UNIVERZITET U TUZLI

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET

ODSJEK:POREMEĆAJI U PONAŠANJU

TUZLA, 05.12.2011.

MR.SC. LEJLA KURALIĆ-ĆIŠIĆ, VIŠI ASISTENT

Radionice koje će studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta,

odsjek:Poremećaji u ponašanju izvoditi u OŠ „Novi Grad“ u skolopu praktičnih

vježbi iz predmeta: „Teorije prevencijeI“ i „Teorije prevencije II“, u prisustvu

asistentice.

Prva radionica: Upoznaj me

Ciljevi radionice:

Upoznavanje članova međusobno, kao i s volonterima (studentima);

Upoznavanje s pravilima i načinom rada;

Povezivanje članova i opuštene atmosfere.

Aktivnosti:

Ime i pokret

Lančano pamćenje imena

Moje ime i ja

Očekivanje od grupnog rada, i šta očekujem od sebe?

Postavljanje zajedničkih pravila.

Izrada bedža

Ime i pokret

Učesnici stanu u krug i redom svako izgovari svoje ime i istovremeno napravi neki svoj

pokret. Grupa ga pozdravlja tako što svi istovremeno naprave njegov pokret i glasno kažu

„Zdravo“ i izgovore ime osobe koju pozdravljaju. Na ovaj način bude pozdravljen svaki

član grupe.

Lančano pamćenje imena

Učesnici se rasporede u krug tako što prave azbučni ili abecedni niz koristeći početno

slovo svoga imena. Prvi učesnik, čije ime počinje sa A ili nekim slovom sa početka niza,

započinje krug, a ostali se raspoređuju po redu prateći liniju kruga u desnu stranu. Kada

se načini niz, svako još jednom ponovi svoje ime da bi provjerio da li je na dobrom

mjestu. Zatim prvi učesenik izgovori samo svoje ime, sljedeći ponavlja njegovo ime i

dodaje svoje. Treći ponavlja prethodna dva imena i dodaje svoje na kraju.

Moje ime i ja

Učesnici treba da usmjere pažnju na svoje ime i ispričaju kako su ga dobili, da li im se

dopada njihovo ime, da li imaju neke nadimke kojim bi željeli da ih oslovljavaju na

grupi. Svaki od učesnika kaže koliko želi o svome imenu.

Šta očekujem za sebe?

Učesnici treba da na papiru napišu šta očekuju od radionica, i od druženja. Očekivanja

mogu zapisati na papiru, il da ih izgovore. Sva očekivanja napišu na hameru, i ostaje na

papiru dok se ciklus radionica ne završi. Na posljednoj radionici vraćamo se

očekivanjima sa početka.

Postavljanje grupnih pravila

Učesnicima se prestavi da se poštuju pravila, i da cjela grupa zajedno donosi pravila, kao

i da ih se pridržavaju. Svako od učesnika treba da razmisli šta mu je važno da bi mogao

da radi u grupi i da se dobro osjeća. Pišu ih na hamer papir, i to stoji u učionici.

Izrada bedža

Svaki učesnik dobije kartončić za izradu bedža i na njemu može da napiše svoje ime i

neku poruku koja mu je važna, il simbol. Zatim svi pokažu svoje bedževe i upoznaju se

sa ostalim bedževima. Na kraju radionica, i bedževi se lijepe na hamer do sledečeg

susreta.

Materijal: kartončići za bedževe, 2 hamera za pisanje pravila i grunih očekivanja, bojice,

folmasteri, markeri...

Druga radionica: O sebi...

Ciljevi radionice:

Da učesnicima postanu svjesni sebe i svojih različitih osobina;

Da prihvate druge i njihove različitosti;

Da se predstave i upoznaju na jedan drugačiji način.

Aktivnosti:

Da sam ja..

I dobro i loše o meni

Gest prijateljstva

Da sam ja...

Svaki učesnik dobije papir A4 i podjeli ga u četiri polja. U svakom od polja upisuje ili

crta svoj odgovor na neobična pitanja. Voditelj daje dovoljno vremena za smišljanje i

predstavljanje odgovora.

