilo me je strpljenje. Skoro sam rekao upniku svoje miljenje, i to poteno, ali sam se ipak suzdrao zbog potovanja prema njegovoj slubi. U nakani da okonam diskusiju rekao sam

8

da u razliku u cijeni platiti ja. Takve me stvari jako uznemiruju. Doista je alosno u dananja vremena biti siromah, posebno onda kada doe na red da umre." I dok sam razmiljao o ovim dogaajima nisam mogao otkloniti misao da je Bog izuzetno nepravedan, jer doputa da i dalje ima sirotinje i bijede na ovom naem svijetu. S vremenom sam izgubio povjerenje u Boga i Crkvu i odluio da vie nemam posla ni s jednom ni s drugom stranom im dovoljno odrastem da mogu poi sam svojim putem. U jesen 1937. otac je poslao mog brata Eduarda i mene u jedan internat to su ga vodile opatice ustanove Hotel Dieu de St. Basil. Dogodilo se tako da sam primao jo mnogo vie vjerske poduke, to je dovelo do toga da je moje srce jo vie otvrdnulo. Izvana me promatrajui nitko ne bi ni pomislio da se u meni odvija strahovita duevna borba. Korak po korak odlazio sam sve dalje od Boga, pun gaenja i mrnje. Prolo je jo nekoliko godina; doao je drugi svjetski rat a time i poziv da sluim svojoj domovini. 2. Putovanje u svijet nadnaravnog Neobino me je privlaila misao da stupim u kanadsku trgovaku mornaricu. Jedan moj poznanik ve je bio u njoj; govorio mi je kako mu se tamo doista svia. Biti pod zatitom kraljevske mornarice i zrakoplovstva - trgovaka mornarica bila je za vojsku neophodna prualo je osjeaj sigurnosti i zatienosti. Dvije i pol godine radio sam u strojnim komorama raznih brodova kojima sam bio dodjeljivan. Najee kao loa. Sjeam se kako bih svaki put kada bih doao na dunost pomislio: "Nee valjda ba sada udariti neki torpedo u te kotlovnice dok sam ja tu." Poznavao sam nekoliko njih koji su poginuli na moru. Ono to sam doivio u trgovakoj mornarici jo me je vie otvrdnulo prema Bogu i ljudima. Nakon rata u Montrealu je teko bilo nai neki dobar posao. Grad je bio prepun otputenih vojnika u potrazi za poslom. Odluio sam izuiti zanat, ali takav u kome dolazi do izraaja stvaralatvo. Nisam elio raditi samo da zaradim za ivot. Odluih stoga da uzmem dosta vremena za izbor, tako da budem, ako donesem odluku, siguran da sam izabrao neto to e mi zaista priinjavati zadovoljstvo. Kako bih ipak nekako iskoristio to vrijeme traenja, zaposlim se u kuglani Windsor Bowling Alleys u ulici Ste. Catharine West. Bio je to onih dana, to se tie te vrsti zabave,9

jedan od najboljih lokala u itavom Montrealu. Bio sam desna ruka rukovodioca prostorije za biljar. Posao nije bio teak, a upoznao sam mnogo novih lica i dobro se provodio. Nedugo nakon to sam se tamo zaposlio naiao je jedan moj prijatelj iz trgovake mornarice. Jo u poetku mog vojnog roka bili smo zajedno. Veseli to smo obojica jo ivi poosmo zajedno na veeru. Razgovarali smo o svemu i svaemu. O jednoj je temi moj prijatelj Roland govorio s osobitim oduevljenjem: o svom novootkrivenom zanimanju za nadnaravno. Ispriao mi je kakvu je sreu imao da upozna skupinu ljudi - lanove udruenja to je uspostavljalo kontakte s mrtvima. Spiritistiki medij navodno je tako omoguio Rolandu da razgovara sa svojim ocem koji je umro dok je Roland imao samo deset godina. Otac mu je navodno dao mnoge savjete u vezi s budunosti. Bilo je svakako zanimljivo sluati Rolanda kako govori o svojim iskustvima u oblasti nadnaravnog. Kako god bilo, sve je to u meni pokrenulo nelagodan osjeaj. Upitao me je jesam li zainteresiran da poem s njim na jednu od spiritistikih seansi. "Moda e ti medij omoguiti da razgovara s duhom tvoje pokojne majke. To bi ti se sigurno svidjelo, zar ne?" Njegovo oduevljenje je poneto splasnulo kada je shvatio koliko je mene sve to okiralo. Nisam uope bio kadar da mu odgovorim. Nakon nekoliko trenutaka utnje nastavio je: "Ta nije te valjda strah razgovarati s duom svoje majke, ili?" Uspio sam nekako odgovoriti sa ne, no zamolio sam ga da mi da vremena za razmiljanje. Pogledao me je u oi. "Morneau, ti se boji. Vidim to po tome kako me gleda, na tvom licu se vidi. ^ovjee, pa ti si se mnogo promijenio otkad sam te vidio posljednji put! Onaj Roger Morneau nije se bojao niega. Sjeam se kako smo ti i ja s jo estoricom novajlija obavljali mornarske dunosti na palubi. Doao je brodski oficir i rekao nam da treba za sutra dobrovoljca koji bi se popeo na sam vrh glavnog jarbola da ga oboji. "Koji se od vas javlja da se popne gore?" upitao je. "Nije jako visoko, samo dvadesetijedan metar. Ali kad si gore, treba mnogo hrabrosti da sie s daske na kojoj su te vukli gore. Treba potrbuke puzati po poprenom jarbolu (bio je irok oko 60 cm) kako bi mogao obojiti i donju stranu." Svi smo pri samoj pomisli da idemo tamo gore bili na smrt prestraeni, i laknulo nam je ne malo kad

10

smo uli tebe da se javlja kao dobrovoljac. Bio si hrabar, dragi moj! I nemoj mi sada rei da e me ostaviti na cjedilu kada bude trebalo poi na sljedeu seansu? Ili?" Nakon tog kratkog govora nisam mogao rei ne. Odjednom sam morao biti onaj Roger Morneau koji se niega ne boji. Upao sam u klopku. Jedne subotnje veeri moj prijatelj i ja nali smo se u jednom domu u kojemu je poasni gost bio neki medij. Bili smo predstavljeni nekima od nazonih, ali posebna ast bila nam je upoznati se s jednim branim parom. On je bio profesionalni zabavlja, voa jednog, u to vrijeme vrlo traenog jazz-sastava. Njegov "band" svirao je u najotmjenijim lokalima. Kasno te veeri, po zavretku spiritistike seanse, gosti su se ve pozdravljali, voa jazz-sastava ree svojoj eni: "Draga, kako bi bilo da i mi poemo? Ve je kasno." Ona je tog trenutka razgovarala s medijem i to oito s velikim zanimanjem. "George, idi ti samo kui i odmori se", rekla je, ja u ostati jo neko vrijeme. Belangerovi e me dovesti kui." George se sloio s njenim prijedlogom i poao iz kue upravo kada i nas dvojica. Kad smo izili, George nas upita: "Idete li autom doma?" - "Ne", odgovorio sam, "ii emo tramvajem, postaja nije daleko odavde." "Hajde, uite! Ja u vas povesti do tamo." Tijekom veeri bilo je rijei o naim danima sluenja u trgovakoj mornarici. Spiritistiki je medij, navodno, pozvao duh jednog Rolandovog druga koji je poginuo za vrijeme potapanja broda na kome se nalazio. U autu

nas je George poeo ispitivati o opasnostima kojima smo bili izloeni na naem poslu za vrijeme rata. Ali ve smo stigli do tramvajske postaje. Tada nam je neto predloio. "Zato ne bismo poli u neki restoran i zajedno neto pojeli? Vi biste mi priali o vaim pustolovinama iz rata. Fasciniraju me. Veere idu na moj raun, a na kraju u vas odvesti kui." Vozio nas je u zapadni dio ulice St. Catarine, u dio grada domainima poznat kao etvrt restorana za sladokusce. Naglo je skrenuo svog "linkolna" u jednu usku ulicu koja je vodila k jednom od njegovih najomiljenijih restorana. Parkirao je kola iza jednog crnog "cadillaca" i rekao: "Joe je tu. Lokal je inae njegov. Dobar je to momak."

11

Kad smo uli, domaica za prijem nas je obavijestila da emo morati priekati u holu dok ne bude slobodnih mjesta. Poli smo tamo kada je Joe iz daleka prepoznao Georgea. Priao nam je da se pozdravi s njim. Kada je uo da ekamo na slobodni stol, rekao je da to nije potrebno. Kazao nam je da je prije nekoliko minuta zvao jedan brani par i ponitio rezervaciju, i da mi moemo dobiti to mjesto ako elimo. Poosmo za vlasnikom koji je sklonio sa stola znak "rezervirano", i mi sjedosmo. Prila je posluiteljica i primila nae narudbe za pie. Rekla nam je da emo morati na veeru ekati malo dulje nego obino jer je restoran pun do posljednjeg mjesta. Georg je naruio duplu dozu svog najdraeg pia da mu vrijeme bre proe. Zatim smo odgovarali na njegova pitanja o trgovakoj mornarici i priali o naem zanimanju za nadnaravno. Potrajalo je dosta vremena dok nam je konano stigla veera, i mi smo naruili jo jednom pie. Alkohol je razvezao Georgu jezik. Bio je spreman, barem tako mislim, da nam pria o stvarima o kojima u normalnim uvjetima ne bi govorio. Pitao sam ga naprimjer ne bi li nam ispriao kako je uspio postati tako slavan u svom poslu. "Nita mi ne smeta da vam o tome priam", ree nam. "Rei u vam pravi razlog svog uspjeha. Rije je o neemu to ni moja ena ne zna. Ali morate mi obeati da ete o tome strogo utjeti." Obeali smo mu da e ono to nam ispria ostati tajna. "Jeste li ikada uli za oboavanje demona?" "Ja ne", odgovorio sam."A zato to pita?" Ne odgovorivi na moje pitanje nastavio je dalje: "Kako dugo se vas dvojica ve bavite arobnjatvom?" "George, ne razumijem to eli time rei?" "@elim znati koliko dugo umiljate da odravate kontakte s mrtvima?" "Ja jo ne tako dugo", odgovorih. "Vas dvojica oito imate jo tota da nauiti u svezi s nadnaravnim. Gubite vrijeme posjeujui one spiritistike seanse. No, nemojte me razumjeti pogreno. Onakve seanse imaju svoje mjesto. Utoliko vie su dobra zabava za ene, koje nalaze utjehu mislei da preko nekog dragog pokojnika dobivaju upute za svoj ivot.Vidite, veeras sam iao na seansu12

