Radovi_FF_Historija_2012.pdf

FACULTE DES LETTRES ET DES SCIENCES HUMAINES DE SARAJEVO

TRAVAUX TOME 2

(Histoire, Histoire de l’art, Archéologie)

SARAJEVO2012

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI KNJIGA 2

(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posvećena je prof. dr. Iljasu Hadžibegoviću (1938-2010)

SARAJEVO2012

RADOVI Filozofskog fakulteta u Sarajevu(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Knjiga 2 2012.

Ova knjiga Radova posvećena je prof. dr. Iljasu Hadžibegoviću (1938-2010)

REDAKCIONI ODBORIvo Komšić, Enver Imamović, Dubravko Lovrenović, Pejo Ćošković,

Zijad Šehić, Vesna Mušeta-Aščerić, Husnija Kamberović, Salmedin Mesihović, Senadin Musabegović, Asja Mandić, Aida Abadžić-Hodžić,

Mirza Hasan Ćeman, Snježana Vasilj

REDAKCIJAEnes Pelidija, Esad Kurtović, Edin Radušić, Aladin Husić,

Amila Kasumović, Fahd Kasumović, Amra Šačić, Adnan Kaljanac, Haris Dervišević, Andrea Baotić, Amir Duranović, Emir O. Filipović

SEKRETAR REDAKCIJEEmir O. Filipović

UREDNIKEsad Kurtović

Naučna gledišta u pojedinim prilozima odraz su stavova autora, a ne nužno i Redakcije časopisa.

Ovaj broj Radova dio je izdavačke aktivnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2011. godinu.

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvv

• 5 •

sadržaj

• 7 •

Sadržaj

Riječ redakcije ............................................................................................ 17

OKRUGLI STOL ILJAS HADŽIBEGOVIĆ – ČOVJEK, NAUČNIK, PEDAGOG

Salih Fočo, Obraćanje na otvaranju Okruglog stola Iljas Hadžibegović –čovjek, naučnik, pedagog ........................................................................................... 23

Edin Radušić, Iljas Hadžibegović – Historičar socijalne historije ............................ 25

Edin Radušić, Bibliografija prof. dr. Iljasa Hadžibegovića ...................................... 31

Dževad Juzbašić, Iljas Hadžibegović i njegovo razumijevanje istorije Bosne i Hercegovine austrougarskog razdoblja .......................................................... 41

Zijad Šehić, Angažman prof. dr. Iljasa Hadžibegovića na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine XIX i XX stoljeća ............................................ 45

Budimir Miličić, Naučni lik prof. dr. Iljasa Hadžibegovića kao istoričara socijalne i političke istorije radničke klase Bosne i Hercegovine do 1919. godine ....... 53

Seka Brkljača, Iljas Hadžibegović i istorija gradova u Bosni i Hercegovini ............. 65

Amila Kasumović, Ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u Bosni i Hercegovini prema radovima prof. dr. Iljasa Hadžibegovića ....................... 71

Hana Younis, Nijemi svjedoci postojanja – Privatna zbirka prof. dr. Iljasa Hadžibegovića ......................................................... 75

Husnija Kamberović, Iljas Hadžibegović kao direktor Instituta za istoriju (1987-1990) ............................................................................. 81

Ibrahim Karabegović, Kratak osvrt na višegodišnje druženje i naučnu saradnju sa rahmetli Iljasom Hadžibegovićem ......................................................... 87

Vera Katz, Prof. dr. Iljas Hadžibegović – Učitelj i prijatelj ...................................... 91

Ladislav Hladký, Nekoliko sjećanja češkog povjesničara na profesora Iljasa Hadžibegovića ................................................................................................. 95

Aydın Babuna, Professor Hadžibegović and I ........................................................ 101

Amir Duranović, Iljas Hadžibegović – profesor ..................................................... 103

sadržaj

• 8 •

OKRUGLI STOL NASTAVA HISTORIJE U ŠKOLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Zijad Šehić, Nastava historije u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjoj stručnoj školi i na fakultetu ...................................................................................... 109

Bojana Dujković-Blagojević, Nastava istorije u Bosni i Hercegovini sa aspekta problema stručnog usavršavanja nastavnika .............................................. 115

Милија Марјановић, Настава историје у школама у Републици Српској ..... 123

Bahrudin Beširević, Nastava historije u Unsko-sanskom kantonu – stanje, problemi, prijedlozi ...................................................................................... 129

Arifa Isaković, Utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na položaj nastavehistorije u osnovnim školama .................................................................................. 133

Aida Kovačević, Uloga historije u odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini .... 139

Amna Sefo, Nastava historije po EU-VET 3 projektu ............................................ 151

Samojko Cvijanović, Udžbenici istorije u srednjim školama ................................. 155

Haris Duraković, Nastava historije u gimnaziji .................................................... 161

Samir Hajrulahović, Položaj nastave historije u gimnazijama Kantona Sarajevo .................................................................................................... 165

Senada Jusić, Nastava historije u srednjim stručnim školama ................................ 169

Vesna Mušeta-Aščerić, Nastava historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu .............................................................................. 173

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u školama u Federaciji Bosne i Herecegovine ............................................................................... 177

ČLANCI I RASPRAVE

Esad Kurtović, Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovačkom zaleđu (Učenje dobrih običaja, manira i pismenosti) ....................... 185

Marjan Drmač, Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog stećka ............. 195

Zijad Halilović, Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonići, Kaoštice, Višegrad ........................................................................ 211

Emir O. Filipović, Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovića u Beču tokom 1435. godine ..................................................................................... 229

Mirza Hasan Ćeman, O jednom mezaru u Ferhad-begovoj džamiji u Tešnju ...... 247

sadržaj

• 9 •

Haris Dervišević, Kaligrafija Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu (1885-2002) ......................................................................................... 269

Aleksandar Šarac, Bosna i Hercegovina u turističkim vodičima na njemačkom jeziku od 1878. do 1918. godine .......................................................... 285

Asja Mandić, Otto Wagner’s Role as a Professor in the History of Modern Architecture ........................................................................................... 301

Mirza Hasan Ćeman, Projekt zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju arhitekte Josipa Vancaša ............................................... 333

Amir Duranović, Gračanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije .................. 357

Zijad Šehić, Republika Bosna i Hercegovina i međunarodna diplomatija 1993. godine ........................................................................................ 369

PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI

Senaid Bolić, Salmedin Mesihović, Antiqvi Homines Bosnae, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 681 str. .......................................... 419

Mahir Hrnjić, Todd L. VanPool and Robert D. Leonard, Quantitative Analysis in Archaeology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2011, 350 str. ........................ 420

Midhat Dizdarević, Vesna Bikić, Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i nasleđe, Arheološki institut Beograd, Posebna izdanja 48, Beograd, 2010, 207 str. ............ 422

Dženan Dautović, Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir: prostor i društvo, Hrvatski institut za povijest, Biblioteka hrvatska povijesnica, Monografije i studije III/44, Zagreb, 2009, 297 str. .............................................. 426

Narcisa Semić, Десанка Ковачевић-Којић, Градски живот у Србији и Босни (XIV-XV вијек), Историјски институт, Studia Historica Collecta, Београд, 2007, 494 str. ................................................. 429

Dženan Dautović, Десанка Ковачевић-Којић, Средњовјековна Сребреница XIV-XV вијек, Српска академија наука и уметности, Посебна издања, Књ. DCLXXVIII, Одељење историјских наука, Књ. 29, Београд, 2010, 312 str. .................................................................................................... 431

Vesna Mušeta-Aščerić, Есад Куртовић, Из хисторије банкарства Босне и Дубровника у средњем вијеку (Улагање новца на добит), Историјски институт, Посебна издања, књ. 59, Београд, 2010, 173 str. ....... 435

sadržaj

• 10 •

Emir O. Filipović, Emperor Sigismund and the Orthodox World, (Hrsg. Ekaterini Mitsiou – Mihailo Popović – Johannes Preiser-Kapeller – Alexandru Simon), Österreichische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, Bd. 410, Veröffentlichungen zur Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien, 2010, 158 str. .......... 437

Enes Dedić, Dubravko Lovrenović, Stećci: bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 312 str. ..................................... 440

Tijana Križanović, Enver Imamović, Sarajevska Hagada, ART7, Sarajevo, 2009, 143 str. .......................................................................................... 443

Nedžad Murić, Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str. .............................. 446

Nedžad Novalić, Halid Kadrić, Dugo svitanje, Šahinpašić, Sarajevo, 2010, 4 toma, 612, 600, 606, 607 str. .................................................... 449

Mirza Džananović, Vera Katz, Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945-1953, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 431 str. ...... 453

Dženita Sarač-Rujanac, Mitja Velikonja, Titostalgija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2010, 182 str. ............................................................ 455

Nedžad Novalić, Историјски часопис, књ. LVIII (2009), Историјски институт, Београд 2009, 323 str. .................................................. 458

Sejfudin Isaković, Historijska traganja, br. 5, Institut za istoriju, Sarajevo, 2010, 278 str. .......................................................................................... 462

Slaven Tadić, Povijesni prilozi, br. 40, god. 30, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 256 str. ............................................................................................. 466

Semir Hambo, Грађа о прошлости Босне 4, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука, 2011, 175 str. ......... 468

Ivan Botica, Međunarodni znanstveni skup “Stjepan Tomašević (1461.-1463.) – Slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva”, Jajce, 11-12. studenog 2011. godine ........................................................................ 471

AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU

Obilježavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju ................................................... 481

Emir O. Filipović, Izvještaj o radu Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije ........................................................................... 487

Amir Duranović, Dijalog četvrtkom u devetnaest .................................................. 493

sadržaj

• 11 •

Amir Duranović – Dževad Juzbašić – Husnija Kamberović – Zijad Šehić – Amila Kasumović, Promocija zbornika radova sa međunarodne konferencije “Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.” ................................................................................... 499

IN mEmORIAm

Pejo Ćošković, In memoriam Sima Ćirković ......................................................... 518

Amila Kasumović, In memoriam Ibrahim Karabegović ....................................... 523

Esad Kurtović, In memoriam Bogumil Hrabak ..................................................... 525

Diplomirani studenti Prvog (trogodišnjeg) i Drugog (petogodišnjeg) ciklusa po bolonjskom sistemu školovanja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i Katedri Arheologija (2008-2011) ............................... 527

Spisak suradnika ............................................................................................. 537

Upute autorima za oblikovanje priloga .......................................................... 539

sadržaj

• 12 •

Contents

A word from the Editor ............................................................................... 17

ROUND TABLE: ILJAS HADŽIBEGOVIĆ – MAN, SCHOLAR, EDUCATOR

Salih Fočo, Opening address at the Round table: Iljas Hadžibegović – man, scholar, educator ........................................................................................... 23

Edin Radušić, Iljas Hadžibegović – A historian of social history ............................. 25

Edin Radušić, Bibliography of prof. dr. Iljas Hadžibegović ...................................... 31

Dževad Juzbašić, Iljas Hadžibegović and his understanding of the history of Bosnia and Herzegovina during the Austro-Hungarian period ............... 41

Zijad Šehić, Prof. dr. Iljas Hadžibegović’s work on writing syntheses of history of Bosnia and Herzegovina during the 19th and 20th centuries .................. 45

Budimir Miličić, The scholarly profile of prof. dr. Iljas Hadžibegović as a historian of social and political history of the working class in Bosnia and Herzegovina until 1919 ........................................................................ 53

Seka Brkljača, Iljas Hadžibegović and the history of towns in Bosnia and Herzegovina ........................................................................................... 65

Amila Kasumović, Rhythm of colonisation and the social structure of colonists in Bosnia and Herzegovina according to the works of prof. dr. Iljas Hadžibegović ....................................................................................... 71

Hana Younis, Numb witnesses of existence – The private collection of prof. dr. Iljas Hadžibegović ................................................. 75

Husnija Kamberović, Iljas Hadžibegović as the director of the Institute for history (1987-1990) ........................................................................ 81

Ibrahim Karabegović, A short review of the long friendship and scholarly cooperation with the late Iljas Hadžibegović ............................................................. 87

Vera Katz, Prof. dr. Iljas Hadžibegović – A teacher and a friend ............................. 91

Ladislav Hladký, A few memories of a Czech historian about professor Iljas Hadžibegović ...................................................................................... 95

Aydın Babuna, Professor Hadžibegović and I ........................................................ 101

Amir Duranović, Iljas Hadžibegović – professsor .................................................. 103

sadržaj

• 13 •

ROUND TABLE: THE TEACHING OF HISTORY IN THE SCHOOLS OF

BOSNIA AND HERZEGOVINA

Zijad Šehić, Teaching of history in primary schools, gymnasiums, secondary schools and universities ........................................................................... 109

Bojana Dujković-Blagojević, Teaching of history in Bosnia and Herzegovina from the aspect of the problem of professional specialization of teachers .................. 115

Милија Марјановић, Teaching of history in the schools of Republic of Srpska ...... 123

Bahrudin Beširević, The teaching of history in the Una-Sana canton – Condition, problems, suggestions ............................................................................. 129

Arifa Isaković, The influence of the reform of primary education on the position of history teaching in primary schools ........................................................ 133

Aida Kovačević, The role of history in education in Bosnia and Herzegovina ...... 139

Amna Sefo, Teaching of history according to the EU-VET 3 project ...................... 151

Samojko Cvijanović, History textbooks in secondary schools ................................. 155

Haris Duraković, Teaching of history in gymnasiums ............................................ 161

Samir Hajrulahović, The condition of history teaching in the gymnasiums of the Sarajevo canton .............................................................................................. 165

Senada Jusić, Teaching of history in secondary schools ............................................ 169

Vesna Mušeta-Aščerić, Teaching of history at the History Department of the Faculty of Philosophy in Sarajevo .................................................................. 173

Suggestions for the improvement of history teaching in the schools of the Federation of Bosnia and Herzegovina ......................................................... 177

ARTICLES AND TREATISES

Esad Kurtović, From the history of upbringing and education in Dubrovnik and its hinterland (The acquiring of good customs, manners and literacy) ............ 185

Marjan Drmač, The Grand Count of Bosnia Radoje and the dilemma about his tombstone ................................................................................................. 195

Zijad Halilović, The medieval tombstone necropolis on the site Mramoje in the village Raonići, in Kaoštice, Višegrad ........................................................... 211

Emir O. Filipović, About the stay of the Bosnian King Tvrtko II in Vienna during 1435 ........................................................................................... 229

sadržaj

• 14 •

Mirza Hasan Ćeman, About a Grave in Ferhad-bey’s mosque in Tešanj ............... 247

Haris Dervišević, The calligraphy of Gazi Husrev-bey’s mosque in Sarajevo (1885-2002) ........................................................................................ 269

Aleksandar Šarac, Bosnia and Herzegovina in German tourist guidebooks from 1878 until 1918 ............................................................................................. 285

Asja Mandić, Otto Wagner’s Role as a Professor in the History of Modern Architecture ........................................................................................... 301

Mirza Hasan Ćeman, The project for the building of the Muslim merchant and agricultural bank in Tešanj by architect Josip Vancaš ....................................... 333

Amir Duranović, Gračanica in 1966: The repercussions of the 4th meeting of the Central committee of the League of Communists of Yugoslavia ....... 357

Zijad Šehić, Republic of Bosnia and Herzegovina and international diplomacy in 1993 ............................................................................ 369

BOOK REVIEWS AND RECENSIONS

Senaid Bolić, Salmedin Mesihović, Antiqvi Homines Bosnae, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 681 str. .......................................... 419

Mahir Hrnjić, Todd L. VanPool and Robert D. Leonard, Quantitative Analysis in Archaeology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2011, 350 str. ........................ 420

Midhat Dizdarević, Vesna Bikić, Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i nasleđe, Arheološki institut Beograd, Posebna izdanja 48, Beograd, 2010, 207 str. ............ 422

Dženan Dautović, Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir: prostor i društvo, Hrvatski institut za povijest, Biblioteka hrvatska povijesnica, Monografije i studije III/44, Zagreb, 2009, 297 str. .............................................. 426

Narcisa Semić, Десанка Ковачевић-Којић, Градски живот у Србији и Босни (XIV-XV вијек), Историјски институт, Studia Historica Collecta, Београд, 2007, 494 str. ................................................. 429

Dženan Dautović, Десанка Ковачевић-Којић, Средњовјековна Сребреница XIV-XV вијек, Српска академија наука и уметности, Посебна издања, Књ. DCLXXVIII, Одељење историјских наука, Књ. 29, Београд, 2010, 312 str. .................................................................................................... 431

Vesna Mušeta-Aščerić, Есад Куртовић, Из хисторије банкарства Босне и Дубровника у средњем вијеку (Улагање новца на добит), Историјски институт, Посебна издања, књ. 59, Београд, 2010, 173 str. ....... 436

sadržaj

• 15 •

Emir O. Filipović, Emperor Sigismund and the Orthodox World, (Hrsg. Ekaterini Mitsiou – Mihailo Popović – Johannes Preiser-Kapeller – Alexandru Simon), Österreichische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, Bd. 410, Veröffentlichungen zur Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien, 2010, 158 str. .......... 437

Enes Dedić, Dubravko Lovrenović, Stećci: bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 312 str. ..................................... 440

Tijana Križanović, Enver Imamović, Sarajevska Hagada, ART7, Sarajevo, 2009, 143 str. .......................................................................................... 443

Nedžad Murić, Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str. .............................. 446

Nedžad Novalić, Halid Kadrić, Dugo svitanje, Šahinpašić, Sarajevo, 2010, 4 toma, 612, 600, 606, 607 str. .................................................... 449

Mirza Džananović, Vera Katz, Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945-1953, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 431 str. ...... 453

Dženita Sarač-Rujanac, Mitja Velikonja, Titostalgija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2010, 182 str. ............................................................ 455

Nedžad Novalić, Историјски часопис, књ. LVIII (2009), Историјски институт, Београд 2009, 323 str. .................................................. 458

Sejfudin Isaković, Historijska traganja, br. 5, Institut za istoriju, Sarajevo, 2010, 278 str. .......................................................................................... 462

Slaven Tadić, Povijesni prilozi, br. 40, god. 30, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 256 str. ............................................................................................. 466

Semir Hambo, Грађа о прошлости Босне 4, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука, 2011, 175 str. ..................................................................................... 468

Ivan Botica, Međunarodni znanstveni skup “Stjepan Tomašević (1461.-1463.) – Slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva”, Jajce, 11-12. studenog 2011. godine ........................................................................ 471

ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTmENT

Marking of the 60th Anniversary of the History Department ................................. 481

Emir O. Filipović, Report about the activities of the Society for the Study of Medieval Bosnian History ......................................................................... 487

sadržaj

• 16 •

Amir Duranović, Dialogue on Thursdays at seven ................................................ 493

Amir Duranović – Dževad Juzbašić – Husnija Kamberović – Zijad Šehić – Amila Kasumović, Presentation of the International conference proceedings “Bosnia and Herzegovina within Austro-Hungary 1878-1918” ................................................................................. 499

IN mEmORIAm

Pejo Ćošković, In memoriam Sima Ćirković ......................................................... 518

Amila Kasumović, In memoriam Ibrahim Karabegović ....................................... 523

Esad Kurtović, In memoriam Bogumil Hrabak ..................................................... 525

Graduate students of the First (three-year) and Second (five-year) cycle of the Bologna system of education at the History Department, the Chair for the History of art and the Chair for Archaeology (2008-2011) .................................................. 527

List of contributors ......................................................................................... 537

Instructions for authors .................................................................................. 539

• 17 •

riječ redakcije

Riječ Redakcije

Drugi broj Radova (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) posvećen je nedavno preminulom prof. dr. Iljasu Hadžibegoviću (1938-2010). Ovaj broj sadrži nekoliko rubrika u kojima se putem različitih doprinosa većeg broja autora prepo-znaje aktivnost Odsjeka za historiju i katedri Historija umjetnosti i Arheologija u prethodnom periodu. Oslonjen na izdanje prvog broja i u namjeri da svaki naredni broj posvećujemo istaknutim predstavnicima naše struke i Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ovaj broj časopisa posvetili smo našem dragom profesoru Iljasu Hadžibe-goviću. Zato ga otvaramo prilozima sa Okruglog stola Iljas Hadžibegović – čovjek, naučnik, pedagog održanog 27. aprila 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Sa-rajevu. U svečenom ambijentu, uz prisustvu rodbine, prijatelja i predstavnika Fa-kulteta prodekana prof. dr. Saliha Foče kao pokrovitelja, učenici i kolege valorizirali su profesorov dugogodišnji nastavni i naučni doprinos ističući njegove ljudske i or-ganizatorske sposobnosti te značajne radne rezultate koji su mu osigurali izuzetno mjesto u modernoj bosanskohercegovačkoj historiografiji. Za uspješnu organizaciju okruglog stola i pripremu izlaganja za štampu zaslužni su doc. dr. Edin Radušić i asistent Amir Duranović.

U drugom dijelu objavljeni su rezultati Okruglog stola Nastava historije u škola-ma u Bosni i Hercegovini održanog u Sarajevu 12. maja 2011. godine. U prisustvu nastavnika, predstavnika vlasti i brojne publike, među kojima ponajviše nastavnika historije, razmatrana je teška situacija u obrazovnom sistemu izazvana neopravda-nim promjenama u tretiranju nastave historije u školama. Putem ovog okruglog stola, potpomognutog inicijativama Odbora za historijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i pokroviteljstvom prodekana za nastavu Filozof-skog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Dubravka Lovrenovića, Odsjek za historiju po-držao je predstavnike naše struke i omogućio da se čuje njihova kritička prosudba aktualnog stanja. Izvedene zaključke kao prijedloge za statusno poboljšanje položaja nastavnika Odsjek za historiju je proslijedio nadležnim predstavnicima u ministar-stvima zahtijevajući otvaranje dijaloga o tretmanu nastave historije u osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini. Na realiziranju ovog okruglog stola i pri-premi njegovih rezultata značajan doprinos dali su prof. dr. Zijad Šehić i viši asistent mr. Emir O. Filipović.

Ostatak časopisa predstavljaju uobičajene rubrike sa člancima, raspravama, prika-zima, recenzijama, osvrtima i izvještajima u kojima su pored nastavnika i saradnika svojim prilozima učešće uzeli i studenti Odsjeka za historiju i katedri Historija umjet-nosti i Arheologija. Posebnim prilogom izdvaja se Promocija zbornika radova sa me-đunarodne konferencije ‘Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918’ koju

• 18 •

riječ redakcije

je pod pokroviteljstvom dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Ive Komšića znalački moderirala viši asistent mr. Amila Kasumović. Prilog prezentira kapitalnu, uspješno zaokruženu i završenu plodnu naučnu aktivnost Odsjeka za historiju i Fi-lozofskog fakulteta u Sarajevu na organizaciji konferencije, objavljivanju rezultata u formi zbornika i njegovim predstavljanjem naučnoj i stručnoj javnosti. Na kraju su data prigodna slova nedavno preminulim istraživačima bosanskohercegovačke proš-losti, pregled diplomiranih studenata Prvog i Drugog ciklusa po bolonjskom sistemu školovanja na Odsjeku za historiju i katedrama Historija umjetnosti i Arheologija te slikovni prilozi o proteklim aktivnostima.

Finansiranje ovog broja pomoglo je Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije Bosne i Hercegovine te Filozofski fakultet u Sarajevu, na čemu se u ime autora, Re-dakcije i čitalaca iskreno zahvaljujemo. Nadamo se da će rezultati opravdati uložena sredstva i trud autora i Redakcije da se prezentira bogata aktivnost Odsjeka za hi-storiju, katedri Historije umjetnosti i Arheologije, te Filozofskog fakulteta u cjelini.

Esad Kurtović Urednik

• 21 •

OKRUGLI STOLIljas Hadžibegović – Čovjek, naučnik, pedagog

• 23 •

prof. dr. salih fočo, prodekan filozofskog fakulteta u sarajevu

Obraćanje na otvaranju Okruglog stola Iljas Hadžibegović – čovjek, naučnik, pedagog

• Sarajevo, 27. aprila 2011. godine

Uvažena porodico Hadžibegović, poštovane kolege i kolegice, dragi prijatelji nauke, poštovaoci pisane riječi

Ovo je jedna tradicija koju Filozofski fakultet već duže vrijeme njeguje i na neki način čuva sjećanja na ljude koji su značajno ostavili pečata u historiji ovog fakulteta i historiji naše zemlje. U tome svakako prednjači Odsjek za historiju, što je jako do-bro i što podržavamo. U svakom slučaju, ne vrijedi isticati ona djela koja su dovoljna samo nama bez podrške svih vas i bez javnosti kojoj su naši radovi i naša naučna ak-tivnost posvećeni. Ovaj skup je podrška, prije svega, nauci i ljudima koji su je stvarali u onim teškim vremenima. Sva su prethodna vremena bila teška, a pogotovo za vas historičare jer je historija kao nauka teška, jer je puna protivrječnosti i sukoba koje mi iz sadašnjosti teško razumjevamo ili o njima subjektivno sudimo. Što je teža hi-storija, to je nauka teža a mjesto naučnika neodređenije i nejasnije. Sam Iljas Hadži- begović potvrđuje tu činjenicu. Ja sam jutros pogledao Iljasovu biografiju i vidio sam da je živio u pet država, a da iz svog Bugojna i Sarajeva nigdje nije otišao. Dakle, kolika je turbulencija i koliko je historija sama promjenjiva kao i ljudska sudbina ili naši pu-tevi kojima idemo. Zato mi dopustite da ispred Fakulteta i njegove akademske zajed-nice, gdje je Iljas bio nastavnik, da vas pozdravim, da vam se zahvalim na odzivu koji ste učinili i time učinili čast, prije svega, rahmetli Iljasu, a onda i Fakultetu i njegovim naporima koje čini da očuva sjećanja na svoje profesore, saradnike i naučnike.

Mi živimo, prije svega, od nauke, stvaramo i vrednujemo se po našim djelima i onim što smo iza sebe ostavili. Sam ovaj poziv nagovještava da prije svega imate za cilj da osvjetlite naučni doprinos Iljasov koji je svakako velik. Historija će ga tek vrednovati, vi to znate, mnogi njegovi radovi na nesreću su ostali nezapaženi i tek će istraživači doći do spoznaje, kao što je recimo Istorija SKJ, koja je izuzetno značajna, kapitalno djelo koje niko nije uspio prije njega napraviti. Ono je, sticajem okolnosti

• 24 •

salih fočo

i političkih prilika, gurnuto u zaborav, a naša sreća je da znamo čovjeka koji je to stvorio i na neki način, podario svima nama.

Također, htio bih da kažem da rahmetli Iljas nije samo naučnik, i u tom pogledu, bio je pedagog, koji se ogledao u izuzetno velikom ljudskom dostojanstvu. Prvo je, kao pedagog, prenosio znanje generacijama i ljudima s kojima je radio. Mislim da nema nastavnika niti saradnika, pogotovo nema nijednog studenta, koji bi mogli dati prigovor na njegove kriterije, ponašanje i toplinu odnosa koju je unosio među saradnike i studente. Kvalitet predavanja i odnosi koje je uspostavljao, su bili ljudski i humani, sa izuzetno izraženim velikim pedagoškim zahtjevima za savlađivanjem gradiva i poštivanjem nauke i njene istine.

I na kraju, ne mogu a da ne konstatiram da je Iljas bio svestrana ličnost i nije sve osobine i njegove radne karakteristike moguće svesti na nekoliko konstatacija ili natuknica. Vi ćete, zato, na ovom skupu podrobnije osvjetliti njegov doprinos historijiskoj nauci i njegovom nastavnom radu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ono što ja mogu konstatirati sastoji se u sljedećem, Iljas je bio stamen, prije svega, hrabar i odvažan čovjek, koji se rukovodio naukom i principima naučne metodolo-gije. Nije se želio baviti aktivno politikom niti u nju ulaziti, već je bio odan nauci i svom pozivu. I rijetki su takvi ljudi, koji nisu izlazili iz struke nego su uvijek ostali u njoj, bez obzira na velike ponude koje je imao. Iljas je bio urednik mnogobrojnih časopisa, istraživao je značajne i aktuelne teme radničkog pokreta, a zapravo vidimo da je ostao dostojanstven i kao takvog mi ga pamtimo i zato ovaj današnji skup cije-nimo da će dati doprinos, da otvorimo, na neki način, i puteve saznavanja veličine koju smo imali i koju je ostavio ovoj mlađoj generaciji rahmetli Iljas Hadžibegović. Želim vam ugodan rad i dobar doprinos u razumijevanju misli i djela našeg kolege Iljasa Hadžibegovića. Hvala.

• 25 •

edin radušić

Iljas Hadžibegović – Historičar socijalne historije

• Doktor Iljas Hadžibegović je bio dugogodišnji nastavnik Filozofskog fakulteta

u Sarajevu i jedan od najistaknutijih historičara austrougarskog perioda bosansko-hercegovačke historije. On je bio historičar koji postavlja standarde i norme, osoba koja je bila uzor onima koji ulaze u svijet prošlosti, od studenata, preko magistarskih i doktorskih kandidata pa do zrelih i već afirmisanih historičara.

Iljas Hadžibegović rođen je 27. jula 1938. godine u Crniču kod Bugojna. Nakon završetka osnovnog, gimnazijskog i fakultetskog obrazovanja (studij historije zavr-šio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 11. februara 1963. godine) u Institutu za istoriju radničkog pokreta (sada Institut za istoriju) 1964. godine započinje naučno-istraživački rad, gdje je radio do izbora za asistenta na Odsjeku za istoriju Filozof-skog fakulteta u Sarajevu, 1. januara 1970. godine. Postdiplomske studije iz Istorije naroda Jugoslavije XIX i XX vijeka završio je 29. septembra 1967. godine na Filo-zofskom fakultetu u Beogradu, odbranivši magistarski rad pod naslovom “Počeci radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do majskih štrajkova 1906. godine”. Akadem-sku 1967/68. proveo je na specijalizaciji u Beču kao stipendista Vlade Republike Austrije. Doktorsku disertaciju “Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine” odbranio je 10. oktobra 1977. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U zvanje docenta na predmetu Istorija naroda Jugoslavije - novi vijek sa savremenom istorijom izabran je 1. februara 1978. godine, u vanrednog profesora unaprijeđen je marta 1981, a najviše nastavno fakultetsko zvanje, redovni profesor, stiče 5. marta 1987. godine.

Naučni opus profesora Hadžibegovića čini više od sto bibliografskih jedinica. Doktor Hadžibegović je radove objavljivao u najpriznatijim naučnim historijskim časopisima u Jugoslaviji. Pored južnoslovenskih jezika njegovi radovi su publicirani i na engleskom, njemačkom, italijanskom i češkom jeziku. Važan dio naučnog i pe-dagoškog angažmana doktora Hadžibegovića predstavlja njegovo sudjelovanje na brojnim naučnim konferencijama u zemlji i inostranstvu, na kojima je svoja znanja stečena napornim radom i primarnim arhivskim istraživanjima razmjenjivao s ko-legama iz bivše Jugoslavije i drugih evropskih zemalja. Značajnog traga ostavila su njegova učešća na konferencijama u Lincu 1968, Beogradu 1979, u Reggio Calabriji

edin radušić

• 26 •

iste godine, u Pragu 1980, u Budimpešti 2001. Također, bio je stalni učesnik savjeto-vanja o historijskoj nauci i njenim problemima gdje je dao veoma vrijedan doprinos izučavanju historiografije perioda austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.

Izuzetno vrijedan dio profesionalnog angažmana profesora Iljasa Hadžibegovića predstavlja njegov pedagoški i naučni rad na Odsjeku za historiju Filozofskog fa-kulteta u Sarajevu, gdje je u skoro četiri decenije dugom periodu učestvovao u svim vidovima i nivoima nastave. Bio je mentor diplomskim, magistarskim i doktorskim kandidatima iz zemlje i inostranstva, kao i predsjednik ili član u više od 20 komisija za odbrane magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Posebno treba istaći njegov rad na organizaciji i rukovođenju postdiplomskim studijem na Filozofskom fakul-tetu, gdje je profesor Hadžibegović bio i šef Kolegija. Među studentima i kolegama nastavnicima i asistentima ostao je upamćen kao profesor koji je imao sposobnost da na jednostavan način objasni kompleksne historijske i uopće društvene pojave i procese. Pri tome je koristio vlastito iskustvo i pretpostavljeno iskustvo studenata kojima je trebalo objasniti ponekad teško shvatljive motive historijskih aktera.

Doktor Hadžibegović je obavljao niz rukovodećih i odgovornih poslova u na-stavno-naučnim i naučnim institucijama, kao i redakcijama naučnih i stručnih ča-sopisa. Bio je direktor Instituta za istoriju u Sarajevu, član naučnih vijeća Instituta za istoriju u Sarajevu i Orijentalnog instituta u Sarajevu, predsjednik Savjeta RO Filozofski fakultet, prodekan Filozofskog fakulteta, dekan OUR-a za Filozofiju, predsjednik Vijeća Odsjeka za historiju i šef Kolegija postdiplomskog studija, član redakcije časopisa Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, Glasnika arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Hercegovina i Naša škola te glavni i odgovorni urednik časopisa Opredjeljenja i Prilozi Instituta za istoriju Sarajevo. Treba naglasiti da je profesor Hadžibegović dugo godina bio aktivan član Odbora za istorijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Za svoj nastavni i naučni doprinos profesor Hadžibegović je dobio više nagrada i priznanja. Za rad na Filozofskom fakultetu dobio je priznanje društveno političkih organizacija (1976), za monografiju Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine nagrađen je sa nagradama - IGKRO “Svjetlost” (1980) i republičkom nagradom za nauku “Veselin Masleša” (1983), a dobitnik je i “Plakete grada Sarajeva” (1985).

* * *

Općenito gledajući, profesor Iljas Hadžibegović je izučavao širok spektar tema iz ekonomsko-socijalne, demografske pa i administrativno-političke i drugih aspekata historije, u mjeri u kojoj je to bilo neophodno za razumijevanje bosanskohercegovač-kog društva u cjelini, pri čemu stoji ocjena da se posebno afirmirao kao vodeći naučnik

iljas hadžibegović – historičar socijalne historije

• 27 •

u izučavanju socijalne historije 19. i 20. stoljeća. On je Bosnu i Hercegovinu i bo-sanskohercegovačko društvo razumijevao i izučavao kao jedinstvenu cjelinu, sa svim specifičnostima koje su imale određene vjerske, nacionalne i socijalne grupe. Svoje razumijevanje Bosne i Hercegovine i njene prošlosti, pomalo emotivno, izrazio je u naslovima dva kraća osvrta objavljena 1991. i 1996. godine. Prvi je naslovljen “Bosnu ni vijekovi nisu razgradili”, a drugi “Nepoznata Bosna. Taj divni zajednički život.”

Centralna mjesta naučnog opusa profesora Hadžibegovića predstavljaju njegove samostalne knjige: izuzetno vrijedna i nagrađena objavljena doktorska disertacija Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine, te nje-gova druga knjiga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća. Vri-jedan prilog profesor Hadžibegović je dao i kolektivnom sintetskom djelu Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, nastale u teškim vremenima u kojima je bilo nužno pokazati utemeljenost osamostaljivanja Bosne i Hercegovine i ubijediti i sebe i druge da pravo stanovništva Bosne i Hercegovine za svojom državom ni u čemu ne zaostaje za pravima drugih naroda Jugoslavije.

Može se reći da je Hadžibegovićeva objavljena doktorska disertacija Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo 1980), dobrim dijelom socijalna historija Bosne i Hercegovine od sredine 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata. Prije pojave ove knjige problematika radništva izu-čavana je uglavnom kroz prizmu organizaciono-političkog djelovanja radničkog pokreta, bez analize postanka i zaokruživanja ove nove društvene strukture, čije je izrastanje postalo paradigma modernizacije Bosne i Hercegovine, i ekonomske i so-cijalne. Iako se ni profesor Hadžibegović nije uspio upotpunosti otrgnuti utjecaju političkog trenutka u kojem je knjiga nastala, on je svojim metodološkim pristu-pom, koji se zasnivao na detaljnoj analizi nastanka i izrastanja ovog za bosansko-hercegovačke prilike novog društvenog sloja do početka Prvog svjetskog rata, uspio ideologiju svesti na najmanju moguću mjeru. On je u pet glava ove knjige detaljno istražio i predstavio, pored privredne osnove i ekonomskog razvoja, ljudski potenci-jal, društvene strukture i društveni razvoj Bosne i Hercegovine posljednjih decenija osmanske vlasti i u periodu austrougarske uprave, uz očekivano stavljanje najvećeg akcenta na strukturu i broj radnika, položaj radničke klase i njen politički profil. Značaj knjige o radničkoj klasi je prepoznat od većeg broja istaknutih historičara koji su se bavili novijom južnoslovenskom historijom. Komisija za izbor Iljasa Had-žibegovića u zvanje redovni profesor je izdvojila nekoliko ocjena. Naprimjer, Đor-đe Stanković je u beogradskom Istorijskom glasniku 1984. godine napisao da je: “u jugoslovenskoj istoriografiji malo radova koji kompleksno obrađuju problem nastanka jedne klase ili grupe. Delo Iljasa Hadžibegovića izuzetno je po inovacijama koje sadrži i po teorijskom pristupu.” I druge brojne naučne ocjene ove knjige objavljene u pre-stižnim naučnim časopisima bile su veoma pozitivne. Dokaz o vrijednosti ove knjige

edin radušić

• 28 •

za izučavanje socijalne historije Bosne i Hercegovine nalazimo i u činjenici da je ona i sada, u vremenu kada socijalizam i sve teme koje su uz njega vezane – među njima klasa, radništvo, radnički pokret – nisu popularne, ostala nezaobilazna univerzitetska literatura.

Vrijedan ali, nažalost, do kraja nerealizirani dio projekta DC/13 Privreda i druš-tvo u Bosni i Hercegovini u Prvom svjetskom ratu zaokružio bi Hadžibegovićevo razumijevanje i tumačenje transformacije društva i društvenih promjena pred kraj osmanske i za vrijeme autrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. I u više radova, u kojima je profesor Hadžibegović istraživao problematiku bosanskohercegovačkog grada u vremenu historijskih mijena - podsjećamo da je kruna istraživanja te tema-tike bilo publikovanje njegove druge knjige po redu Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća - društvo i socijalna transformacija su bili u fokusu nje-govog istraživanja. Izučava vjersku, nacionalnu, klasnu, obrazovnu i profesionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova, a dužnu pažnju posvećuje stambenim, kulturnim i zdravstvenim prilikama gradskog stanovništva. Tu je, prateći sukob tra-dicije i modernizacije u Bosni i Hercegovini, između ostalog analizirao društveni razvoj gradova, socijalne odnose i promjene u socijalnoj strukturi gradskog stanov-ništva koja se sporo mijenjala. Zato Hadžibegović zaključuje da “bosanskohercego-vački grad dugo vremena zadržava agrarni karakter”. Posebno traga za faktorima koji utječu na zadržavanje starih struktura, ali isto tako i za onima koji su doprinosli et-ničkom i vjerskom šarenilu bosanskohercegovačkog grada, pri čemu veliku važnost u procesu promjena pridaje pridošlim strancima.

Iljas Hadžibegović je pisao duge i analitične radove koji zatvaraju određeni nauč-ni problem, ali i veoma kratke radove koji određeno pitanje samo notiraju kako ono nije naučno riješeno ni valorizirano i ukazuje na potrebu njihove potpunije historio-grafske obrade. U nekim radovima je sagledavao cjelinu društva ili društvenog sloja i njegove promjene (kao u slučaju radničke klase i struktura gradskog stanovništva), dok bi u drugim u fokus istraživanja stavljao, uslovno rečeno, strukture sa margine i sitnije pojave. Naprimjer, piše radove o Slovencima u Bosni i Hercegovini, stranim radnicima i njihovoj ulozi u nastanku i razvoju radničke klase, italijanskim radni-cima u Bosni i Hercegovini, radnoj snazi u rudarstvu i metalurgiji, o strukturi sta-novništva pojedinih naselja, o promjenama u strukturi gradskog i agrarnog stanov-ništva, o uvođenju obaveznog bolesničkog osiguranja i sindikalnom organiziranju, o nacionalnim manjinama u Bosni i Hercegovini u doba autrougarske vladavine, počecima građanskog društva u Bosni i Hercegovini pred kraj osmanske vlasti i za vrijeme austrougarske uprave (ovaj rad u koautorstvu s Husnijom Kamberovićem), migracijama stanovništva općenito ili migracijama pojedinih grupa.

Stavovi i zaključci u knjigama i radovima Iljasa Hadžibegovića, kada je riječ o socijalnoj, ali i drugim aspektima historije, bili su veoma odmjereni i zasnovani na

iljas hadžibegović – historičar socijalne historije

• 29 •

provjerenim činjenicama. Bogata i raznovrsna izvorna podloga i probrana referen-tna literatura u njegovim knjigama i radovima, doprinijela je uvjerljivosti zaključaka Iljasa Hadžibegovića pri obradi i socijalnih tema bosanskohercegovačke historije. Ostao je poznat po poklanjanju višeg nivoa povjerenja podacima koje je iza sebe ostavila državna administracija i popisi stanovništva, nego različitim percepcijama i privatnim procjenama i proračunima, smatrajući da će se na taj način zaštiti od pre-velike ideologizacije pri rekonstrukciji tema vezanih za historijsku demografiju, iako je bio svjestan da i službeni podaci dijelom mogu biti rezultat ideologije, u ovom slučaju državne.

Kada se sumira doprinos Iljasa Hadžibegovića izučavanju socijalne historije Bo-sne i Hercegovine 19. i 20. stoljeća treba početi od konstatacije da je socijalna tema bila glavni predmet interesovanja i izučavanja ovog plodnog historičara, iako, kako je već pomenuto, Hadžibegović nije bježao ni od drugih aspekata historije. Posebno ako su oni predstavljali nužan kontekst za potpunije razumijevanje društva i druš-tvenih promjena. Metodološki, on je izučavanje socijalne historije Bosne i Herce-govine naznačenog perioda podigao na jedan viši nivo, uz napomenu da naučni pristup, opća tema, uopćavanje i donošenje generalnih zaključaka u njegovim rado-vima nisu vodili ka gubitku zanimljivosti teksta. Profesor Hadžibegović je uspješno metodološki spojio opće i pojedinačno u svom tekstu, zadržavši zanimljivost priče izbjegavanjem depersonalizacije historije (njegovi akteri nisu bez imena), kao i na-učnost prezentiranog naučnog problema, metodom uopćavanja i donošenja gene-ralnih ocjena i zaključaka.

• 31 •

edin radušić

Bibliografija prof. dr. Iljasa Hadžibegovića

• Knjige1. Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine,

Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 400 2. Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Oslobođenje pu-

blic, Sarajevo 1991. str. 2913. Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Institut za istoriju

Sarajevo, Sarajevo 2004, str. 354.

Knjige, monografije i sintetska djela u saradnji sa drugim autorima1. Hronologija radničkog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Veselin

Masleša, Institut za istoriju radničkog pokreta, Sarajevo, 1971, str. 612 (koa-utori: Nevenka Bajić, Dana Begić, Dr. Ahmed Hadžirević, Kasim Isović, Mr. Tomislav Išek, Dževad Juzbašić, Mr. Ibrahim Karabegović, Ernest Lay, Mr. Uroš Nedimović, Mirjana Trninić i Dubravko Škarica)

2. Nastanak radničke klase i razvoj socijalističkog radničkog pokreta 1878-1918, U: Separat iz drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Jugoslavenski leksikograf-ski zavod, Zagreb, 1983, str. 108 -113.

3. Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Rad, Narodna knjiga, IC Komunist, Be-ograd, 1985, str. XV + 486

4. Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1910), Gra-đa, Predgovor: Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini (1905-1910), Vijeće saveza sindikata BiH, Sarajevo, 1985, str. 15-31, 35-36, 185 (koautori: Ibra-him Karabegović i Božo Madžar)

5. Poljoprivredna stanica u Modriči (1886-1917), u: Poljoprivredno dobro u Modriči (1886-1918), Modriča, 1986, 21- 40.

6. Modriča za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), u: Modriča sa oko-linom u prošlosti, Modriča, 1986, str. 476, 109-137.

7. Fojnica za vrijeme austorougarske uprave, u: Fojnica kroz vijekove, Fojnica, 1987, str. 534, 143-181.

edin radušić

• 32 •

8. Nastanak i razvoj socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knjiga 1, Institut za istoriju u Sarajevu, NIŠRO Oslobođenje, Sarajevo, 1990, str. 383, 15-78.

9. Nastanak i razvoj socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, (poseban otisak iz Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovi-ne), Oslobođenje, Sarajevo, 1990, str. 15-78.

10. Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, U: Bosna i Hercego-vina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, Štab Vrhovne ko-mande Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994, str. 337, 173-236; II izdanje: Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998, str. 434, 223-297 (Koautor: Mustafa Imamović)

Članci i rasprave1. Položaj radništva do majskih štrajkova 1906. godine, Prilozi Instituta za istoriju

radničkog pokreta (dalje: Prilozi IRP), III/3, Sarajevo, 1967, 47-74.2. Socijalna zaštita radnika u Bosni i Hercegovini do 1906. godine, Godišnjak

Društva istoričara Bosne i Hercegovine (dalje: Godišnjak DIBiH), XVI (1965), Sarajevo, 1967, 243-255.

3. Uvođenje obaveznog bolesničkog osiguranja u Bosni i Hercegovini 1908-1910. godine, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (dalje: Glasnik ADAR BiH), VIII-IX (1968-1969), Sarajevo, 1969, 185-204.

4. Uloga stranog radništva u organizovanju radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini 1878-1906. godine, u: Prilozi IRP, V/5, Sarajevo, 1969, 145-162.

5. Prve radničke organizacije u Bosni i Hercegovini, Materijali sa Naučnog skupa: Prvo radničko društvo u jugoslovenskim zemljama - Osijek 1867, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1969, 257-289.

6. Politika i ciljevi Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine za vrijeme pr-vog svjetskog rata, Radovi Filozofskog fakulteta (dalje: Radovi FF), VI (1970-1971), Sarajevo, 1971, 481-486.

7. Uloga Glasa slobode u širenju socijalističkih ideja u Bosni i Hercegovini od 1909. do 1919. godine, Prilog izučavanju socijalističke misli u Bosni i Hercegovini od 1909. do 1919. godine, Prilozi IRP, VII/7, Sarajevo, 1971, 183-197. (Koautor: Ibrahim Karabegović)

8. Klerikalizam prema radničkom pokretu u Bosni i Hercegovini početkom XX vije-ka, Godišnjak DI BiH, XIX (1970-1971), Sarajevo, 1973,139-162.

9. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini (1878-1914), Jugoslovenski istorijski časopis (dalje: JIČ), XII/1-2 (1974), Beograd, 106-114.

bibliografija prof. dr. iljasa hadžibegovića

• 33 •

10. Migracije stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1914. godine, Prilozi Institu-ta za istoriju (dalje: Prilozi), XI-XII/11-12 (1975-1976), Sarajevo, 1976, 310-317.

11. Neimar sindikalnog pokreta, Povodom 70-godišnjice smrti Miće Sokolovića, Oslobođenje, XXXIII/10022, Sarajevo, 28. IV 1976, str. 6.

12. Promjene u strukturi agrarnog stanovništva u Bosni i Hercegovini (1878-1914), Pregled, LXVI/2 , Sarajevo, 1976, 141-154.

13. O privrednim prilikama u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija osmanske vla-davine, Prilozi, XIII/13, Sarajevo,1977, 97-131.

14. The Origin and Development of the working class in Bosnia and Herzegovina up to 1914, Survey, V/1 Sarajevo, 1978, 67-82.

15. Postanak i razvoj radničke klase u Bosni i Hercegovini do 1914. godine, Pregled, LXVIII/1, Sarajevo,1978, 115-132.

16. Radništvo u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija osmanske vladavine, Godiš-njak DI BiH, XXVIII-XXX (1977-1979), Sarajevo,1979, 125-146.

17. Radna snaga u rudarstvu i metalurgiji Bosne i Hercegovine od 1878. do1914. go-dine, Glasnik ADAR BiH, XVIII-XIX (1978-1979), Sarajevo, 1979, 147-161.

18. Razvoj radničkog pokreta u Tuzli u vrijeme austro-ugarske vladavine (1878-1918), U: Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, tom I, IGTRO Univerzal,Tuzla, 1979, 11-73.

19. Razvoj socijalističkog pokreta u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, Bor-ba, Beograd, 15. III 1979, str. 71.

20. Radnička klasa i sindikati u Bosni i Hercegovini do prvog svjetskog rata, U: Zbor-nik radova. Tito, radnička klasa i sindikati, Beograd, 1979, 50-65.

21. Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini za austrougarske okupacije 1878. do pr-vog svjetskog rata, Ital-jug, IX/3, Rim, 1979, 23-30.

22. Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini za austrougarske okupacije 1878. do pr-vog svjetskog rata, Radovi FF, IX-X, (1976/1980), Sarajevo, 1980, 57-64.

23. O privrednim odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije 1878-1883. godine, U: Na-učni skup: Srbija u završnoj fazi istočne krize 1877-1878. godine, Zbornik ra-dova, Istorijski institut, Beograd,1980, 215-224.

24. Assumptions of the Development of capitalism in Bosnia and Hercegovina in the 19th and at the begining of 20th century, Hospodarské dejing 7. ved. Economic History, Čehoslovenske akademie, Prague, 1981, 121-144.

25. Razvoj radničkog pokreta u Banjaluci do 1918. godine, u: Banjaluka u radnič-kom pokretu i NOB, Zbornik sjećanja, Institut za istoriju u Banjaluci, Banja Luka, 1981, 13-31.

edin radušić

• 34 •

26. Radnički socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata i stvaranje zajedničke države 1918. godine, Prilozi, XVII/18, Sarajevo,1981, 121-153.

27. Studijski projekat djela “Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine”, Prilozi, XVII/18, Sarajevo, 1981, 371-394. (Koautori: Zdravko Antonić, Drago Borov-čanin, Nedim Šarac)

28. Foča za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Godišnjak DI BiH, XXXI-XXXIII (1982), Sarajevo,1982, 101-138.

29. Poslijeratna istoriografija o Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavi-ne 1878-1918. (Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine 1945-1982, Sarajevo, 11. i 12. februar 1982.), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Her-cegovine (dalje: ANUBiH), Posebna izdanja, knj. LXV, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 12, Sarajevo, 1983, 66 -77.

30. Uvodno izlaganje. Socijalistička misao u radničkom pokretu Bosne i Hercegovi-ne do formiranja KPJ 1919. godine, U: Marks, radnički pokret BiH i program SKJ, Zbornik radova sa Naučnog skupa održanog 16. marta 1983. godine u Sarajevu, Sarajevo, 1983, 15-25.

31. Poljoprivredna stanica u Modriči za vrijeme austrougarske vladavine 1886-1918. godine, Glasnik ADAR BiH, XXVI, Sarajevo 1986, 157-174.

32. Socijalistički radnički pokret u Bosni i Hercegovini između aktivnosti i političke represije (1913-1918), U: Veleizdajnički proces u Banjaluci, Zbornik radova sa Međunarodnog naučnog skupa “Veleizdajnički proces u Banjaluci 1915-1916”, održanog 25-27. septembra 1986. godine u Banjaluci, Institut za istori-ju u Banjaluci, Banjaluka, 1987, 335-353.

33. Socijalistički radnički pokret u Bosni i Hercegovini za vrijeme Prvog svjetskog rata 1914-1918. godine, Opredjeljenja, Sarajevo, 18/7-8 (1987), 123 -140.

34. Moderne migracije u Bosni i Hercegovini i nacionalni odnosi, (skica za istraživa-nje), Prilozi, XXII/23, Sarajevo, 1987, 63-72.

35. Etnička struktura stanovništva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Prilozi, XXIII/24, Sarajevo,1988, 131-146.

36. Problemi nastanka i političkog organizovanja radničke klase u Bosni i Hercegovi-ni, Opredjeljenja, XIX/7-8, Sarajevo,1988, 169-182.

37. Ideja o naseljavanju ruskih ratnih zarobljenika njemačke nacionalnosti u istočnoj Bosni krajem 1915. i početkom 1916. godine, Ekmečićev zbornik, Godišnjak DI BiH, i “Veselin Masleša”, XXXIX (1988), Sarajevo, 1988, 155-161.

38. Migracije i Bosna i Hercegovina, Opredjeljenja, XX/10, Sarajevo, 1989, 5-8.


• 35 •

39. Die probleme der enstehung und der politischen organisierung der Arbeitklasse in Bosnien und Herzegowina, Probleme der Herausbildung und politischen For-mierung der Arbeitklasse, Europa verlag, Wien -Zürich, 1989, 89-96.

40. Problemi nastanka i organizovanja radničke klase u Bosni i Hercegovini, U: Zbornik radova povodom 75-godišnjice života akademika Envera Redžića, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XCII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 25, Sarajevo, 1990, 99-112.

41. Migracije i Bosna i Hercegovina, U: Migracije i Bosna i Hercegovina, (Materijali sa naučnog skupa Migracioni procesi i Bosna i Hercegovina od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana- njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u našoj zemlji, održanog u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989. godine), Institut za istoriju Sarajevo; Institut za proučavanje nacionalnih odnosa Sara-jevo, Sarajevo 1990,7-10.

42. Bosnu ni vijekovi nisu razgradili, Oslobođenje”, XLVIII/15552, Sarajevo, 5. oktobar 1991, str. 2.

43. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavi-ne (1878-1918), (rezime), Zora Cankarjeva, 1, Sarajevo, oktobar/decembar 1993, 10-11.

44. Bosna i Hercegovina na raskršću novije istorije, Prilozi, XXV/27, Sarajevo, (1991), 1994, 201-203.

45. Bosanskohercegovskб mesta na rozhrani 19. a 20. stoleti, (Slovenské historické studie 22), Historicky ústav AV ČR, Praha, 1996, 199-319.

46. Nepoznata Bosna, Taj divni zajednički život, Kult, Sarajevo-München-Ljublja-na-Prag-Beč-London, januar/mart 1996, 127-128.

47. Građansko društvo u Bosni i Hercegovini - porijeklo i kontekst/Organization of the Civil Society in Bosnia-Herzegovina, Origines and Context, “99”, Revija slo-bodne misli/Review of free tought (dalje: “99”), 9-10, Sarajevo, septembar-decembar 1997, 48-56. (Koautor: mr. Husnija Kamberović)

48. Slovenci u Bosni i Hercegovini, Prilog izučavanja broja i rasprostranjenosti Slove-naca u Bosni i Hercegovini od 1910. do 1992. godine, Zora Cankarjeva, VI/16

-17, Sarajevo, julij-decembar 1997, 3-7.49. Stare razglednice, Čuvari uspomena, Svijet, Sarajevo, 30. 11. 1997, 44-45.50. Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918),

Naša škola, XLVI/7- 8, Sarajevo, 1999, 25-30.51. Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine

(1878-1918)/National Minorities in Bosnia and Herzegovina during Austro-Hungarian rule (1878-1918), “99”, 19-20, Sarajevo, januar-mart 1999, 97-108.

edin radušić

• 36 •

52. Pogledi Nedima Filipovića na osmanski grad u Bosni i Hercegovini, Okrugli sto: Naučno djelo Nedima Filipovića (Sarajevo, 23. novembar 1999.), ANUBiH, knj. CXII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 32, Sarajevo, 2000, 131-159.

53. Doprinos dr. Hamdije Kapidžića razvoju historijske nauke u Bosni i Hercegovini, Radovi FF, XII, Sarajevo 2000, 187-194.

54. Radnički socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata i stvaranje zajedničke države 1918. godine, (I dio), Socijaldemokrat, 1, Sarajevo, Januar, 2000, 165-176.

55. Radnički socijalistički pokret u Bosni i Hercegovini do kraja Prvog svjetskog rata i stvaranje zajedničke države 1918. godine, (II dio), Socijaldemokrat, 2, Sarajevo, April, 2000, 165-184.

56. O Hivziji Hasandediću (tekst bez naslova na str. 56), u: Hivzija Hasandedić, Tragom bošnjačke baštine, Arhiv Hercegovine Mostar, Mostar, 2000, str. 79.

57. Konfesionalna i nacionalna struktura stanovništva u kotaru i gradu Jajcu od 1851. do 1991. godine, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001, 63-89.

58. Predgovor (u knjizi Hamdija Kapidžić, Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba, ANUBiH i Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001. str. 190), 7-16.

59. Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercegovini od sredine 19. stoljeća do 1992. godine, Prilozi, 36, Sarajevo 2007, 135-178.

Prikazi, osvrti, kritike, promocije, diskusije, izvještaji i bilješke1. Franjo Tuđman, Stvaranje Socijalističke Jugoslavije, Naprijed, Zagreb, 1960, str.

336, Godišnjak DI BiH, XII (1961), Sarajevo, 1962, 268-269.2. Ante Palavršić i Benedikta Zelić, Korespodencija Mihovila Pavlinovića, Histo-

rijski arhiv Split, sv. 4, Split, 1962, str. 582, Godišnjak DI BiH, XII (1961), Sarajevo, 1962, 391-392.

3. Vlado Strugar, Jugoslovenske socijaldemokratske stranke 1914-1918, Jugosloven-ska akademija znanosti i umjetnosti, Prilozi novijoj jugoslovenskoj historiji, knj. 4, Zagreb, 1963, str. 322, Prilozi IIR, I/1, Sarajevo, 1965, 451-454.

4. A. Benac, B. Čović, E. Pašalić, Đ. Basler, N. Miletić, P. Anđelić, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Saraje-vo, 1966, str. 547, JIČ, V/3-4, Beograd, 1966, 145-149.

5. Generalni štrajk u Bosni i Hercegovini 1906. godine, Tom II, knj. I, Sarajevo, 1963, str. 649, knj. II, Sarajevo, 1966, str. 614, Izbor, redakcija i prevod: Ka-sim Isović, Izdanje Arhiva SR Bosne i Hercegovine, Prilozi IIR, III/3, Sarajevo, 1967, 267-275.


• 37 •

6. Četvrta međunarodna konferencija istoričara radničkog pokreta u Lincu, U: Isto-rijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi IIR, IV/4, Saraje-vo, 1968, 744-748.

7. Jugoslovenski istorijski časopis, Beograd, br. 1-2 i 3-4/1968, Prilozi IIR, V/5, Sa-rajevo, 1969, 355-358.

8. Radnička klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini, (Naučni skup održan u Sarajevu 6. i 7. XI 1969. godine), Prilozi IIR, V/5, Sarajevo, 1969, str. 393.

9. Povodom obilježavanja 130-godišnjice rođenja i 70-godišnjice smrti Vase Pelagi-ća, Prilozi IIR, V/5, Sarajevo, 1969, 402-405.

10. Drugi (Vukovarski) kongres KPJ 1920, Godišnjak DI BiH, XVIII (1968-1969), Sarajevo, 1970, 309-311.

11. Agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini (1878-1918), Građa za proučavanje poli-tičkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (1878-1918), Tom V, knj. 1, Sarajevo, 1969, str. 122, Godišnjak DI BiH, XIX (1971-1972), 315-317.

12. Nusret Šehić, Četništvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), ANUBiH, Djela, knj. XLII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 27, Sarajevo, 1971, Godišnjak DI BiH, XIX (1970-1971), Sarajevo, 1973, 317-322.

13. Uloga Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u političkom životu pred Prvi svjetski rat, U: Okrugli sto o “Mladoj Bosni”, Pregled, XLIV/7-8, Saraje-vo, 1974, 815-820.

14. Naučne ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, Građa za proučavanje političkih, kulturnih i socijalno-ekonomskih pitanja iz prošlosti Bosne i Hercegovine (XIX i XX vijek), Tom VI, Sabrao i priredio Dr. Hamdija Kapidžić, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 556, Godišnjak DI BiH, XX (1972-1973), Sarajevo, 1974, 273-275.

15. Skupština Društva istorišara SR Bosne i Hercegovine, Godišnjak DI BiH, XX (1972-1973), Sarajevo, 1974, 287-294.

16. The Role of the Social democratic party of Bosnia-Hercegovina in political life before the First World War, Survey, II/1, Sarajevo, 1975, 64-67.

17. Marginalije o građanstvu i građanskoj politici u Bosni i Hercegovini za vrije-me austrougarske uprave, Prilozi, XI-XII/11/12, (1975-1976), Sarajevo, 1976, 331-333.

18. Dževad Juzbašić, Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougar-ske politike od okupacije do kraja Kalajeve ere, ANUBiH, Djela, knj. XLIII, Odje-ljenje društvenih nauka, knj. 28, Sarajevo 1974, str. 285, Godišnjak DI BiH,XXI-XXVII, Sarajevo, 1976, 313-316.

edin radušić

• 38 •

19. Dr Nikola Babić, Rat, revolucija i jugoslovensko pitanje u politici Socijaldemo-kratske stranke Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974, str. 229, Godišnjak DI BiH, XXI-XXVII, Sarajevo, 1976, 316-319.

20. Dr Enver Redžić, Austromarksizam i jugoslovensko pitanje, Institut za savreme-nu istoriju, IP Narodna knjiga, Beograd, 1977, str. 497, Prilozi, XIV/14-15, Sarajevo, 1978, 596-601.

21. Međunarodni naučni skup “Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini”, ANUBiH, Sarajevo, 23-24. oktobra 1978. godine, Godišnjak DI BiH, XXVIII-XXX (1977/79), Sarajevo, 1979, 327-328.

22. Kasim Isović (1921-1979), Godišnjak DI BiH, XXVIII-XXX (1977/79), Sa-rajevo, 1979, 353-354.

23. Trideset godina “Godišnjaka” Društva istoričara Bosne i Hercegovine (1949-1979), Godišnjak DI BiH, XXXI-XXXIII (1982), Sarajevo, 1982, 269-272.

24. Djelo Dr. Hamdije Kapidžića o ustanku u Hercegovini 1882. godine, U: Nauč-ni skup 100 godina ustanka u Hercegovini 1882. godine (Sarajevo, 21-22. X 1982.), ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XLVI, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 11, Sarajevo, 1983, 21-31.

25. Prof. inž. Branislav Begović (17. 1. 1902 – 27. 1. 1984), Godišnjak DI BiH, XXXV, Sarajevo, 1984, 208-210.

26. Diskusija na Međunarodnom naučnom skupu u Sarajevu 13-15. maj 1986, Me-đunarodni naučni skup: Problemi istorije Bosne i Hercegovine 1850-1875, (Sarajevo, 13-15. maja 1986.), ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LXXXIV, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 20, Sarajevo, 1987, 162-163.

27. Osvoboditeljnaja borba narodov Bosni i Hercegovini i Rossija 1850-1864. (Oslo-bodilačka borba naroda Bosne i Hercegovine i Rusija 1850-1864, Dokumenti. Odgovorni redaktori: J. A. Pisarev, M. Ekmečić, Moskva, 1985, Godišnjak DI BiH, XXXVIII, Sarajevo, 1987, 152-155.

28. Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Veselin Masleša, Sarajevo, 1987, Prilozi, XXII/23, Sarajevo, 1987, 229-232.

29. Izvještaj o radu Instituta za istoriju u 1988. godini, Prilozi, XXIII/24, Sarajevo, 1988, 319-326.

30. Dijalog sa prošlošću, Bosna i Hercegovina na razglednicama do 1941, (Riječ na otvaranju izložbe 7. 3. 1989.), Izložba u Muzeju revolucije Bosne i Hercegovine, Odjek, XLII/7, Sarajevo, 1-15. april 1989, str. 19.

31. Promocija radova povodom 75- godišnjice života akademika Envera Redžića, Na-učne komunikacije, XXXIII, ANUBiH, Sarajevo, 13. decembra 1990, 15-19.

32. Povodom 25. godišnjice biblioteke “Kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine”, Pri-lozi, XXIV/25-26, Sarajevo, 1990, 343-349.


• 39 •

33. Hamdija Kreševljaković, “Izabrana djela” (I-IV), “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991, Oslobođenje, XLIX/15667, Sarajevo, 1. 2. 1992, str. 9.

34. Zbornik radova posvećen akademiku Enveru Redžiću, ANUBiH, Posebna izda-nja, knj. XCII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 25, Sarajevo, 1990, str. 319, Prilozi, XXV/27, Sarajevo (1991), 1994, 239-243.

35. Djelo fleksibilne interdisciplinarne metodologije, (Vera Kržišnik-Bukić: Sloven-ci u Hrvatskoj, Zbornik grupe autora, Inštitut za narodnostna vprašanja, Pro-jekt: Slovenci v prostoru nekadanje Jugoslavije izvan Slovenije, knj. 1, Ljubljana 1995, str. 415), Zora Cankarjeva, 14, Sarajevo, januar-mart 1997, 20-21.

36. Traganje za modernom Naronom, Vlado Smoljan: Poglavlja iz ekonomske histo-rije Hercegovine, Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar, 1996, str. 318 sa 9 karata, Hercegovina, 10, Mostar, 1998, 119-139.

37. Prof. dr. Ibrahim Tepić (1947-1997), In memoriam, Naša škola, XLIV/3, Sara-jevo, 1998, 3-5.

38. Prof. dr. Ibrahim Tepić (1947-1997), In memoriam, Prilozi, 28, Sarajevo 1999, 309-311.

39. Odnos politike i istorijske nauke (Political and History sciences relation, “99”, 27-28, Sarajevo, april-septembar 2000, 17-20.

40. Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba, Hamdija Kapidžić, ANUBiH i Filozof-ski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001. str. 190 (tekst sa promocije knjige održane 19. V 2001. godine u ANUBiH), Prilozi, 30, Sarajevo, 2001, 357-362.

• 41 •

dževad juzbašić

Iljas Hadžibegović i njegovo razumijevanje istorije Bosne i Hercegovine austrougarskog razdoblja

• Iljas Hadžibegović se nakon završetka studija istorije na Filozofskom fakultetu u

Sarajevu 1963. godine zaposlio u Institutu za istoriju radničkog pokreta u Sarajevu (danas Institut za istoriju) 1964. godine. Tu je radio do 1970. godine i orijentisao se na izučavanje radničkog pokreta. Magistrirao je u Beogradu 1967. godine sa temom Počeci radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do majskih štrajkova 1906. godine, da bi u školskoj 1967/1968. godini kao stipendista austrijske vlade boravio devet mje-seci na specijalizaciji u Beču i radio u bečkim arhivama. Na Filozofski fakultet u Sarajevu izabran je za asistenta 1970. godine, gdje je 1977. godine doktorirao i pro-šao sva zvanja, a u vremenu od 1987. do 1990. bio je i direktor Instituta za istoriju u Sarajevu.

Hadžibegović je izučavanje radničkog pokreta stavio u širi koncept proučavanja ekonomske i socijalne istorije Bosne i Hercegovine i o toj problematici napisao je niz radova. On se bavio privrednim i društvenim prilikama u Bosni i Hercegovini, zadnjih decenija osmanske vladavine, promjenama u strukturi agrarnog i gradskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, migracijama stanovništva, socijalnom zaštitom radnika, radničkim organizacijama, ulogom stranih radnika u Bosni i Hercegovini, odnosom građanskih i klerikalnih krugova prema radničkom pokretu, te ciljevima Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i drugim pitanjima. Istovremeno je u svojim napisima pratio i ocjenjivao niz radova koji su se javljali u istoriografiji.

U Hadžibegovićevim radovima posebno mjesto ima njegova disertacija Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine. Pisac je uložio značajni dodatni kreativni napor na redakciji rukopisa i to, kako na osnovu vlastitih saznanja, tako uvaživši i sugestije i primjedbe komisije za odbranu disertacije i re-cenzenata. Ovo osobito važi za dijelove knjige gdje su formulisani zaključci i ocjene. Knjiga je izašla 1980. godine i predstavlja Hadžibegovićev najznačajniji rad koji je od kritike vrlo povoljno ocijenjen (E. Redžić, T. Kraljačić, Đ. Mikić, Đ. Stanković), i za nju je pisac dobio nagradu Svjetlosti (1980), kao i Republičku nagradu za naučni rad Veselin Masleša (1983). Hadžibegović je otišao dalje od zadatka postavljenog u

dževad juzbašić

• 42 •

naslovu knjige davši dosta zaokruženu sliku tokova privrednog i društvenog života od sredine 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata. On je na širem planu prikazao okol-nosti u kojima se pojavljuje radništvo i izrasta u posebnu društvenu klasu, tako da ovo njegovo djelo ima u mnogome karakter ekonomske i socijalne istorije pome-nutog perioda. Djelo je po ocjeni Đorđa Stankovića izuzetno po inovacijama koje sadrži i po teoretskom pristupu (Istorijski glasnik, Beograd 1984, 1-2, 176-177). Po sudu Envera Redžića, Hadžibegović je ovom knjigom uvjerljivo pomjerio gra-nice istraženosti društvenog razvoja u Bosni i Hercegovini dostignutog u periodu austrougarske uprave (Dijalog, Sarajevo 1981, 263-276). I sam sam kao recenzent Hadžibegovićeve monografije dao pozitivnu ocjenu njene vrijednosti i predložio da se publikuje.

Radovi koje Hadžibegović objavljuje nakon disertacije proizlaze na određeni na-čin iz materije koju on tretira u doktorskoj tezi i predstavljaju njenu dalju razradu i produbljivanje, obogaćeno novim istraživanjima. Time je, bez sumnje, Hadžibego-vić izrastao u vodećeg naučnika u izučavanju socijalne istorije u Bosni i Hercegovini modernog doba.

Nastavljajući rad na izučavanju radničkog pokreta Hadžibegović je sudjelovao u redakciji Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1990). On je u prvom tomu ove istorije napisao poglavlje pod naslovom Nastanak i razvoj socijalde-mokratskog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine (15-78). U nje-mu je on sublimirao dotadašnje rezultate svojih istraživanja i dao jednu zaokruženu sintezu koja znači određeni kvalitetan pomak, kako u odnosu na njegovu ranije pu-blikovanu monografiju tako i ostale radove. Tu je on proširio obradu tematike i na političku djelatnost Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine obuhvativši i Prvi svjetski rat. U ratnom periodu došlo je do radikalizacije većeg dijela stranke u komunističkom smislu i date ocjene autora odgovarale su trenutku kada se knjiga pojavila. Bez obzira na njegovu dijelom ideološku usmjerenost, ovaj Hadžibegovi-ćev rad ima trajnu vrijednost u našoj istoriografiji.

U knjizi Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu između 19. i 20. stoljeća, koja je doživjela dva izdanja 1991. i 2004. godine, Hadžibegović je publikovao ranije objavljene radove posvećene ovoj tematici. U ovom zborniku radova centralno mje-sto zauzima studija Problemski okviri izučavanja bosanskohercegovačkih gradova na razmeđu između XIX i XX stoljeća (11-92), a narednih šest radova bave se sa nekoli-ko primjera gradova sa različitim funkcijama bez pretenzije autora da se uspostavlja čvršća tipologija gradova. Zadaću knjige pisac je skromno označio kao pokušaj da se istraživanja ove vrste pokrenu sa mrtve tačke, premda ona po svom domašaju znači znatno više. Riječ je o važnom prilogu urbanoj istoriji Bosne i Hercegovine pod vlašću Austro-Ugarske, u vrijeme kada je nakon četverovjekovne osmanske vladavi-ne nastupio period intenzivnije modernizacije u specifičnim uslovima i oblikovanje

iljas hadžibegović i njegovo razumijevanje istorije bosne i hercegovine austrougarskog razdoblja

• 43 •

evropskih urbanih modela. Modernizacija se nije odvijala domaćim razvojem nego podsticajem izvana inicijativom države i stranog privrednog kapitala, pa su se gra-dovi razvijali neravnomjerno sa lokalnim i regionalnim obilježjima. Pisac nastoji odgovoriti na pitanje da li je grad u Bosni i Hercegovini na razmeđu dva stoljeća prerastao iz orijentalno-islamskog u evropski grad. Oslanjajući se na izvore i relevan-tnu literaturu, posebno radove Ferdinanda Hauptmanna, Hadžibegović je istražuju-ći vjerske, etničke i socijalne strukture stanovništva, funkcije saobraćaja, privredne, administrativne, vojne i kulturno-prosvjetne aktivnosti u bosanskohercegovačkim gradovima pokazao da su se u svim tim oblastima desile značajne promjene. Uz dalje postojanje tradicionalnih društvenih struktura, stvorene su i nove, stranog i doma-ćeg porijekla, sa drukčijim načinima proizvodnje, mišljenja i života. Analizi su pod-vrgnuta 66 naselja koja su do 1910. imala status grada, a od toga broja 46 gradova imalo je osmansku urbanu tradiciju. Neki gradovi su postali značajni industrijski centri i postepeno su dobijali oblike evropskog industrijskog grada (Tuzla, Zenica), dok je većina ostala na zanatstvu i sitnom poduzetništvu sa pojačanim saobraćajem i trgovinom. Najkompletniju urbanizaciju imali su gradovi kao središta okruga, a posebno Sarajevo kao glavni grad zemlje. Studija Problemski okviri izučavanja bo-sanskohercegovačkih gradova na razmeđu između XIX i XX stoljeća prevedena je na češki jezik i objavljena u časopisu Slovenske studije Češke akademije nauka.

U prvom izdanju ove knjige (1991) pisac je upotrebljavao naziv Muslimani kao etničko-nacionalnu oznaku, dok u drugom izdanju (2004) tu oznaku zamjenjuje sa nazivom Bošnjaci, a pri tome ne daje nikakvo objašnjenje zašto to čini. Pišući dalje o bosanskohercegovačkim gradovima u doba osmanske vlasti, Hadžibegović kaže da je “svaka etnička grupa govorila svojim jezikom, a službeni jezik bio je turski” (13), što može dovesti do krivog zaključka da je domaće stanovništvo govorilo više jezika. Određene regionalne razlike u jeziku bile su značajnije od nacionalno-konfesionalnih. Ne stoji ni tvrdnja da “Sabor nije imao zakonodavnu vlast” (91). Ta vlast obuhvatala je široko područje upravnih, privrednih, socijalnih, kulturno-prosvjetnih i drugih poslova, ali je bila ograničena i mogla se vršiti samo uz saglasnost austrijske i ugarske vlade i vladara. Međutim, niz pitanja koja su spadala u nadležnost sabora nije se mogao rješavati bez njegove saglasnosti. Ovo, pak, ne umanjuje značaj Hadžibegovićevog naučnog doprinosa.

U vrijeme posljednjeg rata Hadžibegović je sudjelovao u pisanju knjige Bosna i Her-cegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata u izdanju Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga BiH (Sarajevo 1994. i ponovo 1998). Tu se on javlja kao koautor poglavlja Bosna i Hercegovina u vremenu austro-ugarske uprave 1878-1918., u kome je izložio neke rezultate kako svojih ranijih, tako i novijih istraživanja. Nova materija sadržana je posebno u tekstu o bosanskohercegovačkim trupama u okviru zajedničke austrougarske vojske kao i u tekstu o Prvom svjetskom ratu.

dževad juzbašić

• 44 •

Evocirajući uspomenu na prof. dr. Iljasa Hadžibegovića i njegov naučni rad ne možemo da ne spomenemo današnje stanje u nauci kod nas, kada se proučavanje ekonomske i socijalne istorije našlo u drugom planu naučnog interesovanja, a na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu u poratnom razdoblju nemamo predmeta eko-nomske istorije, kojoj se na drugim ekonomskim fakultetima u svijetu posvećuje po-sebna pažnja. Plediram da se ovoj problematici u našoj sredini posveti odgovarajući interes.

• 45 •

zijad šehić

Angažman prof. dr. Iljasa Hadžibegovića na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine XIX i XX stoljeća

• Dugotrajno izučavanje tematike, kompleksno sagledavanje historijskih izvora i

literature, kao i sposobnost analize rasploživog materijala, omogućavaju historiča-rima pisanje historiografskih sinteza. Sveobuhvatnim pristupom predmetu istra-živanja autor daje naučno zasnovane odgovore na postavljena pitanja. Istraživanje složenih historijskih tema zahtijeva veliko iskustvo. Prof. dr. Iljas Hadžibegović je godinama, upornim radom stjecao to iskustvo, koje je kasnije pretočio u svoje pi-sane naučne radove. Otkrivao je, identificirao i analitički raščlanjivao sve segmente historijskih procesa koji su imali poseban značaj za društveni razvoj Bosne i Herce-govine, sa akcentom na period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine.

U periodu u kojem je SFRJ imala neizvjesnu budućnost, pokrenut je značajan projekat pod naslovom Istorija Saveza komunista Jugoslavije, koji je 1985. godine rezultirao monografijom.1 Napori njenih autora bili su usmjereni na prikazivanje osnovnih historijskih tokova, tendencija i procesa koji su bili relevantni za razvoj jugoslavenskog komunističkog pokreta kao i bitnih historijskih događaja koji su obi-lježili te procese, uz nastojanja da se objasni njihova suština i uslovljenost. O ozbilj-nosti pristupa ovoj monografiji svjedoči činjenica da je u konačnom uobličavanju tekstova primjedbama i sugestijama bilo uključeno oko 250 naučnih i društvenih radnika iz cijele SFRJ. Prof. dr. Iljas Hadžibegović je bio član redakcionog odbora koji se sastojao od 14 članova, po dva iz republika i po jedan iz autonomnih po-krajina. Za prvi dio monografije pod naslovom Radnički pokreti u jugoslovenskim zemljama do stvaranja jedinstvene revolucionarne partije, prof. dr. Iljas Hadžibegović je bio autor priloga i saradnik. U pet tematskih cjelina izložen je proces nastanka i razvoja radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini u periodu austrougarske uprave od 1878. do 1918. godine.

U prvoj tematskoj cjelini pod naslovom Položaj jugoslovenskih zemalja krajem XIX i početkom XX veka i nastanak radničke klase razmatran je pravni položaj i 1 Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Izdavački centar Komunist/Narodna knjiga/Rad, Beograd

1985.

zijad šehić

• 46 •

unutrašnjo-politički razvoj Bosne i Hercegovine krajem XIX i početkom XX stoljeća i ocrtan društveni okvir u kojem počinje formiranje radničke klase. Ukazano je na činjenicu da su podizanjem industrije i razvojem saobraćajnica bosanskohercegovački gradovi postepeno mijenjali svoju privrednu, socijalnu pa i nacionalnu fizionomiju. Građanstvo, činovništvo, inteligencija i radništvo činili su u gradovima nove slojeve, a njihov znatan dio je bio doseljen iz drugih pokrajina Monarhije. Dovođenje stranih stručnih radnika koji su radili na izgradnji željeznica, eksploataciji šuma i u industrijskim preduzećima znatno je utjecalo na strukturu radničke klase koja je tek nastajala. U državnim i privatnim preduzećima pred Prvi svjetski rat bilo je zaposleno 80.000 do 100.000 radnika od kojih su polovinu činili industrijski i rudarsko-metalurški radnici. Ukazano je i na činjenicu da su osobenost Bosne i Hercegovine u razvoju radničke klase predstavljale heterogena vjerska i nacionalna struktura, te prisustvo znatnog broja radnika stranog porijekla.2

U drugoj tematskoj cjelini pod naslovom Pojava socijalističke misli i prve radničke organizacije u središtu razmatranja se nalazi proces širenja socijalističkih ideja u Bosni i Hercegovini, koji je tokom 90-ih godina XIX stoljeća postao intenzivniji, uprkos mjerama koje je austrougarska uprava poduzela. Na to je utjecalo formiranje socijal-demokratskih stranaka u Austriji i Ugarskoj, kao i zaoštravanje klasnih suprotnosti u Bosni i Hercegovini, gdje radništvo nije bilo zaštićeno radničkim zakonodavstvom. Ukazano je na činjenicu da je porasla svijest o potrebi organizirane borbe, zbog čega su se javljali prvi štrajkovi, u kojima su izneseni zahtjevi za veće nadnice, kraće radno vrijeme i bolje radne uvjete. Iako je austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini na-stojala da spriječi udruživanje radnika, željezničari (1898) i grafički radnici (1903) su formirali prve takve organizacije. Ukazano je na činjenicu da su na radnički pokret u Bosni i Hercegovini značajan utjecaj imali austrijski i njemački radnički pokret, kao i radnički pokreti u južnoslavenskim zemljama, odakle su prvih godina XX stoljeća dolazili istaknuti pojedinci, radnički listovi, knjige i brošure socijalističkog sadržaja. Koristeći se iskustvom socijalističkih partija u drugim zemljama, vodstvo radnika u Bosni i Hercegovini je podsticalo i usmjeravalo tok socijalne borbe, postavljajući na taj način osnove jedinstvenog socijalnog pokreta.3

U trećoj tematskoj cjelini pod naslovom Osnivanje socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i sindikalnih organizacija posebna pažnja je posvećena analizi faktora koji su utjecali na organiziranje radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Organizatori radničkog sindikalnog pokreta postali su Radnički odbori za pregovo-re sa poslodavcima. Pod rukovodstvom Mihajla Miće Sokolovića održana je 1905. godine osnivačka skupština Glavnog radničkog saveza, a borba za njegovu legaliza-ciju uspješno je završena naredne godine, nakon majskih štrajkova. Glavni radnički

2 Ibidem, 11.3 Ibidem, 18.

angažman prof. dr. ijasa hadžibegovića na pisanju sinteza historije Bosne i Hercegovine xix i xx stoljeća

• 47 •

savez je 1912. godine okupljao 17 strukovnih saveza sa 6.086 članova, među kojima je bilo 2030 Hrvata, 1619 Srba, 737 Muslimana, 168 Jevreja, kao i članovi iz drugih područja Monarhije - 305 Čeha, 300 Slovenaca, 287 Nijemaca, 282 Mađara. Posto-jala su i prosvjetna, kulturno-umjetnička, sportska i druga radnička društva. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine, u junu 1909. godine osnovana je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine, koja je do Balkanskih ratova okupila oko 2500 čla-nova. Malobrojna i stalno izložena pritiscima vlasti, građanskih političkih stranaka i vjerskih institucija, ona se razvila u političku stranku koja je u politički život u Bosni i Hercegovini unosila socijalističku kritiku postojećeg društva. Organiziranje radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini teklo je uporedo sa formiranjem građan-skih političkih stranaka, organiziranih na nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi, što je radničkom pokretu stvaralo ozbiljne teškoće.4

U razmatranju aktivnosti Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine na-vedeno je da se ona također borila za demokratski ustav i sabor, za opće, jednako, tajno i neposredno pravo glasa. Pozivala je na saradnju sve političke stranke u borbi za demokratizaciju. Do početka Prvog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini je bilo organizirano oko 140 štrajkova, u kojima su učestvovale desetine hiljada radnika. Zahvaljujući aktivnostima sindikata, dvije trećine štrajkova i tarifnih akcija završeni su potpunim uspjehom ili kompromisom sa poslodavcima. Izvojevano je skraćenje radnog vremena, i povišenje najamnina za pretežan dio najamnih radnika kao i do-nošenje niza mjera i propisa iz oblasti radničkog zaštitnog zakonodavstva. U vrijeme Balkanskih ratova u maju 1913. godine zavedeno je vanredno stanje i raspuštene su sve socijalističke radničke organizacije.5 U dublja razmatranja nacionalnog pitanja vodstvo Socijaldemokratske stranke nije se upuštalo niti je imalo vlastitu koncep-ciju, ali se zalagalo za principe nacionalne ravnopravnosti i internacionalizma. U uvjetima višenacionalnog sastava bosanskohercegovačkog stanovništva, zalagalo se za jedinstvo nacionalno heterogene radničke klase. U žučnim diskusijama građan-skih stranaka oko pisma i jezika Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine se zalagala za priznavanje pune ravnopravnosti oba pisma (ćirilice i latinice) u školama i društvenom životu i za upotrebu srpskohrvatskog jezika u radu državnih organa, ureda i javnih preduzeća. U svojim istupima oštro je kritikovala vjerske i nacionalne sukobe u Bosni i Hercegovini.6

U četvrtoj tematskoj cjelini pod naslovom Radnički pokret u jugoslavenskim zemljama za vreme Prvog svetskog rata u središtu razmatranja su stavovi socijalista prema izbijanju rata i ratnim zbivanjima. Još u vrijeme političkih kriza 1911-1913. godine Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine oštro je kritizirala

4 Ibidem, 23. 5 Ibidem, 34.6 Ibidem, 29-30.

zijad šehić

• 48 •

austrougarsku politiku, vodeći antiratnu propagandu koja se podudarala sa stavovima Srpske socijaldemokratske partije. U razmatranju prilika u vrijeme Prvog svjetskog rata konstatovano je da je on iz osnova promijenio dotadašnje političke odnose, privredne prilike i način života, pogađajući žestoko sve slojeve stanovništva. Mobilizacija najproduktivnijeg dijela stanovništva otežala je uvjete rada na svim područjima privrede, a država je intervenisala administrativnim reguliranjem proizvodnje, saobraćaja i raspodjele, nastojeći da osigura materijalne osnove za vođenje rata, što je uslovljavalo pogoršanje radnih uvjeta i umanjivalo mogućnosti da radnici štite svoje interese. Mnoga preduzeća, koja su ranije bila središta socijalne borbe su bila militarizirana, a u njima zabranjen svaki oblik radničkog pokreta. Sami radnici su bili stavljeni pod veliki pritisak, uz najoštriju kontrolu. Rat je izazvao velike poremećaje u privrednom životu.7

Postupno obnavljanje radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini je počelo od proljeća 1917. godine. Ponovo je pokrenut list Glas slobode, koji je u posljednjim godinama rata imao značajnu ulogu. Pod utjecajem pojačanih političkih previranja, Glavni odbor Socijaldemokratske stranke se približavao pozicijama revolucionarnih struja u evropskom radničkom pokretu. Početkom februara 1918. godine u Sara-jevu je održana zemaljska konferencija obnovljenih radničkih organizacija koje su obuhvatile preko 4.000 radnika, a do kraja jeseni je dvostruko premašio predratni nivo. Nakon Oktobarske revolucije Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovi-ne se pridružila zimerwaldskom pokretu za obnavljanje Internacionale. Odbijala je napade građanske štampe na Oktobarsku revoluciju, povezivala antiratne aktivnosti s klasnom borbom. Revolucija i diktatura proletarijata dobile su značajno mjesto u političkom programu stranke.

U petoj tematskoj cjelini pod naslovom Društvena uloga i istorijski značaj socijal-demokratske partije data je ocjena njenog značaja za formiranje jugoslavenske države 1918. godine. Ta uloga je ipak prenaglašena, oni faktori koji su tu imali najznačaj-niju ulogu su potpuno izostavljeni. U obzir je svakako potrebno uzeti i vrijeme i političku situaciju u zemlji kada se monografija pojavljuje, a koji su u velikoj mjeri obilježeni jakim ideološkim obrascima.

Pet godina nakon publiciranja Istorije SKJ, završen je projekat Istorija SK Bosne i Hercegovine.8 Namjera ovog projekta je bila “da se pokažu osnovni pravci temeljnih društveno - političkih procesa i naznače najkarakterističnije pojave u pojednim predrat-nim, ratnim i poslijeratnim fazama dinamične višedecenijske istorije SKJ”. Na XIV vanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije 26. maja 1990. godine donesena je kratka izjava, kojom su se komunisti odrekli političkog monopola. Budući da je

7 Ibidem, 39-40.8 Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Institut za istoriju, Oslobođenje, Sarajevo, 1990, Knj.

I i II.


• 49 •

to vrijeme obilježeno novim ideološkim obrascima, ta dvotomna monografija nije naišla na značajniju pažnju. Prof. dr. Iljas Hadžibogović autor je prve glave mono-grafije pod naslovom Nastanak i razvoj socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine, koja se sastojala iz tri poglavlja.9

U prvom poglavlju pod naslovom Društveno-ekonomski uslovi za nastanak rad-ničke klase i stvaranje prvih radničkih udruženja u Bosni i Hercegovini, razmatran je položaj Bosne i Hercegovine u Osmanskom carstvu i u okviru Austro-Ugarske na prelazu iz XIX u XX stoljeće. Ukazano je na socijalnu strukturu stanovništva u Bo-sni i Hercegovini nakon okupacije, koja je doživjela promjene pod utjecajem ulaska u šire austrougarsko privredno i političko područje. Zatim je prikazan proces formi-ranja radničke klase u Bosni i Hercegovini na koji je osim karaktera i razmještaja in-dustrije i drugih privrednih grana utjecala i tradicija domaćeg stanovništva. Prerađi-vačka industrija u gradovima zapošljavala je pretežno domaću žensku i dječiju radnu snagu, a eksploatacija i prerada drveta, rudarstvo, proizvodnja građevinskog materi-jala i slično, su bili upućeni na zapošljavanje viška agrarnog stanovništva i stranu rad-nu snagu.10 Zatim je pažnja posvećena razmatranju položaja radništva i početnim oblicima radničkog pokreta. Konstatirano je da se početni razvoj industrije, saobra-ćaja i drugih privrednih grana nije bio praćen odgovarajućim zakonodavstvom za zaštitu radnika, pa je njihov položaj zavisio od poslodavaca, koji su određivali duži-nu radnog vremena, visinu nadnice i druge radne uvjete. Nepovoljan ekonomski i društveni položaj radništva u Bosni i Hercegovini bio je uslovljen nedovoljnom bri-gom od strane države i poslodavaca za radnike, koji su eksploatacijom radne snage nastojali da ostvare visoke profite i kompenziraju sve rizike i poteškoće.11 Zaoštrava-nje suprotnosti i širenje socijalističkih ideja u posljednjoj deceniji XIX stoljeća su na površinu izbacili osnovne radničke zahtjeve - za kraće radno vrijeme, veće nadnice i bolje radne uvjete, koji su bili praćeni prvim radničkim štrajkovima. Formiraju se i prva radnička udruženja - željezničara (1898) i grafičkih radnika (1903). Proces šireg strukovnog organiziranja radnika u Bosni i Hercegovini počeo je intenzivnije u proljeće i ljeto 1905. godine, kada su radnički odbori izabrani da vode pregovore sa poslodavcima i predstavnicima vlasti uspjeli da sklope kolektivne radne ugovore i istaknu zahtjeve za pravo sastajanja i udruživanja. Skupštinom radnika svih struka, 27. avgusta 1905. godine udareni su temelji organiziranom socijalističkom radnič-kom pokretu u Bosni i Hercegovini.12

U drugom poglavlju pod naslovom Rana faza sindikalnog pokreta i pripreme za osnivanje Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine (1906-1909) u središtu

9 Ibidem, 15-80. 10 Ibidem, 15-23.11 Ibidem, 24-27.12 Ibidem, 28-30.

zijad šehić

• 50 •

razmatranja nalazilo se osnivanje Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, uspon i osnovne tekovine sindikalnog pokreta, idejno-politička stanovišta i djelatnost Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, te njen odnos sa drugim socijalističkim pokretima i organizacijama. Konstatuje se da je značajnu karakteristiku ukupnog društvenog i političkog razvoja u Bosni i Hercegovini u prvoj deceniji XX stoljeća predstavljala činjenica da se istovremeno politički organiziraju nacionalni pokreti i socijalistički radnički pokret internacionalističkog usmjerenja. Pod utjecajem ekonomskih i političkih kriza radnička klasa Bosne i Hercegovine suočila se sa stalnim porastom cijena što nije bilo praćeno odgovarajućim porastom plaća. Da bi se to stanje popravilo držane su javne skupštine i demonstracije, vlastima i poslodavcima su upućivani pismeni dopisi i rezolucije sa ekonomsko-socijalnim zahtjevima za veće nadnice, kraće radno vrijeme, uvođenje potpunijeg radnog zakonodavstva i socijalnog osiguranja, priznavanja radničkih organizacija i njihovih predstavnika, te kolektivizaciju radnog ugovora.13 Ukazano je na činjenicu da do osnivanja Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine radnička klasa nije imala svoju samostalnu političku organizaciju. Najvažniji zadatak državnog aparata je bio u tome da se socijalistički radnički pokret kreće u zakonskim okvirima i tako nacionalno-političke pokrete pod vođstvom građanskih i njima bliskih krugova drže pod kontrolom. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini ostvarujući svoju funkciju čuvara javnog reda i mira pojavila se u ulozi posrednika između radnika i poslodavaca. Slojevita i specifična socijalna struktura glavnih nosilaca srpske, hrvatske i muslimanske politike utjecala je na različite stavove prema radničkoj klasi i njenim socijalno-ekonomskim zahtjevima. Ukazano je na činjenicu da se uporedo sa pojavom radničkog pokreta javila tendencija podvajanja radnika. Nacionalni pokrete i njihove vodeće građanske grupacije karakterisala je izražena antisocijalistička orijentacija.14

U trećem poglavlju pod nazivom Širenje i dostignuća socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini (1909-1914) u središtu razmatranja su formiranje Socijaldemokratske stranke, uspon i osnovne tekovine sindikalnog pokreta, idejno- -politička stanovišta i djelatnost Socijaldemokratske stranke, te njeni odnosi sa drugim socijalističkim pokretima i organizacijama. Konstatovano je da su u političkom dijelu Programa Socijaldemokratske stranke istaknuti principi na kojima će biti izgrađeno novo društvo: opće, jednako, neposredno i tajno pravo glasa za sve izbore, ravnopravnost svih naroda koji žive u zemlji, uvođenje narodne odbrane umjesto stajaće vojske; pravo udruživanja i sastajanja, sloboda štampe i izražavanja misli, proglašavanje vjere za privatnu stvar i odvajanje vjerskih institucija od države, obavezno i besplatno pohađanje javnih škola, te “ukidanje svih feudalnih ostataka”. U dijelu programa o ekonomsko-socijalnim zahtjevima istaknuto je zaštitno radničko

13 Ibidem, 31-33.14 Ibidem, 36-40.


• 51 •

zakonodavstvo te uvođenje potpunog nadzora u oblasti industrije i zanatstva u kojem će učestvovati i radnički predstavnici.15 Položaj radničke klase pred Prvi svjetski rat je bio znatno povoljniji nego u prethodnom razdoblju, čemu je u znatnoj mjeri doprinio i razvoj socijalističkog radničkog pokreta, čije su organizacije vodile uspješnu borbu za poboljšanje uvjeta života i rada radnika, posebno za veće nadnice, kraće radno vrijeme, uvođenje radničkog zaštitnog zakonodavstva i povećanje ukupne socijalne sigurnosti radništva. Osim borbe za demokratski ustav i sabor zasnovan na općem pravu glasa, među političkim zahtjevima Socijaldemokratske stranke nalazila su se i druga pitanja vezana za politička prava građana.16

Četvrto poglavlje pod naslovom Tendencija podvajanja radnika. Kriza, ponovno oživljavanje i revolucionarno usmjeravanje socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini predstavlja sadržajnu cjelinu u kojoj se promatraju društveni odnosi u zemlji u ratnim uvjetima, kao i procesi koji su 1919. godine doveli do ujedinjenja i stvaranja jedinstvene radničke partije. Izbijanjem Prvog svjetskog rata, radničke organizacije u Bosni i Hercegovini nisu bile zabranjene ali su novonastale okolnosti onemogućile njihov dalji rad. Zavođenjem iznimnih mjera i mobilizacijom većine organiziranih radnika i njihovog rukovodstva, prekinut je svaki dalji politički rad. Tek od 1917. godine, pod utjecajem vojnih i političkih zbivanja došlo je do oživlja-vanja političkog života u Monarhiji. Proglašenjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slo-venaca stvoreni su uvjeti za ujedinjenje radničkih pokreta koji su do tada djelovali unutar Monarhije. Ipak, treba ukazati na činjenicu da je ovdje proces ujedinjenja prikazan jednostrano. Nedostaje spoljni faktor koji je imao presudnu ulogu u tom procesu, a sama monografija nosi obilježje vremena u kojem nastaje.

Njen cilj i zadatak - da svojim naučnim i dokumentarističkim ostvarenjima posluži kao solidna podloga i podstrek za dalja sveobuhvatnija i produbljenija naučna istraži-vanja – zbog toka dešavanja su prvo marginalizirani, a zatim su u potpunosti izbrisani. U budućim istraživanjima ova monografija će ipak predstavljati nezaobilazno štivo, iako nosi snažno obilježje ideološke naravi.

U opkoljenom Sarajevu 1993. godine kao vid duhovnog i intelektualnog otpora grupe historičara pristupilo se izradi sinteze historije Bosne i Hercegovine, koja je re-zultirala knjigom Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Knjiga je rezultat vremena u kojem je nastala, sa namjerom da se prezentiraju najvažniji historijski procesi i prelomni događaji iz historije Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata.17

U poglavlju pod naslovom Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavi-ne 1878-1918. godine, prof. dr. Iljas Hadžibegović je bio autor nekoliko tekstova. 15 Ibidem, 42-44.16 Ibidem, 49-54.17 Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, ŠVK OS R BiH, Sarajevo

1994: Drugo dopunjeno izdanje Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998.

zijad šehić

• 52 •

U tekstu pod naslovom Struktura bosanskohercegovačkog stanovništva 1878-1918. godine ukazano je na socijalnu strukturu koja je doživjela promjene pod utjecajem razvoja industrije, prodora robnonovčanih odnosa na selo i migracija.18 Zatim se razmatra nova privredna aktivnost i nastanak radništva, te donošenje Vojnog za-kona 1881. godine i izbijanje Hercegovačkog ustanka 1882, koji su imali značajan utjecaj na organizaciju vlasti u zemlji.19 Prikazana je uloga austrougarske vojske u ekonomskom i društvenom životu Bosne i Hercegovine, izgradnja bosanskoherce-govačkih jedinica u okviru austrougarske armije te nacionalno-politički kurs oku-pacione uprave.20 Pažnja je posvećena pismenosti i školstvu i kulturno-prosvjetnim društvima koji su predstavljali matice nacionalnih pokreta u BiH.21 U tekstu pod naslovom Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu 1914 - 1918. godine i njen ulazak u zajedničku jugoslavensku državu, Kraljevinu SHS, ukazano je na utjecaj ratnih zbivanja na prilike u zemlji, te je data ekonomska i demografska slika Bosne i Hercegovine na završetku rata, 1918. godine.22 Rad prof. dr. Iljasa Hadžibegovića na projektu DC XIII Privreda i društvo BiH u Prvom svjetskom ratu 1914-1918. omogućio je da se u ovoj sintezi prezentiraju brojne, do tada nepoznate činjenice.

Od ljeta 1994. godine prof. dr. Iljas Hadžibegović je u Beču godinu dana pri-kupljao i obrađivao materijal, radeći kao saradnik i autor na projektu Austrijskog ministarstva za nauku, saobraćaj i umjetnosti pod naslovom Die etnische und kon-fesionelle Struktur Bosnien und Herzegovina 1850-1918.23 Projekat je vodio prof. dr. Horst Haselsteiner, a u njemu su pored prof. Hadžibegovića učestvovali i dr. Waleria Heuberger i doc. dr. Alojzije Ivanišević. Na ukupno 120 strana teksta i pri-loga prof. dr. Iljas Hadžibegović je sumirao glavne rezultate ovog značajnog perioda bosanskohercegovačke prošlosti. Pored uvodnog dijela u kojem su date glavni tokovi ekonomskih i političkih prilika u posljednjim decenijama osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, u glavnom dijelu rada koji se odnosi na period austrougarske uprave 1878-1918. godine, date su strukture stanovništva Bosne i Hercegovine te prikaz njenog političkog razvoja u periodu od 1878. do 1918. godine.

18 Ibidem, 223-22619 Ibidem, 227- 24220 Ibidem, 242-251.21 Ibidem, 256-265.22 Ibidem, 285-288.23 Horst Haselsteiner, Die etnische und konfesionelle Struktur Bosnien und Herzegovina 1850-1918,

Wien 1997. Rukopis projekta se nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Beču.

• 53 •

budimir miličić

Naučni lik prof. dr. Iljasa Hadžibegovića kao istoričara socijalne i političke istorije radničke klase Bosne i Hercegovine do 1919.

godine

• Prof. dr. Iljas Hadžibegović je dijete jednog burnog vremena i buntovnog podne-

blja. Rodio se u samo predvečerje Drugog svjetskog rata 27. jula 1938. u selu Crniče kod Bugojna u zapadnoj Bosni. Završio je sve stupnjeve obrazovanja i to osnovnu školu i gimnaziju u Bugojnu, fakultetski studij – grupa opšta i nacionalna istorija u Sarajevu i postdiplomski studij u Beogradu. Odmah po završetku fakultetskog studija predano se posvetio naučnom radu. Nešto više od pola decenije je radio u Institutu za proučavanje istorije radničkog pokreta u Sarajevu. Od 1. januara 1971. godine započinje naučnopedagošku karijeru na Katedri za istoriju Filozofskog fa-kulteta u Sarajevu, gdje je 10. oktobra 1977. godine doktorirao i dospio do najvišeg zvanja redovnog univerzitetskog profesora. Godinu dana je proveo na specijalizaciji u Beču kao stipendista Vlade Republike Austrije, što je iskoristio za usavršavanje znanja njemačkog jezika i istraživački rad u Haus – Hof und Staatsarchiv – Wien.

Naučni lik Iljasa Hadžibegovića oblikovala je osobena i znamenita socijalistička epoha Jugoslavije, u čijem je okrilju stvaralački sazrio za velike naučne poduhvate i ostvarenja, izrastao u vodećeg istoričara socijalne i političke istorije radničke klase Bosne i Hercegovine do 1919. godine, dao nesumnjiv doprinos napretku bosan-skohercegovačke i jugoslovenske istoriografije, obogatio naučnu i kulturnu baštinu vrijednim istoriografskim radovima i stekao zaslužan ugled u istorijskoj nauci Bosne i Hercegovine, Jugoslavije i šire. Napisao je više od 80 naučnih i stručnih radova, koji se tematski odnose na socijalnu, političku, demografsku i privrednu istoriju Bosne i Hercegovine od sredine 19. vijeka do završetka Prvog svjetskog rata. Od toga su 2 monografije i 69 rasprava, članaka, priloga i eseja. Koautor je 1 sintetičkog djela, 4 monografije, 1 zbornika dokumenata i 1 hronologije. Tome treba dodati oglede o naučnom djelu i naučnom liku akademika Hamdije Kapidžića i Nedima Filipovića, profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i šire analize o značaju časopisa Godiš-njak Društva istoričara Bosne i Hercegovine i Edicije Kulturno nasljeđe Izdavačkog preduzeća “Veselin Masleša” u Sarajevu u okviru koje je objavljeno više istoriograf-skih djela. Pojedine studije i članci Iljasa Hadžibegovića su prevedeni na njemački,

budimir miličić

• 54 •

mađarski, češki, engleski i italijanski jezik. Njegovi radovi su objavljivani u ugled-nim jugoslovenskim časopisima, zbornicima materijala sa naučnih skupova u zemlji i inostranstvu, kolektivnim sintetičkim djelima, kolektivnim edicijama o pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine, Enciklopediji Jugoslavije i štampi.

U istraživanju izvorne građe i egzaktnom osvjetljavanju predmetne tematike Iljas Hadžibegović je dosljedno primjenjivao metodu kritičke istoriografske škole. S pravom je smatrao da bez temeljitih istraživanja neobjavljenih i objavljenih izvo-ra i korišćenja tekovina istoriografije i srodnih naučnih disciplina nema pravog i potpunog naučnog uspjeha. Otuda su njegovi analitičko-sintetički radovi izrazito istraživačkog karaktera, što im daje osobitu vrijednost. O tome govori podatak da je za pisanje svojih radova koristio podatke i saznanja iz izvanredno bogate arhivske građe od 7 fondova i 5 zbirki pohranjenih u Arhivu Bosne i Hercegovine – Saraje-vo, Haus – Hof und Staatsarchiv – Wien (Beč), Arhivu Srbije – Beograd, Arhivu Instituta za istoriju radničkog pokreta Srbije – Beograd, Arhivu Vojvodine – Novi Sad, Arhivu Hrvatske – Zagreb, Arhivu Instituta za proučavanje istorije radničkog pokreta – Sarajevo i Arhivu grada Sarajeva, više publikacija izvora, skoro 20 naslova domaće i strane radničke i građanske štampe i rezultate obimne istorijske, ekonom-ske, privredne, demografske, kulturološke, marksističke i publicističke literature. Veoma je cijenio kao vrelo dragocjenih podataka zvanične statističke publikacije, ukazujući na njihove vrline i ne male nedostatke. U korišćenim izvorima su veoma oskudni i nesistematični podaci o radnom vremenu, visini najamnine, cijenama pre-hrambenih proizvoda, industrijske robe i stanarina, higijensko-tehničkoj zaštiti na radu, rasprostranjenosti korišćenja rada djece, nezaposlenosti, stambenim prilikama i kulturnom životu radničke klase. O natalitetu, starosnoj, polnoj i bračnoj struk-turi, mortalitetu, zdravstvenim prilikama i obrazovnom stanju radničke populacije nema uopšte podataka u sačuvanoj i dostupnoj izvornoj građi. Dobija se utisak da je okupacioni režim svjesno izbjegavao da o naznačenoj socijalnoj i društvenoj proble-matici ostavlja potpunija pisana svjedočanstva u vidu iscrpnih statističkih pregleda i širih i dubljih analiza. Cilj je bio da se od domaće i svjetske javnosti prikrije ružna strana politike austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Navedene slabosti izvor-ne građe su predstavljale za istraživača veliki hendikep. Istoriografske radove Iljasa Hadžibegovića odlikuje egzaktna zasnovanost na bogatom činjeničnom materijalu prvorazrednog izvornog značaja, svestranost u sagledavanju tretirane problemati-ke, primjena naučne terminologije, jezgrovitost izraza, stilska dotjeranost i snab-djevenost iscrpnim naučnim aparatom.Važno je istaći da su autorove interpretacije sadržaja izvora samosvojne, analize podrobne i tumačenja, zapažanja i ocjene od-mjereni, izbalansirani i uvjerljivi. Nesumnjiv kvalitet piščevih radova je što su oslo-bođeni shematizma, predrasuda, predubjeđenja, doktrinarstva, dogmatske sterilno-sti, ideološke i političke angažovanosti, apologetike, praznoslovlja i frazeologije. Na

naučni lik prof. dr. iljasa hadžibegovića kao istoričara socijalne i političke istorije radničke klase

• 55 •

metodološkom planu je ponudio obrazac za integralnu istoriografsku obradu druš-tvenog, socijalnog i političkog bića radničke klase.