Zamislite da ste boja, koja biste bili? – svako od učesnika boji dio kvadrata bojom

kojom bi sebe predstavio:

Zamislite da ste drvo, koje drvo biste bili? – svako od učesnika crta drvo u

sljedečem kvadratu:

Zamislite da ste godišnje doba, koje biste bili? – godišnje doba učesnici biraju bez

obzira na datum rođenja:

Zamislite da ste životinja, koja biste bili?

Kada svi završe, okreću svoje papire i predstavljaju svoje izbore i tumaće

odgovore. Voditelji podstiču svakog učenika, da se predstavi, hvaleći njegove

dobre osobine. Ukoliko ne želi da se predstavi, lagano se podstakne, a ukoliko i

dalje ne žele, voditelj takvo ponašanje okarakteriše pozitivno, kao dobro

poznavanje sebe i sopstvenih mogučnosti.

I dobro i loše o meni

Sv učesnici na papiru izdvajaju nekoliko osobina na koje su ponosni, a na poleđini

nekoliko osobina koje bi željeli da promjene. Voditelj naglašava da se to što pišu neće

morati djeliti s grupom. Razgovor se podstiće pitanjima da li postoji ljudi samo sa

pozitivnim ili samo s negativnim osobinama? Kako s osobine mjenjaju s vremenom?

Mogu li se negativne osobine mjenjati? Cilj je da učenici postanu svjesvi svojih

pozitivnih i negativnih osobina, da stvore realniju sliku o sebi. Važno je da usvoje

mogučnosti mjenjanja osobina i ideju da ljudi nisu nepromjenljivi, jer takvo saznanje

motiviše njihovu promjenu.

Gest prijateljstva

Svaki učenik upućuje osobi desno od sebe neki gest prijateljstva (rukovanje, tapšanje po

ramenu...), a ovaj sljedečem neki novi gest i tako redom dok gest prijateljstva ne stigne

onome koji je započeo krug.

Treća radionica:Kutija imena

U trećoj radionici svako dijete ce da zapise na papiric svoje ime,i da ubaci u jednu kutijicu,nakon toga svako dijete ce da izvuce po jedan papiric i da napise nesto o toj osobi koju je izvukao.kada svi zavrse sa pisanjem onda ce da procitaju to sto su napisali npr. (pozitivne i negativne osobine ili stvari koje voli ili ne voli kod te osobe).

Cilje je da saznamo kako djeca medjusobno gledaju jedni na druge.

Četvrta radionica: O komunikaciji

Cilj radionice:

Da se zainteresuju za područje komunikacije;

Da postanu svjesni složenosti verbalne razmjene među ljudima;

Da uvide teškoće koje nastaju u procesu verbalne razmjene;

Da uvide mogučnosti učenja komunikacijski vještina;

Da postanu svjesni razlika koje ljudi pripisuju sličnim ili istim stimulsima.

Aktivnosti:

Asocijacije na riječ „komunikacija“

„Šta kažu...?“

Koliko nam se viđenja razlikuju?

Zajednička prića

Atom

Asocijacija na riječ „komunikacija“

Voditelj poziva učesnike da kažu šta prvo pomisle kad čuju riječ komunikacija. Svi

članovi govore svoje asocijacije i objašnjavaju zašto im je baš ta asocijacija pala na

pamet.

„Šta kažu...?“

Voditelj pripremi nekoliko slika iz novina (časopisa) na kojima su prikazane dvije ili tri

osobe, svaka od osba treba da bude obilježena slovom (A,B,C) ili brojem (1,2,3,). Svaka

od fotografija se pokaže grpi, tako da je svi članovi grupe mogu vidjeti. Učenicima se

podjele prazni samoljepljivi papirići. Na svakom papiriću predstavljaju komunikaciju

izmešu likova. Papirići treba da budu obilježeni brojem slika i treba da sadrže razgovor

dat u dijalogu između dvije ili više osoba. Kada naprave razgovore za svaku fotografiju,

papirići se lijepe ispod svake slike. Zatim neko iz grupe predstavi svaku situaciju u

komunikaciji za prvu sliku, pa neko drugi za drugu i tako redom do kraja. Na kraju

aktivnosti važno je uočiti da su se za istu sliku pojvile različite rečenice, u zavisnosti

kako je svako od učenika doživio likove.

Kako nam se viđenja razlikuju?

