Upload
borisana
View
278
Download
12
Embed Size (px)
DESCRIPTION
za studente informatikemnogo dobrokolkvij
Citation preview
RAČUNARSKE MREŽE
PITANJA I ODGOVORI
ZA PRVI KOLOKVIJUM
1.0. Uvodna lekcija 1.1. Razlozi za umrežavanje
1. Osnovni razlozi za umrežavanje su:
1. zajedničko korišćenje informacija
2. zajedničko korišćenje hardvera i softvera
3. podizanje nivoa bezbednosti informacionog sistema
4. podizanje nivoa stabilnosti računarskog sistema
2. Jedan od najpopularnijih servisa za razmenu podataka jeste:
1. E-mail servis (elektronska pošta)
2. Zajedničko korišćenje štampača
3. IRC servis (Internet Relay Chat)
3. Najveću javno dostupnu bazu podataka predstavlja:
1. Web servis Interneta
2. MySql DMBS
3. Wikipedia
4. Putem računarskih mreža može se omogućiti zajedničko korišćenje:
1. podataka
2. uređaja
3. softvera
4. ulaznih uređaja računara
5. Podaci se putem računarskih mreža korisnicima mogu omogućiti:
1. samo direktnim pristupom
2. samo posredstvom trećeg računara
3. direktno ili posredstvom, u zavisnosti od konfiguracije
6. Osnovna prednost pri zajedničkom korišćenju uređaja jeste:
1. smanjenje troškova
2. smanjenje fizičke udaljenosti korisnika i uređaja
3. efikasnije održavanje uređaja
7. Putem računarskih mreža nije moguće zajedničko korišćenje:
1. softvera za obradu teksta
2. operativnih sistema
3. softvera za tabelarne proračune
4. alata za upravljanje bazama podataka
8. Računarske mreže omogućavaju:
1. direktan pristup članova svim resursima
2. indirektan pristup članova svim resursima
3. pristup resursima sa kojima su članovi fizički/logički povezani
9. Pristup umreženim resursima:
1. nije moguće kontrolisati
2. moguće je kontrolisati
3. moguće je kontrolisati samo na nivou fizičkih segmenata
10. Čvor (eng. Node) predstavlja:
1. pasivni mrežni element
2. hardverski element
3. deljeni resurs
2.Prenos podataka i osnove komunikacija
2.0. Uvodna lekcija
11. Osnovni učesnici u računarskoj komunikaciji su:
1. izvor i odredište
2. izvor, odredište i pasivna mrežna oprema
3. izvor, predajnik i sistem prenosa
12. Osnovni elementi komunikacionog sistema su:
1. izvor
2. predajnik
3. sistem prenosa
4. prijemnik
5. odredište
6. aktivna mrežna oprema
7. računar
13. Izraz “interfacing” označava:
1. pouzdan prenos podataka
2. slojevitu strukturu komunikacije
3. povezivanje uređaja sa komunikacionim sistemom
14. Neki od ključni poslova u komunikacionom sistemu su:
1. generisanje signala (signal generation)
2. sinhronizacija prijemnika i predajnika
3. otkrivanje i ispravljanje grešaka
4. održavanje aktivne mrežne opreme
5. instalacija operativnog sistema
15. Neki od ključni poslova u komunikacionom sistemu su:
1. upravljanje razmenom podataka (exchange management)
2. povezivanje na komunikacioni sistem (interfacing)
3. kontrola toka (flow control)
4. upravljanje pasivnom mrežnom opremom (p.e. management)
5. instalacija mrežnih servisa (service management)
16. Neki od ključni poslova u komunikacionom sistemu su:
1. adresiranje i usmeravanje podataka
2. operavak veze (recovery)
3. formatiranje podataka (message formatting)
4. korišćenje AI protokola
5. enkapsulacija
17. Neki od ključni poslova u komunikacionom sistemu su:
1. zaštita podataka na prenosnom putu (security)
2. upravljanje mrežom (network management)
3. upravljanje pasivnom mrežnom opremom (p.e. management)
4. održavanje aktivne mrežne opreme
18. Obeležiti tipove prenosa podataka u računarskim mrežama:
1. broadcast
2. unicast
3. multicast
4. untilcast
5. freecast
6. bandcast
2.1. Vrste prenosa podataka
19. Osnovni načini prenosa podataka u računarskim mrežama su:
1. prenos podataka sa komutacijom veza (circuit switched)
2. prenos podataka sa komutacijom paketa (packet switched)
3. prenos podataka sa komutacijom hardvera (hardware switched)
20. Kod prenosa podataka sa komutacijom veza:
1. podaci se prenose inicijalno utvrđenom putanjom
2. podaci se prenose inicijalno utvrđenom bezbednošću
3. podaci se prenose inicijalno utvrđenom pouzdanošću
21. Kod prenosa podataka sa komutacijom veza:
1. nije moguća paralelna komunikacija na istom interfejsu
2. moguća je paralelna komunikacija na istom interfejsu
22. Kod prenosa podataka sa komutacijom veza brzina prenosa zavisi od:
1. propusne moći inicijalno utvrđene putanje
2. propusne moći svih inicijalno utvrđenih putanje
3. propusne moći putanja koje neće biti korišćene
23. Kod prenosa podataka sa komutacijom paketa:
1. podaci se prenose u više prenosnih jedinica
2. podaci se prenose u okviru jedne prenosne jedinice
24. Kod prenosa podataka sa komutacijom paketa njihova veličina i struktura se određuju:
1. protokolom
2. inicijalno utvrđenom putanjom
3. hardverom interfejsa
25. Kod prenosa podataka sa komutacijom paketa:
1. moguća je različita putanja paketa istog prenosa
2. nije moguća različita putanja paketa istog prenosa
26. Kod prenosa podataka sa komutacijom paketa pakete usmerava:
1. ruter
2. svič
3. pasivna mrežna oprema
27. Pri otkazivanju jednog dela mreže veću verovatnoću nastavljanja komunikacije nudi:
1. prenos sa komutacijom paketa
2. prenos sa komutacijom veza
28. Prenos podataka vrituelnom vezom je:
1. paketski prenos istim spojnim putem
2. paketski prenos različitim spojnim putevima
3. kompletan prenos podataka istim spojnim putem
4. kompletan prenos podataka različitim spojnim putevima
29. Prenos podataka virtuelnom vezom nudi:
1. brzinu prenosa sa najmanjom verovatnoćom izmene
2. ubedljivo najbrži način prenosa
3. ubedljivo najotporniji način prenosa
30. Obeležiti osnovne elemente komunikacionog sistema:
1. source
2. transmitter
3. transmission system
4. receiver
5. destination
6. modem
7. router
8. multyplexer
31. Obeležiti ključne poslove u komunikacionom sistemu:
1. interfacing
2. synchronization
3. error detection and correction
4. flow control
5. addressing
6. network management
7. security
8. stochastic control
9. manipulation
10. estimation
32. Mreže sa komutacijom veza mogu biti:
1. TDM
2. FDM
3. mreže sa datagramima
4. mreže sa virtuelnim kolima
5. QDM
6. mreže sa monogramima
33. Mreže sa komutacijom paketa mogu biti:
1. mreže sa datagramima
2. mreže sa virtuelnim kolima
3. TDM
4. FDM
5. QDM
6. mreže sa monogramima
34. Karakteristika periodičnog signala je:
1. s(t+T)=s(t)
2. s(t+T)=s(nt)
3. s(t)=s(T)
4. s(nt)=s(nT)
5. s(n)=s(t+T)
35. Spektar signala je:
1. skup učestanosti koje sadrži signal
2. skup amplitudskih varijacija signala
3. skup faznih pomeraja signala
4. skup vremenskih promena signala
36. Signal koji ima jednosmernu komponentu u vremenu ima i:
1. spektralnu komponentu nulte učestanosti
2. vremenski pomeren spektar
3. invertovan spektar
4. visokofrekvencijsku vremensku komponentu
37. Prenosni sitem (transmission system) se može posmatrati kao:
1. filtar propusnik opsega
2. niskofrekvencijski filtar
3. visokofrekvencijski filtar
4. filtar nepropusnik opsega
38. Ako je signal digitalni, a prenosni sistem je analogan, neophodan je:
1. modem
2. codec
3. transceiver
4. receiver
5. multiplexer
39. Ako je signal analogni, a prenosni sistem je digitalan, neophodan je:
1. codec
2. modem
3. transceiver
4. receiver
5. multiplexer
40. Brža promena signala prouzrokuje:
1. širenje spektra
2. sužavanje spektra
3. zašumljivanje spektra
4. pojačanje spektra
5. slabljenje spektra
41. Informaciona brzina prenetih podataka izražava se u:
1. bit/sec
2. boud
3. boud/sec
4. nsec
5. bit/bit
42. Signalna brzina prenetih podataka izražava se u:
1. boud
2. bit/sec
3. boud/sec
4. nsec
5. bit/bit
43. Obeležiti tehnike signalizacije:
1. Osetljive na nivo
2. Diferencijalne tehnike
3. Stohastičke tehnike
4. Regularne tehnike
5. Broadband tehnike
44. NRZ tehnika signalizacije znači:
1. nema promene signala na nulti nivo
2. promena signala na nulti nivo je obavezna
3. to je diferencijalna tehnika signalizacije
4. tehnika je neosetljiva na šum na liniji
45. Karakteristika diferencijalne tehnike kodovanja je:
1. podaci se predstavljaju promenama signala
2. podaci se predstavljaju nivoom signala
3. podaci se predstavljaju tehnikom bez povratka na nulu