Glavna preokupacija Iljasa Hadžibegovića, od prvog iskoraka u magični svijet nauke 1963. godine do zadnjeg daha života, bila je proučavanje socijalne i politič-ke istorije radničke klase Bosne i Hercegovine od njenih embrionalnih začetaka u krilu rastrojenog i dotrajalog Osmanskog carstva do završetka Prvog svjetskog rata i stvaranja zajedničke države jugoslovenskih naroda. Ranije su o pojedinim kompo-nentama te tematike pisali Nedim Šarac, Vlado Strugar i Nikola Babić. Iljas Had-žibegović je dobro zapazio i ocijenio da dotadašnja istorijska literatura ne daje ni približno vjernu sliku o nastanku, genezi, socijalnom porijeklu, starosnoj, polnoj i kvalifikacionoj strukturi, mentalitetu, društvenom položaju, socijalnoj situaciji, radnim uslovima, metodama i rezultatima klasne borbe, sindikalnom i političkom organizovanju, političkom ispoljavanju i duhovnom i kulturnom životu radničke klase Bosne i Hercegovine i o odnosu svjetovne vlasti, preduzetnika, instituciona-lizovanih religija i građanskih političkih stranaka prema socijalističkom radničkom pokretu. S mladalačkim žarom se prihvatio ambicioznog zadatka da popuni tu pra-zninu u istorijskoj nauci. Najznačajnija ostvarenja iz te oblasti su doktorska diser-tacija Iljasa Hadžibegovića pod naslovom Postanak radničke klase u Bosni i Herce-govini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo, 1980) i sintetička studija Nastanak i razvoj socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine kao prvi dio istoriografskog djela Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Knjiga 1 (Sa-rajevo, 1990, str. 13-78). Na to se sadržajno nadovezuje njegova publikacija Kongresi Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919) – Građa (Sarajevo, 1985). Monografija Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine i sintetička studija Nastanak i razvoj socijalističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini do 1919. godine čine organsku cjelinu, čije ćemo naučne rezulta-te izložiti zajedno. Prof. dr. Iljasu Hadžibegoviću pripada zasluga da je prvi u istorij-skoj nauci dokazao da začeci rađanja kapitalističkih proizvodnih odnosa, buržoazije i najamnog radništva u Bosni i Hercegovini padaju u zadnje decenije turske vlasti na bosanskohercegovačkom prostoru.

Neuspjeh velikog ustanka srpskog i dijela hrvatskog seljaštva u Hercegovini, jugo-zapadnoj Bosni, Bosanskoj krajini, istočnoj Bosni i Sandžaku 1875-1878. godine za nacionalno i socijalno oslobođenje i stvaranje modernog društva i države iskoristila je konzervativna Austro-Ugarska monarhija, opsjednuta nerealnim imperijalnim prohtjevima, da, voljom velikih evropskih sila, okupira Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, slamajući vojnom silom snažan oružani otpor Bošnjaka i dijelom Srba, i pretvori je u sirovinsku bazu, tržište i strateško uporište ekspanzionističke politike Dvojne Monarhije na Balkanskom poluostrvu. Analizi privrednog razvitka Bosne i Hercegovine, posmatranog u kontekstu složenih unutrašnjih i spoljnih društvenih,

budimir miličić

• 56 •

ekonomskih i socijalnih odnosa i suprotnosti globalnih interesa Austro-Ugarske monarhije, posebnih interesa Austrije i Mađarske i nacionalnih i socijalnih interesa Srba, Bošnjaka i Hrvata, Iljas Hadžibegović je razložno posvetio dužnu pažnju. Bez sagledavanja te dimenzije ne dâ se zamisliti naučno osvjetljavanje društvenog bića radničke klase. Austrougarski okupacioni režim stvorio je u Bosni i Hercegovini bitne pretpostavke za postavljanje neagrarne privrede, izuzev zanatstva, na kapitali-stičke osnove i mukotrpnu izgradnju modernog društva i države evropskog mode-la. Istovremeno su, iz političkih razloga, očuvani feudalni agrarni odnosi, mada ni selo nije ostalo izvan uticaja robnonovčanih odnosa. Ekonomska politika Austro-Ugarske monarhije u Bosni i Hercegovini kreirana je u duhu globalnih interesa i potreba Monarhije i oficijelnog stava o finansiranju potreba bosanskohercegovačke uprave, privrednog razvitka zemlje, školstva, kulture i zdravstva iz domaćih izvora.Vitalni interesi autohtonog stanovništva uvažavani su u mjeri koliko su trebali da doprinesu učvršćenju i afirmaciji apsolutističkog stranog sistema vlasti, očuvanju socijalnog mira, stabilizaciji i integraciji okupirane zemlje u Austro-Ugarsku mo-narhiju i zamiranju nacionalnooslobodilačkih težnji Srba, Bošnjaka i Hrvata. U ocrtanim okvirima odvijao se proces industrijalizacije, izgradnje željezničkih pruga uskog kolosijeka u dužini od 1.001 km i mreže solidnih cesta, investiranje držav-nog i koncesioniranog stranog kapitala u eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva, osnivanje 54 novčana i 44 osiguravajuća zavoda i razvitak trgovine, ugostiteljstva, zanatstva, svjetovnih škola, kulturnih institucija i zdravstva. Do 1907. godine u Bo-sni i Hercegovini je narastao broj rudnika na 20, većih industrijskih preduzeća na 99, zanatskih radnji 8.468 i trgovačkih i ugostiteljskih preduzeća i radnji 17.262. U vlasništvu erara nalazilo se 8 rudnika, ogromni šumski kompleksi, najvažnije fa-brike, sve željezničke radionice i u cjelini željeznički i poštanski saobraćaj. Kada se razgrne šuma privrednih subjekata, često sa zvučnim nazivima, otkrivaju se višestru-ke slabosti neagrarne privrede. Njene najuočljivije slabosti bile su oskudica u vlasti-tom kapitalu i povoljnim stranim kreditima, naglašeno prisustvo koncesioniranog stranog kapitala, pretjerana usitnjenost proizvodnih kapaciteta i uopšte poslovanja, zavisnost od uvoza modernih tehničkih sredstava za rad, uska tehničko-tehnološka osnova proizvodnje, ekstenzivnost privređivanja, preovladavanje u izvozu sirovina i polufabrikata, negativan bilans spoljnotrgovinske razmjene, nizak stepen akumula-tivnosti, mala konkurentska sposobnost, pojava prvih monopolističkih tendencija i nepovoljna kvalifikaciona struktura najamnog radništva. U moru sitnosopstvenika postupno se uzdizao tanki sloj srednje i krupne buržoazije. Poplava privrednih su-bjekata bila je koliko izraz privrednog napretka i poslovne preduzimljivosti građan-ske klase, još više neracionalnosti poslovanja. Ilustrativan je u tom pogledu podatak da su 1907. godine od 44.491 rudnika, tvornica, radionica, preduzeća i radnji u njih 84% radili isključivo vlasnici, u 11% po 1 do 2 radnika, u 4% od 3 do 19 radnika i u 231 (0,52%) više od 20 radnika. Brojčani odnos zaposlenih u sitnim i srednjim


• 57 •

radnjama, radionicama i preduzećima, s jedne strane, i velikim preduzećima, s dru-ge strane, iznosio je 1907. godine 25% prema 75%. Kada se zna da su se, po pravi-lu, velika preduzeća nalazila u vlasništvu erara i stranih kapitalista, očigledno je da je domaći privatni kapital imao skromnu ulogu u procesu industrijalizacije zemlje. Zanatska djelatnost je, usljed konkurencije jeftinijih industrijskih proizvoda, zapala u hroničnu krizu. Tu sudbinu su izbjegli malobrojni moderni zanati. Požar Prvog svjetskog rata zahvatio je i Bosnu i Hercegovinu. Njegove glavne posljedice bile su duboki poremećaji društvenog života i privrednih tokova, militarizacija strateških privrednih grana i preduzeća, izrazita deficitarnost u muškoj radnoj snazi zbog mo-bilizacije vojnih obveznika, skupoća, neimaština i glad širokih razmjera, haranje zaraznih bolesti, masovno stradanje stanovništva, demografski gubici od oko 15% ukupnog stanovništva i ratna šteta u visini od blizu 2, 5 milijardi zlatnih franaka.

Uporedno egzistiranje međusobno suprotstavljenih ekspanzivnih kapitalistič-kih društveno-ekonomskih odnosa i preživjelih i sredstvima državne sile održava-nih feudalnih agrarnih odnosa odredilo je za čitavo razdoblje 1878-1918. godine dubinu, širinu, intenzitet, značaj i posljedice socijalnog prestrukturiranja društva u Bosni i Hercegovini. Autor je suvereno ovladao tom neobično složenom pro-blematikom i iscrpno je obradio u funkciji egzaktnog osvjetljavanja osnovne te-matike u predmetnoj monografiji i sintetičkoj studiji. Najznačajnija tekovina toga procesa je, bez sumnje, pojava na istorijskoj i društvenoj pozornici buržoazije kao vodeće ekonomske snage i zatočnika kapitalističkog poretka i radničke klase isto-rijski i društveno predodređene da u perspektivi razvlasti i razbaštini buržoaziju i uspostavi carstvo komune bez eksploatatora i eksploatisanih. Svaka od te dvije klase je na svoj način doprinosila opštem progresu. Veoma slojevita etnička, naci-onalna, konfesionalna, klasna i socijalna struktura Bosne i Hercegovine je poslije 1878. godine postala mnogo složenija usljed priliva do kraja prve decenije 20. vije-ka blizu 115.000 stranih državljana iz 21 evropske zemlje. Doseljene strane držav-ljane su činili preduzetnici, bankari, činovnici, nastavni, naučni i kulturni kadar, kvalifikovani i nekvalifikovani radnici, seljaci-kolonisti, vojnici i oficiri. Nema spora da su strani doseljenici odigrali važnu ulogu u afirmaciji evropske kulture i civilizacije i društvenom, ekonomskom i kulturnom usponu većih gradova i obli-kovanju njihovog sociodemografskog profila. S druge strane, najveći dio stranih doseljenika je bio pouzdan oslonac austrougarske uprave. Bosna i Hercegovina je zakoračila u 20. vijek kao izrazito nerazvijena agrarna zemlja sa 88% agrarnog stanovništva i isto toliko nepismenih na selu i u gradu 1910. godine. Skučenost privrednog života u daleko najvećem broju urbanih naselja nije pogodovala da se izvrši njihova deagrarizacija. Varošice, varoši i gradovi su, s malim izuzecima, zadržali agrarni i poluagrarni karakter. Njihovu socijalnu osnovu su činili agrarni živalj, feudalni zemljoposjednici, preduzetnici, bankari, činovnici, inteligencija

budimir miličić

• 58 •

i radništvo. Tanki sloj ekonomski jačih pripadnika buržoazije, radništvo i inteligencija bili su vjesnici nove epohe. Iz religioznih, nacionalnih, političkih i socijalnih razloga odvijao se proces iseljavanja domaćeg življa iz Bosne i Hercego-vine, poglavito Bošnjaka i u manjoj mjeri Srba. Cijeni se da se 1878-1914. godine iselilo 130.000 osoba u Osmansko carstvo, Srbiju, evropske i prekookeanske ze-mlje. To je najviše brojčano oslabilo Bošnjake.

Zapostavljanje unapređenja poljoprivrede, očuvanje institucije kmetstva, male mo-gućnosti neagrarne privrede da masovnije apsorbuje armiju raskućenih i osiromašenih seljaka i odsječenost većine sela od glavnih saobraćajnica i razvijenijih gradskih centara imali su za posljedicu geografsku, ekonomsku i kulturnu izolovanost ruralnih naselja, posebno u brdskim i planinskim predjelima, ekstenzivnost poljoprivredne proizvod-nje, agrarnu prenaseljenost, socijalnu ugroženost dvije trećine seoskog stanovništva i očuvanje eroziranih patrijarhalnih odnosa, etike i morala. Seljaštvo su teško pritiskali tereti feudalnih obaveza, neposrednih i posrednih poreza, obaveznosti za rad sposob-nih muškaraca starosti 16-60 godina da sa teglećom i tovarnom stokom besplatno kuluče po 4-6 radnih dana godišnje na izvođenju javnih radova i dugovi bankama i zelenašima. Još krajem 1918. godine u Bosni i Hercegovini je bilo oko 100.000 seo-skih domaćinstava u kmetskom i polukmetskom položaju prema 185.000 slobodnih seoskih domaćinstava. Svega 4% feudalne populacije, uglavnom bošnjačke nacional-nosti, držalo je u potpunoj i djelimičnoj podložnosti 761.457 seoskog življa. Razvitak kapitalističkih društveno-ekonomskih odnosa nepovoljno se odrazio na ekonomski položaj feudalne klase, koja je nastavila da živi po ukorijenjenim običajima. Nasuprot tome je masa sitnih plemića ekonomski propala i bačena na tržište radne snage. Za rad sposobni seoski bezemljaši i znatan dio osiromašenih seljaka muškog pola tražio je izlaz iz socijalnog beznađa u zapošljavanju kao sezonski i stalni radnici u preduzećima neagrarne privrede, stupanju u napoličarske i slične odnose kod imućnijih i bogatih seljaka i odlasku na rad u toku sezone poljoprivrednih radova u sjevernu Bosnu, Sem-beriju, Slavoniju, Vojvodinu i Srbiju. Selo se gušilo u blatu pauperizma i neprosvijeće-nosti, na kome je haračio zakon prirodnog odabiranja. Privredno i kulturno zaostalo i uveliko pauperizovano selo postalo je socijalna barutana, prijeteći da svakog trenutka eksplodira i izazove dublje društvene i političke potrese i poremećaje. Do toga, ipak, nije došlo. Samo u tri maha, 1882, 1906. i 1910. godine, seljaštvo se usudilo da prko-sno digne glavu i otvoreno demonstrira svoje nezadovoljstvo, ogorčenje i otpor poli-tici tuđinskog režima. Režim nije prezao da primjenom vojne sile ućutka buntovno seljaštvo. Žarišta klasnih sukoba i političke borbe preselila su se u gradove, rudarske centre, šumske revire u kojima je vršena eksploatacija šuma i javna gradilišta. U tim okršajima uzimali su učešća i seljaci zaposleni u neagrarnoj privredi. Za njih je to bila škola modernih metoda ekonomske i političke borbe. Ne treba misliti da se buntov-ni i revolucionarni duh seljaštva zauvijek ugasio. Čekala se povoljnija međunarodna


• 59 •

situacija da se digne kuka i motika i učini kraj tuđinskom gospodarenju Bosnom i Her-cegovinom. Rasplet je uslijedio izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. godine.

Iljas Hadžibegović je dao sveobuhvatnu analizu brojčane snage, socijalnog po-rijekla, strukture i ekonomskog i socijalnog položaja radničke klase Bosne i Herce-govine. Uspio je rasvijetliti mnoge nepoznanice. Do Prvog svjetskog rata je, prema autoru, broj najamnih radnika narastao na 80.000-100.000, od čega je 50% otpa-dalo na sezonske radnike sa sela. Radništvo se po brojčanoj snazi gubilo u moru seljačke stihije od 1.763.000 stanovnika. Uveliko je bilo opterećeno mentalitetom i predrasudama socijalnih, i konfesionalnih i nacionalnih sredina iz kojih je poticalo i sa kojima je fizički i duhovno bilo u stalnoj vezi. Iz karaktera privrede proizlazila je mala koncentracija radnika u preduzećima i većim gradovima. Izuzetak čini grad Sa-rajevo, u kome je 1912. godine živjelo preko 14.000 radnika i namještenika. Rijetka su preduzeća i rudnici sa više od 500 radnika, kakvih je bilo u svemu 20 i to 2 fabrike duvana, 2 tkaonice, 1 fabrika šećera, 7 šumsko-industrijskih preduzeća, 2 željezare, 5 rudnika i državne željeznice. Najveća koncentracija radne snage zabilježena je na izgradnji željezničke pruge Sarajevo - Višegrad - Vardište 15.080 - 27.642 radnika godišnje, eksploataciji šuma i preradi drveta 22.645, državnom željezničkom sao-braćaju 5.256 i rudnicima skoro 4.000 radnika. Jedna od karakteristika neagrarne privrede bila je velika fluktuacija radnika, posebno u preduzećima za eksploataciju šuma, drvnoj industriji, građevinarstvu i rudarstvu. Struktura stanovništva, potre-be privrede i osobenosti tržišta radne snage Bosne i Hercegovine neposredno su se odrazili na strukturu radničke klase. Od 51.871 zaposlenog radnika i činovnika u neagrarnoj privredi 1907. godine otpadalo je na katolike 39%, pravoslavne 34%, muslimane 23%, Jevreje 1% i ostale 1%. Pripadnici radničke klase su se regrutovali iz redova seoskih bezemljaša, siromašnih seljaka, kmetovskih kućnih zadruga, eko-nomski propalih sitnih feudalaca, proletarizovanih vlasnika malih zanatskih, trgo-vačkih i ugostiteljskih radnji, nižih činovnika, zemalja Austro-Ugarske Monarhije i Njemačke, Srbije, Crne Gore i Rumunije. Urbane sredine su patile od hronične prezasićenosti tržišta viškom ženske radne snage, koja je 1907. godine činila svega 7% od cjelokupnog radništva. Interesi kapitala su diktirali zapošljavanje prvenstve-no radnika mlađe životne dobi, dovoljno fizički sposobnih da uspješno odgovore radnim zadacima.

Iljas Hadžibegović je došao do nepobitnog i važnog zaključka da je nepovoljan društveni i ekonomsko-socijalni položaj radničke klase Bosne i Hercegovine u po-smatranom periodu proisticao iz prirode okupacionog sistema vlasti, karaktera po-četnog razvojnog stadija kapitalizma, svojstava rane faze industrijalizacije zemlje, dominacije povlašćenog stranog kapitala, niskog stepena razvitka proizvodnih sna-ga, nestabilnih političkih i ekonomskih prilika, Prvog svjetskog rata i niskog nivoa klasne svijesti radništva. Sve do početka 20. vijeka neagrarna privreda nije poznavala,

budimir miličić

• 60 •

osim rudarstva, zakonsko regulisanje radnih odnosa. Pa i kada je 1902-1909. godine došlo do zakonskog regulisanja radnih odnosa i u ostalim privrednim oblastima, preduzetnici su se često ponašali kao da ne postoji zaštitno radničko zakonodavstvo. Usljed neadekvatnih mjera zaštite života i zdravlja radnika na radu, oskudne i jedno-lične ishrane, loših stambenih prilika, fizičkih napora, zdravstvene neprosvijećeno-sti i niskog nivoa tehničke kulture najvećeg dijela radništva dolazilo je do masovnih obolijevanja zaposlenih i čestih unesrećenja na radu. Samo 1910-1914. godine regi-strovano je 130.901 slučajeva oboljenja radnika sa gotovo 1.800.000 dana bolova-nja. U vremenu od 1905. do 1914. godine u Bosni i Hercegovini je nastradalo na radu više od 25.800 radnika, što predstavlja jednu četvrtinu do jedne trećine svih zaposlenih. To pokazuje svu težinu životnih i radnih uslova radništva.

Dužina radnog vremena i visina najamnine predstavljaju lice i naličje stepena izrabljivanja najamnih radnika. Prije 20. vijeka jedino je u rudarstvu Bosne i Her-cegovine zakonski ograničeno radno vrijeme odraslih radnika na 12 časova dnev-no efektivnog rada i djece uzrasta 10-14 godina na 8 časova. U ostalim privrednim granama radni dan je, prema običajnom pravu, trajao 12-18 časova. U industriji je 1902. godine ograničen radni dan na 13 časova i uslovljeno uvođenje prekovreme-nog rada po odobrenju vlasti. Tek kada je probuđena radnička klasa Bosne i Her-cegovine 1905-1906. godine prešla na širokom frontu u ofanzivu za poboljšanje radnih i plaćevnih uslova, vlast je ograničila radno vrijeme na 8 -13 časova dnevno. Ipak, u preduzećima sezonskog karaktera proizvodnje, malim zanatskim, trgovač-kim i ugostiteljskim radnjama i kod kućne posluge gornja granica radnog dana se kretala od 12 do 18 časova. Važnu tekovinu radničke ekonomske borbe predstavljalo je ograničenje prekovremenog rada, priznavanje jednodnevnog sedmičnog odmora i plaćenog odmora i zabrana rada na konfesionalne praznike. Na tom planu nije bilo bitnijih promjena do Prvog svjetskog rata, iako je 1905 -1914. godine izvedeno 89 radničkih tarifnih pokreta i 140 štrajkova. U toku Prvog svjetskog rata radnička klasa je sasvim obespravljena i praktično stavljena van zakona zabranom djelovanja radničkim sindikalnih i političkih organizacija.

Visina najamnine u razdoblju 1878-1918. godine je, prema podrobnoj i doku-mentovanoj analizi Iljasa Hadžibegovića, stalno zaostajala za troškovima života. Obezvređivanje radne snage dovedeno je do apsurda u toku Prvog svjetskog rata, kada su cijene životnih namirnica porasle za više od tri puta prema 9% za koliko je povećana prosječna dnevna zarada radnika i kada se za jednodnevnu zaradu ne-kvalifikovanog radnika nije moglo kupiti više od 1 kg krompira. Vladajući oblici najamnine u Bosni i Hercegovini bili su od vremena i komada. Akordni sistem rada predstavljao je najgrublji vid izrabljivanja i fizičkog i psihičkog iscrpljivanja i satira-nja radnika. Preovladavao je u rudarstvu, industriji, poljoprivredi, preduzećima za eksploataciju šuma, građevinarstvu i zanatstvu. Postojale su velike razlike u visini


• 61 •

najamnine po pojedinim privrednim granama, preduzećima i radnjama i visini dnev-ne zarade raznih kategorija radnika. Nažalost, sačuvani podaci o tome su nepotpuni. Masa radništva živjela je na rubu egzistencije. Zna se da je 1914. godine više od četiri petine radnika u Bosni i Hercegovini dnevno zarađivalo od 0,80 do 3,20 kruna.

Krajnja oskudnost izvorne građe o stambenim prilikama radnika u Bosni i Her-cegovini nije dozvolila autoru da tu tematiku prikaže u punom svjetlu. Prvi pisani podaci o tome datiraju iz 1891. godine. Bez obzira na tu činjenicu Iljas Hadžibe-gović je uspio da predoči svu složenost i težinu radničke stambene problematike, ocjenjujući da je civilizacijski, društveno, ekonomski, klasno i socijalno determini-sana. Najpovoljnije stambene prilike bile su stručnjaka i stranih i dijelom domaćih kvalifikovanih radnika u rudnicima Kreki, Kaknju, Zenici i Varešu, željezerama u Varešu i Zenici, solani u Kreki i fabrikama za preradu drveta u Drvaru, Zavido-vićima i Tesliću, za čije su potrebe vlasnici preduzeća namjenski izgradili solidne stambene zgrade i ponegdje prateće školske, socijalne i zdravstvene objekte. Idilična slika nestaje onog trena kada radnici prestanu da se ponašaju kao pokorni podanici prema kapitalistima i putem štrajka traže zaštitu svojih klasnih interesa. U takvim slučajevima neki preduzetnici za kaznu otpuštaju sa posla buntovne radnike i delo-žiraju ih iz stanova. Očajni smještajni uslovi bili su kod sezonskih nekvalifikovanih radnika u preduzećima za eksploataciju šume, koji su živjeli u improvizovanim drve-nim kolibama, obično bez patosa i ikakvog namještaja i nezaštićeni od atmosferskih padavina. U jednoj prostoriji tih koliba površine 80m² znalo je da zajedno živi po 30 i više radnika. Svi sezonski radnici sa sela i dio gradskih radnika imao je vlastite kuće, o čijem se komforu ništa ne zna. Stambena kriza je naročito bila izražena u ve-ćim gradovima, kao Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru, gdje su kirije za iznajmljivanje stanova gutale više od jedne trećine mjesečne zarade radnika.

Prof. dr. Iljas Hadžibegović je sjajno obradio sve aspekte pitanja klasnog sazrije-vanja radništva i konstituisanja, razvitka i ispoljavanja socijalističkog radničkog po-kreta Bosne i Hercegovine do 1919. godine. Okupacioni režim je dugo uspijevao da primjenom sredstava represije u začetku presiječe svaki pokušaj propagande socijali-stičkih ideja. Zbog toga je ta propaganda vršena ilegalno, koja je, iako skučena, do-pirala do ušiju domaćih radnika. O tome najbolje govori podatak da su vlasti 1894. godine udovoljile želji i zahtjevu radnika Rudnika i Željezare u Varešu da proslave Prvi maj. Prva radnička društva, osnovana 1896-1903. godine, imala su humanitar-ni i kulturni karakter i predstavljala su preteče modernog socijalističkog sindikal-nog pokreta. Izvjesna liberalizacija društvenog života poslije 1903. godine i provala radničkog nezadovoljstva 1905-1906. godine učinili su da režim, najzad, prizna radnicima pravo na nepolitičko organizovanje i slobodu zbora i akcije. Osnivanjem Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu 27. avgusta 1905. godine po-stavljeni su temelji socijalističkog radničkog sindikalnog pokreta. Njegova aktivnost

budimir miličić

• 62 •

bila je usredsređena na omasovljenje članstva, institucionalizovani odgoj klasne svije-sti, prosvjećivanje i kulturno uzdizanje radnika, borbu za osvajanje povoljnih radnih i plaćevnih uslova i za socijalnu i zdravstvenu zaštitu radnika, izgradnju radničkog zadružnog i kulturnog pokreta, izdavanje sopstvenih glasila i nabavku socijalističke štampe i literature, organizovanje raznih manifestacija i razvijanje saradnje sa Među-narodnim sindikalnim sekretarijatom i sindikalnim pokretima pojedinih evropskih zemalja. Između Glavnog radničkog saveza i kasnije osnovane Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine ostvarena je živa saradnja i personalna unija. Do 1911. godine sindikalni pokret Bosne i Hercegovine je narastao na 6.068 članova, 9 među-strukovnih odbora, 50 podružnica i 71 platište. Izvan njegovih redova stajalo je 89% radništva. U osobito kritičnim političkim situacijama, kao 1913. i 1914-1917. godine, djelatnost sindikalnog pokreta je nasilno onemogućena. Tek u proljeće 1917. godi-ne, pod uticajem svjetskih zbivanja, ponovo je oživio i dobio na zamahu socijalistički radnički sindikalni pokret Bosne i Hercegovine, koji je krajem 1918. godine brojio 15.822 člana. Iako ga nije odlikovala masovnost članstva, ipak se svojom društvenom ulogom i aktivnošću, nametnuo državi i preduzetnicima kao glavni reprezentant rad-ničkih interesa. Također je najveći broj sindikalno neorganizovanog radništva pri-hvatilo socijalistički radnički sindikalni pokret kao rukovodeću snagu radničke klase u njenim ekonomskim akcijama i sredstva sindikalne borbe za poboljšanje položaja radnika. Kao antipod socijalističkog radničkog sindikalnog pokreta osnivana su i dje-lovala klerikalna, nacionalistička i esnafskog tipa radnička udruženja, koja nisu uspjela da uhvate dublji korijen u radničkoj sredini.

Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (SDS BiH) osnovana je 28-29. juna 1909. godine na načelima marksističkog učenja i osnovama Erfrutskog progra-ma Socijaldemokratske stranke Njemačke, prilagođenog konkretnim društvenim prilikama Bosne i Hercegovine. Kao svoje temeljne ciljeve istakla je legalnu borbu za evolutivni preobražaj kapitalizma u socijalizam, afirmaciju proleterskog interna-cionalizma kao negacije destruktivnih klerikalizama i buržoaskih nacionalizama, izjednačavanje svih građana u pravima i dužnostima, punu nacionalnu ravnoprav-nost, izgradnju modernog društva i države, odvajanje institucionalizovanih religija od države i svjetovnog školstva, uvođenje obaveznosti institucije građanskog braka, besplatnog školovanja i zdravstvene zaštite stanovništva, ukidanje feudalnih agrar-nih odnosa i predaju u vlasništvo zemlje seljacima-kmetovima bez plaćanja ikakve naknade i nezavisnost sudstva. Stranka je na izvoru sagledala složenost konfesional-nog i nacionalnog problema Balkanskog poluostrva, čije je razrješenje vidjela u stva-ranju federacije balkanskih naroda. Njeno vođstvo je zastupalo pogrešno romanti-čarsko gledište da su Srbi, Hrvati, Slovenci i nacionalno neoformljeni Muslimani (Bošnjaci) srpskohrvatskog govornog prostora čine jedinstvenu jugoslovensku naci-ju. Previdjelo se da su ti narodi predstavljali oformljene nacionalne individualitete,


• 63 •

odnosno zasebne etničke kolektivitete. Stranka je do kraja ostala odsudan protivnik militarizma, rata i zavojevačke i kolonijalne politike Austro-Ugarske monarhije. Jedna od glavnih njenih preokupacija bila je borba za zaštitu društvenih i ekonom-sko-socijalnih interesa radničke klase. Posvetila je veliku pažnju širenju socijalistič-kih ideja i organizacionoj izgradnji Stranke. Od sredine 1917. godine SDS BiH se u propagandi opredjeljuje za nasilno rušenje kapitalizma i ujedinjenje jugoslovenskih naroda u jedinstvenu nezavisnu državu. Međutim, njeno predratno vođstvo je inti-mno ostalo na pozicijama predratnih programskih stavova SDS BiH. Od osnivanja do sredine 1912. godine broj članova Stranke je narastao na 2.445 organizovanih u 10 mjesnih organizacija i 9 povjereništava. Od toga je bilo 97% radnika, 3% sitnih zanatlija i 5% žena. Čitavih 81% članstva Stranke živjelo je u većim gradovima i to 52% u Sarajevu, 12% u Banjoj Luci, 12% u Tuzli i 5% u Mostaru. Dogmatski stav o čistoti proleterske klasne borbe ograničio je njeno djelovanje skoro isključivo u radničkoj sredini. Plima revolucionarnog raspoloženja širokih narodnih slojeva u jugoslovenskim zemljama i pojedinim evropskim zemljama pod uticajem velike Ok-tobarske socijalističke revolucije u Rusiji, povoljno se odrazila na jačanje uticaja SDS BiH, koja je početkom 1919. godine brojala 6.078 članova prema 92% politički ne-organizovanog radništva. Kod ogromne većine radništva su vjerska i nacionalna osjećanja odnosila prevagu nad osjećanjem klasne pripadnosti. Tu pojavu poznaju i razvijenije kapitalističke zemlje. Ujedinjenjem socijaldemokratskih stranaka i grupa jugoslovenskih zemalja u Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista) 20-23. aprila 1919. godine prestala je da postoji i djeluje SDS BiH.

Prof. dr. Iljas Hadžibegović je s pravom zaključio da je radnička klasa, bez obzira na posebnost svojih klasnih interesa, dijelila sudbinu naroda u Bosni i Hercegovini i da je socijalistički radnički pokret po svojoj ideologiji, ciljevima, ukupnoj aktivnosti i postignutim rezultatima predstavljao osobenu istorijsku i društvenu pojavu i naj-napredniju organizovanu snagu u zemlji.

Prof. dr. Iljas Hadžibegović se, po ugledu na svoje univerzitetske profesore Ferda Hauptmanna i Hamdiju Kapidžića, uspješno ogledao i na polju publikovanja izvor-ne građe. U koautorstvu sa dr. Božom Madžarom i dr. Ibrahimom Karabegovićem, objavio je knjigu Kongresi radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu (1905-1919) – Građa (Sarajevo, 1985). Taj zbornik ima trajnu izvornu vrijednost za istorijsku i društvene nauke. Sigurni smo da će ponovo oživjeti interesovanje naučnih stvarala-ca istorijske struke za egzaktnu obradu tema magistralnog značaja iz istorije radnič-ke klase Bosne i Hercegovine.

• 65 •

seka brkljača

Iljas Hadžibegović i istorija gradova u Bosni i Hercegovini

• Ukupan opus radova prof. Iljasa Hadžibegovića predstavlja široko polje ogleda iz

teorija modernizacije kao nenamjerna, ali argumentovano stvarna kritika škole kla-sičnih teoretičara, koji su se odlikovali uopštenošću i krutošću modela. Upotreblja-vajući istoriju kao argument objašnjenja opšteg modela modernizacije predstavnici ove škole nastojali su da je objasne kao složen proces linearno ka nezaustavljivom napretku, imanentnom socijalnoj strukturi, koji kada jednom započne u jednoj sferi društvene strukture domino efektom u crno-bijelom obrascu dihotomija, suprostav-ljenog tradicionalnog i modernog, širi se na sve ostale, ka progresu kao smislu i cilju istorijskog razvoja čovječanstva. I upravo u vrijeme sedamdesetih godina 20. stoljeća kada ova škola doživljava najjače kritike i prigovore zbog relativne šematizacije, ne-dovoljne istoričnosti i nedostatka teorijske sofisticiranosti, i uporedo sa novim rede-finiranim pristupom problemu modernizacije, prof. Hadžibegović je istraživao slo-žene probleme društvene istorije Bosne i Hercegovine. Dugo 19. stoljeće i u Bosni i Hercegovini, dva okvira periodizacije omeđena 1878. i 1918. godinom, posebno je zahvalan poligon za ispitivanje modernizacije, koja se u savremenim teorijskim i istraživačkim pristupima podrzumijeva kao tranzicioni društveno-istorijski proces, čije ispitivanje prvenstveno pretpostavlja analizu kretanja društvenih struktura kroz prostor i vrijeme, i utvrđivanje razvojnih modela, razvojnih stadijuma i istorijskih prekretnica socijalnih promjena.

Ne podređujući ovaj hronološki niz u životu jedne zemlje šemama raznih škola i teorija, nego baš organski odozdo, od rezultata fundamentalnih istraživanja objav-ljene i neobjavljene građe, kritike i analize kako izvora tako i relevantne literature, opus prof. Iljasa Hadžibegovića nosi isprepleteno, u zavisnosti od prirode proble-matike o kojoj piše, karakteristike i tradicionalne istoriografije, postavki i ambicija škole Annales-a, zatim empiričara, kao i savremenih teoretičara moderne.

Naime, Bosna i Hercegovina u modernizacijskim procesima fokusiranim na gra-dove, odnosno urbanizaciju, kao u glavnom djelu sa tom tematikom pod naslovom Bosankohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, ili na stanovništvo, kao npr. u studiji pod naslovom Konfesionalna i nacionalna struktura stanovništva u kotaru i gradu Jajcu od 1851. do 1991. godine, ili na bazičnu društvenu strukturu kao rezultat

seka brkljača

• 66 •

urbanizacije u sintetičkom članku pod naslovom Građansko društvo u Bosni i Hercego-vini – porijeklo i kontekst (u koautorstvu sa Husnijom Kamberovićem), nije parcijalan pristup bosanskohercegovačkoj prošlosti, nego model i kriterij stepena modernizacije.

Šta je grad u Bosni i Hercegovini, kako definiše predmet svog posmatranja i ana-lize i o čemu to piše prof. Hadžibegović iskazujući rezultate svojih ogleda? Nesagla-snost u definisanju gradova prouzrokovana je mogućnošću prilaženja problematici s raznih aspekata. Kod nas je, kao i u nizu drugih zemalja, dosad bio usvojen zakonski kriterijum, i gradskim aglomeracijama su smatrane one osnovne administrativno-teritorijalne jedinice koje su postojećim pravnim propisima proglašene za gradove. Taj princip je sasvim logično primijenjen u promišljanju prof. Hadžibegovića, jer taj parametar ima grad i u osmansko doba, a takvog ga je, sasvim bezbolno, naslijedi-la i preuzela austrougarska uprava. Rezultati istraživanja prof. Iljasa Hadžibegovića ukazuju da je za austrougarsku administraciju pojam gradskog naselja bio rastegljiva, labava kategorija, koja je najviše zavisila od realnih životnih potreba, upravnih, voj-nih, političkih, ekonomskih i drugih, te otuda u bosanskohercegovačkim gradovima postoje velike razlike u broju kuća, stanovnika, ekonomskoj i društvenoj strukturi, u funkcijama grada i u dostignutom stepenu urbanog razvoja.

U temeljnom djelu o gradovima govori se o 66 bosanskohercegovačkih naselja, koja su do Velikog rata 1914. godine stekla ili već imala status gradskih opština, a obuhvaćeni su svi gradovi od 1879. godine, tada njih 46, kao i ona naselja koja će to postati u zadatom periodu austrougarske administracije. Ova mjesta su bila glavna središta političkog, upravnog, privrednog, vjerskog i kulturno-prosvjetnog života pokrajine, i kroz njihov su se razvoj prelamali, kako kaže autor, svi dremeži tradici-je i drame modernizacijskih promjena. Naime, austrougarska upava ne prekida bo-sanskohercegovačku urbanu tradiciju i prvi put u povijesti bosanskohercegovačkog istorijskog prostora promjene državnog okvira, društvenog, političkog i ekonom-skog sistema ne znače potiranje zatečenog, starog i iznovo rađanje gradova. To je na-ime, početak kontinuiranog procesa u više etapa, dugog skoro jedno i ½ stoljeće, koji traje i danas. Promjene se događaju u zatečenim i postojećim bosanskohercegovač-kim urbanim jezgrama, što ne znači i nestvaranje novih (Donja Tuzla, Čapljina i dr.) i lagano zamiranje ponekog starog (Izačić-grad, Počitelj, Gornja Tuzla), ali nema oštrog prekida. Nakon 1878. godine preinačenja nisu imala za posljedicu gradove kao arheološke ruine, kao one antičke i srednjovjekovne, nego proces sučeljavanja i integracije staroga i novog kako ga projicira modernizacija, posljedično izgrađujući u stalnom dinamičkom interakcijskom odnosu bosanskohercegovačke gradove kra-ja 19, čitavog 20. i sada 21. stoljeća.

Dok su se klasične studije modernizacije bavile negativnom ulogom tradicije, nove su otvorile složenost odnosa tradicije i moderniteta. U okviru ovih studija preovladalo je shvatanje da tradicija i modernitet nisu dva međusobno isključiva

iljas hadžibegović i istorija gradova u bosni i hercegovini

• 67 •

koncepta, oni ne samo da koegzistiraju u svakom društvu, već se međusobno pro-žimaju i miješaju. Tako, osnovno pitanje koje se nametalo istraživaču je kakva je relacija bosanskohercegovačke urbane tradicije duboko ukorijenjene u osmansko nasljeđe i modenizacije kao stila i načina života i rada jednog evropskog autoriteta, koji preuzima vlast u Bosni i Hercegovini 1878. godine, sistematski odozgo mekom revolucijom formirajući nove obrasce. Na koji način, na osnovu čega prof. Iljas Had-žibegović rješava ove probleme i relacije? Ostajući dosljedan sebi i najavljujući sko-ro pionirskim radom o dječijim koracima kapitalističke privrede i novoj socijalnoj diferencijaciji u članku pod naslovom Radništvo u Bosni i Hercegovini posljednjih decenija osmanske vladavine, ili još znakovitije sa prvom knjigom o industrijskoj re-voluciji i pojavi i razvoju kapitalizma u Bosni i Hercegovini, nazvanoj u to vrijeme možda popularnije, trendovski, po jednoj od posljedica te revolucije evolutivnih koraka Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godi-ne, prof. Hadžibegović je, u metodološkom smislu, jedan od začetnika strukturalne istoriografije kod nas, a po rezultatima koje pruža dominantno djelo o gradovima, kao i prethodni i naknadni radovi, i jedan od autora koji se svakako može stvrstati u praktičare savremenih škola modernizacije.

Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi gradskog stanovništva na razmeđu 19. i 20. stoljeća najbolji su indikator sučeljavanja tradicije i modernizacije i na ovo-me tlu. Naime, demografija je vrlo zahvalno polje za praćenje modernizacije društva. Najuočljivija promjena je porast gradova, tj. urbanizacija cjelokupnog društvenog života. Pokazatelj modernosti su i broj stanovnika, stope mortaliteta i nataliteta, kao i promjene u strukturi stanovništva u korist radno aktivne populacije vanagrarnog tipa itd. Izučavanje društvene strukture gradova pretpostavlja obuhvatanje “statistič-kih” i “dinamičkih” odnosa društvenih grupa. Zbog toga proučavanje pojedinih fe-nomena u gradovima nužno treba da obuhvati izvjesne empirijske elemente poseb-nih strukturalnih odnosa radi njihovog svestranijeg osvjetljavanja. Modernizacija i moderne države pretpostavljaju i uvođenje raznovrsne statistike, kako po vrsti tako i brojnosti, koje omogućavaju utvrđivanje i mjerenje brojčanih fenomena različitih vrsta. Izvjesne slabosti koje sadrže po metodu i strukturi popisi stanovništva iz 1879, 1885, 1894, kao i onog najbogatijeg i najraznovrsnijeg iz 1910, autor, bez sumnje sve više zaljubljenik u broj i tabele, ali na sreću ne samo u njih, nadoknadio je podacima publikovanim u izvještajima o upravi Bosne i Hercegovine za godine od 1906 -1916, te izvještajima Trgovačke i obrtničke komore za Bosnu i Hercegovinu i drugim, da bi u istorijskom metodu transformisao broj u događaj u završnoj fazi istorijske ana-lize i u onoj mjeri u kojoj je to neophodno, jer ponekad cifre govore rječitije od svih drugih slika i objašnjenja.

Profesor Hadžibegović utvrđuje da su se promjene događale u svim gradovima u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to da li su ostali u zapećku novih saobraćajnih i

seka brkljača

• 68 •

privrednih tokova, ili su igrali prvorazrednu ulogu u modernizacijskim procesima. Ukupna ekonomsko-socijalna struktura bosanskohercegovačkog društva sporo se mijenjala, što se neminovno odražavalo i na gradove. U njima se nalazio pravi moza-ik socijalnih skupina u kojima su još uvijek neizdiferencirane seoska i gradska privre-da, a unutar gradske zanatstvo i trgovina, pa će do Prvog svjetskog rata, bez obzira na modernizaciju pod kojom pretpostavljamo nove proizvodne odnose kapitalističkog tipa sa svim konzekvencama koje oni nose, u bosanskohercegovačkim gradovima biti naglašena agrarna komponenta (1910. godine 37%). Iako austrougarska okupacija i uprava ne prekida tradicionalnu strukturu bosanskohercegovačkih gradova, u njima se pored starog stvarao sloj novog, većinom doseljeničkog građanstva, heterogene socijalne, vjerske i etničke strukture. Zajedničko im je bilo da se svi oni naseljavaju i društveno uspinju uz državnu podršku, kao neophodni dio sistema vlasti, novih oblika proizvodnje i uopšte privredne, kulturno-prosvjetne i duhovne aktivnosti. Živeći pored i sa tradicionalnim građanstvom ova trećina od ukupnog građanstva javlja se kao nosilac procesa modernizacije u bosanskohercegovčakim gradovima. Jasno se vidi da su bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća u eko-nomskoj i socijalnoj strukturi još uvijek u većini zadržali svoje tradicionalne odnose, ali ove promjene bitno su uticale na promjenu etničke i vjerske strukture u ovim gradovima. Tradicionalni vjerski i etnički mozaik umnogome je zavisio od migracija stanovništva, odnosno od useljavanja i iseljavanja, koje nije jednako zahvatilo sve vjerske i etničke zajednice, ali grad je u pomenutom periodu definitivno učvrstio svoje političko, kulturno i ekonomsko vodstvo svakog pojedinačno bosanskoher-cegovačkog naroda i odigrao prvorazrednu ulogu u procesu njihove integracije u modernu naciju.

Za razliku od “čistih” analista, koji zbog isticanja kompletne slike, koja uzgred budi rečeno obuhvata veliki dio glavne studije prof. Hadžibegovića o gradovima, imaju tendenciju umanjivanja i istiskivanja manjih slika, te njihovom marginaliza-cijom gube plastičnost tradicionalne istoriografije, prof. Hadžibegović širi lepezu konkretnog pojedinačnim prikazima nekoliko karakterističnih primjera gradova, bez pretenzija autora da uspostavlja čvršću tipologiju, ali primjer Tuzle, Foče, Fojni-ce, Banjaluke, Modriče i Bugojna, ne samo da predstavlja svakako značajan doprinos upravo u tom pravcu, nego pokazuje heterogenost i specifičnost modernizacije u svakom mikrokosmosu urbanog života jedinstvenog prostora. Istorija događaja u ovim gradovima nije samo Brodelova “perjanica od pjene koju valovi historije nose na svojim snažnim plećima”, niti “historija površinskih poremećaja”, nego fokusira-nje, vrlo plastičnom narativnom formom, na karakteristične tačke u nizu, koje su u svakom od ovih gradova prouzrokovale posljedice koje su uticale na osobene karak-teristike slike ovih gradova (Tuzla kao industrijski grad, Foča kao vojno-strateški centar, itd). Svođenje od opšteg u prvom dijelu studije ka pojedinačnom, lokalnom,

iljas hadžibegović i istorija gradova u bosni i hercegovini

• 69 •

autor kao da vrši oglede iz egzaktnih nauka potvrđujući rezultate svojih analiza kon-kretnim primjerima, koji su tako plastični i privlačni i čitaocima laicima.

Prigodnim, a heterogenim analitičkim aparatom, prof. Hadžibegović je istovre-meno pokazao da je modernizacija protivrječan i disharmoničan proces, parcijalna modernizacija, ili, po nekom autorima teoretičarima, deformisana ili konzervativna, i otvorio buduće pravce istraživanja, ne samo hronološki nego duboko i u zadatom periodu i teritoriju. Revidirajući teorijsku premisu klasika modernizacije o jedno-smjernom razvoju prema modelu Zapada (evropeizacija, amerikanizacija), doprino-si svojim modelom danas široko prihvaćenom stavu da svaka zemlja je imala, a ovdje je riječ o modernizaciji u prošlosti, sopstveni, specifični put razvoja.

Uloga države kao specifične institucionalne elite, složene subordinirajuće uprav-ne strukture, je prvoklasni faktor razvoja bosanskohercegovačkih gradova zadatog perioda Hadžibegovićevog ogleda. Kroz njeno djelovanje i po posljedicama tih rad-nji na društveno-ekonomskom planu, bazirano na tradicionalno-patrijarhalnom nasljeđu urbanog života i sporom evolucionizmu u sferi agrarnih odnosa na selu, rađa se slika gradskog i drugačijeg, promijenjenog, modernijeg, ali svakako urbanog bića, koje se može nazvati baš osobeno bosanskohercegovačkim.

• 71 •

amila kasumović

Ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u Bosni i Hercegovini prema radovima prof. dr. Iljasa Hadžibegovića

• U XX stoljeću se, osobito nakon Prvog svjetskog rata, radilo na afirmaciji i ra-

zvoju ekonomske i socijalne historije. Tome su veliki doprinos dale generacije histo-ričara stasale oko časopisa Anali, koji su predmet istraživanja prenijeli s elite na šire društvene slojeve. Pri tome, kvalitet izvora nije bio toliko značajan, koliko kvalitet postavljenog istraživačkog pitanja. Poseban doprinos analista, iako su razlike među generacijama evidentne, bio je u iznalaženju i razvijanju novih znanstvenih metoda istraživačkog rada, što je za posljedicu imalo “otkrivanje” novih-starih historijskih izvora kao što su popisi stanovništva, registri rođenih, umrlih, vjenčanih itd. Seri-jalni pristup prošlosti postaje paradigma istraživačkog rada, a kvantifikacija nezao-bilazan metod. Ovaj metod će 50-ih godina XX stoljeća naći primjenu i u historij-skoj demografiji. Budući da se 70-ih javila kritika kvantitativne metode, historijska demografija se počela više povezivati s antropologijom. Interdisciplinarni pristup predmetu istraživanja postaje sam po sebi razumljiv. Nakon Drugog svjetskog rata se više ne može govoriti o metodološkim preokupacijama na jednom općem nivou, uglavnom zbog toga što je praksa historičara postala isuviše raznovrsna da bi se mo-gla svesti na jednaka, uvijek i svugdje važeća načela.

Prof. dr. Iljas Hadžibegović je, u nastojanjima da izvrši analizu i rekonstrukciju određenih društvenih struktura u prošlosti, gazio stazama gorespomenutih traganja historijske znanosti. Uvidom u autorovu bibliografiju postajemo svjesni činjenice da su u fokusu njegova interesovanja problemi iz socijalne i ekonomske historije, te iz historijske demografije. Obzirom na predmet našeg vlastitog historijskog traga-nja, učinilo nam se interesantnim obraditi pitanje stranaca u njegovim radovima. Pri tome je važno istaći da je profesor Hadžibegović imao različite pristupe ovom pro-blemu: od toga da je razmatrao pitanje nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini austrougarskog perioda na jednom više sintetskom nivou (“Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine 1878-1918 godine”), preko analiza konfesionalne, etničke i nacionalne strukture u pojedinim gradovima i kota-rima (npr. Jajce, i Tuzla) do studija koje su tretirale problem jedne određene grupe stranaca koja je bila prisutna na tlu Bosne i Hercegovine u spomenutom periodu

amila kasumović

• 72 •

(interesantni su nam bili sljedeći radovi: “Italijanski radnici u Bosni i Hercegovini od austro-ugarske okupacije 1878. godine do Prvog svjetskog rata”, “Ideja o naselja-vanju ruskih ratnih zarobljenika njemačke nacionalnosti u istočnoj Bosni krajem 1915. i početkom 1916. godine”, “Socijalna struktura Slovenaca u Bosni i Hercego-vini od sredine XIX stoljeća do 1991. godine”).

Nas su prvenstvno interesirali izvori kojima se autor koristio u svojim radovima. Uglavnom su detaljno analizirani popisi stanovništva, najvećim dijelom oni urađeni u vrijeme austrugarske vladavine iz 1879, 1885, 1895. i 1910. godine, ali, ukoliko je to zahtijevala zadata tema, i popisi međuratnog perioda (1921. i 1931), kao i oni nakon Drugog svjetskog rata (1948, 1953, 1961, 1981 i 1991). Pored popisa, kori-šteni su i drugi zvanični objavljeni izvori poput registara trgovačkih firmi, izvještaja o upravi Bosnom i Hercegovinom, te pojedini elaborati vezani za ekonomski razvoj zemlje. Priroda korištenih izvora je značajno utjecala na rezultate do kojih je au-tor došao. Naime, obično je riječ o različitim statističkim podacima, koji istraživaču ostavljaju vrlo uzak prostor manevrisanja, odnosno zaključivanja. Može se govoriti o broju doseljenika, njihovoj disperziji u zemlji i maternjem jeziku, odnosno, s ko-jeg su područja potjecali, ali mnoga druga pitanja ostaju bez adekvatnog odgovora. Problem je predstavljala i neujednačenost podataka koji se, konkretno, mogu naći u popisima iz austrougarskog perioda, budući da je svaki popis rađen prema drugačijoj metodologiji, te je podatke u njima teško komparirati. Pri obradi statističkih poda-taka znatno dužeg perioda problem predstavlja i diskontinuitet ili veće pauze u po-pisivanju stanovništva. Autor je ovih problema bio svjestan i često ih je podcrtavao. Nije koristio jednoobrazan metodološki pristup u istraživanju stranih doseljenika. Predmet njegova interesovanja su bili i sezonski radnici, koji se, prema Fairchildovoj definiciji imigracije, ne mogu nazvati imigrantima, preko kategorija koje se nešto trajnije zadržavaju u Bosni i Hercegovini (posebno je to slučaj sa Slovencima), do mogućih doseljenika čijim su se potencijalnim naseljavanjem u Bosni i Hercegovini bavili zvanični organi uprave.

Italijanski radnici su na području Bosne bili prisutni od 70-ih godina XIX stolje-ća. Poslije okupacije su oni upošljavani kao građevinari i u proizvodnji drvenog uglja (npr. 1880. je u Bosni bilo 1500 italijanskih radnika koji su tražili posao). Broj ita-lijanskih ugljenara se smanjio nakon 1902. godine, a Sabor je 1910. izvršio pritisak na Zemaljsku vladu da se ubuduće, prilikom upošljavanja radnika u poduzećima, prednost daje domaćim snagama. Autor ostavlja otvorena pitanja porijekla i načina na koji su ovi radnici dospijevali u Bosnu, da li je dolazak bio organiziran, kakav je bio njihov utjecaj na dešavanja u zemlji i slično.

Slučaj slovenačke manjine je nešto drugačiji. Radilo se o vrlo heterogenoj grupi useljenika koja je imala širok spektar zanimanja, a samim tim i interesovanja. Po-red sezonskih radnika i vojnika, možemo govoriti i o imigrantima u pravom smislu

ritam doseljavanja i socijalna struktura doseljenika u bosni i hercegovini

• 73 •

riječi, a koji su bili predstavljeni u širokoj paleti zanimanja kao što su: činovnici, učitelji, poduzetnici itd. Naseljavali su se većinom u gradovima poput Sarajeva, Ba-nja Luke, Tuzle, Zenice i Mostara. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, njihovo prisustvo u Bosni i Hercegovini je bilo neminovno, budući da je u svim sektorima državne uprave ostajalo upražnjenih mjesta koja domaći ljudi nisu mogli popuniti (npr. prema popisu iz 1921. ih je u Sarajevu bilo 1333). Poslije Drugog svjetskog rata najveći broj Slovenaca zabilježen je 1953, jer je ovaj period, prema objašnjenju autora, predstavljao početak drugog petogodišnjeg plana i industrijalizacije u koje su se Slovenci uklapali svojim kvalifikacionim i obrazovnim strukturama. Svaki na-redni popis je bilježio opadanje ukupnog broja Slovenaca u Bosni i Hercegovini, ali i poboljšanje na polju njihove kvalifikacijske i obrazovne strukture.

Rad koji tretira pitanje plana naseljavanja ruskih zarobljenika njemačke nacio-nalnosti u istočnoj Bosni na prijelomu 1915. i 1916. godine predstavlja odstupanje u pogledu korištene izvorne podloge. Opsežan statistički materijal zamijenjen je do-pisima razmijenjenim između Ministarstva rata i Zajedničkog ministarstva finansi-ja. Ovakva građa pruža istraživačima nešto sigurniju osnovicu za zaključivanje, ali je strogi kritički pristup i dalje potreban. Većina sadrži elaborate koji precizno i detalj-no analiziraju datu problematiku. Ideja o naseljavanju spomenute skupine je potekla od kapetana Aurela Sprunga koji je 1915. služio u logoru ruskih ratnih zarobljenika u Vizelburgu. Tamo je bilo i 200 seljaka njemačke nacionalnosti, za koje je istaknuto da su u Rusiji imali ulogu tzv. “Musterbauer”, da su bili marljivi i privrženi njemač-kom jeziku i tradiciji. Time je objašnjeno zašto bi baš ova grupa trebala biti naseljena u Bosni. Osim toga, dat je i odgovor zašto bi istočna Bosna trebala postati mjestom njihova novog prebivališta: ovaj kraj je gotovo ostao bez ljudi; srpski kmetovi su napustili zemlju koju su do tada obrađivali, te je ista pripala državi; istovremeno je aginska zemlja ostala neobrađena. Naseljavanje njemačkih seljaka porijeklom iz Rusije u ovom kraju bi bilo od ekonomskog i političkog značaja: zemlja bi bila obra-đena, a pouzdani element bi činio čvrst bedem prema neprijateljskim aktivnostima.

Rezultate do kojih je profesor Hadžibegović došao u svojim istraživanjima može-mo sublimirati na slijedeći način: u Bosnu i Hercegovinu se u toku četrdeset godina trajanja austrougarske vladavine doseljavao znatan broj lica, od kojih je najveći broj dolazio s područja same Monarhije, te nešto manje iz inostranstva. Doseljenici koji su dolazili iz jedne ili druge polovice Monarhije uglavnom su potjecali sa srpsko-hr-vatskih govornih područja. Ne možemo sve doseljenike svrstati u grupu imigranata, budući da su neki od njih bili sezonski radnici ili vojnici, koji su se nakon završene sezone ili roka služenja vraćali u svoju domovinu. Od trajnih useljenika se posebno ističu činovnici, koji su bili potrebni na različitim, uglavnom višim administrativ-nim razinama, jer je domaći kadar bio nedovoljan brojem, ali i kvalifikacijski manj-kav. Znatan je dio i prosvjetnih radnika, poduzetnika, te seljaka-kolonista. Budući

amila kasumović

• 74 •

da se autor koristio pretežno statističkim podacima, neka pitanja su ostala neod-govorena: interesantno bi bilo istražiti “push-pull” efekat kod doseljenih lica, koji podrazumijeva analizu motiva koji su određena lica naveli na iseljavanje iz vlastite domovine (push), kao i analizu onoga što ih je privuklo u zemlju u koju se naseljava-ju (pull), način njihova transporta do nove domovine, da li su dolazili organizirano ili na vlastitu inicijativu, kako su se implementirali i adaptirali u novoj sredini, koliki su utjecaj vršili u novim društveno-ekonomskim okolnostima, kakav je bio njihov odnos s domaćim stanovništvom i sl.

Profesor Hadžibegović je otvorio polje istraživanja različitih manjinskih naci-onalnih grupa u bosanskohercegovačkom društvu na prelomu XIX i XX stoljeća. Svojim je radovima utjecao na afirmaciju socijalne historije u Bosni i Hercegovini. Nama osobno, kao mladom istraživaču kojeg socijalna historija također privlači, profesorovi su radovi izvorište od kojeg u svome istraživanju krećemo i kome se, uvijek iznova, vraćamo.

• 75 •

hana younis

Nijemi svjedoci postojanja - Privatna zbirka prof. dr. Iljasa Hadžibegovića

• U februaru 2012. godine navršavaju se dvije godine od kako je izmučen bolešću

preminuo prof. dr. Iljas Hadžibegović. Knjige, arhivski dokumenti i ispisi iznad kojih je profesor Hadžibegović pro-

vodio najviše vremena, i na kojima je ostavio mnogobrojne komentare, nijemi su svjedoci njegove profesionalne aktivnosti, ali u isto vrijeme i njegovog privatnog života. Upravo zato sam se odlučila napisati tekst o profesoru Hadžibegoviću kroz prizmu njegovih ličnih zapisa, pohranjenih u sklopu njegove zaostavštine, u Boš-njačkom institutu u Sarajevu. Njegove, decenijama, uredno zapisivane bilješke pružaju najvjerodostojniju sliku profesorovog života i rada, stoga će upravo one biti vodilja u ovom tekstu.

Zaostavštinu prof. dr. Iljasa Hadžibegovića, poklonila je njegova supruga Jasmi-na Hadžibegović, Bošnjačkom institutu u Sarajevu, nakon njegove smrti.1 Komplet-na zaostavština se može podijeliti u dvije osnovne zbirke: privatne biblioteke, koja sadrži preko 1800 knjiga iz raznih oblasti historije i drugih srodnih nauka, i privatne zbirke, u kojoj se, između ostalog, nalaze kopije arhivske građe, mnogobrojni ispisi i komentari iz knjiga, privatna pisma, lična dokumenta, kopije knjiga i članaka.

Svima nama koji smo imali sreće da upoznamo i sarađujemo sa profesorom Had-žibegovićem, istraživanje privatne zbirke zapravo je samo podsjećanje na njega i uklapanje dodatnih djelića u mozaiku njegovog života. Doista, nekoliko desetina metara, još uvijek nesređene i nepristupačne, zbirke ispisane karakterističnim profe-sorovim rukopisom, širom otvara vrata u skoro svaku pojedinost, ne samo na profe-sionalni nego i privatni život, ovog prije svega velikog čovjeka i naučnika.

Pregledajući na desetine kutija privatne zbirke profesora Hadžibegovića, nala-zimo mnoštvo sitnih detalja, koji za naučnu javnost ne znače mnogo, ali za razu-mijevanje profesorovog života i upoznavanje njegovog odnosa prema nauci govore sasvim dovoljno. Tu su, pored ostalog, članska knjižica iz Narodne biblioteke izdate

1 Zahvaljujem se direktorici Bošnjačkog instituta u Sarajevu gospođi Amini Rizvanbegović-Džuvić, što mi je dozvolila da zbirku prije njenog inventarisanja pregledam u potpunosti.

hana younis

• 76 •

još 1965. godine, kartica iz arhiva u Beču iz 1967. godine, obrasci za naručivanje građe u Bečkim arhivima, zapisi sa ispita iz 1973. godine još dok je profesor bio asistent, i mnogi drugi dokumenti koji ukazuju na same početke naučnog rada pro-fesora Hadžibegovića.

Možda baš zbog toga što je profesor svoja prva istraživanja, kao mladi naučnik, proveo u Beču, ovaj grad je uvijek zauzimao posebno mjesto na njegovim predava-njima. U Beč je 1967. godine, sa 29 godina, otputovao kao stipendista austrijske vlade na istraživanje. Mogu samo zamisliti koliko je potvrda o dobivanju ove stipen-dije, a koja se nalazi u zbirci, obradovala profesora u to vrijeme. Arhiv u Beču, je za-pravo, uvijek za profesora Hadžibegovića predstavljao poticaj za detaljnije izlaganje o nekoj temi, i mi, njegovi studenti, uvijek smo znali da spominjanje Bečkih arhiva znači dodatni sat predavanja. No, to me nimalo ne čudi sada kada sam uvidjela koli-ko je ručno ispisanih stranica u profesorovoj privatnoj zbirci upravo iz ovih arhiva.

Na stotine uredno ispisanih fišea, kartica, listova, sa kompletnim podacima po-hranjeno je među brojnim kopiranim dokumentima koje je profesor Hadžibegović godinama sakupljao. Mislim da su ovi podaci od velike važnosti za sve historičare, ali i demografe, i statističare koji će sve popise ikada napravljene u Bosni i Hercegovini pronaći upravo u ovoj zbirci.

Zadivljujuća je činjenica koliko je samo puta, profesor Hadžibegović, prepisao i linijarom napravio tabele u koje je ubacivao svaki podatak o broju stanovnika na koje je naišao, počevši od 1851. godine pa sve do 1990. godine.

Kompletna profesorova dokumentacija koja je bila potrebna za prijave na kon-kursima za izbore u zvanja, od asistenta do docenta, njegove biografije i bibliografi-je, kao i sva popratna dokumentacija nalaze se uredno složeni u ovoj zbirci.

Pored raznih tema koje je profesor Hadžibegović istraživao, još kao mladi asi-stent, poput Socijalističke stranke, socijalne zaštite radnika, i drugih u zbirci se u posebnoj fascikli nalazi spremljen kucani tekst svakog poglavlja njegove doktorske disertacije pod naslovom Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine. Nakon nekoliko kutija nailazim i na prijavu i obrazloženje iste, a zatim referat o prihvatanju teme, i konačno izvještaj o ocjeni iste. Isčitavanjem svake kucane verzije, na kojima se nalazi bezbroj komentara koje je profesor ispisivao olov-kama različite boje kako bi poslije ispravljanje bilo jednostavnije, vidi se koliko je profesor bio detaljan, ali prije svega odgovoran pri pisanju i citiranju svake pojedine riječi. No, on to nije radio samo za svoju knjigu, mnogobrojni su ispisi iz članaka, knjiga, separata, koje je profesor godinama sakupljao, komentarisao i provjeravao. Navest ću samo recenziju za Izabrana djela, Hamdije Kreševljakovića, koja su izašla 1991. godine, recenzija je prepisivana nekoliko puta, a kartice sa potrebnim isprav-kama u tekstu otkucane su na više stranica i uredno spojene spajalicom.

nijemi svjedoci postojanja - privatna zbirka prof. dr. iljasa hadžibegovića

• 77 •

Na isti način je ostavio i brojne recenzije rukopisa, magistarskih i doktorskih diserta-cija. Koliko detaljno je svaki rad pregledavan jasno govori podatak da je svaka štampar-ska greška, a treba imati u vidu da se radilo o tekstovima koji su kucani na mašini, zapi-sana kao i svaka fusnota koja je provjerena po više puta. U mnogim slučajevima profesor Hadžibegović je autorima ukazivao na greške u tekstu i ispravnu verziju istih. Stoga ne čudi da se u zbirci nalazi više radova koje su autori poslali profesoru sa molbom da im kao vrstan stručnjak za period austro-ugarske uprave ukaže na eventualne propuste.

Zbirka pored brojnih ispisa iz bečkih, beogradskih i sarajevskih arhiva, sadrži do-sta veliki broj kopija originalnih dokumenata, kao i knjiga i separata iz ovih arhiva. Profesorovo interesovanje nije bilo usko vezano samo za teme koje je istraživao, tako u kopiranim dokumentima, a posebno knjigama podatke mogu pronaći istraživači svih tema vezanih za bosansko-hercegovačku historiju sustro-ugarskog perioda.

Prioritet na polju interesovanja profesora Hadžibegovića bio je čovjek kao dio društvene zajednice. Bio je pobornk savremenih tema u naučnim istraživanjima, što se jasno ocrtava kroz širok spektar društvenih tema koje je profesor Hadžibegović istra-živao. Ipak, moram napomenuti da se profesorovo interesovanje za historiju nije zau-stavljalo samo na austro-ugarskom periodu. U zbirci se nalaze dokumenti iz osman-skog perioda, počevši od 1850. godine, pa sve do savremene historije. Tako istraživači najnovije historije Bosne i Hercegovine, između ostalog u ovoj zbirci, mogu pronaći i spiskove lica iz pojedinih opština, koja su nelegalno posjedovali oružje i koje im je oduzeto od strane stanica javne bezbjednosti sredinom 1992. godine.

Koliko je profesor Hadžibegović bio aktivan u svim udruženjima, vezanim za historijsku nauku, jasno govore brojni zapisi sa sjednica Društva historičara Bosne i Hercegovine, sjednica povodom pisanja istorije SK Jugoslavije, kao i prekucani ma-gnetofonski snimci sjednica CK SKBiH za istoriju i mnogi drugi slični dokumenti sačuvani u profesorovoj zbirci. U posebnim rokovnicima nalaze se veoma interesan-tni lični komentari profesora Hadžibegovića na izlaganja kolega sa raznih skupova. Moram napomenuti da se profesor vrlo rado sjećao ovih skupova, a posebno onih održanih na Krku i Brijunima.

Naučni opus prof. dr. Iljasa Hadžibegovića sa temama njegovog interesovanja, u potpunosti se može rekonstruisati kroz njegove ispise iz arhiva, komentare, pozivni-ce za učestvovanje na skupovima, recenzentske tekstove i brojne druge pojedinosti koje sadrži ova zbirka. Ipak, svi ovi radovi iako jasno ukazuju na smjer profesorovog naučnog rada, u sebi imaju i drugu vrijednost. Oni su zapravo veoma važan izvor za sagledavanje burnog vremena u kojem je profesor Hadžibegović kao primjer nauč-nog radnika živio i radio. Zbirka sadrži dokumente o svim etapama profesorovog naučnog napredovanja, počevši od zapošljavanja, preko usavršavanja, povišica plate pa sve do preživljavanja ratne golgote i odlaska u penziju. Tu su također dokumenti o rješenju stanbenog pitanja, dizanju kredita, odlascima u inostranstvo i drugi.

hana younis

• 78 •

Ako princip post quem i ante quem, kao jedno od obaveznih profesorovih pita-nja na ispitu, primjenim na njegov život i rad onda ću sebi dati za pravo da to bude početak agresije na Bosnu i Hercegovine, koji se u potpunosti može, naprosto osjeti-ti u ovoj zbirci. Stoga mi se posebno važnim čini reći nešto i o periodu nakon 1992. godine koje je u odnosu na ostali dio zbirke relativno manjeg obima. Ovaj period uglavnom se sastoji od jednog malog broja dokumenata, koje je profesor sakupio dok je istraživao u Austriji i Njemačkoj, u periodu od augusta 1994. do maja 1996. godine, i nekoliko diplomskih radova. Zapravo je mnogo više kopiranih separata i novinskih članaka. Mali ispisani komentari na papirićima, njihov sadržaj, skice pri-vatnih pisama, komentari novinskih članaka, ispisanih na već korištenom papiru, samo su mali pokazatelj ratnih stradanja koje je profesor Hadžibegović, kao i ostali građani opkoljenog Sarajeva, preživljavo. I pored ratnih dejstava, koja su svim sta-novnicima opkoljenog Sarajeva onemogućavali normalan život i rad, profesoru je najteže padala razdvojenost od kćerki. Kada je napustio Sarajevo 1994. godine, nije ni znao kako piše u jednom pismu, da je bio tako bolestan i da je naglo gubljenje na težini bilo uzrok zdravstvenih problema.

A život u opkoljenom Sarajevu je zaista ostavio trajne posljedice na profesorovo zdravlje. Iz perioda nakon 1996. godine datira i jedan po veličini najmanji papirić u cijeloj zbirci na kojem je profesor Hadžibegović napisao: “Ginkocel tablete, lijek-ta-blete protiv zaboravljanja” (...), a onda opet nekoliko skica privatnih pisama, nakon kojih se zapitam koliko je dobro bilo pamtiti vrijeme “Balkanske tame koja izgleda nema kraja (...)” kako je profesor zapisao u ljeto 1993. godine.

Nakon završetka rata, kako je vrijeme prolazilo, profesorovi komentari na rado-vima postajali su sve kraći, a kao odraz bolesti koja je profesora sve više crpila, na početku svakog sačuvanog diplomskog rada, uvijek je zapisivao “pročitano”.

Ipak, bez obzira na sve moram napomenuti, da ga mi, njegovi poslijeratni stu-denti, pamtimo baš po njegovom veselom duhu, uvijek spremnog da prokomenta-riše svaki naš odgovor na njemu karakterističan način, kritički ali uvijek sa dozom humora.

Kako je bolest iznenada u potpunosti onemogućila profesora u daljem izučava-nju bosanskohercegovačke prošlosti pokazuje i njegov rad na rukopisu, pohranjen u ovoj zbirci, pod naslovom “Bosna i Hercegovina 1850.-1878.”, koju je po posljednji put pregledao, ali samo do 88 stranice gdje mu je ostala uredno zašiljena zelena olov-ka, kojom je ispisivao posljednje komentare na tekst.

Na kraju bih spomenula pet crvenom i sivom bojicom išaranih papira zbijenih među dokumente zbirke profesora Hadžibegovića. Moram reći da sam se glasno nasmijala vidjevši ih. Neki istraživač bi se zasigurno upitao: Šta je profesor Hadži-begović htio reći? A mi koji smo imali privilegiju druženja sa njim tačno možemo zamisliti sliku Tare, profesorove unuke, kako crta na njegovim papirima, i krišom ih

nijemi svjedoci postojanja - privatna zbirka prof. dr. iljasa hadžibegovića

• 79 •

ostavlja u njegove dokumente. I možda je ovo i najbolji način da završim ovaj tekst o profesoru Hadžibegoviću, s obzirom da smo svaki zajednički malo duži razgovor za-vršavali upravo pričom o njegovoj unuci, Tari, a poslije i Farah, i njihovim trenutnim vragolijama, o kojima je profesor sa tako mnogo ljubavi uvijek govorio.

Ja lično mogu samo reći da sam zaista imala veliku sreću, da je profesor Hadži-begović bio moj mentor na diplomskom i magistarskom radu. Njegovi komentari, detaljna uputstva i sati provedeni na konsultacijama predstavljali su za mene ne-procjenjivo iskustvo u mojim prvim naučnim koracima. Iskreno mu se zahvaljujem, na podršci koju sam uvijek imala od njega, i njegovom upornom insistiranju da se bavim društvenim temama, rekla bih mu da je bio upravu i da se nisam pokajala.

Neka je rahmet duši njegovoj.

• 81 •

husnija kamberović

Iljas Hadžibegović kao direktor Instituta za istoriju (1987-1990)

• Iljas Hadžibegović je naučnu karijeru počeo u Institutu za istoriju 1. jula 1964.

i tu ostao do 31. decembra 1969, kada je prešao na Odsjek za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U Institut se vratio 1987. na poziciju direktora i tu dužnost obavljao tri godine, do 1990, mada je izabran na mandatni period od četiri godine.

Njegov povratak u Institut prošao je svu predviđenu zakonsku proceduru. Naj-prije je u julu 1987. raspisan konkurs za izbor direktora, na koji se javio samo jedan kandidat – prof. dr. Iljas Hadžibegović. Konkursna komisija je na sastanku 28. jula 1987. konstatirala da je Hadžibegović “afirmisani naučni radnik, koji dobro poznaje problematiku rada i programsku orijentaciju Instituta, obzirom da je izvjesno vrije-me radio u Institutu i da je bio njegov višegodišnji spoljni saradnik. Imajući u vidu navedene činjenice, profil i naučnu orijentacijiu kandidata, kao i njegovu društve-no-političku angažovanost, Konkursna komisija je jednoglasno odlučila da se pred-loži Savjetu Instituta da izabere Iljasa Hadžibegovića za direktora Instituta”.

Prema tadašnjoj uobičajenoj proceduri dobivanja saglasnosti političkih i dr-žavnih institucija, konkursni materijal je poslan komisijama za kadrovska pitanja u Konferenciji SSRN, Predsjedništvu SRBiH, Izvršnom vijeću SRBiH, Skupštini SRBiH, Vijeću Saveza sindikata. Saglasnost Izvršnog vijeća SRBiH je stigla 17. sep-tembra 1987, nakon čega je za 24. septembar 1987. sazvana sjednica Naučnog vijeća Instituta. Na dnevnom redu se našla tačka naslovljena Davanje mišljenja o naučnim i stručnim kvalifikacijama kandidata za direktora Instituta. Sjednici su bili prisutni Ibrahim Karabegović, Staniša Tutnjević, Nedim Šarac, Enes Pelidija, Ahmed Had-žirović, Tihomir Klarić, Mladen Ančić, Avdo Sućeska i Iljas Hadžibegović. Odsutni su bili Drago Borovčanin, Budimir Miličić, Rafael Brčić i Đuro Tošić. Zapisnik je vodila Nejra Krilić.

Na sastanku je Ibrahim Karabegović, dotadašnji direktor Instituta i predsjednik Naučnog vijeća, upoznao prisutne da se na raspisani konkurs za direktora javio Iljas Hadžibegović, jedini kandidat, te obavijestio o stavu Konkursne komisije, koja je po-držala Hadžibegovićev izbor, i saglasnosti republičke vlade za taj izbor. Zaključak Na-učnog vijeća je bio da se uputi prijedlog Savjetu Instituta da Hadžibegovića izabere za direktora. Odlukom Savjeta broj 01-0104-228. od 28. septembra 1987. Hadžibegović

husnija kamberović

• 82 •

je izabran za direktora, te Rješenjem broj 03-0301-4/93 od 26. oktobra 1987. ime-novan direktorom Instituta, a 3. novembra 1987. potpisao je Izjavu da je upoznat sa Samoupravnim sporazumom, o udruživanju radnika u Institut za istoriju, Statutom, Pravilnikom o radnim odnosima i drugim samoupravnim opštim aktima.

Na početku svog direktorskog razdoblja Hadžibegović se suočio sa problemima u realizaciji velikog projekta – DC XIII/2. Na prvoj sjednici NV 20. novembra 1987. o tome je raspravljano. Ukazivano je na teškoće u realizaciji projekta, kašnjenja u radu (posebno su spomenuti Tomislav Išek i Dušan Berić, koji kasne u realizaciji svojih zadataka). Hadžibegović je dobio zadatak da sa njima razgovara u vezi s reali-zacijom zacrtanih obaveza.

Drugi problem s kojim se suočio bio je realizacija projekta o nacionalnim odno-sima, na čemu je radio Enver Redžić. Čini se da je ovo zaoštravanje u vezi s Redži-ćevim projektom, a to je zaoštravanje podrazumijevao i isticanje zahtjeva da Redžić dio sredstava vrati Institutu, važno imati u vidu kao jedan od razloga zbog kojih Hadžibegović kasnije, premda je bio predložen, nije ušao u ANUBiH.

Sredinom 1988. Hadžibegović je intenzivirao međunarodnu saradnju Instituta. Na sjednici Naučnog vijeća 12. maja 1988. razmatrani su prijedlozi međunarod-ne saradnje sa Bugarskom, Mađarskom, Poljskom, SSSR-om i Francuskom. Zvuči čudno, ali na ovoj sjednici u maju 1988. Naučno vijeće je usvojilo zaključak da se Savjetu Instituta uputi prijedlog za nabavku jednog kompjutera, jednog mikroči-tača-štampača, jedne električne mašine te oprema za dvije asistentske kancelarije. Cilj je bio nabavka opreme radi uključivanja i sistem naučnih informacija iz oblasti historijske nauke u SFRJ. Ideja je bila da se u SFRJ stvori cjelovit i jedinstven sistem objedinjenih podataka bibliografskog, istraživačkog, arhivskog i tehničkog karakte-ra na jugoslavenskom nivou. Bili su ovo prvi znaci modernizacije rada u Institutu. Prihvaćen je i prijedlog Komisije CKSKJ za istoriju za pisanje višetomne historije Saveza komunista Jugoslavije. Također su određeni odgovorni istraživači za asisten-te pripravnike (Tomislav Kraljačić za Selenu Leovac i Dževad Juzbašić za Tünde Polonik), te je zaključeno da svi naučnici koji traže odsustvo radi sudjelovanja na naučnim skupovima dostave Vijeću rezime svoga saopćenja ili prisustvuju sjednici Vijeća i usmene obrazlože rezime, jer se na taj način željelo utjecati na naučnu poli-tiku u Institutu. Koliko god zahtjev za nabavkom jednog kompjutera može biti po-kazatelj početka modernizacije, ovi zahtjevi za dostavljanje rezimea izlaganja prije održavanja naučnih skupova izvan Instituta mogu se tumačiti i kao određena vrsta ograničavanja naučne autonomije.

Na sjednici NV 8. septembra 1988. razmatrano je pitanje načina angažmana Ne-dima Šarca i Drage Borovčanina, koji su ispunjavali uvjete za penziju, te mogućnosti podmlađivanja kadra. Raspravljano je i o nezavršetku magistarske radnje Seke Br-kljače, te joj je produžen rok do konca godine za predaju rada u proceduru odbrane.

iljas hadžibegović kao direktor instituta za istoriju (1987-1990)

• 83 •

Također se raspravljalo o obilježavanju 30-godišnjice rada Instituta. Odlučeno je da se tim povodom organizira naučni skup pod naslovom Migracioni procesi i BiH od ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana – njihov uticaj i posljedice na demografska kretanja i promjene u našoj zemlji. Na ovoj sjednici prihvaćene su recenzije Ibrahima Karabegovića i Milana Gakovića o radu Tomislava Išeka Hrvatska seljačka stranka u BiH od 1929. do 1941. godine, te izvještaj Dušana Berića o radu na njegovom projektu Ustanak u Hercegovini 1852-1862. Berić je u svom Izvještaju navodio da je napisao 700 stranica, te da je ostalo da napiše još 200 stranica. Međutim, Naučno vijeće je zaključilo da Berić ništa od toga nije dostavio na uvid, kako je to od njega ranije traženo “[...] tako da se ne može ni utvrditi koliko je do sada, i pored svih pro-longiranja rokova, uradio poslova na ovoj temi. Odlučeno je da se predloži Savjetu Instituta da se u skladu sa ranijom odlukom od 23. 6. o.g. reguliše pitanje ne samo vraćanja sredstava po ovoj temi SIZ-u nauke BiH nego i pitanje finansijskih poslje-dica samog autora. Zbog prekoračenja svih do sada utvrđenih rokova prestaje dalji rad na ovoj temi, a mr. Berić nastavlja samo dosadašnji rad na projektu DCXIII/2, prema ranije utvrđenom planu i obavezama, na osnovu čega će mu se jedino i obra-čunavati lični dohodak u Institutu. Ukoliko imenovani želi da dalje nastavi rad na ranijem projektu to može učiniti jedino u vrijeme koje se ne poklapa sa radnim vre-menom u Institutu”. Mada je ovakav stav Naučnog vijeća ukazivao na početke zaoš-travanja odgovornosti prema realizaciji odobrenih projekata, kasniji razvoj događa-ja je pokazao da za to nisu dovoljne samo odluke nego i njihova dosljedna primjena.

Iljas Hadžibegović je kao direktor Instituta uglavnom radio na tri glavna polja: organizacija naučnih skupova, angažman novih mladih saradnika, te aktiviranje naučne tribine kao mjesta za razmjenu naučnih ideja. Kada je riječ o naučnim skupovima u vrijeme dok je Hadžibegović bio direktor Instituta, valja istaknuti onaj organiziran povodom obilježavanja 30-te godišnjice rada Instituta. Taj skup nije imao svečarski karakter, nego je bio jedan od najboljih naučnih skupova u Bosni i Hercegovini. Najprije je na sjednici Savjeta Instituta 25. marta 1988. izabran Odbor za pripremu naučnog skupa u vezi s proslavom 30-godišnjice osnivanja i rada Instituta. Odbor su sačinjavali: Nedim Šarac, Drago Borovčanin, Nusret Šehić, Rasim Hurem, Iljas Hadžibegović, Seka Brkljača, Budimir Miličić, Vera Katz i Spomenka Pivač. Naučni sekretar bila je Vera Katz. Na nekoliko sjednica Odbora sačinjen je adresar sa imenima potencijalnih sudionika. Pozivi su upućeni na 108 adresa (106 u Jugoslaviji i 2 u inozemstvu). Skup je održan u Sarajevu 26. i 27. oktobra 1989, a suorganizator je bio Institut za izučavanje nacionalnih odnosa u Sarajevu. Iljas Hadžibegović je u svom izlaganju ukazao ne samo na značaj migracija u historiji ljudskog društva, nego još jedanput briljantno manifestirao širinu svojih naučnih pogleda. On na migracije gleda kao na vječitu potrebu čovjeka za kretanjem i traganjem za

husnija kamberović

• 84 •

vlastitim identitetom, te naglašava da je riječ o fenomenu kojemu se ne zna “ni početak ni kraj, za koji ne postoje ni vremenska ni prostorna ograničenja, čiji se tragovi podjednako uvjerljivo raspoznaju i na rimskom krajputašu i u kosmičkom letu, čijim su tvorničkim i razaračkim silama i moćima građeni i razgrađivani putevi i gradovi, stvarane i uništavane zemlje i narodi, kulture i civilizacije i čiji su pokretački motivi i istorijski tokovi najčešće ostajali nepoznanica oko koje su se od pamtivijeka pleli, rasplitali i saplitali mitovi i legende, kolosalne religijske sage, umjetnost i nauka, neovisno od toga da li je nazivana teološkom, filozofskom, sociološkom ili istorijskom”. Nije, međutim, ostao samo na općim stavovima nego se usmjerio na čovjeka: “Ugrožavan ratovima, bolestima i prirodnim stihijama, vođen egzistencijalnim instinktima i porivima društvenog i ličnog prestiža, ili zanošen varljivim iluzijama da se iza horizonta skriva neki bolji, ljepši, drukčiji, njemu skloniji i njega dostojniji svijet, čovjek, u stvari, od postanka neumorno i neprekidno krstari u upornom traganju za odgovorima na vječna pitanja svoje zemaljske i nebeske sudbine, svlađujući neprohode ovog svijeta i neumitno ga mijenjajući u nastojanju da ga svede na sopstvenu mjeru i oblikuje mu prepoznatljiviji ljudski izgled”.

Tako je Hadžibegović kao direktor Instituta nastavio krstariti naukom, svjestan svih “varljivih iluzija”, koje je nastojao nadomjestiti angažiranjem novih i mladih na-učnih saradnika, što je bilo drugo važno polje njegova doprinosa ne samo razvoju In-stituta nego i historijske nauke u Bosni Hercegovini općenito. Jedna od prvih odluka Naučnog vijeća konstituiranog 1989. bila je pokretanje procedure prijema troje novih asistenata, mada je odluka o tome bila donesena u drugoj polovici 1988. godine. Tada su u Institut primljena dva asistenta za 20. stoljeće i jedan asistent za osmansko razdo-blje. Zanimljivo je da se na radno mjesto asistenta za osmansko razdoblje prijavio samo jedan kandidat, za asistenta za 20 stoljeće, razdoblje NOR, prijavila su se dva kandi-data, a primljena je Sonja Mišković, te za asistenta za socijalističko razdoblje prijavila su se tri kandidata, a primljen je Husnija Kamberović. Informacije o radu tih komisija, kao i prijedloge, na Naučnom vijeću je podnio Ibrahim Karabegović. U oktobru 1989. primljena su još dva asistenta za 19. stoljeće (Selena Leovac i Tünde Polonik, koji su već bili angažirani u Institutu preko SIZ-a nauke).

Na sjednici Vijeća 18. decembra 1989. aktivirana je Predavačka tribina Instituta i imenovan Odbor koji će rukovoditi tribinom. Na čelu Odbora je bio Dževad Juz-bašić, a ostali članovi su bili Ibrahim Karabegović, Boris Nilević, Tomislav Kraljačić i Ibrahim Tepić. Kasnije su kooptirani još Tihomir Klarić i Selena Leovac, kao sekretar Tribine.

U vrijeme dok je Hadžibegović bio direktor u nekoliko navrata se raspravljalo o zastojima na pojedinim projektima. Na sjednici Naučnog vijeća 25. januara 1990. razmatran je rad Seke Brkljače, koja je kasnila sa predajom svog magistarskog rada.

iljas hadžibegović kao direktor instituta za istoriju (1987-1990)

• 85 •

Zaključeno je da je Brkljača “dužna kompletan rad koji se nalazi u fazi prekucava-nja, što prije predati mentoru prof. dr. Miloradu Ekmečiću”. No, i drugi su imali probleme sa završetkom projekata: početkom 1990, zbog zdravstvenih razloga, od-lučeno je da se od SIZ zatraži da se projekt Vojke Besarović pod naslovom Stranci u srednjovjekovnoj Bosni privremeno “zaledi”, te da joj se omogući da konkurira sa drugim projektom pod naslovom Bibliografija knjiga i napisa iz dnevne i periodične štampe o Jevrejima u BiH 1918-1941.

Jedna od posljednjih sjednica NV, na kojoj je Hadžibegović sudjelovao kao di-rektor Instituta bila je ona od 8. maja 1990. na kojoj je data saglasnost dr. Enesu Pelidiji da na Filozofskom fakultetu u Zadru može predavati nastavu iz predmeta Historija SFRJ novoga vijeka, dok je Tomislav Išek “dao sugestiju da se o sudbini Instituta za istoriju i drugih instituta u Sarajevu raspravlja na način na koji bi oni bili tretirani kao subjekt, a ne objekt rasprave”. Očito se već tada počela plesti određena mreža oko Instituta koja nije imala puno veze sa historijskom naukom.

Predosjećajući dolazak novog doba i nametanje novih vrijednosti, Hadžibegović je 29. juna 1990. tražio sporazumni raskid radnog odnosa sa Institutom, a Rješe-nje o tome je doneseno 29. septembra. Od 30. septembra 1990. Hadžibegović se definitivno vratio na Filozofski fakultet, gdje se sav posvetio svojim profesorskim obavezama.

• 87 •

ibrahim karabegović

Kratak osvrt na višegodišnje druženje i naučnu saradnju sa rahmetli Iljasom Hadžibegovićem

• Prof. Dr. Iljas Hadžibegović rođen je 27. jula 1938. godine u Crniču, predgrađu

Bugojna. Otac Sulejmanbeg i majka Behidža imali su pet sinova od kojih su dvojica najmlađih, Iljas i Reuf, završili Filozofski odnosno Medicinski fakultet. Stariji brat Reuf je poznati ginekolog u Bugojnu i okolini. Iljas se opredijelio za studij istorije, za nauku koju je najviše volio.

Polovinom oktobra 1963. godine izabran sam za asistenta u Institut za proučava-nje istorije radničkog pokreta, od 1974. godine Institut za istoriju. Nepunu godinu kasnije za asistenta u Institut izabran je i Iljas Hadžibegović. Od tada pa narednih trideset i više godina trajalo je naše prijateljstvo i naučna saradnja. To prijateljstvo je učvršćeno i kumstvom, a Iljas je sevep da kasnije postanem i bugojanski zet. U nekoliko navrata bio sam gost Iljasovih roditelja. Iskreno sam se radovao kad mi se pružila prilika da i ja u Modriči ugostim mlađeg kolegu. Stariji sam od Iljasa 7 godina, ali moram priznati, nakon nekoliko godina moj odnos prema njemu, ličio je na odnos profesor-student. Često sam, nemoćan da razriješim neko od pitanja, ili da se odlučim za neko od rješenja, tražio savjet od Iljasa. Za takve probleme je naj-češće njegov prijedlog bio: “neka to prenoći” pa ćemo donijeti odluku. Iljas je što bi se reklo, razmišljao potrbuške, duboko i njegovi savjeti i preporuke su sagovorniku uvijek dobro došle. Potrebno je istaći da je i on uvažavao savjete svojih kolega.

Naše druženje nastavljeno je na postdiplomskom studiju u Beogradu, i to na ne-običan način. Naime, ja sam se već od oktobra 1963. godine nalazio u Beogradu na postdiplomskom studiju, a Iljas će se pridružiti svojim kolegama u jesan 1964. godine. Dočekao sam ga na beogradskoj željezničkoj stanici i predložio da večeramo u Gradskom podrumu gdje je svirao poznati orkestar Paje Nikolića, a pjevala je ču-vena Divna Kostić. Osvanuli smo u podrumu i tako slučajno, započeli naše druženje i naučno usavršavanje u Beogradu. Naravno, moglo se to jednom i nama dogoditi.

Budući da sam na vrijeme položio sve ispite za prvu godinu studija stekao sam pravo na smještaj u studentskom gradu. To svoje pravo ustupio sam Iljasu, a ja sam i dalje stanovao kod sestre i zeta u Beogradu.


• 88 •

Zahvaljujući dobrim dijelom i Iljasu grupa postdiplomaca iz Sarajeva proglašena je od strane akademika Vase Čubrilovića i profesora Joce Marjanovića najuspješni-jom. Iljas je uspješno završio postdiplomski studij u Beogradu u jesen 1967. godine. Do kraja 1969. godine radio je u Institutu, a od januara 1970. godine pa do kraja njegovog radnog vijeka radio je na Filozofskom fakultetu - Odsjek za istoriju, gdje je doktorirao i stekao najviše zvanje – zvanje redovnog profesora. Bio je i kandidat za prijem u ANUBiH.

Naša saradnja na više projekata nije slučajna. Naime, naši prvi projekti hrono-loški, pa i tematski, dodirivali su se. Iljas je izučavao socijalističke ideje i radnički pokret BiH od početka do prvog svjetskog rata, a ja sam nastavljao dalje do kraja 1941. godine.

Početak naše saradnje su godine nakon završetka postdiplomskih studija na izradi Hronologije radničkog pokreta BiH do 1941. godine i u sastavu tima od 11, uglav-nom mladih naučnih radnika. Hronologija je objavljena u Sarajevu 1971. godine.

Često smo zajedno učestvovali na naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu. Za obojicu je bila od posebnog značaja Internacionalna konferencija istoričara rad-ničkog pokreta u Lincu (Austrija), koja se održava redovno svake godine od 1964. i na kojoj su učestvovali istoričari iz cijeloga svijeta. Organizacija ove konferencije bila je na najvišem nivou, sa visokim stepenom tolerancije između sovjetskih i za-padnoevropskih istoričara. Prvo naše učešće i zajednički nastup dogodio se 1970. godine sa referatom “Uloga Glasa slobode u širenju socijalističkih ideja u BiH od 1909. do 1919. godine”. Osim u protokolu Lincerske konferencije, rad je objavljen i u Prilozima br. 7, Sarajevo 1971. godine.

Osamdesetogodišnjica osnivanja Glavnog radničkog saveza za BiH obilježena je 1985. godine objavljivanjem knjige građe o ovoj sindikalnoj centrali u Bosni i Hercegovini pod naslovom “Kongresi GRS za BiH (1905.-1919.)”. U ovoj knjizi je objavljen i opširan uvod o sindikalnom pokretu u BiH, a nastala je kao rezultat odlične saradnje dr. Bože Madžara, dr. Iljasa Hadžibegovića i moje malenkosti.

Iste 1985. godine objavljena je Istorija saveza komunista Jugoslavije. U radu na ovom projektu učestvovalo je više od 60 autora i saradnika iz 8 republičkih i pokra-jinskih centara. Osim Iljasa i mene koji smo radili na prvom i drugom dijelu teksta (od početka socijalističkih ideja do 1919. godine) u ovom opširnom timu nalazili su se iz BiH i dr. Nedim Šarac, predsjednik Redakcijskog odbora dr Zdravko Antonić i dr. Drago Borovčanin. Rad na ovom projektu bio je nova prilika za našu saradnju, za sticanje novih saznanja i upoznavanja novih prijatelja. Nova saznanja i nova iskustva timskih poduhvata poslužiće kasnije u radu na istoriji SKBiH, koja je objavljena 1990. godine. Na oba projekta naša saradnja je nastavljena i proširena. Malo sam se udaljio od najavljene teme, ali to sam učinio namjerno jer je veliko pitanje da li će mi se pružiti još jedna ovakva prilika za iznošenje mišljenja o Iljasu kao naučnom

kratak osvrt na višegodišnje druženje i naučnu saradnju sa rahmetli iljasom hadžibegovićem

• 89 •

radniku. Bio je poznat kao istraživač, provodio je dane, mjesece, pa i godine u arhiv-skim ustanovama. Njegovi naučni rezultati zasnovani su prije svega na arhivskoj gra-đi, a to se najbolje vidi na njegovim knjigama (o bosansko hercegovačkim gradovima i doktorska disertacija) koje su svojevrsni pionirski poduhvati.

Ovom prilikom bih želio da upozorim mlađe naučne radnike - istoričare da posvete posebnu pažnju tekstu koji je objavljen u Istoriji SKBiH pod naslovom “Društveno-ekonomski uslovi za nastanak radničke klase i stvaranje prvih radnič-kih udruženja u Bosni i Hercegovini” str. 15-89. čiji je autor dr. Iljas Hadžibegović. Malo je poznato da je ovaj tekst od autora koji se bave ovom problematikom oci-jenjen kao najuspješniji i najbolji. Po mom mišljenju ovaj tekst odnosno studija je najbolji primjer kako treba pisati. On je posebno poučan za mlađe naučne radnike čiji su tekstovi opterećeni opširnim citiranjem, pa čestim navođenjem dokumenata in extenso. Iljasova studija je primjer savršene organizacije i naučne interpretacije teksta u obliku sinteze.

Najbolji primjer naše saradnje je Iljasovo učešće u radu na monografijama “Mo-driča i okolina kroz istoriju”, Modriča 1986. godine i “Poljoprivredno dobro u Mo-driči (1886-1918)”, Modriča 1986. godine (koautorstvo sa prof. Mulićem).

Posebno me je obradovala činjenica što se Iljas odlučio, dobrim dijelom i na moje insistiranje, da preuzme ulogu direktora Instituta za istoriju u periodu od 01.10.1987. do 30.09.1990. godine. Kako je poznato, Iljas na ovoj funkciji nije iz-držao do kraja.

Ubrzo su i Bosnu i Hercegovinu zahvatila tmurna vremena i tragični događaji koji su uticali na našu saradnju. U toku 1994. godine, uz još nekoliko kolega iz Instituta, i ja sam se angažovao na Filozofskom fakultetu, na kojem sam se još više zbližio sa Ilja-som, koji je bio jedan od potpisnika referata za moj izbor u zvanje redovnog profesora. Saradnja na Fakultetu bila je kratkog vijeka, ali veoma plodonosna. Naime, ponudu Glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine, početkom 1994. godine, da se napiše pre-gled istorije Bosne i Hercegovine, Institut i istoričari sa Filozofskog i Pravnog fakulteta rado su prihvatili. Bilo mi je poznato da se Iljas sprema da napusti Sarajevo, ali, ja u ulozi predsjednika Redakcije, nisam imao potrebu da ga požurujem da na vrijeme za-vrši svoj dio, period austrougarske vladavine, koji je radio zajedno sa profesorom Mu-stafom Imamovićem. Završetak svoje dionice, teksta koji može da posluži kao primjer kako traba pisati, i meni kao šefu Redakcije bila je najbolja podrška.

Iljas je u ljeto 1994. godine napustio Sarajevo i pridružio se svojim najbližim. Jubilarna Lincerska konferencija, početkom septembra 1994. godine, bila je razlog da se vidimo i da pokažemo učesnicima iz cijelog svijeta da Bosna i Hercegovina nije pokorena i da se bori pod nadčovječanskim uslovima. U postdaytonsko vrijeme vrijedno je pomenuti Iljasovo i učešće Tomislava Išeka na naučnom skupu u Mađar-skoj 1999. godine. Ja sam se divio nastupu mojih kolega koji su referisali o položaju


• 90 •

nacionalnih manjina. Koliko se sjećam ovo će biti i jedan od posljednjih zajedničkih nastupa u inostranstvu sa mojim kolegama i prijateljima.

Moglo bi se o našoj saradnji još pisati, ali i meni je ponestalo snage. Iljas nas je rano napustio, mogao je istorijskoj nauci, posebno izučavanju istorije Bosne i Her-cegovine da još puno doprinese.

• 91 •

vera katz

Prof. dr. Iljas Hadžibegović – Učitelj i prijatelj

•Sjećanje na prof. dr. Iljasa Hadžibegovića vezano je za tridesetogodišnje razdo-

blje – od školske 1976./77. do 2006. godine. Dolazak na treću godinu studija bio je početak upoznavanja, kada je prof. Hadžibegović u zvanju višeg asistenta vodio vježbe iz Istorije naroda i narodnosti Jugoslavije. Bio nam je vrlo blizak i uz osmjeh nas učio jasnoći izražavanja, načinu prezentacije naših kratkih radova na zadane teme, pisanju prikaza i osvrta na knjige i strpljivo nam ukazivao na gramatičke i stilske greške, ali nas je učio i civiliziranom vođenju dijaloga. Njegov odnos prema onima koji su ozbiljno shvatili svoje zadatke bio je prijateljski, primjedbe i sugestije upućivao nam je na način dobrog učitelja, hrabrio nas, ali nas je i vraćao na ponovo pisanje radova, što smo mi zvali popravnim, a sve je to bilo u funkciji dorade zada-taka do zadovoljavajuće razine. Mada smo za taj rad s profesorom Hadžibegovićem dobivali samo potpis u indexu, a ne i ocjenu, trudili smo se, pa smo nakon tih vježbi bili mnogo pismeniji a seminarski radovi iz nastavnog predmeta Historije novog vijeka bili su bolji. Slikovito objašnjavanje pojedinih povijesnih procesa ostalo mi je do danas u sjećanju, kao npr. kratke priče o raslojavanju prenapučenih sela, zatim o “famoznom” novom dimnjaku na seoskom imanju, što je imalo za posljedicu daljnje usitnjavanje seoskih posjeda, zatim o neobrazovanosti stanovništva, o solidarnosti u siromaštvu itd, itd. Tumačio nam je i mnoge riječi i pojmove, a za otkrivanje zna-čenja onih koje smo već morali znati upućivao nas na rječnike. Nekim temama pro-fesor Hadžibegović davao je živost tako što nas je upućivao na književne klasike u čijim se djelima plastično opisuju povijesni događaji. Govorio nam je da književnost može dočarati svakodnevni život stanovništva na selu, u gradovima, ukazati na stva-ran život i odnose među ljudima. Također, znao je recitirati dijelove nekih pjesama i učiniti ta tri sata vježbi mnogo dinamičnijim, a nas zadiviti nad spoznajom koliko se pojedine pjesme, romani, kratke priče i historiografska djela isprepliću u istraži-vanjima. Iz tog vremena u sjećanju su ostala i druženja na pauzama između sati kada profesor nije odlazio u svoj kabinet već je ostajao s nama na hodniku i vodio razgo-vore o studentskom standardu, mogućnostima stipendiranja, kreditiranja i sličnom.

Dvadeset godina nakon studija ponovo sam srela profesora Hadžibegovića na projektu “Slovenci na prostoru nekadašnje Jugoslavije izvan Slovenije” u organizaciji

vera katz

• 92 •

Instituta za nacionalna vprašanja iz Ljubljane. To je bilo vrijeme neposredno poslije rata kada smo se pokušavali vratiti istraživanjima. Bilo je lijepo ponovo slušati profesora Hadžibegovića i njegove upute jer je bio vrsni znalac socijalne historije. I na tom je projektu pokazao svoje učiteljske sposobnosti. Završni rukopis trebalo je poslati na disketi uz printanu verziju što je u prvi mah za mene bilo šokantno, a zatim neshvatljivo da se tako nešto zahtijeva neposredno nakon rata od ljudi bez novčanih mogućnosti za pohađanje tečajeva i kupovinu računala. U tom trenutku zajedno smo se našli pred novim tehnološkim izazovom. Prije nego što sam odlučila odustati od posla, profesor Hadžibegović je pretpostavljao da ću ja to i javno izreći – pokazalo se da me je dobro poznavao – pa me je tiho savjetovao. Kao iskusan učitelj i dobar prijatelj rekao mi je da se moram prilagoditi novim tehnikama ukoliko mislim nastaviti raditi i uputio me na mogućnost prijave projekta kod Sorosa. Naglasio je da od tog honorara mogu kupiti računalo jer ubuduće bez njega neću moći raditi ni druge projekte. Naravno, poslušala sam ga. To je opet bio prof. dr. Iljas Hadžibegović u ulozi velikog učitelja i prijatelja, iskrenog i otvorenog u situacijama kada se osjetite nemoćnim ili malodušnim pred nekim zadacima ili pred nečim nepoznatim.

Najviše vremena s profesorom Hadžibegovićem provela sam razgovarajući i radeći na pripremi doktorske disertacije o društvenom i ekonomskom razvoju Bosne i Her-cegovine u razdoblju od 1945. do 1953. godine. Profesor Hadžibegović bio mi je men-tor. Njegovo poznavanje događaja, socijalne historije, ekonomskog razvoja i mnogo toga potrebnog za spoznaju tog perioda bilo je od neprocjenjive vrijednosti za moj rad. O kvalitetama profesora Hadžibegovića kao znanstvenika čuli smo danas mnogo toga, a ja ovdje želim ukazati na još jedno njegovo inzistiranje pri izradi nekih tema, a to je naglašavanje važnosti statističkih podataka za historijsku znanost. Teško bi bilo ponoviti sve savjete koje je profesor Hadžibegović davao tijekom mentorskog vođe-nja. Prisjetit ću se samo nekih. Govorio je kako su važna istraživanja nadnica i cijena, rađanja i umiranja, uspona i padova u proizvodnji, postupaka pri izboru i glasovanju, ispitivanja razine društvenog standarda, ali da i mnoge druge masovne pojave iskazuju potencijalnu potrebu za podacima koji se mogu kvantificirati. Nakon toga bi dodao: “Ali, to su samo kosti, tome treba dodati i meso koje ćete naći u arhivskoj građi.” Govo-rio je da su brojevi čudna stvar, a u jednoj bilješci s konzultacija zapisala sam njegovu ideju da bi bilo korisno brojiti i određene ključne riječi u tekstovima i govorima poli-tičara iz tog vremena te bi uspoređivanje brojeva, odnosno veličina, pomoglo u opisu predmeta istraživanja. Tako bi se dobili odgovori na pitanja koja postavljaju povje-sničari. U periodu pisanja doktorata prebrojavanje ključnih riječi bilo je nezamislivo, ali danas mi se čini da bi to bilo izvodljivo, a analiza tekstova na taj način sigurno bi dala vrlo zanimljive rezultate. Naravno, spominjanjem bilo koje teme izviru i sjećanja na profesorove komentare, sugestije, savjete i slično. To je bilo dugo poznanstvo, a u određenim razdobljima i vrlo intenzivna suradnja.

prof. dr. iljas hadžibegović – učitelj i prijatelj

• 93 •

Ta je tri desetljeća, s određenim pauzama, prof. Hadžibegović obilježio u mom životu. Bio mi je učitelj u mnogim situacijama, od davanja savjeta vezanih za pisanje zadataka tijekom studentskih vježbi, preko onih kako naći prvo uposlenje, do onih u vezi s pisanjem doktorske disertacije. Svakako, mnogo toga ostat će neizrečeno i nezabilježeno. Kada se usporede ova tri perioda našeg, slobodna sam reći, druženja, tada moram reći da je studentsko razdoblje bilo najljepše. Bili smo mladi, uspješni, s puno vremena za učenje, za večernje i dnevne izlaske, zatim duge razgovore kao da danu nema kraja, razmjenu knjiga, informacija, ispitnih pitanja, za otvorenost u međusobnom komuniciranju. U tu našu mladost profesor Hadžibegović se savrše-no uklapao. Pun entuzijazma, tada je pisao doktorsku disertaciju, imao dvije male kćerkice o kojima je pričao s mnogo ljubavi. I one su bile dio naših razgovora kada je profesor govorio kako ćemo i mi saznati što je to ljubav prema djeci, ali moramo još malo odrasti. Međutim, najviše razgovora o ljepšim ili manje ljepšim životnim trenucima, ostat će zapisano u srcu, u sjećanju na izvrsnog učitelja i dobrog prijatelja – prof. dr. Iljasa Hadžibegovića.

• 95 •

ladislav hladký

Nekoliko sjećanja češkog povjesničara na profesora Iljasa Hadžibegovića

•Danas, kad razmišljam o tome zašto je jedno od mojih stručnih područja postala

povijest Bosne i Hercegovine, moram konstatirati da je važni faktor koji je na počet-ku moje karijere bio presudan za problematiku kojoj ću se kao povjesničar posvetiti, bio susret s profesorom Iljasom Hadžibegovićem.

Prvi smo se put susreli u jesen 1987. godine u Pragu u povodu 21. sastanka čeho-slovačko-jugoslavenske komisije povjesničara. Ta bilateralna znanstvena komisija, koja je djelovala od sredine 60-ih godina 20. stoljeća kako bi organizirala i razvijala uzajamnu suradnju među povjesničarima tadašnje Socijalističke Federativne Repu-blike Jugoslavije i tadašnje Čehoslovačke, gotovo se četvrt stoljeća redovito sastajala i održavala (naizmjence jednu godinu u Čehoslovačkoj, a drugu u Jugoslaviji) zajed-ničke znanstvene sastanke, na kojima se razgovaralo o različitim temama iz povijesti naroda obiju zemalja. Predavanja i rasprave s tih znanstvenih skupova objavljeni su u nizu zanimljivih i vrijednih stručnih zbirki. Profesor Hadžibegović aktivno je sudje-lovao u radu komisije 70-ih i 80-ih godina. Godine 1986. bio je, na primjer, jedan od glavnih organizatora jubilarnog 20. sastanka, koji se održao u Sarajevu. Ja sam u to vrijeme bio sasvim mladi povjesničar. Na sastanku komisije u Pragu sudjelovao sam prvi put. Hadžibegovićeva osobnost odmah me privukla. Taj bosanski povjesničar bio mi je zanimljiv ne samo zbog svoje stručnosti, nego i zbog vrlo društvene, pri-jateljske naravi te karakterističnog decentnog smisla za humor. Istodobno je bio za mene oličenje još jedne vrlo važne, kako mi se u to vrijeme barem činilo, “bosanske” osobine: svoga naizgled anacionalnog ponašanja i stavova. To mi je bilo vrlo simpa-tično, ali i ne samo meni.