Voditelj pokreće diskusiju o sličnostima i razlikama dijaloga za svaku sliku i podstiče

učesnike da objasne zađto su baš te rečenice odabrali, pta ih je usmjerilo, itd. Na kraju se

ističe značaj različitih vidđenja i bogastava mogučih komunikacjskih situacija.

Zajednička priča

Učenici dobijaju papire (A4) i olovke, i objašnjava im se da če im se postavljati pitanja

na koja treba da odgovre i da zapišu odgovore na papirima. Kada završe odgovore na

prvo pitanje, voditelj im pokazuje, kako da presaviju papir, tako da se ne vidi odgovor, a

da ostane dovoljno mjesta za ostale odgovore. Tako savijen papir dodaju učesniku desno

od sebe, a istovremeno dobijaju odgovor od učesnika s lijeve strane. Voditelj naglašava

da je važno da učenici ne čitaju prethodne odgovore. Pitanja:

Ko i ko? (o kome se radi u priči, ko su glavni likovi?

Gdje?

Šta su radili?

Zašto su to radili? (zato što, jer...)

Šta je bilo na kraju?

Šta ti misliš o tome?

Kada završe sa odgovaranjem, još jednom dodaju papir udesno. Tako otvara papir i čita

odgovre pokušavajući da stovri priču. Jedan po jedan učesnik ispriča priču.

Atom

Sudionici se slobodno kreću prostorijom na način kako im odgovara (brzo, lagano,

skakućući, lijeno šetajući). Kada voditelj kaže: “ATOM!”, sudionici se zaustavljaju.

Kada kaže: „ATOM 3!”, sudionik se zaustavlja i uhvati se za ruke s dvije najbliže osobe.

Na: „ATOM 5!” formiraju se skupine od pet. Svaki put kada netko ostane višak, on

ispada i tako se igra dok ne ostane samo jedan sudionik.

Peta radionica: Uspješna/neuspješna komunikacija

Cilj radionice:

uvesti sudionike u komunikaciju kao interakciju;

Naučiti razlikovati uspješnu od neuspješne komunikacije i analizirati čimbenike koji

dovode do uspješnog sporazumijevanja među ljudima.

Aktivnosti

Dopada mi se, i ne dopada mi se…

Komunikacija I konflikt

Lovac/baka/lav

Dopada mi i ne dopada mi se

Na zidu se nalaze dva hamera na kojima piše: Što mi se dopada u komunikaciji s

drugima? Što mi se ne dopada u komunikaciji s drugima?

Voditelj podijeli sudionike u dvije skupine. Jedna skupina odgovara na jedno, a druga na

drugo

pitanje. Na znak voditelja po jedan sudionik u svakoj skupini uzima flomaster i brzo

odlazi do hamera i piše prvi odgovor šta mu se dopada/ne dopada u komunikaciji s

drugima. Cilj je u vremenu od pet minuta napisati što više asocijacija. Nakon isteka

vremena voditelj pročita napisane asocijacije, eliminira one koje se ponavljaju i

proglašava pobjedničku skupinu

Komunikacija i konflikt

Voditelj formira četiri skupine i daje im zadatak da osmisle scenarij za jednu od sljedećih

konfliktnih situacija:

• izgubljena utakmica,

• posuđivanje novca,

• polomljeni stolovi u učionici,

• kasni dolazak kući sa zabave.

Konfliktna situacija mora imati svoje rješenje. Svaka skupina ima na raspolaganju

pripremu od

deset minuta, a samo izvođenje scene ne treba trajati duže od deset minuta.

Svaka skupina mora svakom članu dodijeliti odgovarajuću ulogu, a u igranje mora

uključiti i verbalnu i neverbalnu komunikaciju i komunikaciju sa svakim članom skupine.

Nakon odigravanja svake scene slijedi diskusija:

- Jesu li svi sudionici komunicirali jedni s drugima?

- Jesu li svi koristitili i verbalnu i neverbalnu komunikaciju?

- Iz koje komunikacije (verbalne ili neverbalne) ste više saznali o konfliktu (da postoji,

uzrok, rješenje)?