samo zbog svoje ene. Svake godine idem po nekoliko puta kako bi imala osjeaj da imamo zajednike interese. I to je jedini razlog. Ono to ona ne zna jest injenica da sam ja nauio kako da pristupim k samom izvoru te sile. Tek tamo moe ovjek stvarno neto doivjeti. Govorim vam o oboavanju demona." Od svega to nam je ispriao zapamtio sam nadasve jednu reenicu. Zamolio sam Georgea: "Hoe li objasniti ono pitanje to si ga maloas postavio: 'Koliko dugo umiljate da odravate kontakte s mrtvima?' [to si mislio, rekavi da "umiljamo"?" Nasmijeio se, pogledao na sat i rekao: "Kasno je ve da bih vam to mogao veeras objasniti, ali dopustite da vam kaem samo jo jednu stvar: Niste razgovarali s mrtvima!" Zatim je nastavio govoriti o svom osobnom uspjehu. "Bilo je to ovako: Dugo godina inilo se da sam nesposoban kada bih pokuao organizirati svoj vlastiti jazz-sastav, i odravati ga u formi. A onda sam imao sreu da upoznam kult demona. Tako sam s pomou te velike sile dobio sve to sam ikada elio. Naravno, morao sam nauiti odreene rituale da bi duhovi vodili dogaaje onako kako bi meni odgovaralo." Osmijeh mu se rairio po itavom licu. "Od onog dana pa nadalje imao sam, zajedno sa sastavom, samo uspjehe. Preko noi postali smo poznati i priznati. Bez ikakvih napora s nae strane bili smo "otkriveni", premda smo egzistirali ve dosta vremena, i proslavljeni kao jedan od velikih sastava u naem podruju. Javna glasila bila su nama oduevljena. Svugdje se govorilo o nama. Mjerodavne linosti s radija razgovarale su o nama i za najkrae vrijeme dospjeli smo na vrh." George je opet malo pijucnuo od svog pia, povukao dim iz svoje cigarete i nastavio: "Odonda smo stalno traeni. Novac tee. U naoj profesiji dobivamo najvie honorare. Ljudi rado pleu uz nau glazbu. A u stvarnosti su duhovi oni koji nas imaju pod svojom kontrolom - ili drukije reeno: Oni nas posjeduju, daju nam energiju - a mi prosljeujemo njihov utjecaj dalje na ljude. Ono to dobiju svia im se. I stoga se uvijek iznova vraaju jer ele jo." Zavalio se u svoju stolicu i zapalio novu cigaretu. Malo se zahihotao i rekao: "Moram vam neto ispriati. Prije otprilike mjesec dana dao sam intervju na radiju i pritome se uvelike zabavljao. [estorica vodeih linosti s Radio Montreal i Toronto razgovarali su13

samnom. Sve to sam rekao oito ih je fasciniralo. Ja sam se i sm divio svojim brzim odgovorima. Nikada ranije nisam bio tako duhovit i dosjetljiv. I uivao sam u panji koju su mi poklanjali. Skoro su me oboavali. Pritom su me pokuavali prozrijeti. Dok smo se na odlasku pozdravljali, jo im to uvijek nije uspjelo." Jo jednom je pogledao na sat i rekao: "Prijatelji, kasno je. Kako bi bilo da poemo?" Dok je ekao na raun primijetio je: "Nije teko da se shvati moj uspjeh ako se ima na umu strahovita mo duhova, i to to se deava kada ovjek eli zadobiti tu silu za sebe." Roland i ja bili smo zadivljeni onim to nam je govorio. Zamolili smo ga da nam jo pria o tome dok smo se vozili kui. "Osjeam obvezu da vam ispriam svoje iskustvo, zato to vas dvojica traite veliku silu za svoj ivot. I znam da je ne nalazite posjeujui spiritistike seanse poput ove veeras. Rei u vam to ovako: Zato biste igrali u drugoj ligi kada moete u prvoj?" Nato ga je moj prijatelj zamolio da nam kae kako da pronaemo pristup k "najviim ligama" u svijetu duhova. "Vas dvojica ste doista hrabri mladii", ree nam George," i mnogo ste uinili za svoju zemlju. Ja u uiniti sada neto veliko za vas. Pobrinut u se da vas dvojica moete doi na na sljedei sastanak oboavanja duhova." A onda je svakog od nas pogledao i napokon pomalo oklijevajui rekao: "U svezi s jednom tokom elim biti siguran. Pretpostavljam da ne njegujete u svom ivotu nikakvo strahopotovanje prema Kristu? Jesam li u pravu? Razlog zbog koga vam postavljam to pitanje jest taj to ne moemo imati nikoga meu nama tko bi i u najmanjem bio vjeran kranskome Bogu, jer bi to moglo biti katastrofalno." Obojica smo mu potvrdili da smo vrijeali Boga te da smo ili tako daleko da za nas vie nema povratka. "Da, veeras mi je to postalo jasno," nastavio je, "jer ste vas dvojica bili prizvanim duhovima oito zanimljiviji od svih ostalih nazonih. Nadam se da vas nije uvrijedilo moje pitanje. Morao sam ga jednostavno postaviti da bih bio dvostruko siguran u vau ispravnost." I dok sam ja malo oklijevao da prisustvujem sastanku oboavatelja demona, moj prijatelj nije imao nikakvih dvojbi. Obrazloio je svoj stav miljenjem da emo ionako

14

dospjeti u pakao i goriti tamo itavu vjenost te zato ne bi bilo loe da se upoznamo s nekim ljudima prije no to na koncu dospijemo tamo. Pretpostavljao sam da George vie nikada nee uspostaviti vezu s nama jer je te veeri bio pijan, i da se narednog jutra ni pola toga nee sjeati to nam je ispriao prethodne noi. Ali nakon nekoliko dana dobili smo telefonski poziv i bili zamoljeni da budemo idue veeri u osam sati spremni, jer da e on doi po nas. Ta nezaboravna veer poela je time to nas je George informirao o raznim pojedinostima u svezi s tajnim drutvom kojem je pripadao. Nije bio brz voza, inilo se da ba ne voli preticati tramvaje dok se kreu, tako da smo se na naem putu na sastanak zaustavljali barem stotinu puta. Stoga smo imali puno vremena za razgovor prije no to smo stigli na nae odredite. George nam je rekao da se ne iznenadimo kad ugledamo neke od najznaajnijih i najuspjenijih ljudi Montreala. Nanizao nam je imena barem estorice od onih poznatijih. To me je iznenadilo, jer sam u meuvremenu stvorio predodbu o tome kako emo ondje sresti gomilu odrpanaca. Meutim, bilo je sasvim suprotno. Svi prisutni bili su vrlo prijazni, dobro odjeveni, i jo k tomu uspjene linosti. Probudili su u nama osjeaj kao da nas ve dulje vrijeme poznaju, da pripadamo njima. Sastanak je poeo petnaestak minuta po naem dolasku. Vladala je sasvim oputena atmosfera. Svi su prisutni otprilike dva sata naizmjence priali o fantastinim uspjesima, uglavnom poslovnim, koje su postizali s pomou djelovanja duhova. Uz njihovu pomo bili su vidoviti i imali mo prenoenja misli, te su na taj nain mogli utjecati na odluke drugih ljudi. Jedan mukarac govorio je o tome kako je u svojstvu vidovitog astrologa savjetovao razne bogatae u svezi s njihovim novanim investicijama, i na taj nain sam postao bogatim. Objasnio je kako svaki put kraj njega lebdi demon koji mu daje tone upute o tome kako i kada treba uloiti neki novac. Te informacije uo bi samo on, njegove stranke o tome ne bi znale nita. "Ti bogatai imaju novac za ulaganje", rekao je, "ali ja znam na koji se nain moe neto i izvui iz tog novca."

15

Duboko impresioniran, moj prijatelj ga je upitao brine li se ponekad da nee dobiti svoj dio profita. "Ja zahtijevam po jedan posto od dobitka neke novane investicije. Kao to dobro znate, astrologija je samo mamac. Uope se ne brinem jer se moj pratilac iz svijeta duhova brine za moje dobro. Pokuat u vam to predoiti. Jedan brani par pokuao mi je uskratiti moj zaslueni udio iz dobitka steenog prigodom jedne prodaje industrijskih nekretnina. Dali su mi ek za prilinu svotu novca. Bio sam zadovoljan dok mi nije moj duh rekao da ih upitam kada mi namjeravaju isplatiti onih preostalih 1700 dolara koji su bili ostatak mog dogovorenog udjela od dobitka. Oboje su se vrlo prestraili. Odmah mi je rekao kako nisu kanili da me prevare, i da e novac u roku od dvadesetietiri sata biti u mojim rukama." Nakon svakog svjedoanstva o svom uspjehu dotini bi hvalio svog duha, i to po imenu, i njemu pripisivao uspjeh ili uinak, a esto bi ga nazivali i gospodarom svoga ivota. Za to vrijeme dok sam imao posla s oboavateljima demona, primijetio sam da su njihova svjedoanstva o tome kako duhovi rade za njih esto upuivala na dotinog demona kao njihova "gospodara i boga". Naprimjer, jedan je rekao: "Bilo je krasno toga dana vidjeti kako sila gospoda boga Belzebuba djeluje za mene." Ili bi netko pitao: "Same, kako ti je bilo otkada smo se vidjeli posljednji put?" A odgovor bi glasio: "Hvala, vrlo dobro. Bogovi su mi u mom ivotu doista divno pomogli." Te veeri jedna osoba naroito me se dojmila. Bio je to jedan lijenik. Objasnio je da su mu duhovi dali veliku hipnotiku i iscjeljiteljsku mo. K tomu je pripadala i sposobnost da odstrani bolove i zaustavi krvarenje prilikom tekih ozljeda. Nakon to je iznio nekoliko fascinantnih izvjetaja o svojim izljeenjima, rekao je da mora sii u molitvenu dvoranu. "Moram poi dolje u dvoranu da obavim odreene obrede, da bih bio ponovno kroz moju gospodaricu, boginju Nehutan, obnovljen. Ovisim o njenoj oivljujuoj moi da bih mogao svoje pacijente oporavljati i iscjeljivati." Sat vremena nakon poetka sastanka pojavio se jedan zakanjeli posjetilac. Prilian broj prisutnih ga je pozdravio nazivajui ga [armer ("ovjek pun arma", "arobnjak"). Kasno te