Iako su se sastanci čehoslovačko-jugoslavenske komisije povjesničara održavali u vrijeme socijalizma i svi su jugoslavenski članovi komisije tada službeno zastupali stav o “bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda”, tijekom rasprave o nekim, osobito et-ničkim, pitanjima to je među njima često izazivalo jake emocije. Češkim organizato-rima sastanaka zbog toga je bilo žao te su ustrajno pokušavali smiriti takve rasprave. U tome im je svesrdno pomagao Iljas Hadžibegović, koji se uvijek trudio ostati miran te nastale nacionalne sukobe skrenuti na šalu. Zbog tog svog nekonfliktnog pristupa i

ladislav hladký

• 96 •

vesele, društvene naravi bio je među češkim povjesničarima omiljen. Hadžibegović je 70-ih i 80-ih godina stvorio bliske, prijateljske kontakte prije svega s dr. Vladislavom Šťastnýjem, predsjednikom čehoslovačke sekcije čehoslovačko-jugoslavenske komi-sije, s dr. Miroslavom Šestákom, tajnikom čehoslovačke sekcije, profesorom Josefom Kolejkom sa Sveučilišta u Brnu te s nizom drugih čeških i slovačkih povjesničara.

Ja sam krajem 80-ih godina imao nepunih trideset godina i u to sam vrijeme pri-premao tekst svoje doktorske disertacije o međusobnim odnosima čeških i jugosla-venskih pripadnika socijalno-demokratskog pokreta u Austro-Ugarskoj monarhiji. Prilikom obrade teme koristio sam relativno opsežna izdanja dokumenata o poče-cima radničkog pokreta pojedinačnih jugoslavenskih naroda, ali za osjećaj dubljeg razumijevanja problematike htio sam steći uvid i u ostali povijesni materijal, prije svega u primarne arhivske dokumente te u ondašnji južnoslavenski tisak. Profesor Hadžibegović ponudio mi je tada u Pragu mogućnost studijskog boravka u sarajev-skim arhivima i knjižnicama, gdje se po njegovu mišljenju nalazila velika količina materijala o širokoj paleti aktivnosti Čeha u Bosni i Hercegovini na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Na toj sam mu ponudi bio vrlo zahvalan.

Na svoj prvi studijski boravak u Bosnu i Hercegovinu stigao sam u jesen 1988. godine. Iljas Hadžibegović bio je tada ravnatelj Instituta za istoriju u Sarajevu. Sje-ćam se da je došao osobno me pozdraviti na sarajevski kolodvor. Iako je bio ravna-telj, došao je u sportskoj odjeći (u trapericama i tenisicama) i karakteristično veselo raspoložen. Dao mi je i novac za pokrivanje nekih troškova smještaja. U omotnici je bilo nekoliko milijuna dinara, što me na početku šokiralo, dok nisam shvatio da se radi o inflacijskim dinarima. I na drugi su način o meni u Sarajevu izvrsno brinuli. Bio sam smješten u hotelu Europa u središtu grada, a moj težak kovčeg pun knjiga, raznih arhivskih izvadaka i potrebnih rječnika u hotel mi je pomogao odnijeti u to vrijeme također mladi povjesničar Enes Pelidija.

Studijski boravak u Sarajevu bio je za mene vrlo koristan jer sam za svoju diser-taciju pronašao puno zanimljivog materijala. Bosanska metropola u meni je ostavila mnogo ugodnih uspomena: grad s dotad meni nepoznatom orijentalnom arhitek-turom i atmosferom sasvim prirodne nacionalne i kulturne tolerancije, izvanredno ljubazni i prijateljski nastrojeni zaposlenici Instituta za istoriju, Arhiva Bosne i Her-cegovine, Narodne knjižnice i Filozofskog fakulteta Sarajevskog sveučilišta. Hadži-begovićeva briga o meni i još jednoj mladoj kolegici iz Graza, koja je u to vrijeme također boravila u Sarajevu, bila je odlična. Ne samo da je s nama često raspravljao o temama naših disertacija i pozivao nas na ručak i večeru, nego se sjećam da je čak nagovorio svog bliskog suradnika Ibrahima Karabegovića da nas preko vikenda vozi vlastitim automobilom u vrlo lijepe planine u okolici Sarajeva.

Godine 1988., zahvaljujući Hadžibegoviću, objavljen mi je prvi kratki čla-nak u časopisu Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine

nekoliko sjećanja češkog povjesničara na profesora iljasa hadžibegovića

• 97 •

(L. Hladký: “Nekoliko čeških izvora o formiranju Socijaldemokratske partije u Bosni i Hercegovini”, Glasnik XVIII, 1988, str. 155–167), a dvije godine kasnije jedna dulja studija u časopisu Prilozi (“Uzajamni kontakti među češkim i bosan-skohercegovačkim radničkim pokretom pred prvi svjetski rat”, Prilozi XXIV, br. 25–26, 1990, str. 187–204).

Stručno je područje profesora Hadžibegovića bila moderna jugoslavenska povi-jest, prije svega povijest političkog, gospodarskog i društvenog razvoja Bosne i Her-cegovine za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Njegova knjiga Postanak radničke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine (Sarajevo, 1980) izazvala je, osobito zbog svoje široke baze izvora i bogate faktografije, zasluženu pažnju i među češkim povjesničarima. Pozitivnu recenziju za taj je rad objavio 1983. godine u praš-kom časopisu Slovanský přehled dr. Miroslav Šesták (Slovanský přehled LXIX, 1983, str. 410–412), vrlo dobar stručnjak za južnoslavensku povijest 19. stoljeća.

Iljas Hadžibegović pokušavao je kao ravnatelj Instituta za istoriju krajem 80-ih produbiti poznavanje austrougarskog razdoblja u povijesti Bosne i Hercegovine (kao i kasnijih faza povijesnog razvoja te zemlje) te je u vezi s tim nastojao ojačati suradnju s povjesničarama svih naroda koji su na prijelazu 19. u 20. stoljeće u Bo-sni i Hercegovini zajedno živjeli i sudjelovali u tadašnjoj gospodarskoj i društvenoj modernizaciji. Odatle i njegov velik interes za suradnju s povjesničarima iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Poljske i drugih zemalja. Iz istih je razloga Hadžibegović nastojao poboljšati i kadrovski sastav Instituta za istoriju. Sjećam se da je u to vrije-me bila u Institutu nekoliko godina zaposlena Tünde Polomik, Mađarica udana za sarajevskog Čeha. Uz ostale je jezike govorila i srpski odnosno hrvatski te mađarski i češki. U Institutu se specijalizirala za kulturnu povijest Bosne i Hercegovine u au-strougarskom razdoblju. S njom i cijelom njezinom obitelji tada sam se u Sarajevu također družio.

Život Iljasa Hadžibegovića, kao i sudbina cijele Bosne i Hercegovine, teško je po-gođen ratom u razdoblju od 1992. do 1995. Hadžibegovića, koji je godinama radio kao profesor povijesti na sarajevskom Filozofskom fakultetu, najviše je emocionalno dirnulo što su se njegovi studenti, kojima se prije rata s maksimalnom pažnjom po-svećivao, razišli na različite nacionalne strane – jedni su za vrijeme rata ostali u op-koljenom Sarajevu i pomagali u njegovoj obrani, a drugi su otišli u obližnje planine te sudjelovali u granatiranju i teroriziranju njegova stanovništva.

Psihički i fizički vrlo slabom Hadžibegoviću pomogli su tijekom rata austrijski povjesničari, koji su mu omogućili da napusti Sarajevo te, zahvaljujući stipendiji, dio rata proboravi u Beču. Mi, češki povjesničari, nismo imali takve financijske mo-gućnosti, ali svog bosanskog kolegu nismo zaboravili. Vrlo se dobro sjećam susreta s Hadžibegovićem u njegovu malom stanu u Beču kod Južnog kolodvora, kamo sam mu došao u posjet dok je rat u Sarajevu bjesnio (neposredno prije mene bio je kod

ladislav hladký

• 98 •

njega i dr. Miroslav Šesták). Bio je to prilično tužan sastanak s čovjekom slomljenog srca. Hadžibegoviću je neposredno prije rata objavljena u Sarajevu uspješna knji-ga Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća (1. izdanje, Sarajevo 1991). Mi, njegovi prijatelji dobili smo tu knjigu od autora u Beču. Iz nje smo nakon povratka u Češku njezin opsežan i faktografski vrlo sveobuhvatan uvod preveli na češki te ga objavili u Pragu u časopisu Slovanské historické studie (I. Hadžibegović: “Bosenskohercegovská města na rozhraní 19. a 20. století”, Slovanské historické stu-die XXII, 1996, str. 199–319). Sarajevskog profesora time smo jako obradovali.

Tijek rata u Bosni i Hercegovini intenzivno sam pratio, a svoj stav prema ratu i stanovnicima te teško stradale zemlje pokušao sam izraziti u svojoj monografiji Bosna i Hercegovina. Historie nešťastné země [Bosna i Hercegovina. Povijest nesretne zemlje] (Brno, 1996), koja je prvi sveobuhvatni češki rad o povijesti Bosne i Herce-govine obrađenoj u širokom rasponu od srednjeg vijeka do potpisivanja tzv. Dayton-skog sporazuma. Kasnije sam svoje studije o bosanskoj povijesti opširnije objavio u drugoj knjizi, pod nazivom Bosenská otázka v 19. a 20. století [Bosansko pitanje u 19. i 20. stoljeću] (Brno, 2005).

Nakon rata još sam nekoliko puta posjetio Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, i opet sam boravio u arhivima i knjižnicama te sudjelovao na različitim znanstvenim sku-povima. Profesor Ibrahim Karabegović, novi ravnatelj Instituta za istoriju na pri-jelazu 20. u 21. stoljeće, omogućio mi je da u časopisu Prilozi objavim neke druge članke i studije s bosanskom temom (“Češka historiografija o Bosni i Hercegovini (1980.–1998.)”, Prilozi XXIX, 2000, str. 275–280; “T. G. Masaryk i Bosna i Herce-govina. Prilog historiji bosansko-čeških odnosa”, Prilozi XXX, 2001, str. 117–141; “Odnos Čeha i Češke Republike prema Bosni i Hercegovini”, Prilozi XXX, 2002, str. 165–177).

Prilikom svih posjeta Sarajevu trudio sam se susresti i s profesorom Hadžibego-vićem te porazgovarati s njim. Sa mnom se, kada je bio zdrav, vrlo rado susretao, no to nisu bili baš radosni susreti. Hadžibegović je još uvijek predavao na Filozofskom fakultetu i odano je pomagao studentima i mladim povjesničarima (uključujući ne-koliko Čeha koji su u to vrijeme došli u Sarajevo prikupiti materijal za svoje diplom-ske radove), ali nikada nije uspio u potpunosti obnoviti svoju vitalnost i životni op-timizam. Da starog profesora barem malo razveselim, pričao sam mu o Češkoj, o njegovim češkim poznanicima te o mjestima koja je kod nas volio posjećivati. Potom sam slušao njegova sjećanja: na njegovo studiranje, putovanja u inozemstvo i susrete sa stranim kolegama, kod kojih nikad nije nedostajalo vina, veselog raspoloženja i komplimenata upućenih ženama ... U tim pričama i sjećanjima Hadžibegović je barem na trenutak postajao opet onaj čovjek kojeg sam poznavao iz vremena prije rata – čovjek koji je strastveno volio povijesnu struku i sam život.

nekoliko sjećanja češkog povjesničara na profesora iljasa hadžibegovića

• 99 •

Smrću profesora Iljasa Hadžibegovića bosanska je historiografija izgubila zna-čajnu ličnost. Zahvaljujući svojoj velikoj marljivosti i iznimno ugodnoj naravi ostat će zauvijek u sjećanju svojih brojnih kolega i studenata, a osobito svojih čeških pri-jatelja!

• 101 •

aydın babuna

Professor Hadžibegović and I

•In the late 1980’s I was a young research assistant at Bogaziçi University in Ista-

nbul. Like many other people all over the world I was following the political deve-lopments and drastic changes in the Balkans, more particularly in Bosnia-Herzego-vina, with curiosity. One of the most striking developments in Bosnia-Herzegovina in the early 1990’s was the re-emergence of the Bosniaks as an important actor on the political scene. So, I thought that it would be interesting to find the historical roots of the national development of the Bosniaks. Having read some key books on the subject I came to the conclusion that I had to focus on the Austro-Hungarian period. As a next step I got a scholarship for Austria and started on my PhD at the Political Science Department and the Department for the History of East and So-uth-Eastern Europe at the University of Vienna. Austria was the ideal country for me, not only because of my PhD subject but also because of its proximity to former Yugoslavia, making it easy for me to conduct research in Yugoslavia. However, be-fore embarking on my archival and field research in Bosnia I had to spend two long years in Vienna to finish my courses.

I came to Sarajevo to carry out my research in the state archive of Bosnia-Herzegovina at the beginning of 1991. It was in this archive that I met Professor Hadžibegović. We soon became friends, even though he was a professor and I a re-search assistant just at the beginning of my career. We had long conversations on the situation of the Bosniaks under Austro-Hungarian rule and Professor Hadžibegović gave me some important clues for my research. He also introduced me to the staff of the archive, which was very helpful during my research. Our friendship was not confined to the archive and he also invited me to his home. Even though we had met just a short time previously he treated me like his guest in Sarajevo. He took me to various sights in the city, mostly together with Professor Ibrahim Tepić. Of course, we also ate many “ćevapčići” in Baščaršija together.

It is very difficult to describe to those who were not in the city at that time the strange atmosphere in Sarajevo in 1991. Despite the fact that everybody was con-scious of the approach of the impending war and was uncertain about the future, everyday life was going on normally. However, every single person living in the city,

aydın babuna

• 102 •

including Professor Hadžibegović, was dominated by the pervading spirit of pessi-mism. I remember very well how he was concerned about the future of his country as well as the future of his family and daughters.

Towards the end of my research in Sarajevo the first signs of the war came from Slovenia. The Bosnian newspapers were full of the reports about the clashes be-tween the JNA and the Slovenian forces in June 1991. All the foreign scholars work-ing in the state archive had already left the city. I decided that it was now time to go back. In all this turmoil I had to wait for a couple of days to find a bus for Vienna. On the day of departure, when I was waiting in the Sarajevo bus station, Professor Hadžibegović suddenly appeared. I was quite surprised since I already said goodbye to him. He had brought a box full of cookies for my journey. This was the last time that I saw him before the war.

It was not until the year 2000 that I met him again. In November 2000, I came to Bosnia-Herzegovina as the OSCE observer for the elections. During my short stay in Sarajevo I had the opportunity to visit him in his office at the University of Sarajevo. He looked much older and suffered from diabetes. We talked about the war and his family and the situation in Bosnia. This was the very last time that I saw him.

I remember Professor Hadžibegović not only as a distinguished scholar but also as a good man. The signed copy of his important work Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća is certainly one of the most valued works in my library.

• 103 •

amir duranović

Iljas Hadžibegović – Profesor

•“Kulture su poput pojedinaca – potrebno je da prođe vreme

da bi stekle identitet. Sećanja na prošlost su zvezde vodiljenaših zajedničkih i pojedinačnih misli. Prošlosti se ne možemo

osloboditi – naša sadašnjost postaje nečija prošlost;naša prošlost je bila jednom sadašnjost. Vreme

koje prolazi i njegove značajne posledice govoreda će sve jednog dana biti istorija,

da sve ima svoju istoriju.” 1

Kada smo prije nešto više od godinu dana saznali vijest da profesor Iljas Hadži-begović više nije među nama, nismo mogli ni pretpostaviti kako će proteklo vrijeme brzo proći te kako će, istovremeno, ime profesora Hadžibegovića postati sve prisutni-je u našem svakodnevnom kolegijalnom i prijateljskom saobraćanju. Sada vidimo da to znači jednu veoma bitnu stvar. Profesor Hadžibegović nam nedostaje! Nedostaje nam kao profesor i učitelj, kao kolega i prijatelj. Preostalo je Hadžibegovićevo djelo i sjećanje. Sjećanje kao vodilja naših zajedničkih i pojedinačnih misli. Zajedničkih, jer imamo različite pripadnosti i prateće im oblike društvene interakcije a istovremeno pripadamo jednoj grupi, grupi historičara, kolega i prijatelja, koji zajedno lokaliziramo i prikupljamo svoja sjećanja. Pojedinačnih, jer svako od nas duboko u sebi nosi barem jednu epizodu sjećanja u kojoj je i profesor Iljas Hadžibegović.

Sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je profesor Hadžibegović zapo-čeo svoju bogatu i uspješnu naučnu karijeru, prvo na Institutu za istoriju radničkog pokreta, a zatim na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, počelo je ispisivanje tragova jedne tihe, ali i bogate historije. Historije pojedinca, Iljasa Had-žibegovića, saradnika, asistenta, docenta, vanrednog i konačno, redovnog profe-sora. Istovremeno, bilo je to ispisivanje tragova za historiju zajedničke priče kolega, prijatelja, saradnika i studenata Iljasa Hadžibegovića s kojima je na različite načine bio 1 Džeremi Blek, Donald M. Makrejld, Izučavanje istorije. Beograd: Clio, 2007, 9. Naslov originala:

Jeremy Black and Donald M. MacRiald, Studying History. © Jeremy Black and Donald M. MacRiald, 1997, 2000.

amir duranović

• 104 •

upućen na međusobnu povezanost. Tokom vremena, teklo je i mukotrpno građenje karijere naučnika, prepoznatljivog po temeljitoj analizi historijskih izvora i zaklju-čaka utemeljenih na provjerenim činjenicama. Zaključaka i zapažanja čija ambicija nije prelazila stvarne mogućnosti prikupljenih podataka niti stilsku granicu lijepog pisanog izraza. Na zalasku karijere uvidjeli smo da je proteklih decenija u životu i radu profesora Hadžibegovića sabrano sasvim dovoljno materijala za prepoznatljiv identitet. Čovjek. Naučnik. Pedagog.

Uporedo sa tim, profesor Hadžibegović je u sjećanjima svojih studenata ostao upamaćen kao izvanredno talentiran predavač, sposoban da i najkompleksnije društvene pojave i procese, iznijansiranim odabirom pravih riječi približi svojim slušaocima. Bio je to spoj dostojanstvenog nastavničkog držanja plemićke naravi s jedne, i autoriteta utemeljenog na mnoštvu historijskih činjenica, s druge strane. Ni u jednom niti u drugom nije oskudijevao. Potomak ugledne bugojanske poro-dice, sarajevski i bečki student, učenik Hamdije Kapidžića i Ferde Hauptmanna, između ostalih, sadržavao je u sebi niti plemićkog porijekla i aristokratskih manira evropskog obrazovanja. Dugotrajan i temeljit istraživački rad omogućio je izgradnju autoriteta autentičnog i teško ponovljivog predavača. Iz svake navedene niti isijavao je prepoznatljiv spoj već izgrađenog identiteta. Ljudski odnos prema studentima i slušaocima, naučnička odgovornost prema materiji koju je izučavao i predavao, pe-dagoški pristup na kojem bi svako mogao pozavidjeti.

Kada se ova vrijedna karijera počela približavati svome preranom kraju, na počet-ku novog milenija, u posljednjoj generaciji studenata kojima je profesor Hadžibe-gović držao predavanja, a upisali smo studij historije 2003. godine, bio sam i ja. Do dolaska na treću godinu studija, kada je bio prvi susret sa profesorom Hadžibegovi-ćem na predmetu Južnoslavenske zemlje pod habzburškom i mletačkom vlašću od XVI do konca XVIII stoljeća i jugoistočna Evropa od konca XVIII stoljeća do 1918. godine, prošli smo dosta temeljit i opsežan studijski program, različite predavačke pristupe, položili prilično teške ispite. U svakom od tih iskustava bilo je vrijednih momenata za koje vjerujem da su duboko memorirani u našem sjećanju na te, uistinu lijepe studentske dane.

Nažalost, određenjem sudbine, akademska 2005/06. godina bila je posljednja godina u kojoj je profesor Hadžibegović držao predavanja. S početkom semestra i mi smo imali tu privilegiju. Iako vidno shrvan bezobzirnom bolešću, lagano nas je uvodio u cijeli niz tema kompleksnih odnosa između suprotstavljenih imperija sa Istoka i sa Zapada na širem jugoistočnoevropskom prostoru, čiju su puninu histo-rijskih događanja ispunjavali životi bezbrojnih pojedinaca i društava ukliještenih iz-među navedenih sila.2 Bila je to prilika da otvorenije, šire, sveobuhvatnije počnemo

2 Na ovome mjestu najradije se prisjećam nekoliko detalja Hadžibegovićevih predavanja iz navede-nog predmeta. Naime, još uvijek se sjećam i svojim studentima prenosim iznijansirano pojašnjenje

iljas hadžibegović – profesor

• 105 •

gledati na regionalne odnose, prilika za temeljitije sagledavanje složenih društvenih, političkih, ekonomskih i inih odnosa. Bila je to prilika za učenje. Znanja i ambicije nije nedostajalo. Snage, međutim, ipak jeste. Ubrzo je profesor Hadžibegović otišao na bolovanje s kojeg se, nažalost, nije vratio. Njegovi kasniji povremeni dolasci na Fakultet bili su prilika da ga vidimo i poslušamo sugestije, koje nam je u prolasku dijelio. I tada je pojavom odavao dojam istinskog profesora. U pratnji kolege Edina Radušića, uvijek bi se zadržao u kraćem razgovoru sa studentima, a naše uzmicanje pred Hadžibegovićem tihim hodom nije bilo samo otvaranje prostora kako bi pro-fesor prošao. Više je to bio izraz poštovanja prema proteklim decenijama njegovoga rada i njegovoj ličnosti.

Proteklo vrijeme možda je bilo dovoljno da se ostvari adekvatan analitički uvid u rad profesora Hadžibegovića te da se valorizira njegov naučni opus. Ako i nije bilo dovoljno, vrijeme koje je ispred nas može ponuditi odgovor na to pitanje. Međutim, ako bismo ovdje i sada htjeli sažeti navedene tri dimenzije prepoznatljivog identite-ta, čovjek, naučnik, pedagog – dovoljno je reći, Profesor.

mukotrpnosti prelaska iz jednog društveno-ekonomskog (a kasnije i političkog) obrasca u drugi. Ponajprije se prisjećam predavanja o crnogorskom društvu koje iz rodovsko-plemenske društvene organizacije stupa u nove oblike društvenog organiziranja sa namjerom izgradnje države – tako prisutne teme historije 19. stoljeća. Pored navedenog, moglo bi se navesti još niz drugih primjera i o historiji bosanskohercegovačkog društva, no vjerujem kako ću primjerima o broju proizvedenih opanaka u Visokom, pitanjima o tradicionalnom načinu proizvodnje pekmeza kao i drugim pi-tanjima iz životne svakodnevnice evocirati uspomene brojnih Hadžibegovićevih studenata koji su imali priliku slušati njegova predavanja.

• 107 • • 107 •

OKRUGLI STOLNastava historije u školama u Bosni i Hercegovini

• 109 •

zijad šehić

Nastava historije u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjoj stručnoj školi i na fakultetu

•Polazeći od konstatacije da je nastava historije u vaspitno-obrazovnom procesu

u Bosni i Hercegovini uvijek imala značajno mjesto, njena marginalizacija posljed-njih godina utjecala je na činjenicu da su Odbor za historijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, svjesni postojećeg stanja, inicirali održavanje rasprave o ulozi i mjestu nastave historije u vaspitno obrazovnom procesu u osnovnoj školi, gimnaziji, sred-njim stručnim školama i na fakultetu, koja se danas, 14. maja 2011, održava na Fi-lozofskom fakultetu u Sarajevu. Cilj ovog skupa je da se konstatira trenutno stanje i ponudi mogućnost da se ono, uz adekvatnu pomoć nadležnih institucija, promijeni.

Proces disolucije SFR Jugoslavije imao je značajne posljedice na stanje bosan-skohercegovačke historiografije, historiografije jugoistočne Evrope, pa i šire, a kao posljedica toga povećan je interes za prošlost i traženje u njoj odgovora na aktualna zbivanja. U posljednje dvije decenije evidentno je da su politički ciljevi našli svoje mjesto i u obrazovnom procesu. Etnocentričnim postavkama krajnji cilj je margi-nalizacija ili čak potpuno uklanjanje povijesnog identiteta Bosne i Hercegovine. To je jedan duži period posebno bilo izraženo u školskim udžbenicima za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, u kojima je izbor i sadržaj udžbenika historije-istorije- povijesti prema postojećim nastavnim planovima i programima ispolitiziran.

Polazeći od činjenice da je historija ključna komponenta državnog identiteta, konstatirano je da tri međusobno suprostavljene verzije nastavnih planova i progra-ma u Bosni i Hercegovini predstavljaju prepreku mogućnosti budućeg društvenog povezivanja. Uz pojačan angažman međunarodne zajednice nakon 1999. godine pokrenut je proces koji je trebao otkloniti postojeće nedostatke, što je realizirano u nekoliko faza.

Savjet Evrope i UNESCO sponzorirali su pet seminara o nastavi historije u školama u Bosni i Hercegovini, sa ciljem da se potaknu daljnje rasprave o glavnim problemima. U novembru 1999. održan je prvi seminar sa temom “Nastava iz kontroverznih i osjetljivih tema iz historije u srednjim školama”. Učesnici su bili kantonalni ministri

zijad šehić

• 110 •

obrazovanja, historičari, eksperti za nastavne planove i programe, nastavnici, autori udžbenika i voditelji obuke za nastavni kadar. U maju 2000. godine na Konferenciji ministara obrazovanja Bosne i Hercegovine postignut je sporazum da se provedu temeljne reforme postojećih paralelnih obrazovnih sistema. Usvojeni su neki opći principi koji su trebali predstavljati osnovu za reformu svih nastavnih planova i programa i udžbenika, približavajući se tako evropskim standardima obrazovanja.

Na seminaru koji je organiziran u aprilu 2001. godine raspravljalo se o nastavnim planovima i udžbenicima historije, a na seminaru organiziranom u decembru iste go-dine o novom pristupu u nastavi historije u srednjim školama. Na seminaru održanom u junu 2002. godine rasprava se vodila o nastavi iz nacionalne historije, a u decembru iste godine glavna tema seminara bila je priprema nastavnih planova i programa.

Udžbenici iz historije Bosne i Hercegovine bili su predmet rasprave na nekoliko seminara. Njihove analize su ukazale na činjenicu da je u njima pretjeran naglasak na političku historiju, da se cjelokupna nacionalna historija sagledava iz aktuaalme nacionalne perspektive i prenosi na sve historijske periode te da se ignorišu razdo-blja zajedničke historije. Zbog toga je ukazano na potrebu da se uvaži utjecaj eko-nomskih, socijalnih i kulturnih promjena. Uz podršku Misije OSCE-a izrađeno je uputstvo za pisanje i ocjenu užbenika historije, koje su usvojili svi ministri. Urađen je i Priručnik za nastavnike o nastavi savremene historije u školama, koji je u znatnoj mjeri pomogao nastavnicima da razumiju metodičke i pojmovne promjene, prateći evropske trendove nastave historije u posljenjih deset godina.

Daljnji korak bio je sporazum o zajedničkoj nastavnoj jezgri planova i programa, koji su potpisali ministri obrazovanja, a imala je za cilj da potvrdi zajedničku osno-vu za obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Za predmet historija zajedničku jezgru je činila opća ili svjetska historija, dok je nacionalna historija prepuštena potpuno kantonalnim ili entitetskim nastavnim planovima i programima.

Od 2004. godine, kada je uz pomoć OSCE-a obrazovana komisija na državnom nivou za izradu Smjernica za buduće školske udžbenike, nastupila je nova faza koja je trebala rezultirati usklađenim nastanim planovima i programima. Tako su svi ministri obrazovanja u Bosni i Hercegovini 2006. godine potpisali da prihvataju Smjernice, koje su se pored zajedničkih jezgri, trebale primjenjivati u izradi udžbenika 2007/2008. godine. U Smjernicama su istaknuti sljedeći ciljevi: “Učenici treba da dobiju osnovno razumijevanje historije svih triju konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina; Bosna i Hercegovina treba da bude glavna polazna tačka; tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine trebaju biti predstavljeni na nepristrasan način...” Međutim, utjecaj Smjernica na izradu novih udžbenika historije u Bosni i Hercegovini je bio različit. Prema rezultatima jedne analize odjela za obrazovanje Misije OSCE-a, utjecaj Smjernica se u pojedinim udžbenicima znatno razlikovao. Na udžbenike rađene po hrvatskim nastavnim planovima i programima Smjernice


• 111 •

nisu imale gotovo nikakav učinak. Nacionalna historija se i dalje poistovjećuje sa historijom Hrvatske i historijom Hrvata. Udžbenici objavljeni u RS su primjenom Smjernica u znatnoj mjeri poboljšali didaktičko- metodičku razradu i vizuelni izgled udžbenika, ali je i dalje zadržan fokus na srpskoj nacionalnoj historiji.

Najveći pomak je zabilježen u udžbenicima koji su rađeni od 2003. godine po federalnom nastavnom planu i programu, a prihvaćeni su od strane kantona sa boš-njačkom većinom, a od 2007. u potpunosti su poštovali primjenu Smjernica. Očito je da obrazovni sistem još uvijek u velikoj mjeri prati političke obrasce o ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Analiza nastavnih planova i programa i postignutih rezultata u osavremenjivanju nastave historije u posljednjih osam godina potvrđuje činjenicu da taj proces još uvijek ide paralelno sa političkim procesima u Bosni i Hercegovi-ni. Ukoliko se nastavi dosadašnja praksa da se postignuti i potpisani dogovori ne poštuju, onda će se ovo pitanje i narednih godina vrtiti u krug. Ko se ne pridržava dogovora naravno da mora snositi posljedice. Prvo je potrebno ukloniti politiku i ideologiju iz obrazovanja, što bi dalo osnovu da se ono uskladi u konceptualnom smislu. U suprotnom, ponovo će se godinama slušati ista objašnjenja, po ko zna koji put će se predlagati da se ponovo kreće iz početka. Treba samo insistirati da se kon-statira ko i zbog čega minira sav trud koji je uložen u modernizaciju nastave historije proteklih godina.

Misija OSCE-a je pokrenula trogodišnji projekat pod nazivom Historija za budućnost - kroz obrazovanje ka pomirenju, koji finansiraju Francuska, Austrija, Mađarska, Švicarska i Fondacija Otvoreno društvo. Ovim projektom nastoje se ute-meljiti principi i standardi u nastavi historije u Bosni i Hercegovini osiguravajući zajedničke osnove znanja, kulture i vrijednosti za sve učenike.

Pored razdvajanja historiografije, razdvajaju se i učenici. Ulazak u XXI stoljeće sa “dvije škole pod jednim krovom” u vrijeme globalizacije i evropskih integracija je anakronizam koji nema primjera u današnjoj Evropi. Segregacija učenika je rezultat namjere da se i obrazovanje koristi za ostvarenje određenih političkih ciljeva. Pita-nju obrazovanja romske djece, hendikepiranih osoba i školovanja učenika slabijeg materijalnog stanja bi trebalo posvetiti posebnu pažnju.

U vaspitno obrazovnom procesu predmet historija je uvijek zauzimala značajno mjesto. Međutim, ako se uporede sadašnji Nastavni planovi i programi za devetogodišnje obrazovanje za osnovnu školu u Hrvatskoj, Srbiji, Republici Srpskoj i Federaciji BiH, vidi se da se nastava historije u Hrvatskoj i Srbiji izvodi u četiri razreda (VI, VII, VIII i IX) sa ukupnim fondom od osam sati, u RS sedam a po NPP na hrvatskom jeziku 8 sati te po NPP na bosanskom jeziku različito po kantonima, od 6 do 8 sati. Smanjivanje broja sati nastave je imalo za posljedicu da nastavnici postojeću normu sati mogu realizirati radom u tri različite škole. Zbog toga je potrebno izvršiti usklađivanje broja nastavnih sati u osnovnoj i srednjim školama.

zijad šehić

• 112 •

Jedno od vrlo važnih pitanja je i udžbenička literatura. Više godina je eviden-tan problem da za srednje stručne škole nema udžbenika, a nadležne institucije se prema tome odnose kao da to nije njihov problem. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti stručnoj ocjeni udžbenika. Za recenzente je potrebno birati osobe iz uže stručne oblasti, što nije bila dosadašnja praksa. Potrebno je uspostaviti više reda u izdavačkoj djelatnosti kada je u pitanju udžbenička literatura. Sistem koji se provodi u većini evropskih zemalja u izdavanju udžbeničke literature potrebno je analizirati i ta iskustva koristiti jer bi u znatnoj mjeri umanjilo troškove nabavke udžbenika i uopće školovanja. Tim pitanjima se kod nas ne posvećuje pažnja, u prvom planu se i dalje nalaze interesi izdavača a učenik sa svojim potrebama i mogućnostima je na po-sljednjem mjestu. Pred početak svake školske godine počinju velike borbe izdavača za tržite, od posjeta školama, lobiranja, pritisaka na nastavnike da se izabere njihov udžbenik. U toj oblasti potrebno je uspostaviti mnogo više reda.

Pitanjima korištenja priručnika, historijskih atlasa, školskih programa (ranije snimljenih, jer se sada tome gotovo ne posvećuje pažnja), primjeni dokumentarnih filmova i interneta u nastavi, kao i nastavi izvan učionice bi trebalo dati značajno mjesto u načinu izvođenja nastave.

Značajnu pažnju bi svakako trebalo posvetiti stručnom usavršavanju nastavni-ka, za šta je potreban dobro osmišljeni koncept, koji će dati značajan doprinos toj namjeri. Da bi nastava historije postigla svoj odgojni i obrazovni cilj potreban je dobro organizirani metodski rad – nastavnik mora dobro poznavati teoriju i praksu i to znanje kvalitetno primjeniti u izvođenju nastave. Potrebno je voditi računa o stručnim časopisima koji izlaze ne samo u zemlji nego i u inostranstvu. Njihovim praćenjem nastavnici bi u znatnoj mjeri mogli da obogate svoja znanja i razmjene iskustva sa drugim nastavnicima. To bi otvaralo nove poglede na razmatrane teme i značajno doprinijelo primjeni novih metoda izvođenja nastave.

Organiziranju seminara, javnih tribina i aktivnosti strukovnih udruženja bi ta-kođer trebalo posvetiti značajnu pažnju. Iako su registrirana brojna udruženja histo-ričara na kantonalnom i općinskom novou još uvijek među njima nama saradnje.

Pitanju u kojoj mjeri mediji imaju ulogu u kreiranju javnog mnijenja, posebno kada je riječ o historiji, trebalo bi posebno posvetiti pažnju. Pri tome treba insistirati na objektivnom i stručnom tumačenju tema koje su predmet razmatranja.

Uvođenje bolonjske koncepcije studija u Bosni i Hercegovini bilo je motivira-no namjerom ubrzanog priključka evropskom prostoru visokog obrazovanja. Bez zakonskih i materijalnih uvjeta brzo se pokazalo da se u taj proces ušlo prebrzo što je ostavilo niz negativnih posljedica. Analizom bolonjske koncepcije studija na fakultetima na kojima se izvodi nastava historije vidljivo je da su u primjeni koncepti studija 3+2, 4+1, a za iduću akademsku godinu se najavljuje i studij 5+0.


• 113 •

Primjena nove koncepcije studija je ujedno znatno opteretila nastavnike i sarad-nike. Prema normativima u okviru 40-satne radne sedmice nastavnicima i saradni-cima je za naučni rad planirano 6 sati a za nastavu i druge nastavne obaveze 34 sata. Poseban problem predstavlja minimalno izdvajanje sredstava za naučni rad - izradu magistarskih i doktorskih teza, učešće na naučnim skupovima ili studijske boravke u inostranstvu. Problem zapošljavanja kadra koji završava studij po bolonjskoj kon-cepciji studija je već evidentan. Tržište rada još nije prepoznalo potrebu za njim. Iako je prva generacija okončala drugi ciklus studija prošle godine, male su moguć-nosti za njihovo zapošljavanje.

Studij historije više nije atraktivan u mjeri u kojoj je to bio ranije. Vidi se to po profilu upisanih studenata jer ih je vrlo malo sa završenom gimnazijom. Uglavnom su to učenici sa završenim srednjim stručnim školama u kojima nastavu iz historije imaju jednu godinu, pa na studij dolaze sa vrlo skromnim znanjem.

Ovo su samo zgusnuta zapažanja postojećeg stanja nastave historije u osnovnoj školi, gimnaziji, srednjim stručnim školama i na fakultetu. U današnjim izlaganjima i diskusiji će se otvoriti i brojna druga pitanja. Zaključci današnjeg skupa će biti upu-ćeni ka nadležnim tijelima. Oni će biti objavljeni, oni će ujedno biti svjedočanstvo da su historičari intervenisali sa ciljem da zaštite svoju struku. Nadam se da će naše riječi doći do mjerodavnih mjesta.

• 115 •

bojana dujković-blagojević

Nastava istorije u BiH sa aspekta problema stručnog usavršavanja nastavnika

•Vrijeme u kome je nastavnik istorije, uz udžbenik, bio jedan od glavnih izvora

znanja, ostalo je daleko iza nas, u prošlom stoljeću. Danas se od nastavnika očeku-je da bude savremen, da umije da sluša, da je kadar da prenese znanje, da motiviše učenike, da zadovolji standarde učenja (koje nikako da definišemo), da umije da rješava sve vrste sukoba u razredu, od vršnjačkog nasilja, preko konfesionalnih, do nacionalnih i svih drugih, i šta sve još ne... S druge strane, svakodnevno napredova-nje tehnologije i kruženje informacija kojima smo izloženi, zahtijevaju od svakog pojedinca, a posebno onih koji rade sa mladim ljudima, da budu upućeni u nove tehnologije i mogućnosti koje one pružaju, i da ih u skladu sa prilikama u kojima djeluju, i primjenjuju. Od ličnog afiniteta nastavnika zavisi koliko će biti informisan i spreman da se uhvati u koštac sa novitetima i da ih primjeni u radu sa učenicima.

Ovdje bi trebalo da se pozabavimo uslovima u kojima nastavnici rade i brojnim ograničenjima koja su dio naše svakodnevice.

Kompetencije nastavnika istorije na početku XXI vijekaPodučavanje istorije je kompleksan zadatak. Tokom nastave nastavnik treba da

transformiše gradivo u formu koja treba da bude razumljiva onima koji uče i da u isto vrijeme zadrži integritet i kompleksnost samog gradiva.

Koje bi bile osnovne kompetencije nastavnika? Među prvom svakako treba iz-dvojiti znanje i razumijevanje. Pored toga, nastavnik treba da ima visoke komuni-kacijske sposobnosti; on/ona treba da razvija u učionici i školi odnose koji poveća-vaju otvorenost i doprinose poštovanju. Nastavnik treba da vlada znanjima koja mu omogućavaju dobro planiranje nastave i podučavanja koje treba biti zasnovano na proaktivnim časovima. Nastava mora biti orijentisana prema učeniku, a interaktivne metode podučavanja prepoznate i korištene.

Šta znači dobra nastava istorije i kako to izgleda u praksi? Preliminarni rezultati istraživanja stavova učenika o njihovim profesorima (istraživanje koje je finansirala Fondacija Bila Gejtsa) pokazuje dobar način odvajanja dobrih od loših nastavnika.


• 116 •

– Naš razred je zaposlen i ne gubimo vrijeme;– U našem razredu učimo da ispravimo svoje greške;– moj nastavnik ima nekoliko dobrih načina da objasni svaku temu o kojoj

govorimo na času.– Nastavnici čiji su se učenici složili sa izjavom Mi mnogo vremena na času pro-

vodimo vježbajući za državni ispit (maturu) pokazivali su lošije rezultate na ispitima, nego učenici drugih nastavnika.1

Dobar nastavnik istorije treba da poznaje materiju, ali i da ima znanja iz pedago-gije. Ništa manje ne bi smjela biti ni znanja iz metodike i didaktike. Ono što pred-stavlja zanat nastavniku istorije jesu svakako tehnike podučavanja.

Problem obrazovanja budućih nastavnika istorije u Bosni i HercegoviniU BiH danas gotovo svako ko poželi da bude nastavnik i radi u školi, može to

učiniti sa veoma malo truda. Potrudi se, završi fakultet, pronađe vezu i eto posla u ško-li. Koliko su današnji tek svršeni studenti istorije pripremljeni za nastavnički poziv? Veoma malo. Obrazovanje budućih profesora istorije u BiH pati od mnogih bolesti. Nažalost, više nas uče kako da budemo dobri istraživači, a manje dobri nastavnici. Na-stava metodike nastave istorije, kao i drugih pedagoško-didaktičkih vještina, više je u kozmetičkoj službi uljepšavanja nastavnih planova i programa na odsjecima za istoriju, nego što joj je suštinski posvećena ozbiljna pažnja. Nastava metodike je obično svede-na na jedan ili dva semestra.2 Tokom školovanja, budućeg nastavnika ne prati niko, u smislu provjere njegovih sposobnosti u radu sa djecom. Primjeri zemalja u kojima je to drugačije riješeno su brojni. Ovdje ćemo navesti samo primjer Finske, koja već godina-ma ima obrazovni sistem koji važi za najbolji u Evropi. U Finskoj je zvanje nastavnika jedno od najpoželjnijih. U prilog tome govori podatak da svega 6% onih koji apli-ciraju na takve fakultete, uspije da se upiše.3 Pored klasifikovanja aplikanata prema uspjehu iz srednje škole, te polaganja prijemnog ispita, svi aplikanti moraju da prođu i test sposobnosti, kojim se nastoji utvrditi da li je kandidat podoban (čitaj sposoban) za buduće nastavničko zanimanje. Tokom školovanja, već u trećoj sedmici studenti kreću sa praktičnom nastavom. Na dodiplomskim studijama, od 180 ECTS kredita, čak 72 studenti moraju da polože u tzv. edukativnim disciplinama.4 Ovi pokazatelji 1 Luisa Black, Reform of History Teaching Methods and Pedagogy in History Teaching in SEE,

Ljubljana, decembar 2010. Tekst u posjedu autora.2 Na Banjalučkom univerzitetu predmet Metodika nastave istorije se izvodi u samo jednom semestru,

dok je na Sarajevskom univerzitetu ovaj predmet zadržan u dvosemstralnom obimu.3 Facts and Figures, University of Jyvaskula 2011 – 2012, www.jyu.fi 4 Basic studies in education 25 ECTS kredita i 4 kredita koji su rezervisani za praktični rad u školi, i

intermidiate studies in education 37 kredita i još 6 za praktični rad. Informacije preuzete iz predavanja Dr Elisa Heimovaara, Department of Teacher Education Methodological Training of Teachers: How to implement a modern curriculum based on common learning outcomes and standards? Tekst u posjedu autora.

nastava istorije u bih sa aspekta problema stručnog usavršavanja nastavnika

• 117 •

jasno govore u prilog tome koliko se pažnje posvećuje obrazovanju budućih nastav-nika. Praktična nastava odvija se u školama, koje su dio univerziteta i pod budnim okom mentora/nastavnika. Odlična pripremljenost budućih nastavnika, kao i visok stepen autonomije u radu, sigurno su neki od uzroka odličnih rezultata koje finski obrazovni sistem pokazuje u međunarodnim okvirima. Kao izuzetno važan podatak treba navesti da su još tokom devedesetih godina prošlog vijeka finske obrazovne vlasti ukinule svaki nadzor i kontrolu nad nastavnim procesom. Konkretno, nema prosvjetne inspekcije niti školskog nadzora od strane države i prosvjetnih vlasti. Mi-šljenja sam da sav uspjeh finskog obrazovnog sistema leži u izuzetno visokoj građan-skoj svijesti svakog pojedinca i učesnika u obrazovnom procesu.

Izuzetna pripremljenost nastavnika i obuka koju prolaze na osnovnim i master sudijima su svakako neophodni za dobro vladanje materijom i dobar rad nastavnika u školi.

Edukacija ne prestaje sa završetkom studija. Gotovo da nema zemlje u Evropi koje nema jasnu strategiju cjeloživotnog učenja. U Finskoj edukacija nastavnika koji već rade je visoko razvijena. Nastavnici se sami prijavljuju na treninge i seminare, koji su organizovani na fakultetima, ali i na nivou lokalnih zajednica. Slično je rje-šenje i u Danskoj. Čak i nama susjedna Hrvatska ima veoma široko rasprostranje-nu lepezu ponude nastavnicima za dodatnu edukaciju. Nastavnici se ne usavršavaju samo u temama i oblastima iz predmeta koji predaju. Brojne su vještine i znanja koje nastavnici moraju da savladaju. Pedagoški instituti, ali i nevladine organizacije, veoma često nude brojne edukacije, kojima se obezbjeđuje kontinuirana obuka onih koji obrazuju djecu.

Centri za dodatno obrazovanje nastavnika istorije? Realna potreba ili modni trend.Ukratko – toga nema u BiH. Nakon položenog stručnog ispita nastavnik je pre-

pušten sam sebi i dobija veoma malo podrške, u smislu stručnog usavršavanja, kako od svoje škole tako i od nadležnih ministarstava, ali i stručne javnosti u BiH.

Nastavnici istorije u BiH se školuju na filozofskim fakultetima, odnosno njiho-vim odsjecima za istoriju. Diplomirani nastavnik istorije, ako ima nevjerovatnu sre-ću, uglavnom se zapošljava u školama, osnovnim ili srednjim. Nakon godinu dana rada u školi pod mentorstvom starijeg i iskusnijeg kolege, mladi nastavnik istorije je obavezan da polaže stručni ili često nazivan državni ispit za rad u prosvjetnim orga-nima. Tu prestaje svaka dalja obaveza usavršavanja našeg mladog nastavnika.

S druge strane, svakodnevno napredovanje tehnologije zahtijeva od svakog poje-dinca, a posebno onih koji rade sa mladim ljudima, da budu upućeni u nove moguć-nosti, i da ih u skladu sa prilikama u kojima djeluju, primjenjuju. Od ličnog afiniteta


• 118 •

nastavnika zavisi koliko će biti informisan i spreman da se uhvati u koštac sa novite-tima i da ih primjeni u radu sa učenicima.

No pođimo redom. Ako radite u školi koja ima relativno dobru ICT opremu, onda obično morate da

unaprijed najavite kada želite da je koristite. Obično neki beznačajan dio nedostaje, kao produžni kabl ili nešto slično. Ako su se sve srećne zvijezde poklopile, onda mo-žete sa učenicima da pogledate neki film ili na neki drugi način iskoristite opremu. Naravno, to sve pod uslovom da kao nastavnik znate kako da koristite ICT sprave. Ne zaboravite da nastavnike to niko nije učio u njihovoj školi/fakultetu.

Školama obično nedostaje mnogo toga. Karte su stare i uvijek ih nema dovoljno. O ostalim nedostajućim učilima mogao bi se napisati čitav esej.

Nove i preporučene metode rada u učionici predviđaju da nastavnik bude krea-tivan, da svoj rad zasniva na multiperspektivnom pristupu, da što više koristi izvore u nastavi, da on bude samo moderator, a nikako centralna figura u razredu. Ovo je odlično, ali da se pozabavimo količinom priprema koje takav rad podrazumijeva i stavimo ga u kontekst rada ex cathedra. S druge strane, postavimo pitanje, koliko je takvih znanja naš mladi nastavnik dobio tokom svog redovnog školovanja.

Nastavnik treba izuzetno da se potrudi i da pronađe relevatne istorijske izvore i da pripremi čas zasnovan na radu sa izvorima. Ovo zahtjeva daleko veći lični angažman i pripremu nego što je to slučaj kada nastavnik ispredaje lekciju iz udžbenika.

Premda je u BiH posljednjih godina došlo do produkcije daleko kvalitetnijih udžbenika i prateće literature (istorijske čitanke) nego što je to bio slučaj prije samo 10-ak godina, prilike su i dalje daleko od odličnih. Sa malo volje i sluha kod nadlež-nih udžbenička i sva druga prateća literatura može biti bolja.

Našoj zemlji nedostaje jasan koncept stručnog usavršavanja nastavnika. Naši nastavnici veoma često nisu stimulisani da pohađaju seminare. Nemaju

definisano plaćeno odsustvo za edukaciju. Veoma često nailaze na nerazumjevanje nadležnih. Do sada su u praksi u BiH uglavnom u ponudi bili besplatni seminari i edukacije za nastavnike. Čak i tada je bilo teško doći do onih koji žele da odvoje svoje slobodno vrijeme i da učestvuju u edukaciji.5

U današnjoj BiH je zaživjela inkluzivna nastava. Međutim, o načinima i metodama rada sa djecom sa posebnim potrebama, naše nastavnike istorije nije niko učio. Bu-kvalno, nastavnici su prepušteni sami sebi da se snalaze. Neki su uspješniji, neki manje uspješni, ali sam mišljenja da najviše trpe djeca, kojima je potrebna veća pažnja nego što je dobijaju.

5 Primjer organizovanja seminara u BiH koje je izvodilo Udruženje nastavnika istorije u BiH EUROCLIO – HIP. Praksa je pokazala da, nažalost, još uvijek postoji određeni stepen nezainteresovanosti nastavnika. S druge strane, postoji i kritična masa nastavnika koja pored postojećih seminara i treninga, pokazuje veliko interesovanje za dodatnu edukaciju.


• 119 •

Dalje usavršavanje i edukacija nastavnika, kako u vještinama, tako i u znanjima, zavisi u najvećoj mjeri od ličnog afiniteta i motivisanosti nastavnika da se dalje usa-vršava. Nadležne institucije (ministarstva, pedagoški zavodi) pružaju malu pomoć.

Konkretno, za nastavnike istorije dodatnu edukaciju – treninge pružale su in-tervladine (Savjet Evrope, OSCE) i nevladine organizacije (EUROCLIO i EU-ROCLIO – HIP). Sve obuke su bile povezane uglavnom sa različitim projektnim aktivnostima i bile su uslovljene dinamikom samih projekata, ali i raspoloživošću donatorskih fondova. Iz razgovora sa nastavnicima, ali i rezultata provedenih anke-ta, jasno je da nastavnici visoko vrednuju takve vidove edukacija, jer pružaju rješe-nja za konkretne i svakodnevne probleme u učionici. Pored toga, nastavnici veoma cijene i obuku o različitim aspektima nastave zasnovane na razvoju vještina (rad sa izvorima, kako pronaći izvore, rad sa fotografijama, karikaturama, grafikonima, fil-movima i sl). Kao velika nepoznanica pokazao se i način ocjenjivanja i vrednovanja učeničkih znanja i aktivnosti. Kako ocjeniti grupni rad – još uvijek je otvoreno pi-tanje. Još jednom obratite pažnju na pitanje – koliko je naš mladi nastavnik ovakvih znanja usvojio tokom svog redovnog školovanja.

Seminari i radionice u organizaciji nevladinih organizacija su se pokazali i kao mjesta gdje nastavnici mogu da iskažu svoje stavove i mišljenja o procesima u vezi sa nastavom istorije. U današnjoj BiH, nažalost, njihov glas se veoma malo čuje. Oni koji svaki dan prakticiraju nastavu istorije, imaju veoma veliku publiku (broj đaka koji pohađaju osnovne škole nije zanemarljiv), imaju konkrene probleme i svakako najbolje informacije o tome šta ne valja, a šta valja u obrazovnom procesu, o tome kako unaprijediti praksu, kakvi su nam udžbenici, i na kraju, ali nikako manje važ-no, i kakva su nam djeca.

Rad dobrog nastavnika je nevidljiv. Obično se na nastavu istorije gleda kao na do-sadnu, nezanimljivu i preopširnu. Ako uz to još imate i nastavnika koji se trudi da nečemu nauči svoje učenike, i traži od njih da i oni usvoje neka znanja, onda je često rezultat strah od predmeta, a sam nastavnik je okarakterisan kao prezahtjevan, i koji nema razumijevanja za sve obaveze koje učenici imaju pred sobom. U opštoj poplavi odličnih učenika, koja prijeti da obuhvati gotovo polovinu učenika upisanih u osnov-ne škole, nastavnici koji pokušavaju da realno ocjene znanja učenika, bivaju izvrnuti ruglu, kod učenika, ali i kod roditelja i kolega. Praksa je pokazala da je najmanje glavo-bolje kada se pišu samo dobre ocjene, kada se mnogo ne talasa, i mirna Bosna.

S druge strane, rezultati međunarodnih testova pokazaju da se naša djeca, naža-lost, nalaze na začelju tabele po pokazanom znanju. To su razlozi zbog kojih treba da pozvone sva zvona na uzbunu u ovoj zemlji. Očigledan je nesklad između ocjena i pokazanog znanja.

Rad nastavnika i njihovo zalaganje i trud nemaju adekvatnu provjeru. Kolege na-stavnici iz Hrvatske, gdje je već uvedena opšta matura u srednje škole, a na pragu je


• 120 •

matura i za osnovne škole, kažu da je to vid provjere kako znanja učenika, tako i rada nastavnika. U kojoj mjeri će se potvrditi ocjene učenika zarađene tokom godine, sa opštim prosjekom na maturi iz pojedinih predmeta, pokazuju analize.

Problem pripremljenosti mladih nastavnika za rad u nastavnim procesima treba posmatrati u širem kontekstu. Pažnja treba biti usmjerena na kurikulum nastave isto-rije i njegov razvoj; pored toga treba ispitati i steći uvid u načine rada u učionicama,6 načine obrazovanja nastavnika tokom studija, ali i obavezne obuke tokom radnog vijeka i procedure i obaveze koje škole treba da imaju u tom procesu, jednako kao i sami nastavnici, nacionalne i univerzitetske prijemne ispite i u opšte nezavisne eva-luacije znanja. Jedno opsežno, na državnom nivou provedeno ispitivanje svih fak-tora, može dovesti do odgovora na pitanja gdje je nastava istorije u BiH sada, na kom je nivou, i još važnije kuda treba da ide. Sigurna sam da nam je svima cilj da kroz nastavu istorije našu djecu naučimo da misle svojom glavom i da se kritički odnose prema prošlosti. Samo tako oni će biti u stanju da djeluju kao aktivni građani ovog društva. Kvalitetna nastava istorije može kod učenika da razvije sposobnost da odabiru i odlučuju samostalno, te da razviju vlastite poglede na prošlost. Cilj ćemo ostvariti onda kada đaci u BiH postanu otvoreni prema različitim pogledima ili in-terpretacijama, te da razumiju zašto do tih razlika i dolazi. Naši đaci treba da budu sposobni naglasiti pozitvne kulturne uticaje, kako svoga, tako i susjednih naroda. Nastava istorije treba i može da kod učenika razvija takve poglede na svijet koji po-štuju ljudska prava, jednakost i demokratiju. Učenici bi trebali biti i osposobljeni i da prevaziđu stereotipe i predrasude, ali i da budu otvoreni prema novim idejama.

Šta se može uraditi na poboljšanju stepena dodatne edukacije nastavnika?Svi akteri u zemlji – koji imaju dodirnu tačku sa istorijom, treba da djeluju brzo i

zajedno, kako bi se broj časova nastave istorije, barem u osnovnim školama izjedna-čio i vratio na 8 časova mjesečno.

Inicirati izmjene relevatnih zakona i uticati da se, kao obavezno, uvede vid do-datnog obrazovanja nastavnika. U nekim zakonima ovo već postoji, ali je drugi problem što nisu predviđeni slobodni dani (plaćena odsustva) za nastavnike koji pohađaju neki vid edukacije.

Uspostaviti partnerstva između vladinog i nevladinog sektora u oblasti obrazo-vanja. Dati priliku i mogućnost nevladinom sektoru da djeluju u školama, među nastavnicima, i drže seminare i tribine.

U posljednje vrijeme često se potencira nastava koja treba da razvija vještine kod učenika. Svakako da je to potrebno našoj djeci s aspekta boljeg snalaženja u buduć-nosti. Mogućnost razvijanja vještina zavisi od nekoliko faktora. 6 Svi znamo da kada se najavi prosvjetna inspekcija, većina nastavnika spremi scenario i istrenira

učenike kako treba da se taj čas vladaju.


• 121 •

Kao najznačajniji izdvajaju se:– Način učenja – nastavne metode. Akcenat treba biti na aktivnom učenju, pri-

stupu različitim izvorima i multiperspektivnosti;– Nastavni plan i program – prenatrpani planovi koji se zasnivaju na hronološ-

kom pristupu izučavanja istorije onemogućavaju kvalitetan pristup podučava-nju vještina.

– Istorija u našim udžbenicima mahom je politička i vojna, što je ograničenje samo po sebi.

– NPP ne predviđa fleksibilnost koja je neophodna da bi nastava postala raste-rećenija i ostavila slobodu nastavniku da podučava učenike vještinama.

– Udžbenici istorije u BiH – predstavljaju potencijalno ograničenje. Nastav-niku trebaju sadržaji koji su već sami po sebi multiperspektivni. Korisnije je da naš nastavnik više vremena provede pripremajući aktivan rad sa učenicima nego da traga za izvorima.

– Lokalna istorija gotovo ne postoji. Učenici više uče o civilizaciji Inka, nego o prošlosti kraja u kome žive.

– Najvažniji ograničavajući faktor je nedovoljna osposobljenost nastavnika za realizaciju nastave koja se zasniva na vještinama.

Kako pomoći nastavnicima da se ovaj nedostatak nadomjest? Udruženje nastavnika istorije u BiH, EUROCLIO – HIP, uz aktivnu podrš-

ku evropskog udruženja nastavnika istorije EUROCLIO, ima potencijala i volje da pomogne nastavnicima u njihovom usavršavanju. Članovi ovog udruženja, koje okuplja nastavnike i istraživače istorije iz cijele BiH, već devet godina aktivno rade na unaprjeđenju nastave istorije u BiH. Do sada je u organizaciji ovog udruženja održano preko 200 seminara, na kojima je učešće uzelo preko 500 nastavnika isto-rije. Saradnja i razmjena iskustava sa kolegama, kako u zemljama okruženja, tako i u Evropi, sigurno doprinose profesionalizaciji samih nastavnika istorije i unaprjeđi-vanju nastave u BiH. Kroz brojne edukacije članovi ovog udruženja upoznati su sa svim aktuelnim trendovima u nastavnim procesima u Evropi, koje potom prenose kolegama u zemlji, te na taj način doprinose daljoj profesionalizaciji struke.

• 123 •

милија марјановић

Настава историје у школама у Републици Српској

•Образовање у Републици Српској је у последњих десетак година прошло

кроз веома интензиван процес развоја и промена, које су имале видљиве последице и на предмет историја. Неке од тих промена биле су веома позитивне и то пре свега оне које су се односиле на осавремењивање наставе, обуку наставника за примену нових наставних метода, опремање школа наставним средствима, издавање нових уџбеника и слично, док су неке биле веома болне и то пре свега оне које су за последицу имале смањење броја часова наставе историје у средњим стручним и средњим техничким школама.

У Закону о основном образовању и васпитању у Републици Српској у члану 3 дефинише се да је основно образовање и васпитање обавезно и бесплатно за сву децу од шест до 15 година живота и да траје девет година (Закон о основном образовању и васпитању “Службени гласник Републике Српске” бр. 74/08 и 71/09). У току свог основношколског образовања ученици се са историјом као самосталним наставним предметом сусрећу у шестом разреду и изучавају га до деветог разреда основне школе. Осим у шестом разреду, где се историја изучава са једним часом недељно, у осталим разредима она је заступљена са по два часа недељно.

У шестом разреду основне школе ученици се упознају са наставним предметом историја и историјом као науком, периодизацијом и обрађују период праисторије и старог века, а наставни програм се завршава са падом Западног римског царства.

У седмом разреду обрађују се садржаји из опште и националне историје у периоду средњег века, односно од пада Западног римског царства до доба Великих географских открића.

У осмом разреду заступљени су садржаји из опште и националне историје од петнаестог до друге половине деветнаестог века, док се у деветом разреду обрађује историја од друге половине деветнаестог века до деведесетих година двадесетог века.

Потребно је нагласити да се ученици у основној школи упознају са основним историјским појмовима, хронологијом, догађајима и личностима из


• 124 •

прошлости још у петом разреду основне школе у оквиру предмета познавање друштва, који је заступљен са два часа седмично.

Наставни садржаји предмета историја распоређени су у оквиру 36 наставних седмица, тако да у шестом разреду ученици имају 36 часова историје, у седмом и осмом 72, а у деветом разреду 68 часова годишње.

Наставни план и програм представља само оквир за реализацију наставе. Наставник има обавезу да испоштује наставни план, али вршећи глобално и оперативно планирање, има слободу да усклади реализацију наставног програма са потребама ученика у савладавању наставних садржаја.

Наставни план и програм за основну школу садржи: циљеве наставе историје, попис наставних тема и наставних јединица, оквирни број часова по наставним темама, очекиване исходе учења, те смернице за наставнике.

Средње образовање се реализује у гимназији, средњој стручној и средњој техничкој школи. У њима школовање траје 3 или 4 године и не постоји законска обавеза похађања средње школе (Закон о средњем образовању и васпитању “Службени гласник Републике Српске” бр. 74/08 и 106/09). Стога, анализу наставе историје у средњим школама можемо извршити са аспекта изучавања историје у гимназији, средњој стручној и средњој техничкој школи.

Ученици се у гимназији образују у четири постојећа смера: општи, друштвено-језички, природно-математички и рачунарско-информатички. У сваком од ових смерова настава историје је заступљена са различитим бројем часова. У општем смеру то су два часа седмично у сва четири разреда, односно 8 часова (2+2+2+2), у друштвено-језичком то је 10 часова (2+2+3+3), у природно-математичком историја је заступљена у прва три разреда (2+2+2), док је у рачунарско-информатичком смеру заступљена у прва два разреда са по два часа седмично (2+2). Током 2009/2010. године интензивиране су активности у Министарству просвјете и културе Републике Српске на модернизацији наставних садржаја у гимназији, па је стога и историја у оквиру ових активности доживела неке позитивне промене. Битно је навести да је подкомисија за модернизацију Наставног програма историје за први разред гимназије била састављена од три члана: један професор историје у гимназији, један професор са Филозофског факултета-Студијски програм историја и инспектор-просветни саветника за историју у Републичком педагошком заводу. Анкетирањем актива наставника историје у гимназијама у Републици Српској прибављена су мишљења, ставови, предлози и примедбе, који су били веома конструктивни и узети су у обзир од стране чланова подкомисије приликом израде Наставног плана и програма историје за први разред гимназије. Предложени модел Наставног плана и програма садржи: опште и посебне циљеве програма, оперативне циљеве односно исходе, садржаје програма, односно појмове и корелацију са другим наставним предметима.

Настава историје у школама у републици српској

• 125 •

У средњим стручним и средњим техничким школама историја се изучава једну или евентуално две наставне године са по два часа седмично. У Републици Српској се историја изучава током две наставне године са по два часа седмично у струкама: Економија, право и трговина и Угоститељство и туризам, односно занимањима: пословно-правни техничар, туристички техничар и угоститељско-кулинарски техничар. Настава је организована по модуларном принципу и Наставни програм обухвата садржаје од праисторије до савременог доба.

У свим осталим средњим школама настава историје је заступљена са по два часа седмично у току једне наставне године. У таквим околностима, наставник је у могућности да направи хронолошки преглед најзначајнијих догађаја, личности и процеса, без могућности да се ти садржаји проширују и продубљују.

Уџбеници: Министарство просвјете и културе Републике Српске пред почетак школске године објављује списак одобрених уџбеника за употребу у основној и средњој школи. На тржишту Републике Српске налази се по један уџбеник историје за сваки разред. Уџбеници у Републици Српској написани су у складу са “Смјерницама за писање и оцјену уџбеника историје основних и средњих школа у БиХ” из 2007. године. Након доношења Смјерница из штампе је изашла нова генерација уџбеника за све разреде основне, као и средње стручне школе. Аутори уџбеника били су у обавези да испоштују наведене Смјернице као и “Заједничко језгро Наставног плана и програма за основну школу”. Квалитету ових уџбеника значајан допринос дали су Савјет Европе, Мисија ОЕБС-а у БиХ, као и институт Георг Екарт из Брауншвајга, у чијој су организацији будући аутори уџбеника и рецензенти прошли веома квалитетну обуку за писање и рецензију уџбеника. Према оцени наставника који користе наведене уџбенике, они представљају значајан помак и побољшање у односу на претходне, у погледу садржаја, дидактичке апаратуре и технике у којој су штампани. Ученици су такође веома високо оценили квалитет ових уџбеника.

Наставни кадар: Квалитету наставе историје у многоме доприноси и кадар који реализује наставу. У Републици Српској у 185 основних школа запослено је 348 наставника историје (190 жена и 158 мушкараца). Настава у основним школама је 100% стручно заступљена. Наставници који реализују наставу у основној школи су са завршеном Педагошком академијом (наставник историје и географије) или Филозофским факултетом-Студијски програм историја (професор историје).

У средњим школама у Републици Српској, којих има 84, запослено је 158 професора историје. Сви су са завршеним Филозофским факултетом (поседују звање професор историје или дипломирани историчар са положеном педагошком групом предмета), што значи да је и настава у средњим школама 100% стручно заступљена.


• 126 •

Наставници приправници имају обавезу да у року од годину дана, од заснивања радног односа у школи, положе стручни испит. Уз решење о положеном стручном испиту стичу право за добијање лиценце за рад у васпитно-образовним институцијама. Лиценце издаје Министарство просвјете и културе Републике Српске, а регистар лиценцираних наставника води Републички педагошки завод.

Структура наставног кадра у школама у Републици Српској представља веома значајан допринос квалитету наставе историје у школама.

Стручно усавршавање: Током школске 2009/2010. године у организацији Министарства просвјете и културе Републике Српске сви наставници у основним и средњим школама били су обухваћени обуком којом су савладали основе информатичке писмености. Поред тога, наставници историје сваке године присуствују саветовањима у организацији Републичког педагошког завода на којима се анализирају значајна питања из области организације и реализације наставе. Републички педагошки завод има успостављен систем видеоконференцијског линка са осам пунктова у Републици Српској који се користи у свакој ситуацији када се укаже потреба за брзом разменом информација и комуникацијом са већим бројем наставника. Значајан допринос у процесу едукације наставника историје дале су и невладине организације кроз своје пројекте (Мисија ОЕБС-а у БиХ, Еуроклио, Цивитас, МДГИФ-Култура за развој, Институт Георг Екарт, Центар за демократизацију из Солуна, Образовање за мир и др). Одређени број наставника у основним и средњим школама прошао је и процес обуке за реализацију наставу Историја религија и Демократија и људска права, тако да у својим школама изводе наставу и из тих предмета. Наставници у оквиру својих радних обавеза, а у циљу индивидуалног стручног усавршвања, имају и задатак да током школске године реализују једну стручну тему на седницама стручних актива или на седницама Наставничког већа.

Материјално-техничка опремљеност: Настава историје се реализује у учионицама општег типа (класичне учионице) или у специјализованим учионицма (кабинети историје). Највећи број школа поседује задовољавајући број историјских карата и додатног наставног материјала, док су неке школе опремљене и савременом информатичком технологијом, па се настава изводи у веома квалитетним условима. У последњих неколико година Министарство просвјете и културе Републике Српске, локалне заједнице и менаџменти школа улажу значајна средства како би се услови за реализацију наставе подигли на што виши ниво.

Ваннаставне активности: Поред часова редовне наставе, ученици који су посебно заинтересовани за изучавање историје у својим школама могу се укључити у рад историјских секција, а могу да похађају и часове додатне

Настава историје у школама у републици српској

• 127 •

наставе из историје. Наставници, у складу са интересовањима ученика, израђују План и програм рада историјске секције. Часови додатне наставе користе се за припрему ученика за такмичење из историје. Републички педагошки завод доноси Календар такмичење за сваку школску годину у који је уврштен и предмет историја. Такмичење се реализује на школском, општинском, регионалном и републичком нивоу. Током ове школске године у такмичењу су учествовале све основне и средње школе, а најбољи представници наћи ће се на Републичком такмичењу које ће бити одржано 14.05.2011. године на Филозофском факултету у Бањалуци, у просторијама Студијског програма историја. Најбољи остварени резултати на такмичењима додатно се бодују приликом уписа ученика у средњу школу. Исто тако вреднује се и рад наставника-ментора чији су ученици били најуспешнији, и то на основу Правилника о стручном усавршавању, оцјењивању и напредовању васпитача, наставника, стручних сарадника и директора у предшколским установама, основним и средњим школама и домовима Републике Српске (“Службени гласник Републике Српске” бр. 78/06).

Предлози за унапређење наставе историје: Значајни помаци у области унапређења наставе историје су учињени у претходном периоду, што не значи да се треба задовољити постојећим стањем. Простора за побољшање сигурно да има, а и мотивација међу наставницима је на високом нивоу. У том смислу, предлози актива наставника историје у основним школама своде се на повећање садржаја у Наставном плану и програму који се односе на друштвену, економску и културну историју. У складу са Смјерницама потребно је додатно повећати број часова на којима би се анализирала улога жена кроз историју, као и историја свакодневног живота. Неопходно је примењивати наставне методе кроз које би ученици самостално, критички и аналитички приступали анализи историјских извора. Ученике треба подстицати да се баве истраживачким пројектима или активним учењем како би се створили услови за дијалог и отворену и толерантну дискусију. Наставници сматрају, да би било добро у шести разред основне школе увести још један час историје недељно, како би ученици квалитетније овладали знањима, способностима и вештинама које су им неопходне за наставак школовања. Потребно је додатно радити на јачању компетенција наставника кроз перманентан процес стручног усавршавања и примене савремених информатичких технологија.

Подржавајући предлоге актива наставника историје, сматрам да би од велике користи било да се БиХ укључи у један од међународних студија ученичких постигнућа (PISA, TIMSS), након чега бисмо могли да проценимо где се наше образовање налази, у поређењу са другим земљама и који су то сегменти образовања које треба да унапредимо у наредном периоду.


• 128 •

Наш задатак је да ученицима и наставницима пружимо могућност да у потпуности искажу своје креативне способности и да кроз образовни систем добијемо демократског, толерантног грађанина.

Ставови и мишљења ученика и наставника о питањима везаним за уџбенике, наставу и стручно усвршавање, а који су наведени у овом тексту, изнесени су на основу анкете која проведена међу ученицима 8. разреда у стотину основних школа Републике Српске и наставника у педесет актива наставника историје. Дакле, они не представљају произвољну оцену аутора, већ су резултат одговора које су ученици и наставници дали на питања постављена у анкети која је проведена школске 2010/2011. године.

• 129 •

bahrudin beširević

Nastava historije u Unsko-sanskom kantonu – stanje, problemi, prijedlozi

•U Unsko-sanskom kantonu (u daljem tekstu USK) nastava historije se izvodi u

osnovnim i srednjim školama, a do prije par godina izučavala se i na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću, na studijskoj grupu Bosanski jezik sa historijom.

Nadležnost nad kompletnim obrazovnim sistemom, kao što je poznato, u Fe-deraciji Bosne i Hercegovine je u kantonima, što je slučaj i sa USK. Nastava histo-rije u osnovnoj školi se izučava od 6. do 9. razreda, u srednjim školama historija se izučava u gimnazijama, srednjim stručnim četverogodišnjim školama, trogodišnjim stručnim školama, Medresi Cazin i u Katoličkom školskom centru u Bihaću. Ovdje ćemo se fokusirati upravo na srednjoškolsko obrazovanje, gdje postoji pravo šarenilo nastavnih planova i programa (u daljem tekstu NPP), te broja časova historije. U gimnazijama se historija izučava 2 časa sedmično od prvog do četvrtog razreda, u srednjim tehničkim školama po starom federalnom programu, te u medresi po 2 časa u prve dvije godine. U trogodišnjim školama historija se izučava samo u prvom razredu, dva časa sedmično.

Nastavni plan i program za gimnazije prati “tradicionalnu” podjelu i izučavanje historije po periodima: predhistorija, stari i srednji vijek se izučavaju u prva dva ra-zreda, a u trećem i četvrtom razredu se izučava historija novog vijeka do 19. stoljeća, te historija 19. i 20. stoljeća. Izučavanje po periodima obuhvaća opću, regionalnu i nacionalnu (bosanskohercegovačku) historiju. Određeni kvalitativni iskorak u izu-čavanju historije u gimnazijama je donijela i udžbenička građa u zadnjih 10-ak godi-na koja je, više-manje, koristila nove metode u nastavi historije, te učenicima učinila zanimljivije izučavanje historije. To zavisi od udžbenika do udžbenika i od autora do autora. Ovdje moramo naglasiti da su Smjernice za pisanje udžbenika dale pozitivan pomak u sadržajnom i koncepcijskom pogledu.

Nastavni plan i program za četverogodišnje stučne škole (po starom Federalnom NPP-u) donosi izučavanje historije u prva dva razreda po dva časa. U prvom razredu se izučava historija od predhistorije do druge polovine 19. stoljeća, a u drugom ra-zredu historija 19. i 20. stoljeća. Izučava se opća, regionalna i nacionalna (bosansko-

bahrudin beširević

• 130 •

-hercegovačka) historija. Gotovo identičan je NPP za Medresu. U trogodišnjim stručnim školama se historija izučava samo u prvom razredu, i to historija 20. stolje-ća (opća, regionalna i nacionalna). Nedostatak adekvatne udžbeničke građe, pored ostalog, karakteriše izučavanje historije u srednjim stručnim školama (trogodišnjim i četverogodišnjim).

Ionako komplikovan sistem su dodatno usložnile reforme srednjeg stručnog obra-zovanja, programima FAR, EUVET 1, EUVET 2 i drugim njima sličnim programa-ma, čija je osnovna karakteristika enormno smanjenje časova historije (samo dva časa historije i to u prvom razredu), te uniformnost nastavnog plana i programa za sve stru-ke. Na području Unsko-sanskog kantona većina stručnih škola je bila primorana preći na rad po već spomenutim programima, a mali broj škola je u procesu prelaska. Nasta-va historije je maksimalno zapostavljena po tim reformisanim programima. Historija se izučava samo jednu godinu, i u trogodišnjim i četverogodišnjim stručnim školama, po identičnom nastavnom planu i programu i izučava se samo historija Bosne i Her-cegovine od 5. st. p.n.e do 19. st., te historija 19. i 20. stoljeća u dva modula. Nastav-ni plan i program je pun nedostataka, donesen ad hoc bez mogućnosti da se sugeriše i utječe na isti. Smanjen je broj časova historije što za učenike, obrazovni sistem, te društvo u cjelini ima nemjerljivu štetu. Uz smanjenje broja časova historije došlo je do enormne pojave tehnološkog viška profesora historije u školama.

Hiperprodukcija kadrova koja je zahvatila cijelu zemlju imala je svoj odjek i na USK, kroz već pomenuti studij bosanskog jezika s historijom. Iz samog naziva studi-ja se vidi da je historija usputni predmet, a bez obzira na tu činjenica svršeni studenti predaju historiju čak i u srednjim školama uključujući i gimnaziju.

Decentralizacija koja sama po sebi ne mora biti loša karakteristika, u našim kon-kretnim uslovima to jeste. Rezultirala je sljedećim: nepostojanje naučnog i stručnog osmišljavanja nastave historije u kantonu, a moglo bi se reći i nebriga i zapostavlja-nje ovog važnog predmeta, posebno u našim uslovima gdje bi historija trebala imati značajno mjesto u pripremi novih generacija za budućnost i pomirenje. Činjenica da u Pedagoškom zavodu USK čak ne postoji savjetnik za historiju, dovoljno govori o odnosu nadležnih institucija o nastavi historije u školama.

Kao što se vidi iz izloženog, u USK ne postoji dobro osmišljeni sistem predava-nja nastave historije, a kvalitet uglavnom zavisi od slobode i inventivnosti nastav-nika. To se, također, čini u većem broju slučajeva upitnim, s obzirom na pomenutu hiperprodukciju nedovoljno osposobljenog kadra.

Prijedlozi za poboljšanje:Historiji vratiti značaj i ulogu koju je imala i koja joj treba pripadati u obrazov-

nom sistemu.

nastava historije u unsko-sanskom kantonu – stanje, problemi, prijedlozi

• 131 •

To podrazumijeva:1. Minimalno vraćanje fonda sati kao u prethodnom sistemu (gimnazije: svi ra-

zredi po dva časa, četverogodišnje stručne škole: prva dva razreda po dva časa, trogodišnje stručne škole: prvi razred dva časa).

2. Aktivno učestvovanje naučnih institucija i nastavnika historije u kreiranju, kako NPP-a tako i metodološko-metodičkom osmišljavanju nastave historije i njenoj ulozi u promijenjenim okolnostima.

3. Otvaranje razgovora oko hronološkog, tematskog, segmentarnog, slobodnog pristupa u podučavanju nastave historije, kao i mogućnosti reduciranja tema koje bi se izučavale omogućivši na taj način veću interakciju u nastavnom pro-cesu.

4. Raditi na poboljšanju vještina kod učenika u procesu izučavanja historije, što će doprinijeti formiranju učenika kao aktivnih građana društva.

5. Horizontalna i vertikalna prohodnost u sistemu obrazovanja i kompatibilnost sa obrazovanim sistemom u drugim krajevima zemlje.

6. U NPP-u predvidjeti značajnije izučavanje “drugog i drugačijeg”.7. Obezbijediti kontinuiranu edukaciju nastavnika, te pratiti i vrednovati ten-

dencije u izučavanju nastave historije, kako u regionu tako i u Evropi. Koristiti njihova pozitivna iskustva.

8. U perspektivi pripremiti nastavnike historije za predavanje srodnih predmeta, kao što su historija civilizacija, historija religije, pa i historije umjetnosti, jer se pokazalo da su u mnogim školama historičari bili prinuđeni da preuzmu i taj zadatak.

9. Ostaviti određeni prostor u NPP-ima (uz povećanje broja sati historije) za na-stavu historije u školama za specijalistička zanimanja, gdje bi određene teme iz historije trebale biti jedan od važnijih segmenata njihovog obrazovanja (pri-mjer: Turistička škola).

10. Uključiti nastavnike historije u projekte promoviranja kulturno-historijskog nasljeđa na lokalnom i regionalnom nivou.

• 133 •

arifa isaković

Utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na položaj nastave historije u osnovnim školama

•a) Nastavni planovi i programi za devetogodišnju osnovnu školu u BiHObrazovanje u BiH je u nadležnosti dva entitetska i deset kantonalnih mini-

starstava obrazovanja, te Odjela za obrazovanje Brčko Distrikta. Zbog podijeljene nadležnosti nad obrazovanjem reforma osnovnog obrazovanja, naročito u Federa-ciji, teče neujednačeno što je rezultiralo i razlikama u nastavnim planovima i pro-gramima.

U Republici Srpskoj devetogodišnje osnovno obrazovanje uvedeno je školske 2003/2004. godine, a nastava se izvodi po jedinstvenom NPP za devetogodišnju osnovnu školu koji je izradio Republički Pedagoški zavod Republike Srpske. (Ovaj NPP predstavlja model Okvirnog NP za devetogodišnju osnovnu školu kojeg su predstavnici entitetskih i kantonalnih obrazovnih vlasti izradili u oktobru 2003. godine).1

U Federaciji BiH devetogodišnje osnovno obrazovanje se uvodi sukcesivno od školske 2004/2005. godine. U Unsko-sanskom kantonu, Bosansko-podrinjskom, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Kantonu Sarajevo nastava se za sve učenike od I do VII razreda izvodi po novom programu za devetogodišnju školu, a u Posavskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu za dio učenika. U Kantonu 10 devetogodiš-nje osnovno obrazovanje je započelo školske 2006/2007. a u Zapadnohercegovač-kom 2009. godine. U Brčko Distriktu BiH, pored osmogodišnjeg osnovnog, provo-di se i devetogodišnje osnovno obrazovanje.

Zbog ustavne nadležnosti kantona nad obrazovanjem stanje u obrazovanju u Federaciji BiH je mnogo složenije u odnosu na situaciju u Republici Srpskoj. Uvo-đenjem devetogodišnje osnovne škole u Federaciji je formirano Vijeće za usklađiva-nje udžbeničke politike kojeg čine federalni i svi kantonalni ministri obrazovanja i nauke. Zadatak Vijeća je, između ostalog, i usvajanje okvirnih NPP. Pored Vijeća za usklađivanje udžbeničke politike, postoji i: Koordinacijsko tijelo za provedbu i

1 Bijeli papir, Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i srednjeg obrazovanja u BiH, 2003. godina.

arifa isaković

• 134 •

praćenje obrazovne reforme u Federaciji Bosne i Hercegovine i Agencija za predš-kolsko, osnovno i srednje obrazovanje, Stalna stručna komisija za praćenje i vred-novanje primjene koncepcije devetogodišnje osnovne škole i novih nastavnih pro-grama, Stalna stručna komisija i podkomisija za izradu Okvirnog nastavnog plana i programa, standarda i normativa za devetogodišnju osnovnu školu itd. ali je teško steći uvid u njihove ingerencije i međusobni odnos.

Prema Koncepciji devetogodišnje osnovne škole nastavni planovi i programi kantona se sastoje od:

a) Općeg dijela - zajedničke jezgre b) Posebnog dijela - lokalne komponente

Dosadašnji rezultat ovakve obrazovne politike u pogledu NPP-a je sljedeći: 1. “NPP za devetogodišnje osnovnu škole na hrvatskom jeziku u Bosni i Herce-

govini” Ovaj Nastavni plan i program su 2008. godine priredila ministarstva obrazova-

nja, nauke, kulture i sporta: Hercegovačko-neretvanskog, Srednjobosanskog, Zapadnohercegovačkog, Posavskog i Kantona 10.

2. Okvirni NPP od 1. do 8. razreda devetogodišnje osnovne škole koje je donije-lo Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike F BiH.

3. NPP za devetogodišnju osnovnu školu od 1. do 8. razreda koji se koriste u pet kantona u čijim se školama izvodi nastava na bosanskom jeziku: Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Unsko-sanski i Bosan-sko-podrinjski kanton.

Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo je donijelo i NPP za 9. razred.

b) Historija u nastavnim planovima za osmogodišnju i devetogodišnju osnovnu školu

Problemi nastave historije su se počeli umnožavati procesom njenog osavreme-njivanja koji je započeo prije procesa prelaska sa osmogodišnjeg na devetogodišnje osnovno obrazovanje. Počeo je na osnovu preporuka prvog seminara Vijeća Evro-pe organizovanog 1999. godine u saradnji sa Uredom Visokog predstavnika o temi “Nastava iz kontroverznih i osjetljivih tema iz historije u srednjim školama”. Učesni-ci su bili kantonalni ministri obrazovanja, historičari, eksperti za nastavne progra-me, voditelji obuke za nastavni kadar, autori udžbenika i nastavnici.

Na osnovu preporuka Vijeća Evrope o podučavanju historije 21. vijeka (2001/15), Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta je 2002. godine doni-jelo novi NPP za historiju u osnovnim i srednjim školama i objavilo konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika koji su trebali biti napisani u skladu sa novim NPP.

utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na položaj nastave historije u osnovnim školama

• 135 •

Međutim, već naredne godine se pokazalo da reforma NPP i udžbenika historije nije donijela pozitivne promjene, nego je stvorila još veće razlike u nastavi historije u školama u BiH, naročito u školama koje su dotada izvodile nastavu po jedinstvenom NPP na bosanskom jeziku. Prema dokumentima do kojih sam uspjela doći u toku pisanja referata, do 2003. godine u školama u BiH primjenjivana su tri NPP:

1. NPP na bosanskom jeziku,2. NPP na hrvatskom jeziku i3. NPP na srpskom jeziku.

Nakon 2003. godine počinje “dijeljenje” u okviru NPP na bosanskom jeziku uzro-kovano neprihvatanjem pojedinih kantonalnih ministarstava, NPP za historiju koje je 2002. godine donijelo Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i spor-ta. Time su stvorene razlike u broju sedmičnih sati nastave historije u kantonima u kojima je dotada primijenjivan jedinistven NPP. Naprimjer: u školskoj 2004/2005. godini nastava historije u osnovnim školama Kantona Sarajevo bila je zastupljena sa 6 sati, a u školama na području Unsko-sanskog kantona, čije je nadležno Ministarstvo prihvatilo NPP Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, sa 8 sati.

Nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školuU NPP za devetogodišnju osnovnu školu nastava historije je najviše marginali-

zirana u nastavnim planovima i programima kantona u kojima se nastava izvodi na bosanskom jeziku. Sedmični broj časova historije odgovara broju časova historije predviđenim Okvirnim NPP koje donosi Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike i prema kojem se pišu udžbenici, ali postoje neke razlike u programskim sadržajima.

U izmjenama programskih sadržaja u odnosu na Okvirni NPP prednjači Mini-starstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.– Okvirnim NPP bilo je predviđeno da se u okviru predmeta Društvo u V razredu

izučava historija BiH od najranijih vremena do danas, ali je odlukom Ministarstva ovaj dio je eliminisan iz NPP.

– Iz NPP za VI razred eliminisani su sadržaji koji se odnose na područje BiH u pra-historiji i u antičkom dobu koji su inkorporirani u NPP za VII razred.

– Iz NPP za VIII razred izuzeti su sadržaji koji se odnose na historiju BiH pod au-strougarskom vlašću i “prenijeti” u NPP za IX razred.

arifa isaković

• 136 •

VIRAZRED

VIIRAZRED

VIIIRAZRED

IXRAZRED

NPP NA HRVATSKOM JEZIKU 2 2 2 2

NPP REPUBLIKE SRPSKE 1 2 2 2

NPP (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bihać, Goražde)

1 2 1 2

Posljedice neusklađene obrazovne politike u NPP za historiju u osnovnoj školi

a) Nastavni planovi i programiNajbolji pokazatelj nerazumijevanja obrazovnih vlasti kada su u pitanju pro-

blemi nastave historije je konkurs za pribavljanje rukopisa udžbenika historije za osnovnu i srednju školu koji je 2006. godine objavilo Vijeće za usklađivanje udžbe-ničke politike F BiH. Prema propozicijama konkursa autori udžbenika su bili duž-ni da izrade udžbenike poštujući Nastavni plan i program Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta iz 2002. godine, Zajedničku jezgru NPP u BiH i Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika historije, što je bilo nemoguće, jer se sva tri dokumenta međusobno isključuju.

Koliko je Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike uspješno u svome radu ilu-strira činjenica da su se udžbenici historije za osmogodišnju osnovnu školu pisali po jednom, a nastava se izvodila po drugom NPP. Tako naprimjer, za NPP za historiju po kojem se izvodila nastava u školama na području Kantona Sarajevo od 2003. godine ne postoji adekvatan udžbenik, iako u Zakonu o osnovnom obrazovanju Kantona Sarajevo (Čl. 42) piše da se nastavni plan i program ne može realizirati ako ne postoji odgovarajući udžbenik.

Koncepcija devetogodišnje osnovne škole pretpostavlja moderan NPP, kako za druge nastavne predmete, tako i za historiju. Međutim, ako se uporede NPP za hi-storiju u osmogodišnjoj osnovnoj školi i NPP za historiju u devetogodišnjoj osnov-noj školi uočavaju se stari problemi: preobimni programski sadržaji u odnosu na broj sedmičnih sati i koji su uz to hronološki koncipirani iako je preporuka Vijeća Evrope koju su usvojile obrazovne vlasti 2001. godine bila da se odustane od “princi-pa linearnog nastavnog plana, odnosno od kontinuirane hronologije kroz sva histo-rijska razdoblja”.2 Novina u NPP za historiju u devetogodišnjoj, u odnosu na NPP 2 Vijeće Evrope – Ministarsko vijeće Nastava povijesti u Evropi 21. stoljeća, Preporuka Rec (2001)

15 o nastavi povijesti u Evropi 21. stoljeća.

utjecaj reforme osnovnog obrazovanja na položaj nastave historije u osnovnim školama

• 137 •

za osmogodišnju školu su definirani ciljevi NPP i način njihovog ostvarivanja tj. date su preporuke za primjenu određenih nastavnih metoda i oblika rada. To bi bila pozitivna novina da su svi elementi NPP međusobno kompatibilni. Moglo bi se reći da su programski sadržaji definirani na principima tradicionalne nastave historije, a nastavne metode i oblici rada za ostvarivanje ciljeva NPP na principima modernog načina poučavanja historije.

Ovako kreirani nastavni planovi i programi su jedan od razloga lošeg imidža hi-storije kao nastavnog predmeta, zbog čega određene profesionalne grupe tretiraju historiju kao nastavni predmet koji “samo stvara probleme”. Prilikom izrade nastav-nog plana i programa svaka profesionalna skupina se javlja i kao interesna skupina, koja se nalazi u konkurentnom odnosu prema drugim takvim skupinama za druge nastavne predmete. Svaka od profesionalnih skupina izrađuje obimne NPP želeći na taj način istaći značaj “svog” nastavnog predmeta na osnovu čega traže povećanje broja sati.3

Okvirni Nastavni planovi i programi za historiju u devetogodišnjoj osnovnoj školi su također opsežni s obzirom na broj sati. Postoji realna potreba za povećanjem broja sati nastave historije u osnovnoj školi, ali taj zahtjev se ne temelji na opsežnom NPP nego:

a) ulozi historije u postkonfliktnom vremenub) novom načinu poučavanja historije

b) Udžbenici historije Jedan od velikih problema nastave historije u školama su i udžbenici čiji sadržaji

su ostali sporni uprkos brojnim analizama i usvajanjem Smjernica za pisanje i ocjenu udžbenika historije. Iako Smjernice predstavljaju jedan korak naprijed ka usklađi-vanju sadržaja udžbenika historije, one su izazvale i određene probleme. Njima je određeno da kontroverzne i osjetljive teme treba predstaviti na multiperspektivan način uz korištenje historijskih izvora, ali kao ni NPP, ne ukazuju autorima i recen-zentima koje su to kontroverzne i osjetljive teme.

S obzirom na podijeljenost historiografije, a da se među autorima i recenzentima udžbenika historije nalaze i naučni radnici čija su stajališta nepomirljiva, ovakve ne-potpune Smjernice otežavaju proces usklađivanja sadržaja udžbenika historije. Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike je prije dvije godine uvelo praksu koja obavezuje autore udžbenika da uvaže sugestije recenzenata koji međusobno ne razmjenjuju mi-šljenja u toku recenziranja udžbenika. S obzirom da se mišljenja recenzenata u po-gledu naučne utemeljenosti sadržaja određenog udžbenika razlikuju, ili su autorovi i 3 Pogledati dokument: Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i općeg srednjeg obrazovanja

u BiH. Dokument su izradile 2003. godine obrazovne vlasti u BiH uz pomoć EC-TAER programa koji je finacirala EU.

arifa isaković

• 138 •

stavovi recenzenata oprečni, ovakav postupak recenziranja udžbenika, uz sve prethod-no navedene otežavajuće okolnosti, je neprimjenjiv na udžbenike historije.

Izradu udžbenika historije je još više zakompliciralo Vijeće za usklađivanje udž-beničke politike F BiH koje konkursom autorima i recenzentima samo sugeriše da “trebaju” poštovati Smjerince, što znači da njihovo poštivanje nije obavezno. Isklju-čivanje obaveze poštivanja Smjernica, Vijeće je potvrdilo i usvajanjem novog obras-ca za recenziranje udžbenika historije koji je prvi put primjenjen u recenziranju udžbenika historije za 7. razred devetogodišnje osnovne škole. U obrazac su unijeti kriteriji zasnovani na Smjernicama: pitanje zastupljenosti multiperspektivnosti u predstavljanju kontroverznih tema i historijskih izvora. U obrascu nema elimina-tornih kriterija, nego se po svim kriterijima udžbenici ocjenjuju ocjenama od 1 do 5, pa čak i kada je u pitanju autorova objektivnost.

Rezultat ovakvog načina pisanja i recenziranja udžbenika historije je osam odo-brenih udžbenika historije za 7. razred devetogodišnje osnovne škole koji se među-sobno razlikuju po konceptu i interpretaciji istih tema.

Prijedlozi: 1. Uskladiti broj sati nastave historije u NPP u BiH2. Uskladiti obim programskih sadržaja sa brojem nastavnih sati3. Izraditi novi NPP na nivou BiH sa što širom zajedničkom jezgrom u kojem

će biti određene teme koje treba predstaviti na multiperspektivan način. Teme oko kojih se ne postigne saglasnost izbjeći, jer učenici mogu i na drugim tema-ma učiti da posmatraju određeni problem iz različitih perspektiva.

4. Nastavni plan i program bi trebao biti tako koncipiran da omogućava izradu udžbenika kao radnog materijala, odnosno da pruža mogućnost da se učenici sa određenim temama upoznaju samo na osnovu historijskih izvora tj. da se izbjegne davanje gotovih činjenica kroz lekcije što korištenje historijskih izvo-ra često čini nepotrebnim.

5. Promijeniti način biranja recenzenata udžbenika historije6. Izraditi posebne obrasce za recenzente udžbenika historije iz reda univerzitet-

skih profesora i iz reda nastavnika historije u osnovnim i srednjim školama koji bi recenzirali udžbenike po različitim kriterijima.

• 139 •

aida kovačević

Uloga historije u odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini

•“Obrazovanje nikad ne može biti neutralno.

Ono može služiti oslobađanju ili može biti instrument za potlačivanje”Paolo Freire

U Poruci građanima i datim Obećanjima obrazovnih vlasti Bosne i Hercegovine,

jasno je naglašen značaj reforme obrazovanja za budućnost zemlje. Nakon donoše-nja “okvirnih zakona” stvoreni su osnovni preduvjeti za provođenje misije i plana reformi u skladu sa datim obećanjima. Reforma osnovnog i opšteg srednjeg obra-zovanja trebala je biti dvogodišnji projekat sa periodom implementacije od januara 2004. godine do januara 2006. godine. Napokon, 2011. godine, svima bi trebalo biti jasno da intervencija donosioca odluka nije dovoljna, da je jednako važno uče-šće i drugih protagonista i da je “...jaz između proklamiranih obrazovnih politika i njihovog provođenja u praksu bio i ostao težak za premoštavanje...” posebno u pos-tkonfliktnoj i ratom podijeljenoj zemlji u kojoj do sada nije izgrađen “funkcionalan” obrazovni sistem. Do sada su utrošena značajna sredstva za finansiranje projekata izgradnje inkluzivnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ali rezultati su ponekad obeshrabrujući. To najbolje ilustruje stanje u nastavi historije koja bi trebala da “...zauzima jedno od najvažnijih mjesta u procesu školovanja odgovornih i aktivnih građana, te u poštovanju svih vrsta razlika, na osnovu razumijevanja nacionalnog identiteta i na osnovu principa tolerancije...” i koja bi trebala “...da omogući građa-nima Evrope da unapređuju svoj pojedinačni i kolektivni identitet kroz poznavanje svog zajedničkog istorijskog nasljeđa u njegovoj lokalnoj, nacionalnoj, evropskoj i globalnoj dimenziji”. Savjet Evrope u saradnji sa Misijom OSCE-a u Bosni i Her-cegovini i Institutom za izučavanje udžbenika “Georg Eckert” davao je stalnu po-dršku reformi nastave historije. Angažirani su brojni strani i domaći stručnjaci na analizi nastavnih planova i programa i udžbenika iz historije. Obučavani su auto-ri udžbenika, recenzenti i nastavnici za uvođenje savremene metodologije, pisanje udžbenika i podučavanje nastave historije. Značajan rezultat provedenih aktivnosti je donošenje Smjernica za pisanje i ocjenu udžbenika iz historije u Bosni i Hercegovi-ni. Usvajanjem ovog dokumenta zaokružena je izrada “referentnog okvira” za razvoj Okvirnog nastavnog plana i program za historiju u Bosni i Hercegovini. Dosadašnja

aida kovačević

• 140 •

praksa ipak potvrđuje da to nije dovoljno, da je za realizaciju ovakvo značajnog pro-jekta potrebna šira podrška i uključenost “akademske zajednice” i institucija u Bosni i Hercegovini. Iskustva drugih zemalja također potvrđuju da “treba shvatiti da ne postoji čarobna formula za savladavanje raznih prepreka do uspješne demokratske tranzicije, kao što su korupcija, birokracija, međusobno nepovjerenje, nedostatak solidarnosti i nepoštivanje države”.

U okviru prve faze projekta Historija za budućnost – kroz obrazovanje ka pomi-renju Misija OSCE-a je organizirala internacionalnu Konferenciju u Sarajevu, pod istim nazivom. Konferenciji je prisustvovlo preko 60 učesnika; prosvjetni radnici koji se obrazovanjem bave u teoriji i praksi, domaći i međunarodni stručnjaci, pred-stavnici obrazovnih vlasti i međunarodne zajednice. Naglasak je stavljen na izradu standarda nastavnog plana i programa i izučavanje historije u cijeloj Bosni i Herce-govini. Zaključci sa ove Konferencije daju kratak pregled postignutih rezultata u okviru reformi nastave historije, ali smjernice za planiranje narednih koraka obra-zovnih vlasti i institucija u Bosni i Hercegovini. U dijelu Zaključaka stoji :

– Rezultate postignute u reformi historije, treba održati daljim reformiranjem i osavremenjavanjem nastave historije. Treba potaknuti ministarstva obrazo-vanja i Konferenciju ministara obrazovanja kao organa za koordinaciju aktiv-nosti u oblasti obrazovanjana na nivou BiH, da pruže podršku ljudima koji se historijom bave kao profesijom, da nastave sa reformom.

– Da bi proces reforme u nastavi historije bio proveden, potrebno je održati stalnu saradnju između nadležnih institucija na različitim nivoima na teritoriji Bosne i Hercegovine.

– Nastavne planove i programe treba uskladiti sa principima datim u Smjernica-ma za pisanje i ocjenu udžbenika historije i koristiti ih prilikom izrade standar-da u nastavnim planovima i programima.

– Treba se zalagati da se historija stavi u kontekst šireg okvira historije Evrope, i da se za sve periode nađe referentni okvir.

– Pri izradi standarda u nastavnom planu i programu treba angažirati, kako insti-tute za istraživanje, tako i one koji vrše obuku nastavnika.

– Tokom rada na izradi standarda u nastavnom planu i programu za historiju također treba angažirati nastavnike i autore udžbenika.

– Ministarstva obrazovanja i pedagoški zavodi trebaju osmisliti i uvesti u praksu stalne seminare za stručno usavršavanje nastavnika historije.

– Treba vršiti dalju nadgradnju saradnje između univerziteta, naučnika, institucija koje vrše edukaciju nastavnika (tokom studija i u nastavi) i obrazovnih vlasti.

– Treba organizirati programe razmjene i saradnje na prostoru Jugoistočne Evro-pe, dajući podršku međunarodnoj saradnji i razmjeni, kako bi se omogućilo upoređivanje ovih iskustava s “iskustvima drugih područja”.

uloga historije u odgoju i obrazovanju u bosni i hercegovini

• 141 •

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Vijećem Evrope i Georg Eckert Institutom naredne, 2010. godine organizirala je i dva regionalna foruma u Lukavcu (kod Tuzle) i u Banjoj Luci pod nazivom Historija za budućnost – Kroz obrazovanje ka pomirenju. Na forume su pozvani predstavnici ministarstava obra-zovanja, pedagoških zavoda, nastavnici, domaći i “strani stručnjaci”. Nakon procjene “dokle se došlo u izučavanju historije, u što spadaju udžbenici i nastavni plan i pro-gram, i zacrtane potrebne mjere za održavanje kontinuiteta” učesnicima su trebali biti proslijeđeni Zaključci sa skupova. Koliko mi je poznato to nije učinjeno. Ipak, nije teško i bez toga izvesti zaključak, da je trenutno stanje u nastavi historije više nego zabrinjavajuće. Da bi se pitanjem nastave historije u Bosni i Hercegovini tre-bali početi baviti i drugi stručnjaci osim historičara (sociolozi, pedagozi, psiholozi, pravnici itd) što potvrđuju primjeri iz drugih zemalja.

Reforma Nastavnih planova i programa nastave historije u osnovnim i srednjim školamaNedostatak pojmovnika obrazovne reforme u Bosni i Hercegovini, nerijetko

proizvodi nesporazume suštine reformskih koraka. Radi boljeg razumijevanja re-forme nastavnog plana i programa za historiju, navest ću neke definicije osnovnih pojmova uz dodatne napomene:

– Nastavni plan i Program (curriculum) – čine dokumenti kojim se propisu-ju predmeti i određuju ciljevi aktivnosti i rezultati učenja po nivoima obra-zovanja, odobreni od strane mjerodavnih obrazovnih vlasti. (Formalni NPP obično se javlja kao set dokumenata. Dokumenti NPP-a mogu, osim predmeta sadržati i elemente kao što su ciljevi i rezultati za koje se očekuje da ih učenici ostvare kao i način na koji se mogu legitimno kombinirati kako bi se postigla kvalifikacija (kao što je svjedočanstvo ili pravo na diplomu).

– Razvoj nastavnog plana i programa – proces tokom kojeg se identifikuju i organiziraju iskustva i potrebe, mogućnosti i resursi za izradu nastavnog plana i programa, područja učenja, struktura predmeta (silabusa) rezultati učenja, vremenski okvir, način implementacije, evaluacija i verifikacija. (Korištenje ter-mina “razvoj” implicira da je izrada NPP-a važan proces koji traje i uključuje lepezu ljudi. Proces razvoja nastavnog plana i programa zahtijeva pažljivo planiranje i upravljenje. On također zavisi od postupne implementacije, a na-kon toga slijedi sistematična procjena i revizija).

– Okvir nastavnog plana i programa – dokument koji propisuje predmete, određena pravila i dopušta ispunjavanje posebnih potreba. (Glavni cilj ovog modela je da omogući donošenje nekih odluka u vezi sa NPP-om, na lokal-nim nivoima – odnosno da dozvoli neke razlike u NPP-u prema resursima po-jedinih škola, interesima, potrebama i mogućnostima učenika ili stručnošću

aida kovačević

• 142 •

nastavnika. Međutim, okvir treba biti dovoljno precizan u svojim zahtjevima da bi omogućio prohodnost učenika između škola ili regiona. Okvir NPP-a obično propisuje, kao minimum, namjeravane i široke rezultate učenja učenika, set predmeta koji su na raspolaganju i pravila koja uređuju kako se predmeti mogu kombinovati u odobrene obrasce, uključujući jezgro, izborne i fakul-tativne predmete. On također treba da opiše i to kako ispunjava relevantne obaveze, socijalne i ekonomske politike djelovanja vlade. Okvir NPP-a također propisuje šta je zajedničko za datu zajednicu i istovremeno daje neke specifične stepene slobode lokalnim školama ili zajednici. Okvir NPP-a može funkcioni-sati kao “ustav obrazovanja”. Lokalni nastavni planovi i programi treba da se razvijaju u svjetlu Okvira NPP-a (ne treba da budu kontradiktorni njegovim principima).

Standardi: alternativna mišljenja– Poučene nužnosti (šta neko treba da uradi)– Pravna načela (šta neko mora da uradi)– Mjerila kvalitete (očekivano postignuće)– Atributi kvalitete (definisanje uspjeha)– Prag znanja (ciljevi učenja).

Prve aktivnosti na reformi nastavnih planova i programa historije u Bosni i Her-cegovini uslijedile su nakon objavljenog Izvještaja za UNESCO – Nastavni planovi i programi “nacionalnih predmeta” u Bosni i Hercegovini (1999), koji je sačinio tim eksperata iz Jedinice za istraživanje komparativnog obrazovanja sa Univerziteta u Heidelbergu. Cilj ove misije bio je “da se ubrzaju napori da se ukloni pristrasnost iz nastavnih planova i programa i da se pomogne da se razviju nastavni planovi i pro-grami koji će omogućiti djeci iz svake nacionalne grupe da cijene sve kulture Bosne i Hercegovine”. U dijelu Izvještaja koji se odnosi na analizu društveno-političkih in-tencija u nastavnim planovima i programima za historiju, navedeni su rezultati koji se odnose na prihvatljive i neutralne elemente, neprihvatljive ciljeve i zadatke pogle-da na historiju i odnosa prema drugim narodima koji žive u Bosni i Hercegovini. Za promjenu stanja i poboljšanje tehničkog kvaliteta nastavnih planova i programa nacionalne grupe predmeta preporučeno je da sve uključene strane:

– postignu sporazum o modelu strukture nastavnog plana i programa;– otklone pristrasnost iz nastavnih planova i programa nacionalne grupe predmeta;– poboljšaju “tehnički” kvalitet nastavnih planova i programa nacionalnih predmeta;– uspostave mehanizam revizije nastavnog plana i programa.


• 143 •

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, je već narednih godina pokrenu-lo aktivnosti na reformi nastavnih planova i programa “nacionalnih predmeta”. Na osnovu pozitivnog mišljenja jednog broja kantonalnih ministarstava donesen je novi Nastavni plan i program za jezik, književnost i historiju/povijest za osnovnu školu i gimnaziju (2002). U Nastavnom planu i programu su osim programskih sa-držaja sa distribucijom časova, navedena kratka uputstva za izvođenje programa i profil stručne spreme nastavnika. Najveće promjene u Nastavnom planu i programu napravljene su u distribuciji sadržaja. Na primjer, Uvod u historiju i Stari vijek sadr-žani su u programima petog i šestog razreda osnovne osmogodišnje škole, a šire po modelu koncentričnih krugova u prvom i drugom razredu gimnazije. U pripremi za primjenu novog Nastavnog plana i programa objavljen je Konkurs za prikupljanje rukopisa udžbenika. Uz nove, kvalitetnije udžbenike pripremljeni su i nastavni ma-terijali (historijske čitanke i radne sveske za učenike) za nastavu historije u narednoj (2003/2004) školskoj godini.

Ali, nakon usvajanja “Zajedničkih jezgri nastavnih planova i programa” u au-gustu 2003. godine, uslijedile su nove intervencije na Nastavnim planovima i pro-gramima za historiju neposredno pred početak školske godine. Zajednička jezgra nastavnih planova i programa trebala su biti ugrađena u Nastavne planove i progra-me i omogućiti prohodnost u obrazovanju na prostoru Bosne i Hercegovine. Ovaj postupak je najviše poteškoća prouzrokovao upravo u nastavi historije i to u kanto-nima i dijelovima kantona koji su primjenjivali “federalni” nastavni plan i program za historiju, jer je distribuciju sadržaja trebalo vratiti u ranije okvire. Nakon revizije nastavnog plana i programa, odobreni udžbenici i nastavni materijali nisu podržava-li realizaciju programskih sadržaja. U osnovnim školama i gimnaziji bila su potrebna po dva “nova udžbenika”, za jedan razred što je prouzrokovalo brojne poteškoće uče-nicima, roditeljima, nastavnicima, autorima udžbenika, izdavačima itd.

Reformom Nastavnog plana i programa za gimnaziju u “nekim kantonima”, na-pravljene su nove razlike u Nastavnim planovima i programima za predmet historija. Ovim izmjenama, u redovnoj nastavi, historija se izučava dvije godine (prvi i drugi razred), a kao izborni predmet u trećem i četvrtom razredu gimnazije. Ovakvi pro-jekti obrazovnih vlasti u kantonima, stvaraju dodatne poteškoće za prohodnost u obrazovnom sistemu, na način propisan Okvirnim zakonom o osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini. Potrebno je napomenuti da se prema Zajedničkim jezgrima nastavnih planova i programa za gimnaziju, historija izučava četiri godine.