Lovac, baka, lav

Lovca se plaši lav (lovac puca iz puške), lava se plaši baka (lav podiže “prednje šape” i

rikne), bake se plaši lovac (baka prijeti kažiprstom). Sudionici se podijele u dvije

skupine. Članovi obiju skupina nezavisno se dogovore koju ulogu će igrati, cijela skupina

istu ulogu (lovca, baku ili lava). Zatim stanu u red, jedni naspram drugih i na znak

voditelja “odigraju” ulogu koju su izabrali. Skupina koja pobijedi (“uplaši” drugu

skupinu) dobije bod. Igraju se tri kruga.

Šesta radionica: Kako da ti kažem

Ciljevi radionica:

Upoznavanje učenika sa značenjem „JA“ poruka;

Upoznavanje sa vještinama jasnog izražavanja sebe bez interpretacije i optuživanja

drugog;

Razlikovanje „JA“ poruka od „TI“

Aktivnosti:

Sa nama je sve OK, a sa vama nije...

„JA“ poruke „TI“ poruke

Mostovi

Uzemljenje

Sa nama je sve OK, a sa vama nije...

Učenici se podjele u dvije grupe. Jedni stanu na kraj prostorije, a drugi u drugi, kao

špalir. Prva grupa napavi korak ka drugoj izgovarajuči uglas tiho i ljubazno: „S nama je

sve OK, a s vama nije. Mi smo u pravu, vi uvijek griješite.“ Zatim druga grupa učini

isto ka prvoj samo malo glasnije. I tako naizmjenilno, grupe iskoračuju, isto izgovaraju,

svaki put glasnije i glasnije, manje ljubazno i tiho. Igra se završava kada dođu jedni do

drugih dok im se „nosevi ne dodirnu“, i kada već viču jedno na druge. Voditelj tada

zaustavlja igru i svaki par koji je u direktnom kontaktu treba da se rukuje, zagrli, poljubi.

Što god da želi, samo da je čin dobre volje.... Poslije igre, voditelj pita kako su se osjećali

, je li nekome bilo neprijatno, i koje su njihove reakcije na igru. Voditelj komentariše da

se to bila samo igra, ali da ilustruje način kako raste tenzija kada optužujemo druge, kad

smatramo da su drugi krivi za naša osjećanja, sa smo bolji od drugih i sl.

„JA“ poruke – „TI“ poruke

Situacija:

1)Vaš brat/sestra ostavlja stvari svuda po stanu, stolu, krevetu, po podu, i to vama ide na

živce, i želite da se promjeni, da bude uredniji!

2)Kada završite zadaću, i imate termin za internet, a vaša mama vam da odradite neki

zadatak. Vama se ne sviđa što nije ispunila obečanje, ljuti ste i željeli bi da mama/otac

potupi drugačije!

Kada

ti ..........................................................................................................................................

(opišite neko specifično ponašanje te osobe)

Osjeećam

se.....................................................................................................................................

(opišite šta osjećate)

Zbog

toga.........................................................................................................................................

Opišite uticaj ponašanja te druge osobe na vas)

A ono što bih ja

želio......................................................................................................................

(objasnite šta bi situaciju učinilo boljom za vas)

Mostovi

Učesnici se djele u grupe po troje ( način podjele po izboru voditelja), svaka grupa odlazi

do zida i uzima po nekoliko poruka (važno je da sve poruke budu skinute). U malim

grupama, poruke koje su izabrali prevode u JA poruke, jasno izražavajući sebe. Svoje

mišljenje, osjećanja i potrebe. Učenicima prethodno objasnimo kako se radi. Kada završe,

prezenruju pred cjelim razredom.

Uzemljenje

Učenici se podjele u parove. Jedna je osoba A, a druga osoba B. U prvoj situaciji osoba A

ima zadatak da zamisli da je čvrsta kao drvo ili stub, i da je nešto snažno veže za zemlju.

Osoba B pokušava da je izbaci iz ravnoteže i pomjera. U drugoj situaciji osoba A čvrsto

stoji na podlozi ne pomjerajući donji dio tijela dok je gornji dio tijela opušten i

pokretljiv. Osoba B pokušava da je izbaci iz ravnoteže i pomjera. U trećoj situaciji osba

A stoji potpuno opušteno. Osoba B pokušava da je izbaci iz ravnoteže, i pomjera. Kada

prođu sve tri situacije, mjenjaju uloge. Nakon ove aktivnosti, voditelj podstiće diskusiju

pitanjima:

-Kako vam je bilo tokom aktivnosti, kako ste se osjećali?