4. podaci se predstavljaju tehnikom sa povratkom na nulu
46. Mančester kodiranje je:
1. diferencijalna tehnika kodiranja
2. tehnika kodiranja na nivo signala
3. RTZ tehnika
4. NRTZ tehnikau
47. Tipovi modulacije kod A/D konverzije su:
1. amplitudna
2. frekvencijska
3. fazna
4. diferencijalna
5. digitalna
6. sinusoidalna
3.Osnove umrežavanja, hardver i softver
3.0. Uvodna lekcija
48. Osnovni elementi (nosioci) računarske mrežne komunikacije su:
1. komunikacioni kanal (vod)
2. hardver računara
3. operativni sistem
4. korisnički procesi (aplikacije)
5. drajveri
6. aktivna mrežna oprema
7. pasivna mrežna oprema
49. Komunikacija dva računara putem računarske mreže može biti:
1. posredna i neposredna
2. samo posredna
3. samo neposredna
50. Komunikacija između dva računara putem mreže ne mora koristiti:
1. komunikacioni kanal
2. hardver računara
3. operativni sistem
4. korisničke aplikacije
51. Mrežni uređaji se najčešće sastoje od:
1. hardvera
2. firmvera
3. softvera
4. interfejsa
5. korisničkih aplikacija
52. Pravila po kojima se vrši komunikacija u računarskim mrežama se nazivaju:
1. protokoli
2. interfejsi
3. čvorovi
3.1. Pasivna mrežna oprema
53. Pasivna mrežna oprema najčešće predstavlja:
1. najjednostavniji element računarskih mreža
2. najkompleksniji element računarskih mreža
54. Pod pasivnu mrežnu opremu možemo svrstati:
1. utičnice
2. kablove
3. ormane
4. habove
5. ripitere
55. Osnovne vrste kablova koji se koriste kod računarskih mreža su:
1. koaksijalni kablovi
2. kablovi sa uvrnutim paricama
3. optički kablovi
4. vakumski kablovi
5. ripiterski kablovi
56. Električni signali su impuls koji se koristi kod:
1. koaksijalnih kablova
2. kablova sa uvrnutim paricama
3. optičkih kablova
57. Svetlosni signali su impuls koji se koristi kod:
1. optičkih kablova
2. koaksijalnih kablova
3. kablova sa uvrnutim paricama
58. Osnovni elementi koaksijalnih kablova su:
1. spoljašnji omotač
2. širm od upletenog bakra ili aluminijuma
3. PVC ili teflonska izolacija
4. bakarni provodnik
5. sloj za povećanje savitljivosti
6. TP folija
7. TP omotač
59. Upredanje žica kod twisted pair kablova se vrši u cilju:
1. povećanja otpornosti na elektromagnetne smetnje
2. smanjenja dužine kabla bez skraćivanja
3. povećanje čvrstine kabla
60. Veći broj uvrtanja po jedinici dužine kod twisted pair kablova predstavlja:
1. veću otpornost na elektromagnetne smetnje
2. manju otpornost na elektromagnetne smetnje
61. Twisted pair kabl koji nema dodatni zaštitni omotač se označava sa:
1. UTP
2. STP
3. FTP
4. S-FTP
62. Twisted pair kabl koji ima zaštitni omotač samo vidu folije se označava sa:
1. UTP
2. STP
3. FTP
4. S-FTP
63. Twisted pair kabl koji ima dupli zaštitni omotač se označava sa:
1. UTP
2. STP
3. FTP
4. S-FTP
64. Za povezivanje UTP kablova sa Ethernet interfejsima računara koriste se:
1. RJ11 konektori
2. RJ14 konektori
3. RJ12 i RJ25 konektori
4. RJ45 konektori
65. 568A i 568B su oznake za:
1. završni raspored žica kod TP kablova
2. otpornost kablova na elektromagnetno zračenje
3. tip oklopa TP kablova
66. 568A i 568B kombinacija se koristi za:
1. direktno povezivanje dva računara
2. posredno povezivanje računara
3. bežično umrežavanje računara
67. Karakteristika optičkih kablova je:
1. manja otpornost na elektromagnetno zračenje od TP kablova
2. neznatno veća otpornost na elektromagnetno zračenje od TP kablova
3. potpuna otpornost na elektromagnetno zračenje
68. Glavne mane optičkih kablova su:
1. manja fleksibilnost u radu
2. visoka cena kablova i opreme
3. mala brzina prenosa
4. osetljivost na elektromagnetno zračenje
69. Osnovni elementi optičkog prenosa podataka su:
1. predajnik (LED ili laserska dioda)
2. optičko vlakno
3. prijemnik (foto senzor)
4. električni signal
5. ripiter
70. Totalna refleksija kod optičkih kablova refleksija je:
1. princip iskorišćenja omotača od stakla
2. ponašanje koje se rezultuje greškom
3. mogućnost uspostavljanja maksimalne brzine prenosa
71. Optička vlakna mogu biti:
1. monomodna (singlemode)
2. multimodna (multimode)
3. semimodna (semimode)
72. Za uspešnu komunikaciju putem optičkog kabla potrebno je:
1. 1 optičko vlakno
2. 2 optička vlakna
3. 3 optička vlakna
3.2. Aktivna mrežna oprema
73. Pod aktivnu mrežnu opremu možemo svrstati:
1. utičnice
2. kablove
3. ormane
4. habove
5. ripitere
6. svičeve
74. Ripiter predstavlja:
1. jednostavan aktivan mrežni uređaj
2. srednje kompleksan aktivan mrežni uređaj
3. visoko-kompleksan aktivan mrežni uređaj
75. Uloga ripitera je:
1. pojačavanje signala
2. pronalaženje sledećeg čvora kome treba proslediti saobraćaj
3. povezivanje većeg broja računara
76. 3R funkcionalnost ripitera označava:
1. Reamply, Reshape, Retime
2. Repeat, Repeat and Repeat
3. Read, Repair, Repeat
77. Ripiter najčešće poseduje:
1. 1 interfejs (port)
2. 2 interfejsa (porta)
3. 3 interfejsa (porta)
78. Uloga hab uređaja je:
1. povezivanje većeg broja računara
2. pronalaženje sledećeg čvora kome treba proslediti saobraćaj
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
79. Hab uređaj funkcioniše na:
1. 1. sloju OSI modela
2. 2. sloju OSI modela
3. 3. sloju OSI modela
80. Dobra strana hab uređaja je to što:
1. ima nisku cenu
2. smanjuje Broadcast i Collision domene
3. nudi bolje performanse od svič uređaja
81. U današnjim računarskim mrežama se češće koriste:
1. hab uređaji
2. svič uređaji
3. hab i svič uređaji, podjednako
82. Dobra strana svič uređaja je to što:
1. omogućava premošćavanje velikih razdaljina
2. smanjuje Broadcast i Collision domene
3. pronalazi sledeći čvor kome treba proslediti saobraćaj
83. Hab i svič uređaje:
1. moguće je kombinovati
2. moguće je kombinovati samo u segmentima koji su razdvojeni
3. nije moguće kombinovati
84. Svič uređaj funkcioniše na:
1. 1. sloju OSI modela
2. 2. sloju OSI modela
3. 3. sloju OSI modela
85. Uloga bridž (bridge) uređaja je:
1. povezivanje većeg broja računara
2. pronalaženje sledećeg čvora kome treba proslediti saobraćaj
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
86. Bridž uređaj funkcioniše na:
1. 1. sloju OSI modela
2. 2. sloju OSI modela
3. 3. sloju OSI modela
87. Uloga ruter uređaja je:
1. povezivanje većeg broja računara
2. pronalaženje sledećeg čvora kome treba proslediti saobraćaj
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
88. Ruter uređaj funkcioniše na:
1. 1. sloju OSI modela
2. 2. sloju OSI modela
3. 3. sloju OSI modela
89. Način rutiranja kod koga administrator ručno određuje pravila je:
1. rutiranje pomoću statičkih putanja
2. rutiranje pomoću dinamičkih putanja
3. bezbednosno rutiranje
90. Dinamičke putanje kod rutera se određuju:
1. ručno od strane administratora
2. automatski od strane rutera
3. u skladu sa OSI slojem na kome ruter radi
91. Gateway uređaj služi za:
1. povezivanje većeg broja računara
2. povezivanje različitih mreža
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
92. Uloga firewall uređaja je:
1. povezivanje većeg broja računara
2. kontrola pristupa računarima/resursima
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
93. U okviru informacije koju koristi firewall najčešće se nalazi:
1. IP adresa izvorišta
2. IP adresa odredišta
3. port izvorišta
4. port odredišta
5. najviši sloj OSI modela izvorišta
6. najviši sloj OSI modela odredišta
94. Posedovanje firewall-a direktno podrazumeva:
1. mogućnost podizanja nivoa bezbednosti sistema
2. apsolutnu bezbednost sistema
3. povećanje performansi
95. Uloga proxy uređaja je:
1. povezivanje većeg broja računara
2. omogućavanje indirektnog pristupa resursu
3. premošćavanje udaljenih segmenata mreže
96. “Keširanje” kod proxy uređaja označava:
1. kreiranje lokalne kopije traženog sadržaja
2. naplatu pristupa klijentima
3. visoku cenu uređaja
3.3. Interfejsi računara
97. NIC skrađenica predstavlja:
1. network interface card
2. network included cable
3. network implied connector
98. Mrežne kartice računara mogu raditi sa brzinama:
1. 10 Mb/s
2. 10 MB/s
3. 256 Mb/s
4. 256 Mb/s
5. 100 Mb/s
6. 100 MB/s
99. MAC adresa je karakteristična za:
1. mrežne kartice (NIC)
2. modema
3. ISDN terminal adapter-a
100.MAC adresa se sastoji od:
1. 32 bita
2. 48 bitova
3. 128 bitova
101.Osnovna uloga modem uređaja je:
1. prevođenje digitalnih signala u analogne i obrnuto
2. povezivanje računara sa Ethernet mrežom
3. omogućavanje faks funkcionalnosti na PC uređajima
102.Povezivanje modem uređaja sa računarom je moguće putem:
1. ISA slota
2. PCI slota
3. serijskog porta
4. PS/2 porta
5. RJ45 porta
6. RJ11 porta
103.Soft-modemi (Win-modemi) se od standardnih modema razlikuju po:
1. osiromašenom hardveru i zavisnosti od CPU
2. maksimalnoj brzini prenosa
3. načinu povezivanja sa računarom
104.Najčešća maksimalna brzina prenosa podataka kod modema je:
1. 7KB/s
2. 56KB/s
3. 128KB/s
105.ISDN Terminal Adapter je:
1. interfejs za POTS mreže
2. vrsta modema
3. interfejs ka Token Ring mrežama
106.ISDN Terminal Adapter se koristi kod:
1. POTS mreža
2. Ethernet mreža
3. Token Rink mreža
107.ADSL tehnologija omogućava:
1. asimetrične brzine prenosa podataka
2. asihnrone brzine prenosa podataka
3. analogno-digitalne brzine prenosa podataka
3.4. Protokoli
108.Protokoli predstavljaju:
1. pravila za prenos podataka putem mreže
2. pravila za dizajniranje računarskih mreža
3. pravila za korišćenje interfejsa
109.Protokol kod prenosa podataka može biti zadužen za:
1. podelu podataka u manje celine
2. pridruživanje adresnih informacija podacima
3. izmenu podataka u skladu sa pravilima prenosa
4. kontrolu RJ konektora
110.Protokoli mogi biti:
1. protokoli bez uspostavljanja veze
2. protokoli sa uspostavljanjem veze
3. protokoli 6. sloja TCP/IP modela
111.Protokoli sa uspostavljanjem veze nude:
1. pouzdaniji prenos podataka
2. pouzdan prenos podataka
3. nepouzdan prenos podataka
112.Primer protokola sa uspostavljanjem veze je:
1. TCP
2. UDP
3. UTP
3.5. Standardizacija i organizacije
113.Standardi vezani za računarske mreže mogu biti:
1. formalni
2. de facto
3. opšti
114.Značaj standardizacije je u tome što:
1. obezbeđuje kompatibilnost rešenja različitih proizvođača
2. nudi slobodu izbora
3. obezbeđuje daleko veće performanse uređaja
115.De facto standardi su:
1. nezvanični, podržani od strane proizvođača
2. propisane od strane nadležnih organizacije
3. standardi koji ne podležu izmenama
116.U vodeće organizacije za standardizaciju spadaju:
1. ISO
2. ITU
3. IEEE
4. IETF
5. ANSI
6. Microsoft
7. Net/BSD
4.Tipovi mreža (kategorizacija)
4.0 Uvodna lekcija
117.U skladu sa medijima za prenos podataka mreže mogu biti:
1. kablirane
2. bežične
3. fiksne
4. privremene
118.U topologije računarskih mreža spadaju:
1. Bus
2. Star
3. Ring
4. UTP
5. BNC
6. IEEE
119.Na najmanjem prostoru se prostire:
1. Personal Area Network
2. Local Area Network
3. Metropolitan Area Network
4. Wide Area Network
5. Global Network (Internet)
120.U arhitekture kod računarskih mreža spadaju:
1. Host-based
2. Klijent-server
3. Peer-to-peer
4. Host-server
5. Client-based
6. Peer-server
4.1. Mediji i načini prenosa podataka
121.Primer kablirane mreže je:
1. PSTN
2. IEEE 802.1
3. GSM
122.PSTN mreža se često koristi za:
1. spajanje članova WAN mreže
2. spajanje članova LAN mreže
3. spajanje članova PAN mreže
123.Iznajmljenje linije se mogu realizovati:
1. direktnim povezivanjem korisnika
2. posrednim povezivanjem korisnika putem mreže operatera
3. direktnim satelitskim linkovima
124.Najkraći domet omogućava:
1. Bluetooth
2. IEEE 802.1
3. GSM
4.2. Topologije
125.Glavni nedostatak Bus topologije je:
1. prekid na jednoj tački onesposobljava celu mrežu
2. hardverska specifičnost noseće opreme
3. niska maksimalna brzina prenosa
126.Token Ring je tehnologija za povezivanje koju je razvio:
1. IBM
2. IEEE
3. IETF
4.3. Veličina
127.LAN je skraćenica od:
1. Local Area Network
2. Latent Access Network
3. Limited Account Network
128.Članove LAN mreže sa Internetom:
1. moguće je povezati
2. nije moguće povezati
3. nije potrebno dodatno povezivati jer su već povezani
4.4. Funkcionalni odnos članova (arhitektura aplikacija)
129.Najstariju mrežna arhitektura je:
1. Host-based
2. Klijent-server
3. Peer-to-Peer
130.Najmanje razlike izmeću članova mreže postoje kod:
1. Host-based mreža
2. Klijent-server mreža
3. Peer-to-Peer mreža
131.Termini “mainframe” i “terminal” se odnose na:
1. Host-based arhitekturu
2. Klijent-server arhitekturu
3. Peer-to-Peer arhitekturu
132. Uloga terminala je:
1. kreiranje interfejsa ka korisnicima
2. lokalno procesiranje
3. obrada zahteva mainframe klijenata
133.Glavna prednost host-based arhitekture je:
1. centralizovana administracija
2. autonomnost članova mreže
3. mogućnost obrade podataka na svim članovima mreže
134.Mrežni štampač kod klijent-server mreža predstavlja:
1. server
2. klijent
3. terminal
135.Uloga FTP servera je da korisnicima omogući:
1. pristup fajlovima
2. centralizovanu uslugu štampanja
3. pristup ostalim mrežama
136.Na jednom računaru je moguće instalirati:
1. više serverskih softverskih paketa
2. samo jedan serverski softverski paket
3. jedan ili više paketa, u zavisnosti od topologije mreže
137.Serverska softverska komponenta se može naći u vidu:
1. namenskog korisničkog softvera
2. funkcije operativnog sistema
3. operativnog sistema za terminale
138.Virtualizacija se koristi za:
1. umrežavanje većeg broja server za pružanje jedne usluge
2. deljenje hardverskih resursa na više operativnih sistema
3. simulaciju dostupnosti servisa
139.Termin “klaster” se odnosi na:
1. umrežavanje većeg broja server za pružanje jedne usluge
2. deljenje hardverskih resursa na više operativnih sistema
3. simulaciju dostupnosti servisa
140.Klijent-server mreže:
1. mogu imati pozitivan uticaj na bezbednost
2. mogu imati pozitivan uticaj na kontrolu pristupa
3. mogu imati pozitivan uticaj na autonomiju svih članova mreže
141.Klijent-server arhitektura podrazumeva:
1. 2 sloja
2. 3 ili više slojeva
3. 2 sloja sa mogućnošću proširenja
142.Kod klijent-server mreža računar može biti:
1. samo klijent ili samo server
2. klijent i server istovremeno
143.Serveri zahteve mogu obrađivati:
1. iterativno
2. konkurentno
3. i iterativno i konkurentno, istovremeno
144.Iterativna obrada zahteva podrazumeva:
1. čekanje ostalih zahteva dok se trenutni ne obradi
2. paralelnu obradu svih dostavljenih zahteva
3. prihvatanje broja zahteva jednakog broju procesora servera
145.Glavna prednost iterativne obrade zahteva je:
1. eliminisanje problema višestrukih zahteva za resursom
2. neuporedivo bolje performanse
3. efikasnije korišćenje procesorskog vremena
146.Konkurentna obrada zahteva podrazumeva:
1. čekanje ostalih zahteva dok se trenutni ne obradi
2. paralelnu obradu svih dostavljenih zahteva
3. prihvatanje broja zahteva jednakog broju procesora servera
147.Glavna prednost konkurentne obrade zahteva je:
1. povećanje performansi u slučajevima kada postoji čekanje na resurs
2. jednostavniji dizajn softvera
3. manji broj instrukcija potrebnih za obradu
148.U situaciji kada su svi potrebni resursi trenutno dostupni bolji izbor predstavlja:
1. iterativna obrada zahteva
2. konkurentna obrada zahteva
3. ne utiče na performance
149.Svaki zahtev klijenata podrazumeva pokretanje novog procesa/niti kod:
1. iterativne obrade zahteva
2. konkurentne obrade zahteva
3. iterativne i konkurentne obrade zahteva
150.Peer-to-peer mreže mogu biti:
1. decentralizovane
2. centralizovane
3. hibridne
4. serverske
5. klijentske
6. terminalske
151.Glavni problem kod peer-to-peer mreža predstavlja:
1. adresiranje članova
2. zahtevnost softvera za hardverskim resursima
3. brzina komunikacije
152.“Supernode” članovi peer-to-peer mreža su zaduženi za:
1. adresiranje ostalih članova
2. skladištenje podataka
3. obradu podataka klijenata
5.Slojevitost i referentni modeli
5.0. Uvodna lekcija
153.Nedostatak slojevitog projektovanja mrežne komunikacije vezan za proizvođače je:
1. monopol i nekompatibilnost
2. previše veliki broj proizvođača
3. česte promene na tržištu
154.Slojevitim projektovanjem mrežne komunikacije rešava se problem nekompatibilnosti hardverskih interfejsa.