Nove poteškoće u provođenju reforme Nastavnih planova i programa za histo-riju u osnovnim i srednjim školama nastale su poslije usvajanja Smjernica za pisanje i ocjenu udžbenika u osnovnim i srednjim školama. U Polaznim osnovama ovog doku-menta navedeno je da “udžbenik historije proizilazi iz nastavnog plana i programa”, što sasvim jasno upućuje na potrebu razvijanja novih nastavnih planova i programa

aida kovačević

• 144 •

za osnovne i srednje škole. U skladu sa Smjernicama napisani su i odobreni novi udžbenici, a razvijanje nastavnog plana i programa uslijedilo je nešto kasnije. Ovaj obrnuti slijed postupaka u okviru reforme nastave historije prouzrokovao je nove poteškoće u odgojno-obrazovnom procesu. Nastavnici su bili u posebnoj situaciji, realizaciju programskih sadržaja trebali su planirati prema novim udžbenicima, a ne prema Nastavnom planu i programu “ustavu obrazovanja”. Da li je i kako or-ganiziran postupak usaglašavanja Nastavnih planova i programa za historiju u os-novnim osmogodišnjim školama i srednjim školama sa Smjernicama za pisanje i ocjenu udžbenika u Bosni i Hercegovini od strane obrazovnih vlasti, nema zvaničnih informacija. Istaraživanja na ovom području vjerovatno bi pokazala nove razlike u metodologiji izrade i sadržaju Nastavnih planova i programa za historiju.

Nakon donošenja Okvirnog zakona o osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini 2003. stvoreni su uslovi za početak provođenja reforme i izgradnje inkluzivnog osnovnog i opšteg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Federal-no ministarstvo obrazovnja i nauke koordiniralo je aktivnosti formiranja Upravnog tijela za pripremu prijedloga strategije prelaska na obavezno devetogodišnje osnov-no obrazovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Izrađeni su modeli dokumenata Koncepcije devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i Okvirnog nastavnog plana za devetogodišnje osnovno obrazovanje. Imenovane su stručne komisije i potkomisije za izradu prijedloga Okvirnog nastavnog plana i programa.

Okvirni nastavni plan za historiju VI /9 VII/9 VIII/9 IX /9 1 čas 2 časa 1 čas 2 časa

Pokrenut je izuzetno značajan projekt reforme osnovnog obrazovanja na razvo-ju nastavnog plana i programa, ali proces koji zahtijeva pažljivo planiranje i uprav-ljanje nije dovoljno pripremljen, što se odrazilo na postignute rezultate. Prijedlozi okvirnog nastavnog plana i programa za neke predmete nisu zadovoljavali osnovne kriterije. Posljedica toga su brojni problemi, koji se u obrazovnom sistemu šire kao u sistemu spojenih posuda. Ovo najbolje ilustruje primjer Okvirnog plana i progra-ma za predmet Društvo u petom razredu devetogodišnje osnovne škole. Komisija koja je razvijala program ispoštovala je “zaključak” Smjernica, ne vodeći računa o starosnoj dobi, predznanju, razumijevanju i interesovanjima djece. Nastavni sadržaji i ishodi učenja, Okvirnog nastavnog plana i programa predmeta Društvo odnose se na političku, društvenu, ekonomsku i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine i ako se učenici tek u šestom razredu upoznaju sa historijom. Teško je nabrojati brojne apsurde ovog nastavnog plana i programa koji može poslužiti kao dobar primjer kako se ne bi smjeli raditi nastavni planovi i programi. Autori su uspjeli napisati


• 145 •

udžbenike za predmet Društvo prema Okvirnom nastavnom planu, ali odobreni udžbenici se ipak nisu mogli primjenjivati u nastavnom procesu zbog neprilago-đenog programskog sadržaja. Uslijedile su različite intervencije u kantonima na Okvirnom nastavnom planu i programu za peti razred devetogodišnje škole, a glav-ne rasprave vođene o tome, ko će predavati ovaj i još neke predmete, nastavnici ra-zredne nastave ili nastavnici historije i geografije.

Razvoj Okvirnog nastavnog plana i programa za historiju u skladu sa referentnim okvirom je proces koji se treba nastaviti uz odgovarajuću koordinaciju obrazovnih vlasti. Jednostrane intervencije, dalje usložnjavaju stanje, proizvode nove razlike koje dodatno onemogućavaju horizontalnu i vertikalnu prohodnost u obrazovanju. U Sarajevskom kantonu su napravljene izmjene Okvirnog nastavnog plana i progra-ma za historiju. Intervencije se ne odnose na poboljšanje postavljenih standarda, već na programske sadržaje.

U Strategiji razvoja stručnog obrazovanja i obuke u Bosni i Hercegovini za period 2007.-2013. definirani su opći pravci razvoja ove vrste obrazovanja. U dokumentu je navedeno da se “U stručnom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini trenutno primjenjuje nekoliko vrsta nastavnih planova i programa” od 2000. godine u pri-mjenu su ušli i nastavni planovi i programi razvijeni po modularnoj tehnologiji u okviru Phare VET programa. Nastavni planovi i programi urađeni po modularnoj metodologiji treba da omoguće horizontalnu i vertikalnu prohodnost u okviru jed-ne struke ili više struka, da omoguće pokretljivost učenika na prostoru cijele Bosne i Hercegovine bez polaganja dopunskih ispita. Modularni nastavni planovi i pro-grami također trebaju omogućiti upis učenika na visokoškolske ustanove. Različito tumačenje i provođenje okvira za razvoj autonomije srednjih stručnih škola u Bosni i Hercegovini, koji je dat Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini i neujednačeno provođenje reforme srednjeg stručnog obra-zovanja proizvelo je razlike u nastavnim planovima i programa za ista zanimanja na nivou kantona. Ovim postupcima u nastavnim planovima i programima koje su razvile neke škole, historija je potpuno izostavljena kao općeobrazovni predmet. Dovoljno je još napomenuti da, prema zvaničnim statistikama, srednje stručne škole pohađa 70% srednjoškolaca.

Udžbenici i dodatni nastavni materijali za nastavu historije u Bosni i HercegoviniRezultati reforme nastave historije su dvije generacije udžbenika za gimnaziju

i tri generacije udžbenika historije za osnovne škole. Udžbenici su savremenije di-zajnirani i opremljeni, ali je njihova primjena stvorila brojne probleme učenicima, roditeljima, nastavnicima, autorima i izdavačima. Uložen je ogroman trud i finan-sijska sredstva, koji nisu dali odgovarajuće rezultate. Prvu generaciju udžbenika,

aida kovačević

• 146 •

historijske čitanke i radne sveske (2003) izradili su najkompetentniji autori, profe-sori sa fakulteta sa nastavnicima iz osnovnih i srednjih škola. Nakon ugradnje Zajed-ničkih jezgri nastavnih planova i programa u Nastavni plan i program za historiju, primjena novih udžbenika izazvala je brojne poteškoće.

Druga generacija udžbenika rađena je prema Smjernicama za pisanje i ocjenu udžbenika u Bosni i Hercegovini 2007. Jedan broj autora ovih udžbenika imao je priliku da se educira na seminaru koji je organizirala Misija OSCE-a i Institut za udžbenike Georg Eckert uz prisustvo stranih stručnjaka. Seminar je bio usmjeren na metode i koncepte za prezentiranje kontraverznih pitanja iz udžbenika historije. Obuka za autore udžbenika završena je neposredno prije isteka vremena za predaju rukopisa na raspisani Konkurs. Autori nisu imali dovoljno vremena u potpunosti primjeniti stečena iskustva, ali u ocjeni stoji da su to “već prve pozitivne promjene, pogotovo u metodičkom pogledu”.

Do sada su objavljeni rezultati dvije analize udžbenika historije u Bosni i Her-cegovini koji su izrađeni prema Smjernicama (2007). Istraživanja je omogućila i fi-nansirala Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Prvu analizu uradila je dr. Heike Karge sa Georg Eckert Instituta za međunarodno istraživanje udžbenika: “Historija 20. stoljeća u udžbenicima Bosne i Hercegovine – Analiza udžbenika historije za završne razrede osnovne škole” 2008. godine. Rezultati analize su pokazali da se i nakon objavljenih Smjernica u Bosni i Hercegovini još uvijek primjenjuju udžbenici u kojima je na jednostran, isključiv način predstavljena nacionalna historija. Rad je objavljen i proslijeđen obrazovnim institucijama, ali nije bilo odgovarajućih reakcija zbog nepoštivanja Smjernica, odnosno pristupa prezentacije historijskih sadržaja, koji se odnose na prošlost Bosne i Hercegovine i načina na koji se tretiraju drugi narodi i nacionalne manjine u ovim udžbenicima.

Održana je i Javna rasprava o udžbenicima iz historije (2007) u Tuzlanskom kantonu, nakon reakcije “Udruženje veterana” na sadržaje udžbenika za osmi ra-zred osnovne škole i za četvrti razred srednjih škola (autori Hadžiabdić, Dervišagić, Mulić i Mehić). Kantonalna skupština Tuzlanskog kantona pokrenula inicijativu za organiziranje Javne rasprave o ovim udžbenicima. Ministarstvo obrazovanja ovog kantona je nakon Izvještaja dvije komisije i održane Javne rasprave donijelo odlu-ku da ovi udžbenici trebaju biti povučeni u osnovnim školama. Nakon ovakve od-luke, Georg Eckert Institut uputio je kantonalnim ministarstvima obrazovanja i pedagoškim zavodima Komentar na javnu raspravu o udžbenicima historije koja je održana u Tuzlanskom kantonu. U komentaru je navedeno da “u skladu sa Smjer-nicama za pisanje i ocjenu udžbenika iz historije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini koje su potpisali svi ministri obrazovanja u Bosni i Hercegovini u ja-nuaru 2006, oba udžbenika su pozitivno ocjenjena od strane recenzenata, te odobre-na od strane ministarstava obrazovanja, tj. Komisije za izradu udžbenika na nivou


• 147 •

Federacije BiH, čiji članovi su bili i stručnjaci iz kantona”. Unija veterana je smatrala da se autori ova dva udžbenika ne bave ratnim periodom na korektan način. U daljem tekstu detaljno su dati odgovori na komentare ratnih veterana i dalje je navedeno da je “jedini komentar sa kojim se slažu je da su autori napravili grešku što nisu spomenuli predsjednika Bosne i Hercegovine, Aliju Izetbegovića, u kontekstu rušenja bivše SFRJ, i osnivanja neovisne države Bosne i Hercegovine”. Važno je istaći da “ovo može – i bit će – jednostavno ispravljeno, i ne treba biti razlog da se potpuno zabrani upotreba udžbenika. U ovom slučaju treba biti ispoštovana procedura unutar sistema u kojem su ovi udžbenici bili odobreni”. U tekstu se dalje navodi....”Da bi ova diskusija trebala biti poticaj za otpočinjanje neophodnih debata o reformi nastavnih planova i progra-ma za historiju, posebno onog koji se odnosi na period devedesetih godina prošlog stoljeća u BiH. Samo otvorene diskusije mogu popločati put za odvijanje nastave iz historije u školama u BiH, koji ne sakriva, nego se kritički odnosi prema gorućim pita-njima o tome kako u nastavi tumačiti savremenu historiju Bosne i Hercegovine”.

Rezultati druge analize udžbenika iz historije (2007) objavljeni su u Dodatnim nastavnim materijalima o Bosni i Hercegovini u periodu 1992.-1995. “Slike novije prošlosti”. Ovo istraživanje odnosi se na učeničko viđenje korištenih udžbenika iz historije. Upitnik za istraživanje konstruisan je na Institutu za Internacionalno istra-živanje udžbenika Georg-Eckert u Njemačkoj. Pitanja su se odnosila na udžbenike iz historije za četvrti razred gimnazije, koje su učenici koristili u nastavi u školskoj 2007/2008. Anketa je provedena u Gimnaziji Dobrinja u Sarajevu.

Izdavanje treće generacije udžbenika za osnovnu devetogodišnju školu, prema Okvirnom nastavnom planu i programu, još je u toku. Do sada su izrađeni i odobre-ni udžbenici za osam razreda devetogodišnje osnovne škole. Za svaki razred odo-breno je po nekoliko udžbenika tako da nastavnici imaju priliku sami birati koji će koristiti u nastavi. Ovakava udžbenička politika ima prednosti jer se daje moguć-nost konkurencije i odabira kvaliteta, ali ima i nedostatke zbog načina na koji se provodi. Događa se da udžbenici prođu svu proceduru za primjenu i ako ne prate programske sadržaje ishode Okvirnog nastavnog plana i programa za historiju. Ova činjenica stvara nove probleme u nastavnom procesu. Udžbenik je i dalje osnovno nastavno sredstvo za učenje jer sadrži osnovne informacije o nastavnim sadržajima. Odgojno-obrazovni rad u nastavi treba biti organiziran na način da omogućava re-alizaciju programskih sadržaja i standarda propisanih Okvirnim nastavnim planom i programom, što u ovakvim slučajevima predstavlja problem.

U okviru reforme nastave historije razvijeni su i dodatni nastavni materijali i pri-ručnici za nastavnike:

– Obični ljudi u neobičnoj zemlji, Jugoslavija između Istoka i Zapada, EuroClio;– Slike novije prošlosti, Dodatni materijali o Bosni i Hercegovini u periodu 1992.-

1995;

aida kovačević

• 148 •

– Priručnik za nastavnike historije u Bosni i Hercegovini;– Dr. Robert Stradling, Kako predavati historiju 20. stoljeća, Sarajevo, 2002;– Dr. Robert Stradling, Multiperspektivnost u nastavi historije, Sarajevo, 2004;– Nastava moderne historije u Jugoistočnoj Evropi, Dodatni nastavni materijali,

2007, CDRSEE.

Dodatni nastavni materijali i priručnici za nastavnike mogu biti značajna podrš-ka nastavnicima historije u budućem radu. Isto tako, ovi materijali bi trebali biti i smjernica za rad domaćim stručnjacima, kako da svojim budućim radom pomognu u poboljšanju uslova za primjenu savremenog pristupa u poučavaju historije u ško-lama u Bosni i Hercegovini. Neke teme obrađene u materijalima, u daljem razvoju Okvirnog nastavnog plana i programa, također mogu biti uvrštene u standarde.

Nastavnici“Nastavnici ne samo da imaju uticaj na razvitak djece, nego je taj uticaj veoma

značajan. Postoji ograničeno vrijeme u kojem se djeci pomaže da steknu znanja i razumijevanje, dovoljno da bi postali dobri građani svojih nacija, našeg problematič-nog kontinenta i našeg ugroženog ‘globalnog sela’. Od profesije predavanja historije se traži da preuzme velike odgovornosti. Nastavnici historije možda neće prihvatiti kompliment, ali ga ne mogu odbiti. Oni moraju preuzeti izazov. Ako nastavnici hi-storije odstupe, tada je prilika propuštena i djeca su izdana”.

Reformom nastave historije, osim promjene nastavnih planova i programa i udžbenika uvodi se i novi način predavanja historije. Savremeni pristup pouča-vanja historije pred nastavnike postavlja nove obaveze, ali i izazove. Osim pou-čavanja o događajima iz prošlosti (činjenicama), kod učenika treba da razvijaju posebno razumijevanje, kompetencije i vještine (vještine historičara): kritičko i kreativno mišljenje, hronološko razumijevanje, razumijevanje promjena i kon-tinuiteta, sposobnost empatije. Učenjem historije učenici treba da “uče kako da misle”. Da bi to postigli nastavnici treba da primjenjuju “multiperspektivan” pri-stup i analizu izvora. Ocjena i propitivanje izvora bi trebale biti osnov za učenje historije. Analizu izvora nastavnici treba da pripreme u skladu sa postavljenim ci-ljevima učenja koji podrazumijevaju i razvijanje konkretnih vještina i stavova kod učenika. U novim udžbenicima nastavnici imaju mogućnost da izaberu različite vrste izvora (pisani i slikovni) koje mogu pripremiti za analizu. Nastavnici mogu da pripremaju i druge izvore za analizu koji će uključiti interesovanja učenika, po-moći im u razumijevanju i razvijanju sposobnosti kritičkog i kreativnog mišljenja, čitanja, izražavanja, vizuelnih sposobnosti i sl. Primjenom multiperspektivnog pristupa nastavnici trebaju dati širi kontekst o nekom događaju, razvijati svijest


• 149 •

kod učenika da postoje različita tumačenja prošlosti, zasnovana na gledištu onog ko posmatra kao i od dostupnosti izvora.

U Okvirnom nastavnom planu i programu ishodima učenja i aktivnostima nastavnika od nastavnika se očekuje da razvija navedene kompetencije kod učenika i primjenjuje savremeni pristup u poučavanju. Nastavnici to mogu postići ako su imali priliku da se educiraju za primjenu savremene metodologije u nastavi i odgovarajuću podršku. U svim dosada objavljenim dokumentima koji se odnose na reformu nastave historije i preporukama nakon provedenih istraživanja vezanim za reformu, navedena je potreba organiziranja seminara i kontinuiranog usavršavanja nastavnika historije. Jedan broj nastavnika imao je priliku da učestvuje na seminarima o savremenim pristupima za poučavanje historije koje je organizirala Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Euroclio, CDRSSE..., ali većina nije imala priliku da se upozna ni sa osnovnim informacijama. Činjenica je postavljene zahtjeve nastavnicima teško ispuniti, ako nisu imali odgovarajuću podršku, uzimajući u obzir da su rješenja za poteškoće koje su javljale u okviru reforme nastavnih planova i programa i udžbenika u glavnom nalazili sami nastavnici. Poseban problem predstavlja Metodika nastave historije na fakultetima na kojima se obrazuju studenti za budući poziv. Obuka nastavnika za buduće zanimanje nije se gotovo nimalo promijenila. Na nekim fakultetima, se kao osnovna literatura za pripremu ispita još uvijek koriste prevaziđene metodike nastave historije koje se odnose na tradicionalnu nastavu. Ovakvo stanje se mora promijeniti obzirom da, nakon završenog studija, nastavnici nemaju izgrađene osnovne kompetencije za rad, što u praksi predstavlja veliki problem koji se odražava na kvalit odgojno-obrazovnog procesa i postignute rezultate učenja.

ZaključciNedosljedno i provođenje zakona i dokumenata potpisanih u okviru reforme

obrazovanja, a posebno onih koji se odnose na reformu nastave historije (referen-tni okvir) prouzrokovalo je još veću podjeljenost u obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini. Nastava historije je glavni kamen spoticanja u izgradnji inkluzivnog obrazovanja.

Reformi nastave historije naophodna je veća podrška institucija i akademske za-jednice. Neophodno je pokretanje debata o reformi nastavnih planova i programa za historiju i gorućim pitanjima o tome kako u nastavi tumačiti savremenu historiju Bosne i Hercegovine. Nastavnicima historije neophodna je podrška u edukaciji. Pi-tanje metodike nastave historije na fakultetima potrebno je što prije riješiti, prilago-diti je zahtjevima savremene nastave.

• 151 •

amna sefo

Nastava historije po EU-VET 3 projektu

•Od oktobra 2007. god. Srednja medicinska škola učestvuje u EU-VET 3 projek-

tu kao pilot škola za zanimanja:– Medicinski tehničar– Farmaceutski tehničar– Laboratorijsko-sanitarni tehničar

Odabir pilot škola tekao je u saradnji sa relevantnim ministarstvom obrazovanja. Nakon zajedničkog dogovora oko toga koja će zanimanja biti uključena u Projekat kao pilot zanimanja, sva ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta su Projek-tu dostavila svoje liste škola po prioritetima za odabrana zanimanja koja predlažu da budu pilot škole. U odabiru pilot škola ministarstva su se vodila kriterijima za odabir škola. Nastavničko vijeće naše škole je nominovalo 3 profesora za članstvo u radnim grupama koje će raditi na razvijanju novih Nastavnih planova i progra-ma. Od prošle školske godine škola je upisala 4 odjeljenja pilot projekta EU-VET 3 programa, koji nastavu pohađaju po modularnom nastavnom planu i programu. Projekat se sastoji od pet komponenata:

– Razvoj upravljanja i politike– Institucionalni razvoj– Razvijanje modularnog nastavnog programa za određene grupe zanimanja i

obuka nastavnika– Model finansiranja– Tehnička specifikacija opreme za VET škole

EU-VET 3 projekatPrema postojećoj legislativi u Bosni i Hercegovini, nastavnici koji rade u struč-

nim školama su podijeljenji u dvije glavne kategorije. Prva se odnosi na nastavnike koji predaju opšteobrazovne predmete, a druga na nastavnike koji predaju stručne predmete. Postojeći koncept se uglavnom odnosi na drugu kategoriju i namijenjen

amna sefo

• 152 •

je njoj. U opšteobrazovne predmete spadaju maternji jezik, strani jezik, matematika, tjelesni i zdravstveni odgoj, informatika, demokratija i ljudska prava . Profesori koji su učestvovali u radnim grupama dali su prijedlog da se u opšteobrazovne predmete uvrsti i historija kao predmet koji će se predavati u prvom razredu sa po dva časa sedmično. Prema Projektnom zadatku Nastavni planovi i programi treba da uključe ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, a naročito vještine stranih jezika, in-formacionih i komunikacionih tehnologija i poduzetničko učenje.

U sklopu VET-3 projekta, obuka VET nastavnika je bila bazirana na procjeni njihovih potreba da bi bili kompetenti da provode nove modularne nastavne plano-ve i programe. Za nastavnike iz grupe 1 obuka na radnom mjestu je u nadležnosti prosvjetno-pedagoških zavoda. Do sada značajan broj nastavnika srednjiih stručnih škola je obučen na radnom mjestu. Značaj ovih obuka za pedagoški razvoj nastavni-ka je ogroman. Teme koje se najčešće obrađuju na obukama su: izrada modularnih NPP-a, nova nastavna metodologija, izrada i implementacija modularnih NPP-a, ocjenjivanje učenika, obuke iz informacionih tehnologija i elementi VET reforme. Sistem obuke nastavnika, kako one koja se provodi prije zaposlenja tako i one koja se provodi na radnim mjestima kad su nastavnici u radnom odnosu u školi, stručno usavršavanje nastavnika i mogućnost napredovanja u njihovoj karijeri su jako važni elementi u svim reformskim nastojanjima i procesima.

Status historije u srednjim školama koje predaju po EU-VET 3 projektu Historija kao predmet prema modularnom Nastavnom planu i programu je zastu-

pljena je sa po dva časa sedmično u prvom razredu. U prvom razredu prema Nastav-nom planu i programu po EU-VET projektu izučava se historija Bosne i Hercegovine od paleolita do priznanja Bosne i Hercegovine kao države, i njen položaj i uloga u sklopu svjetske historije. Cilj nastave historije je upoznavanje razvoja društva u svjetskim, evrop-skim i bosanskohercegovačkim prilikama. Nastavni plan i program obuhvata društve-na, ekonomska, kulturna, podjednako koliko i politička i diplomatska kretanja Bosne i Hercegovine. Budući da za srednje stručne škole (modularna nastava) još uvijek nema udžbenika u nastavi koristimo kombinaciju udžbenika:

– Z. Šehić, M. Forić, V. Smriko, E. Hašimbegović, Udžbenik historije za prvi i drugi razred stručnih škola, SP, Sarajevo 2004.

– H. Hadžiabdić, Udžbenik historije za prvi razred gimnazije, Bosanska knjiga, Tuzla, 2007.

– E. Kurtović, S. Hajrulahović, Udžbenik historije za drugi razred gimnazije, SP, Sarajevo, 2007.

– V. Smriko, A. Husić, Udžbenik historije za treći razred gimnazije, SP, Sarajevo, 2007.

nastava historije po eu-vet 3 projektu

• 153 •

– Z. Šehić, A. Kovačević, A. Leka, Udžbenik historije za četvrti razred gimnazije, SP, Sarajevo, 2007.

Promjene u stručnim školama koje rade po EU-VET 3 projektu su se odrazile na status historije kao nastavnog predmeta u školama. U obrazovnom procesu predmet historija ima veoma važnu ulogu, međutim broj časova historije u srednjim stručnim školama se smanjuje! Učenici kroz izučavanje historije stiču analitičke i interpretativne vještine koje mogu koristiti u životu i primjeniti u budućnosti, da bi razumjeli svijet u kojem žive i promjene koje doživljavaju, i koje će im pomoći da ocijene informaci-je koje im nude mediji i drugi izvori! Uz pomoć primjene najsavremenije nastavne tehnologije, zaista bi trebalo da postane predmet kog će rado očekivati. Historija kao predmet olakšava učeniku da stekne više znanja u ovladavanju gradiva iz drugih pred-meta, zato je historija kao predmet nezaobilazna i kao nauka i kao predmet u školi.

Postignuti rezultatiBitno je istaći da u školama koje rade po planu i programu na bosanskom jeziku,

za koje je nadležan Pedagoški Zavod Mostar učinjen veliki napredak u metodologiji nastave historije. U cilju stručnog usavršavanja nastavnika Pedagoški Zavod redov-no organizuje stručne aktive i seminare. Naglasak je stavljen na multiperspektivnost i izgradnju historijskih vještina, te korištenje multimedijalnih nastavnih pomagala.

Sve navedeno je ugrađeno u nastavni plan i program historije za gimnaziju, sred-nje tehničke i stručne škole, kojeg je odobrilo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kul-ture i sporta 2009. godine.

Primjena nastavnog plana i programa i novih udžbenika zahtjeva potpuno dru-gačiju ulogu nastavnika u sistemu obrazovanja. Zato bi i udžbenici trebali biti kon-cipirani za interaktivno učenje i dijalošku metodu. Nastava historije zauzima jedno od najvažnijih mjesta u procesu školovanja odgovornih i aktivnih građana, i trebala bi da omogući učenicima da unapređuju svoj pojedinačni i kolektivni identitet, kroz poznavanje svog zajedničkog historijskog nasljeđa u njegovoj lokalnoj, nacionalnoj, evropskoj i globalnoj dimenziji.

ZaključakBilo bi dobro da nadležne institucije iz oblasti historijske nauke više ukazuju na

ovaj problem i da se bore za bolji status historije u srednjim školama, i da rade na izradi udžbenika za historiju za srednje stručne škole, a da se historijska građa obra-đuje obimnije, dublje i sadržajnije. Udžbenici bi trebali sadržavati radne listove, pri-ručnike za nastavnike, CD sa dokumentima, a didaktički materijali bi trebali biti zastupljeni što više u udžbenicima.

• 155 •

samojko cvijanović

Udžbenici istorije u srednjim školama

•Udžbenik istorije proizlazi iz nastavnog plana programa i on je osnovno sredstvo

za usvajanje znanja i samostalan rad učenika, ali je isto toliko neophodan i nastavni-ku za planiranje rada na času.

Osnovna namjera je da se nastava istorije uskladi sa rezultatima naučne istorio-grafije (nacionalne i svjetske) i zahtjevima savremenog obrazovanja. NPP i na njego-voj osnovi udžbenici su elementi pomoću kojih se konkretizuju ovi zahtjevi. Preis-pitivanje i novo tumačenje pojava, događaja, ličnosti, ideologija, metoda rada stavlja nastavnika istorije u sprecifičan položaj, a od njega se zahtjeva stalno usavršavanje. Potreba za novim udžbenicima koji će kvalitativno i kvantitativno uspješnije pred-staviti istoriju, očigledna je. Udžbenici koji su u upotrebi teško da mogu udovoljiti kriterijumima savremene metodike nastave istorije. Trenutni udžbenici za srednje škole su rađeni na osnovu važećih NPP, te u prvom redu daju hronološki prikaz istorijskih događaja i ne ostavljaju mnogo prostora za primjenu učenja zasnovanu na razvoju vještina učenika. Tu treba dodati nedovoljnu osposobljenost samog nastav-nog kadra za realizaciju nastavnog procesa zasnovanog na razvoju učeničkih vješti-na. Nedostatak savremene nastavne tehnologije, prostora, inventara i sl. je jedan od problema koji utiču na kvalitet nastavnog procesa.

Postavlja se pitanje: kakvi su nam udžbenici potrebni?– da li su udžbenici ogledalo i nas samih, – šta uraditi da se učenici privole da što više koriste udžbenike, – kako oblikovati udžbenik da bude interesantan, – da li je vizuelno zanimljiv i da li kod učenika pobuđuje interes da ga istražuje, – da li je udžbenik za dijete tog uzrasta, – da li će ga rado držati u rukama, – kako motivisati učenike da žele učiti i vladati svojim učenjem, – kako učiniti da znanja koja prenosimo ostaju, – da li podučavati učenike ili predmet, – šta nam je važno da učenici znaju i zapamte,

samojko cvijanović

• 156 •

– koje strategije koristiti za uspješnu realizaciju ciljeva, – da li primjenjujemo multiperspektivnost, – da li je tekst raspoređen po nivoima znanja ili su data znanja predviđena za sve

učenike, – jezik kojim je pisan udžbenik da je prilagođen uzrastu učenika, – da li ubaciti gradivo vezano za struku, – da li motivišu učenike da istražuju, – da li su zadaci i pitanja nekad preteški i ne pomažu u shvatanju, – da li pruža mogućnost učeniku za izradu znanja i umijeća kroz samostalne ak-

tivnosti, – da li pitanja i zadaci čija je funkcija da podrže proces učenja kod učenika, daju

povratnu informaciju o napredovanju u učenju (ako znamo da proces učenja nije proces akumulacije već konstrukcije znanja),

– da li pitanja postavljena u udžbeniku olakšavaju dijaloški metod rada, – da li je primjenjena interaktivna nastava i grupni rad, – da li je uloga nastavnika aktivnija i kreativnija, – da li pitanja i zadaci podstiču kritičko razmišljanje učenika, – da li do izražaja dolazi inventivnost učenika, – da li kod učenika razvija vještine da uče kako da misle.

Kako oblikovati udžbenik da bude interesantan?Da bi se poboljšao kvalitet udžbenika treba izraditi standarde. Savremeni udžbe-

nik mora da zadovolji dva osnovna kriterijuma: 1. da je gradivo ispravno tumačeno, dakle naučno zasnovano, 2. da je gradivo didaktički-metodički oblikovano da učenika motivišemo na rad,

to jest da je zanimljivo.

Da bi se poboljšao kvalitet udžbenika osim tehničke opremljenosti, udžbenik mora biti kako gradivom sadržajan, tako i interesantan. Kreiranju udžbenika mora se prići sa poštovanjem osnovnih didaktičkih principa, a to su: princip naučnosti, princip prilagođenosti nastave uzrastu učenika, princip sistematičnosti i postupno-sti u nastavi, princip povezanosti teorije i prakse, princip trajnosti i usvajanja znanja.

Glavni zadaci udžbenika jesu da pomažu učenicima da što bolje shvate sadržaj. Da ih osposobi za rješavanja problema i da im učvršćuje već stečeno znanje. U našim udžbenicima pitanja i zadaci stoje na kraju i uvijek su reproduktivnog tipa, tj. zadaci ponavljanja i uvježbavanja. Mnogo rjeđe se javljaju u naslovima i na početku lekcije


• 157 •

čija funkcija je da pripremi učenika u novo gradivo, tako da čitanje lekcije bude tra-ganje za odgovorima. Ona bi trebala da povezuje staro i novo gradivo ono što učenik ima u svom iskustvu sa novinama. Pitanja postavljena u uvodnom dijelu u sklopu teksta kao i njegovom završetku olakšavaju dijalošku metodu rada. Pitanja u toku lekcije imitiraju tok razmišljanja za odgovorima. Pitanja koje stoje iz grupe lekcija i povezuju njihovo gradivo u cijelini. Ovi tipovi pitanja treba da budu zastupljeni u udžbeniku a pitanja i zadaci koji stoje iza lekcije trebaju da budu rezime te lekcije i njen kratki pregled. Najveći broj pitanja treba da podstiču dublji misaoni napor učenika. Direktna pitanja, posmatraj, pogledaj, zaključi, dopuni motivišu učenike pri rješavanju zadataka. Važna inovacija u udžbeniku treba da bude zastupljenost tema iz kulture nauke, prosvjete, savremenog života i dosljedno da se prate kroz cijeli hronološki okvir. Da ne dominira politička istorija u odnosu na sve druge (kulturnu istoriju, istoriju svakodnevnog života). Uz osnovni hronološki pristup insistirati na sinhronističkom pristupu kako u strukturiranju udžbenika tako i u prezentovanju sadržaja nacionalne, evropske i svjetske istorije.

U okviru nastavnih jedinica izdvojeni podnaslovi i najvažniji dijelovi teksta te-baju biti obojeni jakom bojom a neki dijelovi teksta da budu istaknuti odgovara-jućom bojom podloge. Odštampani pojmovi datumi i ličnosti omogućavaju bolju preglednost čime autor ističe njihovu važnost. Poseban kvalitet udžbenika čini obi-lje slikovnog materijala, fotografije, grafika, karikatura, heraldičkih simbola. Likov-no grafička oprema udžbenika čini ga zanimljivim za učenika kao što su ilustracije, mape, karte, crteži (didaktički aparat) koji ima za cilj da podrži tekst, da ga objasni, učini zanimljivim, pomogne u razumijevanju. Učeniku treba dati mogućnost da sam analizira značajne istorijske izvore čime se stvara prostor za kreativno i kritičko mišljenje i dobija se podsticajnost udžbenika. Istorijski izvori u udžbenicima i ilu-stracioni materijal koji prati tekst daje mogućnost primjene učenja zasnovanog na razvoju vještina učenika. Da uz svaku nastavnu jedinicu ako je moguće da se uključe različiti tipovi istorijskih izvora. Tekstove unutar nastavne jedinice podijeliti pod-naslovima jer učenicima pomažu kod snalaženja u tekstu. Uvrstiti pregledan pod-sjetnik na kraju svake nastavne jedinice i uvrstiti rječnik nepoznatih riječi. Karte da budu na početku lekcije a ne na kraju jer učenik treba još da čita naslov da shvati istorijsko vrijeme i prostor to jeste uzročno-posljedične veze. Karte trebaju da budu jasne, funkcionalne i urađene u adekvatnom koloritu. U udžbenike treba uvrstiti hronološke tabele koje bi se koristile u procesu učenja.

Šta je karakteristika dobrog udžbenika?Pitanja koja se postavljaju da bi se izvršila ocjena je pitanje koje se fokusira na

unutrašnji kvalitet udžbenika: sadržaj, pedagoški pristup.

samojko cvijanović

• 158 •

Ocjena sadržaja udžbenika iz istorije1. Koji je istorijski period obrađen? Da li se ti periodi tačno podudaraju sa onim

koji se pominju u nastavnom planu i programu? Da li postoje ikakve praznine koje je potrebno popuniti iz nastavnog materijala?

2. Da li udžbenik predstavlja poprilično sveobuhvatan hronološki pregled dužeg vremenskog perioda? Ili selektivniji pregled?Ili se fokusira na nekoliko bitnih perioda u državnoj, regionalnoj, evropskoj ili svjetskoj istoriji ili na široke isto-rijske teme i situacije?

3. Koliko je stranica posvećeno svakom periodu koji je obrađen u udžbeniku i da li je dužina u skladu sa onim sto je potrebno prema programu iz predmeta istorije?

4. Koliki je naglasak stavljen na političku, diplomatsku, ekonomsku, socijalnu i kulturološku istoriju unutar sadržaja udžbenika? Da li udžbenik nudi nacio-nalnu perspektivu evropske ili nacionalne istorije?

5. Da li obrada nacionalne istorije obuhvata i osvrt na gledišta drugih zemalja i naroda na događaje i procese u domovini?

Pedagoški pristup– Koje su sposobnosti i shavatanja potrebni, da bi učenici bili u stanju da tumače

izvorni materijal i izvode provjere sadržanog uvodnim dijelovima udžbenika?– Da li je u njoj sadržan izvorni materijal, ativnosti i zadaci, kao i narativni tekstovi?– Ako su locirani drugi elementi, kako su u knjizi organizovani?– Da li postoji izvorni materijal, odnosno druge aktivnosti za učenje na kraju

svakog poglavlja ili se nalazi na kraju knjige?– Glavna svrha da se učenici prisjete informacija iz tekstova udžbenika, pružaju

mogućnost da se kritički osvrnu na istorijske dokaze, isti dokaz može tumačiti na više načina, raznih izvora istorijskih dokaza, da pruže instrumente.

– Kako se bilo koja ilustracija, fotografija, mapa i dijagram dovodi u vezu sa tekstom?– Da li udžbenik uvodi učenike u istorijske događaje pitanja i razvoj situacije

koje obrađuje? Npr, da li se udžbenikom nastoji pokazati kako ljudi vide ne samo događaje i stanje u kojem su živjeli, nego i alternative koje su im otvorene u svako doba kako ih je oblikovala vlastita prošlost?

Unutrašnji kvalitet udžbenika iz istorije – Da li balans između teksta i drugih elemenata (ilustracije, mape, pisma, slike,

rukotvorina) odgovara starosnoj dobi i nivou sposobnosti onih za koje je udž-benik napisan?


• 159 •

– Kao što je sigurno da mlađi i manje sposobni preferiraju udžbenike sa manje tekstova, a više ilustracija, takođe je sigurno da će za njih biti teže ako se od njih traži prekomjerno korištenje izvornog materijala.

– Da li udžbenik nudi pluralnost tumačenja prošlosti (npr. više perspektiva). Da li će učenika navesti na razmišljanje o istoriji kao o disciplini?

– Da li očekujete da će udžbenik izazvati kod učenika interesovanje za predmet i za prošlost?

– Tekst ne treba biti ni previše pojednostavljen, niti nerazumljiv učenicima. Tekst treba biti čitljiv, ali bi takođe učenicima trebalo pomoći da kod sebe ra-zviju stil pisanja koji odgovara disciplini istorije.

Da bi se doprinijelo da udžbenik bude što kvalitetniji predlažem timski rad u izradi udžbenika u čijoj bi izradi učestvovali stručnjaci različitog profila (stručnjaci za sadržaj, za didaktičko oblikovanje, za likovno-grafičku opremu). Sve ovo može se postići ako postoje jasne procedure izrade i izdavanja udžbenika i zakon o udžbeni-cima. Kako bi se što uspješnije realizovala procedura izrade udžbenika potrebno je uspostaviti saradnju između Zavoda za izdavanje udžbenika, Ministarstava prosvje-te i kulture i Pedagoških zavoda. Prilikom izrade udžbenika treba češće konsultovati aktive nastavnika istorije.

• 161 •

haris duraković

Nastava historije u gimnaziji

•Dugo vremena se čekalo na jedan skup koji bi tretirao problematiku nastave hi-

storije u školama u BiH. U organizaciji Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu održan je takav skup 12. maja 2011. Detektirani su brojni problemi u nastavi historije, počevši od osnovne škole, pa do fakulteta.

U ovom izlaganju će biti riječi o nastavi historije u gimnazijama Hercegovačko-neretvanskog kantona, koje nastavu izvode na bosanskome jeziku. Već iz ove rečeni-ce može se naslutiti jedan od problema. Na području Hercegovačko-neretvanskog kantona imamo gimnazije koje izvode nastavu na bosanskom jeziku i gimnazije koje izvode nastavu na hrvatskom jeziku. To nije problem, obzirom da su i bosanski i hrvatski i srpski jezik službeni jezici u Bosni i Hercegovini. Problem je u različitim nastavnim planovima i programima, različitim udžbenicima. Primjer je Gimnazija Mostar, gdje se u jednoj smjeni izvodi nastava po jednom planu i programu, a u drugoj po drugom planu i programu. Realizaciju nastavnog plana i programa na bosanskom jeziku prati Pedagoški zavod Mostar, nastavnog plana i programa na hr-vatskom jeziku Zavod za školstvo Mostar. Dakle, u Mostaru postoje dva pedagoška zavoda nadležna za područje Hercegovačko-neretvanskog kantona, dok npr. u Sred-njobosanskom kantonu pedagoški zavod i ne postoji.

Kada posmatramo i poredimo stanje nastave u gimnazijama Hercegovačko-neretvan-skog kantona sa stanjem u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, opet postoje velike razlike. Načelno to ne bi bio problem. Problem se javlja kada učenik pređe iz gimnazije iz Sarajeva u gimnaziju u Mostar. Primjer je učenica čiji su se roditelji preselili iz Sarajeva u Mostar. Učenica je pohađala drugi razred jedne sarajevske gimnazije i upisala se u drugi razred Druge gimnazije Mostar. Prema nastavnom planu i programu u općim gimnazi-jama Kantona Sarajevo historija je zastupljena sa po dva časa u prvom i drugom razredu, dok je u općim i jezičkim gimnazijama Hercegovačko-neretvanskog kantona historija zastupljena po dva časa od prvog do četvrtog razreda. Tako je spomenuta učenica u dru-gom razredu gimnazije u Sarajevu, iz historije učila savremenu historiju. Dolaskom u drugi razred u gimnaziji u Mostaru, desio se problem, jer se u drugom razredu gimnazije u Mostaru uči srednji vijek, a tek u četvrtom razredu savremena historija. Postavljamo pitanje nadležnim institucijama, kako riješiti ovakve probleme.

haris duraković

• 162 •

Tu smo već kod sljedećeg problema – broj časova historije se smanjuje. Profesori historije, neopravdano, ostaju bez posla. Mišljenja smo da je nedopustivo da opće gi-mnazije u Sarajevu imaju historiju samo u prvom i drugom razredu. To apsolutno nije praksa ni u gimnazijama u entitetu Republika Srpska, a ni u susjednim zemljama. U gimnazijama društveno-jezičkog smjera u Republici Srpskoj nastava historije zastu-pljena je sa po dva časa u prvom i drugom razredu, te sa po tri časa u trećem i četvr-tom razredu. U općim gimnazijama Hercegovačko-neretvanskog kantona, historija je zastupljena sa po dva časa sedmično, od prvog do četvrtog razreda. Druga gimnazija Mostar je specijalizirana gimnazija u kojoj djeluju tri obrazovna smjera: pedagoški, matematičko-informatički i filološki. U Nastavnom planu i programu za pedagošku i matematičko-informatičku gimnaziju historija je zastupljena sa po dva časa u prvom i drugom razredu i sa po jednim časom u trećem i četvrtom razredu. Smatramo da je potrebno ujednačiti broj časova historije u gimnazijama u Bosni i Hercegovini.

Kada je riječ o udžbenicima koji se koriste u gimnazijama Hercegovačko-nere-tvanskog kantona, i tu postoje određene razlike. Na početku svake školske godine, škole dobiju od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Katalog udžbenika do-puštenih za korištenje u nastavi. Obično su tu po dva-tri udžbenika za svaki razred i svaki predmet. Na profesoru je da izabere udžbenike po svom nahođenju.

Profesori historije u gimnazijama koje izvode nastavu na bosanskom jeziku na početku školske godine imaju sastanak u Pedagoškom zavodu Mostar, gdje se done-se odluka o izboru udžbenika koji će se koristiti u nastavi. Tako je napravljen izbor sljedećih udžbenika historije za korištenje u nastavi:

– H. Hadžiabdić, E. Dervišagić, Udžbenik historije za prvi razred gimnazije, Bo-sanska knjiga, Tuzla, 2007.

– E. Kurtović, S. Hajrulahović, Udžbenik historije za drugi razred gimnazije, Sa-rajevo Publishing, Sarajevo, 2007.

– V. Smriko, A. Husić, Udžbenik historije za treći razred gimnazije, Sarajevo Pu-blishing, Sarajevo, 2007.

– Z. Šehić, A. Kovačević, A. Leka, Udžbenik historije za četvrti razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.

Poznato je da su ovi udžbenici pisani na osnovu Smjernica za pisanje udžbenika historije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini.1 U odnosu na udžbenike iz ranijih godina vidljiv je određeni napredak. Međutim, niti uz jedan ovaj udžbenik nema historijske čitanke, radne sveske za učenike, a ni priručnika za nastavnike, što je predviđeno Smjernicama.

Tako u tački 3. 3. stoji: “uz udžbenike, autori su dužni izraditi i priručnik za nastavnike. Priručnik treba ponuditi primjere obrade nastavne jedinice, kao i oblike 1 Smjernice su objavljene u Službenom glasniku BiH, broj 5, godina 2007.

nastava historije u gimnaziji

• 163 •

i metode rada, ciljeve, zadatke, rezultate učenja, nastavna sredstva, te minimum di-daktičkih sredstava”.2

U tački 3. 18. stoji: “Radna sveska za učenike treba pratiti udžbenik i koristiti se radi sistematizacije gradiva. Radne sveske mogu biti skromnije dizajnirane;ne mo-raju biti u boji, niti štampane na skupom papiru”.3

Pored gore navedenih problema, nastava historije se u školama svodi na profesora, udžbenik i tablu. Škole nisu najbolje opremljene nastavnim pomagalima. Npr. mi u Drugoj gimnaziji Mostar posjedujemo nekoliko historijskih karata i određenu litera-turu u biblioteci, tako da je profesoru prilično teško osmisliti dobar interaktivan čas.

Kao pozitivan primjer ovdje bi izdvojili dva priručnika. Oba priručnika, u odre-đenoj mjeri, mogu izuzetno pomoći u kreiranju dobrog časa. To su:

– Grupa autora, Obični ljudi u neobičnoj zemlji: svakodnevni život u BiH, Hrvat-skoj i Srbiji 1945-90. – Jugoslavija između istoka i zapada, Euroclio, Beograd, 2007.

– Grupa autora, Historijske čitanke 1-4, Nastava moderne historije u Jugoistočnoj Evropi (dodatni nastavni materijal), Centar za demokraciju i pomirenje u Ju-goistočnoj Evropi, Sarajevo, 2007.

Inače, u školama koje rade po planu i programu na bosanskom jeziku, a za koje je nadležan Pedagoški zavod Mostar, u proteklih pet-šest godina napravljen je određe-ni iskorak u izvođenju nastave historije. Stavljen je akcenat na interaktivnu nastavu, na korištenje multimedijalnih nastavnih pomagala, te korištenje i analizu historij-skih izvora na časovima historije.

Sve navedeno ugrađeno je u Nastavni plan i program historije za gimnazije, kojeg je odobrilo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-nere-tvanskog kantona 30. 9. 2009. godine. U Nastavni plan i program su ugrađeni ciljevi i zadaci tematskih cjelina, očekivani rezultati i obrazovni ishodi, zatim vrijednosti, stavovi i sposobnosti koje trebaju učenici usvojiti, aktivnosti učenika i aktivnosti nastavnika. Ovo je rezultat timskog rada i dobre saradnje između profesora historije i Pedagoškog zavoda Mostar.

Na kraju, složit ćemo se da je uloga historije u odgojno-obrazovnom procesu jako bitna, ali pitanje je da li je društvo, a time i učenici svjesni te uloge. Također trebamo sebi postaviti pitanje šta je uzrok takvih stavova. Dovoljno je spomenuti da je dob učenika koji pohađaju gimnaziju je od 15 do 19 godina, te da je to vrije-me u kojem učenici sazrijevaju, percipiraju i shvataju društvene procese. Imajući to u vidu važnost objektivnog i temeljitog prezentiranja prošlosti ljudskog društva i

2 Službeni glasnik BiH, broj 5, godina 2007, str. 178. 3 Službeni glasnik BiH, broj 5, godina 2007, str. 178.

haris duraković

• 164 •

naroda Bosne i Hercegovine izuzetno je bitna. Učenici kroz izučavanje historije stiču sliku svijeta u kojem žive, uče se samostalnom donošenju zaključaka, objektivnom prosuđivanju. Učenici se uče da uvaže tuđe mišljenje, a svoje obrazlože valjanjim argumentima; shvataju da nesuglasice trebaju rješavati dijalogom i na miroljubiv način; razvijaju senzibilitet prema umjetnosti, kroz historiju umjetnosti, historiju filma, historiju muzike.

Naše preporuke za unapređenje nastave historije bile bi sljedeće:– da se radi na izradi priručnika za nastavnike i radnih sveski za učenike;– da se napravi izbor poučnih dokumentarnih filmova koji bi se mogli koristiti

u nastavi, da taj izbor izvrše fakulteti, te da ga preporuče ministarstvima obra-zovanja;

– da se razmišlja o izradi web stranice po ugledu na hrvatski povijesni portal;– da fakulteti ostvare bolju saradnju sa pedagoškim zavodima;– da fakulteti barem jednom godišnje organizuju ovakve okrugle stolove.

Kada je riječ o statusu historije kao predmeta u školama bilo bi dobro da autoriteti iz oblasti historijske nauke više javno ukazuju na važnost historije u školama, da se više bore za status historije u srednjim školama, jer u svim reformama (npr. EU-VET) broj časova historije se drastično smanjuje.

• 165 •

samir hajrulahović

Položaj nastave historije u gimnazijama Kantona Sarajevo

•Prema kantonalnom planu i programu koji se u gimnazijama Kantona Sarajevo

primjenjuje od školske 1999/2000. godine nastava historije je zastupljena sa dva časa sedmično u prvom i drugom razredu. U trećem i četvrtom razredu gimnazije histo-rija je kao nastavni predmet zastupljena samo u društvenom izbornom području sa tri časa sedmično. Pošto se u sarajevskim gimnazijama pored društvenog učenici mogu izjasniti za prirodno, jezičko ili matematičko-informatičko izborno područje većina učenika u trećem i četvrtom razredu ne sluša nastavu historije.

Za razliku od historije i drugih predmeta koji se nalaze u sličnoj poziciji (geogra-fija, fizika, hemija i biologija) neki predmeti kao što su bosanski jezik i književnost, matematika, prvi i drugi strani jezik zastupljeni su u nastavi sve četiri godine i u svim izbornim područjima. Tako je npr. matematika u prvom i drugom razredu gimnazije zastupljena sa četiri časa sedmično, a u trećem i četvrtom razredu sa po tri časa sedmič-no osim u matematičko-informatičkom izbornom područje gdje učenici u trećem i četvrtom razredu imaju pet časova matematike sedmično (vidi priloženu tabelu).

S obzirom da se smanjivanje broja časova historije dešava i u osnovnim i u sred-njim stručnim školama jasno je da položaj i budućnost nastave i nastavnika historije nisu nimalo svijetli. Vjerovatno će i interes mladih ljudi za studij historije u nared-nim godinama biti manji, jer većina mladih ljudi želi da studira fakultete koji će im omogućiti egzistenciju i zapošljavanje što je sa historijom sve manje slučaj.

Krivicu za ovakvo stanje snosimo prije svega mi historičari, jer je postojeći plan i program u Kantonu Sarajevo na snazi već punih dvanaest godina, a da, osim poje-dinačnih pokušaja, do sada nismo uspjeli da ozbiljnije ukažemo na ovaj problem, a kamoli da ga riješimo.

Veliki problem za profesore, a posebno za učenike i njihove roditelje je upotre-ba tri udžbenika historije u prvom razredu gimnazije. Na početku školske godine učenici i njihovi roditelji su prinuđeni da kupe udžbenike za prvi, drugi i treći ra-zred. S obzirom da je ista situacija sa još nekim predmetima jasno je da su roditelji gimnazijalaca na početku prvog razreda izloženi velikom materijalnom trošku kako bi obezbijedili svojoj djeci sve udžbenike koji su im potrebni. Profesori su onda

samir hajrulahović

• 166 •

dovedeni u neugodnu poziciju da objašnjavaju učenicima i roditeljima da upotreba tri udžbenika historije u prvom razredu nije nikakva samovoljna odluka profesora već nedostatak udžbenika koji bi bio napisan po kantonalnom planu i programu.

Što se tiče stručnog usavršavanja nastavnika ekonomska kriza je i tu ostavila ne-gativne posljedice. Za razliku od prethodnih godina kada je PPZ Kantona Sarajevo organizovao trodnevne seminare na kojima su nastavnici i profesori historije imali priliku da čuju nekoliko interesantnih predavanja stručnjaka iz različitih oblasti, u zadnje tri godine, zbog smanjenja novčanih sredstava, seminari se ne održavaju već se dva puta godišnje održavaju sastanci stručnih aktiva.

položaj nastave historije u gimnazijama kantona sarajevo

• 167 •

NA

STAV

NI P

LA

N Z

A G

ImN

AZ

IJU

KA

NT

ON

A S

AR

AJE

VO

R.

br.

NA

ZIV

N

AST

AVN

OG

PR

EDM

ETA

Zaje

dnič

-ko

za sv

a iz

born

a po

druč

ja

IZBO

RN

O P

OD

RUČ

JE I

II i

IV R

AZ

RED

JEZ

IČK

OD

RUŠT

VE-

NO

PRIR

OD

-N

O

MAT

EM.

INFO

R-

MAT

.

AD

MIN

I-ST

RAT

IV-

NO

SPO

RTSK

OPE

DA

GO

Š-K

O-P

SIH

O-

LOŠK

OI

IIII

IIV

III

IVII

IIV

III

IVII

IIV

III

IVII

IIV

A –

JEZ

IČK

O P

OD

RU

ČJE

1.Bo

sans

ki/h

rvat

ski/

srps

ki je

zik

i kn

jižev

nost

44

55

33

33

33

33

33

33

2.Pr

vi st

rani

jezi

k3

34

43

33

33

33

33

33

33.

Dru

gi st

rani

jezi

k2

24

42

22

22

22

22

22

24.

Treć

i str

ani j

ezik

24

5.La

tinsk

i jez

ik2

12

12

12

12

12

12

1B

-DR

UŠT

VEN

O P

OD

RU

ČJE

6.H

istor

ija/P

ovije

st**

22

33

7.G

eogr

afija

/Zem

ljopi

s**2

23

38.

Soci

olog

ija2

33

22

22

29.

Psih

olog

ija2

22

22

2**

**6

****2

10.

Peda

gogi

ja**

**2

****6

11.

Filo

zofij

a sa l

ogik

om3

33

33

33

12.

Obr

azov

za d

emok

ratij

u i l

juds

ka p

rava

22

22

22

213

.U

reds

ko p

oslo

vanj

e3

314

.St

atist

ika

215

.Ek

onom

ija2

216

.Pr

avo

22

C-P

RIR

OD

NO

PO

DR

UČ

JE17

.M

atem

atik

a4

43

33

33

35

53

33

33

318

.Fi

zika

22

33

33

samir hajrulahović

• 168 •

19.

Hem

ija/K

emija

***

22

33

20.

Biol

ogija

***

22

33

22

21.

Info

rmat

ika

21

22

22N

acrt

na g

eom

etrij

a2

D-K

ULT

UR

NO

-ZD

RAV

STV

ENO

PO

DR

UČ

JE23

.M

uzič

ka/G

lazb

ena k

ultu

ra2

11

24.

Liko

vna k

ultu

ra2

11

25.

Spor

t2

22

22

22

22

22

2**

** 7

**** 9

22

26.

Kul

tura

relig

ija2

22

22

22

UK

UPN

O A

+B+C

+D29

2828

2828

2830

2828

2828

2828

2829

29Br

oj p

redm

eta

1212

109

1111

1211

1111

1212

1212

1212

* Ško

le će

u sk

ladu

sa sv

ojim

kad

rovs

kim

i dr

ugim

pot

enci

jalim

a bla

govr

emen

o ob

avije

stiti

kand

idat

e o iz

born

im p

odru

čjim

a koj

a uč

enik

mož

e bira

ti.

** i

*** U

cilju

rast

ereć

enja

uče

nika

ovi

pre

dmet

i bi s

e mog

li iz

učav

ati p

o po

lugo

dišti

ma s

a 4 ča

sa se

dmič

no u

jedn

om p

olug

odišt

u (n

a pr

imjer

: u p

rvom

razr

edu

geog

rafij

a u p

rvom

, a h

istor

ija u

dru

gom

pol

ugod

ištu,

a u

drug

om ra

zred

u ob

rnut

o)

**** U

okv

iru o

vih

časo

va k

roz m

ezoc

iklu

se ko

ji ob

uhva

taju

oko

30

časo

va re

aliz

iraju

se sa

drža

ji iz

obl

asti

atle

tike,

gim

nasti

ke, r

itmik

e i d

rugi

h sp

orts

kih

disc

iplin

a u

spor

tsko

m iz

born

om p

odru

čju,

a sa

drža

ji iz

obl

asti

razv

ojne

, ped

agoš

ke, s

ocija

lne

psih

olog

ije i

drug

ih p

sihol

oški

h di

scip

lina;

te d

idak

tike,

savr

emen

e nas

tavn

e teh

nolo

gije

spec

ijaln

e ped

agog

ije i d

rugi

h pe

dago

ških

disc

iplin

a.

(Tre

nutn

o D

ruga

i Pe

ta g

imna

zija

te U

čite

ljska

škol

a im

aju sa

glas

nost

i na

dje

limič

no u

ređi

vanj

e pl

ana

u I i

II ra

zred

u o

čem

u šk

ole i

maju

oba

vješ

tenj

e).

• 169 •

senada jusić

Nastava historije u srednjim stručnim školama

•Nastava historije se danas u okviru Federacije Bosne i Hercegovine nalazi u lo-

šem stanju. Korijene problema vidimo u organizaciji nastave historije te osnovnim nastavnim sredstvima koji su u opticaju:

1. Udžbenici – kvantitet i kvalitet sadržaja udžbenika nije usklađen u osnovnim i srednjim školama tako da kada uporedimo udžbenike za osnovnu i udžbenike za srednju školu u udžbenicima za srednju školu nećete moći pronaći mnogo novih obogaćenih sadržaja.

Učenici to zbog svojih interesovanja pronađu i kompariraju te ih to vodi gubitku interesovanja jer oni to vide kao konstantno ponavljanje jednog te istog sadržaja.

Obim sadržaja udžbenika osnovnih i srednjih škola mora biti različit s ciljem da se učenici u osnovnoj školi zaista baziraju na osnovne-temeljne informacije koje će učeniku biti jasne i temeljno ugrađene tako da kada pređe na viši nivo obrazovanja u kontinuitetu mu se razvija i interesovanje za novim informacijama i otkrićima.

2. Nedostatak kvalitetnog udžbenika: Nastavni plan i program se ne obrađuje po sadržaju istog udžbenika u svim školama - nastavnik/profesor je taj koji dobije na izbor više autora i izdavača i na osnovu lične analize izabere njemu odgovarajući udžbenik koji od tog trenutka koristi bar nekoliko slijedećih ge-neracija. Treba spomenuti da nastavnici nisu upoznati sa svim udžbenicima, ili zato što komercijalisti ne urade na vrijeme dobar posao za izdavačke kuće ili u isto vrijeme jedan distibuter promoviše više udžbenika za isti predmet od kojih jedan uvijek dobiva veću pažnju. U ovakvom načinu odabira osnovnog sred-stva rada-udžbenika gubi se sistem koji bi doveo učenike na isti ili približni nivo znanja u istom gradu da ne govorimo o nivou Federacije i države. Kvalitet nastave sveo se samo na kvalitet profesora. To je suprotno onome što predstav-lja škola – ista ili približna mogućnost, kvalitet te sistem za sve učenike u bilo kojem dijelu države. U slučaju da idete u osnovnu ili srednju školu u Mostaru u slučaju da pređete na školovanje u Sarajevu u okviru istog nivoa obrazovanja imat ćete problem jer kantonalni i federalni planovi i programi nisu usklađeni.

senada jusić

• 170 •

3. Nepostojanje udžbenika je slijedeći problem: spomenuli smo nesrazmjernost postojećih udžbenika. Međutim, još veći problem je uopće nepostojanje udž-benika. Taj problem je posebno izražen u srednjim stručnim školama gdje se nastava historije izvodi jednu ili dvije školske godine, a posljednjih godina u okviru devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja i u osnovnim školama.

Besmisleno je smatrati da učenik za jednu godinu može da obradi sve nastavne sadržaje postojećih udžbenika (prvi razred: od predhistorije do Berlinskog kongre-sa, drugi razred, od Berlinskog kongresa do danas). Treba spomenuti da se ranije u prvom razredu npr. srednjih medicinskih škola i njima sličnih usmjerenja nastava historije odvijala u okviru tri časa sedmično a danas se odvija u okviru dva časa. Nji-hov sadržaj nije struktuiran niti je stavljen naglasak na neki poseban historijski dio koji bi se trebao detaljnije obraditi tako da se da smisao obradi nastave historije te školske godine ili dvije ovisno o kojoj stručnoj školi govorimo.

U slučaju da se nastava historije odvija samo jednu školsku godinu sva četiri udž-benika budu u opticaju. Sadržajno to je nemoguće kvalitetno propratiti, finansijski košta četiri puta više, znanje koje ostaje je minorno i nema svrhu razumijevanja poja-va i procesa tako da historija gubi svoj cilj, a vremenski gledano tu se samo spomenu sadržaji. Učenici se u tom slučaju uglavnom odlučuju ne kupiti udžbenik uopće tako da se sve svodi na predavaje profesora a učenici mole da im se diktira kao da živimo u vremenu naših predaka. Umjesto da se radi kvalitetna nastava sa modernim meto-dološkim pristupom veliki broj profesora je primoran raditi u lošim uslovima i svesti se samo na svoje znanje ako želi da bilo šta ti učenici nauče.

U slučaju da se obrađuje nastava historije dvije godine onda su u prvom razredu u opticaju 3 udžbenika a u drugom jedan. Tu je problem uglavnom u prvom razredu i uglavnom je jednak predhodno objašnjenom.

4. Kvalitet nastave ovisno o broju učenika po razredu: Ako uzmemo u obzir i broj učenika koji se nalazi u jednom razredu a prosjek je oko 25-30 učenika a cilj historije je razvijati komunikaciju govora, donošenje vlastitih zaključaka na osnovu predočenih informacija, razvijanje i poštovaja svog i tuđeg, razvijati ljubav prema vlastitoj domovini, kritički gledati na svijet oko sebe a ne samo prisvajati ponuđene teze mi imamo raskol u onomo što trebamo i onome što radimo odnosno možemo uraditi.

Iz iskustva mogu reći da svaki razred koji ima više od 20 učenika ima određeni broj zapostavljenih učenika a to je broj preko broja 20.

Danas nije isti način odgoja djece kao što je to bio prije 20 ili više godina. Naši učenici jako malo razgovaraju bilo s roditeljima bilo s vršnjacima tematski i odgojno tako da konstantno opada nivo i kvalitet komunikacije novih generacija. Također, zbog nedovoljne inerakcije njih i roditelja te popuštanje roditelja u svemu svojoj

nastava historije u srednjim stručnim školama

• 171 •

djeci mi imamo situaciju da radimo uglavnom sa djecom koja su izvan bilo kakvog roditeljskog nadzora a radno mjesto profesora se potpuno preoblikuje u odgajatelja ili čak neku vrstu nadzornika njihovog ponašanja. Njima je dopušteno jako mnogo tako da danas nije situacija u kojoj je moguće po razredu imati broj učenika kakav je bio ranije. Svakodnevno učenicima škola postaje roditelj jer roditelji realno nisu prisutni u odgoju svoje djece. Ako uđete u školska dvorišta mogu se primjetiti uticaji svih mogućih TV programa neprilagođenih dječijem uzrastu. Profesor i škola to pokušavaju svakodnevno korigovati i usmjeravati da bi dobili jedno zdravije društvo ali to je “Sizifov posao”.

Nažalost ima i uspjeha i neuspjeha jer roditelj je ipak roditelj i ta se uloga ne može izuzeti iz odgojnog procesa.

5. Nova stručna usavršavanja: svaki profesor bi bar u toku svake dvije godine rada trebao proći usavršavanje u novim medotološkim pristupima nastavi, predme-tu i odgoju učenika. Nažalost danas veliki broj profesora korištenje elektonske opreme smatra novim metodološkim napretkom što nažalost nije ali je eto po-željno znati rukovati istim.

Neophodni su seminari o novim metodološkim saznanjima jer tako imamo oba-vezno napredovanje profesora, obavezna nova saznanja tako da kvalitet nastavnog procesa ne ovisi o pojedincu- profesoru.

6. Ocjenjivanje – ocjene su zaista nerealan prikaz njihovog znanja. Zbog kon-stantnih pritisaka da učenici postižu odlične prosjeke, koje realno gledajući ne mogu svi imati, ocjenjuje se sve i svašta. Od toga da je učenik tih na času i ne pravi određene probleme do stvarnog znanja, a to je veliki raspon. Zbog pritisaka da škole treba da ostvare velike prosjeke u učenju i vladanju stvara se irealna nezdrava atmosfera.

Kvalitet nastave historije i njen značaj mogu se vratiti ako se pristupi struktuira-no i od osnova ovom procesu promjena, treba raditi paralelno sa reformom i nasta-vom jer nemamo vremena čekati jednu po jednu reformu. To se može jednostavno paralelno uraditi da dobijemo na kvaliteti nastave i kvaliteti znanja i odgoja posto-jećih i budućih generacija.

Sređen plan i program, veći broj časova, manji broj učenika po razredu, kvalite-tan udžbenik i sređen sadržaj te stručna usavršavanja profesora na metodološkom polju su put ka tome.

• 173 •

vesna mušeta-aščerić

Nastava historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu

•Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ima nezamjenjivu ulogu u

obrazovanju kadrova za izvođenje nastave historije. Na odsjeku za historiju obrazuju se budući nastavnici, profesori i naučni radnici. Obrazovanje kadrova za nastavni pro-ces u osnovnim i srednjim školama odvija se od šk. 2005/2006 godine, po Bolonjskom sistemu, na tzv. dodiplomskom studiju koji traje tri godine, i diplomskom dvogodiš-njem studiju. Po ranije važećim nastavnim planovima i programima nastava se odvijala u okviru četvorogodišnjeg studija, te dvogodišnjeg postdiplomskog studija.

Analizirajući ranije nastavne planovi i programe i poredeći ih sa bolonjskim, može se zaključiti da je došlo do povećanje broja predmeta unutar nastavnih oblasti, koji su proizišli iz nastavnih oblasti, te time do znatno većeg opterećenja kako nastavnika, tako i studenata.

Gradivo četverogodišnjeg studija valjalo je sada uklopiti u novi trogodišnji si-stem studiranja. U isto vrijeme pored norme koju je propisao kanton (norma na-stavnika je 4 do 6 odnosno 8 sati sedmično, a saradnika 12 sati sedmično), gotovo svi nastavnici i saradnici imaju broj časova preko te propisane norme. Sa povećanjem broja predmeta nastavnici i saradnici su više angažovani u nastavnom procesu, pa imaju malo vremena kojeg mogu koristiti za bavljenje naučnim radom.

Kada je riječ o ispitima po bolonjskom sistemu studiranja, studenti na Odsjeku za historiju dva puta u semestru, u toku jedne sedmice, imaju provjere znanja u vidu testova za sve semestralne predmete. Imajući u vidu da se u okviru jednog semestra studenti slušaju po sedam i više predmeta, rezultati provjere znanja nisu zadovoljava-jući. Osim toga, u junu studenti imaju ispitni rok kada polažu kompletno gradivo, a u julu popravni ispitni rok. I pored toga skoro svaki put ima zahtjeva za dodatne ispitne rokove koje bolonja ne prepoznaje.

Nakon trogodišnjeg dodiplomskog studija, studenti dobivaju prvi univerzitet-ski stepen po bolonjskoj deklaraciji, bachelor. Sa završenim dodiplomskim studijem studenti historije se mogu zaposliti u osnovne i srednje stručne škole, sve osim gi-mnazija. Sa ovim zvanjem definitivno je ukinuto zvanje profesora historije koje su kandidati sticali nakon ranijeg četvorogodišnjeg studija.


• 174 •

Dalji nastavak školovanje danas se odvija na drugom dvogodišnjem ciklusu stu-dija, tzv. master studiju koji podrazumijeva dva usmjerenja, nastavni i naučni smjer. Po prvom usmjerenju student dobiva naziv magistar historije nastavni smjer, a po drugom magistar historije naučni smjer. Prvi je osposobljen za rad u nastavi, prven-stveno u gimnaziji, a drugi za naučno-istraživački rad. Ranije je to bio postdiplomski dvogodišnji studij, kojeg je student upisivao nakon četvorogodišnjeg studija histori-je, sa kojim je kanditat sticao naziv magistra historijskih nauka. I ovaj naziv se gubi novim sistemom studija. To je sada, nakon trogodišnjeg prvog ciklusa studija, drugi ciklus studija nakon kojeg se brani diplomski rad (ne magistarski rad kao ranije). Treba reći da osim razlike u zvanjima, velika je razlika između ranijeg magistarskog rada od bolonjskog diplomskog rada, ne samo u obimu nego i stepenu obrađenosti teme, što uostalom i sam naziv govori.

Od iduće godine starta po novom nastavnom planu i programu i postdiplomski, doktorski studij u trajanju od tri godine. Razvoj historijske nauke u BiH Odsjek za historiju ranije je usmjeravao upravo preko postdiplomskih i doktorskih studija, što je težnja i po novom nastavnom planu i programu.

Diplomski studij podijeljen je hronološki na oblast starog, srednjeg i novog vi-jeka, a sadržajno pokriva svjetsku, evropsku i BiH historiju. Za razliku od ovog, doktorski studij, koji je također koncipiran hronološki, okrenut je ka nacionalnoj historiji pa su na doktorskom studiju planirana usmjerenja:

1. Prostor BiH u kontekstu antičke Evrope i Mediterana,2. Historija srednjovjekovne Bosne,3. Historija BiH u osmanskom periodu 1463 -1839,4. Historija BiH u 19. i 20. stoljeću.

Po završetku doktorskih studija doktoranti će biti osposobljeni za uključivanja u nastavni procese i naučno-istraživački rad na visokoškolskim, naučnim i drugim institucijama u Bosni i Hercegovini i van Bosne i Hercegovine.

Ustvari, primjena bolonskih principa studiranja treba da omogući svestranije obrazovanje, efikasniju pripremu za budući rad u nastavi ili nauci, te prohodnost kroz različite evropske studije.

Ima mišljenja da se požurilo sa uvođenjem bolonjskog sistema studiranja u Bosni i Hercegovini što je bilo motivirano namjerom ubrzanog priključenja evropskom si-stemu visokog obrazovanja. Bez obezbjeđenja odgovarajućih uvjeta pokazalo se da se u taj proces zaista ušlo prebrzo. U toku primjene Bolonjskog sistema studiranja na-ilazilo se na niz nejasnoća koje su rezultirale izmjenama i dopunama nastavnog pla-na i programa 2008/2009. godine. Tu se također postavljalo i pitanje tumačenja bo-lonjskog sistema studiranja, pa se dešavalo da jedan problem bude različito tumačen.

Nastava historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu

• 175 •

Osobito se to odnosi na sistem ocjenjivanja koji je uveliko drukčiji od ranijeg načina ocjenjivanja, a razlikuje se i na samom Filozofskom fakultetu od odsjeka do odsjeka.

Kao poseban problem pojavljuje se činjenica da studij historije više nije atrakti-van kao što je to bio ranije. To se vidi po profilu upisanih studenata kojih je vrlo malo sa završenom gimnazijom. Uglavnom su to učenici sa završenim srednjim stručnim školama u kojima nastavu iz historije imaju jednu godinu, pa na studij dolaze sa vrlo malo predznanja.

Na kraju treba reći da prilikom zapošljavanja, još uvijek zaposlenje prije nađe student historije koji je završio četvorogodišnji studij po predbolonjskom sistemu, na osnovu kojeg stiče zvanje profesora historije, od onog koji je završio trogodišnji dodiplomski studij sa kojim stiče opće zvanje. To navodi na zaključak da će trebati još vremena do bolonjski sistem studiranja u potpunosti zaživi. Za to je potrebno stvoriti određenje preduvjete, između ostalog i doraditi nastavne planove i progra-me. Prije svega potrebno je utvrditi nastavne oblasti na koje se nastavnik bira, a po-tom utvrditi koji sve predmeti spadaju u te oblasti, a koji ne. Pri tome svakako treba revidirati broj predmeta, jer je došlo do njihovog usitnjavanja.

Čini se da bi koncept studija četiri plus jedan bio adekvatniji od postojećeg tri plus dva, što je Odsjek za historiju svojevremeno i predlagao, ali nije prihvaćeno. Nastavnicima i saradnicima treba omogućiti više prostora za bavljenje naučnim ra-dom, za šta opet treba obezbijediti odgovarajuća finansijska sredstva.

Da bi dobivali bolje kandidate za upis na studij historije treba pokrenuti aktiv-nosti za uvođenje većeg broja časova historije kako u osnovne tako i srednje škole.

• 177 •

Prijedlozi za podizanje kvaliteta nastave historije u školama u Federaciji Bosne i Herecegovine

•Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je 12. maja 2011. godine bio organiziran

jednodnevni Okrugli stol o temi “Nastava historije u školama u Bosni i Hercego-vini”, na kojoj su aktivnog učešća sa referatima uzeli prof. dr. Zijad Šehić, prof. dr. Dubravko Lovrenović, akademik Dževad Juzbašić, prof. dr. Vesna Mušeta-Aščerić, prof. dr. Azem Kožar, Melisa Forić, Arifa Isaković, Aida Kovačević, Senada Jusić, Enver Dervišbegović, Bahrudin Beširević, Milija Marjanović, Samir Hajrulahović, Haris Duraković i drugi prisutni nastavnici i profesori historije.

Nakon predstavljanja referata vođena je diskusija poslije koje su referenti i disku-tanti donijeli sljedeće zaključke:

1. Da se nastava historije u osnovnim i srednjim školama na području Federacije Bosne i Hercegovine izvodi po dva sata sedmično što trenutno nije slučaj.

2. Da se unatoč svih pozitivnih pomaka ostvarenih u reformskom procesu, uklju-čujući i Smjernice za pisanje udžbenika iz historije i geografije i usuglašene zajedničke jezgre, današnje stanje udžbeničke literature ne može ocijeniti za-dovoljavajućim i da je za nadilaženje takvog stanja nužna primjena novih me-todoloških, pedagoških i didaktičkih standarda u njezinoj izradi.

3. Da nadležne institucije poduzmu odgovarajuće mjere kojim bi se srednjim stručnim školama osigurali primjereni udžbenici.

4. Da se osuvremeni proces stručnog usavršavanja nastavnog osoblja.5. Skrenuti pažnju medijima, printanim i elektronskim, na sadašnje nezadovo-

ljavajuće stanje prezentacije historijskih tema, često ideologiziranih ili tuma-čenih od strane nekompetentnih osoba nacionalističkih sklonosti. Ovo sma-tramo posebno štetnim jer se pogubno odražava na stanje ionako zapuštene političke kulture cijeloga društva osobito pogađajući mlade.

6. Insistirati na izmjeni normativa kojima je utvrđen odnos između nastavne i naučne komponente univerzitetskog nastavnog osoblja.

7. Uz podršku entitetskih i kantonalnih institucija pristupiti izradi novih udžbe-nika historije čiji se osnovni cilj ogleda u poznavanju prošlosti kao jednog od temelja za izgradnju humanije budućnosti.


• 178 •

8. Uvesti recenziranje Okvirnih nastavnih planova i programa i objavljivati ih sa imenima autora što do sada nije bila praksa. Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo je dostavljalo nastavnicima NPP (a to su u stvari Okvirni NPP) na razmatranje nakon što Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike usvoji NPP i odobri udžbenike napisane u skladu sa tim NPP. Većina nastavni-ka ne poznaje postupak donošenja NPP i odobravanja udžbenika, pa su dajući sugestije u “pogrešnom trenutku” sami doprinijeli stvaranju nesklada između NPP i udžbenika.

9. Uputiti Vijeću za usklađivanje udžbeničke politike F BiH (kojeg čine svi kan-tonalni ministri obrazovanja i nauke zajedno sa federalnim ministrom koji ima ulogu koordinatora) zahtjev za usaglašavanjem broja sedmičnih sati na-stave historije u osnovnim i srednjim školama.

10. Izjednačiti nastavnu normu nastavnika historije u kantonima koja treba biti u skladu sa povećanim opterećenjem nastavnika reformom nastave historije. Naprimjer; nastavna norma nastavnika historije u srednjim školama je šaroli-ka jer postoji razlika između gimnazija, stručnih i tehničkih škola, a te razlike su još jače izražene u nekim kantonima.

Obrazloženja zahtjevaZa ostvarivanje zadataka nastave historije nastavnici i učenici moraju imati do-

voljno vremena, a jedan čas je u slučaju nastave historije često gori nego nijedan. Osim toga, nastavnici u svim školama za provođenje istih ideja moraju imati na ras-polaganju isto vrijeme.

Zastupljenost historije u NPP u F BiH izgleda ovako:

NPP na hrvatskom jeziku 2 2 2 2NPP na bosanskom jeziku 1 2 1 2

Napomene1. Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike usvaja Okvirne NPP prema koji bi

trebali predstavljati osnovni dio NPP koja donose resorna kantonalna mini-starstva praveći u izvjesnoj mjeri izmjene u odnosu na Okvirni NPP. Ovakva praksa je određena Koncepcijom devetogodišnje osnovne škole.

2. Do sada je Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike usvojilo Okvirne NPP-e od 1. do 8. razreda devetogodišnje osnovne škole. Godine 2008. resorna mini-starstva kantona sa većinskim hrvatskim stanovništvom (u kojima je deveto-godišnje osnovno obrazovanje počelo kasnije nego u kantonima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom) je donijelo “NPP za devetogodišnje osnove škole


• 179 •

na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini”. Zvanično ne postoji Nastavni plan i program na bosanskom jeziku već postoje Nastavni planovi i programi za de-vetogodišnju osnovnu školu od 1. do 8. razreda koja su zasebno usvojila resorna ministarstva: Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog, Un-sko-sanskog i Bosansko-podrinjskog kantona. Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo je donijelo i NPP za 9. razred.

Broj sedmičnih sati historije je isti u svim NPP navedenih kantona, ali postoje izvjesne razlike u programskom sadržajima.

Zakonska mogućnost ispunjenja zahtjeva Jedan od ciljeva uvođenja reforme osnovnog obrazovanja je i rasterećenje uče-

nika u toku jedne nastavne sedmice. Ako se uporedi Koncepcija devetogodišnje osnovne škole kojom je određeno maksimalno opterećenje učenika nastavom u toku jedne sedmice sa Okvirnim NPP uočava se mogućnost povećanja broja sati nastave historije.

Ova tabela je iz Okvirnog Nastavnog plana i programa za VIII razred devetogo-dišnje osnovne škole. Sedmični broj nastavnih sati, odnosno sedmično opterećenje učenika, prema Okvirnom NPP je 25 (Tabela 1), a prema Koncepciji devetogodiš-nje osnovne škole je maksimalno opterećenje učenika u toku sedmice do 30 sati. To znači povećanje sedmičnog broja nastave historije neće dovesti do prekoračenja maksimalnog opterećenja učenika u jednoj sedmici.

Upoređivanjem Okvirnih NPP uočava se jedna nelogičnost: učenici VIII razreda su manje opterećeni nego učenici VI razreda. VI – 26, a VIII razred 25 sati sedmično.

TABELA: 1.

Rednibroj Obavezni nastavni predmeti Sedmični broj

nastavnih satiGodišnji brojnastavnih sati

1. Maternji jezik i književnost 4 1402. Prvi strani jezik 2 703. Drugi strani jezik 2 704. Matematika 4 1405. Fizika 2 706. Hemija / kemija 2 707. Biologija 1 358. Geografija / zemljopis 1 359. Historija / povijest 1 35


• 180 •

10. Tehnička kultura 2 7011. Likovna kultura 1 3512. Muzička / glazbena kultura 1 3513. Tjelesna i zdravstvena kultura 2 70

UKUPNO REDOVNE NASTAVE 25 875

Vijeću za usklađivanje udžbeničke politike potrebno je sugerirati da svaka izmje-na NPP prema kojem se pišu udžbenici na kantonalnim nivoima utječe na kvali-tet nastave historije, jer udžbenici ne odgovaraju NPP po kojem se izvodi nastava. Osim toga, ovakva praksa finansijski opterećuje roditelje učenika.

U novom NPP za historiju bi trebale biti određene teme koje treba predstaviti na multiperspektivan način.

Tražiti da se u recenziranje udžbenika geografije, ako u NPP za geografiju ostanu i dalje historijske teme, uključe i historičari. Ovo je neophodno jer su sadržaji geo-grafije često u koliziji sa sadržajem udžbenika historije.

Nastavni plan i program bi trebao biti tako koncipiran da omogućava izradu udž-benika kao radnog materijala, odnosno da pruža mogućnost da se učenici sa određe-nim temama upoznaju samo na osnovu historijskih izvora tj. da se izbjegne davanje gotovih činjenica kroz lekcije što korištenje historijskih izvora često čini nepotrebnim.

Promijeniti način biranja recenzenata udžbenika historije. Vijeću za usklađiva-nje udžbeničke politike dati precizne prijedloge za izbor recenzenata.

Izraditi posebne obrasce za recenzente udžbenika historije iz reda univerzitet-skih profesora i iz reda nastavnika historije u osnovnim i srednjim školama koji bi recenzirali udžbenike po različitim kriterijima. U obrasce za recenziranje uvesti eli-minatorne kriterije.

Veliki problem su i sadržaji dječije štampe (Male novine, 5PLUS, …) koju ta-kođer odobrava Federalno ministarstvo obrazovana i nauke. Historijske teme pišu nestručne osobe što učenike često dovodi u zabunu.

Sarajevo, 12. maj 2011. godine

prof. dr. Zijad ŠehićPredsjednik Organizacionog odbora Skupa

ČLANCI I RASPRAVE

• 185 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)37(497.5 Dubrovnik)”04/14”

esad kurtović

Iz historije odgoja i obrazovanja u Dubrovniku i dubrovačkom zaleđu

(Učenje dobrih običaja, manira i pismenosti)

•Apstrakt: Pored vladarskih i vlastelinskih dvoro va, samostana franjevaca, pravoslavnih

manasti ra, kuća krstjana Crkve bosanske i većih gradskih naselja elementi odgoja i obrazo-vanja u dubrovačko zaleđe dolazili su i preko mladih ljudi koji su odlazili u Dubrovnik kao posluga ili na izučavanje zanata i koji su se po isteku svojih zaduženja vraćali u svoje krajeve. Ugovorima gospodari garantiraju posluzi i šegrtima smještaj, ishranu, obuću i odjeću, brigu o zdravlju, završavanje zanata i novčanu naknadu za rad, a ponekad i specifične odredbe ko-jima su poslodavci obavezuju da će poslugu i šegrte podučavati dobrim manirima, lijepom ponašanju, ali i da će ih učiti čitati i pisati iako to nije glavna klauzula ugovora.

Ključne riječi: Odgoj i obrazovanje u srednjem vijeku, Dubrovnik, Bosna

Abstract: Apart from the royal and noble courts, Franciscan or Orthodox monasteries, houses of the members of the Bosnian church and the larger town settlements, the elements of upbringing and education in the hinterland of Dubrovnik also arrived through young people who came to Dubrovnik as servants or apprentices who later returned to their ho-mes after finishing their education. Through contracts the tutors guaranteed the servants and apprentices food and shelter, clothes, health care, craft education and financial com-pensation for their work, and sometimes even specific conditions by which they obliged to teach their servants and apprentices good manners and behaviour, but also to teach them to read and write even though this was not the main clause of the contract.

Key words: Upbringing and education in the Middle Ages, Dubrovnik, Bosnia

Odgoj i obrazovanje u srednjem vijeku obično povezujemo sa porodicom, vjer-skim institucijama i svjetovnim školama. To su najčešći primjeri stjecanja elementar-ne poduke koja obogaćuje pojedince i čitave sredine te omogućuje progres ljudskog društva. Ta poduka je tada razvijenija u primorskim gradovima na istočnoj jadran-skoj obali zahvaljujući neprestanom prosvjećenom mediteranskom utjecaju i danas

esad kurtović

• 186 •

je historičarima poznatija zahvaljujući očuvanoj izvornoj građi primorskih arhiva. Nisu rijetki primjeri da su i Slaveni iz zaleđa bili u prilici da budu uključeni u takvom ambijentu u različite vidove poduke, odgoja i obrazovanja. Na ovom mjestu dajemo nekoliko primjera brige o odgoju i obrazovanju kroz ugovore o službi i izučavanje zanata mladeži iz zaleđa u Dubrovniku.

* * *

Žarišta kulturnog života u srednjovjekovnoj Bosni su dvoro vi vladara i velmo-ža, samostani franjevaca, pravoslavni manasti ri, kuće krstjana Crkve bosanske i veća gradska naselja sa razvijenom privredom i većim prisustvom stranaca (Bobovac, Su-tjeska, Jajce, Visoko, Blagaj, Borač, Fojnica, Olovo, Foča, Srebrenica). Kao glavni nosioci pismenosti ističu se profesionalni dijaci, kojima se daje prednost nad crkve-nim licima. Oni djeluju u kancelarijama vladara i velmoža, imaju svoje skriptorije i razvijaju svoj dijački podmladak.1

Značajno mjesto u odgoju i obrazovanju ima i dubrovačko susjedstvo. Upuće-nost susjeda jednih na druge proizvela je isprepletene svakodnevne veze u kojima su i elementi odgoja i obrazovanja našli svoje mjesto. Pored uobičajene opće pogodno-sti i prednosti Dubrovnika u odnosu na zaleđe, kako svojim razvojem kao primje-rom produkta progresivnog razvoja tako i svakodnevnim aktivnostima privrednog i kulturnocivilizacijskog prometa uopće, u kojima se demonstriraju rezultati poduke i odgoja, značajno mjesto predstavlja i dolazak mladeži kao radne snage i šegrta iz zaleđa na služenje i izučavanje zanata u Dubrovnik.

Veliki broj ugovora o služenju i izučavanju zanata na području Dubrovnika pripada materijalu koji definira odgoj i obrazovanje. Tu naročito dolaze do izražaja ugovori o izučavanju pojedinih zanata gdje se ono finišira završavanjem zanatskog školovanja, davanjem diplome, opreme, pribora i alata svršenom zanatliji. To su okviri koji zahtije-vaju detaljniju analizu i sasvim sigurno mogu dati dobre rezultate na polju izučavanja odgoja i obrazovanja uopće.2 Na ovom mjestu pažnju ćemo skrenuti na nekoliko ugo-vora sa konkretnim informacijama koje govore o brizi za odgoj i obrazovanje a koje nadilaze uobičajene obaveze prema posluzi i zanatske odgojne okvire majstora i šegrta.

* * *

1 Десанка Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Веселин Маслеша, Библиотека Културно насљеђе, Сарајево 1978, 336-337, 339, 349; Pavao Anđelić, Doba srednjovjekovne bosanske države, “Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast”, Veselin Masleša, Sarajevo 1984, 440-441, 446, 561-562.

2 Iscrpna polazišta u, Душанка Динић-Кнежевић, Миграције становништва из јужнославенских земаља у Дубровник током средњег века, Српска академија наука и уметности, Огранак у Новом Саду-Одсек за историју Филозофског факултета у Новом Саду, Нови Сад 1955.


• 187 •

Nekoliko ugovora o služenju pokazuje da su mladići iz dubrovačkog zaleđa imali priliku da kod svojih gospodara budu učeni dobrim manirima i lijepom ponašanju. Takva obaveza je ona kojom se obavezao Marin Gučetić koji je primio na petogo-dišnju službu Juraša Radotića iz Trebinja juna 1398. godine. Pored ostalog Marin se obavezao da će Juraša učiti svemu što je dobro (et ipsum instruere et docere quicquid boni scivero).3 Ugovorom iz februara 1403. godine Nikola Vilanović iz Konac Polja u Bosni (kod Nevesinja) obavezuje se na četvorogodišnju službu kod Bartolomeja Papaconija iz Venecije (ser Bartholameo condam ser Jacobelli Papazoni de Veneciis). Među obavezama koje je preuzeo Bartolomeo je i stavka da će on svoga slugu Nikolu čistom savjesti podučavati vrlinama i plemenitosti (et eum super eius bona consciencia instruere et docere quicquid virtutis et bonitatis potere et sciuero).4 Aprila 1409. godine Radoje iz Drijeva, od oca Ulješe i majke Velke, obavezao se na šestogodišnju službu kod Pirka Kljunovića. Pirko se obavezao da će Radoja podučavati dobrim običajima kao svoga sina (et docere eum bonos mores ut esset filius suus).5 Aprila 1441. godine

3 “Ego Juras Radotich de Tribinio confiteor quod loco me et operas meas Marino Martoli de Gociis presenti et conducenti me ad standum cum eo ad ipsi seruiendum usque ad quinque annos proxime futuris, promittens et me obligans eidem fideliter et legaliter seruire et eius mandatis hobedire et facere quecumquam michi possibillia vommiserit facienda et res et eius bona fideliter et legaliter saluare et custodire et de ipsius non facere furtum nec fraudem nec volenti facere consentire et ab eo non aufugere nec recedere absque eius licencia usque dictum terminum. Et si aufugeret etc. Pro quo Juras ego Bogissa Radotich eius frater constituo me plegium et paccatorem dicto Marino pro omni furto et dampno quod faceret dictus Juras de rebus et bonis ipsius marini vel eidem recomissis ad saluandumm per eundem. Et ex aduerso ego Marinus predictus promitto et me obligo dictum Juras tenere mecum et eidem facere expensas victus et vestitus condecentes secundum eius condicionem et ipsum instruere et docere quicquid boni sciuero usque ad dictum terminum” (06.06. 1398.g.), Državni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Cancellariae, XXXIII, 114.

4 “Ego Nicholaus Villanouich de Chonaç poye partium Bossine confiteor quod ex certa mea sciencia et bona voluntate loco me et opera mea ser Bartholameo condam ser Jacobelli Papazoni de Veneciis presenti et recipienti me ad standum cum eo ad ipse seruiendum et laborandum usque ad quatuor annos proxime futuros, promittens et me obligans dicto ser Bartholameo fideliter et legaliter seruire et eius mandatis hobedire et facere quemcquam michi possibilia commisserit facienda eundo, stando et redeundo et eius res et bona fideliter saluare etc. usque ad dictum terminum et ante dictum terminum non aufugere bec recedere ab eo absque eius licencia. Et si aufugeret etc. Et hoc quia ex altera parte dictus ser Bartholameus promixit et se obligauit dicto Nicolao facere expensas victus et vestitus condecentes tam infirmo existenti quam sano et eum super eius bona consciencia instruere et docere quicquid virtutis et bonitatis potere et sciuero usque ad dictum terminum et in fine termini ei dare pro eius salario et mercede dictorum IIIIor annorum ducatos quatuor. Ser Paulus de Gondulla judex, Laurencius de Rixa de Ragusio, Jacobellus condam Pasqualis Cayapetra de Veneciis testes” (23.02. 1403.g.), DAD, Diversa Notariae, XI, 38.

5 “Radoye filius Vlesse de Narento cum voluntate Velche eius matris presente, voluntate et consentiente locuit se et opperas suas Piricho Clunouich stazonario usque ad sex annos procxime futuros, promictens bene et fideliter seruire sibi et obedire et facere omnia sibi possibillia et furtum non comitere nec volenti comitere consentire et non recedere ab eo durante dicto termino. Et si recederet ante terminum dictorum sex annorum dictus Piricho possit eum conuenire realiter et personaliter Ragusii, Stagni, Narenti et qualibet in omnibus partibus ubi inuenerit eum. Et hoc

esad kurtović

• 188 •

Ivan Pripčić iz Drijeva obavezao se na desetogodišnju službu kod Antonija Sasa iz Trana (ser Anthonio Stephani Sasso de Trano). Između ostalog Antonio se obavezao da će Ivana upoznati sa dobrim običajima i manirima (et docere cum bonos mores).6

Na učenje dobrih manira vjerovatno se češće obavezuju gospodari kod kojih je ženska posluga. U ugovorima se ponekad gospodari obavezuju da će se potruditi da po isteku služenja udaju svoju služavku. Takva obaveza, bez obzira na činjenicu da podrazumijeva udaju u istom društvenom sloju, očito da je podrazumijevala i dodatnu brigu u ponašanju posluge. Na takav način na služenje se obavezuju Stanica iz Dabra (1371), Radoslava iz Drine (1375), Ljubna iz Popova (1376), Pribislava iz Dabra (1394), Stojsava iz Bosne (1409), Živka iz Slivna (1430), Vu-kna iz Fatnice (1436), Stana iz Vidovog polja (1443), Stanisava iz Blagaja (1501) i druge služavke.7

quia dictus Piricho promixit sibi dare victum et vestimenta condecenter et docere eum bonos mores ut esset filius suus. Ser Paulus de Gondola judex et Ruschus magistri Christofori testis” (16.04. 1409.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVIII, 65.

6 “Ego Johannes Pripzich de Narento confiteor quod loco me et opperas meas ser Anthonio Stephani Sasso de Trano usque ad decem annos, promictens bene et fideliter seruire sibi et hobedire omnibus suis mandatis circha possibilitatem meam, furtum non comitere nec volenti comitere consentire ymo saluare et custodire res et bona dicti ser Anthonii ac si essent mea propria et non recedere ab eo durante tempore dictorum decem annorum seruitutis mee. Et si recedere possit me detineri facere in cerceribus pro suo libito voluntatem. Et hoc quia dictus ser Antbius promixit et se obligauit solempniter dare dicto Johanni victum et vestimenta condecenter et docere cum bonos mores. Que omnia predicta promixit una pars alteri et altera alteri atendere et obsseruare et non contrafacere vel venire aliquo modo, racione vel causa sub pena. Hec autem etc. Ser Blasius de Sorgo judex et Ruschus magistri Christofori testis” (20.04. 1441.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVIII, 242.

7 “Ego quidem Stoyçinus Cranislauich de Deber confiteor quod Staniçam sororem meam ibidem presentem et volentem possuit et locauit Millossi Sasaii usque ad annos decem, ... et ipsam in fine termini maritare secundum condictione ipsius Staniçe etc.” (24.02. 1371.g.), DAD, Diversa Notariae, IX, 29; “Radoslaua filia condam Ratchi de Drina facit manifestum quod ipsa locat se et opera sua donec ipsa viuet Lillo magistri Andree de Barulo, ... et maritare ipsam conueniente quoniam dicto Lillo videbitur” (01.04. 1375.g.), Diversa Cancellariae, XXIV, 24; “Ego quidem Pribil Bochienouich de Papoa confiteor quod Liupnam filiam meam presentem et volentem et opera sua dedi et concessi seu locaui ad standum cum Milaua reclausa ecclesie Omnium sanctorum ex ciuitate usque ad annos octo proxime futuros, ... et in fine termini facere ipsam maritari” (28.09. 1376.g.), Diversa Notariae, IX, 162v; “Ego Pribislaua filia condam Radecii de Hisdabra Bossine confiteor quod loco me et operas meas Chatusse sorori Blaxi de Radouanno et uxori Petri Nichulich, ... et ipsam bene tractare et corigere et si bene portabit ipsam maritare et ei in auxilium maritacionis” (25.10. 1394.g.), Diversa Cancellariae, XXXI, 125; “Radin Stoysich dat et concedit Osrien Ratchouich pilipario unam puellam etatis annorum sex vocatam Stoysauam, quam dictus Radin dixit emisse a Teucris in partibus Bossine. Et dictus Osrien debeat eam gubernare et adueniente tempore etatis nubilis dictus Osrien debeat eam viro collocare et docere, prebere prout videbitur dicto Osrien et ex tunc ea maritata dicta Stoysaua sit libera et francha a dicto Osrien verum interim dictus Osrien possit eam compellere ad standum secum et eam reuendicare ubi esse. Et dictus Radin ex nunc liberat et francat ipsam quantum pro se. Et hoc ideo quia dictus Radin confessus est habuisse a dicto Osrien yperperos decem septem pro dicta puella. Quibus dictus


• 189 •

Kada su žene u pitanju konkretnije informacije pratimo u drugim ugovorima. Januara 1402. godine Tvrdislava, kćerka Ljuboja Stanjevića iz Luke, postala je slu-žavka čuvenog slavenskog kancelara u Dubrovniku Ruska Kristoforovića na rok od deset godina. Pored ostalog Rusko se obavezao da će Tvrdislavu čiste savjesti podučavati dobrim običajima (et ipsam docere et instruere bonos mores).8 Februara

Radin eam emerat ut dixit verum si asserit aliquo qui vendicaret dictam puellam a dicto Osrien aliquo modo quod dictus Radin teneatur et debeat soluere dictos yperperos decem septem dicto Osrien ad omnem voluntatem dicti Osrien. Hec carta etc. judex et testis ut supra” (02.11. 1409.g.), Isto, XXXVIII, 99v; “Giucha filia condam Radoslaui Bogdanich de Sliuno etatis legiptime locauit se ad standum et famulandum pro annis sex proxime futuris cum Marino de Laguo de Trano, ... et eam finito dicto tempore sex annorum suis propriis denarios maritare iuxta eius condicione” (21.06. 1430.g.), Isto, XLVI, 188v; “Vochna filia condam Radoman de Vatniza voiuode Radossaui Paulouich annorum quatuordecim prout dixit Ana sua Radossaua aua spontanea voluntate ac de voluntate et consensu predicte Radossaue aue sue, locauit se et opera sua egregio artium phisice et cirurgie doctori domino magistro Jacobo de Prothonotario de Messana ... et ipsam maritare dum sibi magistro Jacobo videbitur tempus habile et debitum ac sibi dare pro dote et vestibus quantum hobestum et condecens est similibus seruicialibus dari” (30.10. 1436.g.), Diversa Notariae, XXI, 43v; “Radiuoi Boliesaligh de Vidoapoglia et Staniça eius uxor acordauit et locauerunt eorum filiam Stanam cum Henrico Filippi de Arigucio de Florentia cum hic pactis et condicionibus, videlicet, quod ipsa Stana debet stare cum ipso Henrico et non cum aliquo usque ad congruum tempus maritationis ipsius Stane secundum discretionem ipsius Henrici et secundum quod erit conueniens et debet sibi bene seruire in omnibus rebus licitis et honestis. Et ipse Henricus debet tenere ipsam Stanam in domo sua durante dicto tempore tam infirmam quam sanam et sibi facere expensas et eam vestire et calciare secundum statum ipsius Stane et bene atque humaniter tractare et quando erit tempus maritandi ipsam Stanam quod ipse Henricus debeat maritare ipsam secundum discretionem suam et secundum quod erit conueniens et honorale. Que omnia suprascripta dicte partes promiserunt inter se firmiter obseruare renunciantes” (27.12. 1443.g.), Diversa Cancellariae, LVIII, 142; “Bernardinus de Verona habitator Ragusii conduxit et achordauit pro ancilla Stanissauam filiam Radogne Vuchichieuich de Blagai partium Bosne presentem et cum presentia et voluntate Ifchi et Giuragh Braichouichi auunculorum dicte Stanissaue ibi presentium et dictam Stanissauam achordantium dicto Bernardino pro annis quinque continuis proxime futuros, ... Et si erit bona et honesta dictus Bernardinus promisit eam maritare cum peruenerit ad etatem nubilem iuxta suam conditionem et cum dote sicut solent maritari ancille” (21.01. 1501.g.), Diversa Notariae, LXXX, 59.

8 “Gluboye Stagneuich de Luca facit manifestum quod ipsi dat et locat unam suam filiam nomine Tuerdislaua et oppera sua Ruscho magistri Christofori presenti et conducenti ipsam puellam ad standum sechum usque ad decem annos proxime futuros, promictens et se obligans pro dicta sua filia quod ipsa per complebit tempus predictum decem annorum et fideliter seruiet et hobediet mandatis dicti Ruschi et eius famillie et faciet omnia seruicia eidem possibilia que comisserit sibi idem Ruschus et eius familia et quod ipsa non aufugeret nec furtum comitet. Et hoc quia ipse Ruschus promitit dictam puellam tenere, passere et induhere condecenter prout sue bone consciencie paruerit et ipsam docere et instruere bonos mores. Renuntiando. Quibus omnibus supradictis Hielias de Poza custos carçeribus comunis Ragusii tutor et tutorio nomine predicte Tuerdislaue una cum predicti Ruscho tutore et conditore considerans quod ipsa puella stabit famillichia cum patre suo consenssit ut supra una cum Gluboye patre dicte puelle” (04.01. 1402.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 58v; Д. Динић-Кнежевић, Миграције становништва из јужнославенских земаља у Дубровник током средњег века, 46.

esad kurtović

• 190 •

1404. godine Ruža, kćerka Dapa Desinića iz Drijeva obavezala se na petogodišnju službu kod Tripe Đorđića iz Kotora (Tripe Georgii de Catharo). Između ostalog Tripe se obavezao da će Ružu dobro podučavati (et bene docere eam).9

Najinteresantniju grupu ugovora predstavljaju oni u kojima je data i poneka in-formacija o obrazovanju koje prevazilazi uobičajene domete i norme porodičnih krugova, zanatskih radionica i odgoja putem učenja dobrih manira u ponašanju. To su ugovori u kojima se gospodari slugama i šegrtima obavezuju da će ih učiti čitati i pisati. Augusta 1404. godine Bolja, supruga izvjesnog Obrada iz Konavala, dala je sina Boljeslava na šestogodišnju službu kod ljekara Ivana iz Ankone (magistro Joha-nni magistri Antonii cirosicho de Anchona) koji je bio na dužnosti dubrovačkog dr-žavnog ljekara. Ljekar Ivan se obavezao da će dječaka učiti čitati i pisati i podučavati dobrim običajima (et docere eum legere et scribere ac bonos mores).10 S obzirom da se radi o Italijanu prije bi se radilo o učenju čitanja i pisanja talijanskog i latinskog nego slavenskog jezika, odnosno domaćeg jezika sredine iz koje je dolazio.

Slične primjere nalazimo i kasnije. Marta 1488. godine Radosav Milković iz Vr-sinja uz jemstvo braće Rajana i Vukašina Milkovića, stupio je u petogodišnju službu kod lanara Benka Vladojevića. Benko se obavezao da će se brinuti o Radosavljevom zdravlju, smještaju, ishrani, obući i odjeći, izučavanju lanarskog zanata, da ga neće tjerati nego da će se o njemu dobro brinuti, isplatiti mu na kraju ukupnu plaću u iznosu od 30 perpera dubrovačkih dinara, po završetku službe dati mu novu obuću i odijelo od dubrovačkog platna te učiti ga čitati i pisati (et legere et scribere docere).11

9 “Rusa filia Dapi Dessinich de Narento facit manifestum quod ipsa locat se et oppera sua Tripe Georgii de Catharo usque ad quinque annos procxime futuros, promictens bene et fideliter seruire dicto Tripe et omnia facere que michi comisserit et furtum non comitere nec volenti comitere consentire. Et hoc quia idem Tripe promixit dictam Ruxam tenere et bene docere eam et dare sibi victum corporis et singulo anno unam modrinam, perperum unum, unum caputergium et unam camisiam. Renuntiantes” (13.02. 1404.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 49v.

10 “Bogla uxor Obradi facit manifestum quod sponte dat et locat magistro Johanni magistri Antonii cirosicho de Anchona ad presens salariato comunis Ragusii eius filium Bogleslauum de Canal partium Bosne etatem legiptimum non habentis ad standum cum dicto magistro Johanne usque ad sex annos procxime futuros, promictens quod dictus Bogleslauus fideliter et legaliter seruiet sibi et faciet omnia que ipse magister Johannes comitet tamen ei posibilia, furtum non chomitet nec volenti comitere consentiet et ex pacto si dictus magister Johannes recederet de Ragusio quod dictus Bogleslauum teneastur ire sechum ad illas partes ad quas ire volluerit. Et hoc quia dictus magister Johannes promixit et se obligauit bene tractare dictum puerum et docere eum legere et scribere ac bonos mores, dare ei victum et vestimenta condecenter secundum aliorum famulorum in simili gradu permanenci. Renuntiantes” (09.08. 1404.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 96.

11 “Benchus Vladoeuich lanarius conduxit et accordauit in famulum suum pro annis quinque proxime futuris Radossauum Milchouich de Versigne presentem et acceptantem et se et operas suas locantem. Qui Radossauus promisit stare toto dicto tempore cum dicto Bencho, non discedere non furari nec furari volentibus consentire, famulari, obedire et seruire in omnibus licitis et honestis more boni et fidelis famuli. Pro quo quidem Radossauo predicto Rayanus et Vuchassinus Milchouichi fratres super se et sua bona omnia constituerunt se plegios et principales solutores


• 191 •

Januara 1490. godine Radivoj Ratković i Nikola Heraković (preko Marina He-rakovića i Blaža Radosalića) primili su na sedmogodišnju službu i izučavanje zana-ta podstrigača sukna Radivoja Radosalića iz Bobana uz saglasnost njegove majke Radosave. Od svojih poslodavaca Radivoj Radosalić iz Bobana trebao je dobiti sve uobičajeno što je dobijala i druga posluga i šegrti, ali dodatno i poučavanje čitanja i pisanja (et literas legere et scribere et docere eum).12

Najvrjedniji primjerak ostavljamo za kraj. Marta 1491. godine Dragoje Vladisa-lić iz Slivnice obavezao se na četvorogodišnju službu kod Vukca Vukotića. Vukac se obavezao da će se brinuti o Dragojevom zdravlju, smještaju, ishrani, obući i odijeći, da će mu po isteku ugovora isplatiti 15 perpera, te da će ga učiti pisati slavenski (eum docere scribere in sclauo).13

* * *

Za razliku od navedenih situacija u ugovorima o služenju i izučavanju zanata, koji imaju odgojnu funkciju ali u kojima odgoj i obrazovanje nisu u središtu ugovorenog “službovanja” pronađen je jedan ugovor koji govori o učenju pisanja kao osnovnom elementu naukovanja. Februara 1427. godine dubrovački vlastelin Teodor Prodane-

pro omni manchamento seu damno quod dictus Radossauus facerit dicto Bencho. Contra vero dictus Benchus super se et sua bona promisit dictum Radossauum tam egrum quam sanum domi sua tenere, nutrire, cybare, calceare et vestire, artem lanaram docere et legere et scribere docere non expellere, beneque tractare in omnibus et in fine dictorum annorum quinque illi dare et soluere iperperos triginta et ipsum de nouo vestire et calceare de panno Raguseo totum. Renuntiando” (10.03. 1488.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXXVI, 42.

12 “Radiuoi Ratcouich in suo nomine Marinus Cheracouich et Blasius Radossalich cimator tanquam procuratores Nichole Cheracouich cimatoris et mercatoris dictis nominibus conduxerunt et accordauerunt in famulum suum ad artem cimarie et ad omnia alia ipsis necessaria hic Ragusii et extra Ragusium pro annis septem proxime futuros Radiuoi Radossalich de Bobanis presentem et acceptantem et se et operas suas locantem, cum consensu etiam matris sue Radossaue presentis et contentatis pro dicto tempore. Qui Radiuoi promisit toto dicto tempore stare cum dictis conductoribus, non discedere non furari nec furari volentibus consentire sed laborare, obedire et seruire in omnibus licitis et honestis more boni et fidelis famuli. Contra vero dicti conductores dictis nominibus promiserunt et obligauerunt se et sua bona omnia dictum Radiuoi tam egrum quam sanum domi sue Ragusii et extra Ragusium nutrire eum, vestire et calciare, cybare et artem cimarie bene et diligenter docere et literas legere et scribere et docere eum et non expellere eum toto dicto tempore sed in omnibus eum bene tractare et in fine dicti temporis illum totum de nouo de panno Raguseo vestire et illi dare et soluere in pecunia numerata ducatos auri septem. Renuntiando” (21.01. 1490.g.), DAD, Diversa Cancellariae, LXXXVII, 63v.