-Da li ste primjetili neke razlike između prve, druge i treće situacije?

-Šta vam je najviše prijalo, u kojem položaju (stojeći čvrsto, na zemlji ili opušteno)?

-Šta vam se najviše dopalo?

Voditelj pravi razliku u pristupu u konfliktu, ili šire gledano bilo kojoj životnoj situaciji:

„kada smo suviše čvrsti i rigidni bivamo lako izbačeni iz ravnoteže, kada smo previše

opušteni, onda ne znamo šta hoćemo, prepuštamo se situaciji i nosi nas situacija, a kada

smo jasni u onome šta želimo, dovoljno smo fleksibilni da govorimo o sebi i slušamo

druge, imamo najviše šanse da nas čuju, da se povežemo sa drugima i da dođemo do

onoga što želimo na obostran zadovoljstvo.

Sedma radionica- Aktivno slušanje

Da li me slušaš?

Učesnici se podijele u parove, koji sjedaju jedno do drugog u krug. Jedan član para jeosoba A, a drugi član je osoba B. Svi parovi dobijaju isti zadatak, istovremeno rade i za rad imaju 4 minuta. Osobe A, prva dva minuta, govore šta su radile prijenego što su došle na radionicu, a osobe B ih ne slušaju.Svaki neslušač dobija listić na kojoj piše zašto ne sluša osobu A.Kada je pročita, ona nastoji da se uživiu tu ulogu i da se, u skladu sa njom i ponaša. Za to vrijeme, osobe A nastoje da privuku pažnju osoba B. Nakon dva minuta, uloge se mijenjaju, s tim da osobe B svoju cedulju predaju novom neslušaču, osobi A, sa svoje desne strane. I osobe B imaju dva minuta da pričaju šta im se desilo prije dolaska na radionicu i dakroz svoju priču, privuku pažnju osobe A, koja ih ne sluša.Kada se igrica završi, voditelj postavlja sljedeća pitanja:- Kako ste se osjećali tokom ove vježbe?- Koja uloga vam je bila teža, uloga „neslušača“ili „govornika“?- Kako ste dali do znanja svom paru da ga ne slušate?- Kako ste se trudili da privučete pažnju?- Da li vas je ovo podsjetilo na situacije u kojima ste vi bili ti koje ne slušaju, ili u kojima vi niste nekog slušali?Sljedeća aktivnost odnosi se na to da se učesnici prisjećaju u kojim to situacijama oni nisu bili saslušani.Svako od njih dobija po četiri cedulje označene slovima.Učesnici imaju 10 minuta da popune cedulje.Za to vrijeme voditelj zapiše na tabli četiri pitanja kojase nalaze na ceduljama, kako bi učesnicima bilo lakše da prate diskusiju. Kada završe sa pisanjem, voditeljkupi cedulje i razvrstava ih, na osnovu slova koja senalaze na njima, u četiri grupe.Učesnici se dijele u 4 grupe i svaka grupa dobija po jednu skupinu cedulja sa određenim slovom. Tako imamo grupu A, B, C i D. Grupa A ima zadatak da napravi spisak osoba koje se pojavljuju kao „neslušači“ i da navede koliko se puta koja osoba pojavljuje kao„neslušač“. Grupa B analizira sadržaj i zapisuje tip poruke:molba, saopštenje, pitanje, ubjeđivanje, zahtjev,obrazloženje, itd. Grupa C zapisuje koji su to znaci, na osnovu kojih se vidi da nas neko ne sluša i koliko se često koji znak javlja. Grupa D zapisuje osjećanja koja su se javila u situacijama kada nisu bili slušani, kao i koliko često se koje osjećanje javilo. Za ovaj rad grupe imaju 10 minuta. Nakon toga, svaka grupa izvještava o dobijenim podacima.Zatim, grupe dobijaju zadatak da odaberu jednu od situacija neslušanja i da je odigraju pred ostalima. Za pripremu imaju 5 minuta. Kada se situacija odigra,voditelj postavlja pitanja:- Kako je ova situacija mogla drugačije da izgleda, tj. da sagovornici stvarno čuju jedandrugog?- Šta treba da se kaže, da se sagovornik čuje, odnosno da razumije da ti je važno to o čemugovoriš?Ovdje se insistira na primjeni JA-govora, kao sredstva za privlačenje pažnje sagovornika,jer ova vrsta poruke sadrži emocije onogako govori i koga ne slušaju, objektivan opis situacije i prijedlog mogućeg rješenja te situacije.