1. Tačno
2. Netačno
155.Slojevitim projektovanjem mrežne komunikacije rešava se problem nekompatibilnosti formata podataka.
1. Tačno
2. Netačno
156.Slojevitim projektovanjem mrežne komunikacije rešava se problem nekompatibilnosti protokola viših i nižih slojeva.
1. Tačno
2. Netačno
157.Savremeni operatibvni sistemi uglavnom imaju ugrađenu podršku za sledeće slojeve referentnih modela:
1. slojeve 1-2
2. slojeve 1-3
3. slojeve 1-4
158.Horizontalna komunikacija kod slojevitih modela može biti komunikacija:
1. izvorišta i odredišta putem transportnog protokola
2. mrežnog i transportnog protokola na izvorištu
3. komunikacija mrežnog protokola (na izvorištu) i transportnog (na odredištu)
159.Vertikalna komunikacija kod slojevitih modela može biti komunikacija:
1. izvorišta i odredišta putem transportnog protokola
2. mrežnog i transportnog protokola na izvorištu
3. komunikacija mrežnog protokola (na izvorištu) i transportnog (na odredištu)
160.Enkapsulacija predstavlja:
1. smeštanje podataka višeg nivoa u okvir nižeg protokola
2. pakovanje podataka nižeg nivoa u okvir višeg protokola
161.Enkapsulacija je direktno vezana za:
1. vertikalnu komunikaciju
2. horizontalnu komunikaciju
162.Primer enkapsulacije je:
1. smeštanje podataka TCP-a u IP
2. smeštanje podataka IP-a u TCP
3. kompatibilnost između TCP i UDP protokola
163.U praksi postoji više protokola:
1. viših nivoa
2. nižih nivoa
164.Računar sa dva mrežna interfejsa koji omogućava komunikaciju između Ethernet i Token-ring mreža primljene podatke konvertuje:
1. direktnim prevođenjem zaglavlja
2. podizanjem na mrežni nivo
165.Korišćenjem “loopback” uređaja eliminiše se potreba za:
1. višim slojevima referentnih modela
2. nižim slojevima ref. modela
5.1. OSI model
166.OSI je skraćenica za:
1. Open System Interconnection
2. Organization for Standardization, International
3. Organizing and Standardizing Interfaces
167.OSI model je razvijen od strane:
1. ISO
2. IEEE
3. ANSI
168.OSI model je standardizovan:
1. 1984. godine
2. 1992. godine
3. nikada nije formalno standardizovan
169.OSI model je:
1. formalni standard
2. de-facto standard
170.OSI model je najkorišćeniji referentni model u praksi.
1. Tačno
2. Netačno
171.OSI model definiše:
1. 4 sloja
2. 5 slojeva
3. 7 slojeva
172.Najniži sloj OSI modela je:
1. fizički sloj
2. sloj veze
3. aplikativni sloj
173.Najviši sloj OSI modela je:
1. fizički sloj
2. sloj veze
3. aplikativni sloj
5.2. Internet model (TCP/IP)
174.TCP/IP model je standardizovan:
1. 1984. godine
2. 1992. godine
3. nikada nije formalno standardizovan
175.TCP/IP model je:
1. formalni standard
2. de-facto standard
176.TCP/IP model je najkorišćeniji referentni model u praksi.
1. Tačno
2. Netačno
177.TCP/IP model definiše:
1. 4 sloja
2. 5 slojeva
3. 7 slojeva
178.Najniži sloj TCP/IP modela je:
1. fizički sloj
2. sloj veze
3. aplikativni sloj
179.Najviši sloj TCP/IP modela je:
1. fizički sloj
2. sloj veze
3. aplikativni sloj
6.Fizički sloj
6.0. Uvodna lekcija
6.1. RS-232
180.RS-232 označava:
1. serijski port računara
2. USB port računara
3. Ethernet mrežni interfejs
181.Najčešći uređaji za umrežavanje putem RS-232 porta je:
1. modem
2. Ehternet mrežni adapter
3. WiFi
182.RS-232 standard ima tendenciju:
1. da zameni USB
2. da bude zamenjen USB-om
3. zameni sve interfejse za pristup mreži
183.Maksimalna brzina prenosa podataka pute RS-232 interfejsa je:
1. 56 Kb/s
2. 115.200 b/s
3. 2 Mb/s
6.2. USB (Universal Serial Bus)
184.USB skraćenica označava:
1. Universal Serial Bus
2. Uniform System Bus
3. Unified Speed Bus
185.U odnosu na RS-232 USB nudi:
1. veće brzine prenosa podataka
2. iste brzine prenosa podataka
3. niže brzine brenosa podataka
6.3. FireWire (IEEE1394)
186.FireWire standard je standardizovan od strane IEEE pod brojem:
1. 1394
2. 803.2
3. 65535
6.4. IrDA (Infrared Data Association)
187.IrDA način prenosa podataka kao nosioce signala koristi:
1. infracrvene svetlosne signale
2. radio talase
3. zvuk
188.Osnovni problemi pri korišćenju IrDA su:
1. mala brzina prenosa
2. optička vidljivost
3. visoka cena kablova
4. nestandardizovana frekvencija radio talasa
189.IrDA se za prenos podataka uglavnom koristi kod:
1. lap-top računara
2. PDA računara
3. mobilnih telefona
4. mainframe računara
5. standalone radnih stanica
6.5. Bluetooth
190.Bluetooth nudi bežično umrežavanje na:
1. malim razdaljinama (<=10m)
2. srednjim razdaljinama (<=1km)
3. velikim razdaljinama (>1km)
191.Frekvencijski opseg koji koristi Bluetooth tehnologija je:
1. 2,4-2,48GHz
2. 1024-16384KHz
3. 100-200Hz
192.Maksimalna teoretska brzina prenosa podataka putem Bluetooth tehnologije je:
1. 2.1Mb/s *u novoj knjizi pise ovako: Номинална брзина је 3Mb/s а у пракси је 2.1Mb/s
2. 128Kb/s
3. 56Kb/s
6.6. Ethernet
193.Kolizija kod Ethernet tehnologije označava:
1. mogućnost gubljenja paketa na vezi
2. mogućnost asimetričnih brzina prenosa
3. mogućnost korišćenja alternativnih putanja
194.Mreže bazirane na Ethernet tehnologiji su zaštićene od prisluškivanja.