16

veeri na povratku kui upitah Georgea: "Tko je bio onaj dostojanstveni ovjek to je kasno uao? Neki su ga oslovljavali sa "[armer". Ima li to ime neko posebno znaenje?" "Da, ima, ali ne mogu ti sada nita o tome rei. Kad bude imao za sobom vie sastanaka i postane dijelom nae grupe, onda me pitaj pa u ti ispriati neto o njemu. To je izuzetno zanimljiv ovjek. Neki smatraju da je najvei hipnotizer kojeg je Montreal ikada imao. Uostalom, bio sam oaran time koliko su se veeras svi za vas zanimali. Obradovalo me je to. Morate biti svjesni toga da smo mi jedna zatvorena skupina. Bilo je vrlo teko dobiti dozvolu za vas dvojicu da doete na ovaj sastanak. Najprije nisam dobio odobrenje. Zatim sam, zahvaljujui intervenciji jednog duha koji se otkrio naem voi prilikom njegova puta po SAD-u, primio telefonski poziv u kome mi je sam voa dao dozvolu i pripravio put da nam se prikljuite i postanete lanovima naeg drutva. No, o tome u vam jo priati." Osjetio sam neku nelagodu uvi da George smatra da u im se prikljuiti. Roland se pak vrlo obradovao. "Nakon nekoliko posjeta", ree George, "povest u vas u obrednu salu. Vjerujem da e vas impresionirati. Ali moi ete posjetiti obrednu salu bogova tek kada bude nazoan sotonski sveenik, i samo onda ako duhovi budu suglasni." Sastanak je bio odran u jednoj privatnoj kui. Bila je to raskona montrealska vila. Dok smo se nalazili u prizemlju, uli smo sasvim tiho kako dopiru iz donjih prostorija zvukovi koji su jako podsjeali na vjersku glazbu i pjevanje Indijaca. Uvijek bi iznova poneki poli u donje prostorije i ponovno se vraali za kakvih pola sata. Sva ta aktivnost ponukala je Georgea da se nagne k meni sa svog dijela kaua na kom smo obojica sjedili, i tiho mi kae: "Naa obredna prostorija je dolje. Veeras u vam nakon sastanka priati o njoj. Otprilike mjesec i pol dana nakon to smo upoznali [armera, upitah Georgea jedne veeri, vraajui se kui, ne bi li nam htio to poblie o njemu ispriati. "Pa, svakako, o tom doista zanimljivom ovjeku morate neto uti. Ali najprije bih vas podsjetio da smo mi uglavnom skupina ljudi koji se kreu unutar zakona. Ne poznajem nijednoga od nas koji ne bi priskoio drugome u pomo. I nitko nema nikakvu prednost to se tie moi koju nam daju duhovi.17

Ali u Charmerovu sluaju - e pa da, on je malo drukiji od nas ostalih. ^ini se da ima jednu karakternu slabost, i da je zbog toga upotrijebio svoju hipnotiku mo kako to ne bi smio. Mislim da je stanovito vrijeme bio izgubio svoju orijentaciju. On je vrlo lukav poslovni ovjek - vlasnik dvaju nonih klubova - i financijski mu je ilo vrlo dobro. Uostalom, vrlo je sposoban hipnotizer. On moe za manje od deset sekundi staviti neku osobu pod svoju kontrolu ili u hipnotiki trans, samo ako mu ta osoba, ili on njoj, gleda izravno u oi. Kao vlasnik dvaju nonih klubova esto kontaktira s ljudima iz oubiznisa. Sastavi najee gostuju etiri do est tjedana i zatim putuju dalje. S vremenom smo postali svjesni injenice da su se neki sastavi raspali, ili da su izgubili ponekog od svojih lanova, nakon to bi nastupili u jednom od njegovih nonih klubova. A ako bi tko istupio iz nekog od tih sastava, bila bi to uvijek enska osoba. Prije otprilike pola godine montrealska policija obavila je raciju u jednom luksuznom bordelu, gdje su sve prostitutke bile bive pjevaice iz nonih klubova. Svaka od njih radila je za njega." "Te djevojke," nastavio je George, "nikada ne bi dospjele u takvo stanje da nisu pristale da ih netko hipnotizira. Onaj tko se da hipnotizirati, od tog se trenutka vie ne moe odupirati moi hipnotizera." 3. Prostorije u kojoj su oboavani bogovi Kad smo Roland i ja trei put doli na sastanak oboavalaca demona, obavijestio nas je George da e biti prisutan sotonski sveenik, navodno njihov prvosveenik, te da se zapravo vratio s putovanja po Sjedinjenim Dravama. Bio je uvjeren da e nam sveenik biti naklonjen, i da e nam nesumnjivo dopustiti da posjetimo prostoriju bogova. Nakon to smo uli u zgradu upoznali su nas s nekim ljudima koje ranije nismo vidjeli. Nekoliko osoba nam je prilo, zaeljeli smo jedni drugima dobru veer i zapoeli razgovor. Uto je uao sotonski sveenik. Pozdravio je nazone rukujui se s njima, kratko porazgovarao sa svakim i poao k nama. Progovorio je George: "Pastore, upoznao bih vas s dvjema simpatinim osobama." Tijekom razgovora iznenadio nas je rekavi nam neke pojedinosti. Kada je primjerice George spomenuo da smo nas dvojica bili u trgovakoj mornarici, rekao nam je imena18

brodova na kojima smo sluili, a i jo neke detalje koji nisu bili nikome poznati. Moram priznati da je to ostavilo na nas velik dojam. Rekao je da bi elio tijekom veeri porazgovarati s nama, i otiao. Ne samo njegove rijei, nego i cijela njegova pojava imali su neto neobjanjivo tajanstveno u sebi. Imao je prodorne oi, elavu glavu i dubok glas, koji je povremeno bio popraen nekom vrstom hihotanja dok bi govorio. Njegova je visina ve sama po sebi bila upeatljiva. Rekao bih da je bio iste visine kao pokojni general Charles de Gaulle. Nakon itavog niza zahvalnih govora posveenih bogovima sveenik nam je ponovno priao. Razgovor je bio prijateljski, rekao nam je da su ga bogovi obavijestili o mnogim pojedinostima u vezi s nama, i da su izrazili elju da obogate nae ivote dajui nam velike darove. Budui da je veina posjetilaca otila, pozvao nas je da poemo u dvoranu bogova. Da bih vam to bolje prikazao koliko me je zapanjilo i iznenadilo ono to sam uskoro otkrio, opisao bih vam najprije svoju predodbu o Sotoni i njegovim palim anelima, koju je stvorio u meni katoliki odgoj. Odrasli su me, za vrijeme mog djetinjstva, uili da je avo sa svojim demonima u paklu, i to u sreditu zemlje. Tamo su se predali beskrajnoj zadai da izlau due onih koji su umrli s nekim od smrtnih grijeha, raznim vrstama muka. Ti isti odrasli opisali su nam demone kao bia napola ljudskog i napola ivotinjskog izgleda, s rogovima i kopitama, i ognjenim dahom. Postavi tinejder doao sam do zakljuka da je sve to smijena izmiljotina neke usijane glave koja je pokuala iskoristiti praznovjerje neobrazovanih u prolim stoljeima. Na koncu sam posumnjao i u samo postojanje avola i aneoskih bia. Sili smo niz stepenice u jednu veliku, lijepo namjetenu sobu, koju su oito ureivali sposobni dekorateri i dizajneri. Koraali smo udobno krasnim, gusto tkanim tepisima. Tiha, ugodna glazba zabavljala je moje ui. Sve je pokretalo osjetila. Pa ipak, ini mi se da su moju panju najvie privukle mnogobrojne uljane slike. Oko 75 slika visilo je na zidovima, svaka otprilike 120 X 70 cm velika. Sotonski sveenik nam ree da je, ako imamo kakvih pitanja, spreman na njih odgovoriti. "Tko su te osobe dostojanstvena izgleda to su prikazane na slikama?" upitah.

19

"To su bogovi o kojima ste sluali u zahvalnicama. Glavni savjetnici vladaju nad legijama duhova. Nakon to su nam se prikazali u vidljivu obliku da bismo ih fotografirali, dali smo ih naslikati na ovaj nain. S obzirom da su dostojni velike asti, nainili smo ispod svake slike po jedan mali oltar da bi oboavaoci mogli zapaliti svijee, tamjan, i izvriti rituale koje bi od njih zatraili duhovi." Polako prolazei prostorijom naili smo na oltar, na kom je leao tap oko kojeg je bila obavijena bronana zmija. Sveenik je napomenuo da je taj oltar posveen boginji Nehutan, iju je snagu lijenik koga smo upoznali prilikom prvog posjeta upotrijebio na tako udnovat i divan nain. Spomenuo je velika uda to ih je uinio bog od mjedi izraelskoj djeci, nakon to su palili kad pred zmijom od mjedi, koju je Mojsije stoljeima ranije nainio. (vidi 2. Kraljevima 18.4) Na kraju prostorije stajao je veliki oltar. Iznad njega visila je slika osobe kraljevskog izgleda, u prirodnoj veliini. Na pitanje mog prijatelja o toj slici odgovorio je sveenik: "Slika je posveena uitelju svih nas." "Kako mu je ime?" pitao sam. Ponosno je izjavio: "Bog s nama." Dok danas razmiljam o toj slici kojoj sam se toliko puta divio, moram rei da su izraaj i crte lica naslikane osobe odavali jedan vii intelekt. Imao je visoko elo, prodorne oi i dranje koje je izazivalo dojam da je vrlo aktivan i da stoji u visokoj asti. Sveenikov odgovor nije bio ono to sam oekivao, a i nije bio sasvim jasan. Ta sigurno nije upuivao na Isusa Krista. Ne, On to nije mogao biti. Ali da nije moda...? "@elite li time rei, da je ta slika stvaran prikaz Sotone?" pitao sam konano. "Da, tako je, i sigurno se pitate gdje su one odvratne ivotinjske odlike." Uz hihot je dodao: "Oprostite to se malo smijem. Vjerujte mi ne smijem se vama, moja gospodo, ili vaem uenju. Ne, samo se zabavljam i veselim pri pomisli da je demonskim duhovima uspjelo prikriti svoj stvarni identitet, tako da i u ovo doba znanstvenog napretka i obrazovanja velika veina krana vjeruje u teoriju rogova i konjskog kopita." A onda se izmijenio izraz njegovog lica i inilo se da je zabrinut dok je govorio: "Izuzetno je vano i neophodno da dananju generaciju navedemo da misle i vjeruju kako20