13 “Vuchaz Vuchotich conduxit et achordauit Dragoe Vladissalich de Sliunize presentem et acceptantem pro annis quattuor proxime futuros, promittens dictus Dragoe toto dicto tempore stare et habitare cum dicto Vuchaz et ab ipse non discedere non furari nec furari volentibus consentire, sed esse fidelis, solicitus et obediens more boni et fidelis famuli. Et versa vice dictus Vuchaz promisit dictum Dragoe toto dicto tempore annorum quattuor tenere in domo sua tam egrotum quam sanum et eum cibare, nutrire, calceare et vestire et eum docere scribere in sclauo et in fine tempus sibi dare et soluere pro eius mercede yperperos quindecim” (26.03. 1491.g.), DAD, Diversa Notariae, LXX, 149v.

esad kurtović

• 192 •

lić (ser Theodoro de Prodanello) dao je Pavla, jednog slugu vojvode Sandalja Hranića Kosače na jednogodišnju službu kod dubrovačkog svećenika Andrije Drinkaševi-ća (domino Andrea Drinchaseuich). Pored uobičajene brige za smještaj, zdravlje i ishranu don Andrija se obavezao da će Pavla učiti pisanju kao dobar učitelj (doceris litteras iuxta suum posse et vacari circha instructionem ipsius tamquam bonus homo et bonus magister). Teodor se obavezao da će za ovu Pavlovu poduku i sve navedene troškove (pro retentione instructione et magisterio et expansis predictis, ut supra dandis per ipsum ipsi Paual) platiti 50 perpera, a zašto je unaprijed don Andrija primio 20 perpera, a na ostatak je mogao računati po završetku predviđenog roka ugovora.14 Dubrovački vlastelin Teodor Prodanelić je od ranije poznat kao zastupnik vojvode Sandalja Hranića15 i očito je da je ovo angažman koji je tražio moćni vojvoda a za svoje potrebe. Očito je i da se radilo o potrebi učenja latinskog ili talijanskog jezika s obzirom da je vojvoda imao izuzetno razvijenu kancelariju za obrazovanje domaće pismenosti i da je za učitelja izabran ugledni dubrovački svećenik.16

14 “Ser Theodoro de Prodanello dedit et locauit Paual seruitorem voiuode Sandalii pro uno anno proxime futuris, incepto die primo mense februari presentis et ut sequitur finitur, ad standum cum domino Andrea Drinchaseuich presente et ipsum conducente, his pactis, modis et condicionibus, videlicet, quia dictus dompnus Andreas teneatur ipsum Paual teneri secum in domo sua per dictum annum et ipsum Paual bene et mansuete tractari et ipsum ad mensam ipsius domini Andree teneri et sibi Paual dare expensas oris pro dicto anno et eundem, ut supra, bene tractari et mansuete et ipsum etiam Paual doceris litteras iuxta suum posse et vacari circha instructionem ipsius tamquam bonus homo et bonus magister. Et versa vice idem ser Theodorus dare promisit eidem domino Andree pro retentione instructione et magisterio et expansis predictis, ut supra dandis per ipsum ipsi Paual, yperperos quinquaginta grossos de Ragusio. Ita tanquam, si infra dictum annum decederet id Paual quod pro rata habeat solutionem id dominus Andreas. Et confessus fuit id dominus Andreas habuisse a dicto ser Thodoro pro parte dicti precii yperperos viginti et residium habeat in fine dicti anni, promittentes partes predicte omnia predicta attenderis et obseruaris. Renuntiando omnes.” (07.02. 1427.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLIV, 106v.

15 Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Institut za istoriju, Studije i monografije 4, Sarajevo 2009, po registru pod Prodanelić.

16 O don Andriji Drinkaševiću: “Andrea Drinchaseuich cappelano” (28.07. 1423.g.), DAD, Diversa Notariae, XIV, 19v; “don Andree de Drinchas” (08.11. 1424.g.), Isto, 147v; “Dominus Andreas de Drinchasio presbiter Ragusiensis” (12.09. 1445.g.), Isto, XXIX, 140v; “Dom Andreas de Drinchas” (03.03. 1460.g.), Isto, XLIII, 98.


• 193 •

Esad KurtovićFrom the history of upbringing and education in

Dubrovnik and its hinterland (The acquiring of good customs, manners and literacy)

SummaryThe paper is a contribution to the history of upbringing and education in Du-

brovnik and its hinterland during the Middle Ages. Elements of upbringing and education in the hinterland of Dubrovnik also arrived through young people who came to Dubrovnik as servants or apprentices who later returned to their homes after finishing their education. Apart from the usual terms in contracts, the tutors guaranteed to supply the servants and apprentices with food and shelter, clothes, health care, craft education and financial compensation for their work. Sometimes they would even insert specific conditions by which they obliged to teach their ser-vants and apprentices good manners and behaviour, but also to teach them to read and write even though this was not the main clause of the contract. Contracts about trades in which language is to be taught were very rare.

• 195 •

Pregledni rad (Review paper)726.825(497.6)”14”929.731 Radosalić R.929.731 Dragosalić R.

marjan drmač

Veliki knez bosanski Radoje i dilema oko njegovog stećka

•Abstrakt: O velikom knezu bosanskom Radoju skoro da nemamo nikakvih podataka,

kada je u pitanju izvorna građa. Upravo su iz tog razloga u historiografiji nastale dileme kada je riječ o historijskom identitetu ovog čovjeka, tako da se u određenim historičarskim krugovima pokazao interes za otkrivanjem potpunijeg identiteta velikog kneza bosanskog Radoja. Međutim, unatoč velikim naporima do konačnog riješenja se nije došlo. Historio-grafija je ponudila dva riješenja, a ona su da je veliki knez bosanski Radoje, zapravo župan i knez Radoje Radosalić ili knez Radoje Dragosalić. Ove dvije ličnosti su svjedoci koji se spominju u bosanskim kraljevskim poveljama na prijelazu iz XIV. u XV. st.

Ključne riječi: Radoje Radosalić, Radoje Dragosalić, veliki knez bosanski, župan, knez.

Abstract: We have almost no information about the Grand Count of Bosnia Radoje, when primary sources are concerned. It is because of this that dilemmas arose in historio-graphy about the historical identity of this man, so that certain historians showed interest for the uncovering of this problem. However, despite the great efforts, a final solution was not found. Historiography provides two possibilities; one is that Radoje, the Grand Count of Bosnia, was in fact Župan and Count Radoje Radosalić, and the other one is that he was Count Radoje Dragosalić. These two individuals are mentioned as witnesses in Bosnian royal charters from the end of the 14th and beginning of the 15th century.

Key words: Radoje Radosalić, Radoje Dragosalić, Grand Count of Bosnia, Župan, Count

Stećak velikog kneza bosanskog Radoja Često ćemo u historiografskim štivima srednjovjekovne Bosne susresti titulu i

ime veliki knez bosanski Radoje. Budući da je imao vrlo važnu titulu, pojedini hi-storičari su promišljali tko bi mogao biti taj čovjek. Izvorna građa i jedini spomen dotične ličnosti je natpis sa njegovog stećka koji se nalazi na lokalitetu Brdanjak u Zabrđu (pored današnjeg sela Lepenice) kod Kiseljaka. Na lokalitetu se nalazi nekropola sa sedamnaest stećaka i ona je danas sastavni dio katoličkog groblja. Među stećcima su četiri velika i dva obična sljemenjaka, a ostalo su sanduci. Sljemenjaci su

marjan drmač

• 196 •

od krečnjaka i pažljivo su obrađeni, dok je ob rada sanduka gruba, a materijal kon-glomerat. Grupa od četiri velika sljemenjaka je i terenski nešto odvojena od ostalih spomenika.1 Upravo jedan od ova četiri je Radojev stećak.

Na stećku je istaknuto šljeme i krovni prijepusti.2 Njegovi ukrasni motivi su obična i tordirana vrpca i grb koji se sastoji od vučje glave i nešto prednjeg trupa sa prednjim nogama, okružen vijugastom vrpcom iz koje ravnomjerno izlaze po tri listića. U ovakvoj formi grb velikog kneza Radoja je jedini potpuni grb koji je isklesan na jednom stećku.3 Osim toga na spomeniku se nalazi nekoliko rozeta. Na jednoj bočnoj i jednoj čeonoj strani ure zan je natpis koji kaže da je to spome-nik veli kog bosanskog kneza Radoja, koji je postavio njegov sin knez Radič.4 Vrlo blisku analogiju ovome grbu predstavlja grb na pečatnom prstenu iz Arnautovića koji također ima iste simboličke elemente na grbu.5 Radojevu grobnicu su u proš-losti više puta otvarali tražeći grobno blago pri čemu su nađeni ostatci srmali-čo-he6 i Radojev prsten pečatnjak.7

Stećak je i danas u sličnom stanju, kao i 1958/59. g, kada ga je Pavao Anđelić analizirao. Stećak ima na sebi dva velika oštećenja, koja su prema Anđelićevim fotografijama iz 1963. g. bila evidentna i u to vrijeme. Prema tome, oštećenja su nastala ranije i to najvjerovatnije između I. i II. svjetskog rata kada je Vinko Miko-lji (visočki advokat i ljubitelj starina) kopao ispod stećka. Obzirom da je ovo jedan od najvrjednijih stećaka u Bosni i Hercegovini, smatram da bi trebalo poduzeti hitne mjere konzervacije i prevencije s ciljem što boljeg očuvanja nacionalnog kul-turnog blaga.

1 Pavao Anđelić, Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 60-61.

2 Владислав Скарић, “Један словенски узор босанских мраморова. (Са 2 слике у тексту)”, Гласник Земаљског музеја (dalje: ГЗМ), XV, Свеска II, Сарајево, 1928, 143.

3 Pavao Anđelić, “Arheološka ispitivanja”, u: Lepenica (Priroda, stanovništvo, privreda i zdravlje), Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1963, 181-182.

4 Šefik Bešlagić, Stećci – Kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971, 167; Dubravko Lovrenović, Stećci – bosansko i humsko mramorje, II. dopunjeno izdanje, RABIC, Sarajevo, 2010, 258.

5 Koji je od Pribinića pokopan u Milima (Arnautovićima), danas nije moguće pouzdano utvrditi. Moguće je da se radi o županu Brajku (bilj. 47). Pavao Anđelić, “Srednji vijek-doba stare bosanske države”, u: Visoko i okolina kroz historiju 1, Skupština opštine Visoko, Visoko, 1984, 230.

6 Vid Vuletić-Vukasović, “Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini”, Viestnik Hrvatskoga arkeolo-gičkoga družtva, Broj 1, Zagreb, 1889, 44-45.

7 Prsten ispod stećka kneza Radoja iskopao je, u svoje vrijeme, visočki advokat Vinko Mikolji. Prsten se danas nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, koji ga je kupio od Mikoljijevih nasljednika (bilj. 46). Anđelić, “Srednji vijek-doba stare bosanske države”, 230.

Veliki knez bosanski radoje i dilema oko njegovog stećka

• 197 •

Prema transliteraciji i transkripciji Ćire Truhelke8 na Radojevom stećku piše:

Uža bočna strana1. red: Se Zlamenie kneza

Dulja bočna strana1. red: Radoe velikoga kneza bosanskoga2. red: apostavi sinj 444 negov 3. red: j knezj Radičj z božiom pomoć~4. red: i svoihj vqrnqhj asinom ni sd...5. red: omj inomj pomoći~ nego samj onj

Se zlamenie kneza-Radoe velikoga kneza bosanskoga, a postavi sinj negovj knezj Radičj z božiomj pomoćju i svoihj viernihj a sinomj ni

sd(rug)omj inomj pomoćiju nego sam.

Budući da smo prezentirali stećak sa većinom referenci koje nam on nudi, u dalj-njem izlaganju pokušat ćemo dati odgovor na pitanje tko je veliki knez bosanski Radoje? Da bismo bili u mogućnosti povezati diplomatičku građu sa natpisom sa stećka prvo ćemo reći nešto o tituli velikog kneza bosanskog.

Titula kneza je dosta raširena kod slovenskih naroda i uvijek je označavala starje-šinu, poglavara i čovjeka od ugleda. Ona je stekla značajnu ulogu u srednjovjekovnoj

8 Ћиро Трухелка, “Два хералдичка споменика из Босне”, ГЗМ, Књига II, Сарајево, 1889, 76.

Slika 2. Grb na Radojevom stećku (snimio: Marjan Drmač)

Slika 1. Natpis na Radojevom stećku sa tordiranim užetom (snimio: Marjan Drmač)

marjan drmač

• 198 •

Bosni u doba oblasnih gospodara.9 Ćiro Truhelka smatra da su “bosanski knezovi” upravljali onim dijelom zemlje, koji se u ono doba naziva Bosnom.10 Marko Vego na to dodaje, da je pridjev “bosanski”, sinonim za “visočki” knez. Bosanski knez je obavljao dužnost starješine dvorske kancelarije i njemu je bio podređen niz pisara raznih zvanja.11 Titula velikog kneza bosanskog nije bila nasljedna, a dodjeljivao ju je sam kralj.12 Ona potpuno odgovara položaju palatina na ugarskom dvoru13 i veže se za bosanski kraljevski dvor. Sudeći po svemu ova titula je uvedena u srednjovje-kovnu Bosnu u drugoj polovici XIV. st. za vladavine Tvrtka I. Razlog tomu je bio prelazak stolnog kraljevskog mjesta iz Visokog u Sutjesku i Bobovac.14 Veliki knez bosanski je postavljen (od strane kralja) da vodi računa o dvoru i dvorskoj kancelariji u Visokom.15 U srednjovjekovnoj Bosni spominje se svega nekoliko ličnosti koji su nosili ovu titulu,16 i svaki spomen je iz druge polovice XIV. i prve polovice XV. st.

Ukoliko uz spomenuto pretpostavimo da je i Radojev stećak podignut nekad u to doba, onda se prirodno nameće odgovor da je Radoje živio i djelovao u ovo vrijeme. Što se tiče Radojevog ugleda, on nije mogao da se mjeri sa hercegom Hrvojem Vukčićem, knezom Pavlom Radinovićem i vojvodom Sandaljem Hranićem. On također nije nastupao kao samostalni oblasni gospodar,17 nego je obavljao dvorske poslove u Visokom. 9 Раде Михаљчић, Владарске титуле обласних господара (Прилог владарској идеологији у старијој

српској прошлости), Српска школска књига и Knowledge, Београд, 2001, 88-99.10 Tako je bilo knezova humskih, knezova Usore, Soli, Donjih krajeva, Drine, a te su pokrajine na

dvoru obično imale zastupnika, koji se u državnim listinama spominju u popisu svjedoka. Ćiro Truhelka, “Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka”, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), Knjiga 1, Sarajevo, 1901, 96.

11 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 80. Sjedište mu je bilo na dvoru bosanskog kralja, gdje je obavljao funkciju starješinedvorske kancelarije. Vesna Mušeta-Aščerić, Sarajevo i njegova okolina u XV. stoljeću (Između istoka i zapada), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005, 40.

12 Anđelić, “Srednji vijek-doba stare bosanske države”, 120.13 Pejo Ćošković, “Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić”, Croatica christiana periodica 37, Zagreb,

1996, 77. 14 Десанка Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Веселин Маслеша,

Сарајево, 1978, 36. Pavao Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2004, 315-320.

15 Велики кнез босански је био краљев заменик у одређеној врсти послова. Милош Благојевић, “Велики кнез и земаљски кнез”, Зборник радова Византолошког института XLI, Beograd, 2004, 316.

16 Ovi se knezovi zovu knezovi bosanski te se opetovano spominju: za kralja Tvrtka II. bosanski knez Tvrtko Borovinić (1433.), za Tome bosanski knez Radić Mozolić (1446.), a u natpisima bosanski knez Radivoj (Toplik) i bosanski knez Batić (Kopošić). Truhelka, “Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka”, 96.

17 Интитулацијом великог кнеза босанског изражавала се припадност кнеза Радоја русашкој господи, најугледнијим члановима државног сабора, властели и велможама русага босанског. Михаљчић, Владарске титуле обласних господара (Прилог владарској идеологији у старијој српској прошлости), 100.


• 199 •

Geografska blizina Lepenice kraljevskom dvoru u Visokom također ide u prilog velikom knezu bosanskom Radoju. Ukoliko je stanovao u Lepenici lako je mogao stizati u Visoko i obavljati svoje dužnosti, govorimo li o prostornoj udaljenosti ova dva mjesta.

Prva poznata ličnost sa titulom velikog kneza bosanskog bio je Hrana (Vuković) Kosača.18 Poslije njega spominju se: Dragiša (Vukčić) Hrvatinić,19 Priboje Masnović,20 Radoje Radosalić,21 Batić Mirković,22 Tvrtko Borovinić23 i Radič Mozolić.24

Određenim analogijama počelo se pretpostavljati da je veliki knez bosanski Ra-doje, zapravo župan i knez Radoje Radosalić ili knez Radoje Dragosalić. Ove lič-nosti javljaju se kao svjedoci u kraljevskim poveljama bosanskog srednjovjekovlja na prelazu iz XIV. u XV. st.25 U samome tekstu, uočljiva je sumnja pri tvrdnji da je jedan od ove dvojice veliki knez bosanski Radoje, bez obzira na vremensku podudar-nost. Otvorena je mogućnost da doista jeste jedan od njih,26 ali isto tako i da je netko sasvim treći. Da bismo nastavili ka cilju potrebno nam je sagledati povelje i titule koje se spominju u poveljama uz Radoja Radosalića i Radoja Dragosalića.

Dileme oko svjedokâ Radojâ Radoje Radosalić je jedna od značajnijih ličnosti bosanskog srednjovjekovlja na

prijelazu iz XIV. u XV. stoljeće. O njemu imamo svega nekoliko šturih podataka gdje se kao svjedok spominje u bosanskim kraljevskim poveljama među brojnom

18 On je spomenut 13. februara 1423. g. u mletačkoj povelji kao “magni comitis regni Bossine”. Никола Радојчић, “Два одломка Илариона Руварца о Косачама”, ГЗМ, Свеска IV-V., Сарајево, 1949-1950, 208.

19 Иларион Руварац, “Драга, Даница, Реса.” ГЗМ, Књига III, Сарајево, 1891, 233.20 Anđelić, “Srednji vijek-doba stare bosanske države”, 122.21 Б лагојевић, “Велики кнез и земаљски кнез”, 314.22 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, Izdanje Zemaljskog

muzeja, Sarajevo, 1979, 56-57.23 Ćošković, “Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić”, 57-81.24 Петар Кајер и Вид Вулетић-Вукасовић, “Листина Стефана Томаша од 19. Фебруара год.

1450.”, ГЗМ, Сарајево, 1905, 253-256.25 Срђан Рудић, “Повеља краља Стефана Дабише Дубровнику”, Стари Српски Архив (dalje:

ССА), Књига 6, Београд, 2007, 180-181.26 Ljubomir Stojanović je bio mišljenja da ovaj stećak pripada Radoju Dragosaliću. Љубомир

Стојановић, Стари српски записи и натписи, Књига I, Српска краљевска академија, Београд, 1902, 74. Marko Vego je dijelio mišljenje Ljubomira Stojanovića. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, 65. Pavao Anđelić je pak bio mišljenja da stećak pripada Radoju Radosaliću. Anđelić, “Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića”, GZM, Nova serija, Tom XXVI, 1971, 357. Anđelić, Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, 60-61. Anđelić, “Arheološka ispitivanja”, 181-182.

marjan drmač

• 200 •

drugom vlastelom.27 Njegova ličnost je prilično marginalizirana u historiografskim štivima i uglavnom se usputno spominje. U diplomatičkoj izvornoj građi, njegovo se ime sa titulom župan spominje dva puta i to 1392. i 1395. g. Radoje Radosalić sa titulom knez, spominje se u periodu od 1399. do 1405. g.28 Ostaje otvoreno pitanje da li je Radoje Radosalić bio župan pa je postao knez ili se radi o dvojici velmoža koji slučajno nose isto ime, ali različite titule. Pavao Anđelić je na osnovu stećka velikog kneza bosanskog Radoja bio mišljenja da je Radoje Radosalić bio župan i knez od župe Lepenice. Uspio je sačiniti genealogiju Pribinića, kojoj je pripadao i Radoje Radosalić. Pribiniće je ubicirao na prostor gornje Lepenice i to točno na regiju gdje je podignut stećak velikog kneza bosanskog Radoja.29

Da bismo prihvatili Anđelićevu intuitivnu pretpostavku, potrebno nam je za početak popratiti titularne procese u poveljama bosanskog srednjovjekovlja u to doba. Pratimo li kronološki povelje kroz drugu polovicu XIV. st. uvidjet ćemo kako broj knezova raste, a župana se smanjuje.30 Anđelić smatra da se župa Lepenica ras-pala koncem XIV. st. na tzv. knežije31 ili kasnofeudalne župe manjih teritorijalnih

27 “Svi su oni osim titule “dvor ski” opsluživali još i zvanje kneza. Posjedovali su leno, i skoro u svim pove ljama i ugovorima sudjeluju kao svjedoci. Bilo je među njima i takvih koji nose atribut župana. Jedan od takvih je i Radoje Radosalić koji je: “ot dvora prijestav župan”. Pavo Živković, “Socijalne promjene na dvoru bosanskih kraljeva tijekom 14. i 15. stoljeća (Primjeri nastanka novog plemstva u Bosni)”, Radovi, Vol. 21, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1988, 26.

28 Anđelić, “Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića”, 357.29 Anđelić, Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 60-61.30 “То је ишло тако да наjпослије да не бјеше властелина који не би био кнез, ако није био војвода

или жупан.” Ђура Даничић, Рјечник из књижевних старина српских, Дио први, Београд, 1863, 455.31 Anđelić, Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji sednjovjekovne Bosne, 68.

Slika 3. Izdvojena četiri sljemenjaka od ostataka nekropole. Drugi s desna je Radojev stećak.

(snimio: Marjan Drmač)

Slika 4. Oštećenja na Radojevom stećku (snimio: Marjan Drmač)


• 201 •

okvira.32 Ova priča bi išla u prilog Anđeliću u kontekstu Radoja Radosalića. Ako je bio župan župe Lepenice, mogao je postati knez knežije (dijela raspadnute župe). Međutim, nije nam poznat slučaj u tadašnjoj Bosni da je netko bio župan pa knez, što ne znači da se nije upravo tako desilo sa Radojem Radosalićem. Sima Ćirković primjećuje da je u vrijeme Tvrtka I. bio izgrađen sistem uprave u kojem su župani bili isključivo vladarevi organi. Župani su često bili zamjenici knezova kad bi ovi otišli u rat, a u sudstvu se javljaju i knezovi župa.33 Činjenica je da se u ovo doba potiskuje titula župana, a sve više do izražaja dolaze knezovi.34 Unatoč svemu ne možemo sa sigurnošću prihvatiti da je Radoje Radosalić župan i knez, ista osoba. Spomenuti ćemo obrnuti slučaj gdje je Dragiša Dinjčić iz Podrinja bio knez, pa je postao župan,35 ali to nam i dalje ostavlja naše pitanje podjednako otvorenim.

U ovoj priči rješenje nam možda nudi spomen župana Radoja, koji je promakao Anđeliću. Naime, 8. decembra 1400. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje, kojom kralj vojvodi Hrvoju dariva Livno,36 župan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao je ispitati što narod misli o ovoj donaciji.37 Činjenica je da se županu Radoju ne spominje prezime, ali se također u bosanskim poveljama tog doba ne spominje ni drugi župan Radoje osim župana Radoja Radosalića. Mala je vjerovatnoća da je neki drugi župan Radoje spomenut samo jedanput u toj povelji, mada nije isključena. Pridodat ćemo ovome da se 1395. g. župan Radoje Radosalić spominje kao svjedok u darovnici Stjepana Dabiše, Vukmiru Semkoviću i njegovoj braći. Godine 1400. u darovnici kralja Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju, župan Radoje se nalazi upravo uz ime Vukmira Semkovića.

Indicije ovih teorija govore da bi ipak najlogičnije bilo da se ovdje radi zapravo o dvojici velmoža sa istim imenom, ali različitim titulama. Župan Radoje Radosalić se spominje u poveljama u periodu od 1392. do 1400. g, a knez Radoje Radosalić u periodu 1399. do 1405. g. Prema Anđeliću, Radoje Radosalić je bio sin kneza Radosava Pribinića38 i

32 Isto, 22.33 Сима Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Српска књижевна задруга,

Београд, 1964, 216-218.34 “Кнез је, несумњиво по својој функцији имао потпун увид у локалне прилике и био

најобавјештенија личност о збивањима на лицу мјеста.” Десанка Ковачевић-Којић, “О кнезовима у градским насељима средњовјековне Босне”, у: Градски живот у Србији и Босни (XIV-XV), Историјски институт Београд, Београд, 2007, 288-289.

35 Anđelić, “Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića”, 356.36 “Upisahj podj mo~ srqdnu pečatj otvorena dva lista, Ådanj Vukmiru Semkoviću i Vuku

Nimičiću i županu Rado~, da po~ u Hlivno.” Franz Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858, 247-248.

37 Truhelka, “Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne”, GZM, XXVI, 1914, 236.38 Radosav Pribinić je zabilježen kao knez 17. jula 1392. g. Miklosich, Monumenta Serbica, 222.

marjan drmač

• 202 •

samim tim pripadnik velikaške porodice Pribinića.39 Nama se sada nameće pitanje koji je bio sin Radosava Pribinića, župan ili knez? Izgleda da bi bilo bliže da je njegov sin knez Radoje Radosalić, koji je od oca naslijedio titulu kneza i nastavio njegovim stopama u državnim poslovima poslije očeve smrti. Radosav Pribinić se posljednji put spominje 1392. g,40 a na istoj povelji je među svjedocima župan Radoje Radosalić. Manja je vjerovatnoća da se otac i sin zajedno spominju i to da sin ima veću titulu od oca. Dakle, prije će biti da je sin kneza Radosava Pribinića knez Radoje Radosalić, koji se prvi put spominje 1399. g.41

Knez Radoje Dragosalić se spominje par puta kao svjedok u bosanskim kraljev-skim poveljama i to od 1399. do 1405. g.42 O njemu znamo još manje nego o Radoju Radosaliću. Iz porodice Dragosalić se prije Radoja spominje knez Gojak Dragosa-lić.43 Međutim, izgleda je pripadnik ove porodice i knez Eugen Dragosalić, koji je spomenut 1378.44 Moguće je da su ili Gojak ili Eugen, otac kneza Radoja Drago-salića. Prema ovome, očito je da su i Dragosalići bili vlasteoska porodica, koja je djelovala u kraljevskoj službi na prijelazu iz XIV. u XV. st.

Da li je možda knez Radoje Dragosalić vremenom postao veliki knez bosanski Radoje, to je veliko i otvoreno pitanje. Ostaje nam mogućnost da bi veliki knez bo-sanski mogao biti i neka sasvim četvrta osoba. Međutim, ta teza se čini najmanje vjerovatnom. Iako nemamo spomen velikog kneza bosanskog Radoja u poveljama bosanskih kraljeva, vjerujem da je spominjan u prvoj fazi svoje karijere dok je bio samo knez. Teško je prihvatiti tezu da veliki knez bosanski Radoje nije nikako i nig-dje spominjan, osim na svom stećku. Nakon rečenog pokušat ćemo kneza i župa-na Radoja Radosalića, kao i kneza Radoja Dragosalića staviti u kontekst političkih zbivanja u Bosni u to doba. Cilj nam je pažljivo odmjeriti koji je od ove tri ličnosti eventualno postao veliki knez bosanski i sahranjen u gornjoj Lepenici gdje je podi-gnut, a nalazi se i danas, stećak velikog kneza bosanskog Radoja.

39 Anđelić, “Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke Marnavića”, 357.40 Bilj. 30.41 Miklosich, Monumenta Serbica, 234.42 Стојановић, Старе Српске повеље и писма, Књига прва, Српска школска књига, Београд,

2006, 422, 426 i 494.43 Рудић, “Повеља краља Стефана Дабише Дубровнику”, 180.44 “knezj Hegenj Dragoslalikj”, Miklosich, Monumenta Serbica, 190.


• 203 •

Župan i knez Radoje Radosalić i knez Radoje Dragosalić u bosanskim kraljevskim poveljama Župan Radoje Radosalić počinje se javljati u poveljama nakon smrti kralja Stjepana

Tvrtka I. 1391. g. Takve su okolnosti novog kralja Stjepana Dabišu (1391.-1395. g.) nagnale da na svoju stranu pridobije što više vlastele, koja mu je bila potrebna da bi zatečeno državno stanje održao što stabilnijim. Prva od povelja u kojoj se spominje žu-pan Radoje Radosalić pisana je 17. jula 1392. g.45 Dubrovčani su poslali svoje poslani-ke Stipana Lukarevića i Rafaela Gučetića na kraljevski dvor u Trstivnicu. Kralj Stjepan Dabiša im je izdao povelju kojom je potvrdio sve povlastice i slobode, podijeljene im od njegovih praroditelja, a posebno od kralja Stjepana Tvrtka.46 Župan Radoje među brojnom vlastelom bio je svjedok ovog događaja. Očito je kralj želio ostati s Dubrov-čanima u dobrim odnosima, zbog kojih je srednjovjekovna Bosna tradicionalno ima-la veliku trgovačku korist. Vijesti o županu Radoju Radosaliću u naredne skoro tri godine nemamo, ali nema sumnje da je mijenjao svoju politiku spram kralja i svojih dužnosti, jer će se ponovno spomenuti njegovo ime na povelji Stjepana Dabiše u ne tako vedrim okolnostima, govorimo li o skoroj smrti kralja Dabiše.

Tokom 1395. g. kralj Dabiša se razbolio, ali je ipak 17. maja 1395. g. potvrdio župa-nu Vukmiru Semkoviću i braći mu Tvrtku i Stipanu selo Kolo na Duvanjskom polju, koje im je bio dao kralj Stjepan Tvrtko I. za drugo selo, Jelšanicu. Stjepan Dabiša im je potvrdio selo za njihovu vjernu službu, osobito u “turačkih bojih”.47 Prema povelji neu-pitno je prisustvo župana Radoja ovom događaju.48 Upadljivo je da je kralj nagrađivao vlasteline koji su sudjelovali u bitkama protiv Osmanlija. Ovakve prilike upućuju na

45 “Kralj Stefanj Dabiša i sj bogodarovainomj mi gospoiwmj kralicwmj kyrj Elenomj na svetomj evanjćelji i na časnomj krjsti gospodni i s vlasteli kralÄvjstva mi: s voevodomj Hrjvoemj, i voevodomj Vlatkomj Usorjskimj, s knezemj Stipoemj Hrjvatinićemj, s knezemj Radosavomj Prqbinićemj, s knezemj Dobrosavomj Divoševićemj, s Tefačiwmj Batalomj, s knezemj Goqkomj Dragosalićemj, županomj Tvrjdisavomj Tuicomj, s knezem Vljčihnomj Blatkovićemj, s knezem Voisavomj Boevodićemj, s knezem Vljkjcemj Narjtičićemj, županomj Radoemj Radosalićemj, županomj }rqemj Tihjčinovićem, z dvorjscimj Stanjcemj Prqkušićemj; i semu ytvrjždenu i neporočnu vqti do vika našega n iqhj.” Miklosich, Monumenta Serbica, 222.

46 Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 198.47 Marko Perojević, “Stjepan Dabiša”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine

1463, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo, 1998, 362.48 “A tomu svidoci i ručnici naši vlastele, wtj Bosne knezj Pavlj Radinovićj z bratiwmj,

knezj Prqboe Masnovićj z bratiwmj, tepačić Batalo z bratiwmj, Vljkota Prqbinićj z bratiwmj, Sanjdalj boÅvoda z bratiwmj, Grgurj Viljhanićj z bratiwmj; wtj hljmjske zemle knezj Vljkašinj Milatovićj z bratiwmj, knezj }ran Radivoevićj z bratiwmj; wtj doljnihj krai voevoda Hrjvoe z bratiwmj, knezj Mladinj Stanjčićj z bratiwmj; wtj Usore voevoda Bljčihna z bratiwmj, knezj Stipacj Biloševićj z bratiwmj; wtj dvora prqstavj županj Radoe Radosalićj z bratiwmj; a wdj svoiti Branko Simjčićj z bratiwmj.” Miklosich, Monumenta Serbica, 226-227.

marjan drmač

• 204 •

još uvijek relativno stabilno stanje unutar same države. Nedugo potom kralj Stjepan Dabiša umire,49 a na bosanskom prijestolju ostaje njegova žena Jelena Gruba (1395.-1398. g.). U ovo doba će već polako početi jačati državna politička djelatnost oblasnih gospodara, među kojima će se posebno isticati Hrvoje Vukčić. Od 1395. g. proći će pet godina da bi opet dobili vijesti o županu Radoju. Naime 8. decembra 1400. g. u pove-lji novog kralja Stjepana Ostoje (1398.-1404. g.), kojom kralj vojvodi Hrvoju dariva Livno,50 župan Radoje (kao kraljev povjerenik) trebao je ispitati što narod misli o ovoj donaciji. U ovo doba je velika moć vojvode Hrvoja. Dodjela Livna vojvodi Hrvoju je jedna od gesti kojom kralj želi da ga zadrži na svojoj strani, kao saveznika i vjernog velmožu. U projektu o donaciji sudjelovao je i župan Radoje, jer je poslan od strane kralja da izvidi kako će narod reagirati na sve to.51 Nakon ovog spomena u diplomatici bosanskog srednjovjekovlja županu Radoju Radosaliću se gubi svaki trag.

Vratiti ćemo se godinu dana unazad i propratiti prvi spomen knezova Radoja Radosalića i Radoja Dragosalića. Oni će prvi put biti spomenuti u kraljevskoj po-velji nakon dolaska na prijestolje kralja Stjepana Ostoje 1398. g.52 Povelja je bila upućena Dubrovčanima 15. januara 1399. g. u kojoj, između ostaloga, piše kako su Dubrovčani došli govoriti kralju za zemlje koje im je darovao.53 Uz brojne velikaše koji su bili svjedoci ovog čina (među kojima je prvi vojvoda Hrvoje) spominju se knezovi Radoje Radosalić i Radoje Dragosalić.54 Nedugo potom dva kneza se spo-minju 5. februara 1399. g. u povelji kralja Stjepana Ostoje upućene Dubrovčanima, kojom kralj traži da mu Dubrovčani isplate Dmitrovdanski dohodak u vrijednosti od 2000 perpera.55 U ove dvije povelje vidno je da kralj želi zadržati dobre odnose s

49 “У пролеће 1395. Дабиша је из Хума молио да му се пошаље лекар, а у јесен (8. септембра) је умро.” Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, 174.

50 Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858, 247-248.51 Truhelka, “Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne”, 1914, 236.52 “Izbor Stjepana Ostoje obavljen je između 20. svibnja i 10. lipnja 1398. Glavnu riječ pri izboru

imao je vojvoda Hrvoje Vukčić, kome je novi kralj postao pokoran i poslušan.” Perojević, “Stjepan Ostoja”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 375.

53 Dubrovčani su dobili 24 sela u Primorju i to: Kurilo, Osalnik, Ljubač, Gromaču, Orašac, Trsteno, Dračevo, Brsečevo, Mravinac, Dulgo, Maljkove (Donje i Gornje), Slano, Trnovu, Podgoru, Čepikuće, Podimač, Koteze, Zaton, Visočane, Točilnik, Smokovljane, Ošlje i Topolu. Perojević, “Stjepan Ostoja”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 378-379.

54 “I kjda stvori si~ milostj kralevstvo mi, tuzi bihu kralevstva mi vlastele, a na ime voeboda Hrjvoe knezj Pavlj Radinovićj, voeboda Sanjdalj, tepačić Batalo i voeboda Vlatko Tvrjtkovićj, voeboda Vljkašinj Milatovićj, voeboda Pavlj Klešićj, knezj Prqboe Masnovićj, knezj Radoe Radosalićj, knezj Radoe Dragosalićj, knezj Voisavj Voevodićj, knezj Vukašinj Zlatonosovićj, knez Kovačj Diničićj.” Miklosich, Monumenta Serbica, 234.

55 “Kral Stepanj Wstoq i z bogodarovano-m-i gospoiomj kralicomj kirj Kuqvomj, postavivše ruci na svetomj evanjćeli i na čjsnomj krjsti gospodjnq i s vlasteli kralevjstva mi: s boebodomj Hrjvoemj, s knezomj Pavlomj Radinovićemj, s tepačiomj Batalomj, s boevodom Sanjdalemj, s boevodom Pavlomj Klešićemj, s boevodom Vlatkomj Tvrjtkovićemj, s boevodom Vljkašinomj


• 205 •

Dubrovnikom, ali uz uvjet da oni izvršavaju svoje obaveze spram Bosne. Dva kneza su nesumnjivo na strani kralja i svjedoci su izdavanja ovih povelja.

Kako je rasla moć Hrvoja Vukčića, vremenom su se počeli zatezati odnosi između njega i kralja Stjepana Ostoje i trebao se dogoditi prestižni obračun među njima.56 Ipak, u tim kriznim vremenima knez Radoje Radosalić je ostao vjeran kralju. To zaključujemo zahvaljujući povelji kralja Stjepana Ostoje od 22. aprila 1404. g.57 u kojoj se on spominje. Povelja je izdana “na Visokom” i upućena je mletačkim trgovcima. U njoj piše kako mletački trgovci mogu slobodno trgovati po cijeloj Bosni bez ikakvih dadžbina. Kralj također obećava da će sam nadoknaditi štetu ukoliko neki Mlečanin bude opljačkan. Ovaj ugovor je očito bio uperen protiv dubrovačkih trgovačkih interesa.58

U ovo doba odvija se rat između Bosne i Dubrovnika (1403.-1404. g.) u kojemu je Ostoja, po svemu sudeći, želio podjarmiti Dubrovnik. Malo je čudno da knez Radoje Dragosalić nije bio svjedok ovog događaja. Dva puta ranije je njegovo ime stajalo uz ime kneza Radoja Radosalića u poveljama iz 1399. g. Moguće je da se knezu Radoju Dragosaliću nije dopadala kraljeva politika spram Dubrovnika, tako da nije htio ni sudjelovati u takvom činu jer je vidio bolju priliku za sebe, ako ostane na strani Hrvoja i Dubrovnika. Mihailo Dinić također primjećuje kako se u ovom periodu pojedini bosanski velikaši brinu za svoje interese i kako neki napuštaju kralja Ostoju.59 Ukoliko se u ovo vrijeme knez Radoje Dragosalić odmetnuo od kralja Ostoje manja je vjerovatnoća da se javljao kao svjedok na poveljama po drugom Ostojinom dolasku na vlast. Samim tim, knez Radoje Dragosalić bi izgubio prostor za djelovanje u državnoj

Milatovićemj, s knezomj Radoemj Radosalićemj, s knezomj Voisavomj, s knezomj Vukašinomj Zlatonosovićemj, s knezomj Radoemj Dragosalićemj, s knezomj Prqboemj Masnovićemj, s knezomj Vukomj Tepčićemj, s knezomj Kovačemj Diničićemj.” Miklosich, Monumenta Serbica, 236-237.

56 “Крајем априла је краљ Остоја одржавао станак на којем нису учествовали херцег Хрвоје и Сандаљ. Већ средином тога месеца Хрвоје је важио као одметник од свога краља.” Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, 203. “Nemiri, ponukaše kralja Ostoju i bosanske boljare, da sazovu zbor u Visoko.” Truhelka, “Naši gradovi.-Visoki.”, Nada, br. 19, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1903, 259.

57 “Consilio cum magnificis et potentibus dominis comite Paulo Radinovich, vayvoda Vochomir Jurievich, vayvoda Paval Clisich et vayvoda Radiz Sanchovich et comite Radoe Radosalich baronibus nostris, ac etiam cum consilio quam plurium nobilium et militum apud nos consistentium.” Šime Ljubić, Listine o odnošaju između južnoga slavenstva i Mletačke republike, Knjiga V, JAZU, Zagreb, 1875, 39-41. Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Vol, XXIII, Zagreb 1892, 73.

58 Ferdo Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350.-1416.), Izdanje “Matice hrvatske”, Zagreb, 1902, 182-183.

59 Mihailo Dinić, “Bosanska feudalna država od XII. do XV. stoljeća”, u Historija naroda Jugoslavije I, Školska knjiga, Zagreb, 1953, 596.

marjan drmač

• 206 •

službi i mogućnost da on postane veliki knez bosanski. Ova hipoteza ne donosi konačano rješenje, ali ipak odaje sumnjiv dojam u odnosima između kneza Radoja Dragosalića i kralja Ostoje. Knez Radoje Dragosalić će se spomenuti kao svjedok u kraljevskoj povelji tek nakon što je kralj Ostoja svrgnut s vlasti.

Uskoro je na Ostojino mjesto doveden kralj Tvrtko II. Tvrtković (1404.-1408. g.). U ovom periodu knez Radoje Radosalić se morao odlučiti, da li će se prikloniti novom kralju.60 To je na koncu očigledno i učinio, jer se kao svjedok javlja na njego-voj povelji upućenoj Dubrovčanima 24. juna 1405. g.61 U ovoj povelji ponovno se spominje knez Radoje Dragosalić, kojemu je po svemu sudeći odgovarala politika Tvrtka II. Tvrtkovića u koju je bio vjerovatno i ranije uključen. Kralj je izdao povelju u Trstivnici, gdje je u tu svrhu došao Dubrovčanin Nikola Gučetić. Kralj je onda potvrdio sve “zakone i uvite i povelje i zapise” kralja Tvrtka I., Dabiše i Ostoje, te po-sjede Lisac, Imoticu i Trnovicu, koji nisu u ranijim poveljama bili upisani.62 Nakon ovog izglađeni su odnosi Bosne i Dubrovnika.

Moguće je da se posljednji put spominje jedan od knezovâ Radojâ u povelji kralja Stjepana Ostoje, nakon što se kralj Stjepan Ostoja ponovno vratio na pri-jestoje 1408. g.63 U tekstu povelje nemamo knezovo prezime, tako da je teoretski moguće da se spomen odnosi na kneza Radoja Radosalića ili kneza Radoja Dra-gosalića, ali prije će biti da je jedan od te dvojice Radoje Radosalić jer je sudeći po svemu on taj knez, koji je i ranije ostajao vjeran kralju Ostoji. Naime, to je

60 Ostaje otvoreno pitanje što je Tvrtko II. uradio s ostalim Ostojinim pristalicama. Nije nam poznato kakvi su bili stavovi Pavla Klešića, kneza Radoja Radosalića i Vukmira Jurjevića, koje nešto ranije susrećemo kao svjedoke na Ostojinoj povelji podarenoj Mlečanima. Pavo Živković, Tvrtko II. Tvrtković (Bosna u prvoj polovini XV. stoljeća), Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 41.

61 “Gospodinj kralj Tvrtko Tvrtkovićj na svetomj eva(n)jdjelj~ i na časnomj krjsti hristovi i va .D…. eva(njge)liste i va .vi…. vrjhovjnihj apljstolji va .ti”…. svetihj wtacj, iže sutj va Niki~, i va vjse svete wtj vika bogu ugodivjše i va duše naše sa izabranimi vlasteli i veljmožami rusaga bosanskoga rotismo se i prisegosmo naipreq q gospodinj kralj Tvrtko Tvrtkovićj i gospodinj hercegj Hrjvoe splicki i knezj Pavlj Radinovićj i knezj Vukcj Hranićj i voeboda Sanjdalj Hranićj i knezj Bawša Hercegovićj i knezj Radoe Radosalićj i knezj Radoe Dragosalićj i knezj Batićj Mqrjkovićj i knezj Radosavj Priboevićj i knezj Vladisavj Dqničićj i knezj Vukj Rogatićj i knezj Bqlica Bqljhanićj, iako sem~ više pisanomu ne biti potvorenu ni pokolebimu do djni i do vika.” Miklosich, Monumenta Serbica, 256-257. Стојановић, Старе Српске повеље и писма, Књига прва, 490-495.

62 Perojević, “Stjepan Tvrtko II. Tvrtković”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 416-417. “Босански краљ Твртко II Твртковић је за вријеме прве владавине (1404-1409) издао половином 1405. повељу Дубровчанима, којом им је потврдио цијело приморје од Курила до Стона.” Ђуро Тошић, “Двије босанске повеље из XV вијека”, Историјски часопис, Књига XL-XVI, Историјски институт САНУ, Београд, (1993-1994) 1995, 19.

63 “Složivši se dakle, ova gospoda podigoše opet na bosansko prijestolje Stjepana Ostoju. Bilo je to u listopadu 1408. Izbor Ostojin bio je uperen osobito protiv hercega Hrvoja.” Perojević, “Stjepan Ostoja (opet)”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 427.


• 207 •

bila darovnica braći Radivojevićima, napisana 28. decembra 1408. g,64 kojom ih je kralj nagradio za njihovu vjernu službu.65 Nakon ovog datuma knezu Radoju Radosaliću se u diplomatičkim izvorima gubi svaki trag. U budućnosti će se kao svjedok u bosanskim kraljevskim poveljama spominjati kao nasljednik i sin kneza Radoja Radosalića, knez Radič Radojević.

Po sistemu patronimike, titularne osnove kao i vremenske podudarnosti, on može biti sin kneza Radoja Radosalića ili kneza Radoja Dragosalića. Međutim, kralj Ostoja je drugi put ostao na vlasti do 1418. g. i teško da bi dozvolio da u dr-žavnoj službi služi netko tko mu je eventualno ranije okrenuo leđa. Na stećku ve-likog kneza bosanskog Radoja piše kako je stećak podigao njegov sin knez Radič. Izvorna građa upućuje na to da je upravo Radič Radojević, taj knez koji je podigao stećak svom ocu Radoju. Radič Radojević se posljednji put spominje 16. augusta 1420. g,66 a knez Radoje Radosalić imao je veću mogućnost za ostvarenje spome-nute titule, tako da je vjerovatno on njegov otac. Najprije će biti da je knez Radoje Radosalić nakon 1408. g. postao veliki knez bosanski. Imamo primjer Tvrtka Bo-rovinića iz prve polovice XV. st, kojemu je titula kneza prerasla u titulu velikog kneza bosanskog,67 tako da takva titularna preinaka nije upitna. Spomenuti ćemo i to da se knez Radoje Radosalić spominje prvi put 1399. g, zbog čega nam se nameće pitanje o vremenu njegova rođenja.68 Po svemu sudeći Radoje Radosalić je mogao biti rođen najkasnije do 1385. g, a vrijeme njegove smrti je oko 1417. g, ako ne i ranije. Ovo nam govori da je doživio prosječnu srednjovjekovnu životnu starost, ali o načinu njegove smrti možemo samo nagađati.

64 “Huic adsunt testes: dominus rex cum fratribus, comes Paulus cum fratribus, comes Radoje cum fratribus, comes Burech cum fratribus et prestantioribus Bosne, comes Radam Dragoevich et procurator comes Gjura Georgii Dragichievich.” Fermendžin, Acta Bosnae, 1752, 87-89

65 “Zato im je darovao Omiš s Primorjem s obje strane Cetine do Žrnovnice, Gorsku župu, grad Kruševac i Blato, župu Lučku s obje strane Neretve izuzevši prava Sandaljeva, carinu pod Visećom, barkanj na Volivini i na Norinu i drugi dio Norinskoga, župu Večenicu do Neretve, grad Imotski sa župom Imotom i Posušje, mjesto Dvare sa župom Radobilje, župu Podsušje, župu Rakitno, župu Drežnicu, grad na Poljih i sama Polja, župu Planinu, predio Krajinu od Neretve do Cetine, Neumski kraj.” Perojević, “Stjepan Ostoja (opet)”, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 428.

66 Miklosich, Monumenta Serbica, 304-306.67 Ćošković, “Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić”, 63-77.68 Uvjet za stjecanje prava na javno djelovanje bila je punoljetnost, koja se dobivala s navršenih 14

godina života, poslije čega je mlada gospoda mogla nastupati, ali i nakon toga bilo je poslova za koje se tražila potpuna sposobnost, a ona je nastupala s 18, odnosno 20 godina života. Ćošković, “Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić”, bilj. 16, 61.

marjan drmač

• 208 •

Umjesto zaključka Nakon više unakrsnih metoda koje smo koristili, pri težnji da dođemo do cilja,

ono što možemo ponuditi je sljedeće. Vjerujemo da je veliki knez bosanski Radoje, oko čijeg stećka je prepoznata dilema, zapravo knez Radoje Radosalić. Stećak je po-digao knez Radič Radojević, koji je bio njegov sin. O smrti velikog kneza bosanskog Radoja ne znamo ništa, međutim možemo reći da je stećak podignut između 1408. i 1417. g. Godine 1417 će se u bosanskim kraljevskim poveljama kao svjedok početi spominjati Radojev sin, knez Radič. Teza do koje smo došli ipak govori da je vlaste-oska porodica Pribinića, bila iz gornje Lepenice. Iz toga se može zaključiti da Pavla Anđelića intuicija ipak nije prevarila, ali zasigurno nije uzimao u obzir sve segmente koji su korišteni u ovome radu da bi iznio tu teoriju. Razlika je i u tome da smo dokučili da Radoje Radosalić nije bio župan i knez, nego su to dvije različite osobe.

Nesumnjivo je da je veliki knez bosanski Radoje Radosalić bio jedna od značajni-jih ličnosti u političkom državnom vrhu srednjovjekovne Bosne na prijelazu iz XIV. u XV. st, a samim time zaslužuje više pažnje u historiografiji, od one koju je dosada imao. Nosio je titulu kneza od 1399. g, a nakon 1408. g. postao je veliki knez bosan-ski. Osim njega u poveljama bosanskih kraljeva u njegovo doba ima još svjedoka o kojima bi se pojedinačno moglo više reći u literaturi, te bi se još dublje moglo doku-čiti unutarnje političko stanje srednjovjekovne bosanske države na prijelazu iz XIV. u XV. st. Veliki knez bosanski Radoje Radosalić je u ovim prijelomnim godinama či-tavo vrijeme ostajao odan kraljevima i nije pao pod politički utjecaj domaće krupne vlastele, Dubrovnika ili Ugarskog kralja.. Prema stećku iz Lepenice i njegovoj orna-mentici moglo bi se eventualno govoriti i o religijskom identitetu Radoja Radosalića velikog kneza bosanskog. Vjerovatno je zbog svog ugleda u praksi imao određene ovlasti na prostoru župe Lepenice, koja je u njegovo vrijeme obuhvatala današnje općine Kreševo, Kiseljak i Fojnicu, kao i u Visokom u kojem je radio. Shodno tome imao je ljude, koji su bili potrebni za sve segmente društvenog života u to doba, u njegovoj i kraljevskoj službi. Kao što je on ušao u državnu službu preko svoga oca Radosava Pribinića, tako je i njega u tom poslu naslijedio sin Radič Radojević. Genealogiju velikaškog roda Pribinića je teško pratiti u poveljama nakon 1420. g. Moguće da su se potomci kneza Radiča Radojevića vremenom odmetnuli od kralja i ušli u savez s Osmanlijama, koji su u narednim decenijama postali prisutniji u Bosni.


• 209 •

Marjan DrmačThe Grand Count of Bosnia Radoje and the dilemma about his tombstone

SummaryHistorians from several different generations have dealt with the problem of

identity of Radoje, the Grand Count of Bosnia, without much success. We know that Radoje was a Bosnian Count and that he was buried on the site of Brdanjak in Lepenica near Kiseljak, where his tombstone still remains today. According to the inscription preserved on the tombstone we know that it had been erected by Radoje’s son Radič. The diplomatic sources of medieval Bosnian history present us with two possible solutions of Radoje’s identity. One is that he was in fact Župan and Count Radoje Radosalić, and the other one is that he was Count Radoje Dragosalić. Both of these figures are mentioned as witnesses in Bosnian royal charters from the end of the 14th and beginning of the 15th century.

• 211 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)726.825(497.6 Kaoštice)726.825(497.6 Raonići)

zijad halilović

Nekropola sa stećcima na lokalitetu mramorje u zaseoku Raonići, Kaoštice, Višegrad

•Abstrakt: Pored historijskog prikaza šireg područja, ovim radom će biti obuhvaćena

tehnička obrada stećaka i grobne humke (tumulusa) na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonići, selo Kaoštice, općina Višegrad. Lokalitet se nalazi na manjem brežuljku, pokraj puta, koji je bio aktivan i u doba Ilira. Put je vodio iz Međeđe, prelazio na desnu stranu rijeke Drine, te preko Kaoštica nastavlja do Strgačine i povezivao područje donjeg Polimlja, sa zemljom Pavlovića. Korišten je i u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini (1878-1918). Zahvaljujući sačuvanim podacima u srednjovjekovnim ispravama, područje Kaoštica, nije ulazilo u sastavu zemlje Pavlovića, ali je isto tako interesantna činjenica da je porodica Vladimirić-Radosalić bila porijeklom iz Kaoštica (Koštice) te da su članovi spo-menute porodice bili knezovi nižeg reda na dvoru Pavlovića.

Ključne riječi: Raonići, Kaoštice, stećci

Abstract: Beside the historical overview of the broader area, this paper will also en-compass the technical analysis of medieval tombstones and a grave tumulus on the site of Mramorje in the village Raonići, in Kaoštice, municipality of Višegrad. The site is located on a small hill, next to the road which was used in the time of the Illyrians. The road led from Međeđa, across the right side of the River Drina, over Kaoštice to Strgačina, connect-ing the lower Polimlje with the land of the noble family Pavlovići. It was used in the period of Austro-Hungarian rule over Bosnia and Herzegovina (1878-1918). Due to the preserved information in the medieval documents, we know that the region of Kaoštica was not a part of the Pavlovići property, but it is also interesting that the family of Vladimirić-Radosalić stemmed from Kaoštice (Koštice) and that members of this family were counts of lower status on the Pavlovići court.

Key words: Raonići, Kaoštice, medieval tombstones – stećci

Geografski položaj Naselje Kaoštice se nalazi na desnoj strani rijeke Drine, u blizini Međeđe, od

općine Višegrad udaljeno je 12, 24 km zračne linije u pravcu jugozapada. U zaseoku

zijad halilović

• 212 •

Raonići iznad Kaoštica nalazi se lokalitet Mramorje, čija je nadmorska visina 869 m, geografska širina N 43° 41.583’ i geografska dužina E 19° 11.838’ 1 ili N 4839420.253 E 6596927.200 EPE:1,8 SBAS.2 (Sl. 1).

Na lokalitetu se nalazi prahistorijska grobna gomila (tumulus) i nekropola sa 12 stećaka. (Sl. 2).

1 Google earth, preuzeto dana 13. 11. 2011. godine2 GPS Magelan professional, preuzeto na terenu dana 12. 11. 2011. godine

Sl. 1. Položaj lokaliteta Mramorje u Raonićima, Google snimak

Sl. 2. Lokalitet Mramorje, foto Emin Raonić 28. 08. 2009.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonići, Kaoštice, Višegrad

• 213 •

U katastarskim knjigama lokalitet se nalazi na prostoru označenom kao k.č. broj 3114, posjedovni list broj 39, k.o. Kaoštice, općina Višegrad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. (Sl. 3).

Sl. 3. Kopija katastarskog plana

zijad halilović

• 214 •

Historijski podaciPrahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod ra-

zličitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentra-cijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove (po-nekad i eliptične), prvobitno najvjerovatnije kupastog oblika, a sačuvani su najčešće u obliku više ili niže kalote. Podizani su od zemlje kombinacijom zemlje i kamena, a u tipično kraškim krajevima od kamena (osim onih u poljima). Izuzimajući tumuluse u fortifikacionoj funkciji (tzv. limitni tumuli u okviru gradinskog fortifikacionog siste-ma) kao i one u funkciji kultnih objekata – zaspa,3 najveći dio tumulusa su sepulkralni objekti s jednom ili više sahrana koje opet mogu biti funkcionalno povezane (sahrane iz iste hronološke faze u porodičnom ili rodovskom tumulusu) ili pak iz različitih faza istog perioda. Nerijetko se susreću i sahrane iz različitih epoha (npr. naknadne sahrane iz rimskog doba ili čitave srednjovjekovne nekropole na prahistorijskim tumulusima).4 U nauci je utvrđeno da grobne gomile na prostoru Bosne i Hercegovine pripadaju prahistorijskim Ilirima, pa se stoga i nazivaju ilirskim tumulima.

Područje sela Kaoštice ušlo je 1373. godine u sklop srednjovjekovne bosanske dr-žave, kada su oblasni gospodar Lazar Hrebljanović (oko 1370. do 1389) i bosanski ban, kasnije kralj Tvrtko I Kotromanić (1353-1391) u borbama pobijedili Nikolu Altomanovića i podijelili njegovu zemlju. Sjeverna oblast do samog ušća Lima u Drinu sa utvrđenim gradovima Dobrunom, Rudnikom i Užicem pripala je knezu Lazaru, a ban Tvrtko pripojio je bosanskoj državi srednji dio zemlje, Podrinje i Po-limlje, sve do iza Prijepolja.

Nakon smrti kralja Tvrtka I. vlast u gornjem Podrinju i donjem Polimlju su pre-uzela dva oblasna gospodara: knez Pavle Radinović (†1415) i veliki vojvoda Sandalj Hranić (†1435), član porodice Kosača.

Pavlovići su držali uski pojas s desne strane Drine od ušća Lima sa Višegradom i Dobrunom. Tim područjem vladaju poslije smrti Pavla Radenovića njegovi sinovi Pe-tar Pavlović (†1420), i Radoslav Pavlović (†1441), konačno Radoslavljev sin vojvoda Ivaniš (†1450).3 Zaspa – narodni naziv za poseban oblik prahistorijskog tumulusa u zapadnoj Bosni. U novije vrijeme

se gubi i zamijenjen je nazivima (humka, unjka, crkvina, glavica i sl), ali uz još očuvanu tradiciju da se radi o zasutoj crkvi. U pitanju su obično tumulusi nasuti zemljom ili mješavinom zemlje i pijeska, ponekad i kamena, većih dimenzija, visine i do 10 m. Prvi ih je zabilježio F. Fiala (1896. godina). Poznatije su: Zaspa u Benkovcu kod Bosanske Krupe, Crkvina u Johovici kod Bosanskog Novog, Glavica (Hunjka) u Rejzovićima kod Ključa i Humka u Kijevu kod Sanskog Mosta. Okvirna datacija je bronzano i željezno doba (XVIII – III st. p.n.e); Borivoj Čović, “Zaspa” u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988, 190.

4 Borivoj Čović, “Tumulus” u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, (ur. Borivoj Čović) Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988, 173.


• 215 •

Poslije Ivaniša tim područjem vladaju njegova braća vojvoda Petar i knez Nikola do 1463. godine. U području Drine i ušća Lima u Drinu, Pavlovići su držali s lijeve strane Drine grad Brodar, dok se na desnoj strani Drine u njihovom posjedu nalazila planina Bujak, na samoj granici rudske i višegradske opštine. Tu je 29. IX. 1447. godine Ivaniš Pavlović izdao povelju, kojom potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice, a završava sa riječima: na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru. U području planine Bujaka, a u blizini sela Mramor, Ivaniš i njegova braća imali su svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja.5

Porodica Kosača, odnosno herceg Stjepan Kosača držao je u svom posjedu čita-vu lijevu stranu Lima od Komorana, južno od Prijepolja pa do samog ušća Lima u Drinu, a na desnoj strani te rijeke grad Miloševac i vjerovatno ugao između lijeve obale Uvca i Lima. A. Bejtić navodi da se posjed Kosača širio na desnoj strani Lima i nizvodno od ušća Uvca. U prilog tome navodi naziv toponima Sandaljeva kosa u sastavu sela Bijelo brdo, što govori da su Pavlovići u svom posjedu na desnoj obali Drine držali samo uski pojas, koji je u istočnom pravcu vodio između Dobruna i Bijelog Brda. Posjed Pavlovića na desnoj strani Drine bio je identičan onom koji je imao knez Lazar 1373. godine, kao sjeverni dio Altomanovića zemlje.6

Nakon zauzimanja bosanskog kraljevstva od strane Osmanskog carstva, u blizini Međeđe, iznad ušća Lima na lijevoj strani Drine, na prostoru istoimenog srednjovje-kovnog grada formirana je nahija Brodar.7

Predmet ovoga rada nije nekropola stećaka Čaplja, ali je neophodno spomenuti je u kontekstu pisanih i materijalnih podataka o Kaošticama. Pored srednjovjekov-nih isprava u kojima se spominju članovi porodice Vladimirić-Radosalić, ćirilski natpis urezan na stećku spomenute nekropole, govori da je ispod nadgrobnika sa-hranjen Juraj brat Radojev. Natpis u transliteraciji glasi; + A se leži Juraj (kon’=kod) Radoja, svoga gospodičića, a u transkripciji glasi: + A se leži Juraj (kon’=kod) Radoja, svoga gospodičića.8 Pisar Radoja naziva gospodičićem (vlastelinom), poput pisara iz Dubrovnika, dok uz Jurja nema titule.

U povelji vojvode Ivaniša Pavlovića izdatoj Dubrovčanima 29. IX. 1442. godine knez Juraj, sin Radosava Vladimirića, potpisao se u svojstvu svjedoka umjesto svoga brata kneza Radoja; ... i ne namiri tui knez’ Radoje Radosava Vladimirića na negovo sije misto zakle se brat’ negov knez’ Jurai.

5 Alija Bejtić, “Rudo i rudski kraj kroz vijekove” u: “Rudo – spomenica povodom 30-godišnjice Prve proleterske brigade”, Sarajevo, 1971, 185-186.

6 Bejtić, Rudo i rudski kraj, 186.7 Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982, 131.8 Marko Vego, “Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne”, Naše starine XIV-XV, Godišnjak

Zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1981, 55.

zijad halilović

• 216 •

Iz navedenog se vidi da su braća knezovi Radoje i Juraj bili sinovi Radosava Vla-dimirića, poslanici vojvode Ivaniša Pavlovića. Knez Radosav Vladimirić je stalno služio na dvoru knezova Pavlovića. Knez Radosav se u tom svojstvu spominje 31. XII. 1427. godine, a njegov sin Jurko ( Juraj) Vladimirić 25. X. 1432. godine. U potvrdi vojvode Petra i brata mu kneza Nikole Pavlovića, Dubrovčanima od 15. VI. 1454. godine, pojavljuje se kao svjedok knez Juraj Radosalić. Pod prezimenom Ra-dosalić, Marko Vego podrazumijeva Vladimiriće. Iz navedenih pisanih dokumenata i natpisa Jurja Vladimirić-Radosalića iz Kaoštica, može se zaključiti da je knez Ra-doje Vladimirić- Radosalić umro iza 29. IX. 1442. godine, a knez Juraj Vladimirić- Radosalić, iza 15. VII. 1454. godine. Taj zaključak potvrđuje i sadržaj natpisa na stećku sa lokaliteta Čaplja u Kaošticama. Sve navedeno upućuje na činjenicu da je porodica Vladimirić-Radosalić bila porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe.9

Na osnovi podatka u literaturi,10 (sl.4), uočavamo činjenicu da područje Kaoštica u srednjem vijeku, nije ulazilo u sastav zemlje Pavlovića, ali istovremeno na osnovi spomenutih srednjvojekovnih isprava, doznajemo da su članovi porodice Vladimirić- Radosalić knezovi nižeg reda na dvoru Pavlovića.

9 Vego, Novi i revidirani, 55.10 Miloš D. Miškanović, “Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovića prema popisu iz 1604.”, u:

Zemlja Pavlovića srednji vijek i period turske vladavine. Zbornik radova (ur. Milan Vasić) Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, Banja Luka, Srpsko Sarajevo, 2003, 2-3 i 611-613.

Sl. 4. Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovića prema popisu iz 1604.


• 217 •

Sadržaj natpisa sa nadgrobnika pod kojim je sahranjen Juraj, na lokalitetu Čaplja u Kaošticama, upućuje na činjenicu da su knez Radosav Vladimirić i njegovi sinovi Radoje i Juraj porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe. Postavlja se pitanje da li je granica zemlje Pavlovića i prije ušća rijeke Lim u Drinu prelazila na desnu obalu Drine i obuhvatala područje sela Kaoštice, odnosno kakav status su uživali članovi porodice Vladimirić-Radosalić na dvoru Pavlovića, ako se zna činjenica da područje kojim su upravljali nije bilo u sklopu zemlje Pavlovića?

Prethodna zakonska zaštita U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Višegrad kao

spomenik III kategorije uvršten je 31 lokalitet nekropola sa stećcima (1015 stećaka) bez preciznije identifikacije.11

Nekropola stećaka Mramorje u Raonićima, Kaoštice nije bila evidentirana i upi-sana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, dok je nekropola stećaka Čaplja, Kaoštice, bila evidentirana sa 15 sačuvanih stećaka, ali također nije bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.12

Na 52. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 21. do 23. novembra 2011. godine Historijsko područje – Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonići, Kaoštice, općina Višegrad, RS, proglašeno je nacionalnim spomenikom.13

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radoviIstraživačke radove u smislu popisa i obilaženja lokacija na području općine Vi-

šegrad vršio je Šefik Bešlagić.14 Natpis Juraja iz Kaoštice kod Međeđe, obradili su; Ćiro Truhelka15 i Marko Vego.16

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu preduzimani.

11 Grupa autora, “Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti”, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980, 51.

12 Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-4071-1/11, od 27. septembra 2011. godine, dostavljen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika 30. 09. 2011. godine.

13 http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=192&lang=114 Šefik Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971, 255-260.15 Ćiro Truhelka, “Bosančica, prinos bosanskoj paleografiji”, Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i

Hercegovini, knjiga IV, Sarajevo, 1889, 77.16 Vego, Novi i revidirani, 55.

zijad halilović

• 218 •

Opis nekropole sa stećcima na lokalitetu mramorjeU sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, nalazi se tumulus promjera od

oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenčići od 10-30 cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Stećci su poredani u nizu od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok. Pripadaju vrsti položenih kamenih monolita razvrstanih u tri forme; ploča, sanduk i sljemenjak. (Sl. 5).

Njihovo umjetničko oblikovanje očituje se u formi i ukrasu. Na ovoj nekropoli postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: pojedini stećci imaju relativno velike dimenzije. Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u visokom reljefu i udubljivanju. Od ukupno 12 spomenika; 4 ploče, 2 sanduka i 6 sljemenjaka, ukrašena su tri; sljemenjak br. 3., ploča br. 4. i sanduk br. 10. (Sl. 6). Njihovi ukrasni motivi su; cik-cak linija, tordirano uže, obična bordura, povijena loza, dvostruka spirala, vodenica, polumjesec, jabuka, figuralna predstava - konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja, koji je napao prestrašenu žensku osobu, motiv zmaja u krugu, djedovski štap te simbol za koji je moguće pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama. (Sl. 7. i 8). Stećci su fino obrađeni, dijelom utonuli u zemlju i prevrnuti.

Sl. 5. Plan nekropole sa stećcima, izradila Amra Sarić


• 219 •

Sl. 6

. Pro

raču

nska

tabe

la lo

kalit

eta M

ram

orje

, izr

adio

And

rew

Law

ler

Steć

ak

broj

Vrst

aO

rije

nta-

cija

Vis

ina

Širi

naD

užin

aPo

stol

je

DA

/NE

Vis

ina

Širi

naD

užin

aB

aza

bilje

ške

Ukr

asi

DA

/NE

Ukr

asi

bilje

ške

Dru

ge

bilje

ške

1Sl

jemen

jak

Z-I

4040

127

DA

1450

60

Sam

o vi

dljiv

o na

E

stran

i

NE

2Sl

jemen

jak

Z-I

3544

104

NE

NE

3Sl

jemen

jak

Z-I

4452

172

NE

DA

Vid

i slik

a 1

4Pl

oča

Z-I

3057

180

NE

DA

Vid

i slik

a 2

5Pl

oča

Z-I

443

150

NE

NE

6Sl

jemen

jak

Z-I

4438

140

DA

855

165

NE

7Sl

jemen

jak

Z-I

5354

175

DA

N/A

6519

4N

E

8Pl

oča

Z-I

868

175

NE

NE

9Sl

jemen

jak

JZ-S

I53

4517

4D

A30

6020

0N

E

Obo

ren

na b

očnu

str

anu

i u

stran

i

10Sa

nduk

Z-I

8070

187

NE

DA

Vid

i slik

a 3

11Sa

nduk

Z-I

5410

415

5N

EN

E

12Sa

nduk

S-J

1864

162

NE

NE

zijad halilović

• 220 •

Reljefni motiv zmije evidentiran je 38 puta na stećcima. Prema svom izgledu pred-stavljaju obične i stilizovane (zmije) i zmajeve. Šest primjeraka zmajeva sliče krupnim zelembaćima, a u ostalih 12 primjeraka radi se o pravim zamjevima sa krilima i razi-granim repovima. Figuralne predstave zmaja zabilježene su u Gvoznu kod Kalinovi-ka, gdje zmaj hvata glavu žene, zatim u Vlahovićima kod Ljubinja, gdje je glava koze

(jareta) u raljama bijesnog zmaja i na Visočici planini, lokalitet Do-lovi-Poljice, općina Konjic, konja-nik s kopljem napada zmaja koji, je zgrabio desnu ruku žene.17

Pored ove tri predstave na lokalitetu Mramor-je u Raonićima, Višegrad, evidnetirana je četvrta figuralna predstava, gdje konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja, koji je napao prestrašenu žen-sku osobu. (Sl. 9)

Zanimljiv je i drugi motiv zmaja u krugu. Prema položaju krila zmaj je u poziciji slijetanja i moguće je da nosi plijen u kandžama. Zmajevi ove vrste nisu evidentirani u literaturi. (Sl. 10)

17 Šefik Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, Veselin Masleša, 1982, 265-268.

Sl. 7. Stećak br. 3. Istočna čeona strana.

Simetrično postavljene spirale sa ručkama.

Sl. 8. Stećak br. 3. Istočna čeona strana. Simetrično postavljene spirale sa ručkama.

Crtež, Zijad Halilović.

Sl. 9. Stećak br. 10. Sjeverna bočna strana. Figuralna predstava: konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja,

koji je napao prestrašenu žensku osobu.

Sl. 10. Stećak br. 10. Istočna čeona strana. Motiv zmaja u krugu, crtež,

Zijad Halilović


• 221 •

Karakteristika ovog lokaliteta je i motiv djedovskog štapa, čija je pojava uglavnom vezana za religij-ski način života osobe sahranjene ispod nadgrobnika (Sl. 11). Dr-žak štapa od sredine blago se uz-diže na obje strane, potom malo povija i zaobljuje na obje strane. Ispod držača štapa na uspravnom dijelu primjetno je proširenje u vidu jabuke sa naznačenim udu-bljenjem u vidu tačke. Predstave štapova istraživači (M. Karanović, I. Renđeo, A. Solovjev), su uglavnom vezivali za velikodostojnike Crkve bosanske (djed i gost). Međutim, L. Katić je nakon nalaza tordiranog štapa u Imotskoj Krajini, mišljenja, da bi to mogao biti znak vlasti i časti pokopanog, što za posljedicu ima odrednicu, da bi štap mogao imati i civilnu, a ne samo svećeničku oznaku. Š. Bešlagić je mišljenja da štapovi na stećcima simbolizuju bosanskog svećenika uopće.18

Katalog tumulusa i stećakaPrahistorijska grobna gomila (tumulus) je kružnog oblika, rađena kombina-

cijom kamena i zemlje. Nalazi se u sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, sa promjerom oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni ka-menčići od 10-30 cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tu-mulusa. Sa istočne strane prolazi lokalni makadamski put. U dije-lovima koji su niži i bliži zemlji grobna gomila je obrasla travom, dok se oko nje nalazi nisko rasli-nje i veće drveće. Osim kamena, koji je postavljan u kružnom toku na vrhu se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice. (Sl. 12).

* * *

Stećak br. 1. – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, fino obrađen, utonuo sa zapad-ne čeone strane, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

18 Bešlagić, Stećci– kultura, 243-249.

Sl. 11. Stećak br. 10. Vodoravna površina stećka. Djedovski štap.

Sl. 12. Prahistorijska grobna gomila (tumulus).

zijad halilović

• 222 •

• dimenzije stećka su: 127x40x40 cm,• dimenzije postolja su: 60x50x14 cm

Stećak br. 2. – sljemenjak bez ukrasa, fino obrađen, utonuo i nagnut na bočnu sjevernu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 104x44x35 cm;

Stećak br. 3. – sljemenjak, ukrašen, obrastao mahovinom i lišajevima, orijenti-ran u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 172x52x44 cm

Na zapadnoj čeonoj strani nalazi se motiv dvostruke spirale rađene tehnikom udubljivanja. (Sl. 13). Ispod krovne plohe, dužinom južne bočne strane, pruža se dvostruka cik-cak spirala, također rađena tehnikom udubljivanja. Na istočnoj čeonoj strani nalazi se motiv za koji se može pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama. (Sl. 14).

Sl. 13. Stećak br. 3. Zapadna čeona i južna

bočna strana stećak. Motiv dvostruke i cik-cak spirale.

Sl. 14. Stećak br. 3. Istočna čeona i južna bočna strana. Simetrično postavljene spirale sa ručkama i motiv cik-cak linije.


• 223 •

Sl. 15. Stećak br. 4. Vodoravna površina stećka sa vodenicom. Motiv vodenice

Stećak br. 4. – ploča sa postoljem i sa ukrasom, obrasla mahovinom, lišajevima i niskim raslinjem, orijentirana u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 180x57x30 cm,

Na gornjoj površini, na zapadnoj strani, nalazi se motiv vodenice, rađen tehni-kom udubljivanja. (Sl. 15).

zijad halilović

• 224 •

Stećak br. 5. – ploča, većim dijelom utonula, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok,


Stećak br. 6. – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom i lišaje-vima, orijentiran u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 140x38x44 cm,• dimenzije postolja su: 165x55x8cm;

Stećak br. 7. – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišaje-vima i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 175x54x53 cm• dimenzije postolja su: 194x65x2 cm,

Stećak br. 8. – ploča bez ukrasa, utonula sa sjeverne strane, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 175x68x6 cm;

Stećak br. 9. – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišaje-vima i raslinjem, skliznuo niz odron i oboren na jugoistočnu bočnu stranu, zbog čega nije in situ, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok,

• dimenzije stećka su: 161x39x81 cm,• dimenzije postolja su: 200x60x30 cm,

Stećak br. 10. – sanduk bez postolja, ukrašen, fino obrađen, obrastao mahovi-nom i lišajevima, prevrnut na južnu bočnu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok,

• dimenzije stećka su: 187x70x80 cm,Na istočnoj čeonoj

strani nalazi se motiv zmaja u krugu (Sl. 16), na zapadnoj čeonoj strani motiv polumje-seca, čiji su kraci okre-nuti prema donjem di-jelu stećka, a u sredini se nalazi jabuka (Sl. 17). Iznad polumjeseca na-lazi se obična bordura i tordirano uže, između kojih se pruža povijena loza. (Sl. 18)Sl. 16. Stećak br. 10. Istočna čeona strana. Motiv zmaja u krugu.


• 225 •

Na sjevernoj bočnoj strani nalazi se figuralna predstava. Konjanik svojim ko-pljem ubija velikog zmaja, koji je napao žensku osobu (Sl. 19). Na gornjoj površini stećka nalazi se motiv djedovskog štapa. (Sl. 20).

Sl. 17. Stećak br. 10. Zapadna čeona strana. Motiv polumjeseca, jabuke, obične bordure, povijene loze i

tordiranog užeta.

Sl. 19. Stećak br. 10. Sjeverna bočna strana. Figuralna predstava: konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja, koji je napao prestrašenu

žensku osobu. Crtež, Zijad Halilović

Sl. 20. Stećak br. 10. Vodoravna površina stećka. Motiv djedovskog štapa. Crtež, Zijad Halilović

Sl. 18. Stećak br. 10. Zapadna čeona strana. Motiv polumjeseca, jabuke, obične bordure, povijene

loze i tordiranog užeta. Crtež, Zijad Halilović

Stećak br. 11. – sanduk bez postolja i ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i raslinjem, oštećen sa istočne čeone strane, orijentiran u pravcu zapad – istok,


Stećak br. 12. – ploča bez postolja i ukrasa, utonula, orijentirana u pravcu sjever – jug,• dimenzije stećka su: 162x64x18 cm.

zijad halilović

• 226 •

Sadašnje stanje grobne gomile (tumulusa) i stećakaUvidom na licu mjesta, 12. XI. 2011. godine, ustanovljeno je sljedeće: Prahi-

storijska grobna gomila (tumulus) u dijelovima koji su niži i bliži zemlji obrasla je niskom travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje i veće drveće. Na čitavoj gomili uočljivi su nanosi mahovine, na kojoj počinje da buja vegetacija (niska trava). Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja, pojedini su oštećeni, prevrnuti i dijelom utonuli u zemlju. Prekriveni su biljnim or-ganizmima (lišajevima i mahovinom). Područje nekropole sa oživljavanjem vege-tacije obrasta travom, niskim i visokim raslinjem, što dodatno uzrokuje razaranje stećaka. Stećak br. 9. je skliznuo prema putu i prevrnut je na bočnu stranu, također i stećak broj 10. je prevrnut na bočnu stranu, postoji mogućnost da je ukrašen i sa južne bočne strane. Specifični rizici za stećke na ovom lokalitetu su; vandalizam – prevrtanje stećaka, dezintegracija lokaliteta zbog dugogodišnjeg neodržavanja, te nepovoljni uticaji atmosferilija. (Sl. 21).

Sl. 21. Pogled na lokalitet Mramorje


• 227 •

Zijad HalilovićThe medieval tombstone necropolis on the site mramoje

in the village Raonići, in Kaoštice, Višegrad

SummaryOn the site of Mramorje there is a prehistoric grave tumulus and 12 medieval

tombstones. The site is located on a small hill next to the road which was used in the time of the Illyrians. The road led from Međeđa, across the right side of the River Drina, over Kaoštice to Strgačina, connecting the lower Polimlje with the land of the Pavlovići noble family. It was used in the period of Austro-Hungarian rule over Bosnia and Herzegovina (1878-1918).

The prehistoric tumulus is of a round shape, built using a combination of stones and soil. It is placed on the northern part of the site, on the highest point, with a radius of around 3.5 m. In certain areas we can also see stones placed in circles of about 10-30 cm.

The medieval stone tombstones – stećci appear as a part of an unbroken sepul-chral continuity in the Bosnian area, whose roots go deep into prehistoric times, where we can notice their connection with sites from earlier epochs – prehistoric settlements and places of cult, ancient agglomerations and graves, churches and for-tifications of late antiquity and early Middle Ages. Their genesis and development can be traced from the mid 12th century until the beginning of the 16th century.

On the site of Mramorje in Raonići, the tombstones belong to the sort of laid stone monoliths; slab, coffin and apex tombstones. Ornaments in high relief repre-sent their main artistic quality. From 12 tombstones in all; 4 slabs, 2 coffins and 6 apex tombstones, three of them are ornamented; apex tombstone No. 3, slab No. 4, and coffin No. 10. Their ornamental motifs are zigzag line, woven rope, simple borders, bent vine, a double spiral, watermill, crescent, apple, a figural representati-on of a horseman killing a big dragon with a spear, a dragon within a circle, a stick, and a symbol which can be explained as a sort of symmetric spirals with handles. The tombstones are finely processed. Some of them have sunk into the ground, and others have been turned over.

• 229 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)94(497.6)”1435”929.73 Tvrtković T.

emir o. filipović

Boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovića u Beču tokom 1435. godine

•Apstrakt: U radu se opisuje boravak bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovića u ino-

stranstvu tokom 1435. i početkom 1436. godine. Pored preispitivanja hronologije za-stupljene u historiografiji, autor na osnovu do sada nedovoljno iskorištenih podataka također predstavlja vijesti o kraljevim aktivnostima i drugim dešavanjima u Beču gdje su ga ugostili herceg Albrecht Habsburški i njegov tast, car Svetog rimskog carstva i ugarski kralj, Sigismund Luksemburški.

Ključne riječi: Tvrtko II Tvrtković, Sigismund Luksemburški, Albrecht Habsburški, Beč, Požun, Višegrad, dvorska kultura

Abstract: This paper describes the time the Bosnian King Tvrtko II Tvrtković spent outside of the country during 1435 and 1436. Apart from analysing the chronology which is present in historiography, the author uses insufficiently exploited data to present the King’s activities and other events in Vienna where he was hosted by Herzog Albrecht of Habsburg and his father in law, Emperor of the Holy Roman Empire and King of Hungary, Sigismund of Luxemburg.

Key words: Tvrtko II Tvrtković, Sigismund of Luxemburg, Albrecht of Habsburg, Vi-enna, Bratislava, Visegrád, courtly culture

Pažljivijim iščitavanjem starije historiografske literature mogu se uočiti neiskorišteni podaci koji, unatoč njihovom značaju, nisu izazivali posebnu pažnju. Prije svega to je posljedica pristupa istraživača, ograničenih svojim tematskim okvirima, koji nisu imali potrebe ulaziti u detaljnije izlaganje i raspravljanje o pojedinim pitanjima, najčešće se zadovoljivši tek njihovim spominjanjem. Takav je slučaj sa epizodom boravka bosan-skog kralja Tvrtka II Tvrtkovića van zemlje sredinom tridesetih godina 15. stoljeća. Za nju se znalo od samih početaka kritičkog bavljenja srednjovjekovnom bosanskom prošlošću, te je ona uvrštena u skoro sve sintetske prikaze bosanske historije koji su uključivali i razdoblje razvijenog srednjeg vijeka,1 pa i u istraživačke monografije i 1 Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 275-277; Владимир Ћоровић,

emir o. filipović

• 230 •

članke kao izraze rada na temama sa užim hronološkim okvirima.2 U ovom tekstu pokušat ćemo predstaviti i skrenuti pažnju na neke objavljene ali nedovoljno iskori-štene informacije, pomoću kojih ćemo razaznati pojedinosti o boravku kralja Tvrtka II u Beču tokom 1435. godine, te time ponuditi prilog sagledavanju, tematiziranju i aktualiziranju kulturnih i društvenih razmjena između bosanskog i ugarskog dvora u ozračju razvijenih kulturnih formi poznog srednjovjekovlja.

* * *Relativno dugi period stabilne vlasti Tvrtka II Tvrtkovića na prijestolju Bosanskog

kraljevstva kulminirao je kompleksnim političkim prilikama koje su nastupile tokom četvrte decenije 15. stoljeća. Tada izbija Konavoski rat,3 dolazi do obračuna kralja sa usorskom porodicom Zlatonosovića,4 zatim njegov sukob sa srpskim despotom Đur-đem Brankovićem5 i neslaganje s vojvodom Radoslavom Pavlovićem, jačanje osman-skih pozicija u Bosni, te intezivirana djelatnost protukralja Radivoja Ostojića koji je aktivno pokušavao oslabiti položaj kralja Tvrtka II i sam preuzeti vlast u državi.6

Kombinacija svih ovih uzroka na političkoj sceni srednjovjekovne Bosne značaj-no je naškodila ugledu kralja Tvrtka II. Situaciju možda najbolje ilustrira činjenica da su Dubrovčani upravo u ovo vrijeme obustavili isplatu redovnih tributa koje su dugovali bosanskoj kruni. Pauza u prilivu sredstava iz Dubrovnika nastupa 1432. kada su kralju istovremeno isplaćeni i svetodmitarski i stonski dohodak za pret-hodnu godinu.7 Razvoj događaja potekao je u nepovoljnom smjeru po bosanskog

Хисторија Босне, књ. I, СКА, Посебна издања, књ. CXXIX, Друштвени и историјски списи, књ. 53, Београд, 1940, 446; Marko Perojević, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, knj. I, Hrvatsko kulturno družtvo Napredak, Sarajevo, 1942, 488-490, 493; Сима Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Српска књижевна задруга, Београд, 1964, 266.

2 Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković – Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 173-181; Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti (Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 257-258, 263-264; Petar Rokai, “Poslednje godine balkanske politike kralja Žigmunda (1435-1437)”, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. XII/1, Novi Sad, 1969, 89-109.

3 Ćiro Truhelka, “Konavôski rat (1430-1433). Historička studija po spomenicima dubrovačke arkive”, Glasnik Zemaljskog muzeja, knj. XXIX (1917), Sarajevo, 1918, 145-211.

4 Pavo Živković, “Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovići i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljeća)”, Historijski zbornik, god. XXXIX, Zagreb, 1986, 147-162.

5 Živković, Tvrtko II Tvrtković, 164-165. Usp. Момчило Спремић, Деспот Ђурађ Бранковић и његово доба, CLIO – Глас српски, Бања Лука, 1999, 176-177.

6 Živković, Tvrtko II Tvrtković, 168-169. O Radivoju: Lajos Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, München – Leipzig, 1914, poglavlje: “Radivoj, Sohn des Königs Stefan Ostoja von Bosnien 1429-1463”, 69-109.

7 “Prima pars est de dando tributum ambassiator regis Bosne quod sibi debent de yperperis duobus mille e de yperperis quingenta dum expeditionem fuerunt in opportuna forma” (5. april 1432), Državni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Consilium rogatorum (dalje: Cons. Rog.), sv. V, f. 76v.


• 231 •

vladara te su, prema riječima ljetopisca Šimuna Klimentovića koji je pisao početkom 16. stoljeća, godinu dana kasnije istjerali “Bošnane Tvrdka krala iz Bosne”.8

Stariji historičari različito su posmatrali Tvrtkov odlazak iz zemlje, uglavnom se složivši u tome da je povod kraljevim potezima ležao u izgubljenoj podršci i hao-tičnom stanju koje je zadesilo njegovo kraljevstvo. Vjekoslav Klaić tvrdio je da je Tvrtko bez prestanka boravio u Ugarskoj do tri godine, u koje vrijeme “bijaše tužna država njegova pozorištem žestokih borba i ratova, u kojih se medjusobno zatira-hu bosanska vlastela, pomagana divljimi četami turskimi”.9 Sima Ćirković je peri-od Tvrtkovog izgnanstva smanjio na “skoro pune dve godine”,10 zaključivši da “od meteža za vreme kratke vladavine Ostojinog naslednika, nije vlast bosanskog kralja pala toliko nisko” te da su ga nastale okolnosti dovele “u izolaciju i naterali ga da se isključivo veže za kralja Žigmunda i Ugarsku”.11 Pavo Živković, koji se detaljno bavio vremenom vladavine kralja Tvrtka II, bio je nešto određeniji u predstavljanju po-dataka o položaju u kojem se stjecajem okolnosti našao bosanski vladar. Ipak ni on nije kraljevu situaciju mogao predstaviti u boljem svjetlu tvrdeći da je s izmirenjem vojvode Sandalja Hranića i vojvode Radosava Pavlovića bila “zapečaćena Tvrtkova daljnja sudbina”. Prema njemu je Tvrtko II u tom momentu, nakon skoro punih tri-naest godina uspješne vladavine, “toliko oslabio da se svakog trenutka očekivao nje-gov pad. Prikliješten sa sviju strana, pružao je još izvjesno vrijeme otpor suparnicima i neprijateljima”, nakon čega je bio “prinuđen da odstupi s prijestolja”.12

Teško je na osnovu raspoloživih izvora odrediti kada je tačno kralj Tvrtko II na-pustio svoje kraljevstvo. U dubrovačkim arhivskim knjigama ga tokom 1434. godi-ne posljednji put susrećemo 8. i 9. oktobra kada Dubrovčani šalju odgovore na nje-govo i pismo kneza Matka Talovca.13 Kralj je potom, u Matkovoj pratnji, sa grupom odabranih plemića koji su mu ostali vjerni, krajem 1434. ili početkom 1435. godine došao u Požun gdje je Sigismundu iskazao vazalnu vjernost.14 Od tada i u narednih 8 “1433. tada izagnaše bošnane tvrdka krala iz bosne, i ta biše drugi tvrdko”, Ivan Kukuljević

Sakcinski, “Kratki ljetopisi hrvatski – Ljetopis Fratra Šimuna Klimentovića”, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. IV, Zagreb, 1857, 33.

9 Klaić, Poviest Bosne, 275.10 “Скоро пуне две године, док се Твртко II кретао између Будима, Пожуна и Беча, у Босни је био

само краљ Радивој, али ипак кроз читаво то време није успео да обезбеди себи трајно признање ни у земљи ни у суседству”, Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, 266.

11 Isto, 267.12 Živković, Tvrtko II Tvrtković, 167-168.13 “Prima pars est de induciando super responsionibus litterarum domini regis Bosne et domini

comitis Matei lectarum in presenti consilio” (8. oktobra 1434), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 226; “Prima pars est de faciendo tres nobiles officiales qui forment et formatas portent ad consilium rogatorum responsiones faciendas litteris domini regis Bosne et domini comitis Matei”, Isto.

14 “... aliis vero tum per illustrem regem Bozne prenotatum in signum sue nobis observande fide ... illustrem Stephanum Twertk regem scilicet Bozne pretactum simulcum baronibus et notabi...

emir o. filipović

• 232 •

nekoliko mjeseci se bosanski vladar nalazio u pratnji kralja Sigismunda, koji je peri-ode između produženih boravaka u Požunu provodio u Beču u kojem se nalazio od sredine januara do početka marta 1435. godine.15

Iako u dokumentu to nije izričito navedeno, možemo pretpostaviti da se kralj Tvrtko nalazio uz Sigismunda još 15. januara kada je ovaj izdao ispravu her-cegu Albrechtu u austrijskom mjestu Hainburgu na Dunavu,16 jer, oslanjajući se na austrijske kronike, dolazimo do podatka da je Sigismund u Beč, vjerovatno zajedno s Tvrtkom, stigao već 17. januara 1435. gdje se zadržao nekoliko sedmica. Anonimni bečki ljetopisac nije propustio napomenuti da je te duge i hladne zime pao neviđen snijeg kakav nije bio zapamćen u prethodnim godinama.17

U Beču su Sigismund i Tvrtko, u društvu mnogih biskupa, kneževa i hrabre gospode, boravili i 27. januara 1435. godine, kako se vidi iz isprave koju je rimski car i ugarski kralj izdao češkom plemiću Ulrichu II od Rosenberga (1403-1462).18

ipsam Posonium in conspectum nostre adduxit maiestatis, quem tandem regem simulcum suis baronibus et nobilibus predictis nos accepto ab eis .... [obse]rvando fidelitatis homagio...” (27. septembra 1437), Lajos Thallóczy – Antal Áldásy, Magyarország melléktartományainak oklevéltára – A Magyarország és Szerbia közti összeköttetések oklevéltára 1198-1526, Magyar Tudományos Akadémia, Budapest, 1907, 116. Usp. Lovrenović, Na klizištu povijesti, 257.

15 Iako Elemér Mályusz, “Die vier Gebrüder Talloci”, Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae, Vol. XXVIII, Budapest, 1982, 33, navodi da je u Požunu, ili u njegovoj okolici, Sigismund neprestano boravio između 8. oktobra 1434. i 10. maja 1435, mnogo su vjerovatnije tvrdnje Jörga Hoenscha, Itinerar König und Kaiser Sigismunds von Luxemburg 1368-1437, Studien zu den Luxemburgen und ihrer Zeit, Bd. 6, Fahlbusch Verlag, Warendorf, 1995, 120, koji boravak ugarskog kralja u ovom gradu smiješta između 16. oktobra 1434. i 13. januara 1435, zatim između 13. februara i 10. maja 1435. Prema istraživanjima Hoenscha, Sigismund se u Beču nalazio između ovih datuma, odnosno, od 21. januara do 13. februara. Usp. Wilhelm Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Regesta Imperii XI, Bd. II (1424-1437), Verlag der Wagnerische Universitäts-Buchhandlung, Innsbruck, 1897-1900, 345-348. Takva hronologija je preuzeta i u izdanju Pál Engel – Norbert C. Tóth, Királyok és királynék itineráriumai (1382-1438) – Itineraria regum et reginarum (1382-1438), Budapest, Magyar Tudományos Akadémia – Magyar Országos Levéltár, 2005, 129. Međutim, kako slijedi iz nastavka teksta, u tom se segmentu kraljev itinerar može djelomično korigirati.

16 Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Bd. II (1424-1437), 344.17 “Anno 1435 ... da cham Chaiser Sigmund her von Prespurkh an Sand Antoni Tag (d.i. Montag den

17. Jänner) und war die Wochen hie, und fur darnach wider gen Prespurkh auf Schliten, wan es was das Jar gar ein langer herter Winter und grosser Snee, das in manigen Jaren nie so grosser Snee ist gefalln”, Theodor Georg von Karajan, “Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem Jahre md”, Berichte und Mittheilungen des Alterthums-Vereines zu Wien, Bd. VI, Wien, 1863, 69.

18 “Sigmund z božie milosti Římský ciesař wždy rozmnožitel říše, a Uherský, Český etc, král. Urozený wěrný milý! Psaní twémuu o některých běziech, jenž sie nynie w Čechách dějí, wděčni jsúc i swýeh wěcech dobře srozuměwše, wšak u jasného kněze Albrechta Rakúského, syna našeho milého nynie w Wiedni s králem Bosenským a s mnohýmí jinými biskupy, kniežaty, hrabiemi a pány, nejž sie tu k nám sjeli ... Dán u Wiedni, we čtwrtek po hodu s. Pawla na wieru obrácenie, let králowstwí našieh Uherského etc. w xlviii, Řimského w xxv, Českého w xv a ciesarstwie w druhém létě”


• 233 •

U ispravi istom destinataru od nekoliko dana kasnije (31. januar), vidi se da je Sigismund s bosanskim kraljem došao u Beč vidjeti svoju kćer Elizabetu i njenog supruga Albrechta, austrijskog hercega.19 Razlog njihovog dužeg boravka u Beču može se pripisati činjenici da su očekivali rođenje Sigismundovog prvog unuka jer je Elizabeta u to vrijeme bila trudna. Kako nas izvještavaju anonimni bečki ljetopisac i Thomas Ebendorfer, ona je 16. februara rodila sina kojem su u čast sv. Jurja nadjenuli ime Georg. Dijete je, međutim, poslije krštenja živjelo svega tri sata.20 Tada su u Beču, pored Sigismunda i hercega Albrechta, bili prisutni još i kralj Tvrtko kao i grof Fridrih II Celjski, brat carice Barbare.21 Tačan datum dje-tetove smrti potvrđen je i naknadno pronalaskom natpisa na željeznom križu u jednoj kripti crkve sv. Stjepana.22 O Tvrtkovom boravku kod ugarskog kralja do-bro su bili obaviješteni i Dubrovčani koji su 16. februara pisali pismo Sigismundu

(27. januara 1435), František Palacký, Archiv Český čili staré pjsemné památky České i Morawské, Djl prwý, W Praze, 1840, 39-40. Usp. Jovan Radonić, “Der Grossvojvode von Bosnien Sandalj Hranić-Kosača”, Archiv für Slavische Philologie, Bd. XIX, Berlin, 1897, 464.

19 “že jsme nynie s králem Bosenským sem přijeli naši dceru ohledati” (31. januara 1435), Palacký, Archiv Český, 40. Oba citirana dokumenta pisao je “Ad mandatum D. Imperatoris: Caspar Slik miles Cancell.” S obzirom na to da je splitski notar 23. januara 1494. godine u jednom inventaru opisao “unam taciam magnam argenti unciarum quindecim vel circa, cum uno flore in medio, cum literis circa dicentibus Gaspar Slik ... laboratam opere Bosne”, može se iznijeti pretpostavka da ju je uvaženi kancelar Kaspar Schlick (1396-1449) dobio upravo tom prilikom. Marko Šunjić, “Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra”, Radovi Filozofskog fakulteta, knj. II, Sarajevo, 1963, 347; Isti, “Mjere, novac, zarade i cijene na dalmatinsko-bosanskom području (XIV. i XV. st.), - II dio”, Radovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, V, Sarajevo, 1997, 46.

20 “Darnach, an Sand Juliana Tag (d.i. Mittwoch den 16. Februar) der heiligen Jungfraven genas die Herzogin eines Chnaben, der lebt auf drey Stund”. v. Karajan, “Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem Jahre md”, 69. Ovaj podatak donosi i čuveni austrijski ljetopisac Thomas Ebendorfer von Haselbach koji ga greškom smješta u 1431. godinu: “Quo et anno natus est sibi filius primogenitus, quem Ducem Georgium ob beati Georgii honorem, quem in speciali deuotione coluit, vocitavit; qui post Baptisma non longa vita functus est.” Thomas Ebendorfer, Chronica Austriae, (Hg. Alphons Lhotsky), MGH, Scriptores Rervm Germanicarvm, n.s. XIII, Berlin-Zürich, 1967, 374.

21 Bilješka o ovom događaju, s pogrešnim datumom, nalazi se i u Bečkim Analima: “An freitag nach unser lieben frawen tag zw der liechtmessen [4. februar] anno Domini millesimo quadrigentesimo tricesimo quinto ist mein fraw, hercog Albrechtinn, ires suns, der da ist genennet [ostavljen je prazan prostor za ime], niderkomen. Dieselb zeit ist k[aiser] Sigmund, ir vater, und der kunig von Wossen, graf Fridreich d . . . von Cyli und ander herren vil von Unger unnd andern lannden zw W . . .” Alphons Lhotsky, “Die oberösterreichische Fassung der sogenannten Wiener Annalen”, Mitteilungen des oberösterreichischen Landesarchivs, Bd. 2, Linz, 1952, 16. Usp. Karl Uhlriz, “Zur Kunde österreichischer Geschichtsquellen”, u: Festgaben zu Ehren Max Büdinger’s von seinen Freunden und Schülern, Verlag der Wagner’schen Universitäts-buchhandlung, Innsbruck, 1898, 320. O odnosima bosanske krune sa Celjskima usp. Ignacij Voje, “Odnos Celjskih grofova prema političkim prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku”, u: Radovi sa simpozijuma “Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura”, Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica, 1973, 53-67; Pejo Ćošković, “Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje”, Prilozi, br. 35, Institu za istoriju, Sarajevo, 2006, 11-29.

22 v. Karajan, “Die Alte Kaiserburg zu Wien vor dem Jahre md”, 69.

emir o. filipović

• 234 •

zamolivši ga da ih preporuči kod despota Đurđa Brankovića i kralja Tvrtka II jer se obojica nalaze u njegovoj blizini.23

Činjenica da je Tvrtko II provodio vrijeme kod Sigismunda izazivala je pažnju mnogih suvremenika te je našla odraza i u službenoj zabilješci koncila u Baselu od 18. februara 1435. godine. U njoj stoji kako je grof Konrad od Weinsberga izvjestio sabor da se bosanski kralj podložio Sigismundu skupa sa svim sektama i praznovjer-jima svoga kraljevstva.24 Izvjesno je da su u to vrijeme Tvrtko II i Sigismund i dalje boravili u Beču ili u njegovoj neposrednoj blizini. To se može zaključiti i na osnovu jedne bilješke iz Bečkog gradskog arhiva, u kojoj se pod godinom 1435, nalaze detaljni podaci o njihovim aktivnostima u Beču. Naime, radi se o izvodu iz bilježnice rashoda gradske općine kojeg je prvi puta objavio Johann Evangelist Schlager, ali bez detaljnije hronološke analize.25 (Prilog 1.) Pošto je zapis poticao iz augusta 1435. mnogi su istra-živači koji su se bavili ovim problemom ustvrdili kako su Sigismund i Tvrtko upravo u toku tog mjeseca boravili u Beču.26 Međutim, iz objavljenog teksta primjećuje se da su se opisivani događaji desili na “Vasnacht”, tj. Fastnacht, što je u njemačkim zemljama naziv za predkorizmeni karneval koji se slavi dan prije Čiste srijede (Pepelnice), tj. posljednjeg utorka prije korizme.27 Taj je festival 1435. godine obilježavan u noći s

23 “Ceterum quod dominus rex Bosne se contulit ad conspectum sacre maiestatis vestre, et, ut presensimus, eciam dominus Georgium dispot Sclavonie ad eandem profecturus est. Supplicamus humillime, ut ipsis ambobus et utrique eorum dignetur maiestas vestra prelibata hanc civitatem suam et mercatores eius quam maxime commendare ...” (16. februara 1435), Lajos Thallóczy – József Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae – Raguza és Magyarország összeköttetéseinek oklevéltara, Budapest, 1887, 389. Спремић, Деспот Ђурађ Бранковић, 207-208.

24 “Item prefatus comes de Winsperg pro singulari gaudio concilii dixit, quomodo rex Possne, qui est confinis Ungarie regni et Turcorum, se et totum ipsius regnum et omnes ipsius regni sectas et supersticiones submisit cesaree majestati” (18. februar 1435), Concilium Basiliense, Bd. V (Tagebücher und Acten), (Hrsg. Gustav Beckmann – Rudolf Wackernagel – Gulio Coggiola), Basel, 1904, 118. Usp. Lovrenović, Na klizištu povijesti, 258, 687.

25 J[ohann] E[vangelist] Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, Neue Folge, Vol. II, Carl Gerold, Wien, 1839, 20, 78-79.

26 Joseph Aschbach, Geschichte Kaiser Sigmund’s, Vierter Band, Friedrich Perthes, Hamburg, 1845, 310-311; Karl Weiß, Geschichte der Stadt Wien, I. Abtheilung. Die Römerzeit und das Mittelalter, Verlag von Rudolf Lechner’s k. k. Universitäts-Buchhandlung, Wien, 1872, 111; Richard Müller, “Wiens Höfisches und Bürgerliches Leben im Ausgehenden Mittelalter”, u: Geschichte der Stadt Wien, Bd. III/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu Wien, Wien, 1907, 680.

27 C. M. Krysa, “Shrove Tuesday”, New Catholic Encyclopedia – Vol. 13 (Seq-The), The Catholic University of America – Gale, Washington, 2003, 97-99. U njemačkom nazivu ovog blagdana – Fastnacht – tj. noć posta, može se prepoznati isposnički element. Ekvivalent na našem jeziku je Fašnik, dok se češće koristi naziv Pokladni utorak. U francuskoj je ovaj blagdan poznat kao Mardi Gras (Debeli utorak) jer je to dan u kojem je dozvoljeno častiti se svom vrstom hrane prije početka korizmenog posta. Tada se priređuje i karneval koji također svoju etimologiju ima u napuštanju mesa koje je zabranjeno konzumirati tokom posta.


• 235 •

prvoga na drugi mart i ova se hronologija sasvim poklapa sa dosadašnjim znanjima o kretanjima i aktivnostima Tvrtka II tokom 1435. godine.

Sadržaj navedene arhivske bilješke omogućuje nam da približno rekonstruira-mo pojedine aktivnosti dvojice vladara dok su boravili u Beču. Na osnovu tih in-formacija saznajemo da ih je prilikom njihovog dolaska u Beč 1435. godine, bečki gradonačelnik Hans Steger svečano dočekao sa cijelim gradskim vijećem i sa najpo-štovanijim ženama i kćerkama grada.28 Sigismund i Tvrtko su pod skupim, zlatom izvezenim baldahinom, posebno izrađenim za ovu priliku o trošku građana,29 zajed-no odjahali do crkve sv. Stjepana. Kakvu je impresiju veličanstvena katedrala mogla imati na bosanskog vladara možda najbolje ilustrira priča koju nam prenosi Enea Silvio Piccolomini, odnosno papa Pije II, u svom djelu De ritu, situ, moribus et con-dicione Theutonie descriptio, prema kojoj su bosanski poslanici koji su jedne prilike boravili u Beču, diveći se visini i ljepoti crkve, izjavili da vjeruju da je njena izgradnja koštala više od cijelog Bosanskog kraljevstva.30 (Slika 1)

Slika 1. Slika Beča - Drvorez iz Nirnberške kronike, 1493 (Schedel’sche Weltchronik, f. 98v-99r)

28 “Ain Mal [Mittagsmahl] so die Herren [Bürgermeister und Räthe] einig wurden wie Sy gegen den Kaiser reitten woliten 12 lb”. Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 78.

29 Za izradu kanopija, tj. baldahina, potrošeno je 60 pfeninga (dinara), dok je na zlatne marame koje su ga ukrašavale utrošeno ukupno 40 funti. Majstoru, odnosno slikaru koji je izradio i oslikao kanopij plaćeno je 5 funti i 40 pfeninga za materijale, tj. zlato i svilu, kao i za uloženi trud i rad. Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.

30 “... Sed omnium preclarissima est Vienna, quam prisci Flavianum appellavere et hic credimus Aras fuisse Flavianas, de quibus Ptolomeus commemorat. Hic ducum Austrie vetusta sedes et palatia digna regibus et templa, qui mirari Italia posset. Ex quibus divi Steffani delubrum admirabilius est, quam nostris exprimi verbis queat. Cuius turrim cum aliquando inspexissent Bosnensium legati et tum artificium tum altitudinem admirati essent, in eam sentenciam verba profuderunt vt turrim illa pluris constitisse dicerent, quam regnum Bosne venundari posset”, Enea Silvio Piccolomini, De ritu, situ, moribus et condicione Theutonie descriptio, Stockel, Lyptzick, 1496, fol. xix. Usp. Anton Ritter von Perger, Der Dom zu Sanct Stephan in Wien, Literarisch-artistischen Abtheilung des Österr. Lloyd, Triest, 1854, 35, 101.

emir o. filipović

• 236 •

Građani su pred crkvom sv. Stjepana lično predali darove Sigismundu, između ostalog poklonivši mu i četiri sjajna pozlaćena srebrena pokala, koja su, usljed ne-dostatka vremena morali posuditi od hercega Albrechta, što su mu kasnije, o trošku gradske općine, nadoknadili izradom četiri pokala u vrijednosti više od 230 funti.31 Građanke su cara počastile bogatom kopčom (njem. Hefftl) u vrijednosti od 43 funte, Sigismundovom tastu Hermanu Celjskom poklonili su jednu kopču u vrijednosti od 6 funti, odnosno 8 guldena, dok je kopča koju su poklonili kralju Tvrtku vrijedila 9 funti, odnosno 12 guldena.32 S obzirom na njihovu visoku cijenu, kopče su svakako morale biti kvalitetno umjetničko djelo i mogle su ličiti na one koje se čuvaju u riznici katedrale u Aachenu (njem. Aachener Domschatzkammer).33 (Slike 2 i 3)

Pored toga, bosanski je vladar primio i jednu bačvu, tj. “Fuder”, vina i 4 modija zobi, tj. “4 Muth Habern”,34 što je, po svemu sudeći, bilo namijenjeno njegovoj pratnji 31 “unserm genedigen Herren dem Kaiser 4 silbrein vergulte Stukh die vns vnser genediger lieber

Herr der Herzog [Albrecht V] dartzue geliehen hat, dafir wir im hinwieder 4 andere Stukh haben machen lassen, am ersten zwey grosse Köpf un zween grosse Pecher 232 lb”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.