1. Netačno.
2. Tačno.
6.7. 802.11 (WiFi)
195.WiFi 802.11a standard nudi maksimalnu teoretsku brzinu prenosa od:
1. 540Mb/s
2. 540MB/s
3. 54Mb/s
4. 54MB/s
5. 11Mb/s
6. 11MB/s
196.WiFi 802.11b standard nudi maksimalnu teoretsku brzinu prenosa od:
1. 540Mb/s
2. 540MB/s
3. 54Mb/s
4. 54MB/s
5. 11Mb/s
6. 11MB/s
197.WiFi 802.11n standard nudi maksimalnu teoretsku brzinu prenosa od:
1. 540Mb/s
2. 540MB/s
3. 54Mb/s
4. 54MB/s
5. 11Mb/s
6. 11MB/s
6.8. ISDN (Integrated Services Digital Network)
198.ISDN je tip mreže sa:
1. komutacijom veza
2. komutacijom paketa
3. komutacijom protokola
199.BRI ISDN implementacija podrazumava:
1. 30 B kalana i 1 D kanal
2. 2 B kanala i 1 D kanal
3. 1 B kanal i 1 D kanal
200.PRI ISDN implementacija podrazumava:
1. 30 B kalana i 1 D kanal
2. 2 B kanala i 1 D kanal
3. 1 B kanal i 1 D kanal
201.Ukupna propusna moć BRI ISDN implementacije je:
1. 2Mb/s
2. 144Kb/s
3. 80Kb/s
202.Ukupna propusna moć PRI ISDN implementacije je:
1. 2Mb/s
2. 144Kb/s
3. 80Kb/s
6.9. xDSL (Digital Subscriber Line)
203.Skraćenica ADSL označava:
1. Asimetric Digital Subscriber Line
2. Analog/Digital Subscriber Line
3. Active Digital Subscriber Line
204.Mogućnost prenosa podataka i obavljanja razgovora istovremeno kod ADSL tehnologija omogućava:
1. komutacija paketa
2. komutacija veza
3. različiti frekvencijski opsezi
4. korišćenje različitih bakarnih parica
7.Sloj veze
7.0. Uvodna lekcija
205.Sloj veze podataka nalazi se:
1. Između fizičkog i mrežnog sloja
2. Između mrežnog i transportnog sloja
3. Između mrežnog i aplikativnog sloja
4. Između transportnog i aplikativnog sloja
206.Osnovne funkcije sloja veze podataka su:
1. Određivanje početka i kraja okvira
2. Kontrola pristupa medijumu
3. Kontrola greške
4. Rutiranje okvira
5. Kodovanje i signalizacija
6. Definisanje električnih i mehaničkih karakteristika
207.Algoritmi na sloju veze podataka obezbeđuju pouzdanu i efikasnu komunikaciju između:
1. Dva susedna računara (uređaja) u mreži
2. Dva krajnja računara na mreži
3. Dva sloja u jednom računaru
208.Podela mreža u odnosu na način pristupa komunikacionom medijumu:
1. Broadcast (pristup na osnovu sadržaja) i point-to-point mreže (kontrolisani pristup)
2. Povremene mreže (povezivanje i isključivanje sa mreže) i mreže sa stalnim pristupom (permanentni pristup)
3. Analogne mreže (analogni pristup) i digitalne mreže (digitalni pristup)
4. Peer-to-peer mreže (ravnopravnih računara) i klijent/server mreže (master i slave računari)
209.Usluge koje sloj veze podataka obezbeđuje za mrežni sloj mogu biti:
1. Prenos podataka bez uspostavljanja direktne veze i bez potvrde o prijemu
2. Prenos podataka bez uspostavljanja direktne veze sa potvrdom o prijemu
3. Prenos podataka sa uspostavljanjem direktne veze i sa potvrdom o prijemu
4. Prenos podataka sa uspostavljanjem direktne veze i bez potvrde o prijemu
210.Prenos podataka bez uspostavljanja direktne veze i bez potvrde o prijemu je pogodan:
1. Na mestima sa malom verovatnoćom greške
2. Za prenos podataka u realnom vremenu
3. Kod bežičnog prenosa podataka
211.Ako se prenos okvira vrši bez potvrde o prijemu, šta se dešava sa okvirima koji nisu stigli na odredište:
1. Protokolima na višim slojevima može se obezbediti da stigne ceo paket
2. Okviri su trajno izgubljeni i mogu se zanemariti
3. Okviri lutaju mrežom i opterećuju sve računare i uređaje u mreži
212.Prenos podataka bez uspostavljanja direktne veze sa potvrdom o prijemu je pogodan:
1. Kod bežičnog prenosa podataka
2. Na mestima sa malom verovatnoćom greške
3. Za prenos podataka u realnom vremenu
4. U optičkim komunikacijama
213.Prenos podataka sa uspostavljanjem direktne veze i sa potvrdom o prijemu je pogodan:
1. Za vezu između rutera (komunikaciona veza postaje savršena)
2. Za prenos podataka u realnom vremenu (svi podaci se prenose sa 100% verovatnoće)
3. U optičkim komunikacijama (za postizanje maksimalne brzine prenosa)
214.Za obeležavanje početka i kraja okvira koriste se sledeće tehnike:
1. Prebrojavanje broja znakova (znak dužine okvira)
2. Upotreba indikatorskih bajtova (bajt orijentisani protokoli)
3. Upotreba indikatorskih bita (bit orijentisani protokoli)
4. Upotreba početnog i završnog impulsa čiji se intenzitet značajno razlikuje u odnosu na korisne podatke
5. Stohastička tehnika vremenske raspodele početka (start time-division), koja se gausovski ponaša
215.Osnovna mana tehnike sa prebrojavanjem broja znakova je:
1. Dužina okvira može biti netačno očitana na prijemu
2. Troši se puno vremena za prebrojavanje znakova
3. Podatak o dužini okvira nepotrebno povećava samu dužinu okvira
216.U tehnici sa indikatorskim bajtovima -flagovi (bajt orijentisani)karaketristično je sledeće:
1. Karakterističan flag može se naći u korisnim podacima
2. Nisu svi protokoli bajt orijentisani
3. Na predaji se pre karakterističnog flag-a umeće odgovarajući indikatorski bajt
4. Obavezno nastupa greška na prijemu ako se u korisnim podacima nađe odgovarajući flag
217.U tehnici sa indikatorskim bitima (bit orijentisani)karaketrističan indikator je:
1. 01111110
2. 01010101
3. 00110011
4. 10000001
218.Ako u tehnici sa indikatorskim bitima (bit orijentisani)u korisnim podacima postoji indikatorski kod on se na predaji zamenjuje sa:
1. 011111010
2. 10101010
3. 11001100
4. 01111110
7.1. Podela sloja veze
219.MAC podsloj je skraćenica od:
1. Media Access Control
2. Master Access Control
3. Master Access Capsulation
220.X-ON/X-OFF protokol je:
1. Protokol u kome prijemnik dozvoljava ili zaustavlja predaju
2. Protokol u kome predajnik dozvoljava ili zaustavlja prijem
3. Protokol u kome predajnik postavlja X-ON signal, a prijemnik X-OFF
4. Protokol u kome prijemnik postavlja X-ON signal, a predajnik X-OFF
221.Poliranje je tehnika kontrole pristupa medijumu u kojoj:
1. Server proziva klijenta, a on tada šalje podatke ako ih ima
2. Klijent proziva servera kada ima spremne podatke za predaju
3. Protokol u kome predajnik postavlja X-ON signal, a prijemnik X-OFF
4. Protokol u kome prijemnik postavlja X-ON signal, a predajnik X-OFF
222.Token passing (prosleđivanje žetona) predstavlja sledeću tehniku pristupa komunikacionom medijumu:
1. Poliranje
2. Pristup na osnovu sadržaja
3. X-ON/X-OFF tehniku kontrole
223.U pristupu komunikacionom medijumu na osnovu sadržaja (deljeni komunikacioni medijum):
1. Mogu da nastupe kolizije
2. Ne mogu da nastupe kolizije
3. Kolizije nastupaju samo kada klijenti i serveri izgube sinhronizam
224.U pristupu komunikacionom medijumu na osnovu sadržaja:
1. Broj kolizija se povećava ako se povećava broj povezanih računara na deljenom medijumu
2. Broj kolizija je uvek fiksan
3. Broj kolizija se povećava do jedne tačke (optimum), a posle toga se smanjuje
7.2. Kontrola toka
225.Osnovni zadatak kontrole toka je da:
1. Obezbedi prenos bez grešaka
2. Spreči pretrpavanje odredišta podacima
3. Izvuče statističke podatke o prenosu
226.Vreme slanja je vreme potrebno da:
1. se pošalju svi bitovi na medijum za komunikaciju
2. svi bitovi stignu od predajnika do prijemnika
3. da se započne komunikacija
227.Vreme propagacije je vreme potrebno da:
1. se pošalju svi bitovi na medijum za komunikaciju
2. svi bitovi stignu od predajnika do prijemnika
3. se započne komunikacija
7.3. Kontrola greške
228.Tipovi grešaka na prenosnom putu su:
1. Promenjen podatak (bit) na liniji
2. Izostavljanje bita
3. Umetanje bita
4. Greške u kucanju
229.Error rate označava:
1. Nivo greške na komunikacionom kanalu
2. Brzina prostiranja greške
3. Odnos signal/šum na komunikacionom kanalu
230.Burst error su greške za koje je karakteristično sledeće:
1. Više pogrešnih bita u isto vreme (skoncentrisanost)
2. Greške nisu uniformno raspodeljene
3. Ravnomerna raspodela grešaka u dužem vremenskom intervalu
4. Jedan pogrešan bit na 10000 poslatih
231.Eho u komunikacionom kanalu je:
1. Signal koji se zbog lošeg komunikacionog kanala reflektuje od daljeg kraja i vraća ka izvorištu
2. Signal koji se javlja zbog bliskoh energetskih kablova
3. Signal koji uzrokuju promene analognih signala (amplituda, frekvencija ili faza)
232.Kod pojačavanja digitalnih signala (npr. u ripiteru):
1. Restaurira se i pojačava samo korisni signal
2. Pored pojačanja signala pojačava se i šum, pa se pojačanje digitalnih signala može raditi ograničen broj puta
3. Ispravljaju se greške tipa umetanja ili izostavljanja bita, koje su nastale na prenosnom putu
233.Za detekciju greške na prijemu:
1. I na predajnoj i na prijemnoj strani izračunavaju se redudantni biti (dodatak)
2. Izračunavanje redudantnih bita (dodatka) obavlja se samo na predajnoj strani, a dobijeni dodatak se šalje sa korisnim podacima