Uitelj i njegovi suradnici ne postoje meu duhovima. Samo tako e moi uspjeno vladati stanovnicima ovog planeta sljedeih desetljea." Izraz povjerljivosti obuzeo je njegovo lice. "Nita ne oduevljava duhove toliko koliko pronalazak putova da ljude uine lanovima budueg Sotoninog carstva." I dok smo promatrali razliite oltare i portrete, sveenik je dalje objanjavao da su demonski duhovi zapravo strunjaci na raznim podrujima djelatnosti. Posjeduju iskustvo tisuljea, i nalaze se u estokoj borbi za vlast nad mislima ljudi, u borbi sa silama odozgor. Na Rolandovo pitanje zato duhovi ulau toliko vremena i truda da zavaraju ovjeanstvo, sveenik mu je odgovorio da svatko koga uspije navesti da se diskvalificira kao lan Kristova kraljevstva automatski postaje lanom Sotoninog velikog kraljevstva, to e ga uskoro uspostaviti na ovoj Zemlji. One, koji su pod Sotoninim vodstvom otili u grob, Sotona e jednog dana prizvati u ivot. A Krist i njegovi sljedbenici, rekao je, imaju nakanu da okonaju otru borbu izmeu tih dviju velikih sila tako to e na Sotonine sljedbenike pustiti oganj s neba. Ali to im nee nakoditi jer su demonski duhovi sada kadri da obuzdaju vatru i njenu mo da spali ljude. Rekao je uz to da ako sumnjam u njegove izjave slobodno odem u Indiju ili u druge krajeve svijeta gdje je crna magija postala naukom, te u vidjeti ljude kako gaze preko jame pune uarena ugljena bez da im se ne spali niti jedna jedina dlaica na nogama. Kad smo izili iz dvorane, rekoh da sam prilino zbunjen u svezi sa Sotonom i njegovim anelima. Moj katoliki odgoj nauio me je da se Sotona sa svojim anelima i duama umrlih u stanju smrtnog grijeha nalazi u paklenu ognju. [to je bila istina? Sotonski sveenik pokazao se spremnim da odvoji vrijeme i objasni nam, kao to je sam rekao, pravo stanje stvari. "Vidim da je posjet naoj dvorani za oboavanje pokrenuo mnoga pitanja u vaim mislima. Dopustite mi da vam najprije kaem da mi, lanovi naeg tajnog drutva ovdje u Montrealu, predstavljamo elitu oboavatelja demona. Kad se velika borba izmeu sila odozgor i naeg Gospodara privede kraju i on napokon uspostavi svoje carstvo na ovom planetu, mi emo dobiti visoke poloaje autoriteta i asti. Bit emo bogato nagraeni to smo se postavili na stranu onoga koji je zasad naoko slabiji. Razumijete to elim rei, zar ne? Tisuljeima ranije na veliki uitelj bio je gospodar nad bezbrojnim biima jednog

21

golemog svemira. Nisu ga shvatili. Bio je prisiljen da zajedno s drugim duhovima koji su jednako razmiljali, napusti svoje kraljevstvo. Stanovnici ove zemlje ljubazno su prihvatili naeg uitelja. S obzirom da ima superioran razum, postao je zakonitim vlasnikom ovog planeta. Naveo je prvotne vlasnike da odustanu od svog vlasnikog prava i povjeruju u ono to je on tvrdio. Neki ljudi bi to nazvali prijevarom, ali nije to bilo nita drugo nego postupanje prema zakonu samoodranja prirodan instinkt svojstven svim velikim voama. Kad je postalo oitim da e Krist, njegov suparnik, doi na ovu Zemlju kako bi privukao ovjeanstvo k sebi, na uitelj i njegovi glavni savjetnici odluili su postupati prema strategiji vrlo slinoj onoj to ih je u poetku osposobila da pridobiju novo podruje vladanja. Ovaj plan zahtijeva od svih demonskih duhova da ljudima vrlo paljivo preporuuju da ive tako da se diskvalificiraju kao lanovi Kristova kraljevstva. Demoni ohrabruju ljude da, umjesto Kristove rijei i njegove poruke, sluaju svoje osjeaje. Nema sigurnijeg naina kojim bi duhovi uspostavili vladavinu nad ivotom ljudi, a da pojedinac ni ne opazi to se zbiva. Duhovi preporuuju i nude sve vrste krivih nauka i ideja, a ovjeanstvo ih spremno prihvaa." Prvosveenik je blistao od zanosa svojih rijei. Zamolio nas je da mu poklonimo jo nekoliko dodatnih minuta kako bi nam poblie pojasnio sve to nam je ispriao. Nakon to smo ga uvjerili da smo duboko zainteresirani i da elimo jo vie saznati o djelovanju duhova, nastavio je. "Sjeate se, gospodo, da je Salamun, izraelski kralj, bio obdaren velikom mudrou i da je privukao na sebe panju mnogih monih vladara. U isto vrijeme na uitelj vrlo se zabrinuo zbog toga. Odluio je uloiti goleme napore da pridobije cijeli svijet pod svoju vlast. Do tog trenutka uspjelo mu je da u svakom kutku tog svijeta uspostavi idolopoklonstvo osim u Izraelu. Odlueno je da odreeni savjetnici iz svijeta duhova Salamuna najprije navedu da postane obuzet samim sobom. Zatim su ga trebali navesti da povjeruje kako e biti najbolje za naciju da sklopi s okolnim narodima razne saveze, i to usprkos injenici to su ga njegovi savjetnici ozbiljno upozoravali da tako ne postupi.

22

Plan naeg uitelja bio je veliki uspjeh. Kad je nastupio dan u koji se Izrael na osnovi Salamunova primjera poeo klanjati i moliti Astaroti, boginji Sidonaca, Kemosu, bogu Moabaca i Milkomu, bogu Amonaca - kada su djeca Izraelova pala niice pred kipove koji su predstavljali demone - na uitelj je imao dojam da je njegov trijumf potpun. Postigao je svoj veliki cilj. Cijeli svijet bio mu je pod nogama. Nadam se, gospodo, da vam je sada u cijelosti jasno koliko je mudro i inteligentno bilo to to je na uitelj prikrio svoj pravi identitet. Tako mogu njemu odana orua biti sigurna da e njihov trud jednog dana biti nagraen kad budu vidjeli kako pokoljenja ovoga svijeta stoje pred njima i priznaju da je njihov uitelj u stvarnosti jedan veliki bog." Jedna sasvim nova slika o vjenim istinama stvorila se u mojim mislima. Nakon to smo jo malo razgovarali, sveenik je dodao: "Imate li jo pitanja?" Dok

smo promatrali slike palo mi je u oi da je Sotonin oltar bio iz masivnog mramora, dug oko 2,7m, visok 90cm i oko 75cm irok. "Uiteljev oltar je izgleda iz jednog komada", primjetio sam naglas. "Kako ste donijeli tako teak predmet u ove podrumske prostorije?" Sveenik se smijeio. "Dobro zapaate, gospodine Morneau. Ili vam je moda uitelj dao te misli da bi vam otkrio svoju veliku mo? Uostalom, gospodo moja, jedan od mojih savjetnika iz svijeta duhova rekao mi je da uitelj za svakoga od vas ima poseban plan. Ali dopustite mi da vam govorim o moi duhova. Ah da, oprostite, najprije bih zapalio jednu cigaru." Do tog trenutka sjedili smo u foteljama pored jednog velikog prozora s pogledom na grad koji je bio more svjetala. Stekao sam dojam da je sveenik naroito uivao u tome da nam govori o glavnom zanimanju svog ivota, o djelovanju demona. A mi smo imali dovoljno vremena da sluamo. "Oltar uitelja donesen je na svoje sadanje mjesto istom silom koju su koristili keltski sveenici, druidi, da podignu zdanje u Stonehengeu - to je sila duhova ili levitacije (to znai s pomou lebdenja u zraku). Duhovi su mi pokazali velika dostignua druidskih sveenika za vrijeme starih Kelta u Francuskoj, Britaniji i Irskoj prije oko 2800 godina. Pokazano mi je da su druidi za vrijeme punog mjeseca u podne i u pono podizali u zrak goleme sive kamene

23

blokove. Kamene gromade teke ak do 28 tona namjestile su se tono na svoje mjesto, da bi tako nastala njihova kultna mjesta." Nekoliko je puta povukao dim iz svoje Churchill-cigare, opet se naslonio i nastavio: "Kad sam vidio njihova dostignua, pomislio sam da i ja mogu to uiniti i imati u tome veselje. Stoga sam najavio naim ljudima da imam nakanu postaviti uitelju znak nae ljubavi u obliku jednog lijepog oltara. Obeali su da e, ako ja imam vjeru da e duhovi postaviti oltar na svoje predvieno mjesto, oni brinuti za trokove i transport do zadnjih vrata nae "bogomolje". Bez oklijevanja sam im rekao da narue oltar od bijelog Carrara-mramora. Ta nita nije predobro za uitelja. Znam iz iskustva da sila duhova ne zna za granice kada se treba zauzeti za one koji imaju povjerenje u uiteljeve rijei. I nagradili su moje povjerenje - bogato. Uinili su da je za vrijeme naeg pononog sastanka mramorni kamen odlebdio na svoj sadanji poloaj. Uostalom, gospodo moja, veeras ste bili visoko poaeni, premda toga moda niste svjesni. Dok smo stajali pored uiteljeva oltara i promatrali onu krasnu sliku, koja je u stvarnosti samo slabi odsjaj njegove ljepote i slave, pokazao mi se uitelj s druge strane oltara, gdje je stajao oko tri minute i sluao na razgovor. Iz tog razloga predloio sam da se poklonimo, kao to smo tada i uinili. ^injenica da ste mojoj elji udovoljili priinila je uiteljevu srcu, kao to sam mogao primijetiti, veliku radost. Moda e vas i to zanimati, da skoro tri mjeseca nismo bili svjedoci njegove nazonosti, zato to su Ujedinjeni narodi pripremali planove za mir. To je zahtijevalo nepodijeljenu panju uitelja za zadau koju se nikom drugom ne usudi povjeriti. Mir na zemlji ne odgovara ba interesima njegova carstva, i tako on ima divovski zadatak da itave legije demona upuuje to da ine da bi voe ovjeanstva zbunili i raspalili njihove osjeanje. Potekoe koje uzrokuju demoni uvijek e zaposliti te voe i politiare da tragaju za rjeenjem, samo da se ne bi imali vremana sastati." Od svega to sam uo jedna izjava se posebno isticala: da je Sotonin portret samo slaba reprodukcija njegove ljepote i slave. Odluio sam da jo jednom dotaknem tu temu. Oslovljavajui sotonskog sveenika na nain za koji sam onda smatrao da je pravilan, upitao sam: "Gospodine pastore,