32 “vmb ein Hefftl damit die Burgerinnen vnserm genedigen Herrn den Kaiser geert haben 43 lb ... dem Kunig von Bossen vmb ain Hefftl damit in auch die Frawen geert haben 12 Gulden facit 9 lb ... dem alten Grafen von Cily [dem Schwiegervater Sigmunds] vmb ain Hefftl 8 gulden facit 6 lb”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.

33 Wilhelm Neumann, “Kleinkünste Während des Mittelalters”, u: Geschichte der Stadt Wien, Bd. III/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu Wien, Wien, 1907, 569; J. Hampel, “Die Metallwerke der ungarischen Kapelle im Aachener Münsterschatze”, Zeitschrift des Aachener Geschichtsvereins, Bd. XIV, Aachen, 1892, 57-58.

34 Weiß, Geschichte der Stadt Wien, 111; Moritz Bermann, Alt- und Neu-Wien – Geschichte der Kaiserstadt und ihrer Umgebungen, A. Hartleben’s Verlag, Wien – Pest – Leipzig, 1880, 474-475. Carski Fueder je u srednjem vijeku podrazumijevao mjeru od 54-60 funti, odnosno otprilike 30 litara. Usp. J. Andreas Schmeller, Bayerisches Wörterbuch, Bd. I, Historische Comission der Königliche Academie der Wissenschaften, München, 1872, 695, s.v. Das Fueder.

Slika 2. Kopče sa grbovima Ugarskog i Poljskog kraljev-stva (Aachen, Domschatzkammer)

Slika 3. Kopča sa grbom Ugarskog kra-ljevstva (Aachen, Domschatzkammer)


• 237 •

čiji nam tačan sastav i brojnost, prema raspoloživim podacima, ostaju nepoznati. Me-đutim, s obzirom na količinu poklonjenih namirnica, može se iznijeti pretpostavka da je kraljeva svita u Beču ipak bila brojna. Pored ovih poklona, gostima su darovana i tri skupocjena vijenca izvezena svilom i ukrašena zlatom i biserima, za što je krojaču svile (njem. Seidensticker) plaćeno ukupno 55 funti.35

Careva je kasa, vjerovatno usljed iscrpljujućih Husitskih ratova, bila u lošem sta-nju, te je bio primoran od uprave grada Beča tražiti pozajmicu od 6000 funti, na ime čega je kao depozit založio svoj srebreni escajg (viljuške, noževe i sl.) u škrinji kao i jedan kovčeg – “Silberasachs in ain truhen vnd ain Kisen” – kojeg su činovnici gradske administracije uredno postavili u toranj gradske vijećnice.36

Pošto su se Sigismund i Tvrtko II u Beču zadržali duže vremena, to je otvorilo mo-gućnost višednevnog slavlja i praznovanja.37 Samo su za Fastnacht bila organizirana četiri banketa u kući bogatog trgovca suknom i bankara Niklasa Teschlera (†1485),38 koji je tokom prethodnog perioda u gradu držao neke manje važne službe, ali mu je tom prilikom povjereno organiziranje prijema za uvažene goste. Od tada njegov status i utjecaj u gradu rastu te je za bečkog načelnika biran u dva navrata 1453. i 1456/1457. godine.39 Teschlerova kuća bila je zapravo čuveni Regensburger Hof na trgu Lugeck, koji je tako prozvan jer je od 14. stoljeća služio kao skladište i prenoćište za trgovce iz Regensburga. U posjedu Niklasa Teschlera ova se kuća nalazila od 1428.40

Banketi u Beču tokom razvijenog srednjeg vijeka predstavljali su izvrsnu prili-ku za okupljanje i socijaliziranje visoko rangiranih dostojanstvenika i gostiju. Oni su obično održavani u domovima uglednih građana i to o trošku gradske općine. Da bi te fešte podigli na veću razinu gradski su dostojanstvenici često pozivali žene da svojim prisustvom uveličaju proslave. To se desilo i prilikom posjete Sigismun-da i Tvrtka. Tada su gradske vlasti potrošile 3 funte na vino i isplatu troškova žena-ma koje su sedam dana išle na dvor.41 Svečanostima su doprinijeli i dobošari koji su

35 “von drein Kränczlein dem Seidennater [Seidensticker] auf Perl Gold vnd Spredgseiden das alles zu den Kränzlein komen ist 55 lb”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79.

36 Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80; Weiß, Geschichte der Stadt Wien, 111; Bermann, Alt- und Neu-Wien, 474-475.

37 Bermann, Alt- und Neu-Wien, 474.38 “die 4 Mal zu der Vasnacht in des Teschler Haus 97 lb”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80.39 Richard Perger, “Niklas Teschler und seine Sippe – Ein Beitrag zur Sozialgeschichte Wiens im 15.

Jahrhundert”, Jahrbuch des Vereines für Geschichte der Stadt Wien, Bd. 23/25 (1967/69), Wien, 1969, 124; Ferdinand Opll, Leben im mittelalterlichen Wien, Böhlau, Wien, 1998, 127.

40 Peter Csendes – Ferdinand Opll (Hrsg.), Wien – Geschichte einer Stadt Von den Anfängen bis zur Ersten Türkenbelagerung, Bd. 1, Böhlau, Wien, 2001, 118, 472.

41 “Die VII Tag als die Frawn gen Hof gewesen sein vmb Wein 3 lb”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80.

emir o. filipović

• 238 •

pratili žene za što su im isplaćene ukupno 2 funte.42 Plesovi održani te sedmice bili su po svemu događaj za pamćenje jer su, usljed nedostatka prostora, tezge za meso koje su se u to vrijeme nalazile oko Teschlerove kuće morale biti sklonjene i razbijene. Za njihovu popravku angažirano je ukupno 47 stolara da rade jedan dan kako bi ponovno osposobili trg za njegovu raniju namjenu.43

Sudeći prema iscrpno bilježenim rashodima bečke općine saznajemo da su žene koje su posjećivale vladare u dvoru zapravo tamo dolazile iz gradskih bordela. Naime, bečki magistrat je 1436. platio bordelima u Beču po 5 funti za tkanine jer su, prilikom posjete cara Sigismunda i kralja Bosne hercegu Albrechtu u prethodnoj godini, žene i prednjeg i stražnjeg bordela (njem. Forderen i Hinteren Frauenhaus) kod kapije Wid-merthor morale biti svečano odjevene sve u iste somotne haljine.44

Svakako su se u prvim danima marta, nakon dugotrajnog slavlja, Tvrtko II i Si-gismund zaputili prema Požunu. Tamo su boravili i 19. marta 1435,45 gdje ih je za-tekla vijest o smrti Sandalja Hranića.46 Tu su se izgleda razišli jer je Sigismund usko-ro, u pismima datiranim 25. i 31. marta 1435. godine,47 Dubrovčanima javio da je 42 “Der Stadt Drumettern die den Frawn gen Hof [bei ihrem Einzug] gedient haben 2 lb”, Schlager,

Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 79. Za izradu bubnjeva utrošeno je 4 funte, 4 šilinga i 12 pfeninga: “vmb ain panier zu den drumetten 4 lb 4 ss 12 dr.”, Isto.

43 “Ausgeben zu dem Abbrechen der Fleischpenkh bey dem Teschler 47 Zimmerman 1 tag”, Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, 80.

44 “1436. 10 ellen Sammed pr 5 Pfd. di man beiden Häusern geschenkt”, Franz Seraph Hügel, Zur Geschichte, Statistik und Regelung der Prostitution – Social-medicinische Studien in ihrer praktischen Behandlung und Anwendung auf Wien und andere Grossstädte, Wien, 1865, 57. Usp. Josef Schrank, Die Prostitution in Wien in Historischer, Administrativer und Hygienischer Beziehung, Bd. I (Die Geschichte der Prostitution in Wien), Wien, 1886, 70. Bordeli su se, zapravo, nalazili nedaleko od današnjeg Naschmarkta na ulici Linke Wienzeile, odnosno kod čuvenog Pozorišta na rijeci Wien (njem. Theater an der Wien) u Mariahilf distriktu. Weiß, Geschichte der Stadt Wien, 199. Usp. Schrank, Die Prostitution in Wien, 61; Leopold Senfelder, “Öffentliche Gesundheitspflege und Heilkunde”, u: Geschichte der Stadt Wien, Bd. II/2, (Hrsg. Albert Starzer), Alterthumsvereine zu Wien, Wien, 1905, 1021.

45 “Requisiti a domino imperatore Posonii existente accesserunt domini legati illuc; et tunc ibidem erat rex Bosne, et paucis diebus ibidem remanserunt. Fuit autem hoc xix Marcii et reuersi sunt Wyennam” (19. Mart 1435), Ernestus Birk, “Johannes de Turonis regestrum (Tercia legacio sacri concilii)”, Monumenta Conciliorum Generalium seculi decimi quinti – Concilium Basiliense scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 791. Usp. Karl Joseph von Hefele, Conciliengeschichte, Bd. VII, Herder’sche Verlagshandlung, Freiburg im Breisgau, 1874, 607.

46 Dubrovčani su Sigismunda o Sandaljevoj smrti izvijestili 24. marta 1435. godine. Usp. Thallóczy – Gelcich, Diplomatarium, 390. 47 Dubrovčani odgovaraju Sigismundu na pismo od 21. aprila: “Serenissime... Una manus cursorum

nostrorum a serenissima maiestate vestra redeuncium nobis die xxi. Aprilis devoluti, binas suas literas factas Posonii vigesima quinta et ultima Marcii rediderunt. Prima quarum nobis fidelibus intimat expedicionem inde domini Tuertchi regis Bosne a se dimissi cum restitucione alias assignatorum facta fidelitate et obediencia debita imperiali maiestati vestre, que eidem magnum in modum rem et negocia nostrum fidelium suorum commendavit. Altera nos fideles eiusdem


• 239 •

otpustio Tvrtka koji mu je “položio vazalnu prisegu i zatražio da barunima Humske zemlje, nekad vjernim njegovoj kruni, koji su se nakon Sandaljeve smrti vratili u po-kornost, pruže pomoć”.48 Tvrtko je, dakle, upravo krajem marta krenuo na put da bi već u aprilu uspio iz Bosne uspostaviti kontakt s Dubrovčanima.49

Situacija u Bosni se za vrijeme Tvrtkovog odsustva značajno promijenila. Na po-litičkoj sceni više nije bilo starog i iskusnog vojvode Sandalja Hranića kojeg je nasli-jedio sinovac Stjepan Vukčić.50 Tvrtkov novi položaj najbolje pokazuje podatak da su Dubrovčani već u maju njegovom poslaniku Radoslavu Kodezbi isplatili zaostale tribute za protekle tri godine u ukupnoj vrijednosti od 7500 perpera.51 Vrijeme pro-vedeno u Dubrovniku Kodezba je iskoristio da potraži i dobije naknadu za kraljeve kuće i posjede u Novim zemljama i Konavlima koje su u proteklom vremenu zaku-pljivali Dubrovčani,52 čime je kraljevska blagajna u relativno kratkom vremenskom

hortatur ab subsidia exhibenda baronibus terre de Chomlian olim fidelibus corone sue, qui, extincto voivoda Sandagl, ad obedienciam solitam corone eiusdem redierunt.” (7. maja 1435), Thallóczy – Gelcich, Diplomatarium, 391.

48 Lovrenović, Na klizištu povijesti, 260.49 “Prima pars est de scribendo domino regi Tuertcho regi Bosne respondendo litteris suis et similiter

de scribendo domine regine et consorti” (21. aprila 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 268. Usp. Živković, Tvrtko II Tvrtković, nap. 83 na str. 176.

50 Сима М. Ћирковић, Херцег Стефан Вукчић-Косача и његово доба, САНУ, Посебна издања, књ. CCCLXXVI, Одељење друштвених наука, књ. 48, Београд, 1964, 10-11. Usp. Živković, Tvrtko II Tvrtković, 178-179.

51 “Prima pars est de offerendo ambaxiatori siue nuntio predicto regis Tuertchi tributa temporis preteriti sibi debita per comitatem nostram ipso dante et exhibente expeditorias ipsius regis pro ipsis tributis in opportuna et valida forma” (11. maj 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 275. “Radossaus Codesba ambaxiator et spatialis nuntius domini Tuertchi Regis Bosne ... confessus et manifestus fuit realiter habuisse et recepisse sibi datos et solutis in presentia testium ... a nobili et sapienti viro domino Rectore ser Toma de Sorgo et eius minori consilio Ragusii dantis et soluentibus vigore libertatis consilii rogatorum ... pro tributis trium annorum preteritorum debitis dicto domino Regi per commune Ragusii in totum yperperos septem mille quingentos, videlizet pro tributo yperperos IIM debito annuatim eidem domino Regi in festo Sancti Dimitrii pro tribus annis proxime preteritis finitis et completis die 26. octobris 1434 proxime preteriti yperperos sex mille, et pro tributo yperperos VC eidem annuatim debito in festo Sancti Blasii pro tribus annis proxime preteritis finitis et completis die tertio februarii 1435 proxime preteriti yperperos mille quingentos, qui summant in totum yperperos 7500” (23. maj 1435), DAD, Div. Not, sv. XX, f. 7.

52 “Prima pars est de dando libertatem domino Rectori et suo paruo consilio accipiendi a massariis bladorum tot denarios quot perferre erunt ad faciendo integram solutionem tributorum debendorum Regi Tuertcho cum hac conditione quod ex primis denariis affictuum comunis qui exigerunt debeant dari dictis massariis tot denarii quot accepti fuerunt occasione predicta” (18. maj 1435), DAD, Cons. Rog, sv. V, f. 278. “Radossauus Codesba ambaxiator et nuntius predictus eodem instanti et in presentia suprascripti domini Rectoris et eius consilii ac testium suprascriptorum vice et nomine suprascripti domini Regis confessus et manifestus fuit quia a domina Bielza uxor condam ser Petri de Lucaris, a dona Marussa uxore condam ser Marini de Saracha, a ser Dragoe Marini de Sorgo, pro domibus ipsius domini regis quas ipsi prenominati et quilibet eorum habent et tenent ad affictum, et a ser Marino Mi. de Resti et fratribus pro terris

emir o. filipović

• 240 •

periodu obogaćena. Pokazuju to i Tvrtkove poslovne aktivnosti jer su mu 14. juna 1435. godine Dubrovčani dopustili da preko njihovog grada u Veneciju pošalje oko 800 litara srebra.53

Tvrtkov povoljni položaj, međutim, nije dugo potrajao. Već se tokom ljetnih mjeseci u Bosni pojavljuju Osmanlije koji djeluju u zaštiti interesa Stjepana Vukčića i protukralja Radivoja,54 pa je krajem 1435. godine bosanski kralj Tvrtko II bio još jednom primoran da odsustvuje iz Bosne. Historičari su osnovne razloge njegove nevolje u tom periodu tražili u uspjesima hercega Stjepana Vukčića Kosače koji je, uz osmansku pomoć, uspio protjerati i ugarske vojne snage iz Huma.55

Nije sasvim jasno da li je Tvrtko II i tokom mjeseca augusta bio na svom dvoru na Bobovcu, odakle je pisao bosanskom vikaru Jakovu Markijskom da ne tjera franjev-ce iz Jajca. Njegovo pismo “Datum in nostro Castella Robovvach [!], in festo sancti Bartholomaei Apostoli, anno Domini mccccxxxv”, u starijoj je historiografiji da-tirano 24. augusta 1435. godine.56 Međutim, Gregor Čremošnik je, prema nekim drugim pokazateljima, postavio tezu da pismo nije moglo nastati 1435, nego da bi po historijskom kontekstu više odgovaralo 1432. godini.57

Kralj je vjerovatno posljednji put u toku 1435. godine u Bosni boravio sredinom novembra kada se obratio Dubrovčanima sa zahtjevom da mu se isplati najamnina za kuću koju je imao u njihovom gradu.58 U drugoj polovini novembra je morao krenuti na put kako bi već u decembru došao do Stolnog Biograda,59 gdje se sastao s kraljem Sigismundom koji je tamo, prema Hoenschu, boravio od 20. decembra

ipsius domini Regis que sunt in Terris Nouis et Canali, et a quolibet et qualibet ipsorum et ipsarum sibi integre solutum est pro affictu trium annorum preteritorum completorum per totum mensem septembris proxime preteritum” (23. maj 1435), DAD, Div. Not, sv. XX, f. 7.

53 “Prima pars est de faciendo gratiam domino Restoe ambassiator regis Bosne quod possit extrahere de Ragusio et mittere Venetiis circa libras octingentas argenti ipsius regis Tuertchi quod sibi restauit ad vendendi ex argento huc portato franchum et librum ab omni gabella” (14. juna 1435), DAD, Cons. Maius, sv. V, f. 40v.

54 Ћирковић, Херцег Стефан Вукчић-Косача, 13.55 Živković, Tvrtko II Tvrtković, 181.56 Luca Wadding, Annales Minorum seu Trium Ordinum a S. Francisco Institutorum, Tomus X,

Romae, 1734, 232. Usp. Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Zagreb, 1892, 146. “Tvrtko II se zadržao u Bosni još i u toku augusta 1434. [!] godine, boraveći u utvrđenom Bobovcu”, Živković, Tvrtko II Tvrtković, 180.

57 Gregor Čremošnik, “Ostaci arhiva Bosanske franjevačke vikarije”, Radovi, knj. III, ND BiH, Odjeljenje istorisko-filoloških nauka, knj. 2, Sarajevo, 1955, 34-35.

58 “... Nedugo iza tog njegovog posljednjeg javljanja iz Bosne, gubi mu se svaki trag. Po drugi put je morao da napusti zemlju. I ovoga puta potražio je utočište na ugarskom dvoru”, Živković, Tvrtko II Tvrtković, 181.

59 Lajos Thallóczy navodi 5. decembar 1435. godine, ali svoju tvrdnju ne potkrijepljuje pozivom na izvor. Usp. Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 85.


• 241 •

1435. do 30. januara 1436.60 Tvrtko je, prema pisanju Thomasa Ebendorfera, u Stolnom Biogradu bio već 21. decembra, u društvu Sigismunda i Albrechta, njihovih supruga, te nekih drugih velikaša.61 Bosanskog kralja su vjerovatno i tada pratili njegovi vjerni dvorjani i najbliži suradnici.

Na dvoru ugarskog kralja nalazio se i bosanski vikar Jakov Markijski koji je od ranije insistirao na čvršćoj vjerskoj politici prema Bosni, te je stoga planirao jed-nu šestomjesečnu misiju koja bi, po njegovom shvatanju, morala donijeti uspjeh u Bosanskom kraljevstvu. Zbog toga se povezao sa legatima Bazelskog koncila zatra-živši njihovu podršku u svojim nastojanjima da i Sigismunda oraspoloži za svoje planove.62 Pored njega i Sigismunda, sastanku, koji je trajao naredne četiri sedmice, prisustvovali su herceg Albrecht Habsburški i kralj Tvrtko II, zatim češki poslanici: gospoda Meinhard i Ptaček, vitezovi Diviš Bořek i Johann Smiřický, praški građa-ni Joham Melwar i Sigmund Manda iz starog grada, Daniel i Paul iz novog grada, Mathias Lauda iz Piseka, Johann od Nimburga i drugi nepoznati. Baselski legati su bili: biskup Philibert, Johann Palomar, Martin Berruer i Thomas Ebendorfer od Haselbacha, pored njih su u Stolnom Biogradu boravili i papinski legat Ambrozije Traversari kao i mnoga druga gospoda iz različitih zemalja.63

Bosanski kralj je 25. januara 1436. izdao povelju u korist bosanskih franjevaca. Tim je dokumentom primio sve franjevce i sve samostane Bosanske vikarije u Bosanskom kraljevstvu u svoju zaštitu, posebno u onim zemljama i posjedima koji su njemu pot-činjeni, davši im slobodu da šire u Bosni vjeru katoličku i da krste i obraćaju stanov-nike bez obzira na spol i životnu dob. Iz te se povelje vidi da je Tvrtko II u Ugarskoj boravio u pratnji plemića i dvorskih službenika; palatina Tvrtka Borovinića, dvorskog kneza Vladislava, sina vojvode Pavla Klešića, zatim Jurja Dragičevića i protovestijara

60 Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Bd. II (1424-1437), 361; Hoensch, Itinerar König und Kaiser Sigismunds von Luxemburg, 120.

61 “Die vero XXI mensis antedicti [decembris] intrauit similiter dominus imperator cum imperatrice et illustrissimo principe Alberto, duce Austrie, et conthorali sua et nonnullis magnatibus, cui obuiam venimus, pariter et rege Bosne” (21. decembar 1435), Ernestus Birk, “Thomae Ebendorferi de Haselbach Diarium gestorum per legatos Concilii Basiliensis”, Monumenta Conciliorum Generalium seculi decimi quinti – Concilium Basiliense scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 757. Usp. Rokai, “Poslednje godine balkanske politike kralja Žigmunda (1435-1437)”, 102.

62 “Multa eis exposuit de rege Bosne, qui ad eadem die qua nos intrauit Albam regalem, dicens, quod ille rex erat fictus Christianus, nec in veritate erat baptizatus, imo prohibebat suos baptizari per fratres minores, qui sunt in regno suo; quod in illo regno sunt tenentes sectam Manicheorum; quod si imperator diceret illi regi, quod populus regni Bosne baptizeratur, quod in sex mensibus totus ille populus baptizeatur, cum sit ad hac voluntarius, et rogabat eos, ut tempore et loce de hoc facerent verbum imperatori” (21. decembar 1435), Ernestus Birk, “Aegidii Carlerii (Quinta legacio)”, Monumenta Conciliorum Generalium seculi decimi quinti – Concilium Basiliense scriptorum, Tom. I, Vindobonae, 1857, 676-677.

63 Franz Palacky, Geschichte von Böhmen, Bd. III/3 (Böhmen und das Baseler Concil. Sigmund und Albrecht. J. 1431-1439), In Commission bei Kronberger, Prag, 1854.

emir o. filipović

• 242 •

Bosanskog kraljevstva Restoja Milohne.64 Njihovo prisustvo uz bosanskog kralja po-tvrđeno je i poveljom koju je 19. januara 1436. godine ugarski kralj Sigismund izdao “fidelis nostri egregii Resteye filii Mylohnae de Bogonynagora, camerarii illustris Step-hani Twertk regis Bosne fidelis nostri dilecti” za vjernost, zasluge i hrabro držanje koje je pokazao prema bosanskom kralju i ugarskoj kruni u sukobu sa Osmanlijama i pobu-njenicima.65 Da je delegacija s kojom je tada kralj Tvrtko II boravio u Ugarskoj bila šira nego se do sada pretpostavljalo otkriva nam povelja koju je kralj Sigismund 20. januara 1436. izdao Milivoju Mačiću od Gernycze i njegovoj bratiji, potvrdivši im raniju darov-nicu vojvode Jurja Vojsalića. Destinatari su dobili svoje posjede jer su se u sastavu vojske vojvode Jurja borili protiv Osmanlija, Kosača i pristalica protukralja Radivoja. Iako za to nema izričitih potvrda, može se pretpostaviti da je uz njih u Stolnom Biogradu također boravio i njihov feudalni senior.66 O razlozima kraljevog povratka u zemlju također se može samo pretpostavljati. Vjerovatno shvativši da mu prisustvo ugarske vojske u njego-vom kraljevstvu neće donijeti ništa korisno u dugoročnom pogledu, Tvrtko II se vratio u Bosnu gdje se izmirio sa Stjepanom Vukčićem.67 Upravo je preko Kosače uredio svo-je odnose sa Osmanlijama obavezavši se na godišnji tribut u iznosu od 25.000 dukata zauzvrat dobivši garancije da će biti priznat kao vladar i pošteđen od napada. Na taj je način obnovljen njegov status osmanskog haračara koji ga više nije napuštao sve do smrti 1443.68 Iako se iz današnje perspektive cijena plaćenog tributa može činiti previsokom, ona je ipak omogućila Tvrtku II da momentalno smiri stanje u zemlji. Da je bosanski kralj uspostavio određenu vrstu kontrole u zemlji pokazuje i to što je 14. augusta 1436. njegov poslanik Radoslav Kodezba uspio od Dubrovčana naplatiti uobičajene tribute za prethodnu godinu.69

64 “Item magnificis et egregiis Tuertkone Borovinich, palatino regni nostri Bosnae; Georgio filio Dragich; Ladislao filio quondam vajvodae Pauli Klessich; magistro curiae nostrae; et Hristoja de Hlevna, camerario nostro, nostris in regno nostro Bosnae baronibus, nobilibus et militaribus ...” (26. januar 1436), Emericus Pavich, Ramus viridantis olivae, Budae, 1766, 6-7; Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Zagrabiae, 1892, 150-151. Čremošnik, “Ostaci arhiva Bosanske franjevačke vikarije”, 35-38. Usp. Pejo Ćošković, “Veliki knez bosanski Tvrtko Borovinić”, Croatica Christiana Periodica, god. XX, br. 37, Zagreb, 1996, 76-77; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 264.

65 Срђан Рудић, “Неколико нових података о Рестоју Милохни”, Историјски часопис, књ. LVIII, Београд, 2009, 174.

66 Невен Исаиловић, “Неколико нових података из 1436. године о фамилијарима Хрватинића у жупама Земуник и Глаж”, Историјски часопис, књ. LX, Београд, 2012, u štampi. Zahvaljujem se kolegi Isailoviću što mi je ustupio rukopis svoga rada na korištenje.

67 “Come seguono li fatti del tratato de la paxe tra lo re Tuertcho et esso voiuoda di la qual scriueti e di nouelle di qualuncha parte tanto del nostro signor e messer Matio quanto de li turchi, e de ogni altre vi occorciano vencieti informadi et auisati” (30. juni 1436), DAD, Lett. di Lev, sv. XII, f. 38v. Usp. Ћирковић, Херцег Стефан Вукчић-Косача, 24; Lovrenović, Na klizištu povijesti, 264.

68 Момчило Спремић, “Турски трибутари у XIV и XV веку”, Историјски гласник, 1-2, Београд, 1970, 37.69 “Prima pars est de dando libertatem domino Rectori et suo minori consilio respondendi ambaxiatori

regis Tuertchi Bosne et offerendi et dandi sibi tributa unum anni Sancti Blaxii et Sancti Dimitrii


• 243 •

Zaključna razmatranjaDo sada se nije mnogo znalo o višemjesečnim aktivnostima kralja Tvrtka II van

Bosne početkom i krajem 1435, te početkom 1436. godine. Pozadina njegovog od-laska u inostranstvo najčešće je u historiografiji pripisivana prisilnim faktorima ili vjerskoj problematici, iako su pojedini historičari smatrali da je on “po svoj prilici išao u Ugarsku, da se dogovori s kraljem Sigismundom o obrani protiv Turaka”.70 Veoma je teško na osnovu sačuvanih izvora saznati nešto više o tome šta je zapravo uvjetovalo Tvrtkov odlazak u Ugarsku i Austriju ali možemo osnovano pretpostav-ljati da su to uistinu bili razlozi životne važnosti.71 Pored osmanskog prisustva u Bo-sni jedan od faktora koji je mogao utjecati na Tvrtka da se okrene ugarskom kralju bila je i pojačana aktivnost protukralja Radivoja koji, unatoč periodu tokom kojeg Tvrtka II nije bilo u Bosni, ipak nije sebi uspio osigurati trajno priznanje ni u zemlji ni u susjedstvu.72 Poseban problem predstavljali su i uspjesi Stjepana Vukčića, koji je, pomognut od Osmanlija, uspio učvrstiti i konsolidirati posjede naslijeđene od strica Sandalja Hranića. Takvi uslovi u zemlji su Tvrtka II primorali da oslonac potraži u Ugarskoj te je on izvjesno vrijeme bio isključen iz neposrednih akcija kojima su se rješavala brojna ključna pitanja vezana za sudbinu njegovog kraljevstva. Međutim, unatoč prividno teškoj situaciji u kojoj se zatekao, kralj je na kraju uspio stvari staviti pod svoju kontrolu bez većih potresa.

Na osnovu fragmentarnih i sporadičnih podataka, kao i saznanja iznesenih u ovom radu, stječe se utisak da je itinerar bosanskih vladara i vlastele bio daleko bogatiji nego što o tome imamo sačuvanih detaljnih svjedočanstava. Sve nam to daje za pravo da razmišljamo kako su njihovi boravci van zemlje bili mnogo češći nego što se to do sada smatralo. Njihova su putovanja, poduzimana u uvjetima srednjovjekovnog saobraćaja, morala imati obilježja avantura, gdje je upoznava-nje sa novim krajolicima, licima, stvarima i običajima, ostavljalo dubok dojam na putnike. Prisustvovanje značajnim događajima poput banketa, zabava, viteških turnira, velikih kongresa, audijencija na stranim dvorovima i sl. podrazumijevalo je stjecanje novih i značajnih iskustava koje su bosanski vladari i velikaši mogli sa sobom ponijeti nazad u domovinu. Takvi su utisci dalje otvarali vrata kulturnim i civilizacijskim utjecajima koje su povratnici primjenjivali u domaćoj sredini, ili prilagođavali već postojećim normama.

sibi debita pro commune nostrum...” (14. augusta 1436), DAD, Cons. Rog, sv. VI, f. 72v; (16. augusta 1436), DAD, Div. Not, sv. XXI, f. 6v. Usp. Lovrenović, Na klizištu povijesti, 264.

70 Perojević, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 493.71 Lovrenović, Na klizištu povijesti, 263.72 Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, 266.

emir o. filipović

• 244 •

Prilog 1.

Izvod iz bilježnice rashoda gradske općine u Beču za 1435. godinu.73

Ain Mal [Mittagsmahl] so die Herren [Bürgermeister und Räthe] einig wurden wie Sy gegen den Kaiser reitten woliten ......................................... 12 lb

unserm genedigen Herren dem Kaiser 4 silbrein vergulte Stukh die vns vnser genediger lieber Herr der Herzog [Albrecht V] dartzue geliehen hat, dafir wir im hinwieder 4 andere Stukh haben machen lassen, am ersten zwey grosse Köpf un zween grosse Pecher .............................................................232 lb

vmb ein Hefftl damit die Burgerinnen vnserm genedigen Herrn den Kai-ser geert haben .................................................................................................... 43 lb

dem Kunig von Bossen vmb ain Hefftl damit in auch die Frawen geert haben .........................................................................................12 Gulden facit 9 lb.

Der Stadt Drumettern die den Frawn gen Hof [bei ihrem Einzug] gedient haben ....................................................................................................................... 2 lb

von drein Kränczlein dem Seidennater [Seidensticker] auf Perl Gold vnd Spredgseiden das alles zu den Kränzlein komen ist ..................................... 55 lb

dem alten Grafen von Cily [dem Schwiegervater Sigmunds] vmb ain He-fftl 8 gulden facit .................................................................................................. 6 lb

von dem Himmel zu machen ....................................................................60 dr.

vmb ain panier zu den drumetten ............................................. 4 lb 4 ß 12 dr.

Item von den Permann haben wir genomen drew guldein Tücher zu dem Himmel darunder man den Kaiser HerInn hat gelait vnd im Hintz sand Ste-ffan ist geben worden pr. 18 gulden facit ...................................................... 40 lb

vmb ain Fueder Wein dem Kunig von Bossen ....................................... 46 lb

4 Mutt Habern auch dem Kunig von Bossen .................................. 10 lb 4 ß

dem Maler von dem Himmel [sein innerer Plafond] darunder man den Kaiser HerInn belaitt hat, für seiden für gold vnd für lon ................5 lb 40 dr.

Die VII Tag als die Frawn gen Hof gewesen sein vmb Wein................. 3 lb

die 4 Mal zu der Vasnacht in des Teschler Haus .................................... 97 lb

Ausgeben zu dem Abbrechen der Fleischpenkh bey dem Teschler 47 Zi-mmerman 1 tag [wahrscheinlich um Raum für das Bankett zu gewinnen; das Haus des Teschler war damals noch mit Fleischbänken umgeben].

73 Prema: J. E. Schlager, Wiener Skizzen aus dem Mittelalter, Neue Folge, Vol. II, Carl Gerold, Wien, 1839, 78-80


• 245 •

Emir O. FilipovićAbout the stay of the Bosnian King Tvrtko II in Vienna during 1435

SummaryThis paper describes the time the Bosnian King spent outside of his Kingdom

during 1435 and 1436. The author questions the prevailing chronology existing in contemporary historiography and presents data about the King’s activities and other events in Vienna where he was hosted by Herzog Albrecth of Habsburg and his father in law, Holy Roman Emperor and King of Hungary Sigismund of Luxem-burg. The paper offers a contribution to the observation and analysis of cultural and social exchanges between the Bosnian and Hungarian court within the developed cultural forms of the late Middle Ages.

Until now not much was known about the several months long activities of King Tvrtko II outside of Bosnia at the beginning and end of 1435, and during the be-ginning of 1436. Due to a lack of preserved sources it is extremely difficult to find out more about what made Tvrtko leave for Hungary and Austria, but it can be assumed that these were reasons of genuine importance. Apart from the Ottoman presence in Bosnia, one of the factors which could have influenced Tvrtko to turn to the Hungarian King was the intensified activity of Radivoj, the pretender to the Bo-snian throne. Despite King Tvrtko’s long absence from his Kingdom, Radivoj was still not able to ensure a permanent recognition neither in the country nor abroad. Another problem were the successes of Stjepan Vukčić, who, aided by the Otto-mans, managed to strengthen and consolidate the possessions he inherited from his uncle Sandalj Hranić.

On the basis of scattered, fragmentary and irregular data, as well as the examples presented in this paper, an impression can be gained that the itinerary of the Bosni-an rulers and nobles was much more extensive than the preserved documents show us. This data allows us to think that their trips abroad were much more frequent than it is assumed. These journeys, conducted under the conditions of medieval transport, must have been adventurous, whereby encountering new landscapes, per-sons, things and customs, left a deep impression on the travellers. Their attendance on occasions of significance, such as banquets, parties, feasts, knightly tournaments, large congresses, audiences at foreign courts etc., implied the gathering of new and important experiences which they could then bring back to their homeland and share with their countrymen. These impressions further opened the door to cultu-ral and civilizational influences through their acceptance and application or throu-gh their adjustment in the domestic environment.

• 247 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)726.8:28(497.6 Tešanj)”15”929 Gazi Ferhad-beg929 Halifa Mula Hasan

mirza hasan ćeman

O jednom mezaru u Ferhad-begovoj džamiji u Tešnju

•Abstrakt: Autor raspravlja o mogućoj atribuciji jednog nadgrobnog obilježja u hare-

mu Ferhadija džamije u Tešnju ličnosti Ferhad-begova bajraktara. Mjesno usmeno predanje Tešnja jedno nadgrobno obilježje veže za navedenu ličnost. Također, autor analizira mo-gućnosti da se ličnost Ferhad-begova bajraktara poistovijeti (identificira) s ličnošću Halife Mula Hasana kojega Ferhad-begova vakufnama (iz 16. st.) potvrđuje kao muteveliju Fer-had-Begova vakufa.

Ključne riječi: Tešanj, Ferhad-beg, Ferhad-begova vakufnama, Mula Mustafa, Halifa Mula Hasan, Đoko Mazalić, nišani.

Abstract: The author discusses the possible attribution of a tombstone in the graveyard of the Ferhadija mosque in Tešanj to Ferhad-bey’s flag bearer. The local oral tradition of Tešanj connects one tombstone to this person. Also, the author analyses the possibility of identifying and equating of Ferhad-bey’s flag bearer with Caliph Mulla Hasan who is con-firmed as a mutawallī of Ferhad-bey’s waqf in a charter from the 16th century.

Key words: Tešanj, Ferhad-bey, Ferhad-bey’s waqf charter, Mulla Mustafa, Caliph Mu-lla Hasan, Đoko Mazalić, tombstones, nadgrobna obilježja, nişan.

Istraživač bosanske i hercegovačke povijesti, kulture i umjetnosti Đoko Mazalić u svome radu o Tešnju donosi jedan veoma zanimljiv podatak; “U haremu [Ferhadija] džamije ističu (se) dva nadgrobna spomenika: osnivača i tobož njegovog barjaktara. Sa umjetničkog i estetskog gledišta ljepši je spomenik ovoga potonjeg iako je rađen od jeftini-jeg materijala (muljika). Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, podignut je na podnožju od tri stepenice. I nišani su jednostavni no skladno se od-nose po veličini i obliku prema sarkofagu, što nije slučaj sa Ferhat-begovim sarkofagom.” 1

1 Đoko Mazalić, „Tešanj“. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine N.S. 8(1953), 289-302, posebno 300, Sarajevo. Vidj. i Mehmed Mujezinović, „Konzervacija nadgrobnog spomenika Fer-hada, sina Skenderova u Tešnju“. Naše starine 6 (1959), 247-249, Sarajevo; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine II, Sarajevo, 1982, 252-253.

Mirza Hasan Ćeman

• 248 •

Ovu zabilješku Đoko Mazalić je sačinio tokom svoje posjete Tešnju neposredno poslije Drugog svjetskog rata ili, možda, čak i nešto ranije. Zabilješka o tome da je ovdje ukopan “bajraktar” osnivača džamije nastala je na temelju mjesnog usmenog predanja kojeg Mazalić jasno ne označava kao precizan izvor, ali koje je, kao što je vidljivo iz cijelog članka, zabilježio. Naime, Mazalić ne navodi ličnosti iz Tešnja od kojih je dobio ove podatke. Zanimljiv je i njegov komentar unutar teksta u kojem kada govori o dva nadgrobna spomenika u haremu Ferhadija džamije u Tešnju kaže da su to spomenici “osnivača i tobož njegovog barjaktara.” Time kao da je Mazalić izrazio određenu sumnju u spomenuto usmeno predanje Tešnja. (Vidj. sl. 1)

Sl. 1. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). U pozadini Ferhad-begovo nadgrobno obilježje.

Bilo bi dobro istražiti u lokalnom predanju Tešnja, ako za to već nije kasno, posto-janje bilo kakvih drugih usmenih ili pisanih podataka o “bajraktaru” osnivača Ferha-dija džamije u Tešnju. Spomenuti Mazalićev navod o mjesnom usmenom predanju u Tešnju veoma je zanimljiv jer je isto predanje još uvijek živo, ali u blijedim tragovima. Naime, starije generacije stanovnika Tešnja, koje su nositelji usmenih predanja, svakim danom sve više nestaju. Kako smatram da ista predanja treba provjeriti u preciznoj uporedbi sa spomenutim nadgrobnim spomenikom, kao i to da je nužno provesti pre-ciznu analizu nadgrobnog spomenika to se odlučujem na pisanje ovog kratkog rada.

O ličnosti Ferhad-begovog pomoćnika (bajraktara) u mjesnom usmenom preda-nju Tešnja ništa se više (drugo) ne zna. Međutim, s pojavom prijepisa Ferhad-begove


• 249 •

vakufname mogu se pokušati načiniti neke veze između usmenog predanja i poda-taka koje donosi ovaj povijesni izvor koji se datirana u 1559. godine. Na temelju prijevoda i redakcijske obrade Ferhad-begove vakufname koje je učinio Muhamed Ždralović ovdje je donesen izvadak iz iste, koji se direktno tiče objekata novoustro-jenog vakufa i ličnostî koje se u vakufnami spominju.2

Izvadci iz objavljenog teksta vakufname glase:[Ferhad-beg] “..........Potvrdio je i priznao da uvakufljuje časnu dža-

miju koju je napravio u kasabi Tešanj (ta se džamija zove Ferhadija) u okolini kadiluka Brod, za Božije robove koji obavljaju namaz nakon ido-lopoklonstva (?!!). Također je uvakufio kuću koja je u blizini pomenute džamije (medresu) za ljude i djecu koji se žele podučavati učenju Kur’ana. Isto je tako uvakufio drugu kuću za putnike, koja se zove han, kog ne tre-ba objašnjavati i opisivati, jer je poznato da pripada pomenutom vakufu. Također je uvakufio svotu u iznosu od trideset tisuća onovremenskih dir-hema i uvjetovao je da se uzme dobit od spomenutog iznosa tako da sva-kih deset dirhema čini jedanaest. Uzima desetinu na način samostalnosti izraženoj u šerijatu najboljeg stvorenja zagovarača na sudnjem danu. Uvakufio je i mlinove u jednoj kući, u spomenutoj kasabi, s dva žrvnja, a na vodi poznatoj po imenu Raduša.

Također je uvakufio trideset i dva dućana poredanih jedan do drugog, vrata uz vrata, u pomenutoj kasabi. Godišnja kirija za svaki iznosi šezdeset dirhema. Uvakufio je i dva vrta koja je kupio od Ulama – paše i Muslihu-dina Halife u spomenutoj kasabi Tešanj. Uvakufio je i drugu kuću u blizini rijeke Usore i dva komada zemlje, od kojih se jedan zove Tugavica, a drugi po poznatoj granici u blizini spomenutog hana. Također je uvakufio čifluk Jablanica i Čaglići uz Ripnu zajedno s poslugom, njihovim supružnicima, djecom, konjima, kravama i alatom za njihov rad. Granice ovog čifluka su od rijeke Ripne do puta prema selu Trepča, a od ovog do puta sela Kosova, a od puta Kosova do Telel Biškup (?) a od njega do rijeke Jablanice, a od nje do rijeke Šemhun (?), a od nje do brda Kalnovetić (?), a od njega pored Šarih – al – Azim (?) do Hadžera (?), u blizini kuće gdje je Hodžin han,3 a od njeg do spomenute rijeke poznate kao Jablanica.

2 Izvadak iz vakufname daje se radi šireg kruga čitatelja dok je isti užem krugu istraživača ovo razdoblja i ove materije već poznat zajedno s cjelinom sačuvanog prijepisa vakufname.

3 U nešto kasnije objavljenom radu Muhamed Ždralović dao je nešto drugačiji prijevod vakufname. Razlike prijevodâ ogledaju se u nekim manjim detaljima koji, u suštini, ne mijenjaju niti oblik niti strukturu niti važnost vakufname. Isti se tiču mikrotopografije Ferhad-begova vakufa. Vidj. Muhamed Ždralović, “Vakufnama Ferhad-bega, sina Iskenderovog, iz 1559. g.” U: Lejla Gazić i Ahmed S. Aličić (Ur.) “Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek).” Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus quintus, Serija III, Vakufname, knjiga I. Orijentalni institut Sarajevo, 1985, 137-140.

Mirza Hasan Ćeman

• 250 •

Uvjetovao je da se brine za hitabet, imamet i mujezinluk i druge potrebe, uzora plemenite gospode Mula Mustafu, sve dok je živ na ovom prolaznom svijetu. I kad se što s Božjom providnošću uveća neka postupa skladno s tim uvećanjem, uz uvjete da neće trošiti ni našto osim što je uvje-tovao vakif. Ova su povećanja za hatiba i imama, jer čine dovu za duše svih vjernika i vjernica, muslimana i muslimanki.” 4

U drugom dijelu vakufname, prije dijela koji predstavlja pokušaj njenog opoziva, stoji jedna veoma važna napomena:

[Ferhad-beg] “... Predao je imovinu spomenutom Halifi Mula Ha-sanu, nakon što ga je učinio, mutevelijom za potrebe knjiženja i ostalih neophodnosti u ovim poslovima, strogo i uredno. On će upravljati time kao što upravljaju mutevelije....” 5

Iz citiranog drugog dijela vakufname vidljivo je da je Halifa Mula Hasan već bio spomenut u prednjem dijelu vakufname, pa se može zaključiti da tekst prijepisa va-kufname nije sačuvan u potpunosti. Inače, i iz nekih drugih detalja vakufname može se zaključiti da njen tekst, onakav kakav je dospio do nas, nije potpun.

Također, iz citiranih dijelova vakufname vidljivo je da su “...uzor plemenite gos-pode Mula Mustafa” i “spomenuti Halifa Mula Hasan” dvije različite osobe koje je vakif Ferhad-beg privolio na saradnju prilikom ustroja svog vakufa. “Uzor plemenite gospode Mula Mustafa” mogao bi, po svemu sudeći, predstavljati (glavnog) imama Ferhadija džamije u Tešnju. Nasuprot tome Halifa Mula Hasan ima položaj mute-velije Ferhad-begova vakufa.

Ako bi se povezali mjesno (za sada samo) usmeno predanje o pripadnosti nead-tribuiranog mezara (o kojem govori Đoko Mazalić) u haremu Ferhadija džamije Ferhad-begovom bajraktaru s ovim podatkom iz Ferhad-begove vakufname tada bi se, uvjetno, moglo odrediti osobu ukopanu u ovom po veličini i značaju drugom mezaru u haremu Ferhadija džamije. Odnosno, ujedno bi se moglo odrediti mjesto ukopa Halife Mula Hasana, mutevelije Ferhad-begova vakufa.

Navedeni tradicijski podatak o Ferhad-begu i njegovom pomoćniku – bajrak-taru predstavlja veoma zanimljivu tradicijsku sukladnost (konkordancu) koja Fer-had-bega i njegovog pomoćnika dovodi u uporedbu s Gazi Husref-begom i njego-vim pomoćnikom i mutevelijom njegovog vakufa Murad-begom Tardićem. Naime,

4 Muhamed Ždralović, “Medžmua Abdulkerima, tešanjskog kadije iz XIX stoljeća.” Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu 5-6(1978), 165-180; Muhamed Ždralović, “Vakufnama Ferhad-bega, sina Iskenderovog, iz 1559. g.” U: Lejla Gazić i Ahmed S. Aličić (Ur.) “Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek).” Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus quintus, Serija III, Vakufname, knjiga I. Orijentalni institut Sarajevo, 1985, 137-140.

5 Muhamed Ždralović, Navedena djela, ll. cc.


• 251 •

Gazi Husref-beg i njegov pomoćnik Murad-beg Tardić ukopani su u dva turbeta u haremu Gazi Husref-begove džamije u Sarajevu.6 Oba turbeta razlikuju se nezna-to po svojoj veličini i unutarnjoj dekoraciji.7 Iz ove tradicijske sukladnosti običaja zajedničkog ukapanja vakifa i njegovog mutevelije očekivalo bi se (kao logično) i podizanje Ferhad-begove džamije u Tešnju s kamenim kupolama, te ukapanje Fer-had-bega u mezaru unutar turbeta. Takva očekivanja bila bi logična i predstavljala bi odraz spomenute sukladnosti u odnosu na Gazi Husref-begovu džamiju u Sarajevu i činjenice da je Ferhad-beg pomagao Gazi Husref-begu u ustroju njegovog vakufa na širem području Tešnja oko 1530. godine. No, o tome drugom prilikom i na dru-gom mjestu.8 U svakom slučaju pojava ove sukladnosti između mjesnog predanja i podataka u Ferhad-begovoj vakufnami ne smije biti zanemarena i ista treba biti predmet daljnjih istraživanja. Odnosno, u budućim istraživanjima povijesti, kulture i umjetnosti Tešnja o postojanju iste sukladnosti treba voditi računa.

Analiza nadgrobnog obilježjaĐoko Mazalić dao je i prvi opis nadgrobne konstrukcije nad spomenutim meza-

rom u haremu Ferhadija džamije u Tešnju. Prema Mazaliću “Sarkofag je u obliku san-duka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, podignut je na podnožju od tri stepenice.”9 (Vidj. sl. 2) Mezar o kojem je ovdje riječ orijentiran je u uobičajenom pravcu orijen-tacije muslimanskih grobova pri čemu je desna strana mezara okrenuta u pravcu jugo – jugo – istoka. Konstrukcija nadgrobnog obilježja izvedena je u različitim vrstama kamena. Ista ima oblik sarkofaga korpus kojega oblikuje više kamenih ploča koje su (čini se) različitog petrografskog sastava, a kojih se isti ne može precizno odrediti bez posebnih ispitivanja. Na prvi pogled izgleda da su ove ploče krečnjačke (vapnenačke) petrografske strukture. U podnožnom dijelu sarkofaga nalazi se trostepena podloga (podnožje) izvedeno iz veoma lomljivog i u sadašnjem trenutku trošnog kamena tipa muljika. Sama konstrukcija korpusa sarkofaga izvedena je iz ploča krečnjačkog karak-tera pri čemu su dvije ploče na užim stranama sarkofaga jasno geometrijski uobličene i prepoznatljive. Dvije duže bočne plohe sarkofaga izvedene su, također, iz ploča kreč-njačkog karaktera, ali nije jasno da li su iste bile izvedene iz dvije jedinstvene pravou-

6 Hamdija Kreševljaković, “Turbeta i mezari oko begove džamije.” U: Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice, Sarajevo, 1932, 38-41. Vidj. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, vol. II, Sarajevo, 1998², 251-258, posebno 252-253.

7 U analizi unutarnje dekoracije izvedene u slikarskoj tehnici zidnog fresko slikarstva potrebno je kritički razlučiti (ukoliko je to još uvijek moguće ?!) izvorni i austro-mađarskodobni sloj.

8 Vidjeti Adem Handžić, “Gazi Husrev-begov vakuf u Tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću.” Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 2-3(1974), 161-174, posebno 164-165. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Adem Handžić, Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 169-184. Up. i Mirza Hasan Ćeman, Ferhad-begova džamija u Tešnju, passim, rukopis, u pripremi za štampu.

9 Đoko Mazalić, Nav. dj., 300.

Mirza Hasan Ćeman

• 252 •

gaone ploče koje su tokom vremena napukle, pa su krpljene cementnim malterom ili su bile izvedene iz više manjih ploča krečnjaka spojevi kojih su zakrpljeni malterom, tako da se isti danas jasno ne vide. Krpljenje ploča obavljeno je nestručno malterom (žbukom) uz upotrebu sivog cementa. (Vidj. sl. 3 i 4)

Sl. 2. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). Pogled s tačke ispred lijeve sofe džamije.

Sl. 3. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). Pogled na lijevu bočnu stranu.


• 253 •

Iz sadašnjeg stanja nadgrobnog spomenika može se pretpostaviti da je sarkofag istog obilježja bio pokriven jedinstvenom monolitnom kamenom pločom petro-grafski sastav i porijeklo koje u ovom trenutku nisu poznati. Naime, danas se nad sarkofagom nalazi pokrovna “ploča” izlivena iz armiranog betona. Danas željezna armatura izbija iz strukture ploče na nekoliko mjesta na površinu ploče. To je očiti dokaz da je izvorna (?) pokrovna ploča sarkofaga bila u lošem stanju i da je ista, nakon što je Đoko Mazalić posjetio Tešanj i sagledao ovaj spomenik, zamijenjena ar-miranom betonskom pločom. Đ. Mazalić jasno kaže: “Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, ...” što svjedoči da je u njegovo vrijeme izvorna (?) pokrovna ploča bila sačuvana u onolikoj mjeri koja je Mazaliću dozvoljavala da zaključi da je sarkofag imao “lijepo izrezan kordon po vrhu.” Sarkofag je smješten na stepenastom postamentu kojeg čine tri stepenice izvedene od muljike. Postament se stepenasto (piramidalno) sužava do pod samu donju ivicu sarkofaga. U strukturi postamenata vidljivi su spojevi kamenih ploča od kojih je isti izveden. Recentna ar-mirano – betonska pokrovna ploča sarkofaga ima blagi pad na sve četiri strane. Mo-glo bi se pretpostaviti da je ista izvedena po uzoru (oblikom i veličinom) na izvornu (?) pokrovnu ploču sarkofaga koja je uklonjena iz ovdje već navedenih razloga.

Dimenzije nadgrobnog oblilježja promatrane odozdo prema gore su kako slije-di: donji stepen postamenta dužina: 220, širina 89, vidljiva debljina 10 cm (donji stepen nadgrobnog oblilježja postamenta je utonuo u zemlju ispod popločane staze

Sl. 4. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). Pogled na desnu bočnu stranu.

Mirza Hasan Ćeman

• 254 •

oko džamije, pa se može zaključiti da je njegova debljina nešto veća), srednji stepen postamenta: dužina 203, širina 78, debljina 12 cm i gornji stepen postamenta: du-žina 192, širina 66, debljina 14. cm. Sva tri stepena postamenta su dosta oštećena / izlomljena, ali još uvijek se nalaze u geometrijski prepoznatljivoj konstruktivnoj funkciji. Dimenzije sarkofaga koji se nalazi iznad tri stepena postamenta su: dužina 162/163, širina 59 i visina 34 cm. (Vidj. sl. 2)

Nad sarkofagom nalazi se spomenuta armirano-betonska ploča dimenzija: dužina 192, širina 75 i debljina 10 cm (debljina ploče mjerena je na najvišoj tački dvoslivnog hrbata ploče). Bočna debljina ploče je nešto manja i varira od tačke do tačke mjerenja. Sadašnja, armirano betonska, ploča nešto se stanjuje, odnosno ima blagi pad prema njenom uznožnom dijelu. Najviši dio pokrovne ploče sarkofaga je na tački u koju je uglavljen uzglavni nišan. Đoko Mazalić kaže: “I nišani su jednostavni no skladno se od-nose po veličini i obliku prema sarkofagu, što nije slučaj sa Ferhat-begovim sarkofagom.” Iz navoda Đoke Mazalića može se zaključiti da su se u vrijeme kada je on posjetio Tešanj nad grobnom konstrukcijom izdizala, tj. bila su sačuvana oba nišana. Danas se nad konstrukcijom diže samo uzglavni nišan.10 Na uznožnom dijelu ploče sarkofaga ne vide se tragovi – ostaci otvora (rupe) za uglavljivanje nišana. Isti nisu vidljivi jer su nestali tokom izrade nove armirano-betonske pokrovne ploče sarkofaga. Drugim rije-čima, otvor (rupa) za usađivanje uznožnog nišana, koji je svakako postojao u izvornoj ploči, nije naznačen na novoj ploči izvedenoj iz armiranog betona.

Nad uzglavnim dijelom sarkofaga smješten iznad ploče diže se jednostavni kre-čom u bijelo obojeni nišan koji je, po svemu sudeći, izveden iz lokalnog petrograf-skog materijala – muljike.11 Nišan je uglavljen u ploču sarkofaga, a oblikovan je na način da mu je glavni korpus kvadratnog presjeka dimenzija oko 14 x 16 cm, iznad korpusa nalazi se nešto suženi vratni dio nišana visine oko 8 cm, a potom slijedi turban nišana koji po polaznom obliku predstavlja varijaciju tipa turbana u gužve, ali koji je izveden pojednostavljeno. Iznad turbana izdiže se 12 cm visoki zaravnjeno kupasti istak. Visina turbana je oko 17 do 20 cm, njegov promjer je oko 28, a obim oko 68 cm. (Vidj. sl. 3, 4 i 5)

U donjem dijelu (podnožju) nišan je profiliran stepenasto, tj. piramidalno se širi prema dolje. Vidljiva su dva stepena ukupne visine 5 cm, dok treći (ili ostali) stepen(-i) nije(nisu) vidjiv(i) jer je nišan utopljen u masu armirano-betonske ploče.

10 Pamtim ovo nadgrobno obilježje s jednim nišanom od kraja 60-ih i početka 70-ih godina. Nije mi poznato kada je i u kakvim okolnostima uklonjen uznožni nišan. O tome nisam uspio saznati ništa više.

11 Danas je nišan prekrečen u bijelo, pa se detalji petrografske strukture ne mogu zamijetiti. Međutim, oštećenja krečne boje na ivicama nišana daju mogućnost da se pretpostavi da je nišan izveden u muljici ili nekom sličnom materijalu. Upotreba muljike na nekim nadgrobnim obilježjima i arhitektonskim objektima u Tešnju predstavlja odraz postojanja bogatih ležišta ovog sedimentnog materijala u koritima i vertikalnim slojevima obala obližnjih rijeka Usore i Bosne. Stoga se muljika koja se pojavljuje u Tešnju može smatrati lokalnim petrografskim materijalom.


• 255 •

Nije jasno da li je postojalo više stepeni profilacije koja je izvorno ili kasnijom po-pravkom mogla dublje “potonuti” u novouobličenu armirano-betonsku ploču sar-kofaga. Nišan je blago nagnut nekoliko stepeni unazad – prema, sada nepostojećem, uznožnom nišanu. Nije jasno zbog kojeg razloga je nišan nagnut. Moguće je da je nišan nagnut tokom popravaka u proteklim vremenima, a da je u izvornoj izvedbi bio u potpunosti uspravan.

Nišan nema na sebi nikakve tragove precizno izvedenog natpisnog polja s jasno uobličenim, kaligrafski strukturiranim i klesarski izvedenim natpisom (tarih). Na strani sačuvanog nišana okrenutoj prema uznožnom (sada nepostojećem) nišanu urezane su plitke nepravilne12 linije koje (meni) ne daju nikakvu mogućnost da se

12 Nepravilne s aspekta promatranja pravilnosti grafičkog ductus-a nekog od stilova arapskog pisma koje se primjenjuje u izvođenju natpisa u islamskoj epigrafici.

Sl. 5. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). Pogled na lijevu bočnu stranu nišana s urezanom 1241. godinom (A.H.)

Mirza Hasan Ćeman

• 256 •

zaključi da je na toj strani bio urezan bilo kakav natpis. Na lijevoj bočnoj strani uzglavnog nišana, a neposredno ispod kružnog prijelaza vrata nišana na kvadratni presjek korpusa nišana nalazi se urezana (ugravirana) godina ispisana arapskim bro-jevima koja bi se mogla čitati kao 1241 (?) godina po Hidžri (A.H).13 (Vidj. sl. 5 i 6)

Zanimljivo je da uzglavni nišan na unutarnjoj plohi okrenutoj prema uznožnom nišanu (ali niti na njenoj naspramnoj vanjskoj plohi) nema sačuvane ostatke bilo kakvog natpisa. Na toj plohi mogao bi se očekivati natpis (tarih) izveden u uobičajenoj maniri isklesavanja površina koje okružuju slova (harfove) i na taj način postizanja klesanja reljefnih slova (harfova). Jedni natpis koji se nalazi na nišanu jeste spomenuta uklesana godina.13 Vertikalna posljednja hasta u broju 1241. možda bi mogla biti pročitana i kao nevješto izvedena

arapska brojka 9. U tom slučaju radilo bi se o 1249. g. Razlika od 8 godina za moja razmatranja o ovom nadgrobnom obilježju nisu značajna jer bez obzira o kojoj godini se radilo (1241. ili 1249.) ista ne mijenja suštinu hipoteza i zaključaka. Godina Hidžretska 1241. pada od 1. Muharrema do 29. Zul-Hidždže što bi odgovaralo Gregorijanskom kalendaru (A.S. = C.E. = Common Era) od utorka 16. augusta 1825. do petka 4. augusta 1826. g. Potrebno je napomenuti da mjesec Zul-Hidždže može imati 29 ili 30 dana. Vidjeti Zejnil Fajić, Tabelarni pregled hidžretskih godina preračunatih u godine nove ere. Sarajevo, 1982, 104-105. Provjera preračunavanja izvršena je na WEB stranici Islamic Philosophy on Line (Philosophia Islamica) – Conversion of Hijri A.H. (Islamic) and A.D. Christian (Gregorian) dates: www.muslim philosophy/ip/hijri.htm, te na WEB stranici Institute of Oriental Studies at Zürich University www.oriold.uzh.ch/static/hegira.html. Stranicama pristupljeno u više navrata – posljednji put 23. oktobra 2011. g. Godina 1241. A.H. odgovara 1825/1826. g. nove ere (A.S.).

Sl. 6. Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?). Pogled na urezanu 1241. godinu (A.H.) na lijevoj bočnoj strani nišana.


• 257 •

Ovdje se treba postaviti pitanje datacije spomenutog nadgrobnog obilježja. Kako su nišani (uključujući i onaj nestali uznožni), očito, bili anepigrafski14 teško se bilo šta pouzdano može reči o dataciji obilježja. Urezana 1241. (?) godina (A.H. = 1825/1826. g. nove ere) na bočnoj strani nišana također ništa ne govori više o dataciji nadgrobnog obilježja, već, dapače, situaciju oko njegove datacije usložnjava. Kao što je več rečeno uobičajeno je da se natpis (tarih) izvodi na navedenoj plohi. Stoga, kao i na temelju činjenice da je na bočnoj strani urezana samo godina ne može se ispisana 1241. (?)godina (A.H.) smatrati izvornom godinom ukopa ukopane osobe (rahmetlije), a niti godinom podizanja nadgrobnog obilježja. Najverovatnije se u ovom slučaju može raditi o navodu godine kada je, možda, popravljana nadgrobna konstrukcija. Naime, Đoko Mazalić, za kojeg se smatra da je bio stručnjak vrsnoga oka i odgovorne preciznosti u radu, nije zabilježio podatak o postojanju urezane godine na bočnoj strani nišana!? Nije jasno da li se ovdje radi o tome da je Đ. Mazaliću tokom njegove precizne opservacije promaknuo ovaj važan detalj (urezana godina) ili se ovdje radi o naknadnom urezivanju godine (nakon Mazalićeve posjete Tešnju) čime bi datacija i moguća adtribucija nadgrobnog obilježja bila antidatirana!?

U kritičkoj analizi problema koji se iz navedenog pojavljuje 1241. (?) godina (A.H.) urezana na bočnoj strani nišana ako bi se prihvatila kao godina ukopa ukopane osobe ili podizanja nadgrobnog obilježja diskreditirala bi mjesno predanje da se u ovom slučaju radi o ukopu Ferhad-begovog bajraktara, najvjerovtanije mutevelije Ferhadovog vakufa. Drugim riječima, u tom slučaju ukop i samo nadgrobno obilježje bili bi relativno mladi. Kao suprotnost ovom zaključku potrebno je ponovo naglasiti neke činjenice. Nišan nema na uobičajen način izvedeni natpis (tarih), a onaj koji se nalazi na nišanu nije epigrafički i prospografijski potpun, tj. donosi samo 1241. godinu (A.H.) Nišani podignuti u drugoj polovini 16. st. u maniri islamske epigrafije 14 U slojevitoj historiji i raznorodnoj praksi obilježavanja mezarâ na području Bosne i Hercegovine

može se zamijetiti i pojava da se u složenoj mikrotopičkoj situaciji unutar harema groblja desi da se nišan s natpisom (tarihom) nakon što je uništen ili nestao zamijeni anepigrafskim nišanom. U navedenom kontekstu nije isključeno da je izvorni nišan na nadgrobnom obilježju Ferhad-begovog bajraktara mogao biti epigrafski, tj. s natpisom. Isti je mogao stradati u za sada nejasnim prilikama, a tokom obnove nadgrobnog obilježja isti je mogao biti zamijenjen anepigrafskim nišanom. Tu mogućnost sugeriraju činjenica da je nišan izveden u materijalu koji petrografski drugačiji od materijala u kojem je izveden sami sarkofag, te pojava urezane godine 1241 A.H. na bočnoj strani nišana. Situacija u velikom broju mezaristana u gradovima Bosne i Hercegovine je veoma složena jer su na brojnim konstrukcijski složenijim nadgrobnim obilježjima izvorno korišteni različiti petrografski materijali. Tu situaciju posebno usložnjava činjenica da su neke nadgrobne konstrukcije u prošlosti obnavljane, pa je stoga danas veoma teško u nekim slučajevima uočiti i jasno odrediti izvorni oblik nadgrobnih obilježja i moguće slojevitosti tokom njihove obnove. Kao primjer mogu navesti situaciju u mezaristanu džamije Divan Katib Hajdara ili Bijele džamije na Vratniku u Sarajevu u kojem trenutno provodim dio revizije nalaza skopljanskih nišana (uskupski nišani) na području Sarajeva pri čemu nastojim razriješiti složenu mikrotopičku situaciju u mezaristanu spomenute džamije. Tu su nišani odvojeni od konstrukcije jednog sarkofaga i potom izmiješani s ostalim polomljenim nišanima u haremu iste džamije.

Mirza Hasan Ćeman

• 258 •

Bosne i Hercegovine mogli su biti ostavljeni i bez natpisa, ali u tom slučaju urezana 1241. godina (A.H.) svojom pojavom i mjestom urezivanja postaje suvišna. Također, nišani podignuti u 19. st. u maniri islamske epigrafije Bosne i Hercegovine mogli su biti ostavljeni i bez natpisa, ali i u tom slučaju urezana 1241. godina (A.H.) postaje suvišna ako nije jasno vezana za čin ukopa neke osobe. Ugledni bosanskohercegovački znanstvenik Đoko Mazalić koji je prije početka, tokom ili poslije Drugog svjetskog rata posjećivao Tešanj i pisao članak o Tešnju, nije donio nikakav podatak o postojanju urezane 1241. godine (A.H.) na spomenutom nišanu. Da li je to previd ili ne ostaje otvorenim pitanjem. U ovom trenutku ne može se dati odgovor na pitanje odakle odjedanput pojava urezane godine na nišanu, a da istu Mazalić nije zamijetio i evidentirao. Moguće objašnjenje za ovo jeste mogućnost da je u vrijeme Mazalićeve posjete nišan bio prekrečen debljim slojem kreča (vapna) što je onemogućilo da Mazalić zamijeti urezanu godinu na nišanu. U posljednjih 20-ak godina, koliko mi je poznato, nišan je još uvijek prekrečen, a urezana godina jasno je vidljiva.

Mjesno usmeno predanje jasno ovaj nadgrobni spomenik veže za ličnost Ferhad-begovog bajraktara. Ukoliko bi ukop ispod ovog nadgrobnog obilježja bio mlađi (tj. iz 19. st.) teško da bi u jednoj takvoj sredini kao što je bio Tešanj jedan mlađi ukop o kojem mjesno usmeno predanje poznaje relevantne detalje mogao biti vezan za ličnosti iz 16. st. Naime, postojanje školovane uleme, medrese i njenih muderisâ, institucije tešanjskog muftije i dr. značajnih i pismenih ličnosti isključuje mogućnost da isti nisu znali šta im se nalazi, odnosno tko ime je ukopan u haremu džamije! Tj., isključuje se mogućnost da navedene osobe i institucije dozvole vezivanje očuvanog mjesnog usmenog predanja (tradicije) za recentni ukop iz 19. st. Također, ukoliko je onovremeno mjesno usmeno predanje (tradicija u 19. st.) pored postojanja navedenih osoba i institucija vezala ličnost Ferhad-begovog bajraktara za ovaj mezar i njegovo nadgrobno obilježje tada je ona svakako odražavala staro usmeno predanje iz ranijih razdoblja kojem treba vjerovati. Mjesno usmeno predanje koje je zabilježio Đoko Mazalić tokom svoje posjete Tešnju neposredno prije, tokom ili poslije Dru-gog svjetskog rata svakako predstavlja predanje koje se temeljilo na prijenosu (lat. traditio) poznatih (tj. već postojećih) podataka iz 19. st. Kako su podaci koje je mje-sno predanje 20. st. preuzelo iz tradicije 19. st. verificirani postojanjem školovane uleme, medrese, muderisâ, institucije tešanjskog muftije i dr. značajnih i pismenih osoba koji su znali šta im se sve nalazi, odnosno tko ime je ukopan u haremu džami-je, to se u mjesno usmeno predanje zabilježeno u 20. st. ne može sumnjati.

Položaj mezara s nadgrobnim obilježjem, koji se vezuje u mjesnom predanju Tešnja za Ferhad-begovog bajraktara, unutar harema Ferhadija džamije u Tešnju je takav da svojim lijevim, posebno uznožnim, dijelom izbija na popločanu plohu staze kojom se iz sokaka koji je dijelio medresu (danas prostorije Medžlisa Islamske zajed-nice u Tešnju) i harem džamije pristupalo u harem džamije, odnosno do lijeve sofe i


• 259 •

samog ulaza u džamiju. To bi moglo govoriti da je pristupna staza od ulaza u harem nekada davno (izvorno) bila nešto uža, ali je ispred samog trijema džamije nešto kasnije proširena.15 Drugim riječima, nadgrobna konstrukcija nad spomenutim me-zarom mogla je biti podignuta unutar harema džamije (koji je dijelom mogao biti namijenjen i za ukope), ali je kasnijim proširivanjem pristupne staze ista konstruk-cija jednim dijelom “legla” na istu stazu. Ako je spomenuti ukop nad kojim se izdiže nadgrobno obilježje, o kojem je ovdje riječ, iz 19. st. tada je nelogično, i protivi se svim običajima vezanim za ukapanje umrlih osoba u muslimanskoj tradiciji, da novi ukop (mezar) izbije jednim dijelom na već postojeću prometnu stazu kojom se pri-stupa džamiji!? Tim prije što bi u tom slučaju mjesta za ukop bilo dovoljno u pravcu istočnog zida džamije i ogradnog zida harema. No, na ovoj površini harema ni danas nema ukopa. To potvrđuje da je ukop o kojem je ovdje riječ (bez obzira kojoj lično-sti je mezar pripadao) stariji jer ga je poštivalo kasnije (mlađe) uređenje prustupne staze u harem džamije.

Pojava natpisa koji se nalazi na nišanu, koji nije potpun jer donosi samo 1241. godinu (A.H.), može se na ovom stepenu istraživanja tumačiti jedino na način da isti datum obilježava godinu obnove konstrukcije nadgrobnog obilježja. Kako u to 15 Austrougarska mapa (karta) u izdanju K. u. K. Militärisch- Geographischen Institute, Wien, Zone

27, Colonne XVIII, Section 10, Viertel c, Sztl. a/1 a/2 A. Provinz: Bosnien, Kreis: Banja Luka, Bezirk: Tešanj, Gemenide: Tešanj. Vermessungsjahre 1882, ne donosi detalje uređenja harema Ferhadija džamije u Tešnju jer je sitnijeg razmjera. Ti detalji, među kojima i pristup iz sokaka između medrese i harema džamije u Tešnju ne mogu se sigurno razaznati niti na nešto kasnijim (mlađim) katastarskim planovima krupnijeg razmjera koje sam imao priliku vidjeti, a koji se nalaze u Službi za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj. Iskrenu zahvalnost dugujem gg Nadiru Medariću, Besimu Smajlbegović, Fatimi Smajlbegović i Husejnu Mehuljiću iz Službe za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj za iscrpnu analizu katastarske dokumentacije za pojedine zemljišne parcele i objekte u Tešnju. Svoju zahvalnost dugujem i akademskom slikaru Ahmetu Hunduru iz Tešnja za usmenu komunikaciju o tešanjskim porodicama. Potrebno je napomenuti da su postojala još dva ulaza u harem džamije. Jedan se nalazio sjeverozapadno od džamije i preko njega se pristupalo u harem iz Šehagića sokaka. Ovaj ulaz je i danas u upotrebi. Treći ulaz nalazio se u ogradnom zidu harema džamije desno od zida s minaretom džamije. Isti ulaz omogućavao je muftiji Mesudu ef. Smajlbegoviću izravni pristup džamiji iz stambenog objekta koji se nalazi nasuprot džamije. Isti ulaz je u jednom trenutku (ne znam kada) zatvoren, a prostor uz desnu stranu džamije je nasut i dijelom zaravnjen. Međutim, pad terena još uvijek postoji i isti ide od današnje abdesthane (smještene na višoj razini; abdesthana je tokom ljeta 2011. pretvorena u šadrvan bez krovne konstrukcije s izljevnim lulama koje služe za uzimanje abdesta) do mejittaša koji se nalazi na nižoj razini. Osim toga, u konstrukciji ogradnog zida harema džamije vidljivi su u njegovim gornjim dijelovima ostaci ulaza od strane kuće Smajlbegović. Nije mi poznato da li su na ovoj strani džamije, između desnog zida (s minaretom) džamije i ogradnog zida harema u davnini prakticirani ukopi, tj. da li su tu postojali mezari. Sumnjam da bi isti, ukoliko su postojali, bili prekriveni naslagama zemlje koja je nasuta u ovom dijelu harema. Međutim, to se ne može isključiti ukoliko su u dalekoj prošlosti nišani hipotetičkih mezarâ stradali u nejasnim prilikama i bili dislocirani. Gubljenje spoznaje o tačnom mjestu na kojem su se mogli nalaziti “dislocirani” (?) nišani moglo je za posljedicu imati uklanjanje nišana i, sa zaboravom, kasnije nasipanje i nivelaciju ovog dijela harema Ferhadija džamije.

Mirza Hasan Ćeman

• 260 •

vrijeme, tj. u početku 19. st., nije bila poznata upotreba cementa i armiranog betona to ista pretpostavljena (provedena) obnova nije bila dugog vijeka. Nova (slijedeća) obnova nadgrobnog obilježja provedena je između Mazalićeve posjete Tešnju ne-posredno prije, tokom ili poslije Drugog svjetskog rata i 60-ih i 70-ih godina 20. st. Naime, današnje stanje navedenog nadgrobnog obilježja poznato mi je od početka 70-ih godina 20. st.

U prilog navedenoj mojoj tvrdnji o dataciji druge poznate obnove navedenog nad-grobnog obilježja u 60-e i 70-e godine 20. st. ide činjenica da Đoko Mazalić jasno kaže “Sarkofag je u obliku sanduka s lijepo izrezanim kordonom po vrhu, podignut je na podnožju od tri stepenice.” Đoko Mazalić nije bio tehnički nepismen da ne bi mogao razlikovati gornju pokrovnu ploču sarkofaga nadgrobnog obilježja “s lijepo izrezanim kordonom po vrhu” od armirano betonske ploče za koju smatram da je predstavljala re-zultat obnove obilježja tokom 60-ih i 70-ih godina 20. st. Prema tome, može se zaklju-čiti da je gornja pokrovna ploča sarkofaga nadgrobnog obilježja nestala, tj. zamijenjena je armirano – betonskom pločom jer je, očito, bila oštećena ili u lošem stanju.16

Na temelju svega rečenog moglo bi se, hipotetički, zaključiti da ne postoje pre-preke da se ukop s nadgrobnih obilježjem o kojem je ovdje riječ može smatrati izvor-nom konstrukcijom iz 16. st. i da se isti na temelju mjesnog usmenog predanja veže za ličnost Ferhad-begovog bajraktara. Navedeno nadgrobno obilježje nema sačuva-ne epigrafičke elemente (tarih) na temelju kojih bi se mogla izvršiti pouzdana data-cija i atribucija mezara određenoj ličnosti.

Sam nišan predstavlja jednostavnu izvedbu (forma) nišana tipa nišan s turba-nom u gužve isklesanog u lokalnom petrografskom materijalu – muljika. Po svome osnovnom obliku nišan bi mogao odgovarati nišanima s turbanom u gužve izvede-nim oko sredine 16. st., pa nadalje. Činjenica da nišan nema natpis (tarih), te njego-va forma otvaraju mogućnost njegove datacije u mlađe razdoblje, možda u 17. st. ili znatno kasnije, čak do u početak 19. st. Drugim riječima, ovaj nišan oblikom izved-be i pojednostavljivanjem elemenata forme (detalja) navedenog tipa nišana mogao bi “naginjati” ka recentnijoj izvedbi nišana izvedenog u starijoj formi nišanâ s tur-banom u gužve. Početkom 19. st. nadgrobno obilježje bilo je, očito, u lošem stanju, pa se može pretpostaviti da je doživjelo obnovu. Po svemu sudeći moglo bi se raditi o obnovi samo uzglavnog nišana, odnosno (oba) nišanâ. Tj., ovdje se moglo raditi o zamjeni jednog ili oba derutna izvorna nišana (za koja se ne zna da li su bila izvede-na u muljuci) novim nišanima izrađenim iz muljike. Ova obnova mogla se dogoditi

16 Kao primjer iz najnovijeg vremena može se navesti nadgrobno obilježje nad mezarom Ferhad-bega, vakifa kasabe Tešanj. Na navedenom obilježju tokom konzervatorskih i restauratorskih radova 1998. g. uklonjeni su starija polomljena pokrovna ploča i oštećeni uzglavni nišan i zamijenjeni novom pločom i novim parom nišana. O tome vidj. Mirza Hasan Ćeman, “Odlike obilježja nad mezarom Ferhad-bega, sina Iskenderova – vakifa kasabe Tešanj.” Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 40(2011), 255-275. Sarajevo.


• 261 •

početkom 19. st., a što bi potvrđivalo i urezivanje 1241. godine (A.H.) na bočnoj stranici nišana. Činjenica da pretpostavljeni izvorni uzglavni nišan nije morao imati natpis poštovana je i tokom pretpostvaljene obnove nišana. Pri tome se moglo desiti da je, kao što je već rečeno, izvorni nišan mogao biti i epigrafskog karaktera, tj. sa-državati na sebi i natpis (tarih). Taj epigrafski nišan mogao je u nejasnim prilikama biti uništen ili se nalaziti u izuzetno lošem stanju (derutan) koje nije omogućavalo faktografsku restituciju natpisa, pa je kao takav mogao biti zamijenjen anepigraf-skim nišanom izvedenim iz muljike. Drugim riječima tokom obnove početkom 19. st. natpis je iz određenih razloga mogao biti izostavljen, a urezana je samo godina obnove nadgrobnog obilježja ili samo uzglavnog nišana, odnosno (oba) nišanâ. U 19. st. mjesno usmeno predanje jasno je vezivalo ovo nadgrobno obilježje i mezar pod njim za ličnost Ferhad-begovog bajraktara. U takvom stanju nadgrobno obi-lježje dočekalo je spomenutu posjetu Đoke Mazalića Tešnju.

Moje gore navedeno mišljenje da bi nišan “isto tako (bi) mogao biti i znatno mla-đi” od 16. st. skladno se uklapa u predzaključak o obnovi nadgrobne konstrukcije, posebno nišana, na početku 19. st.

Na temelju podataka koje donosi Ferhad-begova vakufnama o Halifi Mula Hasa-nu kao muteveliji Ferhad-begovog vakufa moglo bi se, hipotetički, povezati muteve-liju Halifu Mulaha Hasana s ličnošću Ferhad-begovog bajraktara iz mjesnog usme-nog predanja Tešnja. Iz navedene relacije slijedi zaključak da se mezar i obilježje nad njim, koje mjesno usmeno predanje u Tešnju veže za Ferhad-begovog bajraktara, može smatrati mezarom i nadgrobnim obilježjem Halife Mula Hasana – prvog mu-tevelije Ferhad-begovog vakufa. Ferhad-beg je poznat kao vakif u kasabi Tešanj.

Đoko Mazalić dao je i likovno-estetsku ocjenu ovog nadgrobnog obilježja. On kaže: “Sa umjetničkog i estetskog gledišta ljepši je spomenik ovoga potonjeg [misli na bajraktara] iako je rađen od jeftinijeg materijala (muljika).” 17 Možda je Mazalićev sud o likovno – estetskoj vrijednosti ovog nadgrobnog obilježja malo pretjeran u njegovoj pozitivnoj ocjeni naspram nešto slabijoj ocjeni nadgrobnog obilježja nad Ferhad-begovim mezarom?! Možda bi se izneseni sud Đoke Mazalića i mogao pri-hvatiti ako bi se odnosio na polaznu zamisao oblikovanja (zamišljeni proporcijski odnosi, odnos volumena i prostora i odnos nišana i sarkofaga s postamentom) na-vedenog nadgrobnog obilježja Ferhad-begovog “bajraktara.” Međutim, ako se kri-tički sagleda izvedba navedenog nadgrobnog obilježja tada se može zaključiti da se tokom iste nije poštivalo izvornu zamisao, da su u detaljima izgubljeni zamišljeni proporcijski odnosi, te da upotrijebljeni materijal i način njegove obrade ne svjedo-če o izrazito visokoj društvenoj važnosti ukopane osobe (rahmetlije). Naime, kva-liteta upotrijebljenog materijala (muljika i lošiji krečnjak /vapnenac/) za izvedbu ovog nadgrobnog obilježja, oblik i veličina istog, kao i odsustvo bilo kakvog natpisa

17 Đoko Mazalić, Nav. dj., 300.

Mirza Hasan Ćeman

• 262 •

(tariha) mogli bi govoriti da je osoba koja je ovdje ukopana pripadala nešto nižem društvenom sloju onovremenog Tešnja. 18

Na trenutak bih se, bez zluradosti, zapitao da li je Ferhad-begov mutevelija (baj-raktar) zaslužio nešto kvalitetnije nadgrobno obilježje? Međutim, ovo pitanje može se sagledati i s nešto drugačijeg aspekta. Naime, može se pretpostaviti da je sam Fer-had-beg svjesno i planski izabrao za muteveliju svoga vakufa osobu koja je pripada-la nešto nižem društvenom sloju u kasabi Tešanj. Ferhad-beg je to mogao učiniti s namjerom da postigne svojevrsnu gradaciju u društvenoj hijerarhiji sebe kao vakifa i Halife Mula Hasana kao mutevelije kako bi budućeg muteveliju njegova vakufa doveo u položaj više odgovornosti. Činjenica da na uzglavnom nišanu nema tari-ha mogla bi poduprijeti i dataciju ovog nadgrobnog obilježja u drugu polovinu 16. st. Pri tome je potrebno naglasiti i pretpostavku da je nišan mogao biti, kao što je već rečeno, izveden naknadno tokom neke popravke cijelog nadgrobnog obilježja i zamjene eventualno uništenog nišana novim. To se moglo desiti tokom obnove početkom 19. st. kada je na nišan (stari ili novi?) uklesana 1241. godina (A.H.). Razlika između petrografskih materijala u kojima su izvedeni nišan i ostalih dijelovi konstrukcije nadgrobnog obilježja kao da to sugerira. Vrijeme u kojem je mogla stra-dati navedena nadgrobna konstrukcija (uključujući i sami nišan, odnosno nišane) je veoma dugo i isto je bilo bremenito različitim nezgodama. Nije isključeno da je nadgrobna konstrukcija nad ovim mezarom mogla stradati tokom napada austrij-ske vojske na Tešanj pod vodstvom princa Eugena od Savoye 1697. g. Međutim, za stradavanje nadgrobnog obilježja “Ferhad-begovog bajrakatara” u 1697. g. nema po-uzdanih potvrda. Postoje samo hipotetičke analogije prema događajima iz 1697. g. koji se tiču sudbine Ferhadija džamije i nadgrobnog obilježja samog Ferhad-bega.19 Iste analogije sugeriraju da je nadgrobno obilježje Ferhad-begova bajraktara moglo stradati 1697. godine ukoliko je tada već postojalo (bilo izgrađeno). Međutim, princ Eugen od Savoye ne mora biti krivac za sve što se događalo. Loš materijal upotrije-bljen na nadgrobnoj konstrukciji, kao i velika starost iste mogli su dovesti nadgrob-no obilježje u veoma loše stanje, pa je obnova istog početkom 19. st. bila nužna.

Mazalićeva pohvala likovno-estetskim vrijednostima ovog nadgrobnog obilježja upitna je u kontekstu mojih navedenih kritičkih napomena. Da bih umanjio oštrinu svojih ovdje iznesenih napomena o Mazalićevu sudu naglasit ću i mogućnost da je

18 Ukoliko natpis nije postojao u izvornoj izvedbi nišana mogao bi se na prvi pogled stvoriti navedeni zaključak. Međutim, odsustvo natpisa (tariha) na ovom nišanu mora se promatrati uvjetno. To znači da su pod nišanom bez natpisa mogle biti ukopane i osobe koje su pripadale nešto višem društvenom sloju. Istina je da je u mlađim stoljećima osmanskodobne povijesti na našim prostorima postojala intencija ispisivanja tariha na nišanu, ali to nije bilo striktno pravilo koje se moralo poštovati.

19 O stradanju Ferhadija džamije u Tešnju i mogućem stradanju nadgrobnog obilježja nad mezarom Ferhad-bega 1697. g. vidjeti Mirza Hasan Ćeman, “Odlike obilježja nad mezarom Ferhad-bega, sina Iskenderova – vakifa kasabe Tešanj,” 255 i d.


• 263 •

tokom višestoljetnog postojanja ovo nadgrobno obilježje moglo pretrpjeti različita oštećenja i djelovanje atmosferskih padavina koje tokom izmjenjivanja ciklusa zamr-zavanja i topljenja u vrijeme zimske sezone negativno utječu na površinu upotrije-bljenog petrografskog materijala – muljike i drugog upotrijebljenog kamena. U tom smislu riječi loša struktura kamena mogla je biti oštećena mrvljenjem, pucanjem i ispiranjem nekih materijala iz strukture samog kamena. To je na kraju, sljedstveno rečenom, moglo dati današnji nešto grublji izgled ovog nadgrobnog obilježja. Stoga bi Mazalićevo komparativno isticanje nadgrobnog obilježja Ferhad-begovog “baj-raktara,” koje teži ka njegovoj ocjeni u superlativu, moglo, bar dijelom, biti na mje-stu, tj. moglo bi se prihvatiti i biti istinito.20 Pri tome se, naravno, ne smije zanemariti da pojedinac kao promatrač i presuditelj može imati subjektivne sudove o estetskim vrijednostima nekih umjetničkih ostvarenja.

ZaključakPodatak koji je sačuvalo mjesno usmeno predanje Tešnja, a prema kojem treba biti

kritički oprezan, treba se pokušati dovesti u razmatranje i uporedbu s podacima koje donosi Ferhad-begova vakufnama iz 1559. g. Tek iz pomne analize i uporedbe istih mogu se donijeti neki zaključci. Ti zaključci prije bi trebali i mogli predstavljati hipote-zu nego li čvrsto utemeljen sud. Na temelju svega do sada izloženog može se, oprezno, pretpostaviti mogućnost da je pod nadgrobnim obilježjem smještenim u neposrednoj blizini trijema i lijeve sofe Ferhad-begove džamije u Tešnju mogao biti ukopan Halifa Mula Hasan, Ferhad-begov osobni bajraktar i mutevelija njegovog vakufa. U prilog takvom opreznom zaključku ide nekoliko podataka i ovdje iznesenih tvrdnji temelje-nih na detaljnoj analizi koje u cilju jasnijeg razumijevanja navodim u slijedu: 1. mjesno usmeno predanje grada Tešnja (nekadašnje kasabe) navedeni mezar veže (pripisuje) uz Ferhad-begovog bajraktara, 2. isto predanje zabilježeno je od strane Đoke Mazalića tokom njegove posjete Tešnju, 3. Ferhad-beg je povijesno potvrđena ličnost i vakif je kasabe Tešanj, 4. Ferhad-beg je u kasabi Tešanj ustrojio svoj vakuf, a sadržajne vrijedno-sti i objekti tog vakufa nalazili su se, najvećim dijelom, u samoj kasabi Tešanj, 5. šesde-sete i sedamadesete godine 20. st. donijele su nalaz medžmue Abdulkerima, Tešanjskog kadije iz XIX stoljeća, u okviru koje se nalazi i prijepis (doduše nepotpun) vakufname Ferhad-bega, vakifa kasabe Tešanj - ista medžmua je i objavljena 70-ih godina 20. sto-ljeća, 6. iz navedene vakufname jasno se razaznaje da je Ferhad-beg za muteveliju svoga novoustrojenog vakufa imenovao osobu poznatu u mjesnom životu i ranom usme-nom predanju Tešnja pod imenom Halifa Mula Hasan, 7. tokom narednih (kasnijih)

20 Nadgrobno obilježje Ferhad-begovog “bajraktara” (?) zahtijeva hitno izvođenje stručnih konzerva-torskih i restauratorskih radova. Tim prije ukoliko se prihvati mogućnost identifikacije osobe koja je ukopana pod istim s ličnošću Halife Mula Hasana kao Ferhad-begovog bajraktara i mutevelije nje-govog vakufa, a spomen kojega je do današnjih dana sačuvala Ferhad-begova vakufnama iz 1559. g.

Mirza Hasan Ćeman

• 264 •

stoljeća spomen Halife Mula Hasana izgubio se iz usmenog predanja Tešnja, a sačuvan je samo spomen na Ferhad-begovog “bajraktara” koji je (po tome predanju) bio i uko-pan u relativnoj blizini mezara ovog vakifa, 8. u haremu Ferhadija džamije u Tešnju ne postoji ni jedan drugi mezar (osim onaj koji pripada samom Ferhad-begu) koji bi imao naglašenije arhitektonske odlike do li mezar s nadgrobnim obilježjem, kojeg mjesno predanje pripisuje Ferhad-begovom bajraktaru, 9. to je jedini mezar u spomenutom haremu koji se, arhitektonski i kiparski, može upoređivati s nadgrobnim oblilježjem nad Ferhad-begovim mezarom, 10. nadgrobno obilježje mezara Ferhad-begovog “baj-raktara” ima relativno naglašene arhitektonske odlike i odražava značajniji kiparsko--klesarski rad i kao takav predstavlja odraz određenog društvenog i imovinskog statusa osobe koja je pod njim ukopana (rahmetlije), 11. podaci kojima je raspolagalo mjesno usmeno predanje u Tešnju, a koji su mogli povezivati mezar Ferhad-begovog bajrak-tara s ličnošću mutevelihje Ferhad-begovog vakufa, tj. s ličnošću u dotičnoj kasabi sva-kako (tada, davno) znanog Halife Mula Hasana, izgubljeni su u proteklim vremenima nesklonim preciznom evidentiranju i čuvanju brojnih činjenica i očuvanju mjesnih predanja, kao i zaštiti muslimanskog kulturnog naslijeđa, 12. mjesno usmeno preda-nje grada Tešnja koje navedeni mezar veže uz Ferhad-begovog bajraktara je starije od nalaženja i objave Ferhad-begove vakufname tokom 60. i 70.-ih godina 20. st., 13. da je nalaz vakufname stariji od zabilježenog mjesnog predanja o mezaru Ferhad-Begovog bajraktara prethodno zaključivanje da bi pod nadgrobnim obilježjem o kojem je ovdje riječ mogao biti ukopam mutevelija Ferhad-begovog vakufa (Halifa Mula Hasan) po navedenoj metodologiji bilo bi upitno i smatrano “nategnutim,” 14. obilježje nad me-zarom kojeg mjesno usmeno predanje Tešnja veže uz Ferhad-begovog bajraktara svo-jim oblikom i stilskim odlikama može pripadati razdoblju druge polovine 16. st. pod uvjetom da nije u značajnijim odlikama izmijenjeno tokom popravke mogućih ošte-ćenja; međutim, isto tako sačuvani nišan na nadgrobnom obilježju može se datirati u široki raspon od druge polovine 16. do 19. st., 15. može se pretpostaviti da je Ferhad-beg, kada je ustrojavao svoj vakuf i izdavao vakufnamu, vodio računa da za muteveliju svoga vakufa odredi osobu koja je ugledna u domaćoj sredini, te osobu koja je svojom fizičkom dobi mogla garantirati kakav takav vremenski kontinuitet u vođenju njego-vog vakufa,21 16. na uzglavnom nišanu nadgrobnog obilježja na lijevoj bočnoj strani

21 Stoga se može očekivati da je Halifa Mula Hasan mogao (i trebao) biti nešto mlađi od samog vakifa - Ferhad-bega, što bi mu omogućavalo da nakon smrti Ferhad – bega valjano vodi njegov vakuf određen broj godina bez prekida. Naravno, neumitni tok života koji može donijeti iznenadnu smrt i u mlađoj životnoj dobi ne može se isključiti niti u slučaju Halife Mula Hasan. Na temelju hipoteze o pretpostavljenom odnosu između starosne dobi Ferhad-bega i Halife Mula Hasana moglo bi se pretpostaviti da je Halifa Mula Hasan mogao umrijeti oko 1578-1580. g. što bi kritički podnijelo smještanje (okvirno datiranje) nadgrobnog obilježja nad njegovim mezarom u drugu polovinu 16. st. Naravno, Halifa Mula Hasan mogao je poživjeti i znatno duže. O životnoj dobi Ferhad-bega vidjeti pregled mišljenja kod Mirza Hasan Ćeman, Ferhadija džamija u Tešnju, passim, rukopis, u pripremi za štampu.


• 265 •

uklesana je 1241. godina (A.H.), 17. navedena godina ne bi mogla, kao što je izloženo, predstavljati godinu ukopa umrle osobe, niti godinu podizanja nadgrobne konstruk-cije, 18. navedena godina može, kao što je izloženo, predstavljati godinu obnove nad-grobne konstrukcije provedenu na početku 19. st. pri čemu je mogao biti zamijenjen, čak, i uzglavni nišan – tom prilikom na nišanu je mogla biti uklesana godina moguće obnove: 1241. (A.H.), 19. u godinama neposredno pred Drugi svjetski rat, tokom ili poslije njega, Tešanj je posjetio Đoko Mazalić koji je tu proveo određena istraživanja i sačinio određenu dokumentaciju; u svom radu (članku) posvećenom Tešnju Đoko Mazalić spominje ovo nadgrobno obilježje, govori o sačuvanom i ovdje spomenutom mjesnom usmenom predanju, navodi da su nad sarkofagom u njegovo vrijeme posto-jala oba nišana, te ističe završetak sarkofaga prema gore “s lijepo izrezanim kordonom po vrhu” što potvrđuje postojanje profilirane pokrovne kamene ploče sarkofaga nad-grobnog obilježja, 20. - tom prilikom Mazalić nije dao nikakvu naznaku o postojanju urezanog datuma -1241. godine (A.H.) na nišanu!? 21. nadgrobno obilježje obnovlje-no je tokom 60-ih i 70-ih godina 20. st. prilikom koje obnove je gornja ploča sarkofaga zamijenjena armiranom betonskom pločom, 22. između Mazalićeve posjete Tešnju i 60-ih i 70-ih godina 20. st. nestao je uznožni nišan s nadgrobnog obilježja, 23. na temelju svega iznesenog može se zaključiti da ne postoje prepreke da se mezar u ha-remu Ferhadija džamije u Tešnju, o kojem je ovdje riječ, datira u starija razdoblja, po svemu sudeći u drugu polovinu 16. st.; međutim, po obliku (forma) i načinu izvedbe sačuvanog nišana ne može se isključiti da je isti mogao nastati i u mlađim razdobljima, čak početkom 19. st., 24. također, na temelju svega iznesenog može se zaključiti da ne postoje prepreke da se mezar u haremu Ferhadija džamije u Tešnju, o kojem je ovdje riječ, hipotetički dovede u vezu s Ferhad-Begovim bajraktarom i mutevelijom njego-vog vakufa, 25. dakle, na temelju provedene analize i uporedbe podataka moglo bi se provesti hipotetičko atribuiranje po kojem bi se mezar (s anepigrafskim nadgrobnim oblilježjem) u haremu Ferhadija džamije u Tešnju mogao, uvjetno, smatrati mezarom Halife Mula Hasana, mutevelije Ferhad-Begovog vakufa – pri tome pojava urezane go-dine 1241. (A.H.) na nišanu ne dovodi u pitanje, kao što je već rečeno, mogućnost navedenog hipotetičkog atribuiranja, 26. provedeno atribuiranje i hipoteza koja iz istog proizilazi mogu se prihvatiti samo uvjetno, tj. predstavljaju samo okvir za daljnja istraživanja, 27. pitanje povezivanja, odnosno identifikacije ličnosti Ferhad-Begovog bajraktara (zajedno s njegovim mezarom) s ličnošću Halife Mula Hasana, mutevelije Ferhad-Begovog vakufa zahtijeva provođenje daljnjih raznorodnih istraživanja.

U Ferhad-begovoj vakufnami nalazi se zanimljiva pojava konstrukcije u oslov-ljavanju: “uzor(a) plemenite gospode Mula Mustafa.” Ista isključuje značenje i pre-vođenje česti(ce) mula s rječju gospodin (što bi predstvaljalo čin reduplikacije u oslovljavanju), već istom značenju više pridaje karakter titulacije učenog vjerskog službenika. Pretpostavljam da je isti slučaj kod pojave česti(ce) mula u potpunoj

Mirza Hasan Ćeman

• 266 •

titulaciji Halife Mula Hasana. Pojava česti(ce) mula u oslovljavanju određenih oso-ba u Tešnju u vrijeme pisanja Ferhad-begove vakufname temelj je za zaključivanje o postojanju učenih vjerskih službenika u kasabi Tešanj. Za osobu koja će se brinu-ti o hitabetu, imametu i mujezinluku u Ferhad-begovoj džamiji i kao mutevelija o njegovom vakufu u Tešnju Ferhad-beg nije mogao izabrati osobe koje ne raspolažu potrebnim znanjima iz islamskog nauka i pravnih regulacija koje se tiču ustroja i funkcioniranja institucije vakufa. To, neizravno, svjedoči i o društvenoj i intelektu-alnoj strukturi kasabe Tešanj sredinom 16. st.

U strukturi imena Halife Mula Hasana. zanimljiva je pojava česti(ce) Halifa značenje koje se u ovom slučaju ne može pouzdano protumačiti. Kako je osnov-no značenje riječi halifa namjesnik ili zastupnik to se u ovom slučaju ne može isto aplicirati uz ime Mula Hasana. Kako iz osnovnog značenja navedene riječi proizila-zi (proističe) i njeno drugo značenje: pravovjernost to se značenje riječi /čest(ice)/ Halifa uz ime Mula Hasana može shvatiti (tumačiti) kao pravovjeran (pravovjerni). Odnosno, u krajnjoj interpretaciji ta riječ mogla bi imati i značenje pobožan. Kao da su pravovjernost i pobožnost Mula Hasana bile dvije glavne crte njegovog karaktera. Stoga bi pravovjernost, bolje rečeno pobožnost, mogla biti jedan od odlika ličnosti, koja je (Halifu) Mula Hasana izdvajala i izdvojila između više kandidata za dužnost mutevelije Ferhad-begovog vakufa.

Ovdje bih želio postaviti dva pitanja koja sugeriraju određene ovdje iznesene hi-poteze. Odgovori na ista pitanja mogla bi biti predmet daljnjih istraživanja. Da li su kojim slučajem “uzor(a) plemenite gospode Mula Mustafa” i Halifa Mula Hasana, u čiju se uzoritost i gospodstvo nikako ne može i ne smije sumnjati, bili u (međusobnoj) rod-binskoj vezi? Drugo pitanje glasi: da li su kojim slučajem “uzor(a) plemenite gospode Mula Mustafa” i Halifa Mula Hasana mogli biti u rodbinskoj vezi s Ferhad-begom?


• 267 •

Mirza Hasan ĆemanAbout a Grave in Ferhad-bey’s mosque in Tešanj

SummaryThe author discusses the possible attribution of a tombstone in the graveyard of

the Ferhadija mosque in Tešanj to Ferhad-bey’s flag bearer. The local oral tradition of Tešanj connects one tombstone to this person. Also, the author analyzes the po-ssibility of identifying and equating of Ferhad-bey’s flag bearer with Caliph Mulla Hasan who is confirmed as a mutawallī of Ferhad-bey’s waqf in a charter from the 16th century.

• 269 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)7.033.3:003.077(497.6 Sarajevo)”1885/2002”726.2(497.6 Sarajevo)”1885/2002”929 Islamović H.

haris dervišević

Kaligrafija Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu (1885-2002)

•Apstrakt: Oslikavanje zidova Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu za vrijeme au-

strougarske uprave učinjeno je 1885. godine. Tom prilikom je na ukrašavanju doprinio znameniti bosanski kaligraf hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović. Istraživanje je usmjereno ka utvrđivanju obima i kvalitete kaligrafskog ciklusa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Ključne riječi: Hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović, Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, islamska kaligrafija

Abstract: The wall paintings of Gazi Husrev-bey’s Mosque in Sarajevo were produced in 1885, during the Austro-Hungarian rule. At that time, a famous Bosnian calligrapher hajji hafiz Husejin Rakim-efendi Islamović contributed to the ornamentation of the walls. The presented research is focused on determining the scope and quality of the calligraphy cycle of this calligrapher in Gazi Husrev-bey’s Mosque in Sarajevo.

Key words: hajji hafiz Husejin Rakim-efendi Islamović, Gazi Husrev-bey’s Mosque in Sarajevo, Islamic calligraphy

“Naše muhamedansko sugragjanstvo proslavilo je ovogodišnji praznik rogje-nja svečeva u svezi sa novinom, kojoj imade razloga da se od svega srca raduje. Toga dana u subotu – kako unaprijed javismo – otvorena je svečano obnovlje-na gazi Usrev-begova džamija – najveća i najdivotnija u Sarajevu, a dostojna da se broji megju najljepše džamije svega muslomanstva.”

Sarajevski list, 1885.

Navedeni citat dio je članka koji je popratio svečano otvaranje Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu 22. decembra 1885. godine, čiji je povod bilo okončanje restauracije objekta, nakon što je oštećen u velikom požaru augusta 1879. godine. Saniranje i novo ukrašavanje džamije izvođeno je tokom 1884. i 1885. godine. Slikarsku dekoraciju

haris dervišević

• 270 •

izvela je grupa slavonskih umjetnika predvođenih S. Lerchom, a urađenih po nacrtima Peesneggera i Hans Nimeczeka, dok su kaligrafski radovi povjereni hadži hafiz Husejin Rakim-efendiji Islamoviću.1

Od ogromnog kaligrafskog ciklusa, vjerovatno najznačajnijeg bosanskohercego-vačkog hattata2 XIX. stoljeća, konzervatorsko-restauratorskim radovima na džamiji tokom 2001.-2002. godine sačuvana su samo dva ispisa iznad portala džamije.3

Ko je Hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović?Hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović (1839-1895.) rođen je u Sarajevu

i smatra se jednim od najznačajnih bosanskohercegovačkih kaligrafa XIX. stoljeća. U rodnom gradu započinje naobrazbu kod sarajevskog alima Tahir-efendije, da bi upisom u Gazi Husrev-begovu medresu nastavio sa sticanjem znanja ispred sara-jevskog muftije Mustafe Hilmi-efendije Hadžiomerovića. Pored izučavanja tradi-cionalnih islamskih znanosti pokazao je interesovanje za islamsku kaligrafiju, te se vjeruje da je prve časove kaligrafije pohađao kod Abdulah Ajni-efendije Hasagića

1 H. Mehmed Handžić, “H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamović (glasoviti kaligraf arapskog pisma)”, Novi Behar, br. 20/21 (1938/39), 237-238; Islamović, Hadži hafiz Husein Rakim//Đoko Mazalić. Enciklopedija likovnih umjetnosti, 1. izd., Sv. 3, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ (1959-1966), 1964, 10; Đoko Mazalić, Leksikon umjetnika : slikara, vajara, graditelja, zlatara, kaligrafa i drugih koji su radili u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Veselin Masleša, 1967, 60; Mehmed Mujezinović, “Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. I, Sarajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, 1972, 91-94; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knj.1, Sarajevo, Veselin Masleša, 1974, 189; Teufik Muftić, Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika), Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, 1982, 145; Nihad Čengić, Begova džamija kao djelo umjetnosti : estetska metamorfoza kroz stoljeća i posljednje konzervacije originatliteta, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 2008, 52, 87; ODLUKA, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu, kons.gov.ba (20.10.2011.); Haso Popara, “Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke – Prilog proučvanju historije obrazovanja u BiH”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XXV/XXVI, Sarajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, 2007, 21-23; Haris Dervišević, “Islamska kaligrafska baština u Bosni i Hercegovini: Hadži Hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović (1839. – 1895.)”, u: Identitet Bosne i Hercegovine kroz historiju, (ur. Husnija Kamberović), Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 239-248.

2 hatat (ar.) kaligraf, vidi: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, Svjetlost, 1966, 320.

3 Nihad Čengić, Begova džamija kao djelo umjetnosti, 52, 87; ODLUKA, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sara-jevu, kons.gov.ba (20.10.2011.). Oba su ispisana thuluth pismom. Desni ispis je tekst bismille -

(U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog), a drugi tekst Kur᾿ana Časnog - (Allah poziva u kuću mira; X, 25). Prijevodi sura Kur᾿ana Časnog u radu preuzeti su iz Korkut Besim – prevodilac. Al-Qur᾿an al-Karim: wa targamatu ma᾿nihi = Kur᾿an s prevodom. Medina, Kompleks Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, 1991-1993.


• 271 •

(u. 1872.).4 Ljubav za harfom5 odvela je Rakim-efendiju u Istanbul. Pripovijeda se da je po dolasku u ovaj grad usnio kako mu je mjesec pao na desnu ruku, te se niz nju prolio. Ovo je Islamović vidio kao znak svoje budućnosti u kaligrafiji, pa se usavr-šava pred najvećim imenima kaligrafije Istanbula kao što su: Al-Sayyid Muhammad Hulūsī, Al-Sayyid Muhammad Šawqī, Al-Sayyid Muhammad Tawfīq, Yahyā Hilmī, Haqī Zaki-dede, Muhammad ‘Ārif, Sāmī, ‘Alī Haydar i Hafīd Malak-pāša.6

Nakon dobijanja četiri kaligrafske idžazetname7 za thuluth, naskh i taclīq pismo 1867. godine, hafiz Rakim-efendija Islamović se vraća u Sarajevo u kojem drži ča-sove islamske kaligrafije.8 Sačuvala su se do danas imena petorice koja su pred njim učila kaligrafiju i to: Behaudin-efendija Sikirić, Akif-efendija Hadžihusejinović-Muvekit, hafiz Sulejman-efendija Čučak, Hadži hafiz Mustafa-efendija Čadordžija, te znameniti alim hafiz Abdulah Ajni-efendija Bušatlić.9 U Fondu rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu nalaze se rukopisi koje su prepisala trojica Isla-movićevih učenika, koja svjedoče o njihovom zavidnom umijeću.10

Najveći poduhvat Rakim-efendije Islamovića jeste kaligrafski ciklus za Gazi Hu-srev-begovu džamiju u Sarajevu, nastalu tokom 1884-1885. godine (slika 1).

Manje je poznato da je Rakim-efendija ostavio natpise na nišanima, kao što je onaj za Mustaj-bega Dženetića u nekadašnjem haremu Hadže Kemaludinove (Ćemaluša) dža-mije u ulici Ferhadija, kasnije premještenom u harem Ali-pašine džamije u Sarajevu.11

Hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović umro je 1895. godne u Inegölu (Turska) na povratku sa hadža.

4 Teufik Muftić, Arapsko pismo, 144.5 harf (ar.) slovo, vidi: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 315.6 Mujezinović, “Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu”, 91-94;

Haso Popara, “Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke”, 21-23; 7 idžazetnama (ar. – pers.) skr. idžazet, svjedodžba, diploma o završenim teološkim naukama, vidi:

Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 340.8 H. Mehmed Handžić, “H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamović”, 238.9 H. Mehmed Handžić, “H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamović”, 237-238; Azra Kasumović, “Hafiz

Abdullah Ajni ef. Bušatlić”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XVII/XVIII, Sarajevo, Gazi Husrevbegova biblioteka, 1996, 323-333.

10 Akif-efendija Hadžihusejinović-Muvekit (Gazi Husrev-begova biblioteka: R-3194); Hadži Hafiz Mustafa- efendija Čadordžija (GHbb: R-8947), Hfz. Abdulah Ajni-efendija Bušatlić (GHbb: R-2187, R-2675, R-7578)

11 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika, Knj.1, 189; ODLUKA, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Graditeljska cjelina – Ali-pašina džamija sa haremom u Sarajevu, kons.gov.ba (20.10.2011.); Jedan drugi tarih iz 1891./92. godine čini se zanimljivim, a čiji se autor potpisuje kao Rakim. To je natpis za Sagrdžijan džamiju u Tuzli, ali Mujezinović iznosi sumnju da se radi o hadži hafiz Husejin Rakimu-efendiji Islamoviću. Vidi: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knj.2., 2. izdanje, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 1998, 155, 503.

haris dervišević

• 272 •

Izvori za kaligafski ciklus Rakim-efendije u Gazi Husrev-begovoj džamijiDa je za kaligrafiju Gazi Husrev-begove džamije bio angažovan Rakim-efendija Isla-

mović prvi spominje hadži Mehmed Handžić,12 kojeg svi kasniji autori citiraju. Handžić do ovog podatka dolazi posredno, iz bilježnice Esad-efendije Uzunića. Da bi se ovo pri-hvatilo kao vjerodostojno, treba postaviti pitanje ko je bio Esad-efendija Uzunić?