3. Izračunavanje redudantnih bita (dodatka) obavlja se samo na prijemnoj strani. Ako postoji greška podaci se odbacuju.
234.Tehnike za detekciju greške na sloju veze podataka su:
1. Provera parnosti
2. LRC – Longitudinalna redudantna provera
3. Polinomijalna provera (Checksum, CRC)
4. Izomorfna ciklična provera
5. Detect-poly mehanizam
235.Hemingovo rastojanje za reči 10000001 i 10000101 je:
1. 1
2. 2
3. 4
4. 8
236.Detekcija d grešaka (bita) zahteva kod sa minimalnim Haming-ovim rastojanjem od:
1. d+1
2. d+2
3. 2d-1
4. 2d+1
237.Korekcija d grešaka (bita) zahteva kod sa minimalnim Haming-ovim rastojanjem od:
1. 2d+1
2. d+1
3. d+2
4. 2d-1
238.Bit parnosti može da detektuje u kodnoj reči:
1. Jedan pogrešan bit
2. Tri pogrešna bita
3. Dva pogrešna bita
4. Četiri pogrešna bita
7.4. Protokoli na sloju veze - Data Link Protocols
239.Protokoli na sloju veze se dele na:
1. protokole sa asinhronim i sinhronim prenosom
2. protokole sa asimetričnim i simetričnim prenosom
3. protokole sa bitskim i binarnim prenosom
240.Slanje jednog karaktera nezavisno od ostatka poruke je karakteristika:
1. Protokola sloja veze sa asinhronim prenosom
2. Protokola sloja veze sa sinhronim prenosom
3. Svih protokola sloja veze
241.Slanje jednog karaktera u okviru bloka je karakteristika:
1. Protokola sloja veze sa asinhronim prenosom
2. Protokola sloja veze sa sinhronim prenosom
3. Svih protokola sloja veze
242.Izraz “start-stop” prenos se odnosi na:
1. asinhroni prenos podataka
2. sinhroni prenos podataka
243.Blokovi podataka kod protokola veze sa sinhronim prenosom nazivaju se:
1. ramovi ili paketi
2. čvorovi
3. kontrolne poruke za sinhronizaciju
244.U protokole na sloju veze sa sinhronim prenosom podataka spadaju:
1. protokoli orijentisani ka bajtu (PPP)
2. protokoli orijentisani ka bitu (SDLC, HDLC)
3. protokoli u kojima se broje bajtovi (Ethernet)
4. protokoli za prenos ML dokumenata (HTTP)
5. protokoli za prenos fajlova (FTP)
245.Point-to-Point Protocol sloja veze se najčešće koristi kod:
1. umrežavanja računara putem dial-up linija
2. umrežavanja računara putem Ethernet tehnologije
3. umrežavanja računara putem Token-ring tehnologije
7.5. Efikasnost prenosa
246.Za mali broj povezanih računara (manje od 20) brže je vreme odziva kod:
1. Pristupa medijumu na osnovu sadržaja (deljeni resurs)
2. Kontrolisanog pristupa (server upravlja klijentima)
3. Moguće je da jedan ili drugi pristup budu efikasniji, a to zavisi od dužine okvira podataka.
247.Pri korišćenju 7-bitnih ASCII karaktera uz dodatak bita parnosti, početnog i krajnjeg bita efikasnost prenosa je:
1. 30%
2. 70%
3. 90%
7.6. Ethernet
248.IEEE oznaka za Ethernet je:
1. 802.3
2. 801.2
3. 800.1
249.CSMA/CD je oznaka za:
1. Carrier Sense Mutiple Access with Collision Detection
2. Collision Statistical Measurement Analysis / Carrier Detection
3. Connection System Management Address and Connection Detection
250.Osim specifikacije na sloju veze Ethernet specificira i:
1. fizički sloj
2. mrežni sloj
3. transportni sloj
251.Ethernet definiše sledeće brzine prenosa podataka:
1. 10 Mb/s
2. 16 Mb/s
3. 100 Mb/s
4. 128 Mb/s
5. 1000 Mb/s
252.Mogućnost Ethernet-a da utvrdi grešku usled istovremenog slanja podataka od više različitih članova mreže je:
1. Collision Detection
2. Fast Ethernet
3. Broadcast
253.Provera medijuma pre slanja podataka kod Ethernet-a se naziva:
1. Carrier Sense
2. Collision Detection
3. Broadcast
254.Ethernet okvir se sastoji od:
1. zaglavlja
2. podataka
3. kontrolnih parametara
4. parametara transportnog protokola
255.Maksimalna dužina Ethernet okvira je:
1. 16 bajtova
2. 1024 bajta
3. 1518 bajtova *u knjizi pise samo 1500*
4. 65536 bajtova
256.Ethernet okvir sadrži:
1. MAC adrese izvorišta i odredišta
2. IP adrese izvorišta i odredišta
3. TCP portove izvorišta i odredišta
257.U normalnom režimu rada Ethernet adapter prihvata:
1. podatke upućene na sopstvenu adresu
2. broadcast adresirane podatke
3. multicast adresirane podatke (sa sopstvenom adresom)
4. sve podatke koji se pojave na medijumu za prenos
258.CRC (Cyclic Redundancy Check) se u okviru Ethernet-a koristi za:
1. detekciju greške
2. adresiranje više primalaca
3. adresiranje paketa koji zahtevaju odgovor
259.Switched Ethernet u odnosu na klasični Ethernet donosi sledeće izmene:
1. upotrebu switch uređaja umesto hub uređaja
2. mogućnost istovremenog obavljanja više komunikacija
3. upotrebu optičkih kablova
4. eliminisanje korišćenja ARP protokola
260.Ethernet specifikacije se odnose na:
1. Fizički sloj i sloj veze podataka
2. Fizički sloj, sloj veze podataka i mrežni sloj
3. Mrežni i transportni sloj
4. Sloj veze, mrežni i transportni sloj
261.Za pristup fizičkom medijumu koristi se
1. CSMA/CD metod
2. Tehnika poliranja
3. Tehnika sa žetonima
4. TDM tehnika sa vremenskom raspodelom kanala
262.Ethernet kabl specifikacije 10Base5 označava:
1. Brzina prenosa 10Mb/s, osnovni opseg prenosa, max dužina kabla 500m, debeo koaksijalni kabl
2. Max rastojanje 100m, bazno adresiranje, kodiranje tehnikom No5, UTP kablovi
3. Brzina prenosa 100Mb/s, maksimalna dužina kabla do 100m, 5 istovremenih veza
4. Brzina prenosa 10Mb/s, rad u proširenom spektru, max dužina kabla 5m, tanki koaksijalni kablovi
263.Ethernet kabl specifikacije 10BaseT označava:
1. Brzina prenosa 10Mb/s, osnovni opseg prenosa, max dužina kabla 100m, UTP kabl
2. Max rastojanje 100m, bazno adresiranje, Transponovani opseg prenosa, UTP kablovi
3. Brzina prenosa 100Mb/s, maksimalna dužina kabla do 100m, Transponovani opseg prenosa
4. Brzina prenosa 10Mb/s, rad u proširenom spektru, max dužina kabla 10m, tanki koaksijalni kablovi
264.Tehnika kodiranja u simbola u mrežama tipa Ethernet je
1. Manchester kodiranje
2. NRZ
3. NRZ_I
4. Hamingovo kodiranje
265.Preambula Ethernet okvira dužine 7 bajtova sastoji se od:
1. Niza bajtova sa sadržajem 10101010
2. Niza bajtova sa sadržajem 11110000
3. Niza bajtova sa sadržajem 11111111
4. Niza bajtova sa sadržajem 00000000
266.Maksimalna dužina korisnih podataka u Ethernet okviru je
1. 1500 bajtova
2. 64 bajta
3. 1024 bajta
4. 2048 bajtova
267.MAC adresa Ethernet okvira se sastoji od:
1. 48 bitova
2. 64 bita
3. 32 bita
4. 32 bajta
268.Broadcast adresa Ethernet okvira predstavlja
1. Sve jedinice
2. Sve nule
3. Karakterističnu sekvencu 10101010...
4. Karakterističnu sekvencu 01111110
269.MAC adresa kod Etherneta je:
1. Adresa koja je fabrički kodirana u ROM-u Ethernet kartice
2. Adresa koju određuje administrator računarske mreže
3. Adresa koja predstavlja simboličko ime registrovano kod DNS servera
4. Adresa koju definiše DHCP server
270.Switch je mrežni uređaj koji radi u
1. Sloju veze podataka
2. Fizičkom sloju
3. Mrežnom sloju
4. Transportnom sloju
271.Switch je uređaj koji analizira
1. MAC adrese
2. IP adrese
3. Adrese portova
4. Komutirane adrese
272.Domen sukobljavanja (collision domain) čine
1. Računari povezani na istu linijsku karticu switcha
2. Svi računari sa broadcast adresama
3. Računari koji se istovremeno obraćaju istom deljenom resursu
4. Svi mrežni resursi u posmatranom LAN-u
273.Kada u Ethernet mrežama nema sukobljavanja
1. Kada postoji jedan računar u kolizionom domenu
2. Kada su svi računari sa različitim MAC adresama
3. Kada se koristi časovnik vremena slanja za svakog učesnika
274.Kada se koristi žeton za slanje, kao u Token ring mrežama
7.7. Address Resolution Protocol (ARP)
275.Skraćenica ARP predstavlja:
1. Address Resolution Protocol
2. Address Request Protocol
3. Address Reverse Protocol
276.Osnovna uloga ARP protokola je:
1. pronalaženje hardverske adrese interfejsa putem mrežne adrese
2. utvrđivanje dostupnosti udaljenih članova
3. prenos podataka dobijenih od mrežnog sloja
277.Dobijanje MAC adrese putem IP adrese se vrši pomoću:
1. ARP protokola
2. RARP protokola
3. IP protokola
4. IP2MAC protokola
278.Dobijanje IP adrese putem MAC adrese se vrši pomoću:
1. ARP protokola
2. RARP protokola ***inverzni ARP protocol*
3. IP protokola
4. MAC2IP protokola
7.8. Token Ring
279.Tvorac “Token Ring” načina umrežavanja je:
1. IBM
2. IEEE
3. IETF
280.Token Ring omogućava sledeće brzine prenosa:
1. 4 Mb/s
2. 8 Mb/s
3. 10 Mb/s
4. 16 Mb/s
5. 100 Mb/s
281.Logička topologija Token Ring-a je:
1. prsten
2. zvezda
3. magistrala
282.Fizička topologija Token Ring-a je:
1. prsten
2. zvezda
3. magistrala
7.9. FDDI (Fiber Distributed Data Interface)
283.Skraćenica FDDI označava:
1. Fiber Distributed Data Interface
2. Fast Data Distribution Implementation
3. First Double Data Interface
284.Logička topologija FDDI-a je:
1. prsten
2. zvezda
3. magistrala
285.Fizička topologija FDDI-a je:
1. prsten
2. zvezda
3. magistrala
7.10. 802.11(WiFi)
286.IEEE 802.11 standard označava:
1. WiFi
2. Ethernet
3. Token Ring
287.Access point kod WiFi mreža se može porediti sa:
1. hub uređajem
2. UTP kablom
3. RJ45 konektorom
288.Osnovna prednost bežičnih mreža jeste:
1. jednostavnija instalacija bez kablova
2. veća otpornost na elektromagnetne smetnje
3. daleko veće brzine prenosa
289.WiFi mreže najčešće koriste frekvencijski opseg od:
1. 902 – 928 MHz
2. 2400 – 2483,5 MHz
3. 5728 – 5750 MHz
8.Mrežni sloj - JEDINO SE 292. Pitanje spominjalo u knjizi! Ostalo nsmo radili
8.0. Uvodna lekcija
290.Osnovna jedinica za prenos podataka na mrežnom sloju je:
1. Paket
2. Okvir
3. Segment
4. Frejm
291.Mrežni sloj je odgovoran za:
1. Prosleđivanje paketa sa jednog do drugog kraja mreže
2. Prosleđivanje paketa od jednog do drugog kraja žice
3. Detekciju i korekciju greški na prenosnom putu
4. Obezbeđivanje pouzdanog prenosa između krajnjih računara
292.Uređaj koji radi u mrežnom sloju je:
1. Router
2. Switch
3. Hub
4. Repeater
293.Tabele rutiranja određuju:
1. Najbolji sledeći skok na osnovu IP adrese odredišta u paketu
2. Broj skokova od izvorišta do odredišta da bi paketi bili isporučeni
3. Pravila za potpuno sigurnu isporuku paketa odredištu
4. Postupke za konverziju formata podataka u raznorodnim okruženjima
294.Mrežni sloj je odgovoran za:
1. Prosleđivanje paketa sa jednog do drugog kraja mreže
2. Prosleđivanje paketa od jednog do drugog kraja žice
3. Detekciju i korekciju greški na prenosnom putu
4. Obezbeđivanje pouzdanog prenosa između krajnjih računara
295.Karakteristike decentralizovanog rutiranja su:
1. Odluke o rutiranju se donose u svakom ruteru nezavisno od drugih
2. Ruteri razmenjuju informacije kako bi formirali tabele rutiranja
3. Koriste se u mainframe-based mrežama
4. Odluke o rutiranju, kao i tabele rutiranja se donose autonomno, bez dogovaranja između rutera.
296.Vrste decentralizovanog rutiranja su:
1. statičko rutiranje
2. dinamičko rutiranje
3. ekspres rutiranje
4. stohastičko rutiranje
5. pouzdano rutiranje
297.Kod statičkog rutiranja karakteristično je sledeće:
1. koriste se fiksne tabele rutiranja koje definiše administrator
2. svaki čvor ima sopstvenu tabelu rutiranja
3. koristi se kod jednostavnih mreža
4. prate sve promene u topologiji mreže i trenutnom saobraćaju
298.Kod dinamičkog rutiranja karakteristično je sledeće:
1. zasniva se na automatskom kreiranju i ažuriranju ruting tabela
2. svaki čvor ima sopstvenu tabelu rutiranja
3. prate sve promene u topologiji mreže i trenutnom saobraćaju
4. koriste se fiksne tabele rutiranja koje definiše administrator
5. koristi se kod jednostavnih mreža
299.„Link state routing“ algoritam ima sledeće karakteristike:
1. koristi različite informacije (broj skokova, opterećenost, brzina,...)
2. vrši se periodična razmena stanja veze između čvorova kako bi informacije bile aktuelne
3. koristi se najsvežija informacija o stanju veze
4. sporo se postiže uravnoteženost mreže
5. dobijena putanja nikada nije optimalna
6. mogu se rutirati samo kratki paketi
300.Zagušenje na ruterima može da nastane iz sledećih razloga:
1. Pojava velikog broja paketa sa zahtevom za istom izlaznom linijom
2. Pojedine linije mogu biti sa malim propusnim opsegom
3. Spori mikroprocesori
4. Pristigli paket sadrži broadcast MAC adresu odredišta
301.Odbacivanje paketa na ruterima kao posledica velikog opterećenja, radi se na sledeći način:
1. U prenosu datoteka vredniji su stariji paketi
2. Za multimedijalne aplikacije vredniji su noviji paketi
3. U prenosu datoteka vredniji su noviji paketi
4. Za multimedijalne aplikacije vredniji su stariji paketi
302.Prekomerni gubitak paketa (npr. 10 do 20%) na prenosnom putu za pošiljaoca znači:
1. U žičnim sistemima, nastupili su problemi i treba usporiti predaju
2. U bežičnim sistemima, to je normalno i treba nastaviti sa predajom
3. U žičnim sistemima, nastupili su problemi i treba ubrzati predaju da bi paketi što pre stigli na odredište
4. U bežičnim sistemima, nastupili su problemi i treba usporiti predaj
8.1. Internet Protocol (IP)
303.IPv4 je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
304.IP adresa u IPv4 ima dužinu od:
1. 32 bita
2. 16 bita
3. 16 bajtova
4. 32 bajta
305.IPv4 adrese se najčešće predstavljaju:
1. binarno
2. decimalno
3. heksadecimalno
306.Maksimalna moguća dužina IP paketa je:
1. 64 KB
2. 16 KB
3. 32 KB
4. 128 KB
307.Fragmentacija paketa označava:
1. Deljenje paketa na veći broj paketa sa manjom dužinom
2. Dopunjavanje paketa do njegove maksimalne moguće dužine
3. Prosleđivanje paketa do sloja veze podataka i smeštanje u koristan deo okvira
4. Izračunavanje kontrolne sume u cilju pouzdanog prenosa
308.Krakteristično za fragment nekog paketa je da:
1. Svaki fragment uvek sadrži kompletno zaglavlje originalnog paketa
2. Samo prvi fragment sadrži kompletno zaglavlje originalnog paketa
3. Svaki fragment ima svoje posebno zaglavlje (umesto IP adresa postavlja se obeležje fragmenta)