24

hoete li mi jo jednom objasniti to ste malo prije rekli? Siguran sam da nisam shvatio to ste time mislili." Zatim sam ponovio njegovu izjavu i ekao na odgovor. "Da, prijatelji, portret uitelja otkriva jako slabo. Kad se neki duh uini vidljivim, obino prikriva svoju ljepotu i slavu koju ima sam po sebi. Kada bi nam se ovog trenutka prikazao duh ne zatitivi nas od svog sjaja, ne bismo mogli gledati u njega a da nas oi ne zabole. Nedavno dok sam bio u Sjedinjenim dravama na dopustu, prikazao mi se jedan od glavnih savjetnika u mojoj hotelskoj sobi u Chicagu. Imao je hitnu poruku za mene, da osoba kojoj sam prenio odgovornost ovdje u Montrealu ini sve da upropasti djelo demona koje su obavili da bi vas doveli u vezu s naim drutvom. Ali o tome u vam jo priati u skoroj budunosti. U svakom sluaju, sjaj duha bio je tako snaan da nisam mogao gledati u njega. Nakon to mi je dao nekoliko savjeta napustio me je. Meutim, zbog oka od one svjetlosti ostao sam oko pola sata djelomino slijep. Nekoliko minuta nakon toga pokuao sam telefonirati, ali nisam mogao proitati brojeve na telefonu. Morao sam zamoliti telefonsku centralu za pomo." Razgovarali smo jo neko vrijeme sa sveenikom. Obavijestio nas je o jo nekim injenicama u svezi s oboavanjem demona. Prije no to smo te noi poli kui, morali smo se zakleti da emo ono to smo vidjeli i uli sauvati u tajnosti. Prvosveenik je izgovorio neku maginu formulu ije smo dijelove za njim ponavljali. Zapeatili smo na zavjet tako da smo nekakav posveeni prah sipali na plamen neke crne svijee. Prah je izgorio i ispunio itavu prostoriju ugodnim mirisom. Vrativi se u svoj stan nisam mogao zaspati te cijele noi. Stalno sam razmiljao o dvorani za oboavanje. Zamisao da Sotona i njegovi aneli doista postoje, i da su u stvarnosti prelijepa bia a ne rune kreature, - sve to prihvatiti, uistinu mi nije bilo lako. Moj katoliki odgoj u tolikoj je mjeri udaljio moj nain razmiljanja od stvarnosti da mi je doista bilo teko da to prihvatim kao istinu. Trebalo mi je dva mjeseca iskustva s nadnaravnim pojavama i ukazivanjima prije no to sam pale anele smatrao doista onim to i jesu - naime lijepim i nadasve inteligentnim biima. 4. Duhovi na djelu

25

Dva tri tjedna nakon posjeta dvorani za oboavanje imao sam ponovno priliku da razgovaram s prvosveenikom o Sotoni i njegovim anelima. Kad sam mu rekao kako sam oekivao da u naii na skupinu udaka, malo se zahihotao. "Oboavaoci duhova razlikuju se meusobno isto kao lanovi bilo kog drutva. ^esto su slika i prilika lokalne kulture. Putujui ovjek zapaa da je praznovjerje vrlo raireno meu stanovnitvom gdje vlada visok stupanj nepismenosti. Takvi se ljudi najjae odaju poniavajuim oblicima oboavanja. Duhovi zavode ljude u tom pravcu, jer znaju da to vrijea njihovog velikog suparnika - Krista. Tvrdio je da e sve ljude privui k sebi. Ali duhovi su tijekom stoljea nebrojeno puta dokazali de se On prevario. Milijuni i milijuni otili su u grob a da uope nisu ni uli njegovo ime, a kamoli vjerovali u Njega." Jo dok je govorio, sotonski sveenik je ustao sa svoje stolce i poeo polako koraati tamo-amo. Sklopio je ruke iza lea i zurio u pod. Povremeno bi podignuo pogled u mene. "[to se tie nas ovdje u Montrealu, mi se nalazimo u vrlo dobrom poloaju. Priroda nas je obdarila duhovnim sposobnostima koje su daleko iznad onih to ih posjeduju milijuni koji ive na ovom podruju. Stoga je uitelj poduzeo sve da bi nas upoznao sa stvarnim stanjem stvari u svijetu duhova. On ima za svakoga od nas posebnu zadau - ma, prestanite me gledati kao da mi ne vjerujete." Nesumnjivo se na mom licu vidjelo da sam okiran time to mi je dotada rekao. "Oprostite ako sam vas uvrijedio", zamolih ga. "Vjerujem to ste rekli. Ali toliko toga jo imam nauiti o volji uitelja. Sve to sam vidio ovdje u vaoj "bogomolji" toliko je novo i drukije od onoga emu sam bio nauen." "Stvarno nisam htio galamiti na vas", odgovorio je, "i niste me uvrijedili. Moda ponekad shvaam stvari suvie ozbiljno. [to se tie naina na koji sam govorio o ljudima ovdje u Montrealu, nisam imao nakanu da se hvalim. To je ocjena samog uitelja mi je opisao takvim stanje stvari." Ponovno je sjeo i zapalio cigaretu. "[to se tie vas i vaeg prijatelja Rolanda, bilo mi je jo prije godinu dana otkriveno da u vas sresti ovdje u naoj zgradi, ali sam na to zaboravio. I kao to sam vam nedavno spomenuo, bio sam u jednoj hotelskoj sobi u Chicagu kada me je jedan od glavnih savjetnika iz svijeta duhova podsjetio na vas i naloio mi da odmah26

nazovem ovjeka na koga sam prenio odgovornost za mog odsustva. Poeo je ruiti sve napore duhova da vas dovedu u vezu s nama. Telefonirao sam mu, i prije no to sam uspio neto rei, spomenuo je da je George traio dozvolu da vas i vaeg prijatelja dovede na sastanak zahvalnosti i da mu je on odbio tu prednost. Ja sam ga naravno obavijestio o elji glavnog savjetnika. Zatim sam nazvao Georgea i rekao mu da e nam biti zadovoljstvo imati vas u naem krugu. Kao to vidite, uitelj mnogo dri do svakoga od nas. Prestanite stoga sami sebe potcjenjivati." Nakon te veeri ponovno sam preivio skoro besanu no. Razgovor sa sveenikom stalno mi se vrtio u mislima. Jedne je veeri Roland morao ostati prekovremeno na poslu, tako da mi nije uspio telefonirati prije mog odlaska na sastanak. Dok je tramvajem putovao kui, pomislio je da moda i nee zakasniti ako izravno poe na mjesto sastajanja. Odluio je da na raskriju ulice St. Catherine ulice i Bulevara St. Laurent presjedne, i da me odande nazove na mjesto sastanka. Meutim, telefonski broj je ostavio kod kue. Kada bi se barem sjetio adrese, mislio je, mogao bi preko informacija dobiti i broj. Izvadio je iz depa malen blok i svoje nalivpero, ali kuni broj to ga je tako esto gledao nikako mu nije dolazio u sjeanje. No dok je tako pred sebe aputao: "@elim da mi pomognu duhovi",na njegovo je iznenaenje jedna nevidljiva sila pokrenula nalivpero u njegovoj ruci i napisala ne samo kuni broj nego i ime ulice, i to vrlo lijepim rukopisom. Bio je ushien zbog svog uspjeha. Ali na informacijama su mu rekli da pod tom adresom nemaju zapisan telefonski broj. U isto vrijeme George i ja smo se upitali to se deava s naim prijateljem. George je imao ideju. "Pozovimo Gerarda, vidioca, da saznamo gdje se nalazi Roland", glasio je njegov prijedlog. Nakon kraeg prizivanja duha Gerard je zatvorio oi, poloio prste na sljepoonice i rekao: "Vidim da je Roland upravo uao u prodavaonicu cigareta na raskriju St. Catherine i St. Laurent bulevara. Sada razgovara s informacijama. @eli dobiti na broj, ali kau mu da broja nema u knjizi. Prenijet u mu uz pomo duha jednu misao. Tako, sada je tamo. Okree broj da bi razgovarao s Georgeom; pripremi se da mu odgovori, tebe e htjeti."27

George je poao k telefonu na drugoj strani sobe. Zvonilo je, netko je podigao slualicu i nakon pozdrava rekao Georgeu da je poziv za njega. Roland je bio oduevljen svojim iskustvom s duhovima. Pokazao nam je lijep rukopis i rekao: "Ovo u dati uokviriti. Nikada u svom ivotu nisam vidio tako lijep rukopis." A onda se obratio sveeniku i rekao: "Pitam se zato mi duh osim adrese nije napisao i telefonski broj." "Niste to zatraili," odgovorio mu je ovaj. "Prema vaoj vjeri postupat e s vama na odreen nain. Iskustvo to ste ga veeras imali djeja je igra u usporedbi s onim to bogovi planiraju s vama, moja gospodo. Ali morate vjerovati u duhove i oekivati od njih velike stvari. Morat ete vie put doivjeti snagu i inteligenciju duhova. Vjerujem da ete tada imati dosta vjere tako da e vam duhovi pomagati na daleko opseniji nain." Dvadesetak dana kasnije sreli smo prilikom ulaska u tu raskonu kuu sotonskog sveenika. Pozdravio nas je i najavio nam sljedee: "Veeras ete doivjeti nadasve zanimljivu seansu. Jedan moj stari poznanik u naem je gradu. Profesor povijesti je, vrlo slavan. Povjesniar u pravom smislu te rijei. Predavao je na nekim od vodeih francuskih sveuilita. Njegovo poznavanje fascinirajuih detalja iz povijesti uinilo ga je jednom od vodeih linosti u toj znanstvenoj oblasti. Mogao bih jednostavno rei - duhovi su ga uinili velikim. Saopili su mu mnoge nepoznate povijesne injenice. Veeras e preko medija otkriti mnoge pojedinosti o vojnim pohodima Napoleona Bonapartea. Trenutano je u donjoj dvorani, vri obred i moli se. Dopustite mi da vam objasnim to e se desiti." Udobno smo se smjestili i paljivo sluali sveenika. Njegove rijei obeavale su da e to biti vrlo zanimljiva seansa: "Jedan medij dozvolit e duhu da ue u njegovo tijelo te da u potpunosti njime vlada. Na taj nain postaje oruem duhova, koji tako lake kontaktiraju s ljudima. Deava se da est, ak dvanaest duhova uzme vlast nad tijelom medija. Jedan duh je moda to se tie odreenih pojedinosti iz povijesnih zbivanja dovoljno obavijeten, ali nedostaju mu informacije o drugim aspektima. Drugi duh koji je bio prisutan u odreeno vrijeme na eljenom mjestu stupa na njegovo mjesto. Duhovi su toliko precizni da su osim doslovnog ponavljanja sadraja rijei kadri oponaati i boju glasa osobe koju citiraju."28

Nakon nekoliko minuta sveenik je iziao da vidi je li njegov prijatelj zavrio s pripremama. Ubrzo se vratio i rekao nam da svi koji ele prisustvovati seansi siu u dvoranu za oboavanje. Sveenik je nazonima predstavio povjesniara i zamolio da est dobrovoljaca priu k njima naprijed. Duhovi su zatim trebali izabrati jednoga od njih da im poslui kao kanal za komuniciranje te veeri. [estorica mukaraca dola su pred sveenika koji je stao prizivati bogove i molio ih da pokau svoju veliku mo. Duhovi koji su vodili Napoleona Bonapartea i pomagali mu pri njegovim vojnim pohodima trebali su objaviti one pojedinosti koje su zanimale gosta - slavnog povjesniara. Jo dok je sveenik obavljao kratak ritual, jedan duh je uao u tijelo jednog od mukaraca i poeo govoriti. Glas je imao pravi pariki akcent i privlaan ton. Duh nas je obavijestio da je glavni savjetnik, specijaliziran za vojna pitanja, te da je odgovoran za itave legije duhova. Budui da je predmet dosta sloen, dodao je da su mu potrebna jo dvojica od preostalih dobrovoljaca kao kanali. Ta dvojica bili su malo prestraeni, zatvorili su oi, i duhovi su ve progovorili rekavi da ih se oslovljava s Remi i Alphonse. Oi onoga u kome se nalazio glavni savjetnik ostale su otvorene, ali nepokretne; nije ni trepnuo tijekom narednih 45 minuta. Sveenik se obratio povjesniaru i rekao: "Bogovi oekuju vae molbe." Posjetilac je ustao. U ruci je imao nalivpero i mali blok. Zapoeo je laskajui duhovima i priznao da su mu u proteklo vrijeme dali razne informacije koje su ga uinile jednim od najznaajnijih autoriteta na tom polju znanosti. Nekoliko je minuta razgovarao s duhovima oslovljavajui ih s "gospodine Remi, Alphonse, i gospodine savjetnie". A onda im je poeo postavljati pitanja. Duhovi su odgovarali bez oklijevanja. Tijekom seanse pitanja su se postupno usredotoila na jedan poseban razgovor izmeu Napoleona i njegovih oficira. Glavni savjetnik rekao je da bi, vjerodostojnosti radi, bolje bilo da Alphonse i Remi reproduciraju taj razgovor. Doista, njihovi glasovi su se u cijelosti izmijenili - sve je sliilo na razgovor izmeu dva ovjeka. Okrenuo sam se prema Georgeu i rekao: "To je fantastino!"