Esad-efendija Uzunić (1847.-28. XII. 1910.) pripadao je sarajevskoj porodici Uzunić, koja je dala nekoliko uglednih i uticajnih ličnosti.13 Po završetku ruždije zaposlio se u kancelariji Bosanske vlade, gdje je radio sve do 1878. godine. Kao kapetan je 1876. godine učestvovao u vojnim akcijama s dobrovoljcima u pohodu na Šepak i Zvornik. Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, novembra 1878. godine je putem Budimpešte otišla delegacija bosanskohercegovačke gospode radi priznavanja cara i kralja, u kojoj je učestvovao i Esad-efendija Uzunić. Njegovo ime susrećemo također u Zapisnicima gradskog zastupstva za vrijeme austrougraske vlasti, gdje se Esad-efendija Uzunić navodi kao gradski zastupnik.14 Pored toga Esad-efendija je bio član Zemaljskog upravnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu.15 Uzunić se također okušao u pisanju, do sada jedinog poznatog naučnog rada, objavljenog u 12 H. Mehmed Handžić, “H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamović”, 237-238.13 Todor Kruševac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1978, Sarajevo, Muzej grada,

9, podnožna zabilješka br. 1. na strani 76, podnožna zabilješka br. 1. na strani 233, podnožna zabilješka br. 1. na strani 431; Hamdija Kreševljaković, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878 – 1918), Sarajevo, Arhiv grada Sarajeva, 1969, 18, 58, 133; Todor Kruševac, Bosansko-hercegovački listovi u XIX. veku, Sarajevo, Veselin Masleša, 1978, 391; Nusret Šehić, Autonomni pokret muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Svjetlost, 1890, podnožna zabilješka br. 29. na strani 367; Valerijan Žujo, Leksikon Sarajeva, sv. 2, Sarajevo, Mediapress : Buybook, 2009, 512.

14 “Viesti Sarajevske, Zapisnik gradskog zastupstva”, Bosansko-Hercegovačke novine, br. 17., 26.2.1880. 15 “Oglas: Zemaljsko upravno vieće poziva (...)”, Bosansko-Hercegovačke novine, br. 22., 14.3.1880.

Slika 1. Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije(izdanje Gazi Husrevbegova vakufa iz nepoznate godine, štampao Gorenjski tisk, Kranj)


• 273 •

Glasniku Zemaljskog muzeja 1890. godine.16

* * *Prvi broj Anala Gazi Husrev-

begove biblioteke u Sarajevu izašao je 1972. godine, gdje Mehmed Mujezinović objavljuje rad o kali-grafskim idžazetnamama Rakim-efendije Islamovića.17 U tekstu se također spominju Islamovićevi kaligrafski nacrti za Gazi Husrev-begovu džamiju, koje Mujezinović stavlja kao prilog (slika 3). Dva li-sta nacrta sadrže vrsne kaligrafske ispise, a pored na osmanskom tur-skom18 podatak njihovog mjesta u objektu. Prema Mehmedu Mujezinoviću, skice su se nalazile u arhivu Vakufske uprave za Bosnu i Hercegovinu, te je vjerovati da su slično drugim dokumentima i knjigama kaligrafski nacrti naknadno ustupljeni Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Danas nije moguće utvrditi dalju sudbinu niti smještaj nacrta, te će prilog iz Mujezinovićevog eseja iz 1972. godine biti osnovni vizualni materijal za ovaj rad, koji će ujedno poslužiti za pokušaj rekonstrukcije rasporeda kaligrafije u Gazi Husrev-begovoj džamiji.

Nemaran odnos prema naslijeđu ogleda se u nepostojanju bolje arhive fotografija Gazi Husrev-begove džamije, koja se smatra jednim od najreprezentativnijih osman-skodobnih građevina Bosne i Hercegovine. Na sačuvanim fotografijama i razglednica-ma ovog objekta u većini je prikazan eksterijer, dok se unutrašnjost rijetko pojavljuje.

Pri Gazi Husrev-begovom vakufu u Sarajevu formirana je zbirka vizualnog materijala, koju čine fotografije i razglednice džamije. Vakuf je za potrebe turizma nekoliko puta dao štampati razglednice, među kojima su vrlo vrijedne one sa eneterijerom Gazi Husrev-begove džamije.19 Ovoj zbirci također pripadaju fotografije 16 Essad Eff. Uzunić, “Nešto o gradu (kaštelu) sarajevskom”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i

Hercegovini, god. II, knj. I (1890.), Sarajevo, Zemaljska štamparija, 1890, 113-114;17 Mehmed Mujezinović, “Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u

Sarajevu”, 91-94.18 Svesrdnu pomoć dugujem mr. Fahdu Kasumoviću sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u

Sarajevu, i to naročito za razumijevanje osmansko-turskog dijela teksta.19 Zbirka Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu: Razglednica trijema Gazi Husrev-begove džamije

sa šadrvanom, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x 15 cm); Razglednica trijema Gazi Husrev-begove džamije, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x 15 cm); Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije prema jugozapadu, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (dimenzije: 10 cm x 15 cm); Razglednice sa minberom Gazi Husrev-begove

Slika 2. Shema Gazi Husrev-begove džamije (Shema prema: Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj

baštini, Sarajevo, Veselin Masleša 1983, 201.)

haris dervišević

• 274 •

nastale za vrijeme restauracije objekta 2001-2002. godine, na kojima su vidljivi kaligrafski ispisi.20

Agha Khan fondacija na Univerzitetu Massachusetts Institute of Technology po-sjeduje iznimno bogatu zbirku vizualnog materijala islamske arhitekture dostupne na internetu. U grupi bosanskohercegovačkih objekata nalaze se fotografije Gazi Husrev-begove džamije napravljene 1981. godine,21 na kojima je primjetna kaligrafija Rakim-efendije Islamovića.

džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, fotograf Cveto Ros, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (štampao: ČZP “Primorski tisk”, Koper) (dimenzije: 10,5 cm x 14,5 cm); Razglednica sa mihrabom i ćursom na jugoistoku Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, fotograf napravio Cveto Ros, vjerovatno iz druge polovine XX. st. (štampao: ČZP “Primorski tisk”, Koper) (dimenzije: 10,3 cm x 14,3 cm); Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa – Sarajevo, godina nepoznata, koja je korištena kao ulaznica (štampao: Turistkomerc : biro za turističku propagandu - Zagreb) (dimenzije: 10 cm x 14,5 cm); Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Gazi Husrevbegova vakufa godina nepoznata (štampao: Gorenjski tisk, Kranj) (dimenzije: 17 cm x 23 cm).

20 Četrdeset osam fotografija, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu (dalje GHBv) (Sve fotografije su iste dimenzije 12,5 cm x 17,7 cm).

21 Main entrance façade at the Gazi Husrev Bey Mosque, Painted dome of portico at the Gazi Husrev Bey Mosque, Dome over porch at Gazi Husrev Bey Mosque, Main entrance of the mosque, Portico and balconies at the front of the mosque, Entrance to the mosque from the portico, View of mosque entrance from the interior, fotograf William Remsen, iz 1981. godine, preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.).

Slika 3. Kaligrafske skice hadži hafiz Husejin Rakim-efendije Islamovića za Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu (Preuzeto iz: Mehmed Mujezinović, Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. , Sarajevo, Gazi

Husrev-begova biblioteka, 1972, 91-94.)


• 275 •

Danas je moguće nagađati o kvaliteti i kvantitetu izgubljene građe bosanskoher-cegovačkih institucija kulture, koja je uništena u ratnim dešavanjima 1992-1995. godine. Rijetki su sačuvani dokumenti poput unikatne fotografije enterijera Gazi Husrev-begove džamije iz Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije Bosne i Hercegovine pri Ministarstvu kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine.22

Raritetne fotografije unutrašnjosti napravio je Dean Conger, višegodišnji foto-graf National Geographica. Na svom putovanje prema istoku Evrope boravio je u Sarajevu 1983. godine kada je fotografisao vjernike u molitvi.23

Izgled džamije prije 2002. godine vidljiv je na fotografijama u djelima o islamskoj umjetnosti i kulturi Bosne i Hercegovine, gdje su u večini prikazi vanjštine džamije.24

Na osnovu pomenutih izvora, te njihovom komparacijom sa kaligrafskim na-crtima Islamovića pokušaće se rekonstruisati raspored kaligrafskih ispisa na Gazi Husrev-begovoj džamiji.

Kaligrafija Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu (1885-2002.) Na vrhu prvog lista nacrta Rakim-efendije Islamovića, objavljenog uz rad

Mehmeda Mujezinovića, nalazi se kaligrafski tekst u formi kruga sa riječima “Ajeta Svjetlosti” koji se najvjerovatnije nalazio na centralnoj kupoli džamije,25 ispisan thu-luth pismom (svaki broj prije arapskog teksta odgovara broju na shemi džamije na slici 2):

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allah je izvor svjelosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandi-lju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiži blagoslovljenim drvetom maslino-

vim, i istočnim i zapadnim. (Kur’an, XXIV, 35) Istinu je rekao Allah.

Kaligrafski ispisi na kupolama obje tetime sadržavali su tekst Kur’ana Časnog. Na desnoj tetimi pisalo je:

22 Digitalizovana fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH.

23 Četiri fotografije “Muslims Pray at Bey Mosque”, fotograf Dean Conger, iz 1983. godina, preuzete sa www.corbisimages.com (30.08.2009.). Dean Conger bio je jedan od urednika fotografije u National Geographic.

24 Fotografija unutrašnjosti, Husref Redžić, Islamska umjetnost, Beograd, Jugoslavija, 1982, 123.25 Dvije fotografije, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke

fotografija GHBv. Na ovim fotografijama vidljiv je samo dio 35. ajeta XXIV sure Kur’ana: (..)

haris dervišević

• 276 •

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! On je Allah - nema drugog Boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji

nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! (Kur’an, LIX, 23) Istinu je rekao Allah.

Prema skici na kupoli lijeve tetime nalazila su se dva ajeta iz dvije različite sure Kur’ana Časnog:

On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri

(Kur’an, LIX, 24) * Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan preteći, svi oni u svemiru plove (Kur’an, XXXVI, 40)

Prelazak iz kvadratne u kružnu osnovu na kupolama obje tetime riješen je po-moću pandatifa, na kojima su se nalazili također ispisi. Primjećuje se da je Rakim-efendija već na nacrtu odvojio te odredio raspored teksta na pandatifima. Na panda-tifima desne tetime nisu se nalazili ajeti iz Kur’ana, nego pobožne izreke i molitve:

Allahu uslišaj! Budi zagovornik Božiji Poslaniče! Svjedočim da nema boga osim Allaha! A Muhammed je Božiji rob i Božiji Poslanik.

Za razliku od desne tetime u lijevoj26 su odabrani ajeti iz Kur’ana:

26 Fotografija “Painted dome of portico at the Gazi Husrev Bey Mosque”, koju je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.). Navedena fotografija “Painted dome of portico at the Gazi Husrev Bey Mosque” nije fotografija kupole trijema kako William Remsen navodi, već fotografija kupole lijeve tetime, jer je poznato da kupole trijema nisu imale kaligrafiju, a što je vidljivo na slijedećim fotografijama: fotografiji “Dome over porch at Gazi Husrev Bey Mosque”, koju je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.); razglednici trijema Gazi Husrev-begove džamije, godina nepoznata; tri fotografije kupola trijema, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa.


• 277 •

Kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana (Kur’an, II, 115) * A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah” (Kur’an, IX, 129) * A njihova posljed-nja molitva: “Tebe, Allaha, (...) hvalimo!” (Kur’an, X, 10)* Mašallah! – moć je samo

u Allaha (Kur’an, XVIII, 39)

Islamović je jali thuluth pismom ispisao osam imena: Allah, Muhammed, imena četverice prvih halifa Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alia, te imena dvojice Poslani-kovih unuka Hasana i Husejina. Ova imena bila su ispisana ispod velike kupole na tri zida centralnog prostora, te na kibla zidu. Svakom od imena dopisani su odgova-rajući atributi, kojima su kaligrafije sa imenima dobile na harmoniji. Imena Allah i Muhammed nalazili su se na kibla zidu ispod polukupole i to tako da je Allah bilo ispisano na desnoj, a Muhammed na lijevoj strani u odnosu na mihrab:

Allah * Veličanstveni * Ya hazreti Allah * Sveopći Darivatelj

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik (Kur’an, XXXIII, 40)

Fotografije kibla zida27 na kojima su vidljiva dva prethodna imena, potvrđuju kvalitete hafiz Rakim-efendije kao kaligrafa.

Imena Ebu Bekr i Osman nalazila su se na jugozapadnom zidu centralnog prostora ispod tambura velike kupole. Oba imena su bila u istoj ravni28 i to tako da je Ebu Bekr bilo bliže minberu tj. jugoistočnije, a Osman se nalazilo iznad lijevog luka desne tetime.

Ebu Bekr Iskreni, Allah bio zadovoljan njim

Osman Zi al-Nurejn, Allah bio zadovoljan njim

27 Husref Redžić, Islamska umjetnost, 123; Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije, godina nepoznata.

28 Muslims Pray at Bey Mosque - fotograf Dean Conger, iz 1983. godina, preuzete sa www.corbisimages.com (30.08.2009.)

haris dervišević

• 278 •

Na sjeveroistočnom zidu centralnog prostora nalazila su se imena halife Omera i Alia. Ime Omer nalazilo se jugoistočno,29 a Ali je bilo ispisano iznad luka ulaza lije-ve tetime.30 Postoje indicije da je Rakim-efendija Islamović znatnu pažnju posvetio slovu “m” u imenu halife Omera.31

Omer Ibn al-Hattab Poznavalac istine, Allah bio zadovoljan njim

Ali al-Murtada, Allah bio zadovoljan njim

Imena Poslanikovih unuka, Hasana i Husejina, nalazila su se na sjeverozapad-nom zidu centralnog prostora, tj. na zidu glavnog ulaza u džamiju.32

Hasan, Allah bio zadovoljan njim

Husejn, Allah bio zadovoljan njim

Svako od osam imena, prethodno spomenutih, bilo je uokvireno pravilnim šesto-uglom, koji ih je odvajao od slikarstva zidova na unutrašnjosti džamije.

Na prvom listu nacrta, nalaze se još dva ispisa. Prvi je sa imenom prvog mujezina Bilala, koji se prema podatku sa nacrta nalazio iznad mahfila, ali zbog nedostatka fotografija teško je reći gdje. Bilalovo ime jedino je napisano taclīq pismom. Drugi ispis, ujedno i posljednji na prvom listu, jeste 37. ajet III sure Kur’ana. Može se tvr-diti da je za ovaj ajet postalo ikonološki predodređeno da se nalazi unutar mihraba, koji je raspoređen unutar pet centralnih podioka mihraba.33

O hazreti Bilale Habeši

29 Nema sačuvane fotografije kaligrafskog ispisa imena halife Omera, ali je sigurno da se ono tamo nalazilo.

30 Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH

31 H. Mehmed Handžić, “’H. Hfz. Husein Rakim ef. Islamović “, 238.32 Pronašao sam fotografije koje sadrže obrise i krajeve samo jednog kaligrafskog ispisa na

sjeverozapadnom zidu, te je teško govoriti o rasporedu istih, ali je sigurno da su se imena Hasan i Husejin tamo nalazila. Muslims Pray at Bey Mosque - Fotograf Dean Conger, iz 1983. godina, preuzete sa www.corbisimages.com (30.08.2009.)

33 Mihrab Gazi Husrev-begove džamije ima sedam podioka. Husref Redžić, Islamska umjetnost, 123.


• 279 •

Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao (Kur’an, III, 37)

Na drugom listu su skice za kaligrafiju pandatifa centralne kupole, kaligrafiju na polukupoli, te iznad troja vrata džamije, iznad prozora, iznad mihraba sofa trijema, te nacrt za još jednu kaligrafiju u mihrabu centralnog prostora, te nacrt ispisa iznad mihraba. Sve skice na drugom listu ispisane su thuluth pismom.

Za pandatife centralne kupole Islamović je rezervisao za lijepa Allahova imena:34

Prema podatku sa drugog lista skica 37. i 38. ajet LXXVIII. sure Kur’ana nalazili su se na polukupoli. Na skici su ajeti ispisani jedan pored drugog u formi luka, vje-rovati da je shodno tome realizacija ove kaligrafije bila identična.

Gospodar nebesa i zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti * na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poređani (Kur’an, LXXVIII, 37.-38.)

Iskaz “Mašallah” nalazio se iznad nekog od lukova, ali u nedostatku fotografija teško je pretpostaviti tačno mjesto.

Mašallah!

34 Fotografija jednog pandatifa centralne kupole, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa.

haris dervišević

• 280 •

Iznad svih vrata na unutrašnjem zidu džamije odabrani su ajeti sa sadržajem islamskog pozdrava “selam”. Iznad luka vrata glavnog ulaza bilo je ispisano:35

Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili! (Kur’an, XVI, 32)

Vjerovatno se iznad vrata desne tetime nalazila kaligrafija sa sljedećim tekstom:36

Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište! (Kur’an, XIII, 24.)

Iznad vrata lijeve tetime nalazio se tekst:

Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti! (Kur’an, XXXIX, 73)

Iskaz Mašallah, te kaligrafski ispisi iznad sva troja ulazna vrata bili su ispisani u kružnici, dok su ispisi iznad prozora bili unutar elipse. Islamović je za jedanaest prozora odredio ajete iz Kur’ana koji slave Allaha.

Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! (Kur’an, II, 255)37

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima! (Kur’an, XX, 8)38

35 View of mosque entrance from the interior - Fotografija koje je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.); Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH; Fotografija kaligrafije iznad glavnih vrata džamije godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa;

36 Nije pronađena fotografija prije restauracije 2001./2002. godine.37 Kaligrafija se nalazila iznad prozora sa lijeve strane minbera. Fotografija kaligafije iznad prozora, godina

nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Husref Redžić, 123; Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa – Sarajevo, godina nepoznata, koja je korištena kao ulaznica (štampao: Turistkomerc: biro za turističku propagandu - Zagreb); Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Gazi Husrevbegovog vakufa, godina nepoznata (štampao: Gorenjski tisk, Kranj).

38 Kaligrafija se nalazila iznad prozora sa lijeve strane mihraba. Fotografija kaligafije iznad prozora, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, a fotograf napravio Cveto Ros, godina nepoznata (štampao: ČZP “Primorski tisk”, Koper).


• 281 •

Samo je Allah Bog! i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

(Kur’an, LXIV, 13)39

Allah je, nema Boga osim njega, gospodar svega što postoji! (Kur’an, XXVII, 26)40

Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (Kur’an, II, 163)

Nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog! (Kur’an, XXIII, 116) 41

Allah će vam oprostiti od milostivih On je najmilostiviji! (Kur’an, XII, 92)

Učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji! (Kur’an, VII, 151)

Zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji! (Kur’an, XXIII, 109)

Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji! (Kur’an, XXIII, 118)

A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Kur’an, XXI, 107)

39 Kaligrafija se nalazila iznad prozora na jugozapadnom zidu centralnog prostora, i to bliže kibla zidu, pored minbera. [Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH;]

40 Kaligrafija se nalazila iznad prozora na sjeveroistočnom zidu centralnog prostora, i to bliže kibla zida. Fotografija kaligafije iznad prozora, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Fedracije BiH; Razglednica sa mihrabom i ćursom na jugoistoku Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa - Sarajevo, a fotograf Cveto Ros, godina nepoznata (štampao: ČZP “Primorski tisk”, Koper).

41 Kaligrafija se nalazila iznad prozora na sjeveroistočnom zidu centralnog prostora, i to bliže lijevoj tetimi, prozoru iznad ćursa. [Fotografija kaligafije iznad prozora, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa; Fotografija iz nepoznate godine Arhiva Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH;]

haris dervišević

• 282 •

Iznad mihraba glavnog molitvenog prostora nalazio se ispisan ajet:42

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše. (Kur’an, III, 39)

Niša mihraba podijeljena je na sedam podioka, unutar centralnih pet bio je is-pisan prethodno spomenuti 37. ajet III sure Kur’ana Časnog, dok je na preostala dva podioka, krajnjem desnom i krajenjem lijevom, bio tekst molitve. Na desnom podioku bilo je ispisano:

O Poznavaoče skrivenoga

Na lijevom podioku bio je ispisan drugi dio molitve:

Sačuvaj nas onoga čega se bojimo

Iznad dva mihraba na sofama trijema bio je ispisan po jedan ajet, i to iznad de-snog mihraba:43

A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći. (Kur’an, IV, 103)

Slijedeći tekst se nalazio iznad mihraba na lijevoj strani trijema:44

Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju. (Kur’an, IV, 103)

Posljednji kaligrafski ispisi na skicama ujedno su jedina dva sačuvana rada Isla-movića. Oba se nalaze na portalu džamije. Desni ispis nosi tekst bismille:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

42 Husref Redžić, Islamska umjetnost, 123; Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Uprave Gazihusrevbegova vakufa – Sarajevo, godina nepoznata, koja je korištena kao ulaznica (štampao: Turistkomerc: biro za turističku propagandu - Zagreb); Razglednica unutrašnjosti Gazi Husrev-begove džamije u izdanju Gazi Husrevbegovog vakufa, godina nepoznata (štampao: Gorenjski tisk, Kranj).

43 Portico and balconies at the front of the mosque, Entrance to the mosque from the portico, View of mosque entrance from the interior, koje je napravio William Remsen 1981. godine preuzete sa www.archnet.com (30.08.2009.); Razglednica trijema Gazi Husrev-begove džamije, godina nepoznata

44 Na fotgrafiji se nalazi samo zadnji dio 103. ajeta IV sure Kur’ana Časnog: . Fotografija kaligafije, godina nepoznata (pretpostavljam da su iz 2001./2002. godine) iz Zbirke fotografija Gazi Husrev-begovog vakufa.


• 283 •

Drugi sačuvani kaligrafski rad je ajet Kur’ana Časnog:

Allah poziva u kuću mira (Kur’an, X, 25)

Na osnovu predočenog vizualnog materijala zaključuje se da je Rakim-efendija Islamović realizirao kompletan kaligrafski ciklus skiciran na nacrtima. Zbrajanjem se dolazi do broja od četrdesetosam levhi vrhunske izvedbe. Kompozicije su čitljive, zaokružene, dok jednostavnost iskaza biva nosećim elementom Islamovićevog stila, te se stoga vidi da je Rakim-efendija apsolutno opravdao povjereni zadatak

ZaključakVeliki požar zahvatio je Sarajevo 1879. godine, kada je bila oštećena i Gazi

Husrev-begova džamija. U želji da se dodvori muslimanskoj populaciji, austrougarska vlast pristupa restauraciji pomenutog objekta 1884.-1885. godine. Za kaligrafsko ukrašavanje džamije biva angažovan hadži hafiz Husejin Rakim-efendija Islamović (Sarajevo 1839. - Inegöl 1895.), Bosanac čiji su učitelji bili najpoznatiji istanbulski kaligrafi. Od četrdesetosam kalgrafskih radova do danas su se sačuvala samo dva na portalu džamije. Usporedbom kaligrafskih nacrta Rakim-efendije i prikupljenog vizualnog materijala, zaključuje se da je Islamović izveo planiranirani kaligrafski ciklus. Ovim radom je utvrđeno da je kaligrafija thuluth i taclīq pisma izvedena rukom velikog majstora.

haris dervišević

• 284 •

Haris DerviševićThe calligraphy of Gazi Husrev-bey’s mosque in Sarajevo (1885-2002)

SummaryA large fire broke out in Sarajevo in 1879 when among other buildings, the Gazi

Husrev-bey Mosque was also damaged. In order to please the Muslim population, the Austro-Hungarian authorities restored the building during 1884 and 1885. The calligraphic decoration was carried out by hajji hafiz Husejin Rakim-efendi Islamović (Sarajevo, 1839 – Inegöl, 1895), a Bosnian whose teachers were the most prominent calligraphers from Istanbul. From the forty-eight calligraphic works only two have survived on the portal of the Mosque. Comparing the calligraphic sketch and collected visual material, it is concluded that Rakim-efendi Islamović realized the whole calligraphic cycle. This paper argues that the calligraphy of thuluth and ta’līq script was carried out by the hand of the great master.

• 285 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)930.85((497.6)” 1878./1918”

aleksandar šarac

Bosna i Hercegovina u turističkim vodičima na njemačkom jeziku od 1878. do 1918. godine

•Abstrakt: Autor u radu predstavlja i opisuje Bosnu i Hercegovinu na osnovu turističkih

vodiča pisanih na njemačkom jeziku u periodu od 1878. do 1918. godine. Analizom sadr-žaja vodiča prikazuje sliku i izgled zemlje, njeno stanovništvo, gradove, kulturu i tradiciju kao i turističku ponudu i smještaj kojeg je zemlja nudila stranom putniku-turisti. U radu prikazuje promjenu koja je nastupila u zemlji nakon okupacije 1878. godine, te prati mo-dernizaciju zemlje.

Ključne riječi: turistički vodič, turizam, turistička ponuda, Bosna i Hercegovina, Sarajevo, Bihać, Mostar, Kakanj, Konjic, putovanja, hoteli, bosanskohercegovačke željeznice, suvenir,

Abstract: The author presents and describes Bosnia and Herzegovina on the basis of tourist guidebooks written in German between 1878 and 1918. Analysing the contents of the guidebooks he shows the image of the land, its population, towns, culture and tradition as well as tourist attractions and accommodation offered to the foreign tourist/traveller. He shows the change which occurred in the country after it was occupied in 1878 surveying its modernisation at the same time.

Key words: Tourist guidebooks, tourism, tourist offer, Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, Bihać, Mostar, Kakanj, Konjic, travel, hotels, railroads of Bosnia and Herzegovina, souvenirs

Tokom devetnaestog stoljeća došlo je do mnogih kulturoloških promjena. Indu-strijska revolucija promijenila je način života evropskog kontinenta. Ratovi izme-đu velikih sila pripadali su prošlosti i lagano se gradila zajednička budućnost svih evropskih zemalja. Ubrzan rast industrije i ekonomije imao je za posljedicu šire-nje komunikacijskih veza, prije svega željeznice. One su omogućile brzo i slobodno kretanje po svim krajevima Evrope. Turizam i turistička putovanja postajale su dio mode, kojim moderni čovjek pokazuje svoj uspjeh i slobodu života. Putovanja koja su poduzimana nisu više kao ranije imala samo avanturistički i vjerski karakter, sada je čovjek putovao radi odmora i relaksacije. Za tu vrstu aktivnosti kao nezaobila-zan industrijski proizvod njemu su se nudili turistički vodiči, knjige koje sadrže sve

aleksandar šarac

• 286 •

neophodne informacije potrebne za putovanja po nekoj stranoj zemlji. Pojedinci i privrednici će ubrzo prepoznati potrebu za pisanjem i stvaranjem vodiča, bez kojih se putnik više neće usuđivati da krene na put.

Vodiči koji su nastajali u drugim državama prije više od stotinu godina a opisuju tadašnju Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju važan izvor za proučavanje ove zemlje. U njima vidimo kako su se tih godina predstavljali zemlja i ljudi široj evropskoj javnosti, koja su to historijska obilježja bila vrijedna spomena i kako je opisan svakodnevni život u zemlji, šta je ova zemlja mogla da ponudi evropskom turisti i koje su bile sfere njego-vog interesovanja. Mišljenje da su: ”Bosna i Hercegovina turističke zemlje budućnosti”,1 govori nam da je u periodu od 1878. pa do 1918. ovim dvjema provincijama predviđa-na velika turistička budućnost, koja je trebala ekonomski da ojača zemlju. Slika Bosne i Hercegovine u vodičima je neopterećena trenutnim političkim dešavanjima i u njoj se opisuje jedan intaktan i stabilan svijet u koji se poziva putnik, da bi u njemu mogao da obogati svoje znanje i te osjetio čari koje mu ove zemlje pružaju.

Nakon okupacije 1878. godine Bosna i Hercegovina dobiva svoj novi status, ona je sada, de facto, dio Austro-Ugarske monarhije. Taj njen novi položaj ali i osmansko naslijeđe čije obilježje je zemlja još uvijek nosila, postat će njeni glavni aduti u novonastaloj situaciji. Ako su politička pitanja oko njenog statusa nared-nih četrdeset godina često bila predmet rasprave, po pitanju turizma i putovanja ona nisu nikada postavljana. Za ljude koji su dolazili iz Monarhije u Bosnu i Her-cegovinu stvar je bila jasna: Ove dvije nove provincije su naše, i zato ih treba što prije upoznati i uživati u njihovim ljepotama.

I prije 1878. godine mnogi su Nijemci i Austrijanci prolazili i boravili u ovim krajevima. Utiske sa njihovog putovanja pretvarali su u putopisne knjige čiji je sadržaj bio namijenjen onima koji su imali želju da se upoznaju sa ovim evropskim dijelom Osmanskog carstva. Pioniri takvih dijela bili su Gustav Thoemmel sa djelom Historijski, politički i topografski opis Vilajeta Bosne iz 1867. godine,2 Johann Roskiewicz sa Studije o Bosni i Hercegovini iz 1868. godine,3 Otto Blau sa Putovanje po Bosni i Hercegovini iz 1877. godine4 i Amand Freiherr von Schweiger-Lerchenfeld sa djelom Bosna, zemlja i njeni stanovnici iz 1878.

1 Bosnien und die Herzegovina sind Turistenländer der Zukunft. A.Hartlebens Illustrierter Führer Nr 56, Illustrierter Führer durch Bosnien und die Herzegovina, Dr. C.A. Neufeld-Munchen, A.Hartleben’s Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1903, 8 dalje: A.Hartleben’s Illustrierter Führer durch Bosnien, 1903.

2 Gustav Thoemmel, Geschichtliche, politische und topografische Beschreibung des Vilajet Bosnien (das ist das eigentliche Bosnien, nebst türkisch Croatien, der Hercegovina und Rascien), Verlag von Albert A. Wenedikt, Wien, 1867.

3 Roskiewicz Johann, Studien über Bosnien und die Herzegovina, F.A.Brockhaus, Leipzig und Wien, 1868.4 Blau Otto, Reisen in Bosnien und der Hertzegowina, Topographische und Pflanzengeographische

Aufzeichnungen, (mit einer Karte und Zusetzen von H. Kiepert), Verlag von Dietrich Reimer, Berlin, 1877.


• 287 •

godine.5 Svi ovi radovi bili su jako korisni, jer su s velikim brojem podataka čitaocima pružali mogućnost da i prije svoga dolaska u ove krajeve upoznaju glavna obilježja i karakteristike zemlje. Autori ovih djela davali su historijske opise o prošlosti Bosne i Hercegovine i kroz njih tražili objašnjenje za trenutnu situaciju. Pored ovoga, važan aspekt bio je i geografski opis zemlje koji će na izvjestan način biti jako koristan u prvim godinama nakon okupacije jer će zahvaljujući njemu austrijske trupe unaprijed upoznati teren i zato vrlo brzo prodrijeti u sve krajeve zemlje, pa i one najzabačenije, i tamo uspostaviti svoju vlast.

I nakon okupacije u mnogobrojnim drugim djelima pisalo se o svim aspektima ovih zemalja, od historije, politike, geografije, flore i faune, pa do kulture i tradicije naroda Bosne i Hercegovine. Ta djela kao što su djelo Adolfa Strausza Bosna, Zemlja i narod iz 1882-1884 godine6 i Johanna Asbotha Bosna i Hercegovina, Slike putova-nja i Studije iz 1888. godine,7 nastavit će tradiciju ranijih putopisaca, samo što će oni zemlju sada opisivati kao sastavi dio Austrougarske monarhije a ne više kao dio Osmanskog carstva. Ove knjige koje su davale širok opis i razmatrale mnoga pitanja bile su podobne za upoznavanje sa zemljom i situacijom u njoj, tako da su svi zain-teresirani mogli jako puno toga da saznaju a da nikada nisu morali da kroče na tlo Bosne i Hercegovine. Međutim, dolaskom u ove zemlje postavljalo se jedno drugo pitanje. Moderni putnici iz ovih knjiga nisu mogli da saznaju potrebne informacije o prenoćištima, najnovijom komunikacijskom mrežom, mjestima koja su interesan-tna običnom turisti i koja vrijedi pogledati. Sada su putnicima bili potrebni novi oblici putopisne literature koji su nudili upotrebljive informacije sa terena.

Takve oblike informacija nudili su turistički vodiči, koji za razliku od putopisne literature ne predstavljaju stav autora, već se trude da neutralno i objektivno putniku, turisti ponude osnovne informacije koje su mu potrebne dok boravi u zemlji. Uzi-majući u obzir činjenicu da će se na mnogim mjestima turisti jako kratko zadržavati, nudile su im se samo osnovni i najinteresantniji podaci o toj sredini, ali u isto vrijeme su se trudili da o svakom dijelu zemlje kažu barem po jednu informativnu rečenicu.

Vodiče koji su opisivali putovanje po Bosni možemo da podijelimo u dvije osnov-ne grupe i to u one koji su nastajali kao rezultat rada neke velike izdavačke kuće koja se bavila izdavanjem turističkih vodiča za razne zemlje i koji su često izlazili u neko-liko izdanja i vodiče koji su nastajali kao rezultat rada pojedinaca, te se broj njiho-vog izdavanja uglavnom svodio na samo jedan i nikada nisu nadopunjavani. U prvu grupu ubrajamo vodiče izdavačke kuće Hartleben’s i vodiče iz kuće Baedeker.

5 Amand Freiheer von Schweiger-Lerchenfeld, Bosnien, Das Land und seine Bewohner, Geschichtlich, Geographisch, Etnographisch und Social-Politisch, Druck und Verlag von L.C.Zamarski, Wien, 1878.

6 Strausz Adolf, Bosnien Land und Leute, Historisch-ethnographisch-geographische Schilderung, Druck und Verlag von Carl Gerold’s Sohn, Wien, 1882-1884.

7 Asboth Johann, Bosnien und die Herzegovina, Reisebilder und Studien, Wien, 1888.

aleksandar šarac

• 288 •

U drugu grupu spadaju vodiči Reinharda Petrmanna i Ervina von Paske koji se nisu isključivo bavili Bosnom i Hercegovinom nego su u svojim putovanjima po Dalma-ciji dali i jedan osvrt na turističku ponudu Hercegovine.

Prva dva velika izdavača dali su najveći doprinos u predstavljanju zemlje u turističkom smislu. Oni su sa svojim velikim iskustvom izgrađenim izdavanjem mnogobrojnih vodiča za destinacije širom svijeta postali jedan od vodećih i najpo-pularnijih izdavača ovakvog štiva na njemačkom govornom području. Izdavačku kuću Hartleben osnovao je Conrad Adolf Hartleben koji je 1803. godine otvorio svoju prvu knjižaru u Pešti. Nakon toga se posvetio i izdavaštvu tako da je od sredine XIX. stoljeća izdavao i turističke vodiče. Sve ukupno oni su izdali četiri izdanja Illustrovanog vodiča po Bosni i Hercegovini i to prvo izdanje 1892.8, drugo 1895.9, treće 1910.10 i četvrto 1913.11 godine. Pored ovog vodiča informacije na-lazimo i u vodiču istog izdavača pod nazivom Illustrovani vodič po Dalmaciji12 u čijem sastavu nalazimo jedno cijelo poglavlje o Bosni. Pored ovih glavnih vodiča ovaj izdavač izdavao je i skraćene, slikama siromašnije vodiče. Jedan od njih bio je Illustrovani vodič po Bosni i Hercegovini

13 iz 1903. godine. Ovaj vodič imao je samo 96 strana teksta koji su predstavljali skraćenu verziju gore spomenutih isto-imenih vodiča.

Druga velika izdavačka kuća je ona Karla Baedekera iz Leipziga. Prvobitno je osnovana u Koblencu 1827. godine kao obična knjižara ali je od 1832. počela da izdaje i turističke vodiče. Bosnu i Hercegovinu su oni uvrstili kao dio Austrougarske monarhije u vodiču pod nazivom Priručnik za putnike, Austro-Ugarska sa Bosnom

8 A. Hartleben’s Neue Reisebücher, Unterwegs, schilderungen und naturansichten von den beliebstesten Reisewegen, Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina, Illustrierter Führer mit 58 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, A. Hartleben’s Verlag, Druck von Friedrich Jasper in Wien, Wien-Pest-Leipzig, 1892 (ovo izdanje sadrži 127 strana teksta); dalje: Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1892

9 A. Hartleben’s Neue Reisebücher, Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina, Illustrierter Führer mit 68 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, berichtigste und wesentlich vermerthe Auflage, A. Hartleben’s Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1895. (ovo izdanje sadrži 151 stranu teksta); dalje: Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1895

10 Puna signatura ovog izdanja: Pojman Julius Neufeld, C. A., Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina., A. Hartlebens Verlag, Wien, 1910. (ovo izdanje sadrži 104 strane teksta)

11 Pojman, Julius. Illustrierter Führer durch Bosnien und die Herzegowina. (= A. Hartleben’s illustrierter Führer - Band 56). 4. Auflage, A. Hartleben, Wien-Leipzig 1913. (broj strana 112)

12 Illustrierter Führer durch Dalmatien (Abbazia-Lussinpiccolo) Langs der Küste von Albanien bis Korfu und nach den Ionischen Inseln, mit 8 Separatbildern, 62 Abbildungen im Texte und 11 farbigen Karten und Plänen, Fünfte, gänzlich umgearbeitete und vermehrte Auflage, A. Hartleben’s Verlag, Wien. Pest. Leipzig., 1902, dalje: Illustrierter Führer durch Dalmatien, 1902.

13 A.Hartlebens Illustrierter Führer Nr 56, Illustrierter Führer durch Bosnien und die Herzegovina, Dr. C.A. Neufeld-Munchen, A.Hartleben’s Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1903.


• 289 •

i Hercegovinom, Cetinje, Beograd, Bukurešt.14 Bilo je nekoliko izdanja za Austro-Ugarsku a sadržaj o Bosni prvi put se pojavljuje u 22. izdanju iz 1890. godine. U ovom izdanju jedan odjeljak je nosio naslov Bosna. Godine 1907. naslov spome-nutog odjeljka je promijenjen u Bosna i Hercegovina, a godinu dana pred početak Prvog svjetskog rata, naziv Bosne i Hercegovine nestaje sa naslovnog lista, dok se u sadržaju on pojavljuje kao ravnopravni dio Monarhije sa Tirolom, Dalmacijom, Be-čom itd.15 U radu je korišteno dvadeset i deveto izdanje ovog vodiča iz 1913. godine, koje obuhvata cijelu Austrougarsku monarhiju.16

Petermanov Vodič kroz Dalmaciju17 nije izašao u izdanju neke velike izdavačke kuće već je on djelo pojedinca, odnosno Udruženja za poboljšanje Društveno-pri-vrednih interesa kraljevine Dalmacije koja je ovim vodičem planirala da pokaže svoju turističku ponudu ostatku Monarhije. Jedno poglavlje ove knjige bavi se putova-njem od Splita do Mostara preko Ljubuškog i Metkovića. Za razliku od ovog vodiča, vodič Ervina Paske Praktični vodič kroz Dalmaciju18 opisuje cijeli teritorij Bosne i Hercegovine od Banje Luke do Novog Pazara. Na žalost ovaj vodič je dao samo osnovne i najznačajnije turističke destinacije u zemlji tako da su mnoga mjesta izo-stavljena. Njegova prava snaga leži u korisnim informacijama kao što su putovanja željeznicom i brodom, te isti daje i cijene pojedinih vožnji.

Kako su u vodičima vidjeli Bosnu i HercegovinuZemlja i ljudiAutori koji su sastavljali vodiče imali su zadatak da zemlju predstave s njene naj-

ljepše strane. Za razliku od ranijih putopisaca koji su pisali za čitalačku publiku koja vjerojatno nikada nije imala priliku da sama dođe na prostore koje putopisi opisuju, sada su vodiči pisani za ljude koji se već nalaze na prostoru Bosne i svojim očima gle-daju u stvari koje su navedene i opisane u vodiču. Karakteristično za sve vodiče jeste što su se u njima nalazile samo riječi slave, za sve turističke destinacije. Stvari koje nisu

14 Handbuch für Reisende, Österreich-Ungarn nebst Bosnien und der Herzegovina, Cetinje, Belgrad, Bukurest, von Karl Baedeker. Leipzig, 1907. (dalje: Baedeker, 1907.)

15 Kostić Đorđe, Bedeker kao ogledalo političkih promena na Balkanu, Sa Bedekerom po jugoistočnoj Evropi, SANU, Beograd, 2005, 14.

16 Baedeker’s Reisehandbücher, Osterreich-Ungarn nebst Cetinje, Belgrad, Bukurest, Handbuch fur Reisende von Karl Baedecker, Mit 75 Karten, 76 Planen, 7 Grundrissen und 2 Panoramen, Neunundzwanzigste Auflage, Verlag von Karl Baedeker, Leipzig, 1913 dalje: Baedeker, 1913.

17 Petermann Reinhard, Führer durch Dalmatien, Herausgegeben vom Vereine zur forderung der Volkswirschaftlichen interessen des Königreichs Dalmatien, mit 165 Illustrationen von Ludwig Hans Fischer, mit 4 Geographischen Karten und 4 Stadtplänen, Wien, 1899, dalje: Petermann, 1899.

18 Paska Erwin von, Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, Mit berücksichtigung von Bosnien, Herzegowina, Montenegro und der Küste bis Korfu, Druck und Verlag, Chrstoph Reisser’s Sohne, Wien, 1910 dalje: Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, 1910.

aleksandar šarac

• 290 •

bile vrijedne spomena nisu se ni navodile u vodičima, ali sa druge strane one koje su navedene opisane su u romantičarskom i pustolovnom stilu, tako da privuku pažnju čitaoca i prije nego što se uputi prema opisanoj destinaciji. Pri opisu gradova i nase-ljenih mjesta vodiči daju samo osnovne statističke podatke. S obzirom da su vodiči nastajali u periodu od četiri decenije i informacije koje se u njima nalaze mijenjale su se sa svakim novim izdanjem. Zahvaljujući ovim podacima možemo da pratimo kako se povećavao broj stanovništva u gradovima ali i kako je rastao pojedini grad u zemlji. Najviše podataka imamo za velike gradove Sarajevo, Banju Luku i Mostar. Mali grado-vi značajni zbog industrije koja je u njima nastajala kao Ilidža, Zenica i Tuzla također su opisivani u njima. Pored ovih industrijskih gradova važno mjesto u vodičima dobili su historijski značajni gradovi kao Jajce, Počitelj, Bihać i Maglaj. Kao primjer kako je izgledao opis jednog naseljenog mjesta dat ćemo opis Bihaća iz vodiča Reiserouten in Bosnien und der Herzegovina A. Hartlebena iz 1895. godine.

Bihać (63 km) (hotel ”Austrijski car” sa odgovarajućim sobama za putnike, Pošta i Telegraf ), je sjedište okruga, i broji oko 6000 stanovnika, većina su muhamedanci. Šetnjom kroz grad, čiji glavni dio se nalazi na lijevoj obali Une, kao i predgrađem Ićizar i Prekounje, nameće se posmatraču ubjeđenje, da se grad u zadnjim decenijama morao potpuno promijeniti. Ono što vrijedi pogledati jeste u gradu smještena Fethija džami-ja, prvobitno kršćanska crkva posvećena svetom Antoniusu.19

Većina opisa gradova upravo izgleda ovako. U zavisnosti od broja i značaja zna-menitosti koje se nalaze u pojedinim mjestima i tekst koji je posvećen njima varira razmjerno veličini i značaju toga mjesta. Pored obilazaka gradova putniku se sugeriše da ako ima vremena posjeti i obližnje planine. Tako na primjer prilikom boravka u Sarajevu predlaže se obilazak Trebevića, Igmana i Bjelašnice. A prilikom boravka u Konjicu i Jablanici predlaže se obilazak planina Prenj i Čvrsnica. Tom prilikom savje-tuje se, da se u hotelima zatraže planinski vodiči koji će turiste bezbijedno odvesti na planine i nazad.20 Često se uz opis nekog mjesta pokušava objasniti porijeklo i značaj imena koje to mjesto nosi. Tako se za Prenj kaže da je to stara ilirska riječ koja znači pašnjak i u nastavku se kaže da je to najljepši planinski lanac u Hercegovini, a u svakom slučaju i najimpozantniji.21 19 ”Bihać (63 km) (Hotel ”Kaiser von Österreich” mit entsprechender Passagierzimmer. Post und

Telegraphenamt) ist Sitz der Kreisbehörde eines Bezirksamtes und zählt ungefähr 6000 Einwohner, der überwiegende Teil davon Muhamedaner. Ein Rundgang durch die Stadt, deren hauptsachlicher teil am linken Ufer der Una liegt, so wie durch die Vorstädte Ićizar und Prekounje, drängt sich dem Beobachter die Überzeugung auf, das die Stadt in den letzten Jahrzehnten sich vollständig erneuert haben müsse. Eine Sehenswürdigkeit ist die in der inneren Stadt gelegene Fethija-Moschee, ursprünglich eine dem heil. Antonius geweihte christliche Kirche.” Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1895, 148.

20 A. Hartleben’s Illustrierter Führer durch Bosnien, 1903, 43-4621 ”Der Name Prenj bedeutet Weide in der Altillyrischen Sprache, die Prenj planina ist einer der

schönsten Gebirgsstocke der Herzegowina und jedenfalls der impozanteste.” Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1892, 48


• 291 •

Koliko su se autori trudili da dočaraju prirodne ljepote zemlje dobro nam ilu-strira opis kojeg autor daje za Počitelj. Vodič opisujući vožnju vozom od Metkovića do Mostara u jednom trenutku daje životopisnu sliku koja se pruža putniku u vozu: planinske strane, okomiti planinski zidovi, zarasli od narova, smokava, breskvi, bade-ma i kajsija kao i loza uljepšavaju dolinu. Odjednom nam se sa desne strane preko Ne-retve u dubokoj, stalno opadajućoj stijeni, pokaže mohamedanski gradić Počitelj, slika: pravi biser od grada, koja živo podsjeća na južnošpanjolske i sirijske gradove.22

Zajedničko za sve vodiče je što se oni skoro pa nadmeću u prikazivanju prirodnih ljepota i slike ove zemlje. Rijetko kada se može naći neka rečenica koja negativno opisuje neko mjesto. Prirodne ljepote i ljepote gradova i sela su u centru interesa autora i oni veliki dio prostora u samom vodiču posvećuju opisu istih. Generalno za Bosnu i Hercegovinu oni kažu da kada se pređe preko Une da tu započinje jedan novi svijet; tu počinje Orijent. Orijentalni karakter Bosne za njih je svuda prisutan, ne samo u slikama gradova sa brojnim minaretima i sahat kulama nego i u nošnji i ponašanju ljudi u kojem oni vide Orijent, onakav kakav je jedak sve od Bosne kroz cijelu Aziju pa do Kine.23

Uz opis zemlje uvijek ide i opis ljudi. Generalno važi jedno pravilo, a to je da su Bosanci i Hercegovci jako ljubazan i gostoprimljiv narod. Njihova kultura i tradicija se putniku predstavlja kao nešto normalno mada na trenutke i egzotično, ali nikada ponižavajuće egzotično. Ono što se posebno cijeni jeste njihova spretnost u izradi ra-znih rukotvorina i drugih svakodnevnih predmeta. Sporazumijevanje sa ljudima koji govore drugi jezik nije nikakav problem i navodi se da na svim glavnim putnim prav-cima ljudi jako dobro poznaju njemački jezik, jedino u zabačenim selima je moguće naići na probleme zbog nepoznavanja jezika. Mnogo je opisa ljudi i njihovih običaja u svakom vodiču. Jedan posebno interesantan i slikovit je opis seljaka iz sela Osmače na putu Banja Luka – Jajce. Autor navodi da: ”Muškarci nose dugu, duboko iz čela viseću kosu i crni turban oko glave. Iz prsluka od ovčje kože, vuna po toplom vremenu ide prema vani, vire smeđe tetovirane ruke. To su kršćanski seljaci, pastiri. Odjeća njihovih žena je od crne vune prekrivena heklanjem, preko glave, vrata i ruku ukrašene su sa srebrenim novčićima, lančićima i šnalama.”24 Ovakav miroljubiv opis svakodnevnog života ljudi 22 ”Berglehnen, vor steilen Felswanden überwagt, sind mit Granatbuschen bedeckt, Feigen,

Aprikosen, Mandeln und Pfirsichbäume und Reben verschönern das Thal. Plötzlich wird rechts jenseits der Nerenta in einem tiefen, steil abfallenden Felsmünde das mohamedanische Städtchen Počitelj sichtbar, eine wahre Perle von einem Stadtbild, welche lebhafte an gewisse Südspanische und Syrische Ortschaften erinnern.” Hartleben’s Reiserouten in Bosnien, 1892, 30.

23 A.Hartleben’s Illustrierter Führer durch Bosnien, 1903, 8.24 ”Die Männer tragen langes, tief in die Stirne hangendes Haar und ein Schwarzes Turbantuch um den

Kopf gebunden. Aus einem gegerbten Schaffell, die Wolle bei warmen Wetter nach Aussen gekehrt, ragen die Braunen, tätowierten Arme heraus. Es sind christliche Bauern, Hirten. Die Kleidung der Frauen ist über und über mit schwarzer Wolle und Perlenstickerein bedeckt und Kopf, Hals und Arme mit silbernen Münzen, Kettchen und Spangen geschmückt.” Hartleben‘s, Reiserouten in Bosnien, 1895, 119.

aleksandar šarac

• 292 •

je standardan za turističke vodiče i u njima se nikada neće pročitati nešto što bi moglo da poljulja sliku vječne harmonije i mira koji vladaju u ovoj zemlji.

HistorijaVažan dio svakog vodiča čini historijski opis prošlosti zemlje i mjesta kojem se

vodič bavi. Njegova glavna uloga je da putnika-turistu vrati u davna vremena i omo-gući mu da gradove, mjesta i građevine doživljava iz jedne druge perspektive, a ne samo ove sadašnje u kojoj se putnik nalazi. Vodiči objašnjavajući nastanak nekog mjesta, vračajući se u prošlost tražeći prve dane njegovog postanka.

U vodičima o Bosni historija zauzima jako važno mjesto i nema ni jednog mjesta u kojem se nalazilo iole značajan historijski artefakt a da o njemu nije napisano ne-koliko riječi. Vremenski gledano vodiči opisuju cjelokupnu historiju ljudskog djelo-vanja na prostoru Bosne i Hercegovine, ali oni ne ulaze u duboke rasprave o tome da li je to sve što navode istina, jer oni nisu naučna djela od kojih se to očekuje. Njihova historija se najviše svodi na ono opipljivo i vidljivo ljudskim rukama i očima. Upravo ono što može putnika da zainteresira dok se nalazi na tom mjestu. Iz tog razloga vo-diči o Bosni, koja je historijski bogata eksponatima od prahistorije pa do modernog doba, spominju lokalitete od Butmira pa do Maglaja.25

U uvodnom dijelu svakog vodiča nalazimo jedan sažeti historijat Bosne i Her-cegovine. Ti opisi se temelje na osnovu dotadašnjih rezultata historiografije pa kao glavni izvor mnogi koriste djela Ferde Šišića o historiji Bosne. U njima možemo naći mnoge za danas već davno odbačene tvrdnje kao što je npr.: ”Da su prastanovnici Bosne nekada bili Tračani.26” Dalje se uglavnom u kratkim tezama navode pozna-te činjenice o doseljenju Hrvata i Srba u VII. stoljeću, pa sve do stvaranja samo-stalne srednjovjekovne Bosanke kraljevine. Dolazak Osmanlija u XV. stoljeću nije predstavljen negativno ali se od tog momenta odnosi Austrije i Osmanskog carstva mnogo više spominju nego historija Bosne i autori period od 300 godine opisuju re-čenicom: Bosna je od tada imala samo ulogu mjesta ratnih dešavanja između Austrije i Turske kojima je na kraj stao tek mir iz Svištova 1791. godine. 27

Dešavanja poslije Berlinskog kongresa su potom najčešći i najopširniji dio hi-storije kojeg nalazimo u vodičima. Razlog tome jeste vjerojatno relativno mala vre-menska distanca od tih događaja, pa se većina putnika-turista mogla još dobro sjetiti tih događaja i mnogi koji su putovali u ove krajeve očekivali su da vide neke ostatke mnogobrojnih borbi iz ljetnih i jesenjih mjeseci godine 1878. Poseban se opis daje 25 Maglaj je bio sinonim za neuspjeh i poraz okupacionih trupa tokom augusta 1878. godine.26 “Die Urbewohner Bosniens waren Thraker,” Baedeker, 1913, 405.27 “Bosnien spielte seitdem nur als Schauplatz kriegerischer Ereignisse eine Rolle, namentlich in den

langdauernden Kämpfen Österreichs gegen die Türkei, denen erst der Friede von Sistowa (1791) ein Ziel setzte.” Baedecker, 1913, 405.


• 293 •

onim mjestima gdje su borbe između austrijskih i bosanskih snaga bile velike i sada se na tim mjestima u čast poginulih vojnika nalaze spomenici koju ukazuju na te događaje, kao što su spomenici kod Maglaja i Bihaća. Također se putniku ukazuje da ne propusti pogled i na druga mjesta na kojima su vođene borbe pa tako npr. za Kakanj se kaže: ”Stanica Kakanj-Doboj, Kod Kaknja su 15. augusta 1878. poraženi pobunjenici, bojno polje se može vidjet sa željezničke stanice.”28

Veliko interesovanje vlada i za srednjovjekovne bosanske stećke kojima autori nisu uvijek znali porijeklo ali su upućivali putnika da obrati pažnju na njih, na onim mjestima gdje su se oni nalazili pored putova ili drugim značajnim lokacijama. Tako na putu od Travnika do Jajca kaže se da: ”na 26. kilometru sa desne strane nalazi se interesantni bogumilski-nadgrobni spomenik čija skulptura predstavlja podignutu ruku sa križom u šakama, a ispod ruke je vidljiv polumjesec.”29

Svi navedeni primjeri govore nam da su turisti pored prirodnih ljepota rado obila-zili i historijski važna mjesta u zemlji. Bosna koja nije manjkala sa takvim lokalitetima imala je šta da ponudi, pa je tako svako od njih mogao da nađe nešto što bi ga posebno zainteresiralo i privuklo njegovu pažnju. Iz vodiča se jasno može prepoznati da su au-tori imali veliko poštovanje prema svim tim mjestima, tako da je čitalac preuzimajući njihove riječi spomenicima prilazio sa isto toliko poštovanja i divljenja.

Putne komunikacije i saobraćajVažan aspekt koji je bio uslov za moderni turizam jesu putne komunikacije. Po-

četkom 1878. godine Bosna je bila jako zaostala po pitanju saobraćajnih komuni-kacija. Putevi u zemlji pogodni za kolski saobraćaj bili su u jako lošem stanju a mo-stovi preko rijeka bili su rijetka pojava. Preko rijeka se uglavnom prelazilo uz pomoć skela, a putevi su bili prohodni samo nekoliko mjeseci tokom ljeta. Od postojeće željezničke infrastrukture u početku tu je bila samo pruga Dobrljin - Banja Luka. Dolaskom nove vlasti ova slika će se promijeniti i ubrzo će zemlja dobiti na stotine kilometara novih puteva i pruga.

Turistički vodiči će svoje putnike voditi uglavnom duž novoizgrađenih pruga. Glav-ni putni pravci koji će se predlagati putniku su oni od Slavonskog Broda do Sarajeva, sa sjevera na jug i od Metkovića preko Mostara do Sarajeva, sa juga na sjever. Pored ovih pravaca za posjetu zemlje predlažu se i pravci koji idu od Hrvatske granice preko Banja Luke i Jajca do Travnika i dalje do Sarajeva. Pošto je Sarajevo u svim vodičima ključna ili konačna tačka do koje se mora doći, tek iz njega nekoliko puteva vode turiste dalje

28 “Station Kakanj-Doboj, Bei Kakanj wurden am 15. August 1878 die Insurgenten geschlagen. Das Gefechtfeld ist vom Bahnhofe aus zu ubersehen.” Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1895, 24.

29 “Kilometerzeiger 26 rechts ein interesantes Bogomilen-grabmal, dessen Sculptur einen geborgenen Arm mit dem Kreuze in der Hand darstelt, Unterhalb des Armes ist der Halbmod sichtbar.” Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1892, 93.

aleksandar šarac

• 294 •

na istok prema Višegradu i Novom Pazaru. Kako su se vodiči prilagođavali postojećoj mreži saobraćajnica vidimo iz Hartlebenovog vodiča iz 1892 gdje se nakon svih na-vedenih ruta kaže: Nije isključeno da se u objema zemljama nalaze i drugi interesantni putevi koji su u izgradnji, ali oni danas još ne zadovoljavaju standarde i potrebe turista, te će se u budućnosti uvrstiti u nove turističke vodiče.30

Turistima se najaviše savjetovalo da koriste željeznički saobraćaj koji je za to vri-jeme, pošto je tek izgrađen bio jako moderan i komforan. On je zadovoljavao sve potrebe tadašnjeg putnika i u sastavu vozova se često nalazilo i do tri klase vagona u kojima su putnici u zavisnosti od svojih novčanih mogućnosti mogli birati ko-jom klasom žele da se voze. Nisu sve željeznice pripadale istoj kompaniji, tako je pruga Bosanski Brod-Sarajevo u dužini od 269 kilometara bila pod vojnom upra-vom (k.u.k. Bosnabahn, im Militärischem betriebe, sa centralom u Sarajevu). Pruga Metković-Sarajevo u dužini od 178 kilometara bila je u vlasništvu bosanskoherce-govačke Zemaljske željeznice (bosnisch-herzegovinische Staatsbahn), dok je pruga Doboj-Simin-han u dužini od 67 kilometara bila u posjedu bosanskohercegovačke Zemaljske željeznice ali pod rukovodstvom k.u.k. Bosnabahn.31

Jedna vrsta atrakcije za sve putnike bila je pruga od Konjica do Sarajeva na kojoj je išao voz sa zupčanicima, uz pomoć kojih je mogao da savlada veliki uspon. Slikovit prikaz toga putovanja daje nam Erwin Paska koji kaže da: ”Vožnja od Mostara do Sarajeva također traje 6 sati, ova planinska linija je najinteresantnija pruga uopšte, u početku vodi kroz kanjon Neretve, kroz jedno slikovito i mirno (pitoreskno) područje Hercegovine, da bi se onda uzdigla na visinu od 900 metara na prijevoju Ivan (tu je u upotrebi zupčanik), na granici između Bosne i Hercegovine i vododijelnice između Crnog i Jadranskog mora.”32

Pored vožnje vozovima turistima se savjetuje da koriste usluge prijevoznika (”Di-ligenzfahrten” što bi u prijevodu bilo ”kočijaška služba”) koji na svojim kolima pre-voze putnike na određenim dionicama. Interesantno je to da su cijene ovih uslu-ga bile tačno regulisane i putnicima se navodilo da li su dužni vozaču dati dodatni novac (bakšiš). Pa se tako na putu od Visokog do Kiseljaka navodi da kočijaš nije ovlašten da od putnika traži dodatni novac.33

30 Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1892, 1.31 Isto, 4.32 “Die Fahrt von Mostar nach Sarajewo nimmt ebenfalls sechs Stunden in Anspruch. Die Bahnlinie

gehört zu den interessantesten Bahnstrecken überhaupt, führt anfangs ins Narenta-Defile, einer äußerst pittoresken Gegend der Herzegowina, steigt dann bis zu einer Höhe von 900 m auf den Bergsattel ,.Ivan” (Zahnradbahn), der die Grenze zwischen Bosnien und der Herzegowina und die Wasserscheide zwischen dem Schwarzen und Adriatischen Meere bildet.“ Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, 1910, 42

33 “Der Kutscher ist nicht berechtigt, unter irgend einem Vorwande ein Tringeld zu fordern.“ Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1892, 5.


• 295 •

U drugom izdanju Hartlebenovog vodiča iz 1895. godine autori su uvrstili ne-koliko novih putnih pravaca koji su izgrađeni u vremenu od izdavanja prvog vodiča. Posebna pažnja je posvećena putnom pravcu Banja Luka – Jajce kojeg autor odušev-ljen prirodom oko Vrbasa, pored kojeg se put probio, uspoređuje sa Via Malom.34 Njegov opis se završava riječima da: ”kanjon Vrbasa nema prošlosti, uvijek je važio kao neprohodan sve do najmlađih dana i nikada ljudska noga nije pratila njegove obale.”35

Vozovi i kočije su bili osnovna dva sredstva za prijevoz. U nekim situacijama se u vodičima spominje i upotreba konja, uglavnom kada su u pitanju izleti u planine gdje nema izgrađenih kolskih puteva. Još jedan poseban oblik putovanja predstavlja putovanje sa biciklom, u Hartlebenovom vodiču iz 1895. navodi se da zemlja za te potrebe ima izvrsne putne pravce, te svi koji se upute biciklom u Bosnu mogu na jedan poseban način da uživaju u njenim ljepotama.

Turistička ponuda i smještajSvakom turisti koji se tih godina odlučio da posjeti ove krajeve bilo je jako važno

da se njegov boravak ne pretvori u nešto neočekivano i neugodno. Na prvom mjestu on je morao da ima sigurne saobraćajnice koje su mu garantovale da će do svoje birane destinacije stići na vrijeme. Sigurnost u zemlji je bila jako visoka i u nekoliko vodiča se navode velike zasluge države koja je zaslužna za takvo stanje. Koliko izvanredno je Ca-revina riješila kulturni zadatak (misli se na okupaciju i pacifikaciju zemlje, op. A.Š.), prepoznaje uskoro svako tko posjeti ove zemlje. Pored veličanstvenih saobraćajnica i blago-slovljenih modernih institucija svake vrste, današnja je Zemaljska Vlada puno uložila u stanje apsolutne sigurnosti cijele zemlje, tako da danas turista može samostalno da posjeti i najzabačenije dijelove zemlje bez opasnosti po svoj život i imetak.36

Za razliku od drugih dijelova Monarhije u Bosni je zbog nepostojanja dovoljnog i adekvatnog broja hotela i drugih smještajnih mogućnosti za putnike i turiste, tu obavezu na sebe uzela Zemaljska uprava. Ona je na svoj račun izgradila nekoliko hotela u Doboju, Jajcu, Mostaru, Jablanici, Ilidži i drugim mjestima. Erarni hoteli su u vodičima na prvom mjestu jer je smještaj u njima odgovarao potrebama evropskog

34 Via Mala, italijanski ”zli put” je 6 km dug i do 600 metara u klisuru usječen put između Schamas i Domleschga u švicarskom kantonu Graubunden izgrađen 1822. godine. po: Bibliographisches Institut & F. A. Brockhaus AG, 2007.

35 “Die Schluchten des Vrbas haben keine Geschichte. Für unwägsahm galten sie bis hinein in die jüngsten Tage, und kein Menschen Fuss war je hier den Flussufern gefolgt.“ Hartleben’s, Reiserouten in Bosnien, 1895, 117.

36 “Wie vorzüglich der Kaiserstaat diese Kulturaufgabe gelöst hat, erkannt bald jeder, der diese Länder bereist. Nebst großartiger Verkehrseinrichtungen und segensreichen modernen Institutionen jeder Art hat die jetzige Landesregierung vor allem den Zustand absoluter Sicherheit im ganzem lande hergestellt, so dass heute der Tourist die einsamsten Gegenden ohne die geringste Gefahr für Eigenthum und Leben durchwandern kann.“ A.Hartleben‘s Illustrierter Führer durch Bosnien, 1903, 7.

aleksandar šarac

• 296 •

turiste. Kakav je odnos bio prema ranijim hotelima govori nam Vodič po Dalmaciji: ”…jasan je kontrast između ostataka nekadašnjeg i sadašnjeg, između ruševina i prema cesti bez prozora okrenutih starih kuća i novogradnje u glavnoj ulici Mostara, u kojoj se još uvijek nalaze i stari hoteli, dok novi veliki hotel Neretva leži na drugoj strani rijeke u blizini željeznice.”37

Pored ovih hotela vrijedni spomena su privatni hoteli kao hotel Evropa u Sara-jevu i hotel Posavina u Brčkom, koji se mogu smatrati luksuznim hotelima. Ostali hoteli koji se navode imaju prihvatljiv smještaj i cijenu, i oni se uglavnom nalaze po manjim gradovima. Posebno mjesto zauzimala je i Ilidža na kojoj je izgrađeno nekoliko hotela u sklopu banje koja je koristila toplu sumpornu vodu, pa je cijeli kompleks činio jednu jedinstvenu turističku ponudu u Bosni.

Jedan drugi vid smještaja koji se turisti nudio jeste smještaj po vojnim garnizo-nima, koji su u svojim krugovima imali i sobe za iznajmljivanje i vrlo rado su ih ustupali turistima, pogotovo u prvim godinama nakon okupacije. Ovakvih smješta-ja je uglavnom bilo u planinskim predjelima prema granici sa Crnom Gorom, ali i ponegdje u unutrašnjosti zemlje.

Vodiči su sadržavali i podatke o tome šta bi turista trebao da kupi u nekom mjestu. Tu se uglavnom misli na razne rukotvorine, zanatske proizvode i umjetnine. Tako se savjetuje da se prilikom boravka u Jajcu kupe opanci i pregače. Boravak u Gornjem Vakufu trebalo bi učiniti nezaboravnim kupovinom mlina za kafu. U Sarajevu su nezaobilazni proizvodi sa Baščaršije kao što su razni bakarni predmeti, noževi, ma-kaze, filigranski radovi ali i poznato bosansko platno (bosnische Leinwand), tepisi, itd. ”Za kupovinu je bitno da se turista nađe na tržnici radnim danima jer svaka od tri religijske grupe ima svoj neradni dan, petkom muhamedanci, subotom jevreji a ne-djeljom kršćani i zbog toga je jedan dio radnji tim danima zatvoren.”38 Ovakvi savjeti su imali cilj da putniku ukažu na sve ono što bi mogao da ne primijeti dok posjećuje šarene bazare i radnje u kojima se prodaje roba, njemu nepoznata i nova.

Interesantna je činjenica da se ni u jednom vodiču ne obraća pažnja na hranu u zemlji. Tu još uvijek nema uputa kako bi se na nekom mjestu obavezno trebala probati ova ili ona vrsta slane ili slatke hrane. Jedino što se navodi jeste da se u erarnim hoteli-ma može dobiti dobra evropska hrana ali domaća (bosanska) kuhinja se ne spominje.

Razlika u ponudama zavisila je od mjesta gdje se putnik nalazio, Sarajevo je mo-glo puno više da ponudi, jer u svojoj blizini sadrži sve turističke atrakcije, od pri-rodnih ljepota, historijskih znamenitosti pa do novoizgrađenog Zemaljskog muzeja

37 “…deutlich tritt der Kontrast zwischen den Resten des Eins und dem Jetzt, zwischen den ruinenhaften, der Straße fensterlose Fronten zukehrenden alten Häusern und den Neugebäuden in den Hauptstraßen von Mostar hervor, in welcher sich auch die älteren Hotels befinden, wehrend das neue große Narenta Hotel am linken Flussufer nahe der Bahn liegt.“ Petermann, 1899, 391.

38 A.Hartleben’s Illustrierter Führer durch Bosnien, 1903, 30


• 297 •

koji je u to vrijeme bio naučna ali i turistička atrakcija broj jedan. Za razliku od Sarajeva neka druga mjesta kao na primjer Konjic nudili su jako mali broj stvari ali i te stvari bile su vrijedne spomena, pa nam tako vodič iz 1902. za njega kaže:

Stanica Konjic, (122 km od Mostara, restoran na željezničkoj stanici, gostiona Car Franjo Josip). Istoimeni grad leži u kotlu između visokih planina s obje strane Neretve, koja ovdje često zna da toliko opadne (presuši) tako da se preko njenog korita može pre-pješačiti. Lijep kameni Most sa lukovima.39

Sve navedeno nam govori da je ponuda smještaja koja se nudila turistima bila raznolika, od luksuznih hotela do običnih smještaja u sklopu vojnih garnizona. Po-nuda suvenira i drugih predmeta interesantnih za putnika bila je prisutna u svakom gradu pa je sa izleta bio u mogućnosti da ponese po neku interesantnu stvar. Prirod-ne ljepote i historijska baština činile su u svakom slučaju najznačajniji dio turističke ponude, i skupa sa kulturom ljudi činile su potpun krug koji je zadovoljavao i naj-zahtjevnijeg turistu.

RezimeSadržaji vodiča koji su turisti opisivali zemlju davali su mu osnovne i najznačaj-

nije podatke o nekom mjestu ili lokalitetu. Pitanje jezika i administracije u zemlji bilo je olakšano njemačkim i austrijskim putnicima jer je zvanična vlast težila da svojim domaćim (austrijskim) putnicima omogući da se što više osjećaju kao kod kuće. Izgradnjom državnih hotela to je bilo i omogućeno, a željeznički saobraćaj bio je svakako u njihovim rukama pa se tu nije osjećala razlika u odnosu na željeznicu u Monarhiji. Ipak je upoznavanje sa stranim i nepoznatim, sa onim što se u vodičima naziva orijentalnim, bilo najznačajniji zadatak vodiča.

Slika Bosne koja je predstavljena u njima, danas se može ocijeniti pozitivnom. Autori vodiča su na svakom koraku hvalili zasluge Vlade i njene napore da ove ze-mlje što prije civiliziraju i približe evropskim standardima ali u isto vrijeme sačuva-ju posebnosti i karakteristike koje ih razlikuju od ostatka Monarhije. Kulturološki utjecaj koji je dolazio iz vana tada nije još bio vidljiv, mislilo se da će ove zemlje zauvijek sačuvati svoj orijentalni karakter, ali kako nam je vidljivo iz vodiča nakon nekoliko decenija strane uprave, zemlja se nije samo vizuelno, nego i karakterno iz-mijenila. U prvim vodičima iz osamdesetih godina devetnaestog stoljeća boravak u ovim zemljama se prikazuje kao avantura, gdje putnik dobiva priliku da kroči na

39 “Station Konjica, (122 Km von Mostar, Restauration am Bahnhof, Gasthof Kaiser Franz Joseph). Die gleichnamige Stadt liegt in einem Kessel zwischen hohen Bergen an beiden Ufern der Nerenta, die hier ihrem tief eingeschnittenen, geröllbedeckten Betten zu Zeiten so seicht ist, dass sie stellenweise durchwatet werden kann. Schöne steinerne Bogenbrücke.“ Illustrierter Führer durch Dalmatien, 1902, 92

aleksandar šarac

• 298 •

područja na koja prije njega nije ni jedan drugi čovjek kročio,40 dok se u vodičima iz kasnijeg perioda gubi ta prvobitna mistika, karakteristična za prve vodiče.

Ovi vodiči će ostati vrijedan izvor za proučavanje, ne samo razvoja turizma u Bosni i Hercegovini nego i razvoja svih drugih oblasti, prije svega gradova i indu-strije. Oni nam daju bogat uvidu u pogled iz Monarhije na našu zemlju u ovom periodu. Ideje i misli s kojima su oni dolazili u ove krajeve za sigurno su stvarali čitajući vodiče na putu prema Bosni, te se potom ponašali onako kako im je u njima navedeno. Odnos tradicije i modernizacije u ovim zemljama prikazan je sa podjed-nakim interesom, tako da se prelazni period u kojem je zemlja napuštajući orijental-ni i poprimajući evropski karakter može jako dobro rekonstruisati. Na žalost vodiči su jednostran izvor koji nam ne nudi povratne informacije, kao što je broj turista koji su dolazili u zemlju ili kakav je zaista bio kvalitet smještaja i boravka u zemlji. Te informacije mogu nam dati samo ljudi koji su nakon svog boravka pisali memoare ili biografije, te tako upotpuniti našu sliku o njihovom boravku u našim krajevima.

Literatura

1. A. Hartleben’s Neue Reisebücher, Reiserouten in Bosnien und der Herzegowina, Illustrierter Führer mit 68 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Kar-te, berichtigte und wesentlich vermerthe Auflage, A. Hartleben‘s Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1895.

2. A.Hartleben‘s Illustrierter Führer Nr. 56, Illustrierter Führer durch Bosnien und die Herzegowina, Dr. C.A. Neufeld-München, A.Hartleben‘s Verlag, Wien-Pest-Leipzig, 1903.

3. Baedeker‘s Reisehandbücher, Österreich-Ungarn nebst Cetinje, Belgrad, Bukurest, Handbuch für Reisende von Karl Baedecker, Mit 75 Karten, 76 Planen, 7 Grun-drissen und 2 Panoramen, Neunundzwanzigste Auflage, Verlag von Karl Baedec-ker, Leipzig, 1913.

4. Handbuch für Reisende, Osterreich-Ungarn nebst Bosnien und der Herzegowi-na, Cerinje, Belgrad, Bukurest, von Karl Bedeker. Leipzig, 1907.

5. Hartleben‘s Neue Reisebücher, Unterwegs, schilderungen und naturansichten von den beliebtesten Reisewegen, Reiserouten in Bosnien und der Herzegowina, Illustri-erter Führer mit 58 Abbildungen, einem Plane von Sarajevo und einer Karte, A. Hartleben‘s Verlag, Druck von Friedrich Jasper in Wien, Wien-Pest-Leipzig, 1892.

6. Illustrierter Führer durch Dalmatien (Abbazia-Lussinpiccolo) Langs der Küste von Albanien bis Korfu und nach den Ionischen Inseln, mit 8 Separatbildern, 62 Abbil-dungen im Texte und 11 farbigen Karten und Planen, Fünfte, gänzlich umgearbei-tete und vermehrte Auflage, A. Hartleben‘s Verlag, Wien. Pest. Leipzig., 1902.

40 Primjer za ovo je citat o novoizgrađenoj cesti Banja Luka – Jajce iz 1895. godine.


• 299 •

7. Kostić Đorđe, Bedeker kao ogledalo političkih promena na Balkanu, Sa Bedekerom po jugoistočnoj Evropi, SANU, Beograd, 2005

8. Paska Erwin von, Praktischer Wegweiser durch Dalmatien, Mit berücksichtigung von Bosnien, Herzegowina, Montenegro und der Küste bis Korfu, Druck und Verlag, Christoph Reisser‘s Söhne, Wien, 1910.

9. Petermann Reinhard, Führer durch Dalmatien, Herausgegeben vom Vereine zur förderung der Volkswirtschaftlichen interessen des Königreichs Dalmatien, mit 165 Illustrationen von Ludwig Hans Fischer, mit 4 Geographischen Karten und 4 Stadtplanen, Wien, 1899.

10. Pojman, Julius. Illustrierter Führer durch Bosnien und die Herzegowina. (= A. Hartleben‘s illustrierter Führer - Band 56). 4. Auflage, A. Hartleben, Wien-Le-ipzig, 1913.

aleksandar šarac

• 300 •

Aleksandar ŠaracBosnien und Herzegowina in den Reiseführern (Wegweiser)

auf deutscher Sprache von 1878. bis 1918.

ZusammenfassungNachdem Bosnien und Herzegowina von den Österreichisch-Ungarische Truppen

okkupiert worden war, öffnete sich eine für deutschsprachige Touristen verlockende Welt, welche jeder aben teu er lus tige und erfahrungssuchende Mensch zu besuchen versuchte. Da sich diese Länder seit mehreren Jahrhunderten unter der osmanischer Verwaltung befanden, lockten sie mit ihrer orientalischen Kultur und Geschich-te, welche der Tourist kennenlernen wollte. Als eine unbedingte Notwendigkeit standen ihm zur Verfügung mehrere in deutscher Sprache geschriebene Wegweiser und Führer welche sich mit den Ländern Bosnien und Herzegowina befassten. In diesen Büchern standen dem Leser alle verfügbaren Informationen über die Gesc-hichte, die Städte, Straβen, Hotels, die Natur und alle anderen Sehenswürdigkeiten des Landes. Gerüstet mit dem endsprechendem Reiseführer stand dem einfachem Touristen nichts im Weg um das Land kreuz und quer durchzuwandern und dabei neue Erfahrungen zu sammeln. Für die heutige Geschichtsschreibung stellen die Reiseführer erstklassige Quellen aus welchen sich das Verstehen und die Bedeutung dieser Länder für die damalige Monarchie nachstellen lässt. Außerdem beschreiben die Texte ein Bosnien und Herzegowina welches noch immer nicht das Europäis-ches Bild angenommen haben, aber die Kulturelle Veränderung ist überall zu sehen und zu spüren. Genau diese Veränderung lässt sich am besten in den Reisefürer zu erkennen, denn sie beschreiben am besten den unterschied zwischen dem Altem und dem Neuen Bosnien, wobei sie groß zü gig über beide schreiben. Das Bild das sie geben können wir heute als positiv und optimistisch bewerten.

• 301 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)72.071 Wagner O.72(436)”18/19”

asja mandić

Otto Wagner’s Role as a Professor in the History of Modern Architecture

•Abstrakt: Ovaj rad kritički razmatra poziciju Otta Wagnera, znamenitog austrijskog ar-

hitekte, u historiografiji moderne arhitekture. Iako se analizom Wagnerove teorije i izvede-nih arhitektonskih objekata može utvrditi da on ni svojom teorijom ni praksom nije toliko inovativan u kontekstu razvoja moderne arhitekture, ovaj rad postavlja Wagnerov doprinos modernoj arhitekturi u kontekst njegove pedagoške djelatnosti u okviru Wagnerove škole, odnosno uticaja koji je, kao profesor, izvršio na generacije mladih arhitekata, koji su dali značajan doprinos arhitekturi modernizma.

Ključne riječi: arhitektura, eklekticizam, fin-de-siécle Beč, funkcionalizam, historici-zam, historiografija, modernizam, teorija, Wagnerova škola, Zeitgeist

Abstract: This paper gives a critical examination of Otto Wagner’s position in the historiography of modern architecture. Even though the analysis of Wagner’s theory and completed architectural objects proves that he was not so innovative with his theory or practise in the context of the development of modern architecture, this paper positions Wagner’s contribution in the context of his pedagogical activities within the Wagner School, that is the influence he, as a professor, exerted on the generations of young architects who significantly contributed to the architecture of modernism.

Key words: architecture, eclecticism, fin-de-siécle Vienna, functionalism, historicism, historiography, modernism, theory, Wagner School, Zeitgeist.

In the historiography of modern architecture Otto Wagner (1841-1918) takes a notable position starting from the first modern historical “classics”, Pioneers of Mod-ern Design (1936) by Nikolaus Pevsner and Space, Time and Architecture (1941) by Siegfried Giedion to the later ones, those by Vincent Scully, Kenneth Frampton and William Curtis. The early histories discuss Wagner’s theory and practice in the context of the rising spirit of modernity and the shaping of the ideology of modern movement. His position has somewhat changed in the late 1960s and 1970s, the years that brought a dramatic questioning of the truthfulness of historical narrative

asja mandić

• 302 •

as a vehicle for representing the contents of the past, but his accomplishments for development of modern architecture still need further examination and elaboration especially in the context of his pedagogical practice at the Wagner School.

This paper is first going to examine the place of Otto Wagner in the historiogra-phy of modern architecture and then attempt to demonstrate that his major contri-bution to the architecture of the twentieth century was his influence as a professor who led the generation of architects over the threshold from nineteenth century historicism towards modern architecture.

Wagner’s place is examined in the most influential histories of modern archi-tecture, those discourses that established the foundations of modern architectural history such as Henry-Rusell Hitchcock and Philip Johnson’s International Style (1932), Nikolaus Pevsner’s Pioneers of Modern Design (1936), and Siegfried Gie-dion’s Space, Time and Architecture (1941) as well as those that reflect the changing notions of modern architecture such as Vincent Scully’s Modern Architecture: The Architecture of Democracy (1961), Bruno Zevi’s The Modern Language of Architec-ture (1973), Kenneth Frampton’s Modern Architecture: A Critical History (1980) and William Curtis’ Modern Architecture Since 1900 (1982). The criteria of select-ing the texts were the degree to which they are representative of modern histories and the extent to which they hold an authoritative position in the history of mod-ern architecture. Although all of the selected histories in one way or another deal with the same subject, there are significant differences from one author to the next in terms of persons, projects and ideas chosen.

In their influential history, International Style Hitchcock and Johnson consider Wagner as the individualist who was one of the first to “break consciously with the nominal discipline of the revivals”.1 Regarded as the influential figure of the New Tradition in the terms of these authors, Wagner “cultivated qualities of lightness and developed the plane surfaces of his architecture for their own sake,”2 significantly a decade before Peter Behrens’ architectural volume began to replace the traditional effect of mass.3 Wagner, Behrens and Auguste Perret were the architects that “light-ened the solid massiveness of traditional architecture,”4 but Hitchcock and Johnson restrain from further elaboration or illustration of Wagner’s architecture. The main objective of the authors was to advertise International Style and to establish the modern movement as a style, original, valid, logical and innovative as the great styles

1 Henry-Russel Hitchcock and Philip Johnson, International Style, W.W. Norton & Company, New York, 1995, 40.

2 Ibid.3 Ibid.4 Ibid, 41.


• 303 •

of the past.5 Wagner’s architecture did not find a room in the set of illustrations of this book which function as a real evidence that support the authors’ argument.

The other two founding genealogies of modern architecture, that played a de-cisive role in shaping the ideology of modern movement, that of Giedion and Pe-vsner, regard Wagner as a significant figure in their narrative of genesis, triumph and decline of modern architecture. In Pioneers of Modern Design (1936) Nikolaus Pevsner refers to Wagner as “the most progressive Viennese architect,”6 as one of the first to admire the machine and understand its relation to architecture and the link between design to ornamentation and his architecture is brought in relation to Adolf Loos (1870-1933), Louis Sullivan (1856-1924), Frank Lloyd Wright (1869-1959) and Henri van de Velde (1863-1957).7 In order to demonstrate Wagner’s modernity, Pevsner selects his most modern work, the Postal Savings Bank, as a representative of his built works and only uses quotations from his theoretical work Modern Architecture which prove his hypothesis: “The only possible departure for artistic creation is modern life.” “All modern forms must be in harmony with…the new requirements of our time.”8 Pevsner compiled these facts, i.e. linked the evi-dence, quotations and an example together in his historical narrative that defines the roots, novelties and innovations in order to justify natural, and evolutionary development of modern architecture.

Sigfried Giedion also reserves room for Wagner in his history of modern archi-tecture, Space, Time and Architecture (1941). Mirroring his fellow historian Pevs-ner, Giedion selects an almost identical quote from Wagner’s Modern Architecture: “our starting point for artistic creation is to be found only in modern life.”9 The Postal Savings Bank is again selected to represent Wagner’s architectural opus and the same is in the first edition of Vincent Scully’s Modern Architecture: Architecture of Democracy (1961) where the Postal Savings Bank is contrasted to Horta’s Maison du Peuple in order to demonstrate the break from organic curves in favor of hard, linear design.

In the aforementioned histories there is no trace of the Wagner’s tendencies to-wards academic historicism. However, closer examination of what was considered to be Wagner’s functional and modern architecture, indicated his eclectic tenden-cies. The design of the Postal Savings Bank (1908), probably Wagner’s most mod-ern work, is based on a logical trapezoidal plan with a banking hall at its center,

5 See Hitchcock and Johnson International Style 6 Nikolaus Pevsner, Pioneers of Modern Design, Penguin Books, New York, 1984, 30.7Ibid., 27.8 See Pevsner, Pioneers of Modern Design.9 Sigfried Giedion, Space, Time and Architecture, Harvard University Press, Cambridge, Massachu-

setts, 1980, 317.

asja mandić

• 304 •

which contains a glass vault carried on steel columns. The architect tried to hu-manize these materials by arranging them in a church-like structure similar to the Renaissance ones that reflect rationality, harmony and symmetry. This building still echoes his earlier open-minded eclecticism of Neo-Renaissance or how he termed it “free Renaissance”10 and it only attempts to express modernity through the modern use of materials so it still appears only as a modernized past.

Compared to his designs, Wagner’s theoretical writings reflect more modern con-cepts such as his Sketches, Drawings and Executed Buildings published in four volumes,11 which along with his architectural designs, contain his theoretical concepts, such as the need for a new style that would reflect the needs of a modern man. This plea for a new style was introduced in 1889, but this was a phenomenon of the nineteenth-century architecture in general and was acknowledged much before Wagner. For instance, in his Lectures on Architecture (1854-1868) French architect Viollet-le-Duc discusses the development of a new style that has to “consider the ideas of progress proper to our age.”12 Wagner could have been guided by Viollet-le-Duc’s writings, or by the German influence that was predominant in Austria. Since he was studying in Berlin, it is more likely that he was inspired by the German theorists who touched upon the problem of style such as the architect K.F. Schinkel, who in 1822, in his diary raised the ques-tion of why his era should not have its own style. In 1828 German theorist Henrich Hübsch also wrote about this issue in his book In What Style Should We Build. In later works, Hübsch aimed to identify the means for developing a new style based on a “need,” which is best identified by its primary elements of roof and supports, the no-tion that goes back to Marc Antoine Laguier’s Essay on Architecture (1753). In 1845, another German architect, Eduard Metzger, discusses the same contemporary issue in his work A Contribution to the Contemporary Problem: In What Style One Should Build.13 But probably the most direct influence on Wagner was that of his professor at the Academy of Fine Arts in Vienna, Eduard van der Nüll who in 1845 also addressed the problem of style and eclecticism.14 In “Andeutungen über die kunstgemässe Bez-iehung des ornaments zur rohen Form” (1845) van der Nüll calls for an end to Greek

10 Wagner, like his Viennese contemporaries, was influenced by the historical approach of Gottfried Semper (1803-1879), a German architect, teacher and writer who envisioned the Renaissance as still capable of stylistic completion. See Gottfried Semper, “Der Stil,” in Otto Wagner: Reflections on the Raiment of Modernity, (ed. Harry Francis Mallgrave), The Getty Center Publication Programs, Santa Monica, 1993.

11These four volumes were published from 1889 to 1922.12 E.-E. Viollet-le-Duc. Lectures on Architecture. Vol. I, Dover Publications Inc., New York, 1987.13 Harry Francis Mallgrave, “Introduction,” in Otto Wagner, Modern Architecture: A Guidebook for

His Students to This Field of Art, The Getty Center for the History of Art and the Humanities, Santa Monica, 1988, 17.

14 Ibid., 16


• 305 •

and Gothic forms because the technical means of his age suggested new methods of construction. He believed that new style, developed from three criteria: logical use of materials; rational design, and construction; and sensitive artistic ennoblement of constructional form, would produce new form.15

In comparison to Wagner’s Sketches, Drawings and Executed Buildings, his more revolutionary ideas are expressed in the first volume of Modern Architecture (1896). The book is divided into five chapters: “The Architect,” consists of ideas on the pro-fession; “Style” contains a rejection of historicism and Wagner’s principles of moder-nity; “Composition” describes the procedures in planning; “Construction” includes his most important theoretical ideas, the core of his theory; and “The Practice of Art” gives practical tips on city planning. It was published in four versions between 1896 and 1914 reflecting the evolution of Wagner’s concepts on modern architecture. In the preface to the third edition (1901), he defined this book as “an appeal to young architects to avoid copies and the path of plagiarism and to find salvation in the world of creation.”16 He emphasized the necessity for a new architecture in response to new functional requirements, new materials.

Need, purpose, construction and idealism are the primitive germs of artistic life. United in a single idea, they produce a kind of ‘necessity’ in the origin and existence of every work of art, and this is the meaning of the words “ARTIS SOLA DOMINA NECESSITAS.17

Despite Wagner’s calls for primacy of function and construction, he was still un-able to break away from idealism, the esthetical concern with ideal beauty of form inherited from Renaissance. Not even in his last edition of Modern Architecture (1914) did Wagner completely distance himself from tradition. His chapter “Com-position” still demands symmetry and the effect of perspective in the design.

The aping of unsymmetrical buildings or the intentional making of an unsymmetrical composition in order to achieve a supposed painterly effect is totally objectionable. All unsymmetrical ancient models came about only because later generations made spatial changes to a building originally symmetrical, causing the asymmetry. Never, never may this be looked upon as the original intention.18

Demand for symmetry is a Renaissance principle, as is the significance of the ef-fect of perspective.

15 Ibid. 16 Otto Wagner, Modern Architecture, 55.17 Ibid., 91.18 Ibid., 86.

asja mandić

• 306 •

When composing, the architect has to place great importance on the effect of perspective; that is, he must organize the silhouette, the mass-ing, the projections of the cornice, the distortions, the sculptural line of the profile and ornaments in such a way that they appear properly emphasized from a SINGLE VANTAGE POINT.19

Wagner’s modernism was not an escape from history, but rather a redefinition of the way that historical notions factor into a design which makes use of new materi-als and building techniques. Therefore Modern Architecture is a manifesto of a prac-titioner who was loyal to traditional values, but fully aware of the new challenges that architecture was facing.

It can be concluded that in the overall history of modern architecture neither Wagner’s theoretical concepts nor his architecture are really revolutionary. His theory is not significantly different from what was being taught at the Ecolé des Beaux-Arts nor it was more evolutionary than what Louis Sullivan, was preaching in 1880s. In “Elements and Theories of Architecture” (1902) J.A. Guadet laid out the guiding principles of Beaux-Arts Academy teaching: program, purpose, symmetry, simplicity, and beauty. Wagner’s Modern Architecture contains all these principles. Guadet’s description of the architects’ task: to “translate the aspirations of their time;” and to “be the artist of your own times—that is always a noble mission”20 is similar to Wagner’s definition of one of the most important tasks of an architect: necessity of perceiving needs of contemporary society and solving them.21

As early as 1881 Louis Sullivan addressed the emphasis on program and utility, associated with functionalism, when he described his first year in the firm Adler and Sullivan.

He could now, undisturbed, start on the course of practical experimen-tation he long had in mind, which was to make architecture that fitted its functions – a realistic architecture based on well defined utilitarian needs – that all practical demands of utility should be paramount as a basis of planning and design; that no architectural dictum, or tradition, or superstition, or habit, should stand in his way.22

19 Ibid.20 J. -A. Guadet, “Elements and Theories of Architecture,” in America Builds, Public Domain, New

York, 1902, 323-334. 21 Wagner, Modern Architecture, 68.22 Hugh Morrison, Louis Sullivan: Prophet of Modern Architecture quoted in Larry Ligo, The Concept

of Function in Twentieth-Century Architectural Criticism, UMI Research Press, Ann Arbor, Michigan, 1984, 13.


• 307 •

His call for architecture that “fitted its functions” came much before Wagner’s emphasis on the necessity for architecture to respond to functional requirements, new materials and structure: “Need, purpose, construction and idealism are the primitive germs of artistic life.”23

Even though they are mentioned in the early histories of modern architecture, Wagner’s theory and architectural projects do not seem very innovative or revolu-tionary, but there was something in his teaching methodology at Wagner School that inspired and encouraged his students to proceed with more revolutionary de-signs. Wagner School has been forgotten until 1969 when Otto Antonia Graf ’s es-say “Die Vergessene Wagnerschule,” was published. Prior to that Siegfried Giedion in his Space Time and Architecture briefly mentions the School, but refrains from further discussing its significance and contribution to the modern movement. Only after Graf ’s emphasis on significance of the Wagner School, Wagner was brought into historical discourse in this context. Vincent Scully, obviously impacted by Graf ’s account, in his revised edition of Modern Architecture: Architecture of De-mocracy (published in 1974) in the last, added chapter, praises Wagner’s influence on the architecture of his student Karl Ehn i.e., that the design of Karl Marx Hof (1927-1930) reflects the influence of Wagner and his school. Ehn’s Karl Marx Hof as a “descendant of Wagner School” was also acknowledged by William Curtis in his Modern Architecture Since 1900 (1982), but surprisingly this history is not very different from Pevsner and Giedion in regards to Wagner’s position in the history of modern architecture.

Unlike some of his aforementioned fellow historians, Kenneth Frampton in Modern Architecture: A Critical History (1980) examines Wagner’s pedagogical role in the context of his influence on protagonists of Vienna Secession Josef Maria Olbrich, who assisted Wagner in his office and Josef Hoffman, who was a student in the Wagner School. The Wagner School is briefly mentioned in the context of the Futurist architect Sant’ Elia and even though Frampton only scarcely mentions Wagner’s pedagogical influence, his discourse opens the door for new insights pro-voking further exploration of Wagner’s contribution as a professor.

Wagner’s historical significance resides within his involvement with the Acad-emy of Fine Arts where he was the chair of the school of architecture, which came to be known as the Wagner School. An insight into the Wagner School will provide a better understanding of Wagner’s role in the history of modern movement. Wagner discovered, inspired, motivated and supported a number of young talents who car-ried Austrian architecture over the threshold towards modernity. The students of the Wagner School and the publications of their designs inspired architects around Europe and even across the Atlantic, in the United States.

23 Wagner, Modern Architecture, 91.

asja mandić

• 308 •

The Wagner School effectively existed for twenty years, from 1894, when Wagner was appointed professor of the Academy, until 1914. Wagner was already fifty when he started teaching and many of his architectural designs were executed or were in the process of construction,24 others, along with this theoretical approaches, were published in Sketches, Drawings and Executed Buildings (first volume was published in 1889). This document of his works, which show him as rather conservative,25 won him the academic post — the faculty of the Academy assumed Wagner would continue teaching in the manner of his predecessors.

Since he was already an affirmed practitioner and theorist, for the students he was the architectural “super representative”, the status that provided him with the authority, power and predisposition act as an “opinion leader”.26 His impressive opus of works (just published in Sketches, Drawings and Executed Buildings), the authority given by the title of professor and great rhetorical prowess all provided him with the confidence, power and skill to persuade. In 1986 the first volume of Modern Architecture was published, the text, that was written with a clearly didactic purpose, to serve as a guide to his students at the Academy.

Wagner’s teaching was based on the strong relationship between master and stu-dent, thus he was very selective when admitting students and only the most gifted ones were able to enroll in his program. While the Technical University in Vienna was accepting up to seventy students a year, at that time, Wagner accepted on aver-age six to seven students, out of ten times that number of applicants.27 He justi-fied this selective strategy through the definition of art: “art, as its name suggests, is an ability; it is talent developed to perfection by the chosen few, a talent to invest beauty with tangible form.”28 The teaching method based on a close relationship between master and student benefited both sides; Wagner taught his students and learned form them at the same time. But the best way to examine the effect of the School is to see how students perceived it. Karl Maria Kerndle, one of the most pro-gressive students in Wagner’s class, in 1902/03, writes:

The work at the Wagner School is guided by this modern spirit of con-stant progress. The school’s creative force is based on the insight, that

24 Synagogue, Budapest (1870), Palais Wagner, 3 Wenweg, Vienna (1890), Nussdorf Dam, Danube Works, Vienna (1894-98), Stadtbahn System, Vienna (Karlsplatz Station with J.M. Olbrich) (1894-99).

25 In the first volume of Sketches Drawings and Executed Buildings Wagner remained in line with the Neo-Renaissance style or “free Renaissance” as he referred to it. See Wagner Sketches Projects and Executed Buildings, 17.

26 Ronald Carpenter, History as Rhetoric, University of South Carolina Press Columbia, South Carolina, 1995, 6.

27 Ian Boyd White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, 1989, 10.

28 Wagner, Modern Architecture, 40.


• 309 •

the sole starting point of all artistic desire should be modern, ever re-newing life, where the task which artists must solve through art origi-nates...The school’s creative energy is rooted in the individuality of every single person; complete artistic freedom is the Wagner School’s solution, just as necessity is the only master of art…The artist never fin-ishes learning, he can never create something that he will not attempt to surpass with his next effort, he will remain for ever and immutable: the idea of art, the principle of art, the basis of its creation.29

The Wagner School had a three year curriculum which consisted of very spe-cific assignments and was designed to teach students practical aspects of design, the understanding of structure, materials and functional requirements, as well as to inspire free expression and imagination. In the first year, students were assigned a simple Viennese apartment building, a project they would likely encounter in their professional lives, the one that would “give them a firm grasp of structures and an understanding of needs,” and a “full appreciation of problems involved.”30 Once stu-dents became secure in dealing with practical problems and were able to respond to the requirements of purpose and the needs of a client, they were introduced to a more complex task, the design of a public building, which was the second year as-signment. The public building was intended to incorporate complicated solutions and thus prepare students for challenging architectural profession. The third year in the Wagner School involved the progression towards more innovative and crea-tive solutions – a project they might never encounter in their professional lives. The purpose of these assignments, as Wagner described it was “to help ensure that the divine spark of imagination that must always be alight in an architect becomes a lu-minous flame.”31 Such creative and exotic projects were given every year at the Ecolé des Beaux-Arts in Paris and Wagner recognized their significance to the training of the artist’s imagination. He devoted himself to these kinds of projects because he believed in the importance of freedom and personal expression that would inspire young architects to avoid the path of plagiarism and to find salvation in the world of creation32 and each student was free to choose whatever imaginary representa-tions suits his personality.33 The three-year curriculum had a strong impact on the

29 Karl Maria Kerndle, “Aus der Wagner-Schule 1902/03 und 1903/04,” in August Sarnitz, Ernst Lichtblau, Architect 1883-1963, Canfield and Tack Inc. Rochester, New York, 1994, 17.

30 Otto Wagner, “Baukunsletisches Lehrprogram,” in Borsi Franco, Godoli Edzio, Vienna 1900: Architecture and Design, Rizzoli International Publications, Inc., New York, 1986, 157-158.

31 Ibid.32 Wager, Modern Architecture, 55.33 Wagner, “Baukunstlicher Lehrprogram”, in Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and De-

sign, 158.

asja mandić

• 310 •

students’ future careers because it not only prepared them to respond to the needs of their clients, and to the structural and functional requirements, but it also en-couraged them to break from traditional formal guidelines in search for free expres-sion and innovation in design.

Wagner perceived the residential apartment building to be the basic building block of urban planning and therefore the model for young architects. The apart-ment building was adapted to the needs of modern humans, thus the floor plan needed to make maximum use of space in the most functional way.34 Guided by the requirements of purpose and economics, Wagner’s students designed very modern, functional buildings such as Slovenian architect Max Fabiani (1865-1962) who continued and developed the master’s concepts. There have been suggestions that he even assisted Wagner in writing Modern Architecture35 and the influence of Wag-ner’s architectural manifesto is obvious in Fabiani’s works. At the turn of the centu-ry, Fabiani designed the Portois & Fix Building on Ungargasse (1899-1900) which expresses a strict formulation of his professor’s concepts. Here the architect applied Wagner’s idea regarding urban architecture i.e., the need to take into account prob-lems of hygiene caused by pollution.36 The building reflects a functionalist approach in the selection of materials, architectural details, and limited decorative elements. The functionalism is evidently reflected in the division of the façade into the lower commercial space and the upper housing units, emphasized by the use of different materials; the lower part of the façade is red granite, higher floors are green tiles. In his model for the Portois & Fix Building Fabiani made a significant contribution in new use of color: painting of metal parts, both decorative and structural, some in silver i.e., in the chromatic sense with neutral means that lighten the structural weight. Research and experimentation in the field of color that took place in Wag-ner School was significant as the one in the field of form.

Ludwig Hevesi, Viennese critic in 1901 referred to the Portois & Fix building’s façade as impressive, imposing and highly modern.37 The cladding of the façade with slabs directly evolved from Wagner’s apartment building, Majolikahaus, but the decoration is much more modern. Fabiani reduced the organic curves and floral decorations of the Art Nouveau to geometric patterns. The works of other Wagner students express similar characteristics: Jože Plečnik’s Langer house in the Beckgasse (1900-1901), Ernst Lichtblau’s apartment house in the Wattmanngasse (1914), 34 From the Wagnerschule 1899, supplement to “Der Architekt” in Sarnitz, Ernst Lichtblau, 19.35 Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 157. 36 Wagner touched upon problems of population growth, changes in traffic, loss of center in the

urban city planning, and gave contemporary architects the task of resolving these problems by taking into consideration the requirements dictated by the new demands of modern individuals: traffic, economics and hygiene. See Modern Architecture, chapter “The Practice of Art”.

37 Peter Haiko, Vienna 1850-1930: Architecture, Rizzoli, New York 1992, 174.


• 311 •

both in Vienna; Alois Bastl’s apartment house with commercial space in the Masa-rikova Street in Zagreb (1906).

The apartment houses of his students reflect a shift towards a modern trend that was in some way inspired by Wagner’s designs. However, his students did not display Neo-Renaissance and Neo-Baroque arrangements, rather simplified forms ruled by the criteria of economy. Therefore, the costly stucco and stone-cutting work of the Classical design was sometimes replaced by two-dimensional decorations executed in sgraffito directly in the cement.38 These buildings were not completely stripped of ornament, but décor had nothing to do with academic historicism, it was applied to the form as if the façade was a painting canvas and this architecture is referred to as “tattooed architecture.”39

These architectural objects were often both apartment and commercial build-ings, thus the functional requirements were followed religiously to make the maxi-mum and most efficient use of space (e.g. Portois & Fix Building). The ground lev-els were usually reserved for commercial shops, where glass walls were required to fulfill the need for the transparency that would enable the display of goods in the windows hence such buildings demanded an analytical and functional approach to architecture, structure and materials.

The design that especially brought architecture and structure together was that of the department stores in the early years of the twentieth century. Following the functional requirements of the department store such as the need for transparency, the architects developed glass architecture as evident in the designs of Wagner’s stu-dents, István Bénko-Medgyaszay and Karl Reinhart. Bénko’s Design for a depart-ment store (1902) contains a glass cage in the central section of the front, he opens the interior space and integrates the building with the street. Reinhart goes even further with his design for his department store (1913) for he fully develops the concept of the curtain wall. This glass box also shows a very modern trend— the architect attempted to standardize the glass components according to a modular system based on the shape of a square. Wagner’s teaching on the primacy of func-tional requirements and the importance of straight lines are not only followed by Bénko and Reinhart, but pushed further towards the glass-box architectural forms.

The projects by Bénko and Reinhart were not built, but they do exemplify the amazing drawing skills of students in Wagner’s School. It seems that Wagner gave the graphic representation of the project sometimes even greater importance than the architectural solution, thus some of his students are regarded as major contributors to the graphic arts in Veinna, such as Josef Hoffmann, Leopold Bauder, Emil Hoppe and others. Wagner’s interest in draftsmanship could be justified by the persuasive 38 Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 170. 39 Ibid.

asja mandić

• 312 •

element that the drawing has when presenting the architectural solution. The high drawing skills as evident in the works of his students were sometimes overempha-sized and Wagner’s teaching approach was criticized by some for “predominance of the hand,”40 where drawing becomes not a means to an end but end in itself or as in the words of student Marcel Kammerer from 1908: “The mania for draftsman-ship that is taking hold of architect should be regarded as a damaging shoot on a trunk full of sap.”41 Kammerer noticed that they are competing with artists, which becomes obvious in some designs that resemble the way of expression of Wagner’s good friend, that of Gustav Klimt.42 However, some problems of conceptual nature were tackled by Wagner School much before they appeared in painting — the use of abstract forms i.e., the utilization of rectangular surfaces and pure pyramidal and cubic shapes.43

The drawings of his students were published44 and they served as means of spreading the new ideas outside of Vienna and even beyond the borders of the Austro-Hungarian Empire. Wagner was probably aware of the fact that these revo-lutionary designs would not be built in conservative Vienna, but rather as skillful drawings would attract the eye, persuade the viewer by the design and revolutionize architecture in the less conservative parts of the world or in some less conservative times.

Wagner’s goal of giving his students a “firm grasp of structures and an under-standing of needs” as well as urging them to design “user-friendly and cost effective buildings”45 has been achieved in the works of the aforementioned students. Their designs express the evolution and progression of architectural forms from Neo-Classical to modern. The modernity is expressed on several levels: realism, struc-ture, purpose, material and necessity. Even though Wagner embodied these con-cepts in Modern Architecture, he still juxtaposed them to the classical concepts of symmetry and idealism. Thus it was his students’ ability to differentiate the modern conceptions and incorporate them in their designs that carried his ideas forwards. There was something in Wagner’s teaching method that encouraged free artistic expression, as one of his students wrote:

40 Wagner’s student Pavel Janák, statement from 1910. Ibid., 159.41 Ibid., 158.42 Marko Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912” u Istorija moderne arhitekture, antologija tekstova,

knjiga 1. Koreni modernizma, (ed. Miloš R. Perović), Izdavačka zadruga IDEA i Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1997, 542.

43 By 1910 these cubic forms were already exhausted by Wagner students. See Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912”, 542.

44 The first publication of the work of Wagner’s students was in 1898 under title “Aus der Wagnerschule.”

45 Sarnitz, Ernst Lichtblau, 20.


• 313 •

The main advantage of the Wagner School is the free individualistic expression of all talent and originality…no trace of the ‘drills’ and ‘re-petitive exercises that aim at superficial effects, something from which even the Ecolé des Beaux-Arts is still suffering. 46

Freedom guided these architects to the creation of the early modern designs. One of their most interesting source of inspiration was the exploration of folk culture and the transformation of the anonymous “primitive” forms into modern designs. The interest in architecture innocent of academic training was drawn from the Mediter-ranean vernacular forms. This connection was made by Josef Hoffmann, Wagner’s student and later assistant, in 1897, in his essay on the architecture of Capri:

…I was deeply moved by the architecture on the countryside. It is a sim-ple but typical approach to building, which is despised by protagonists of official grand architecture. This approach could tell us about our desire to produce forms related to function and materials…47

When in 1896 Hoffmann returned from his trip to Rome, he exhibited his drawings in the Great Hall of the Academy and these projects caused confusion and debates in the Viennese intellectual circles for they were spontaneously built, based on stereometrically reduced functional shapes. The students viewed Mediterranean architecture as an example of “pure” forms that expressed bare arrangements of el-ementary volumes, stripped down to the basic geometric shapes. They developed projects marked by “geometric abstraction” and “technical symbolism” such as Karl Maria Kerndle’s design of Sepulchral Chapel (1903). This project reflects linearity, abstraction, reduction of decorative elements on one hand, and technical construc-tions and materials on the other. It reveals an abstract composition of geometric forms stripped of ornament – a large white cube is divided in two equal parts by a narrow vertical entrance and a set of stairs; it is completely free from decoration, simple white and pure. It seemed that Kerndle wanted to champion the idea of pure architecture that was later mastered by Le Corbusier.48 The Sepulchral Chapel fea-tures the concepts of symmetry and monumentality in the design inspired by Wag-ner’s simplified classicism, but Kerndle reduces the formal elements to the abstract geometric shapes. The design is guided by fee rein to Kerndle’s imagination, some-thing that Wagner encouraged in his teaching.