Osma radionica: KVIZ MISAONE IGRE

Unutrašnja i vanjska motivacija, steći znanje i ovladati strategijama učenja koje su

primjenjive u svakodnevnom životu, motivisanje osoba sa problematičnim ponašanjem u

rad u grupi, preuzimanje odgovornosti u učenju,zauzimanje stava prema pozitivnom

sticanju znanja.

Cilj radionice:

-promovisanje pozitivnih veza

-podupiranje samoodređenja

-podupiranje pozitivnog identiteta

-prepoznavanje vlastitih mogućnosti 

-prepoznavanje pozitivnih ponašanja i prilika za prosocijalno uključivanje.

Aktivnosti:

1.grupni rad

2.uspostavljanje komunikacije i takmičarskog duha između ciljano biranih učenika

3.postizanje pozitivnih veza i zbližavanje učenika

1.podijeliti 30 učenika u razredu u parove ili grupe sa više članova, ciljano birana grupa,

učenici sa problematičnim ponašanjem koji nisu u pozitivnom kontaktu sa učenicima –

odlikašima,

2.zajednički rad, iznošenje vlastitog mišljenja i uvažavanje tuđeg, kviz opšteg znanja

kojim proglašavamo najbolji tim u razredu.

3.tokom zajedničkog rada nadgledamo grupe, potičemo ih, motivišemo, bodrimo, učenici

sa velikim znanjem uvažavaju mišljenja slabijih i tako potiču jači i bolji odnos između

njih, gradeći im samopouzdanje.

Deveta radionica – Povjerenje

Cilj radionice: sticanje povjerenja i zbližavanje među učenicima.

Aktivnosti:

1. Podijelimo učenike u parove, vodimo računa da jedan učenik bude onaj koji je

problematičan i eventualno slabijeg uspjeha u školi, a drugi da bude bolji učenik

koji se inače sa njim ne druži. Učenici razgovaraju o svojim hobijima,

zanimanjima i sl. Na kraju svaki učenik predstavlja grupi interese i zanimanja

svog partnera u paru.

2. Ostavimo učenike u istim parovima. Jednom od njih zavežemo maramom oči, a

drugom damo zadatak da ga vodi kroz učionicu pazeći da se ne spotakne

izbjegavajući prepreke s tim da ne smiju komunicirati, nego da se učenik sa

povezom potpuno opusti i prepusti vođenju drugog učenika. Zatim zamijenimo

uloge. Napravimo situaciju da bude komična, da svima bude zabavno i

interesantno.

Deseta radionica – Igranje uloga

Prevencija vrsnjačkog nasilja (za mlade osobe koje su doživjele nasilje ili žele sudjelovati

u borbi protiv svih oblika nasilja), u radionici se koristi grupni oblik rada uz primjenu

razgovora, rasprava, demonstracija. Ispoljavanje emocija, upoznavanje i prepoznavanje

emocija, kojeg su intenziteta i kakve su, osvijestiti vlastite i tuđe emocije, dobiti

informacije o tome koliko dobro prepoznajemo situacije koje u nama izazivaju ljutnju.

Aktivno sudjelovanje i učenje na zabavan način, druženje sa vršnjacima, osposobljavanje

za vršnjačku edukaciju.

Cilj radionice:

-razvijanje socijalnih vještina koje koristimo u svakodnevnom životu kako bi smo imali

dobar odnos sa ljudima koji nas okružuju

-prihvatanje različitosti

-uspješna komunikacija

-pravilno i uspješno riješiti sukob

-prepoznati vlastite nasilničke tendencije

Aktivnosti:

1.situacija u kojoj jedan učenik vrši nasilje nad drugim učenikom-demonstracija

2.tri grupe učenika

3.prva grupa navija za jednog od njih

4.druga se želi ukljuciti u nasilje

5.treća odluči pozvati i obratiti se odrasloj osobi

6.stav učenika na navedenu situaciju

7.naš osvrt i ispravno riješenje date situacije.