29

George je odgovorio nasmijeivi se: "Ako misli da je ovo neto naroito priekaj da duhovi ponu oponaati glasove ljudi koje si poznavao a ve su dulje vremena mrtvi. To je onda ve stvarno izuzetan doivljaj." Nakon to je povjesniar dobio odgovore na sva pitanja o ratnim pohodima Napoleona Bonapartea, rekao je glavnom savjetniku da su mu potrebne jo neke dodatne informacije u svezi s govorom montrealskog gradonaelnika, Camillieua Houdea, to ga je odrao na stepenicama pred gradskom vijenicom uoi stupanja Kanade u drugi svjetski rat. Glavni savjetnik mu je odgovorio da mu pritom on i njegovi suradnici ne mogu pomoi, jer su se sve njihove aktivnosti odigravale u Evropi, ali da e nakon njihovog odlaska stupiti na njihovo mjesto jedan drugi savjetnik i dati mu sve potrebne informacije. Posljednja dvojica izabranih za medije zadrhtali su iroko otvorenih oiju. Pitali su, ovaj put svojim vlastitim glasovima, koliko dugo su bili komunikativnim dijelom duhova. Onaj trei, u kojem je bio glavni savjetnik, takoer je malo zadrhtao, zatvorio oi i zatim ih opet otvorio; jedan drugi duh je progovorio: "Raduje me to vam mogu pomoi pri otkrivanju nepoznatog. Ja sam bio prisutan kada je gradonaelnik Camillieu Houde odrao govor protiv toga da Franko-kanaani slue u vojsci. [to elite znati?" Opet je povjesniar izrecitirao glavnom savjetniku svoju zahvalnost za neprestano vodstvo duhova u svom ivotu. "Kako tom prilikom nitko od prisutnih nije nainio stenografski zapis Haudeovog govora, imamo danas nekoliko razliitih izvjetaja. Plemeniti savjetnie, postoji li mogunost da razjasni za nas tu stvar?" "Rado u vam doslovno ponoviti govor gospodina Houdea." [to se zatim desilo bilo je jednostavno neobjanjivo. Jedva sam vjerovao svojim uima. ^uo sam glas koji sam u toku vie godina najvjerojatnije sluao vie stotina puta preko radija. Camillieu Houde bio je esto osporavani politiar. Nikada nije oklijevao da kae svoje miljenje o bilo kome ili bilo emu. Krajem tridesetih godina Camillieu je bio vrua tema francuskih mas-medija. Njegove aktivnosti u svojstvu gradonaelnika Montreala uvijek su ga iznova stavljale u vijesti. Radijske stanice snimale su njegove govore i primjedbe, te ih esto emitirale. Tako je njegov

30

glas bio lako prepoznatljiv. I ja sam sada taj poznati glas ponovno uo, s time da je ovaj put potjecao od demonskog duha. Sluali smo taj glas oko dvadeset minuta. Prije stanovitog vremena ispriao sam nekome to svoje iskustvo. Ta osoba rekla je da je to najvjerojatnije bila dua pokojnog Camilleua. Meutim, to nije mogla biti istina. Camilleu je u to doba jo bio iv. Umro je tek 12. rujna 1958. Ba kao to je i sam demon rekao, to je bilo oponaanje glasa i rijei gospodina Houdea. Te veeri dok nas je vozio kui George nam je rekao da vjeruje kako je netko tko umre u cijelosti mrtav, i da se ljudi varaju mislei da razgovaraju s duhovima pokojnika jer su to u stvarnosti demoni koji oponaaju dragog pokojnika. Onog trenutka inila mi se ta izjava zanimljivom, meutim nisam mnogo razmiljao o njoj. George ionako o toj temi nije vie elio govoriti. Rekao je da e nam to objasniti sveenik kad za to bude vremena. Sljedee nedjelje naveer pruila se prilika da porazgovaramo o tome sa sveenikom. Dao nam je zanimljiv izvjetaj o tome kako demonski duhovi oponaaju umrle. Za njega je ta injenica bila primjerom njihove moi da zavedu ljude. Stekao sam dojam da je taj ovjek bio posebno radostan dok bi priao o primjerima u kojima su duhovi prevarili velike ljude. Spomenuo je tri ili etiri biblijska izvjetaja, ali kako u to vrijeme nisam prouavao Bibliju, na mene nisu ostavili osobiti dojam. Tek kad je naveo iskustvo izraelskog kralja Saula s vraarom iz Endora, zaudio sam se. Opisao je kako su duhovi naveli Saula da upravlja svojim ivotom sluajui svoje osjeaje umjesto Boje rijei. Ispriao je kako su ga u potpunosti razdvojili od njegova Stvoritelja i doveli do toga da je pred Bogom Hebreja poinio veliku gnusobu, te ga na taj nain upropastili. "U ono doba povijesti ovjeanstva na uitelj ne bi mogao za sebe osigurati veu ast no to se ona ostvarila onda kad je najvii voa izraelskog naroda pao niice pred demonskim duhom," rekao je. To to je sveenik te

veeri ispriao Rolandu i meni, nekoliko mjeseci kasnije odigralo je znaajnu ulogu pri mojoj odluci da se odvojim od kulta demona. 5. Pouruju me da postanem lan

31

Jedne nam je veeri sveenik rekao da je dolo vrijeme za Rolanda i mene da ivimo nau vjeru u duhove, jer mu je sam uitelj to napomenuo. "Moi ete zatraiti jedan od mnogih darova," rekao je, "im se pokaete spremnim da priznate svoju vjeru u uitelja." Bila je zapravo rije o tome da sudjelujemo u nekom ritualu sotonskog kulta, na kom bismo pred svim nazonima izjavili da priznajemo Sotonu kao jednog velikog Boga i vrhovnog vladara ovog planeta Zemlje, koji eli svojim vjernim sljedbenicima dati divne darove i sposobnosti. Tada bismo rekli koji to dar elimo. Konano bismo zapeatili ispovijed nae vjere tako to bismo posuli tamjan na ar sa Sotoninog oltara i poklonili se pred njim. Moj prijatelj nije nimalo oklijevao. Dok sam ja imao osjeaj da bih, prije no to se odluim, trebao razmisliti o svemu tome, Roland je navodio mnoge razloge zato je ba te veeri idealni trenutak da uinimo taj korak. Danas me je stid to moram priznati da sam popustio i uinio taj korak. Molio sam za dar vraanja (ili predvianja) i elio ga sam koristiti na sljedei nain: da u snu vidim broj i ime konja pobjednika na odreenom trkalitu; zatim bih otiao u kladionicu i uplatio opkladu. Ve sljedee noi imao sam takav san. Sasvim jasno vidio sam konje i tri razliita trkalita na kojima e ti konji za tri dana, u subotu dakle, pobijediti. Tog dana poao sam u jednu kladionicu, i doista, na ploi su bila ispisana imena to sam ih vidio u snu. Budui da nisam imao mnogo novca za ulog, dobio sam na prvim dvijema trkama oko 60 dolara. Meutim, trei konj je u sluaju pobjede donosio dvadeset i jednostruki iznos od uloga, jer nije glasio za favorita. Znajui da su me duhovi dotada pravilno obavjetavali, odluio sam uloiti 20 dolara. Konj je dobio utrku, a ja sam bio jedini koji se na njega kladio. Dobio sam 420 dolara, zahvalio se i nestao. Zanesen svojom novopronalom sreom, sav usplahiren koraao sam po Ulici St. Catherine. Uao sam u jedan otmjeni duan muke odjee i kupio si odijelo rune izrade za 200 dolara. Sline sam stvari doivio i narednih subota. Nije dugo trajalo - vlasnik kladionice pozvao me k sebi u ured. Htio je sa mnom razgovarati. Nakon to smo priali stanovito vrijeme primijetio je da se u konjske utrke nisam mnogo razumio.

32

"^udim se samo," rekao je, "da ste s tako malo znanja o konjskim utrkama tako lako odabirali pobjednike. Moete li mi rei tko vam daje te informacije?" Primijetivi da nee izii sa mnom na kraj rekao mi je: "Suvie me mnogo stojite u ovom mom poslu. Volio bih da odete i da se vie ne vratite. Ako elite adrese ostalih kladionica u Montrealu, spreman sam vam ih dati - cijeli spisak." Bilo je zanimljivo postati tako naglo bogat. Ali u stvarnosti to me bogatstvo nije uinilo sretnim. Iz nekog neodreenog razloga nisam nalazio zadovoljstvo. No Roland je uivao u ivotu kao nikada dotada s obzirom da su duhovi na fantastian nain radili za njega. Jedne veeri desilo se neto to me je istinski uznemirilo. Nakon to je mnogo njih dalo svjedoanstvo o tome to su duhovi uinili za njih, sveenik nam je svima predloio da poemo u donju dvoranu za oboavanje, te da tamo odamo hvalu bogovima. "Govorit emo jezikom Neba," rekao je. "To jako razveseljuje naeg uitelja i vrhovne savjetnike." Njegova izjava bila mi je nejasna, ali pomislio sam da je moda bolje da ne pitam kako to oboavaoci avola mogu govoriti jezikom Neba. Poto smo svi sjeli u donju dvoranu, svaki prisutan dobio je pjesmaricu, i to pravu pravcatu kransku pjesmaricu. Sveenik je ak spomenuo tri kranske crkve koje su koristile takve pjesmarice. Nakon to je pred oltarom obavio kratak ritual, sveenik nas je pozvao da otvorimo pjesmarice i zajedno s njim zapjevamo odreenu pjesmu. To je potrajalo oko dvadeset minuta. Ja osobno nisam ni rijei progovorio, bio sam zaprepaten. Nakon to smo se vratili u gornje prostorije priao mi je sveenik i s osmijehom mi rekao: "Zapazio sam da niste sudjelovali u naem slavljenju bogova. Moete li mi rei zato?" "Nisam jednostavno mogao oskvrniti te kranske pjesme, kao to ste to vi zajedno s ostalima uinili. ^injenica da ne volim Boga nije razlog da proklinjem Njegovo ime." "Razumijem vas kako se osjeate, ali nakon izvjesnog vremena prilagodit ete se. To je isto kao kad ovjek prvi put vidi rtvovanje ive ivotinje. Isprva je okiran, ali nakon to je to vidio nekoliko puta vie ga ne smeta. Bit e to na jednom ljetovalitu u Laurentinskim brdima. Prvog studenog je naime za nae ljude jedan vrlo svet dan. Idui tjedan, kada se ponovno sastanemo, neto vie u vam o tome rei."