4. Samo prvi i zadnji fragment sadrže kompletno zaglavlje originalnog paketa
309.IP adresa po standardu IPv4 sadrži:
1. Identifikaciju računara u datoj mreži
2. Identifikaciju proizvođača Ethernet kartice i njen serijski broj
3. Identifikaciju korisnika i njegov password
4. Identifikaciju države i identifikaciju mreže u toj državi
310.Osim IPv4 adrese za uspešno adresiranje je neophodno imati i:
1. Masku podmreže (subnet mask)
2. Default gateway
3. IP adrese DNS servera
311.Ukoliko su prva dva bita mrežne adrese fiksirana na “01” u pitanju je:
1. mreža klase A
2. mreža klase B
3. mreža klase C
312.Ukoliko su prva dva bita mrežne adrese fiksirana na “10” u pitanju je:
1. mreža klase A
2. mreža klase B
3. mreža klase C
313.Ukoliko su prva tri bita mrežne adrese fiksirana na “110” u pitanju je:
1. mreža klase A
2. mreža klase B
3. mreža klase C
314.Rezervacija 8 bitova za mrežu i 14 bita za čvor je karakteristika:
1. mreže klase A
2. mreže klase B
3. mreže klase C
315.Rezervacija 16 bitova za mrežu i 16 bitova za čvor je karakteristika:
1. mreže klase A
2. mreže klase B
3. mreže klase C
316.Rezervacija 24 bita za mrežu i 8 bitova za čvor je karakteristika:
1. mreže klase A
2. mreže klase B
3. mreže klase C
317.Opseg IPv4 adresa 0.0.0.0-127.255.255.255 je karakteristika:
1. A klase mreža
2. B klase mreža
3. C klase mreža
318.Opseg IPv4 adresa 128.0.0.0-191.255.255.255 je karakteristika:
1. A klase mreža
2. B klase mreža
3. C klase mreža
319.Opseg IPv4 adresa 192.0.0.0-223.255.255.255 je karakteristika:
1. A klase mreža
2. B klase mreža
3. C klase mreža
320.Za adresiranje članova privatne mreže koja ima pristup Internetu mogu se koristiti sledeći opsezi IPv4 adresa:
1. 0.0.0.0-0.255.255.255
2. 10.0.0.0-10.255.255.255
3. 127.0.0.0-127.255.255.255
4. 172.16.0.0-172.31.255.255
5. 192.0.2.0-192.0.2.255
6. 192.168.0.0-192.168.255.255
7. 198.18.0.0-198.19.255.255
321.Preciznost kod CIDR podele mreža je:
1. bit
2. bajt
3. 32 bita
4. 4 bajta
322.Regularne mrežne maske su:
1. 128.0.0.0
2. 128.128.0.0
3. 255.128.0.0
4. 255.255.64.0
5. 255.255.128.0
6. 255.255.255.64
7. 255.255.255.248
323.CIDR zapis mrežne maske “255.255.255.0” je:
1. /16
2. /24
3. /32
324.CIDR zapis mrežne maske “255.255.255.224” je:
1. /18
2. /27
3. /31
325.CIDR zapis mrežne maske “255.255.248.0” je:
1. /12
2. /21
3. /30
326.Radeći sa mrežnom maskom 255.255.255.240 sledeći računari mogu da komuniciraju bez posredstva gateway-a:
1. 192.168.1.97 i 192.168.1.110
2. 192.168.1.158 i 192.168.1.161
3. 192.168.1.162 i 192.168.1.173
4. 192.168.1.190 i 192.168.1.201
5. 192.168.1.225 i 192.168.1.235
6. 192.168.1.239 i 192.168.1.250
8.2. Internet Protocol verzije 6 (IPv6)
327.IPv6 je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
328.Glavni problem koji rešava IPv6 u odnosu na IPv4 je:
1. veći adresni prostor
2. veće performanse
3. veća pouzdanost prenosa
329.IPv6 adrese se najčešće predstavljaju:
1. binarno
2. decimalno
3. heksadecimalno
330.Parametar “Hop Limit” IPv6 paketa može se porediti sa IPv4 parametrom:
1. Time to Live
2. Total length
3. Type Of Service - TOS
331.Adrese IPv6 protokola imaju bitsku dužinu od:
1. 32 bita
2. 48 bitova
3. 128 bitova
332.Prenos IPv6 paketa putem IPv4 mreže je moguć:
1. bez posebnih dodataka
2. putem tunelovanja
3. nije moguć
333.Aktivna mrežna oprema sa podrškom za 3. sloj (Layer 3) projektovana za IPv4 može se koristiti i za IPv6:
1. da
2. ne
8.3. Internet Control Message Protocol (ICMP)
334.ICMP je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
335.ICMP je skraćenica od:
1. Internet Control Message Protocol
2. Internet Central Monitoring Protocol
3. Internet Centralized Management Protocol
336.Uloga ICMP protokola je:
1. adresiranje na mrežnom nivou
2. izveštavanje o stanju i greškama na mreži
3. konverzija između protokola mrežnog sloja i sloja veze
337.ICMP poruke:
1. imaju nezavisno zaglavlje
2. enkalsuliraju se u IP datagram
3. koriste sistem višestrukih zaglavlja
338.ICMP poruke se sastoje od:
1. izvorišne adrese
2. odredišne adrese
3. tipa poruke
4. koda
5. kontrolne sume
6. sadržaja
7. TTL parametra
339.Primer alata koji koristi ICMP protokol je:
1. TCP
2. Telnet
3. Ping
340.TTL parametar IPv4 protokola može prouzrokovati sledeću poruku u okviru ICMP protokola:
1. Destination Unreachable
2. Parameter Problem
3. Time Exceeded
341.ICMP protokol ima mogućnost da utvrdi koliko je vremena utrošeno za ostvarivanje komunikacije:
1. da
2. ne
3. samo u okviru TCP protokola
8.4. Internet Group Management Protocol (IGMP)
342.IGMP je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
343.IGMP je skraćenica od:
1. Internet Group Message Protocol
2. Internet Group Monitoring Protocol
3. Internet Group Management Protocol
344.Neodvojivo adresiranje vezano za IGMP protokol je:
1. unicast
2. anycast
3. multicast
345.Ukoliko ruter dobije multicast poruku, određivanje lokalnih primalaca se određuje pomoću:
1. ICMP protokola
2. IGMP protokola
3. TCP protokola
346.IGMP poruke:
1. imaju nezavisno zaglavlje
2. enkalsuliraju se u IP datagram
3. koriste sistem višestrukih zaglavlja
347.Naknadna sinhronizacija vezana za članove multicast grupa putem IGMP protokola se vrši na zahtev:
1. članova lokalne mreže
2. rutera
3. izvorišta multicast saobraćaja
8.5. Internetwork Packet Exchange (IPX)
348.IPX je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
349.IPX je skraćenica od:
1. Internet Protocol Extension
2. Internal Parameters Extrapolation
3. Internetwork Packet Exchange
350.IPX protokol se najčešće koristi kod:
1. MS Windows računarskih mreža
2. Novel Netware računarskih mreža
3. Unix računarskih mreža
351.IPX protokol se uglavnom koristi u kombinaciji sa:
1. SPX protkolom
2. TCP protokolom
3. UDP protokolom
352.IPX protokol za adresiranje članova mreže koristi:
1. 16-bitne adrese
2. 32-bitne adrese
3. 48-bitne adrese
8.6. IPsec
353.IPsec je protokol (OSI i TCP/IP):
1. fizičkog sloja
2. sloja veze
3. mrežnog sloja
4. transportnog sloja
5. aplikativnog sloja
354.Osnovna uloga IPsec protokola je:
1. povećanje bezbednosti prenosa podataka
2. povećanje adresnog prostora
3. povećanje performansi mreže
355.Osnovna prednost realizacije sistema za zaštitu podataka na mrežnom nivou (umesto na transportnom ili aplikativnom):
1. obuhvatanje svih protokola viših nivoa
2. hardverska realizacija
3. neuporedivo veće performanse
356.ESP skraćenica kod IPsec protokola označava:
1. Encapsulating Security Payload
2. Ethernet Served Protocol
3. Extended System Protection
357.Osnovna uloga ESP-a kod IPsec-a je:
1. obezbeđivanje poverljivosti
2. obezbeđivanje upravljanja ključevima
3. obezbeđivanje autentičnosti i integriteta
358.AH skraćenica kod IPsec protokola označava:
1. Authentication Header
2. Aproximate Hash
3. Authenticated Host
359.Osnovna uloga AH-a kod IPsec-a je:
1. obezbeđivanje poverljivosti
2. obezbeđivanje upravljanja ključevima
3. obezbeđivanje autentičnosti i integriteta
360.IKE skraćenica kod IPsec protokola označava:
1. Internet Key Exchange
2. Integrated Key Encapsulation
3. Internal Key Exposition
361.Osnovna uloga IKE-a kod IPsec-a je:
1. obezbeđivanje poverljivosti
2. obezbeđivanje upravljanja ključevima
3. obezbeđivanje autentičnosti i integriteta
362.Osnovni režimi rada IPsec protokola su:
1. transportni
2. tunelski
3. transformni
4. komutirani
363.U slučaju NAT-ovanja nije moguće koristiti sledeći režim rada IPsec-a:
1. transportni
2. tunelski
3. transformni
4. komutirani