1. učenika koji je –zvijezda- u razredu odnosno učenik koji je u riziku i koji vrši nasilje

nad drugima staviti u ulogu žrtve, učenik koji je meta ismijavanja i zlostavljanja u ulogu

izvršitelja nasilja.

2. podijelimo učenike u tri grupe, učenike koji su uključeni u nasilje staviti u ulogu onih

koji bi izabrali adekvatno riješenje i obratili se odrasloj osobi za pomoć i obrnuto.

3.prvu grupu učenici koji navijaju staviti u krug u kome se nalaze akteri nasilja i

podržavaju jednog od njih.

4.drugu grupu učenika - učenici koji se žele uključiti u nasilje gurkanjem, provociranjem.

5.treća grupa - učenici koji traže pomoć odrasle osobe, ciljana grupa učenika koji su u biti

izvršioci nasilja nad drugima.

6.nakon završene demonstracije sjedamo u krug i iznosimo i komentarišemo osjećaje

koje je u nama izazvalo nasilje.

7.saslušavši mišljenje učenika, iznosimo ispravne radnje kojih se treba pridržavati u

takvim situacijama.

Glavni cilj radionice je promjena stavova, nivoa tolerancije za vršnjacko nasilje,

iniciranje saradnje i međusobnog poštovanja da bi se prevenirala dalja eskalacija

problema nasilnog ponašanja u skolama.

11.Radionica-Zasto volim skolu

Ukoliko su se djeca sto bjeze dobro ponasala i nisu bjezala razgovarat cemo sa nastavnikom i/ili pedagogom da im popravi vladanje.Tokom radionice ce pisati sastav na temu „zasto volim skolu“.

Cilj je da saznamo da saznamo koji je razlog zasto djeca ne vole skolu i da uticemo na to da promijenimo.

12.Radionica

-Prvo počinjemo sa opuštanjem uz igru-IDE MACA OKO TEBE

-Djeca formiraju krug i izabere se učenik koji počinje igru trčeći izvan kruga oko njih. Ostali pjevaju popratnu pjesmu igre. Kada prestanu pjevati učenik po svom izboru dodiruje drugog učenika koji odmah potom ustaje i učenik trči u suprotnom pravcu od njega kako bi zauzeo stolicu prije učenika koji je započeo igru. U slučaju da ne stigne prvi učenik se vraća u krug, a ne postaje “maca” (igra traje 30 minuta).

-Nakon toga započinjemo glavnu vježbu. Svakom učeniku na leđa zalijepiti prazan list papira. Zatim započeti s jedne strane kruga. Učenik ustaje te svako iz kruga napiše po jednu pozitivnu misao o tom učeniku(odraditi to tako da učenik u tom trenutku ne zna tačno ko od učenika mu piše). Svaki učenik treba imati isti broj komentara na leđima. Kada svi završe, dopustiti im da pogledaju te komentare. Zatim diskutovati o tome i

utvrditi kako se osjećaju nakon pročitanog, da li su to neka pouitivna osjećanja, gledaju li drukčije na gupu i prvenstveno gledaju li drugačije na sebe.

13.Radionica- Šareno drvo

Shavatanje i prihvatanje svoje individualnosti i individualnost drugih

U ovoj igri učesnici dobijaju listiće.Na svakom listiću se nalazi napisano jedno ime učesnika. To znači da svaki učesnik dobija onoliko listića koliko ima učesnika, samo ne dobija listić sa svojim imenom. Učesnici imaju zadatak da na svaki listić napišu po jednu karakteristiku, koja, po njihovom mišljenju,predstavlja osobu čije je ime ispisano na tom listiću. Nakon što to završe, listiće stavljaju na veliki pano odnosno u ovom slucaju na drvo u čijoj svakoj grani se nalaze imena svih učesnika i to tako što ispod imena svakog učesnika stave listićsa njegovim imenom i navedenom karakteristikom.Kada završe kačenje listića, svi učesnici se vraćaju na svoja mjesta u veliki krug. Sljedeći korak u ovoj igri je taj da sada svaki učesnik ustaje sa svog mjesta, prilazi panou, i čita karakteristike koje su za njega pisaliostali učesnici. Zatim se pročitane karakteristike komentarišu.Cilj igre je da učesnici uvide kako ih vide drugi, te koliko se njihova slika o sebi razlikuje od one koju imaju druge osobe o njima.I voditelj bi im trebao objasniti da je veoma važno shvatanje vlastite invidualnosti i njeno prihvatanje kao i prihvatanje i shvatanje individualnosti drugih ljudi.