33

Na putu kui zamolio sam Georgea da mi objasni neto to sam zapazio za vrijeme zahvalnog sastanka u ast bogova. Poto su izvjesno vrijeme pjevali, neki su poeli koristiti i neki drugi jezik, ne francuski, dok je melodija ostala ista. Objasnio mi je da su duhovi sasvim preuzeli kontrolu nad mislima prisutnih, tako da su Sotonu i njegove glavne savjetnike hvalili jezikom duhova. Tako su osposobljavali ljude da ih oboavaju na jedan uzvieniji nain. Ovakvi sastanci, objasnio je, imaju dvostruku namjenu. Prvo: ve samo pjevanje kranskih pjesama od strane oboavalaca avola bilo je huljenje na Kristovo ime. Drugo: kada bi demoni postigli vlast nad nekim od pjevaa i ovi poeli Sotonu i njegove savjetnike hvaliti njihovim jezikom, i to melodijom kranske pjesme, to bi onda predstavljalo najvii oblik hule na nebeskog Boga - a to Sotona posebice voli. Uoio sam mnotvo pojedinosti koje su ukazivale na rtvovanje ivih ivotinja. Zamolio sam Georgea da mi i o tome neto kae. Odgovorio mi je da njihovi ljudi 1. studenog na jednom posebnom mjestu u Laurentinskim brdima prinose tu rtvu, ali da bi on radije da nam sveenik neto poblie o tome kae. Okolnosti su me meutim sprijeile da ikada ita vie o tome saznam. Tada jo nisam bio toga svjestan, no pali aneli bili su svjesni da je Bog radio na tome da me uskoro dovede do spoznaje o Njegovoj velikoj ljubavi prema nedostojnim ljudskim biima, o njegovom planu spasenja, i o njegovom pravednom karakteru pri ophoenju s ljudima. Duhovi su odluili da izvre na mene pritisak da bih se im prije u cijelosti predao oboavanju demona. @eljeli su da prekoraim granicu iza koje vie nema povratka, o emu u govoriti u narednom poglavlju. Ulazei jedne veeri u zgradu naeg sastajalita nisam niti pomislio da bi to moglo biti posljednji put. Rukovao sam se s ljubaznim ljudima koji su sve uinili da se osjeam ugodno u njihovoj sredini, da bi ujedno sami ugodili duhovima. Nisam mogao ni zamisliti tada da e, samo deset dana kasnije, ti isti ljudi postati moji podmukli neprijatelji, da e planirati moju propast i biti spremni da plate velike svote novaca da me netko ubije. Te su veeri svjedoanstva nazonih bila doista dojmljiva. Na kraju sastanka sveenik je razgovarao s nama. Rekao je da je duhovima stalo do toga da se iskau korisnima u naem34

ivotu. Dakle, ako bismo bili spremni da l. studenog, za etrnaest dana, stupimo posredstvom prijemne ceremonije u njihovo tajno drutvo, duhovi e nam otkriti svoje planove za nae ivote. Nakon mog pitanja zato moramo proi kroz prijemni ritual prije no to nam otkriju svoje planove za nas, sveenik je objasnio kako je vano da pokaemo vjeru u duhove. Bez vjere nemogue je ugoditi njihovu gospodaru, ali ako mu se svidimo, imat emo ne samo jednu korist od toga. "Molim Vas, poite sa mnom," pozvao nas je, "elim da ujete kako uitelj nagrauje ljude." Ili smo s njim do jedne sobe iz koje sam te veeri ve uo zvuk tipkanja pisaeg stroja. Pokucao je. Netko je iznutra odgovorio da uemo. Uavi u sobu vidjeli smo jednog ovjeka kako goleme listove papira, ispisane strojem, stavlja u jo vee koverte. "Julien, ve si vidio ovu dvojicu," rekao je sveenik. "Ali ne vjerujem da oni poznaju tvoj zadatak. Takoer ne znaju na koji su nain duhovi poboljali tvoj ivot, dok si ti istodobno drugima inio dobro. Stoga sam ih doveo da od tebe osobno uju to si doivio s duhovima nakon to si bio primljen u nae drutvo." ^ovjek nam je ispriao kako je kao mladi advokat vidio svoju budunost u dobavljanju informacija koje bi bile potrebne jednoj velikoj advokaturi. Meutim, srea mu je bila naklonjena. Vodstvom duhova bio je upoznat s oboavateljima demona i njegov se ivot preko noi promijenio. Nakon to je primljen u njihovu zajednicu duhovi su ga obavijestili da za njega imaju posebnu zadau; da pomae ljudima koji su poinili zloin protiv drutva a nisu imali odvjetnika koji bi im bio potreban da ne zavre u zatvoru. Duhovi su htjeli da on odmah otvori svoj vlastiti ured. Posao bi mu bio da nudi advokatima prijedloge kako da vode obranu na kaznenom sudu. Veinu posla uradili bi duhovi sami. Dali su mu do znanja da su otposlana pisma na adrese nekih odvjetnika po itavoj Kanadi. U njima se nalazila obavijest da e ih on opskrbljivati svim potrebnim materijalima s pomou kojih e biti kadri da vode i dobiju sudske procese koje su ranije gubili jer nisu imali vremena za pripremu. Ubrzo nakon toga poeli su pristizati odgovori.35

Zatim su mu duhovi rekli da e, ako mu ustreba pomo, biti dovoljno da radi samo srijedom u zgradi za oboavanje. Sav njegov napor sastojao bi se u tome da uvue papir u pisai stroj i saeka da duhovi u potpunosti izrade obrambeni spis. Na sveenikovo pitanje kako su odvjetnici prihvatili njegove usluge, Julien je odgovorio da su s oduevljenjem upotrijebili njegov materijal jer su rezultati bili odlini. Na pitanje koliko vrijedi sav taj rad naslagan pred njim, odgovorio je da se radi o mnogim tisuama dolara. Pri naem odlasku pozvao nas je da, kad god budemo u zgradi i to zaelimo, doemo k njemu da vidimo duhove dok rade. Sveenik je ponovio svoju molbu da nas prime u njihov kult. Moj prijatelj je odgovorio s "da", ali ja to nisam mogao. "@ao mi je, ali ne mogu vam sada jo dati odgovor," rekao sam. "Sljedei tjedan u isto vrijeme dat u vam odreen odgovor." Ne znajui da je to posljednji put, rukovao sam se sa sotonskim sveenikom i otiao. Te noi nisam mogao zaspati. Misao o pristupanju sotonskom kultu stalno mi je zujala u glavi. Da se odluim za ili protiv? Iskustva posljednjih mjeseci bila su mi pred oima, isto tako mnoga neodgovorena pitanja o silama dobra i zla. Premda sam otkrio mnoge udne injenice u svezi s nadnaravnim, imao sam dojam da je u pitanju daleko vie toga no to sam vidio. Postalo mi je jasno da se ne moe u cijelosti vjerovati izjavama demona o tome kako je Bog nepravedno postupio prema njima. A gdje onda nai istinu? Sigurno ne u kranskim crkvama, mislio sam, ta inae bih ve neto saznao o tome. U toj svojoj nevolji osjeao sam potrebu da mi netko pomogne pri donoenju odluke, tako da ta odluka bude razborita. Obuzeo me je strahovit osjeaj bespomonosti; nagnao me je da glasno uzviknem: "Ako postoji Bog na Nebu, koji se brine za mene, neka mi pomogne!" Ubrzo nakon to sam izgovorio te rijei, zaspao sam. Sljedee to sam uo bila je moja budilica. Tog etvrtka ujutro poao sam na posao duboko zarinut u misli. Nedugo nakon to sam sreo Rolanda i poeo s njime posjeivati spiritistike seanse, dobio sam novo namjetenje za koje sam se prije stanovita vremena kandidirao. To je znailo da sam se morao priuiti novome zanatu. Uio sam vesti u jednoj firmi koja je bila specijalizirana da opskrbljuje proizvoae enske konfekcije vezivom.

36

Radei tog dana za svojim strojem za vezenje, stalno sam mislio o odluci koju u morati za tjedan dana donijeti. U petak o podne doao sam do zakljuka da mi ne preostaje nita drugo nego da dopustim da se nadamnom obavi prijemni ritual. 6. Od aenja demona ka prouavanju Biblije U tri sata poslijepodne, kao i uvijek, zvonilo je zvono da oznai poetak petnaestminutna odmora. Na svom putu iz tvornice prolazio sam pored ureda. Harry, jedan od vlasnika tvornice, zamolio me je da mu se javim kada se budem vraao na posao. Rekao mi je da mora sa mnom razgovarati. Kasnije, u njegovu uredu, ponudio mi je cigaretu i rekao: "Roger, elio bih da mi uini uslugu. Sigurno si me vidio kako sam jutros prolazio kroz tvornicu zajedno s jednim mladim ovjekom da bih mu pokazao nae postrojenje. Eto, primili smo ga na posao. Poet e u ponedjeljak ujutro." "Pa da efe, to je zanimljivo, ali kakve to ima veze sa mnom?" "Sada dobro posluaj to u ti rei. Meni je to vrlo vano. Nakon to je otiao nisam mogao prestati da mislim o problemu koji ima. Taj ovjek je kranin, ali svetkuje subotu, sedmi dan u tjednu. Prije no to je prihvatio posao, objasnio mi je da zbog svojih uvjerenja eli petkom u pola etiri poslijepodne zavriti s radom, tako da ima dovoljno vremena da se pripremi za svetkovanje subote. Ostatak vremena eli nadoknaditi preko tjedna." "Harry, ja te sluam, ali ne razumijem." "Vidim da ne zna da biblijska subota poinje u petak sa zalaskom sunca, i zavrava zalaskom sunca u subotu naveer. Budui da sam @idov, odmah sam shvatio o emu je govorio, te sam mu rekao da smo spremni zajedno s njime potraiti rjeenje. Ali se nisam usudio upitati ga kojoj vjerskoj zajednici pripada. Sada elim da uini sljedeu stvar za mene: ja u postaviti Cyrila za stroj pored tvoga, i kad se vas dvojica malo upoznate, molim te budi tako dobar i saznaj kojoj crkvi pripada i to vjeruje. Nemoj mu rei da sam ti ja neto rekao. Budi paljiv, uzmi vremena, pa makar ekao i dva tjedna prije no to spomene odreenu temu. Ta stvar doista je probudila moju radoznalost - kranin, a svetkuje biblijsku subotu. Do danas tako neto jo nisam susreo."

37

Odmah sam se osjetio pozvanim da ispravim Harrya u svezi sa subotom i pravim tjednim danom odmora. Upitao sam ga: "Ne zna li da je nedjelja sedmi dan tjedna? Ja sam to saznao jo kao dijete u koli. Opatice su nam objasnile da je Bog stvorio svijet za est dana, a sedmoga dana poinuo. Ali dola je greka u gregorijanskom kalendaru. Zapravo bi trebala u kalendaru na mjestu gdje stoji subota biti nedjelja." Harry se nasmijeio i otvorio jednu od ladica svog pisaeg stola, izvadio leksikon, pronaao rije subota i zamolio me da proitam definiciju: "Subota - sedmi i posljednji dan tjedna." Potom je objasnio da @idovi nikada nisu zaboravili na tjedni ciklus, te da je biblijski "abat" doista sedmi dan tjedna, tj. subota, kao to to uostalom i jest sluaj u kalendaru. [to se tie gregorijanskog kalendara, rekao je da je zaista izvrena neka korektura, ali da se ona ni u kom smislu ne dotie tjednog ciklusa, jo manje da ga je promijenila. Dala je samo poravnanje, jer su se kalendar i kretanje sunca u toku 1600 godina razili deset dana. Predloio mi je da istu stvar provjerim u nekoj dobroj enciklopediji, a nedjelju poslijepodne da mu iznesem to sam otkrio. Tada smo naime planirali da zajedno igramo biljar. Priznao sam mom efu da, to se tie religije, nisam ba najbolje obavijeten. Zahvalio sam mu se na zanimljivoj povijesnoj informaciji i vratio se na svoj posao obeavi mu da u mu nabaviti podatke o Cyrilovim uvjerenjima. Ponovno na poslu nisam mogao ni o emu drugome razmiljati osim o razgovoru sa Harryem. S nestrpljenjem sam ekao kraj radnog vremena da bih mogao u jednoj javnoj knjinici sprovesti istraivanje. A onda sam pomislio: zato da razbijam glavu o religiji? Kakve koristi od toga? To je samo gubljenje vremena. No ipak sam ponovno osjetio jaku elju da prouim cijelu stvar. Nakon posla odmah sam otiao u gradsku knjinicu. Za nekoliko minuta imao sam sve podatke u svezi s gregorijanskim kalendarom pred sobom. Utvrdio sam da je moj ef bio u pravu. Papa Gregor XIII odredio je da nakon etvrtak, 4. listopada 1582. bude petak 15. listopada l582; zato da bi proslava Uskrsa bila u vrijeme koje je odredio nicejski koncil. Naime, koncil je odluio da Crkva slavi Uskrs prve nedjelje po punom mjesecu nakon proljetne ravnodnevnice.38

U ponedjeljak ujutro Harry nam je svima predstavio novog namjetenika: "Ime mu je Cyrril Grosse, savren je veza. Izraavamo Cyrilu dobrodolicu u nae postrojenje jer znamo da e njegov rad kod nas samo jo poveati ugled nae firme." Dopratio je Cyrila do njegova radnog mjesta, dakle pored mene, i rekao da e mu sigurno biti veselje raditi na novom stroju. Zatim se obratio meni i rekao: "Cyrile, upoznajem te s Rogerom. Bilo bi dobro da vas dvojica postanete dobri prijatelji jer ete s vremenom raditi na istim projektima. Molim te, Roger, budi tako dobar i odgovori Cyrilu na pitanja koja e imati u svezi s ovom ili onom sitnicom oko posla. I ako vam zatreba bilo kakva pomo, samo me pozovite. Petnaestak minuta kasnije desilo se da sam imao potekoa s mojim strojem. Izmeu ostalog, stroj je izostavljao ubode. To je znailo da u morati ponoviti jedan dio posla. Kako je stroj nekoliko puta zaredom zatajio, postao sam nestrpljivim. I tako je proradila moja stara navika, koju sam u ono doba nazivao prozivkom svetaca s neba. Konano, zamolio sam efa da provjeri je li stroj pravilno namjeten. Doao je. Ponovno je zategnuo konac i pregledao stroj na vie mjesta, na kojima je kvar bio mogu. Meutim nije mnogo pomoglo. Za vrijeme odmora u deset sati Cyril i ja poli smo u dvorite da se malo nadiemo svjeeg zraka i popriamo o mojim potekoama sa strojem. Upitao sam ga zna li kakav prijedlog to bih mogao uiniti da rijeim svoj problem. Pogladio se rukom po licu i rekao: "Kad me ve pita za moje miljenje, rekao bih - da. Mislim da postoji rjeenje. Imam jednu molbu, Roger: ta nemoj tako olako izgovarati Boje ime. ^uo sam tvoj glas unato buci ostalih strojeva, i dobro uo da to nije bila molitva za pomo." Malo me je iznenadio njegov odgovor na moje pitanje, ali rekao je to na takav nain da me nije uvrijedio. Istodobno sam ugledao priliku da saznam ono to je Harrya zanimalo. "Oprosti ako sam neto rekao to te je uvrijedilo," odgovorio sam odmah. "Nisam to elio. Uostalom, uo sam da si vrlo religiozan ovjek. Zanimalo bi me kojoj Crkvi pripada." "Ja sam adventist sedmoga dana," odgovorio je. "Nadam se da mi nee zamjeriti, ali

ja jo nikada nisam uo za tvoju Crkvu. Moe li mi ukratko rei to vjerujete, i zato?"

39

Cyril je objasnio da naziv njegove vjerske zajednice sadri u sebi obrazloenje njihova postojanja. "Adventisti sedmoga dana," rekao je, "pokuavaju obznaniti dvije temeljne zanemarene biblijske istine, i to unutar cjelokupne biblijske poruke. Prvo: svetkovanje subote, sedmog dana tjedna, kao spomena na stvaranje. Pozivaju ljude da oboavaju onoga koji je stvorio nebo, zemlju, more i izvore vodene (Otkrivenje 14,6.7.). Drugo: adventisti oekuju skori Isusov povratak kao ispunjenje njegova obeanja da e pravedne umrle probuditi u novi ivot, a ive pravedne preobraziti. Tako s besmrtnim tijelima, poi e kroz svemir u Boju blizinu, gdje On sada priprema stanove za one koji ekaju na taj prekrasan dogaaj." Petnaestominutni odmor bio je skoro pri kraju. Vratili smo se na svoja radna mjesta. Rekao sam Cyrilu da ne kanim postati vjernikom, ali da bih ipak volio saznati jo vie o njegovim uvjerenjima. "Rogere, spreman sam odgovoriti na sva tvoja pitanja." Taj prekrasni listopadni dan naveo me je na jednu misao: "Cyrile, to misli da danas ruamo zajedno, i to vani? Mogli bismo sjesti na rampu iza zgrade, i tamo jesti; a bilo bi mi drago da mi jo pria o svojoj religiji." "Dogovoreno." Ponovno na svom radnom mjestu s uenjem sam utvrdio da moj stroj opet izvrsno radi. Poeo sam razmiljati o onome to sam uo. Stvoritelj ovjeanstva poziva ljude da misle na Njega kao na darodavca ivota, i da mu pokau svoju zahvalnost nekom vrstom spomen-praznika; ta misao inila mi se zanimljivom. Kristov povratak na zemlju i uskrsnue; ljudi s besmrtnim tijelima putuju kroz svemir u jedno stvarno Nebo... Nain na koji je Cyril to iznosio odavao je dojam da se tu radi o stvarnim dogaajima. Poslijepodnevni odmor nikada mi se nije inio kraim. Na raspolaganju smo imali ezdeset minuta kao i uvijek, ali nain na koji mi se sada otkrivala Boja rije, s nakanom da rijei zagonetke mojega ivota, uinio je da je taj sat proao poput petnaestak minuta. "Cyrile, to to si mi ispriao bilo mi je vrlo zanimljivo, ali je u meni takoer stvorilo i niz piatanja," rekoh. "Da li bi odgovorio na neka od njih?"

40

"Na to misli?" Malo se pomaknuo tako da je sada sjedio udobnije . "Moda ti mogu pomoi." U elji da se uvjerim da sam ga dobro razumio poeo sam ponavljati njegove izjave: "Spomenuo si uskrsnue mrtvih prigodom Kristova povratka, i ljude u besmrtnim tijelima koji e otii u jedno opipljivo, stvarno Nebo. Rekao si da e to biti ispunjenje obeanja to ga je Isus dao svojim uenicima. Reci mi to se deava s besmrtnim duama ljudi kada umru, i to one rade izmeu smrti i uskrsnua?" Nagnuo sam se na zid zgrade, odgrizao zalogaj od svog sendvia i pomislio kako e jedno vrijeme razmiljati o mom pitanju. Meutim, on mi je odmah postavio protupitanje: "Rogere, nee li se suvie razoarati ako ti kaem da mi uope nemamo besmrtnu duu?" "Ne, nimalo. Ali poznajem mnoge ljude koji bi bili razoarani. No, na koji nain obrazlae svoje miljenje?" "Rije 'besmrtan' nijednom se ne spominje u Bibliji," rekao je. "Na tri mjesta rije je o besmrtnosti, ali nijednom u smislu da ovjek ima besmrtnu duu. U 1.Timoteju 6,15.16 pie da Bog sam ima besmrtnost, a u 1.Korinanima 15,53.54 besmrtnost se spominje kao poklon koji se daje onima to e uskrsnuti kada Krist ponovno doe. Ako Biblija kae da samo Bog ima besmrtnost, je li pravo da mi tvrdimo kako imamo besmrtnu duu?!" Sluajui njegov odgovor skoro sam ispustio svoj sendvi iz ruke. Takvo objanjenje nisam oekivao, ali to je rekao imalo je glavu i rep. "Kae dakle," nastavih ja, "da se ovjek, kad umre, u potpunosti raspada, i nita ne zapaa od onoga to se deava oko njega?" "Da. Apostol Pavao u svom pismu Rimljanima ohrabrio je sve krane da trae neraspadljivost (Rimljanima 2,7). Oito nam ne bi preporuivao da traimo neto to ve imamo." Njegova argumentacija duboko me se dojmila, pogotovu stoga to jo nikada nisam uo nekog kranina da tako govori. Htio sam jo vie od njega saznati te sam mu ponovno postavljao pitanja. Objasnio je da je Isus za vrijeme svog djelovanja na zemlji govorio o smrti kao o snu. O tome pie u Bibliji sljedee: "Lazar