14. Radionica- Prepoznavanje svojih i tuđih potreba i osjećaja,otklanjanje stereotipa i predrasuda

Zašto me odbacuju?

Na početku ove igre učesnici se podijele u grupe od po 5 članova i svaka grupa zauzme neko svoje mjesto u prostoriji. U svojim malim grupama učesnici naprave krugove. Nakon toga voditelj kaže: „Sada neka u svakoj grupi jedan član uđe u mali krug i neka u njemu mirno stoji. Za to vrijeme ostali članovi kruže oko njega, odmjeravajući, zagledajući, mjerkajući ga. Ovu aktivnost provoditebez priče, mirno. Kada svako u sebi izbroji do 30 neka se okrene leđima od osobe koja stoji u centru kruga. Onog trenutka kada osobi u centru kruga svi okrenu leđa, vrši se zamjena pozicija. Sada neka druga osoba ulazi u centar kruga. Trebate voditi računa da se svi jednom nađete u centru kruga.“ Kada sve grupe završe sa vježbom, vraćaju se u veliki krug i počinje diskusija,gdje voditelj postavlja sljedeća pitanja:- Kako ste se osjećali kada ste bili u centru kruga?- Šta vam je bilo teže, kada su vas mjerkali ili kada su vam okrenuli leđa?- Kako ste se osjećali dok ste u krugu, zajedno sa ostalima, mjerkali onog ko je bio u centru

kruga?- Šta vam je bilo teže, dok ste bili u centru kruga ili dok ste sa ostalima mjerkali onoga ko je u centru?Nakon ove diskusije,voditelj radionice im može objasniti da su imali priliku da iskuse kako se osjećaju kada su izloženi neprijateljskim pogledima grupe, ali i to kako je biti onaj koji pripada grupi koja se neprijateljski odnosi prema drugima.

15. Radionica-Emocije

-Kad potrebe nisu zadovoljenje javljaju nam se emocije.-Zadatak djeteta jeste da se prisjeti jedne situacije u kojoj mu neka o potreba nije bila zadovoljena.-Koja se emocija tad javila?-Željenom bojom treba nacrtati tu emociju.-Dijete treba objasniti o kojoj se emociji radi, kojom bojom je obojio I kako se on u toj situaciji ponašao, te osvrnuti se u toku razgovora na značaj koji emocije imaju u našem životu.-Ovim putem saznat ćemo mnogo o djetetovim strahovima, traumama, skrivenoj ljutnji i slično.MATERIJAL-papir, olovke, bojice, silueta lika.

TJELESNI ZNACI EMOCIJA -Na prethodnu vježbu emocija nadovezuju se aktivnosti u kojima je zadaća djeteta da na slici siluete lika označi bojom i/ili željenim simbolom ona mjesta na tijelu na kojima najčešće doživljavaju tjelesne manifestacije kod emocija.-Dijete treba ukratko da kaže o svom ličnom iskustvu i najčešćim tjesnim znacima kojima su emocije kod njega popračene.-Nakon toga djeci treba istaknuti važnost o tome šta nam se događa u emocijalnim situacijama te kako na to reagujemo, te kako bi bilo možda pravilnije reagovati.

16. Radionica-Vremenska prognoza

Radionicu počinjemo kolektivnim crtežom. Voditelj će na sto zalijepiti 3 – 4 hamer papira, dati učenicima tempere i po čašu vode. Učenici se redaju oko stola te imaju vremena od po 20 sek. da na tom mjestu nacrtaju nešto po svojoj želji. Na voditeljev znak ( zvono npr.) učenici se

pomjeraju za jedno mjestu u smijeru kazaljke na satu te i na tom mjestu na kojem se trenutno nalaze opet crtaju nešto po svojoj želji. Na kraju se dobije jako zanimljivkolektivni crtež.

Zatim, kada završimo s tim dijelom radionice, učenicima se podjele papiri na kojima se nalazi par krugova u koje učenici crtaju kišovito, oblačno, sunčano i vedro vrijeme, ovisno o tome kakav utisak imaju o našim radionicama.