46 This was written in 1898, from the Wagnerschule 1898 , supplement to “Der Architect” in Sarnitz, Ernst Lichtblau, 19-20.

47 Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 178.48 Le Corbusier was also interested in folk architecture. In his youth, he travelled around the Balkans and

recorded various thoughts on Macedonian houses, wooden buildings on the shores of Bosphorous and in Constantinople.

asja mandić

• 314 •

Ernst Lichtblau’s interest in folk architecture came from his travels through the Bosnian region. In 1907 in the Austrian journal “Der Architect,”49 he pub-lished an essay with sketches and photographs of different parts of Bosnia, places such as Sarajevo, Mostar, Jajce, and Banjaluka. The architect was interested in houses that were build during the Ottoman rule, in architecture composed of inexpensive material and wooden structure stripped off any kind of ornaments, set in an environment still untouched by Western civilization. This exploration of the folk, exotic and even “primitive,” which finds its parallel in the painting from the late nineteenth and early twentieth-century, represented escapism from the cruel urban life, and eventually grew into an inspiration for design free from academic historicism.

The combination of travel sketches and designs introduced the idea of a col-lage in which existing forms or regional Bosnian architecture were analyzed, broken down and recomposed into new architectural units. The “assembly” is based on the selection of basic geometric forms, and reinforcing them with more enduring ma-terials: natural stone walls, visible brick or stucco walls.50 In his sketches such as House for Bosnia, Lichtblau uses the recognizable roof from Bosnian folk architec-ture and recomposes it into a new architectural unit creating a new simplicity based on the symbiosis of the “primitive” and “academic” architectural attitude.51

Even though the School was marked by the “spirit of experimentation,” all projects were approached from the aspect of possibilities of their concrete realiza-tion, and thus were fully discussed, analyzed and critiqued.52 On daily bases Wag-ner worked responsibly, intensely and individually with each student. The students were also obliged to participate in weekly meetings where published projects were together examined, commented and critiqued and each student was stimulated to actively participate in the discussion and freely formulate his critique. The concept of Wagner’s teaching was oriented towards critical and creative approach to prob-lems in architectural design and many students who graduated from other architec-tural schools attended these meetings as a part of their postgraduate education.53 The rigid curriculum Wagner established in his school enabled two thirds of his students to make a living work in the important architectural offices: besides Wag-ner’s own, in those of Josef Hoffmann, Ohman Bauer, Max Fabijani… 49 Der Arhitekt, journal ran by Ferdinand Fellner Ritter von Feldegg, was a major promotor of Wagner

School since 1989. For more information on the activities of the journal and its publications see Poceto, “Vagnerova škola,” 535-549.

50 Sarnitz, Ernst Lichtblau, 22. 51 Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine: Razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing and

Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998, 229-232. 52 Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912”, 537-538. 53 Ibid., 537.


• 315 •

The most progressive years of the Wagner School were between 1897 and 1907 when the experimental architecture was created through optimism and euphoria over new forms. The Wagner School publications in 1905/1906 and 1907/1908 were very significant for the history of modern architecture at the time — this was understood to be the turning point in the move towards modernity.54 The students continued where their master left off since Wagner was deeply influenced by the traditional views of his predecessors and the general attitude of conservative Vien-nese society, which was more inclined towards preservation than innovation and was hostile towards novelties.55 He recognized the need for new architecture guided by the requirements of purpose, necessity and new materials, but never completely distanced himself from historicism. Fully aware of the difficulty of introducing and developing new ideas in the traditional environment, Wagner attempted to prepare his students and apprentices for “path with thorns” as he described architect’s pro-fession in Modern Architecture. His teaching encouraged them to develop new styles and change society guided by the modern spirit of constant progress, something Wagner himself was not able to reflect freely in his works.

His students and collaborators talk about this teaching as stimulating and en-couraging such as Josef Hoffmann56 who expressed works of genuine thanks to his master: “He understood how to encourage us and to support our hope. He had the gift of gladly bringing out all dormant abilities, of promoting and leading. He was truly a great and important teacher.”57 This notion is similar to Robert Oarley’s ac-count on Wagner published in Der Architect in 1919:

His activity as a teacher was success chiefly because he was capable of rous-ing the young to very intensive work and to a colossal volition…One thing every student has learned: to carry every assignment to its ultimate conclu-sion, to study it in every sense and to elaborate it with the greatest preci-sion, always with the desire to seek and invent something still better.58

Some of his students managed to distinguish the modern elements within Wagner’s architectural works and apply them to their designs. The social context,

54 Ernst Lichtblau, “Wagnerschule-Arbeiten aus der Jahren 1905/06 and 1906/07” and an appendix, Leipzig 1910 in Sarnitz, Ernst Lichtblau, 22.

55 Carl Schorske described Vienna through the “specific Viennese situation”: “the modern age in Vienna was handicapped by history; the modern age, modernity, and modernism were set off against each other...there was no activism, no real futurism and no radical modernism in Vienna.” See Carl Schorske, Fin-de-Siécle Vienna:Politics and Culture, Vintage Books, New York, 1981, 6.

56 Hoffmann was Wagner’s student and assistant. 57 This statement is from 1928. See Eduard Sekler, Josef Hoffmann, Princeton University Press,

Princeton 1985, 13. 58 Robert Oarley, “Otto Wagners Persönlichkeit,” in Sekler, Josef Hoffman, 13.

asja mandić

• 316 •

traditional Vienna, was still a barrier to the development of these ideas, but the Wagner School gave them space for experimentation. They were given freedom by their professor and this was quite uncommon at the academies of their time: no art school of the nineteenth and twentieth centuries produced such a profusion of revolutionary ideas and projects in such a short period of time, going far beyond anything designed by Wagner himself.59

Through the Wagner School and the works of his students and collaborators, Otto Wagner exerted a strong influence on Austrian architecture and more broadly, on the European avant-garde. In Austria, he had an enormous impact on several generations of students, among them the generation that formed the Vienna Seces-sion (1887) and the one that created the Austrian Werkbund (1913).

Wagner’s assistant Joseph Maria Olbrich (1867-1908) and one of his most tal-ented students, Josef Hoffman, who graduated with a Prix de Rome in 1895, co-founded an anti-academic art movement, the Vienna Secession. Joseph Maria Ol-brich was not Wagner’s student, but he was hired as a draftsman in Wagner’s office and thus was impacted by the master’s ideas. Wagner encouraged his assistants to participate in architectural competitions and Olbrich entered a number of them. The most important competition was for the North Bohemian Museum of Ap-plied Arts in Reichenberg (1895). This project clearly revealed Wagner’s influence: an abstracted classicism with quickly drawn semi traditional details. A few years later, Olbrich designed the Secession building (1897-1898), his most recognized edifice. Individualism and free expression, which were inspired and encouraged in both Wagner’s atelier and school, were distinguishable in the design of his assistant. Here Olbrich freely uses the treasury of tradition to reinforce and refresh the sense of form, but at the same time he is moving towards his individual style in a confident and self-assured way. In the 1914 exposition in Cologne, the Deutscher Werkbund honored the late Olbrich as one of its “twelve apostles” along with such contempo-raries as Peter Behrens, Josef Hoffmann, and Henry van der Velde.60

Josef Hoffmann (1870-1956) was also working for Otto Wagner, but at the same time he was establishing his position as an individual architect and making a name for himself. He was one of the founders of the Werkbund which played a significant role in the history of the modern movement. Only four years after he graduated, Hoffmann was appointed professor at the Kunstgewetbeschule in Vi-enna. As a practitioner he shared a classicist-rationalist tradition with Wagner, but his works are much more innovative. Around 1902 Hoffmann was beginning to move towards simplification and formal purification based on the post-1889 work

59 Otto Antonia Graf, Master Drawings of Otto Wagner, Academy of Fine Arts, Vienna 1987, 23. 60 Macmillian Encyclopedia of Architects, Vol. 3., (ed. Adolf K. Placzek), The Free Press, a Division

of Collier Macmillian Publishings, Co, Inc, New York, 1982, 315-318.


• 317 •

of Otto Wagner as illustrated in his Purkersdorf Sanatorium (1904) which had an influence on Le Corbusier’s later designs.61 Hoffmann highly valued Wagner as a great architect, teacher and a friend. In April 1928 he delivered a memorial address at Otto Wagner’s funeral where he remarked:

Otto Wagner as an architect of revolutionary guiding genius must be finally recognized, and even our ungrateful city will learn to value and love him. We who had the good fortune to stand by his side, who ap-preciated him as the revered master and guide, frequently also friend, we thank him above all for all the stimulating and awakening forces.62

Hoffmann’s architecture around 1901 reflected a preoccupation with the possi-bilities of abstract form in design and clear elements i.e., simple and free from orna-ment, that had never appeared in earlier styles. This was his own attempt to arrive at an abstract style.

Wagner’s role as a professor was an important contribution to modernism: many of his students’ designs paved the way for European Modernism. In 1901 and 1902 Emil Hoppe, Otto Schönthal and Marcel Kammerer graduated from the Wagner School. As students, they created imaginative designs infused with progress and modernity. The preeminence enjoyed by the three architects in Vienna can be ap-preciated through Marco Pozzetto’s comments on the history of the Wagner School in which he describes Hoppe as the Wagner student “who contributed most to the formation of Viennese taste between 1900 and 1910,” Kammarer as “one of the main figures in the Viennese scene” and Schönthal as “without doubt one of the most important personalities in Vienna both in his contribution to the develop-ment of modern form and through his built projects.”63 From 1902 to 1910 these three architects worked together in Wagner’s firm, but while working for Wagner they matured towards independence and soon set up their own practice. The rela-tionship between Wagner and the new Hoppe/Kammerer/Schönthal practice was the subject of a Joseph August Lux 1914 monograph on Wagner:

As a further proof that no master did more to positively promote in-dividual development than Otto Wagner, I would point in particular among the ranks of the younger generation to Marcel Kammerer, then Emil Hoppe and Otto Schönthal, a trio that matured quickly to create its own, individual style. To appreciate this, one has only to remem-ber that most schools, and by no means the worst, produce absolutely

61 Kenneth Frampton, Modern Architecture: A Critical History, Oxford University Press, New York 1980, 81.

62 Sekler, Josef Hoffmann, 495.63 Marco Pozzetto, Die Schule Otto Wagners 1894-1912, quoted in White, Three Architects from the

Master Class of Otto Wagner, 8.

asja mandić

• 318 •

uniform students…that from the great A’s and B’s come countless a’s and b’s…In contrast, the products of ‘Wagnerschule’ offer a refreshing picture of constant individualization, which can be regarded almost as a continued education.64

The competition project for the Grandstand at the pony-trotting stadium in Vi-enna (1911-1913) reflects the trio’s development of their own concepts regarding the relationship between structure and form but Wagner prepared them for this task since sporting installations and stadiums had been a favored subject in the Wag-ner School. Sport and the ferroconcrete structure of these buildings were seen as parallel and highly compatible expressions of the strength, vigor and efficiency of the new century65 hence these forms and materials exemplify the architects’ com-prehension of the functional requirements of the building.

Between 1924 and 1928 Hoppe and Schönthal66 designed the large social hous-ing block the Sandleiten estate. The design was derived from Wagner’s polemic Die Grosstadt (published in 1911) where he rejected the decentralized garden suburb as inappropriate for the economic and social needs of a highly mobile working popula-tion with little job security. This reflects the predominance of the former Wagner students in the design and planning of the housing estates promoted by the socialist city council in Vienna.67 These housing blocks were created by Hubert Gessner, Reumann-Hof (begun 1924), Karl-Seitz-Hof (begun 1926) and by various other Wagner students: Ernst Lichtblau, Rudolf Perco, Camillo Discher and Karl Ehn.

Karl Ehn’s design of the social housing project Karl Marx Hof (1927-1930) has been discussed in Curtis’ Modern Architecture Since 1900 as an important monument in the history of modern architecture and urbanism between the wars and as a “de-scendant of the Wagner School.”68 The Karl Marx Hof recalls the monumental order and rhythmic spacing of the arches often practiced by Wagner himself. The use of the clear-cut elevations, the absence of ornament, the flat roofs and linearity all resemble designs of Wagner School students, such as Kerndle, Hoffmann or Lichtblau.

Otto Wagner, Adolf Loos, Josef Maria Olbrich, Josef Hoffmann and a number of Wagner’s students played a major role in Austria’s vital contribution to modern architecture in Europe. Austrian architect Adolf Loos, who was probably the most revolutionary modern architect and theorist in fin-de-siècle Vienna, greatly admired

64 Joseph August Lux, Otto Wagner quoted in White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, 67- 68.

65 White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, 81.66 Kammerer was working on his own at this time.67 White, Three Architects from the Master Class of Otto Wagner, 88-90.68 Curtis, Modern Architecture Since 1900, Prentice Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey, 1987, 171.


• 319 •

Wagner. In his theory and design Loos advocated functional simplicity, appropriate use of materials and freedom from decoration. He was a strong proponent of pure forms, stripped from ornament. In “Ornament and Crime” (1908) Loos claimed that “The evolution of culture is synonymous with the removal of ornament from utilitarian objects….we have fought our way through freedom from ornament.”69 He sees ornament as “a crime against the national economy that should result in a waste of human labor, money and material.”70 Loos was very critical of Viennese architects such as Olbrich and Hoffmann who used decoration in many works of architecture and design, albeit he addressed their master, Otto Wagner as “the greatest archi-tect in the world…a key figure in the development of twentieth-century European architecture.”71 In Germany, Wagner’s significance can be detected in Peter Behrens’ speech on Josef Hoffmann when he refers to Wagner as a “stimulating and order-ing spirit of Vienna’s artistic life,” an “urbanistic genius of his time” and a man who “exerted influence on the entire artistic activity of his country”72 or in Bruno Taut’s statement that he is to a certain extent indebted to the Wagner School.

The influence of Wagner and his school spread throughout Europe, especially to former Czechoslovakia, Bulgaria, Hungary, Croatia, Bosnia, Slovenia, and other countries in Eastern Europe and the Balkan Peninsula. The history of modern archi-tecture in Czechoslovakia dates from the turn of the century when Wagner student Jan Kotěra returned in 1898 from Vienna. Kotěra, regarded as the father of Czech’s architecture, developed rational architecture based on unplastered brickwork73 and carried it over to his students and collaborators. He was appointed director of the Academy of Fine Arts in Prague and as a professor he cultivated two generations of architects, cubist and the functionalist, including Josef Gočár, who was Kotěra’s successor at the Academy. Another student of Wagner, Pavel Janák, known as a rep-resentative of Prague avant-garde cubism, developed from the Wagnerian modern trend but soon felt a danger of uniformity in the rationalistic style. In 1911 he pub-lished the Manifesto of Cubism with Josef Gočár and Josef Chochol74 and a group

69 Adolf Loos, “Ornament and Crime” in Programs and Manifestoes on 20-century Architecture, (ed. Ulrich Conrads) The MIT Press, Cambridge, 1964, 21-23.

70 Ibid.71 The Dictionary of Art, Vol. 32, Grove’s Dictionaries Inc., New York, 1996, 760.72 Sekler, Josef Hoffmann, 495.73 Vladimir Slapeta and Wojciech Lesnikowski, “Functionalism in Czechoslovakian Architecture,”

in East European Modernism: Architecture in Czechoslovakia, Hungary and Poland Between the Wars 1919-1936, (ed. Wojciech Lesnikowski), Rizzoli International Publications Inc., New York, 1996, 59.

74 Josef Chochol was initially influenced by the Wagnerian modern trend but later he drew his inspiration from cubism. The best examples of his pure, cubist architecture are houses in Prague below Vysehrad Hill (1911-1913).

asja mandić

• 320 •

of artists. Despite this Janák still acknowledged Wagner’s significance in the history of modern movement.

Wagner’s system can and must be the basis for an analysis of the present situation in architecture. Historically he was the first modern archi-tect. He was the first to be systematically and exclusively preoccupied with ideology. He was the most concrete. He should rightfully be des-ignated the master of European architecture, not only because of his achievements, but also because he influenced all the other centers of Modernism in Europe. 75

Wager students, particularly Kotěra, along with Janák, and Plečnik76 had a cru-cial influence on the development of modern architecture in Czechoslovakia in 1920s, 1930s and 1940s — all the projects that represent great works of architec-ture emerged from the “schools” of these architects.77

Functionalism in Hungary was inspired by the work of Otto Wagner and his students Josef Hoffmann and Max Fabiani. Turning away from eclecticism and the excesses of Art Nouveau, Hungarian architects looked to their Austrian neighbors for new forms. The most outstanding architects were: Béla Málnai, Béla Lajta and József Vágó. Lajta’s Rózsavölgyi House and the Chech-Hungarian Bank are sig-nificant monuments of Hungarian early modern monuments. Málnai’s bank shows simplified classicism in its projecting bays and vertical elements, which can be found in the works of Wagner and Hoffmann.78

Slovenians Max Fabiani and Jože Plečnik both went through Wagner’s training and Fabiani closely collaborated with Wagner, the latter’s influence is very distin-guishable in the Portois & Fix Department Store (1899) and the apartment and commercial building Artaria (1900). Jože Plečnik joined the Wagner School in 1895. In 1903 and 1905 he designed an office and residential building in the center of Vienna for Johannes Zacherl. The building transcended Wagner’s relatively sim-ple façades and monumentality. Peter Altenberg, a friend of Loos, praised the de-sign in a letter to Plečnik:

This noble and simple fortress…seems to have sprang out of the ground through its own noble strength. It broke conventions with monstrous vigor. It subdued, annihilated everything else.79

75 Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 200.76 Plečnik lived in Prague from 1911 until 1922 where he taught at the school of arts and crafts.77 Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912”, 547-548.78 Janos Bonta, “Functionalism in Hugarian Architecture” in East European Modernism, 128.79 Borsi and Godoli, Vienna 1900: Architecture and Design, 218-219.


• 321 •

In the use of color Zacherl building suggests Adolf Loss’s later stated principle that color should be dependent of used materials.80

In 1911 Jože Plečnik was appointed professor at the School for Arts and Crafts in Prague and later at Ljubljana University. He was the founder of the Slovenian school of architecture where another student of Wagner, Ivan Vurnik also taught. The influence of the Wagner School spread southward from the Slovenian border to Croatia. Viktor Kovačić, who taught at Zagreb University, and Alois Bastl, both Wagner students were certainly the fathers of modern Croatian architecture.

Besides the influence exerted by Wagner’s students and collaborators within regions that were once under Austro-Hungarian rule, the stamp of the Wagner School could also be found in Scandinavian and Italian architecture. The architects from these regions were exposed to the architectural solutions of Wagner’s students through the Wagner School publications of their designs. The architecture of Scan-dinavian architects, Sven Silow and Gunnar Morssing, for instance, reflect that in-fluence. In Norway Oscar Shou’s design for the National Theater in Bergen (1906-1909) also carried a mark of the Wagner School. Alvar Alto’s teacher Nyström was also influenced by the school.81

Italian futurist architect, Antonio Sant’ Elia, clearly indicates this influence, par-ticularly the drawings (Study, 1912) which resemble Emil Hoppe’s sketches (Study, 1902). Sant’ Elia pyramidal arrangements of simple volumes strongly reinforced by a stairway follow Hoppe’s technique of drawing elevations from close up and bellow.82 The influence of Wagner’s student is obvious and the architect and critic Giulio Arata, in 1914 recognized Sant’ Elia’s debt to the Wagner School: “In some drawings he imitates the rather cold forms of Margold or lets himself be influenced by the Austrian Wagnerian school.”83 The publications of Wagner School were a constant and treasured source of ideas for Sant’ Elia. His belongings at the time of his death were scattered, with the exception of the publication Wagnerschule 1902 which is the only book known to have belonged to him.84

Wagner’s students contributed to the development of modern architecture, particu-larly in the training of future generations of architects, in various places in Europe and even in the United States of America. The political, social and economic turmoil in Aus-tria and the rest of Europe, World War I and the Civil war in Austria in 1934 forced

80 Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912”, 544.81 Ibid., 204.82 Ibid., 181. 83 Arata “La prima Mostra d’ Architetture promossa dall’ Associazioone degli Architetti Lombardi”

(1914) in Esther da Costa Meyer. The Work of Antonio Sant’ Elia: Retreat into the Future, Yale University Press, New Heaven, 1995, 39.

84 Esther da Costa Meyer. The Work of Antonio Sant’ Elia, 39.

asja mandić

• 322 •

many architects to emigrate to the United States, for example: Ernst Lichtblau (1883-1963), Rudolph Michael Schindler (1887-1953) and Richard Neutra (1892-1970).

Ernst Lichtblau emigrated to the United States in 1939. In 1945 he began teach-ing at Cooper Union as a textile design instructor and worked as a design consultant for New York’s largest department store, R.H. Macy & Company. In 1948 he was appointed Professor and Head of the Department of Interior Design at the Rhode Island School of Design. Documentation from the School’s student yearbooks and publications suggest a remarkable transformation under the influence of Lichtblau. In “Interior Architecture at Rhode Island School of Design”, RISD Alumni Bulletin, Charles Fink writes:

Ever since Professor Ernst Lichtblau arrived at Rhode Island School of Design from Vienna in 1947 and was persuaded to teach students interior rather than architectural design, the Department of Interior Architecture has been taken a direction which probably is still unique to professional programs in interior design. Lichtblau…liberated a profession which had embraced classicism for a century. The transfor-mation he brought about was immediate and complete. Out went the trappings of a traditional curriculum in interior decoration…in fact, the entire eclectic vocabulary…his students learned to analyze space re-quirements in terms of the nature of activities and functions…85

Lichtblau’s role as a professor was similar to Wagner’s — he had the ability to en-courage, support and prepare his students for the path of new discoveries in design. The other Viennese architects who emigrated to the United States left their marks as architects, some of them in the vocabulary of the modern, functionalist language.

R. M. Schindler enrolled in the Wagner School in 1910. Through Wagner, Loos and Frank Lloyd Wright, he became interested in America; he studied Wright’s Wasmuth Portfolio in 1910. In 1914 Schindler went to Chicago to fulfill a three-year contract with a firm and after that starting in 1918 he spent a few years work-ing in Wright’s office. Wright sent him to Los Angeles to oversee construction of one of the projects they were working on, the Barnsdall Hollyhock House, where Schindler remained and worked in isolation. His most notable architectural forms were of concrete responding to the cubic forms and the De Stijl movement in Neth-erlands. Schindler’s cubes were broken up so that interior and exterior flowed to-gether. His architecture therefore does not retain much of Wagner’s influence, but Wagner’s encouragement of individualism and free expression as well as the ability to “stimulate his students with sparkling spirit” and give them exposure to the work of American architects, was significant for Schindler’s future career.

85 Sarnitz, Ernst Lichtblau, 36.


• 323 •

In 1923 Richard Neutra emigrated to the United States where he spent a few years working for Louis Sullivan and then Frank Lloyd Wright. He developed pure-ly modern forms detached from historicism. Even though his work does not appear as anything Wagner ever designed, the influence of the master is noteworthy. In an interview in 1955 Richard Neutra stated:

At the earliest age it was Otto Wagner, who was a contemporary of Louis Sullivan…. He built all the railway stations of the city of Vienna and the subway stations. There was belt line where it was possible to pay five cents and travel the whole day, never leave, just go around. I did that. And this was a great instruction in architecture because I was just looking at these stations from below and then I was looking at them also from above. It was a fairly low tuition, as you can see, and very instructive. This man had a great influence on me and I decided at that time that I would become an architect. He started as a Renaissance architect or in the style of eclecticism of that age, but he became gradu-ally and in a most interesting development, a person who completely divorced himself from all stylistic canons…he had tremendous influ-ence on a generation of students and on the world. He became very well known also in this country, but that has been forgotten now.86

In the overall history of modern architecture Wagner has been treated as a mar-ginal figure and the historians did not really elaborate his architecture or his the-oretical concepts in the context of development of modern movement. The first historians, such as Hitchcock and Johnson, Pevsner and Giedion, included Wagner in their narratives, but never thoroughly discussed what was his contribution to the modern movement.

These historical narratives are classified by the historian Panayotis Tournikiotis as “operative” for they construct the origins of the modern movement and present modern architecture as new, original independent and liberated from tradition. They are intended to serve as interpretations of the relatively recent past, of the spirit of the age or Zeitgeist, which is perceived as a collective consciousness or the spirit of a collective archetype that expresses itself in various spheres of human life and acts as dynamic force that unfolds history.87 Based on the belief in Zeitgeist which carries the notion of influence, the reasons for the origins of events, move-ments or architectural forms and causal relationships between them i.e., they have a central thread and a moving force that carries the notion of evolution, origins, 86 Peter John, Oral History of Modern Architecture:Interviews With the Greatest Architects of the 20th

Century, N. Abrams Inc., New York, 1994, 93-94.87 Demetri Porphyrios, “Notes on a Method,” in On the Methodology of Architectural History, (ed.

Demetri Porphyrios), Architectural Design, St. Martin Press, New York, London, 1981, 96-97.

asja mandić

• 324 •

influences and coherent, unbroken development. According to writer Octavio Paz, modernity is a concept of Western society which places value of progress— time is regarded as linear, irreversible and progressive,88 breaking away from the past and aiming towards originality and novelty in the future. Optimism in describing the evolution towards the victory of new architecture is clearly evident in these histori-cal narratives and they can also be defined as active histories.

Hitchcock and Johnson’s characterization of Wagner as an individualist who broke away from “the nominal discipline of the revivals,”89 without the analysis of his ar-chitectural works or their inclusion within the rich set of photographic evidence of modern architectural work of their book The International Style, does not really prove this statement. The authors restrain from elaboration of Wagner’s works probably be-cause his buildings did not fall under the architectural design principle of regularity rather than symmetry as a defined modern principle by these historians. Giedion in Space, Time and Architecture and Pevsner in Pioneers of Modern Design justify Wagn-er’s modernity with the example of the Postal Savings Bank and a quote that also does not really illustrate Wagner’s theoretical or architectural opus. All of these influential historians use Wagner in the context of linking architects, events, developments, con-cepts and movements together by a general description of hypothesis that generates their point of view of the history of modern architecture. The main objective of their historical narratives was to lay out the foundations of modern architecture and shape its ideology at the time when this movement was at its peak. In their expression of euphoric rise of the modern movement, they also function as manifests of modern ar-chitecture. All of these early histories, but especially those of Pevsner and Hitchcock, express the optimism of their age and the genesis of modern architecture in the most persuasive way. Just as a literary form of epic with a sense of drama and hyperbole of the accomplishments of architectural heroes, they celebrate the triumph of pioneers of modern design or fathers of the International Style.

Hitchcock and Johnson and especially Giedion and Pevsner, held authoritative po-sitions in the history of modern architecture and their narratives are still imperative readings on architecture and design of the late nineteenth and first three decades of the twentieth century. Because of their authoritative positions, Space, Time and Archi-tecture and Pioneers of Modern Design impacted historical narratives of other histori-ans, even the more recent ones, Wiliam Curtis who in Architecture Since 1900, in the case of Wagner, only reproduced historical views of his predecessors.

The postmodern theorists criticize these early modern histories for their subjective accounts and inability to objectively perceive and explain modern architecture and apprehend its completeness. These critical histories, characterized by Tournikiotis

88 Hilde Heynen, Architecture and Modernity, MIT Press, Cambridge, Massachussetts, 1999, 9. 89 Hitchcock and Johnson, International Style, 40.


• 325 •

as “derogative”, aimed to discover whether political practices, economic practices and institutions intervened in the formulation of the problematic of an architectural discourse.90 They suspect the teleology of reason and move away from the framing of the relationship between architecture and society as one of result/cause, effect/origin, form/content, representation/idea, i.e., the Hegelian model, thus rejecting Zeiteist, influence, origins and evolution.91 One of the post World War Two historians, Bruno Zevi, in his book Modern Language of Architecture (1973) reconstructs the modern movement as something that needed to be proposed again. He does not develop his discourse as a progressive development of successive, historical events, but rather he introduces the language of architecture as a new approach in studying modern movement. The problem that modern architecture is facing, according to Zevi, is that it is lacking a codified language so it is unable to “speak architecture.”92 Thus his aim is to discover what that language is in order to prevent a possible decline of modern architecture. In Modern Language of Architecture he strongly opposed classical architecture and all his seven principles through which he approaches modern architecture are defined as “seven testimonies against classical idolatry”.93 In this context Wagner is mentioned in abridged or edited form, as an architect still impacted by academic principles: “The last vestiges of a Renaissance indoctrination can be found in the works of the Austrian Otto Wagner, although he repudiated it in his Moderne Architektur (1895)”94

The late 1960s and especially 1970s, brought a dramatic questioning of the archi-tectural concepts that had prevailed up to then challenging the certainties of historical truth and methodological objectivity. It was inescapable, accordingly, that renewed attention would be paid not only to Wagner but to his School and students as well.

Vincent Scully’s 1974 revised edition of Modern Architecture: Architecture of Democracy or Kenneth Frampton’s Modern Architecture: A Critical History mention the significance of the Wagner School and the contributions of its students. The Otto Antonia Graf essay “Die Vergessene Wagnerschule” (1969) as well as the recent scholarship on Josef Hoffman, Jože Plečnik and other Wagner students, called the early one-sided, simplified picture of twentieth-century architecture into question. One of the most significant books in this context is Marko Pozzetto’s La Scuola di Wagner 1894-1912 (1979) who argues that in the context of development of modern architectural forms this school has not been granted an adequate position

90 Panayotis Tournikiotis, The Historiography of Modern Architecture, MIT Press, Cambridge, Massachussetts, 1999, 101.

91 Porphyrios, On the Methodology of Architectural History, 99.92 Bruno Zevi, The Modern Language of Architecture, Da Capo Press, New York, 1994, 6.93 Ibid., 67.94 Ibid., 171.

asja mandić

• 326 •

and its significance has not been enlightened yet. Pozzetto claims that Wagner’s teaching was so progressive that almost all five points from Le Courbusier’s theory (except the one on building placed on free standing pillars) were represented in the program of the Wagner School95 and that the school was a real inspiration for development of new architecture that replaced cannons with personal sensibilities of an architect.96 Therefore the significane of Wagner’s role as a teacher has been acknowledged, but it still remains to be discovered.

In the examination of modern architectural histories in regard to the contribution of Otto Wagner to the development of modern movement one can conclude that the description of his theory and practice have been constructed in a certain way and Wagner School almost forgotten, especially in the early architectural histories. The impact of the school was perhaps excluded from these discourses because the majority of designs remained in the school’s publications; they were never executed because of the socio-economic and cultural context of conservative, traditional Vienna. The other possible reason for excluding the Wagner School from these histories was the fact that not all of Wagner’s students were paving the way to modernism. Leopold Bauer (1872-1938), for instance, failed to keep pace with the developments of his time; his buildings continued the nineteenth-century eclectic mode. Hence Wagn-er School was not producing all-modern and innovative spirits; some of its students never pushed Wagner’s modern concepts further and never developed modern forms. The early, operative histories are also characterized by avoidance any kind of polemical approach. Modern architecture is presented as new, original, independent and liber-ated from historicism, thus any further elaboration on Wagner would bring in contra-dictions, discrepancies and ambiguities to their discourses. These historical narratives reflect pastoral views towards history because they deny contradictions, dissonances and tensions97 and select only historical facts that will help them in constructing clear-cut, straightforward and unambiguous histories.

Such approach faced strong criticism from postmodern theorist who questioned the truthfulness of historical narrative as a vehicle for representing the contents of the past. The notion of historical knowledge presented through the narrative form, argues historian Alun Munslow, positions history together with literature for it carries a badge of its author and his subjectivity — his selection and use of facts is never innocent and accordingly history could be labeled as fiction.98 This literary or fabricated character of history always carries a badge, a voice of its authors hence the biases and subjective accounts of architectural historians are reflected in the

95 Poceto, “Vagnerova škola: 1894-1912”, 544. 96 Ibid., 535.97 Heynen, Architecture and Modernity, 14. 98 Alun Munslow, Deconstructing History, Routledge, New York, 1997, 4-5.


• 327 •

favoritism of certain architects, movements and events. When contextualized in a specific cultural, social, political or economic system or viewed through a prism of author’s national background one can conclude that these historical narratives operated in the certain ideological field thus writing them can be described as an ideological act. In this context it is significant to mention Panayotis Tournikiotis’ study The Historiography of Modern Architecture where he analyzed number of architectural histories written between late 1930s and late 1970s and concluded that historical discourses present modern architecture through different genealogies, interpretations and descriptions and are founded on different concepts of society, history and architecture hence there are many modern movements as there are accounts of the events of the twenties and thirties.99

It is significant to note that Otto Wagner is “emplotted”100 in many of these nar-ratives, but what this paper also attempts to emphasize is that the examination of his presence in these histories must take into account the rhetorical and ideologi-cal strategies employed by each historian. None of these influential, authoritative histories were written by Austrian not even German historians and the revision of Wagner’s real contribution to modern movement, which resides in his teaching ap-proach and encouragement of his students who did push the architecture away from academic historicism, required further analysis of the Wagner School, its students, and Wagner’s approaches in the specific social, cultural and political context of the late nineteenth and early twentieth century Vienna.

Bibliography:1. Architecture in Austria: A Survey of the 20th Century. Berlin: Birkhäuser Publish-

ers, 1999.2. Berry, Duncan. “From Historicism to Architectural Realism,” in Mallgrave, Fran-

cis, ed., Otto Wagner: Reflections on the Raiment of Modernity, Santa Monica: The Getty Center for the History of Art and the Humanities, 1993, 243-281.

3. Borsi, Franco and Edzio Godoli. Vienna 1900: Architecture and Design. New York: Rizzoli International Publications, Inc., 1986.

4. Bonta, Janos. “Functionalism in Hugarian Architecture” in Lesnikowski Wo-jciech, ed., East European Modernism. New York: Rizzoli International Publica-tions Inc., 1996, 125-181.

99 Tournikiotis, 221-222.100 Munslow introduces this term in order to describe a process of organizing of the evidence in

relation to other examples, where historian’s own views and cultural situations usually emerge. See Munslow Deconstructing History.

asja mandić

• 328 •

5. Carpenter, Roland. History as Rhetoric. Columbia, South Carolina: University of South Carolina Press, 1995.

6. Curtis, William. Modern Architecture Since 1900. Englewood Cliffs, New Jer-sey: Prentice-Hall, Inc., 1987.

7. Da Costa Mayer, Esther. Te Work of Antonio Sant’ Elia: Retreat into the Future. New Haven: Yale University Press, 1995.

8. The Dictionary of Art. Vol. 32, New York: Grove’s Dictionaries Inc., 1996.9. East European Modernism. Lesnikowski Wojciech, ed., New York: Rizzoli Inter-

national Publications Inc., 1996. 10. Ford, Edward. The Details of Modern Architecture. Cambridge, Massachusetts:

The MIT Press, 1990.11. Frampton, Kenneth. Modern Architecture: A Critical History. New York: Ox-

ford Univeristy Press, 1980.12. Geraniotis, R. “The University of Illinois and German Architectural Educa-

tion,” Journal of Architectural Education, Vol., 38 (Summer 1985), 18-19.13. Geretsegger, Heinz and Max Peintner. Otto Wagner 1841-1918. New York:

Praeger Publishers, 1970.14. Giedion, Sigfried. Space, Time and Architecture. Cambridge: Harvard Univer-

sity Press,1967.15. Graf, Otto Antonia. Master Drawings of Otto Wagner. Vienna: Academy of Fine

Arts, 1987.16. Greenspan, Taube. “Vienna 1900: Art, Architecture and Design,” American

Craft Vol. 46, (December/January: 1986/87), 38-45.17. Guadet, J.-A. “J. –A. Guadet, Elements and Theories of Architecture” in Amer-

ica Builds. New York: Public Domain, 1902, 323-334.18. Haiko, Peter. Vienna 1850-1930: Architecture. New York: Rizzoli, 1992.19. Haus, Mary. “Artful Traveler, Sankt Leopold am Steinhof, Vienna” Art News

Vol., 87, (March 1988), 99-100. 20. Herrmann. Wolfgang. Gottfried Semper: In Search of Architecture. Cambridge

Massachusetts: The MIT Press, 1984.21. Heynen, Hilde. Architecture and Modernity. Cambridge Massachusetts: The

MIT Press, 1999.22. Hitchcock, Henry Russel and Johnson, Philip. International Style. New York:

W.W. Norton & Company, 1995. 23. Horvat-Pintarić, Vera. Vienna 1900: The Architecture of Otto Wagner. London:

Bestseller Publications Limited, 1989.


• 329 •

24. International Dictionary of Architects and Architecture. Vol., 2. Washington D.C.: St. James Press, 1993.

25. John, Peter. The Oral History of Modern Architecture: Interviews With the Greatest 26. Architects of the 20th Century. New York: Harry N. Abrams, Inc., 1994.27. Jones, Peter Blundel. Dialogues in Time: New Graz Architecture. Graz, Austria:

Haus der Architektur Graz, 1998. 28. Kurto, Nedžad. Arhitektura Bosne i Hercegovine: Razvoj bosanskog stila. Sara-

jevo: Sarajevo Publishing, Međunarodni centar za mir, 1998.29. Ligo, Larry. The Concept of Function in Twentieth-Century Architectural Criti-

cism. Michigan: UMI Research Press, Ann Arbor, 1984.30. Long, Christopher, “Otto Wagner” Journal of the Society of Architectural Histo-

rians, Vol., 53 (September 1994), 363-364.31. Loos, Adolf. “Ornament and Crime” in Programs and Manifestoes on 20-Centu-

ry Architecture. Ulrich Conrads, ed., Cambridge: The MIT Press, 1964, 21-23.32. Macmillian Encyclopedia of Architects. Vol.1-4, Adolf K. Placzek, ed., New York:

The Free Press, a Division of Collier Macmillian Publishings, Co. Inc., 1982.33. Magnago, Lampugnani Vittorio. “Construction and Cladding” Domus, No.

758 (March 1994), 3.34. Mallgrave, Harry Francis. Gottfried Semper: The Architect of the Nineteenth Cen-

tury. New Haven: Yale University Press, 1996.35. Munslow, Alun. Deconstructing History. New York: Routledge, 1997. 36. Otto Wagner: Reflections on the Raiment of Modernity. ed. Mallgrave, Harry Francis.

Santa Monica: The Getty Center for the History of Art and the Humanities, 1993.37. Pevsner, Nikolaus. Pioneers of Modern Design. New York: Penguin Books, 1960.38. Poceto, Marko. “Vagnerova škola: 1894-1912” u Istorija moderne arhitek-

ture, antologija tekstova, knjiga 1. Koreni modernizma, ed. Miloš R. Perović, Izdavačka zadruga IDEA i Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Be-ograd, 1997, 535-549.

39. Porphyrios, Demetri. “Notes on a Method” in On the Methodology of Archi-tectural History, D. Porphyrios ed., London: Architectural Design; New York, N.Y.: St. Martin’s Press, 1981, 96-104.

40. Prelovšek, Damjan. Jože Plečnik. New Haven: Yale University Press, 1997.41. Programs and Manifestoes on 20-century Architecture. Ulrich Conrads, ed., Cam-

bridge: The MIT Press, 1964.42. Sarnitz, August. Ernst Lichtblau, Architect 1883-1963. Division of Architecture

and Design and Museum of Art Rhode Island School of Design, 1994.

asja mandić

• 330 •

43. Schorske, E. Carl. Fin-de-Siécle Vienna. Chicago: University of Chicago Press, 1967.44. Schwarzer Mitchell. “Gathered this Unruly Folk: The Textual Colligation of

Historical Knowledge on Architecture”, Journal of Architectural Education, (May 1991), 144-149.

45. Scully, Vincent. Modern Architecture: Architecture of Democracy. New York: George Braziller, 1975.

46. Sekler, Eduard. Josef Hoffmann. Princeton: Princeton University Press, 1985.47. Shedel, James. Art and Society. Paolo Alto: The Society for the Promotion of

Science and Scholarship, 1981.48. Slapeta, Vladimir, Wojciech Lesnikowski. “Functionalism in Czechoslovakian

Architecture,” in East European Modernism: Architecture in Czechoslovakia, Hungary and Poland Between the Wars 1919-1936, (ed. Wojciech Lesnikowski), Rizzoli International Publications Inc., New York, 1996, 59-113.

49. Tournikiotis, Panayotis. The Historiography of Modern Architecture. Cambridge, Massachussetts: MIT Press, 1999.

50. Varendoe, Kirk. Vienna 1900: Architecture and Design. New York: The Muse-um of Modern Art, 1986.

51. Viollet-le-Duc, E. E. Lectures on Architecture. New York: Dover Publications Inc.,1987.

52. Wagner, Otto. Sketches, Projects and Executed Buildings. New York: Rizzoli In-ternational Publications, Inc, 1987.

53. Wagner, Otto. Modern Architecture: A Guidebook for His Students to This Field of Art. Santa Monica: The Getty Center for the History of Art and the Hu-manities, 1988.

54. White, Ian Boyd. Three Architects from the Master Class of Otto Wagner. Cam-bridge, Massachusetts: The MIT Press, 1989.

55. Zevi, Bruno. The Modern Language of Architecture. New York: Da Capo Press, 1994.


• 331 •

Asja MandićUloga Otta Wagnera kao profesora u historiji modern arhitekture

SažetakU historiji moderne arhitekture uočljivo je prisustvo austrijskog arhitekte Otta

Wagnera (1841-1918), počevši od prvih modernih “klasika”, iz 1930tih i 1940tih godina, gdje se njegova teorijska i praktična dostignuća stavljaju u kontekst poja-ve nove, originalne, inovativne arhitekture, do historijskih narativa pisanih kasnih 1960tih, 1970tih i 1980tih godina, koji problematiziraju sposobnost objektivne valorizacije i sistematizacije arhitektonskih dostignuća od strane svojih prethodni-ka. Kritičkim osvrtom na uticajne i autoritativne historije moderne arhitekture i analizom Wagnerove teorije i njegovih arhitektonskih objekata, može se zaključiti da ni u svojoj teoriji, ni praksi ovaj austrijski arhitekt nije bio inovativniji od svojih prethodnika, te da je njegova pozicija konstituirana na specifičan način i to u odno-su na ideološke strategije razmatranih historičara arhitekture i njihova nastojanja da definiraju izvore moderne arhitekture, elaboriraju njen razvoj, te da je uspostave kao stil. Uvidom u dostignuća Wagnerovih studenata sa “Wagnerove škole” rad “Uloga Otta Wagnera kao profesora u historiji moderne arhitekture” namjerava pokazati da se Wagnerov doprinos razvoju moderne arhitekture treba tražiti u njegovoj peda-goškoj praksi, odnosno načinu na koji je birao, podučavao i stimulirao svoje studen-te da traže nova arhitektonska rješenja, u pristupu kojim je studentima dozvoljavao potpunu umjetničku slobodu i imaginaciju. Pored osvrta na načine funkcioniranja Wagnerove škole (1894-1914), na “eksperimentalni duh” njegove metodologije rada, na njegovu predanost radu sa studentima, ovaj rad analizira i arhitektonske radove studenata navedene škole i pronalazi utjecaje Wagnerove i teorije i arhitek-tonske i pedagoške prakse u kontekstu otklona od akademskog historicizma. Wa-gnerovi studenti izvršili su utjecaj ne samo na modernu arhitekturu Austrije, već i na arhitekturu zemalja Istočne Evrope i Balkana kao što su nekadašnja Čehoslovačka, Bugarska, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, a ostavili su pečat i na arhitek-turu Skandinavskih zemalja, Italije i Sjedinjenjih Američkih Država.

• 333 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)725.24(497.6 Tešanj)”19”72.071 Vancaš J.

mirza hasan ćeman

Projekt zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju arhitekte Josipa Vancaša

•Abstrakt: U članku se raspravlja o projektu zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske

banke d. d. u Tešnju, kojeg je za potrebe ove financijske ustanove izradio arhitekta Josip plemeniti Vancaš 1910. Međutim, ovaj projekt nije nikada izveden već je objekt spome-nute banke izgrađen 1911. po potpuno drugim planovima. U članku se također raspravlja i o razvoju ekonomije, društvenim odnosima i podizanju novih graditeljskih objekata na području grada Tešnja nakon 1878. Određena pažnja posvećena je i poslovnoj aktivnosti navedene banke i njenog predsjednika Adem-age Mešića. Projekt zgrade Muslimanske trgo-vačke i poljodjelske banke d. d. u Tešnju promatra se i u kontekstu doprinosa arhitekte Josipa Vancaša razvoju “bosanskog stila” u arhitekturi Bosne i Hercegovine početkom 20. stoljeća.

Ključne riječi: Tešanj, Prva muslimanska kreditna zadruga s o. j. u Tešnju, Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka d. d. u Tešnju, Narodna kreditna banka d.d. u Tešnju, Priv.(atna) Zemaljska banka u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank /des/ Bosn./ien/ und /der/ Hercegov./wina/), arhitekt Josip Vancaš, “bosanski stil,” Adem-aga Mešić.

Abstract: This paper discusses the project for the building of the Muslim merchant and agricultural bank in Tešanj, which was created by architect Josip Vancaš in 1910. Un-fortunately, this project was never executed and the building of the Bank was finished in 1911 according to completely different plans. Also, the paper discusses the development of economy, social relations and the erection of new edifices in Tešanj after 1878. To a certain extent there is also talk about the activities of the mentioned Bank and its president Adem-aga Mešić. The paper also deals with the business activities and social relations of Adem-aga Mešić. The project for the Bank in Tešanj is viewed within the context of Vancaš’s contribu-tion to the development of the “Bosnian style” in the architecture of Bosnia and Herzego-vina at the beginning of the 20th century.

Key words: Tešanj, First Muslim credit cooperative in Tešanj, People’s credit Bank stock company in Tešanj, Private National Bank in Bosnia and Herzegovina (Priv./ate/ Landesbank /des/ Bosn./ien/ und /der/ Hercegov./wina/), architect Josip Vancaš, “Bosnian style,” Adem-aga Mešić.

Mirza Hasan Ćeman

• 334 •

Opći razvoj bosanskih i hercegovačkih gradova našao se u središtu mojih inte-resovanja i istraživanja preduzetih u proteklom razdoblju. Istraživanju razvoja bo-sanskih i hercegovačkih gradova pristupio sam s povijesnog, arheološkog, urbanog, arhitektonskog i antropologijskog aspekta. Rezultat provedenih istraživanja pred-stavljao je obiman rad koji obrađuje razvoj spomenutih gradova u povijesnom slije-du od rane antike do 1878. g, posebno od 1463. do 1878. g.1 Provedena istraživanja odredila su odlike, posebnosti i važnost bosansko-hercegovačkih gradova u doba antike, bosanskog srednjovjekovlja i osmanskog razdoblja. Tokom istraživanja bo-sanski i hercegovački gradovi koji su razvijani za vrijeme razdoblja osmanske vlasti određeni su kao povijesni islamski gradovi s jasno određenim utjecajima autohtone srednjovjekovne predosmanske naseobinske (urbane) osnovice i osmanske naseo-binske urbane prakse. Godina 1878, koja je određena kao gornja vremenska gra-nica mojih istraživanja – predstavljala je samo međû u povijesnom slijedu i izazov za nastavak radova na obradi iste materije (predmeta) u vremenu nakon navedene godine. Taj izazov usmjerio je moj daljnji interes i na poslijeosmansko razdoblje, od-nosno na područje urbane povijesti Bosne i Hercegovine koje je određeno kratkim pitanjem: šta se je desilo s bosanskim i hercegovačkim gradovima kao povijesnim islamskim gradovima nakon 1878. g.? Rezultat ovog proširenog interesa predstavlja relativno obimna obrada materije, ali i problematike koja se može odrediti općim terminom austro-mađarskodobna urbana antropologija Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. g.2 Spomenuta istraživanja bila su usmjerena i na određenje mjesta, 1 Razvoj bosanskohercegovačkih gradova u vremenskom razdoblju od rane antike do 1878. g. istraživao

sam kroz 33 opća aspekta promatranja razvoja naselja urbanog tipa. Zbog obima građe koja je stajala na raspolaganju za provođenje istraživanja pojavio se zahtjev za provođenjem određenih vremenskih ograničenja u obradi građe i skraćivanja rezultata za objavu. Stoga je naglasak u istraživanjima stavljen na razdoblje od 15. st. do 1878. g. Međutim, razvoj bosanskohercegovačkih gradova u navedenom razdoblju ne može se promatrati bez istraživanja razvoja urbanizma na području Bosne i Hercegovine u vrijeme antike i srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. Stoga sam tokom istraživanja jednaku pažnju posvetio istraživanju procesa rimske urbanizacije područja središnjeg dijela provincije Dalmacije (t.j. Bosne i Hercegovine) i razvoja gradova u vrijeme srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, kao i procesima osmanskodobne urbanizacije navedenog područja. Kako je već rečeno dopušteni obim za izradu disertacije striktno je zahtijevao provođenje određenih skraćivanja. Rezultat toga bilo je isključivanje detaljne (iscrpne) obrade procesa urbanizacije na području Bosne i Hercegovine u doba antike i bosanskog srednjovjekovlja. Navedena razdoblja obrađena su na općoj razini i uključena kao uvodna poglavlja u obradu procesa osmanskodobne urbanizacije područja Bosne i Hercegovine od 15. st. do 1878. g. O tome vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do 19. st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities)-Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005. Veoma obimna i kritički analizirana i klasificirana građa koja se odnosi na procese urbanizacije područja Bosne i Hercegovine u doba antike i bosanskog srednjovjekovlja ostala je, stoga, izvan ovog rada.

2 Obimna građa koja predstavlja osnovicu za uobličenje opće teme istraživanja pod nazivom “austro-mađarskodobna urbana antropologija Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. g.” objedinjena je i obrađena, te prilagođena za potrebe predavanja iz područja urbane antropologije na dodiplomskom


• 335 •

uloge i značaja kasabe Tešanj u osmansko3 i austromađarsko doba.4 Za rad koji sam podnio na naučnom skupu Tešanjski prostor u prošlosti – Povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega korišten je i najvećim dijelom istraženi materijal koji se odnosi na kasabu Tešanj u vrijeme austromađarske vlasti.

Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. g. Okupacija Bosne i Hercegovine ostvarena je kroz dosta složeno, ali u suštini pot-

puno vojno preuzimanje zemlje, kroz preuzimanje gradova i fortifikacijskih objeka-ta i prestrukturiranje upravnih i sudskih institucija (vlasti), te uvođenje reformi u području privrede (ekonomije).

i poslijediplomskom studiju na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Ista predavanja održao sam u martu 2007. g. pod općim naslovom „Grad(ovi) Bosne i Hercegovine između Istanbula i Beča” i “Kafane, kavane, kahv(an)e u urbanoj strukturi i topografiji i društvenom životu Sarajeva.” Predavanja su bila posvećena uspomeni na arhitektu Dušana Grabrijana koji je tokom svog rada značajnu pažnju posvetio izučavanju osmanskodobne arhitekture u okviru gradova na području Bosne i Hercegovine.

3 Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Urbana antropologija Tešnja 1461-1878. Tešanj, 2006.4 Ovaj članak predstavlja izvadak iz obimnijega rada podnesenog pod naslovom Kasaba Tešanj u

kontekstu prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje u vrijeme austromađarske vlasti 1878 – 1918. na naučnom skupu Tešanjski prostor u prošlosti – Povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega organiziranom od strane Centra za kulturu i obrazovanje, Tešanj, u okviru manifestacije Dani grada Tešnja 2009. i održanom 11. i 12. decembra 2009. g. U spomenutom radu obrađeni su arhitektonski objekati podignuti u Tešnju i prikazana je složena problematika prostorne regulacije ovoga grada u vremenu između 1878. i 1918. g. Zbog obimnosti građe odlučeno je da se za zbornik radova s navedenog naučnog skupa obradi nešto manja građa i objavi u obliku manjeg članka, a da se preostali dio materijala priredi u obliku posebne knjige. Kako nije sigurno kada će zbornik radova s navedenog naučnog skupa biti štampan to je ovaj članak, uz znanje gosp. Amira Brke, direktora Centra za kulturu i obrazovanje, Tešanj, ponuđen na objavljivanje u časopisu Radovi (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Filozofskog fakulteta u Sarajevu Univerziteta u Sarajevu. U pisanju ovog članka i priređivanju potrebne dokumentacije za isti osobitu zahvalnost dugujem niže navedenim ustanovama i osobama za pruženu pomoć i dozvolu da koristim određenu dokumentaciju. Izrazi moje zahvalnosti upućeni su Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, prof. Muhibi Kaljanac, muzejskom savjetniku i direktoru Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu i prof. Almi Leka, kustosu navedenog muzeja. Posebnu zahvalnost dugujem gg. Dijani Brkić, Aldinu Šabanoviću, Nedžadu Ljevakoviću i Jasminki Prnjavorac iz Zemljišno-knjižne kancelarije Općinskog suda u Tešnju, te gg. Nadiru Medariću, Besimu Smajlbegović, Fatimi Smajlbegović i Husejnu Mehuljiću iz Službe za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj za iscrpnu analizu katastarske i zemljišno-knjižne dokumentacije za pojedne objekte u Tešnju. Sva dokumentacija koju sam koristio u ovom radu s dozvolom navedenih ustanova potpada pod kategoriju dokumenta nad kojima isti imaju pravo vlasništva, pa se ista ne može ni u kojem obliku koristiti za javnu upotrebu bez pismene saglasnosti vlasnika. Stoga je sva ovdje objavljena dokumentacija obilježena znakom uvjetovanja njenog daljnjeg korištenja i kopiranja (= ©). U cilju lakšeg razumijevanja u tekst sam unio i tumačenja nekih stručnih termina koji su znanstvenicima i stručnim radnicima već poznati. Učinio sam to u cilju približavanja ovog teksta širem krugu čitatelja.

Mirza Hasan Ćeman

• 336 •

Godine 1878. na području Bosne i Hercegovine postojalo je preko 100 naselja koja se po islamskim, odnosno osmanskim nazorima mogu smatrati urbanim naseljima tipa kasaba, odnosno šeher. Jedan manji dio tih naselja posjedovao je u svojoj strukturi i značajno predosmansko i predislamsko naslijeđe preuzeto najvećim dijelom iz bosan-skog srednjovjekovlja, ali i nešto manjim dijelom iz razdoblja kasne antike, koje je bilo ugrađeno u novu – zajedničku osmanskodobnu naseobinsku cjelinu. Jedna značajna odlika takvih gradova bila je da isti nisu bili jednokonfesionalni već su u njima živjeli, pored muslimana, i kršćani oba vjerska polariteta, te znatno manji broj Jevreja.

Dolazak Bosne i Hercegovine pod vlast Austro-Mađarske monarhije 1878. g. do-veo je naše već od ranije kompleksno bosanskohercegovačko društvo u susret i sraz s načinom života zemalja jedne srednjoeuropske i podunavske monarhije. U istraživa-nju povijesti Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. g. do sada je najviše pažnje posve-ćivano istraživanju povijesnih činjenica, razvoju ekonomije i oblicima arhitektonskog i općeg kulturnog djelovanja (uglavnom u većim urbanim centrima – gradovima). Najmanje pažnje posvećivalo se istraživanjima posebnih društvenih odnosa i procesa koji su nastupili nakon 1878. g, a koji su se odražavali na život širih društvenih sloje-va. Među tim istraživanjima posebnu važnost trebaju imati i istraživanja razvoja naših urbanih naselja unutar kompleksnih društvenih odnosa nove Monarhije, te, posebno, susret i sraz dviju urbanih praksi i tradicija koje se susreću na našem prostoru: one stare domaće bosanskohercegovačke urbane tradicije obilježene odlikama, na jednoj strani, islamskog povijesnog grada, osmanske urbane prakse i domaće autohtone srednjovje-kovne tradicije i, na drugoj strani, one nove srednjeeuropske austrijske i mađarske na-seobinske urbane tradicije.

Izučavanje razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878. do 1918. g. može se ostvarivati kroz opće aspekte promatranja procesa urbanizacije5 određenih naselja i kroz šest posebnih aspekata razvoja bosanskohercegovačkih gra-dova u navedenom razdoblju. Svi navedeni aspekti međusobno se duboko isprepliću. Posebni aspekti koji se tiču razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremenskom raz-doblju od 1878. do 1918. g. su: opći povijesni, političko-upravni, privredni (ekonom-ski), društveni, kulturalni i prostorno-urbanistički i arhitektonski aspekt razmatranja položaja gradova Bosne i Hercegovine nakon austromađarskog preuzimanja istih. Bo-sansko-hercegovački gradovi trebaju se razmatrati kroz nevedene aspekte, pri čemu se ni u jednom trenutku ne smije i ne treba zaboraviti da su ti gradovi bili određeni proteklom i u određenoj mjeri sačuvanom osmanskodobnom tradicijom i njihovim budućim razvojem i mogućim preoblikovanjem u novim prilikama iza 1878. g.6 5 Tako sam razvoj bosanskohercegovačkih gradova u vremenskom razdoblju od 15. st. do 1878. g.

promatrao kroz 33 opća aspekta. Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija ..., vol. 1-4, passim.

6 U ovom slučaju može se simbolički govoriti o položaju bosanskih i hercegovačkih gradova između tradicije koju simbolizira nazor na Istanbul kao metropolu Osmanskog carstva i svojevrsnog


• 337 •

Svi navedeni aspekti izučavanja razvoja gradova Bosne i Hercegovine u vremen-skom razdoblju od 1878. do 1918. g. mogu se usložnjavati kroz jednu detaljniju unutarnju podpodjelu istih aspekata.

Preuzimanje glavnih upravnih tačaka u mjestu – konaka i mešćemeIako sam se posvetio jednom kompleksnom proučavanju općeg razvoja gradova

Bosne i Hercegovine u vremenskom razdoblju od 1878. do 1918. g. ovom prilikom težište moga rada usmjereno je na izučavanje prostorno-urbanističkog i arhitekton-skog aspekta položaja i razvoja grada Tešnja nakon njegovog austromađarskog preu-zimanja u ljeto 1878. g. Međutim, zbog obimnosti građe istu nije moguće predstavi-ti u okviru jednog kraćeg članka, pa se iz iste izdvaja samo jedan detalj koji oslikava kako austro-mađarskodobnu gradnju, tako i ekonomski razvoj Tešnja.

Tešanj je pod austromađarsku vlast došao krajem ljeta 1878. g. Činjenica da se ova kasaba nalazila izvan komunikacijskog pravca Brod-Zenica-Sarajevo koji se protezao dolinom rijeke Bosne imala je za posljedicu da su i zbivanja oko preuzimanja vlasti u ovoj kasabi ostala izvan iscrpnijih evidencija i temelje se u određenoj mjeri na narod-noj predaji.7

Nova vlast (austromađarska) slijedila je opći princip “ponašanja” u novim preu-zetim osmanskodobnim gradovima u Bosni i Hercegovini. Već prije konačnog umi-renja, odnosno nakon jenjavanja i posljednjeg otpora, nova vlast započela je s činom preuzimanja gradova. Ovaj proces odvijao se ulaskom austromađarskih trupa u mje-sto, u svojevrsnom “razoružavanju” i preuzimanju mjesnog “turskog” garnizona koji je, načešće, bio smješten u mjesnoj tvrđavi, u preuzimanju glavnih upravnih tačaka u mjestu-konaka i mešćeme, te u raspoređivanju austromađarskih vojnih jedinica na za to prikladnu lokaciju kako u samom mjestu, tako i u njegovoj neposrednoj blizini. Sve ove radnje bile su praćene ili je po istima slijedilo obraćanje nove vlasti javnosti, najčešće, preko mjesnog telala. U slučaju kasabe Tešanj slijed zbivanja bio je isti. Ostaje da se tokom daljnjih istraživanja jasnije odredi sami čin preuzimanja vlasti u Tešnju od strane jedinica austromađarske vojske i ustanova upravne i sudske vlasti.8

modernizma kojeg simbolizira Beč kao metropola Austro-Mađarske srednje-europske i podunavske Monarhije.

7 Tako se usmena predaja grada Tešnja usredotočuje na obrazlaganje razloga zbog kojih je prevladavao stav o nemogućnosti pružanja otpora činu Okupacije. Prema obrazloženjima koja se daju takav stav predstavljao je odraz “dobre” procjene političkih prilika, političkih odluka Berlinskog kongresa, činjenice da je sam sultan odobrio da Austro-Mađarska monarhija uđe na područje Bosne i Hercegovine i “uvede red,” procjene o nemogućnosti pružanja potpunog otpora koji bi zaustavio čin Okupacije, te procjene o mogućim civilnim žrtvama tokom pružanja otpora činu Okupacije.

8 Kada se govori o ulasku austromađarskih trupa u bosanskohercegovačke gradove (t. j. u naselja urbanog tipa) i svojevrsnom “razoružavanju” i preuzimanju mjesnih “turskih” garnizona koji su, najčešće, bili smješteni u mjesnim tvrđavama potrebno je voditi računa o stanju funkcionalne

Mirza Hasan Ćeman

• 338 •

Tokom relativno kratkog vremenskog razdoblja Tešanj se veoma uspješno uklopio u upravni, društveni i ekonomski život nove austromađarske provincije Bosne i Hercegovine. U području prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje Tešanj nije bio mnogo izložen utjecaju austromađarskih stremljenja u regulaciji, odnosno preregulaciji prostorne osnovice preuzetih osmanskodobnih gradova i uvođenju (izgradnji) novih objekata izvedenih u stilu objekata onovremene srednjeeuropske arhitekture i arhitekture historijskih stilova.9 Može se reći da je Tešanj zadržao osnovne sadržajne, funkcionalne, strukturalne, oblikovne i topografijske odlike arhitektonskih objekata i prostornu dispoziciju istih koje su tradirane iz razdoblja osmanske vlasti. Do podizanja novih objekata i njihovog uklapanja u postojeću urbanu strukturu (naseobinsku topografiju) doći će tek nešto kasnije. Ono osnovno što je nova vlast donijela bilo je nešto kasnije (krajem 19. st.) pomjeranje upravne i poslovne jezgre grada ka Donjoj Čaršiji i podizanje nekih u potpunosti novih objekata koji svojim oblikom, gabaritom i stilskim odlikama jasno govore da se radi o nečemu novom, a što je svojim odlikama strano mjesnoj sredini. To su prije svega objekti: zgrada (novog) Konaka

10 – danas zgrada Općine Tešanj, “Špitalj”

11 – stara gradska bolnica, Šareni mekteb, zgrada osnovne škole, zgrada medrese, katolička crkva Sv. Petra i Pavla 1908. g, stambeno-poslovni objekt Ašir-age Mujčića, porodična kuća Adem-age Mešića smještena u mahali Tabaci, mostovi, vodovod, neki drugi, uglavnom stambeno-poslovni objekti, te vila Adem-age Mešića podignuta izvan urbane zone na području između Bukve i Medakova.

osposobljenosti i vojne operativnosti istih garnizonskih posada i nekih tvrđava (gradina) u kojima su isti bili smješteni (raspoređeni) od početka 19. st. do 1878. g. Podatke o stanju gradova pred austromađarsku okupaciju donose u određenoj mjeri sljedeći autori: Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom.” Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, Sarajevo, 2(1951), 115-184; Hamdija Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi.” Naše starine 1(1953), 7-45. Sarajevo i Hamdija Kreševljaković – Hamdija Kapidžić, “Stari hercegovački gradovi”. Naše starine 2(1954), 9-21. Navedena dva autora citiraju više drugih autora koji u svojim radovima određenu pažnju posvećuju pojedinim gradovima. Navođenje istih, kao i nekih mlađih radova, ovdje se izostavlja radi ekonomičnosti prostora.

9 Razlozi koji su doveli do toga da Tešanj nije bio posebno izložen austromađarskim stremljenjima u regulaciji, odnosno preregulaciji prostorne osnovice grada i uvođenju (izgradnji) novih objekata u njegovom tkivu izlaze izvan okvira ovog članka i isti se namjeravaju detaljnije izložiti u knjizi posvećenoj razvoju Tešnja od 1878. do 1918. g.

10 Konak, tur, riječ s više značenja. U kontekstu u kojem se ova riječ spominje označava objekt, odnosno zgradu u kojem je bio smješten valija ili neki drugi (po polažaju niži) osmanski upravni dostojanstvenik ili vojni zapovjednik. Nakon 1878. g. isti izraz zadržan je i za objekte upravnih i sudskih ustanova koje je podigla nova austromađarska vlast na području bosanskih i hercegovačkih gradova. Do kraja 60-ih godina 20. st. izraz Konak odnosio se na lokalnoj razini na zgradu nekadašnjeg Sreza (Kotara) i potom Općine Tešanj.

11 Špitalj, izv, iz njem. Hospiz, das, s nešto širim značenjem. U ovom slučaju riječ znači bolnica.


• 339 •

Dosadašnja istraživanja razvoja Tešnja u vrijeme austromađarske vlasti dala su određene podatke od kojih se neki odnose i na osnivanje i poslovanje nekih banaka. Djelovanje domaćih poslovnih ljudi na širem području Bosne i Hercegovine imalo je za posljedicu da su u Tešnju formirane i neke banke. Tako je 2. 5. 1906. g. u Teš-nju osnovana Prva muslimanska kreditna zadruga s o. j. (s ograničenim jemstvom).12 Banka je uskoro prerasla u Muslimansku trgovačku i poljodjelsku banku d.d. također sa sjedištem u Tešnju.13 Godine 1911. na mjestu predsjednika ove banke nalazio se Adem-aga Mešić.14 Slijedeće godine, 1912, u Tešnju je svoju djelatnost započela i Narodna kreditna banka d.d. s predsjednikom Mirkom Samargejem i direktorom Dušanom Obradom.15 U okviru mojih istraživanja razvoja Tešnja pronađena je i

12 Zadruga s ograničenim jemstvom organizirana je u Tešnju 2. maja 1906. g, a registrirana je u Sarajevskom listu br. 4 od 11. januara 1907. g. Dana 15. februara 1910. g. Skupština zadruge odlučila je da zadrugu pretvori u akcionarsko društvo. Vidj. N. Ilijić, “Razvitak zadrugarstva u Bosni i Hercegovini od 1900. do 1941. godine.” Naučno društvo SRBiH, Građa-knjiga XIII, Odjeljenje prirodno – tehničkih nauka-knjiga 3, Sarajevo, 1964, 22-23. Dokumentacija o osnivanju i djelovanju Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d.) u Tešnju i Narodne kreditne banke d.d. u Tešnju nalazila se do 2000. g. sačuvana u trezoru Narodne banke (sada Centralna banka Bosne i Hercegovine) u Sarajevu.

13 Vidj. Nikola Ilijić, Nav. dj, 22; Bosanski glasnik, Sarajevo, 1912, 525; Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije i trgovci 1642 – 1992. Tešanj, 1996, 54; Alija Galijašević, Ekonomske prilike i bankarstvo u tešanjskom kraju kroz historiju (Preteče bankarstva, ljudi, događaji). Tešanj, 1999, 36, 48 i d, 62 i d. Ovdje se neće detaljno govoriti o razvoju bankarstva u kasabi Tešanj niti o osnivanju zemljoradničkih zadruga kao kreditnih ustanova. Međutim, ipak se treba napomenuti da u navedenom kontekstu veoma zanimljivu pojavu predstavlja osnivanje i rad Prve muslimanske seljačke zadruge u Šijama (z.s.n.j.) /poznate i kao Prva kreditna zemljoradnička zadruga ili Prva muslimanska kasa za zajmove i štednju u Šijama kraj Tešnja/, a osnovane 15. aprila 1910. g. Prva muslimanska seljačka zadruga u Šijama (z.s.n.j.) odobrena je 15. 7. 1910. g, a registrirana u Sarajevskom listu br. 43 od 25. 2. 1911. g. Ova poslovna ustanova osnovana je izvan urbane strukture Tešnja i nije poznato dali je za njene potrebe građen bilo kakav poslovni objekt. Po svemu sudeći ova ustanova je poslovala iz nekog već od ranije postojećeg objekta. Vidj. Suljo Kruško, “Nekoliko riječi o prvoj zemljoradničkoj kreditnoj zadruzi u Šijama.” Gajret, Glasnik kulturno-prosvjetnog društva GAJRET-a, godina XXII, br. 1 (januar 1941), 20 (Suljo Kruško, Predsjednik Zemljoradničke kreditne zadruge ovaj članak pisao je u Šijama 20. 11. 1940.); Nikola Ilijić. Nav. dj, 112, 210; Alija Galijašević, Ekonomske prilike, 59 i d. Up. i Halid Buljina, “Islam i zadrugarstvo.” Gajret, Glasnik kulturno-prosvjetnog društva GAJRET-a, godina XXII, br. 1(januar 1941), 12-13.

14 Prvi članovi Upravnog odbora bili su: Adem-aga Mešić-Predsjednik, Zija-beg Đonlagić-Podpredsjednik, te članovi Smail-beg Ferizbegović, Mahmud-beg Širbegović, Ahmed-aga Galijašević, Tahir-beg Smailbegović, Haki-aga Mešić, Smail-aga Galijašević, Emin-beg Eminbegović, Hali-aga Ahmedagić i Avd-aga Šainagić. Vidj. Nikola Ilijić, Nav. dj, 23; Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 564; Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije, 55; Alija Galijašević, Ekonomske prilike, 51.

15 Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije, 55; Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 565; Alija Galijašević, Ekonomske prilike, 67 i d, Miloš Tanasić, Bankarstvo Bosne i Hercegovine od 1463. do 1941. godine. Sarajevo, 1989, 99-100, vidj. i Muslimanska sloga, br.15, od 31. 3. 1914. Drugi objekt koji je mogao nastati za potrebe banke jeste onaj na Gornjoj Čaršiji u ulici koja vodi u pravcu Avdi-Pašine mahale. Može se pretpostaviti da je isti mogao biti podignut za potrebe Narodne kreditne banke d.d. koja je u Tešnju osnovana 1912. g, ali za to do sada nema čvrstih dokaza. (Vidj. sl. 7)

Mirza Hasan Ćeman

• 340 •

veoma zanimljiva dokumentacija koja govori o planiranju podizanja poslovnog objek-ta za potrebe smještaja Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d.). Ovom prilikom želio bih pored navedenih arhi-tektonskih objekata podignutih u Tešnju između 1878. i 1918. g. predstaviti projekt (skicu) objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. Projekt, odnosno idejnu skicu, objekta izradio je hrvatski arhitekt Josip pl(emeniti) Vancaš Požeški 1909. g.

U slučaju Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (kasnije Muslimanske trgo-vačke i poljodjelske banke d.d.) i Narodne kreditne banke d.d. u Tešnju ne može se reči bez detaljnih arhivskih istraživanja u kojim objektima su iste bile smještene i iz kojih su djelovale u kasabi Tešanj. Može se pretpostaviti da su spomenute banke mogle djelovati iz već postojećih poslovnih objekata ili, možda čak, preuređenih stambenih objekata. Jedini izuzetak čini Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka d. d. (s predsjednikom Adem-agom Mešićem) koja je za svoje poslovne potrebe po-digla poseban objekt u Donjoj Čaršiji u Tešnju.16 (Vidj. sl. 1) Izgleda da je Narodna kreditna banka d.d. djelovala iz zakupljenog objekta, ali nije isključeno da je ista, možda, nešto kasnije podigla, svoj poslovni objekt.17

16 Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije, 55, Bosanski glasnik. Sarajevo, 1915, 564, Alija Galijašević, Ekonomske prilike, 51. Objekt banke nalazi se na K.Č. 923, PL. 1780, KO: Tešanj I, odnosno KČ 6/7 KO: Tešanj, ZK uložak broj: 107, godina upisa 1885. g. Ova parcela, odnosno lokacija vidljiva je i na katastarskom planu Tešnja iz 1882. g.

17 Zgrada Narodne kreditne banke d.d. u Tešnju nalazi(la) se na KČ. 747, PL. 272, KO: Tešanj I, odnosno KČ 28/15, KO: Tešanj, ZK uložak broj 3978, godina upisa parcele 1922. U analizi katastarske i zemljišno – knjižne (gruntovničke) dokumentacije mjesta Tešanj, a po svemu sudeći i drugih mjesta u Bosni i Hercegovni, ostat će veliki problem pitanje datacije pojedinih objekata podignutih u vrijeme austromađarske vlasti jer ista dokumentacija donosi datum (godinu) upisa zemljišne pracele u ZK, a ne gradnju objekta na istoj parceli. Stoga ostaje da se neki objekti datiraju “okvirno” na temelju sekundarnih izvora kao što su datirane fotografije iz privatnog vlasništva, razglednice dotičnog mjesta i drugih pisanih izvora. Za neke objekte u nekim od mjesta u BiH moguće je odrediti precizno ili samo okrcirno vrijeme gradnje na temelju datacije koja se nalazi navedena u skicama (planovima), na temelju odobrenja o gradnji, na temelju posebnih oblika korespondencije, te iz periodičke štampe tog razdoblja. U dataciji određenih (spornih) objekata mogu se koristiti i podaci koji dolaze iz usmene mjesne tradicije, ali uz potrebu kritičkog vrednovanja istih. Okvirno datiranje odvija se na principu određenja terminus post quem (= tereminus ante quem non) i terminus post quem non (terminus ante quem), t.j. datumâ koji predstavljaju najraniji i najkasniji mogući termin za pojavu jednog objekta, a koji se dobijaju iz analize posrednih izvora i mjesne usmene tradicije. U vezi zgrade Narodne kreditne banke d.d. u Tešnju nije sasvim jasno dali je isti objekt podignut pred Prvi svjetski rat ili tokom Prvog svjetskog rata i upisan u katastar nekretnina zbog ratnih prilika tek 1922. g. Odnosno, nije jasno dali je podignut poslije Prvog svjetskog rata, t.j. iza 1918. g. i tek upisan 1922. g. Ovu nejasnoću će trebati rasvijetliti tokom budućih istraživanja. Po svojim arhitektonskim, odnosno stilskim odlikama objekt Narodne kreditne banke d.d. bi mogao biti podignut i prije i poslije Prvog svjetskog rata. Međutim, činjenica da je objekt upisan tek 1922. g, dakle nakon kakvog-takvog sređivanja prilika poslije Prvog svjetskog rata i nakon ustroja nove vlasti Kraljevine SHS, mogla bi sugerirati da je objekt nastao prije 1918. g, čak prije početka Prvog svjetskog rata ili neposredno pred sam početak istog. Naime, iscrpljenost bosanske i hercegovačke privrede u Prvom svjetskom ratu, nepovoljan kurs zamjene


• 341 •

Na temelju dokumentacije koja se čuva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu može se zaključiti da je za potrebe Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d. sa sjedištem u Tešnju naručen projekt izvedbe poslovnog objekta banke. Projektne planove ili bolje rečeno skicu objekta izradio je arhitekt Josip Vancaš.18

novca (krune) Austro-Mađarske monarhije za srpski dinar i tokovi privrednog razvoja i kretanja financijskog kapitala nisu bili, po mome mišljenju, naklonjeni podizanju jednog takvog objekta neposredno nakon 1918. g. Međutim, u novim prilikama koje su nastupile iza 1921. g. moguće je pretpostaviti ciljano (plansko) plasiranje financijskog kapitala preko ove banke na područje Tešnja u cilju razvijanja privredne djelatnosti i financijskog poslovanja, posebno u kontekstu rješenja pitanja vlasništva nad zemljištem. U tom kontekstu moglo se desiti da je na ovaj način osnažena Narodna kreditna banka d.d. u Tešnju mogla podići novi poslovni objekt za svoje potrebe iza 1919. g. U takvom slučaju upis iz 1922.g. odgovarao bi činjenici da je objekt bio podignut neposredno ili par godina prije godine upisa parcele na ime jasno određene osobe. To pitanje je potrebno istražiti i promatrati ga u kontekstu činjenice da je isti objekt pripadao porodici Širbegović.

18 Ovaj projekt nosi dataciju 19. travnja 1910. g. i nosi potpis arhitekte Josipa pl. Vancaša. Josip Vancaš (1859-1932.) je hrvatski arhitekt koji je završio studij arhitekture na Visokoj tehničkoj školi u Beču, te potom studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Josip Vancaš proveo je značajno vrijeme i u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je živio od 1884. g. U svom radu u Bosni i Hercegovini djelovao je kao Kraljevski Gradjevni nadsavjetnik. Na temelju navoda u dokumentaciji koja se čuva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu arhitekt Josip

Slika 1. Položaj zemljišne parcele na kojoj je bilo planirano podizanje objekta banke. Isječak iz karte: Tešanj – Katastarski premjer 1882. g. Izdavač: Vojno-geografski institut u Beču

(Militärgeographisches Institut, Wien). Zone 27. Colonne XVIII. Section 10. Viertel c, Sztl. a/1 a/2 A. Izvorni razmjer 1 : 3125.

Mirza Hasan Ćeman

• 342 •

Projektni planovi (skice) objekta, naručeni su tokom 1909. ili neposredno početkom 1910. g. Zanimljivo je da na crtežima fasada na skicama stoji naslov objekta: Prva muslimanska kreditna zadruga u Tešnju iako je ista ustanova (osnovana 1906.) već jedno vrijeme djelovala pod nazivom Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka d.d.19 Nije sigurno dali bi taj jedan manji arhaizam u naslovu banke mogao sugerirati da su planovi mogli biti naručeni i nešto ranije dok je banka još uvijek nosila naziv Prva muslimanska kreditna zadruga. Zanimljivo je da na crtežu fasade banke stoji isti naziv ispisan i u ćiriličnom pismu i pokušaj da se isti izvede u arapskom pismu što nije izvedeno korektno već u pojednostavljenoj imitaciji istog. Arapski ispis sačinio je netko (očito J. Vancaš) tko nije poznavao arapsko pismo i arapski, odnosno turski jezik.20 (Vidj. sl. 2-4)

U slučaju ovog objekta potrebno je naglasiti da dokumentacija sačuvana u Histo-rijskom muzeju BiH u Sarajevu više predstavlja skicu rješenja fasada objekta, a nikako puni idejni i izvedbeni projekt objekta. Crteži su informativnog karaktera bez deta-lja izvedbe. Dokumentacija ne sadrži tlocrtna rješenja podruma, prizemlja i sprata, presjeke objekta, rješenja krovne konstrukcije te detalje fasada. Međutim, ponuđeno rješenje je ipak veoma zanimljivo. Arhitekt Josip Vancaš poznat je po svojim graditelj-skim rješenjima koja se kreću od uređivanja objekata unutar vojnih tabora (logora), vladinih i poslovnih objekata izvedenih u različitim varijacijama od objekata arhitek-ture klasicizma do postsecesijskog razvoja t.zv. “bosanskog stila.”21 U slučaju projekta (skica) banke u Tešnju J. Vancaš odlučio se na svojevrsnu kombinaciju stilova.

Vancaš navodi se, odnosno službeno slovi kao: Direktor Bosansko Hercegovačkog Gradjevnog Dioničkog Društva, Sarajevo (= Bosn./isch/ Herc./zegowinische/ Bau – Akt./ions/ Gesellschaft, Sarajevo), Kraljevski Gradjevni savjetnik, Kraljevski Gradjevni nadsavjetnik i Ovlašten civilni arhitekt. Bio je veoma plodan arhitekta. Projektovao je i izgradio veliki broj različitih objekata izvedenih u historijskim stilovima, stilu secesije, te u t.zv. “bosanskom slogu” (stilu). O arhitekti Josipu pl. Vancašu vidjeti više kod Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. Katalog UGBiH. Sarajevo, 1987, 253 i passim unutar tekstova knjige. Up. i Alija Galijašević, Tešanjske zanatlije, 54 – navodi Nikola Ilijić, Razvitak zadrugarstva u Bosni i Hercegovini od 1900. do 1941. godine. Naučno društvo SRBiH. Sarajevo, 1964, 22. Bosanski glasnik. Sarajevo, 1912, 525, Alija Galijašević, Ekonomske prilike, 36, 48 i d, 62 i d.

19 Projektni planovi nalaze su u arhivi Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (nekadašnji Muzej Revolucije) u zbirci planova i crteža arhitekte Josipa Vancaša. Vidj. Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 225 i d, posebno 227, te ilustr. 230 na str. 253.

20 Ukoliko tekst nije bio pisan arapskim pismom prilagođenim bosanskom jeziku.21 O t. zv. “bosanskom stilu” vidj. Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 225 – 228. Up.

i Ibrahim Krzović, Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Edicija Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 2004, 187-197; Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine – razvoj bosanskog stila. Edicija Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1998, passim, posebno u drugom dijelu knjige; Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Izd. Rabic. Sarajevo, 1999, 23-24.


• 343 •

Slika 2. Projekt zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju arhitekte Josipa Vancaša. Pročelje zgrade od strane ulice Karaula. © Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Slika 3. Projekt zgrade Muslimanske trgovačke i

poljodjelske banke u Tešnju arhitekte Josipa Vancaša. Pročelje zgrade od strane

Tabačke ili Dibeghana džamije. © Historijski

muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Mirza Hasan Ćeman

• 344 •

Tu se, očito, radi o kombinaciji tradicionalnog naslijeđa u formi i dekoraciji objekta i funkcionalnog modernizma enterijera objekta namijenjenog za potrebe poslovanja banke.22 Nažalost, o ovome posljednjem znam malo jer nisu sačuvani crteži tloctne osnovice prizemlja i sprata, te presjeci objekta. Radi se o jednospratnoj poslovnoj zgradi kojoj je prizemlje imalo funkciju glavnog dijela namijenjenog za javno poslovanje dok je sprat, očito, bio namijenjen za urede banke. Ispod prize-mlja nalazi se podrum koji je zbog smještaja zgrade neposredno uz rijeku Tešanj-ku i činjenice da zgrada jednom fasadom naprosto izranja iz spomenute rijeke bio izložen djelovanju vlage i bio otvoren za plavljenja tokom visokih vodostaja spo-menute rijeke. Fasada prizemlja do prvog sprata (kata) trebala je biti izvedena ili, možda, obložena u geometrijski oblikovanom (tesanom) kamenu – t.j. u kamenore-začkom slogu poznatom pod terminom “slobodni geometrijski vez.” Objekt je imao 22 Ovdje se samo pretpostavlja postojanje funkcionalnog modernizma objekta vidljivog iz planova

(skica) koji nisu sačuvani ili koji nisu, uopće, bili izvedeni.

Slika 4. Projekt zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju arhitekte Josipa Vancaša. Pročelje zgrade od strane rijeke Tešanjke. © Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.


• 345 •

trovodnu (troslivnu) krovnu konstrukciju pokrivenu crijepom s tim da se četvrti dio (jedna strana) krovne konstrukcije završavao zabatnim trokutom jer se naslanjao na susjedni objekt, pa, stoga, nije vidljiv. Krovna konstrukcija sadržavala je nekoliko ventilacijskih otvora i svjetlarnika (t.zv. badža), te na samom vrhu jedno zanimljivo rješenje manje čatme,23 odnosno svojevrsnog manjeg otvorenog vidikovca izvedenog u drvenoj konstrukciji. Krovna konstrukcija završava prema dolje s nešto naglašeno izbačenim strehama. U idejnoj skici objekta bilo je predviđeno rješenje izvođenja oluka za odvođenje kišnice. (Vidj. sl. 2-4)

Prizemlje i sprat (kat) imaju geometrijski pravilne prozore među kojima se poseb-no ističu po jedan veliki polukružni prozor s naglašenim polukružnim nadprozorni-kom izvođenje kojih je bilo planirano u prizemlju na stranama od ulice i rijeke. Kako je glavna fasada (pročelje) zgrade bila zamišljena od strane Donječaršijske (Tabačka ili Dibeghana džamija) to je ista izvedena nešto raskošnije, odnosno razuđenije. U zgradu bi se stupalo kroz središnji manji ulaz (vrata) koji je lučno zasvođen. Istom se pristupa preko 6 stepenika koji su, može se pretpostaviti, u svojoj osnovici bili oblikovani lučno. Lijevo i desno od ulaza fasadu ukrašavaju i volumen prostora razbijaju dva velika po-lukružno zasvođena prozora izvedena s naglašenim polukružnim nadprozornicima. Svi prozorski detalji kao i fasada prizemlja i podrumski dio zgrade od strane rijeke izvedeni su u kamenoj oblozi riješenoj ili po sistemu konstrukcije (izvedbe) manjih ka-menih “bunja” ili kamenih obloga.24 Zanimljivo je da glavna fasada zgrade prema ulici, odnosno prema Donječaršijskoj (Tabačka ili Dibeghana džamija) na prvom spratu ima

23 Čatma, tur. Çatma. Riječ s nešto širim značenjima. Temeljno značenje koje bi bilo blisko kontekstu u kojem se riječ ovdje navodi je kućni zid izveden u konstrukciji od drvenih greda (gredica) koje između nosivih greda mogu biti poredane uspravno ili koso. Takva osnovna konstrukcija zida izvedenog iz drvenih greda bila je “ošipkana” (obložena) prućem (veoma često ljeskovim) koje je imalo zadaću da omogući lakše prihvatanje (vezanje) strukture maltera kojim se, na kraju, takav drveni zid omalterisao. Iz navedenog opisa može se izdvojiti glavno značenje izraza čatma (osnovna konstrukcija zida izvedenog iz drvenih greda) koje u izvedbi nekih arhitektonskih objekata podizanih na području Bosne i Hercegovine tokom osmanskog razdoblja ima nešto drugačije značenje. Konkretno, ovdje se radi o manjem vidikovcu izvedenom u drvetu, a podignutom na krovnoj konstrukciji begovskih kula. U ovom slučaju čatma ima prvenstveno ulogu osmatračnice i kao takva u potpunosti se uklapa u fortifikacijski kartakter begovskih kula i begovskih odžaka unutar kojih su iste podizane. U određenom smislu riječi čatma je mogla poslučiti i kao svojevrsni vidikovac za trenutke dokolice, koji je podizan na objektima begovskih kula i unutar begovskih odžaka s osnovnom namjenom, koja je ovdje već navedena.

24 Iz crteža se ne može zaključiti sa sigurnošću da li se ovdje radi o manjim kamenim “bunjama” ili o oblaganju tanjim kamenim pločama. Mislim da bi se u ovom slučaju prednost mogla dati izvedbi fasade u tehnici manjih kamenih “bunja” koje su bile uklopljene u zid, odnosno koje su tvorile punu masu volumena zidova. Međutim, ne može se niti isključiti mogućnost oblaganja fasade prizemlja zgrade tanjim kamenim pločama oblikovanim u lažnoj tehnici (u imitaciji) “bunje” na način oklesavanja (otesavanja) prihvatljivih komada kamena ili čak nešto grublje sječenih kamenih ploča. U ovom posljednjem slučaju kamena obloga ne čini sastavni dio središnje (konstrukcijske i nosive) mase volumena zidova već samo oblogu istih.

Mirza Hasan Ćeman

• 346 •

planiranu izvedbu konstrukcije trostrane (trapezoidne) kamerije25 (koja predstavlja produžetak divanhane26) s tri prozorska četvrtasta okna, izbačene preko zida osnovne konstrukcije. (Vidj. sl. 2-4) Nasuprot tome, na strani od rijeke Tešanjke arhitekt je na prvom spratu, također, predvidio izvođenje konstrukcije četvrtaste kamerije (produ-žetka divanhane) s tri prozorska četvrtasta okna, također izbačene preko zida osnovne konstrukcije objekta. (Vidj. sl. 4)

Jednu opću ocjenu projekatâ namijenjenih za poslovne objekte banaka, prije svega Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank /des/ Bosn./ien/ und /der/ Hercegov./wina/), odnosno njenih filijala izvan Sarajeva, a koje je izradio Josip Vancaš dao je Ibrahim Krzović 1987. g. U vezi razvoja t.zv. “bo-sanskog stila” Ibrahim Krzović kaže: “Raniji prijedlozi i ideje bosanskohercegovačkih arhitekata, kao što je projekat adaptacije hana – hotela Gazihusrefbegovog vakufa (da-nas hotel ’Stari grad’ kod Baščaršije), kao i Vancaševi projekti kuće Osmanage Mehme-dića, još su suviše blizu izvornim objektima. Problem je bio i u prihvatanju ovih ideja, jer došljaci nisu poznavali ljepotu toga sloga, a domaći su, kaže Vancaš, govorili ‘prošao je stari vakat.’ Ipak su se našli pokrovitelji, pa je Vancaš 1910. godine za Zemaljsku banku u Sarajevu projektovao zgrade njenih filijala u Banjoj Luci, u Tešnju, Derventi, Bosanskom Šamcu i Bihaću (kat. 227-230). Vancaš je za ovu svrhu stvorio skoro tipsku zgradu, koja je imala nešto od reprezentativnih begovskih kuća i kula, ali i nešto od javnih objekata – kao što su hanovi. Prizemlje sa visokim soklom bilo je u kamenu, širi 25 Kamerija, kamarija, izv. iz tur. kameriye, izv. iz ar. qamäriyyä s osnovnim značenjem “prostorija

izložena mjesečini.” U kontekstu u kojem se riječ navodi u tekstu ista ima značenje konstrukcije koja se pojavljuje u prostornoj organizaciji i funkcionalnoj strukturi starih bosanskih i hercegovačkih osmanskodobnih (ali i kasnijih) porodičnih kuća, koja je u obliku i na način balkona prepuštena preko osnovne mase zida prizemlja zgrade i strši u prostor nad avlijom i (ili), ponekad čak i, ulicom. U suštini prostorne organizacije i funkcionalne strukture starih bosanskih i hercegovačkih porodičnih kuća kamerija predstavlja dio divanhane koji nema komunikacijski značaj već svojom izdvojenošću i približavanjem zidu s prozorima unutar objekta poprima značenje izdvojenog prostora za susretanje, sjedenje, razgovor. Konstrukcijskim proširivanjem i prepuštanjem (izbacivanjem) preko osnovne mase zida prizemlja zgrade divanhana prerasta (prelazi) i preoblikuje se u kameriju – izdvojeni prostor za susretanje, sjedenje i razgovor. Kamerija je obično zatvorena mušebcima (mrežastom drvenom konstrukcijom izvedenom iz tankih letvica), a u mlađim razdobljima i ustakljenim manjim prozorima ili čak s udvojenom konstrukcijom mušebaka i ustakljenih prozora

26 Divanhana, izv. iz tur. divanhane, izv. iz pers. diwan-hane s osnovnim značenjem prostora (ali i objekta – kuće) namijenjenog za susrete, razgovor i donošenje značajnih odluka (vijećanje). U ovom slučaju divanhana predstavlja zajednički komunikacijski dio (prostor, hodnik, hol ili neku vrstu predsoblja) koji se pojavljuje u prostornoj organizaciji i funkcionalnoj strukturi starih bosan-skih i hercegovačkih osmanskodobnih, ali i kasnijih porodičnih kuća. Na divanhanu se dospijevalo relaltivno strmim stepeništem iz prizemlja zgrade, a ista je služila i kao zajednički komunikacijski dio sprata iz kojeg se dospijevalo u druge prostorije sprata kuće. Dio divanhane koji nema komu-nikacijski značaj već je svojim položajem izdvojen i približava se zidu s prozorima unutar objekta prerastao je u kameriju. Svojom konstrukcijom kamerija je u obliku i na način balkona prepuštena preko osnovne mase zida prizemlja zgrade i strši u prostor nad avlijom i (ili), ponekad čak i, ulicom.


• 347 •

otvori u njemu presvođeni su polukružnim lukom, na spratu ispusti – divanhana, rav-ni krečni zid, zatim strmi i visoki krovovi sa dubokim strehama, badžama i dimnjaci-ma. ..... Razrađujući zgrade filijala banaka, Vancaš je usavršio tip stambene zgrade, a najbolji primjer, predstavlja kuća gradonačelnika Hamzage Husedžinovića u Banjoj Luci (Ulica Slavka Rodića 1), izgrađena 1913. godine.”27

U cjelini gledano J. Vancaš je na ovom objektu kombinirao jednu tradiciju bo-sanske osmanskodobne arhitekture begovskih kula (visoki u kamenu izvedeni pri-zemni /podrumski ?/ dio koji podsjeća na begovsku kulu, čatma na krovu kao kod begovskih kula) i stambenih objekata (konstrukcija kamerije /produžetak divanha-ne/ s tri prozorska polukružna okna, izbačena preko osnovne konstrukcije objekta, završetak krovnih streha, pojava badža, te, manjim dijelom, i rješenje nekih prozora na prvom spratu) s tendencijom traženja modernog arhitektonskog i likovnog izra-za koji će upravo tih godina biti uobličen kao t. zv. “bosanski stil.”28

U slučaju ovog projekta, kao i u slučaju arhitekte Josipa Vancaša, nemam namjeru da umanjim kako vrijednosti projekta, tako niti doprinose ovog arhitekte razvoju 27 Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. ..., 227, 245. Neke neznatne

razlike između datacija crteža (skica) pojedinih objekata koje donosi I. Krzović i onih navedenih na crtežima (skicama) sačuvanim u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine rezultat su, očito, podataka koje donosi Josip Vancaš u članku “Bosansko narodno graditeljstvo.” Tehnički list X, 24, 31. decembar 1928, 353-356, Zagreb. Datacije planova objekata prema mjestima u kojima su isti trebali biti podignuti su kako slijedi: Sarajevo: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank des Bosn./ine/ und /der/Hercegov./ina/), datacija na crtežu-1910; Banja Luka: Auswechslungs Plan f. d. Landesbank Filialgebaüde in Banja Luka. Crtež fasade bez navedene datacije (I. Krzović donosi dataciju 1910.-vjerovatno na temelju analogija), crtež je izveden u dvije verzije (crno-bijeli crtež i crtež u boji), vidj. Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 238, sl. 227, objekt je porušen u zemljotresu 1969. g.; Bihać: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini, (Priv./ate/ Landesbank für Bosn. und. Hercegov.). Crtež je bez datacije i izveden je u dvije verzije. Jedna verzija objekta data je u uobičajenoj maniri oblikovanja ovog tipskog objekta, a druga je nešto modernija verzija objekta s utjecajem tradicije vidljive u gabaritima volumena i krovne konstrukcije (četveroslivna), vidj. I. Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., 239, sl. 228. I. Krzović donosi dataciju 1910. g.; Bosanski Šamac: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini (Priv./ate/ Landesbank für Bosn. und. Hercegov.), datacija 27. maj 1909. Skica je data u dvije verzije. Prva je u tradicionalnim oblicima vidljivim u gabaritu, volumenu i krovu, te u naglašenom donjem kamenom pojasu. Crtež bez datacije. Drugi crtež je s datacijom 14. 4. 1909. u uobičajenoj maniri s donjima kamenim dijelom i lučnim otvorima; Derventa: Skica zgrade Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini, (Priv./ate/ Landesbank für Bosn. und. Hercegov.), datacija 27. april 1909. U crtežima je data i verzija izvedbe detalja. Vidj. I. Krzović, Nav. dj, str 239, sl. 229. I. Krzović donosi dataciju 1910; Tešanj: Zgrada Prve muslimanske kreditne zadruge Tešanj. Vidj. I. Krzović, Nav. dj, str 239, sl. 230. I. Krzović donosi dataciju 1910. O “projektima filijala Zemaljske banke u različitim gradovima Bosne i Hercegovine” govori i N. Kurto, vidj. Nav. dj, 265 i d, 382.

28 O t. zv. “bosanskom stilu” vidj.: Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878- 1918., 225 – 228. Up. i Ibrahim Krzović, Arhitektura secesije ..., 187-197; Nedžad Kurto, Nav. dj, passim, posebno u drugom dijelu knjige; Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Izd. Rabic. Sarajevo, 1999, 23-24.

Mirza Hasan Ćeman

• 348 •

bosanskohercegovačke arhitekture ovog razdoblja. Naime, u cjelini ovaj objekt banke, onako kako o njemu govore sačuvani planovi (skice), svojim općim gabaritom i pojavom zaista podsjeća na arhitekturu begovskih kula, ali nešto razuđenijim fasadama (zbog nizanja većeg broja porozorskih okana) i konstrukcijom kamerije više podsjeća na arhitekturu ishodnih kuća.29 U ovom konkretnom slučaju čini mi se da bi se moglo, slobodno i hipotetički, pretpostaviti da je ovaj tip objekta projektiran i planiran nakon studiranja objekta ishodne kuće obitelji Semiz u Kovačima kraj Hrasnice (Ilidža, Sarajevo), ali i nekih drugih kuća.30 Jedino što je J. Vancaš dao izvorno jeste imaginacija čina pretapanja objekta arhitekture begovskih kula i ishodnih kuća u jedan poslovni objekt projektiran u modernom arhitektonskom i konstrukcijskom rješenju, nesumnjivo s odgovarajućim funkcionalnim rješenjima, te s pročišćenim detaljima fasade koji ovaj objekt vode u pravcu njegovog utapanja u rješenja izvedena u t.zv. “bosanskom stilu.”

Nažalost, kao što je već rečeno, u zbirci crteža arhitekte Josipa Vancaša koja se čuva u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, ne postoje crteži osnovi-ce prizemlja i sprata iz kojeg bi se mogao vidjeti raspored prostorija i funkcionalno poimanje organizacije prostora i poslovanja i kretanja u ovom objektu.

Mišljenje Ibrahima Krzovića da je “...Vancaš 1910. godine za zemaljsku banku u Sarajevu projektovao zgrade njenih filijala u Banjoj Luci, u Tešnju, Derventi, Bo-sanskom Šamcu i Bihaću (kat. 227-230)” može se u najvećoj mjeri prihvatiti bez dodatnih komentara i dopuna. Međutim, iz analize dokumentacije sačuvane u Hi-storijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu i na temelju izučavanja bankar-stva na području Bosne i Hercegovine može se, uvjetno, uopćeno zaključiti da je Josip Vancaš našavši se na mjestu Kraljevskog gradjevnog savjetnika i nedugo potom nadsavjetnika za potrebe Zemaljske vlade u Sarajevu “projektovao zgrade njenih fi-lijala u Banjoj Luci, .., Derventi, Bosanskom Šamcu i Bihaću (kat. 227-230),” ali ne i zgrade u Tešnju. Naime objekt kojeg je projektirao Josip Vancaš u Tešnju naručen

29 O arhitekturi ishodnih kuća vidj. Mirza Hasan Ćeman, „Ishod na Ilidžu” (= Kulturni i historijski spomenici Ilidže iz osmansko doba). u: ILIDŽA. Kultuno- historijska monografija. Ilidža, 2000, str. 202-293 /= Mirza Hasan Ćeman, “Outing to Ilidža” (= Cultural and Historical Monuments of Ottoman Ilidza). in: ILIDŽA-Kultuno- historijska monografija. Izdanje na engleskom jeziku. Izdavač: Općina Ilidža, Sarajevo, 2004, str. 202-293/. Vidj. i naučni elaborat Mirza Hasan Ćeman, “Ishodne kuće na području Ilidže.” Naručitelji Općina Ilidža i Turistička zajednica Općine Ilidža. Sarajevo, mart 2002. g. Potrebno je napomenuti da se je u izradi kultuno- historijske monografije Ilidža u navedenom članku potkrala jedna greška. Pri unosu (DTP) već lektoriranog teksta u pripravljeni arak za štampu izraz ishodne kuće preimenovan je iz nepoznatih razloga u izraz ishodišne kuće. Vjerovatno se ovdje radi o proizvoljnoj ocjeni izvršitelja (operatera) na DTP poslovima da pri uklanjanju brojeva ilustracija iz izvornog teksta (što nije dosljedno provedeno u cijeloj monografiji) riječ ishodna preimenuje u ishodišna. Očito se riječ ishodišna kuća smatralo logičnijom nego li ishodna kuća.

30 Mirza Hasan Ćeman, “Ishodne kuće,“ passim.


• 349 •

je od strane Prve muslimanske kreditne zadruge (s o. j.), koja uskoro djeluje pod ime-nom Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d. sa sjedištem u Tešnju. Vidljivo je da navedena banka nije pripadala nizu filijala Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini već jasno određenom muslimanskom dioničkom društvu koje djeluje kroz spomenutu banku sa sjedištem u Tešnju.31 Međutim, bez obzira na navedenu razliku Josip Vancaš za poslovni objekt u Tešnju primijenio je projekt (bolje rečeno skicu) “.... tipske zgrade, koja je imala nešto od reprezentativnih begovskih kuća i kula, ali i nešto od javnih objekata – kao što su hanovi,” koji je stvorio za ovu priliku.32 Iz analize poslovnih prilika i prostornih situacija u mjestima (gradovima) u kojima se planiralo podizanje zgrada filijala Priv.(atne) Zemaljske banke može se zaključiti da je Josip Vancaš svoje projekte banakâ zasnivao na uobličenju zgrada koje su trebale biti smještene na relativno uskom jezičcu prostora i koje su najmanje s dvije, a pone-klad i sa tri strane svojom fasadom bile okrenute ulici, odnosno ulicama. U slučaju Tešnja predviđeno je da objekt bude okrenut sa dvije strane ulici, s trećom stranom prema rijeci Tešanjci, a s četvrtom stranom naslanjao se na susjedni objekt na desnoj strani ulice Karaula koja vodi od Donje ka Gornjoj Čaršiji. Takav prostorni smještaj omogućavao je J. Vancašu da na fasadama zgrada izvodi različita rješenja kamerija kao produžetaka divanhana koje su prepuštene preko zid donjeg dijela objekta. Jo-sip Vancaš takva rješenja s kamerijom izvodio je čak i na spoju dviju strana zgrada. Kod svih objekata krovna konstrukcija je skoro u potpunosti identična.

Na kraju potrebno je naglasiti da projekt Josipa Vancaša za podizanje poslovnog objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. u Tešnju nije izveden. Na ovom stepenu istraživanja nije poznato šta je bilo toliko presudno što je uvjetovalo od-bijanje Vancaševog plana za podizanje zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d.) u Tešnju i prihvaćanje drugog plana autor kojega nam ostaje, za sada, nepoznat. Činjenice da se ovdje radi samo o skicama objekta banke i da isti nije izveden već je izveden drugi projekt daje temelja za zaključivanje da su Vancaševi crteži predstavljali samo skice. T.j, te skice nisu ni-kada predstavljale potpunu projektnu dokumentaciju, odnosno nisu nikada prerasle u istu jer su bile odbijene od strane investitora.

Objekt Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovačke i po-ljodjelske banke d.d.) u Tešnju izgrađen (završen) je 1911. g. po potpuno drugim planovima i predstavlja u potpunosti drugačiju koncepciju planiranja i izvedbe jednog poslovnog objekta. (Vidj. sl. 6) Ostvareni objekt podignut je na lokaciji na kojoj je bio predviđen i Vancašev objekt. Smatram da je u konačnoj izvedbi 31 Moguće poslovne veze između Priv.(atne) Zemaljske banke u Bosni i Hercegovini sa sjedištem

u Sarajevu i Prve muslimanske kreditne zadruge (s o. j.) u Tešnju trebaju biti predmet posebnih istraživanja bankarskog poslovanja na području Bosne i Hercegovine u navedenom razdoblju.

32 Krzović, Arhitektura Bosne ..., 227. O objektu ove banke u Tešnju govori i N. Kurto, Nav. dj, 266, sl. 75, desno, 382.

Mirza Hasan Ćeman

• 350 •

Vancašev projekt bio nešto slo-ženiji i zbog toga u određenoj mjeri i znatno skuplji. Također smatram da je kod štedljivih Tešnjaka mogla prevagnuti želja da se ostvari nešto jed-nostavniji objekt što bi imalo pozitivnu posljedicu smanjenja troškova gradnje istog. Izgleda da su izvedba cijelog prizemlja objekta u klesanom kamenu

tipa “bunja” ili čak i samo oblaganje istog rustično klesanim kamenom, izvedba relativno brojnih prozorskih otvora presvođenih kamenim lukovima kao i složeno rješenje krovne konstrukcije znatno poskupljivali cijenu predviđenog objekta, pa je, stoga, naručen drugi (jeftiniji) projekt.

Slika 5. Potpis Josipa Vancaša na projektu (skici) zgrade Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju. Potpis se nalazi na skici pročelja zgrade od strane rijeke Tešanjke.

© Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Slika 6. Objekt Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke u Tešnju podignut 1911. g.


• 351 •

Trenutno mi nije poznato tko je autor drugog projekta, odnosno 1911. g. izve-denog objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d.). Do danas nisam uspio pronaći podatke o projektantu objek-ta Muslimanske trgovačke i poljodjelske banke d.d. koji je izveden u Donjoj Čaršiji. 33 Također, sada ne raspolažem niti podacima koji bi dali bilo kakvu informaciju (po-tvrdili) da li je Josip Vancaš mogao biti autor i projekta izvedenog objekta. Naime, investitor(i) je (su) mogao (-li) zahtijevati pojednostavljenje predloženog projekta u izvedbi ili izradu potpuno novog i jeftinijeg projekta. Osim toga izvedeni pro-jekt nosi u sebi neke manje odlike svojevrsnog klasicističkog rješenja nekih dijelo-va fasada i isti je svojim odlikama u okviru Tešnja predstavlja relativno ‘moderan’ objekt. Isti je u odnosu na Vancašev projekt, i pored nekih klasicističkih detalja na fasadama, nešto moderniji i isti potiskuje arhitektonske (i likovne) odlike lokalne arhitekture (t.zv. “bosanskog stila” koji je u to vrijeme bio u razvoju) za koju je, očito prema mišljenju upravitelja i akcionara ove banke, “prošao [je] stari vakat.”(?!) Da li se ovdje radi o utjecaju Adem-age Mešića na konačni izbor i izvedbu projekta, poslovnog čovjeka koji je poslovnim djelovanjem i političkim orijentacijama (i kon-cepcijama) bio veoma ‘moderan’ teško je reći. Činjenica da je Adem-aga Mešić usred mahale Tabaci u Tešnju dao podići svoju porodičnu kuću u stilu koji u mnogo čemu odudara od lokalne arhitekture i bosanske muslimanske i bošnjačke tradicije mogla bi to, uvjetno rečeno, potvrđivati. Adem-aga Mešić dao je izgraditi i objekt svoje ville između Medakova i Bukve kraj Tešnja u stilu sličnom onom u kojem je izvedena njegova porodična kuća u Tabacima.

Zahtjev za pojednostavljenjem predloženog projekta u izvedbi ili za izradu pot-puno novog i jeftinijeg projekta ne bi morao isključiti daljnji rad Josipa Vancaša na izradi jednostavnijih planova (projekta) i, konačnu, izvedbu istog projekta.

U slučaju objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. (Muslimanske trgo-vačke i poljodjelske banke d.d.) izvedenog 1911. g. radi se o arhitektonskom objek-tu uobičajenom za razdoblje austromađarske vlasti u BiH koji su podizani u ovoj provinciji i koji nose odlike manjih poslovnih objekata srednjeeuropske arhitekture onoga vremena. Objekt je jednokatan, četvrtaste je osnovice i s nešto izlomljenom troslivnom (trovodnom) krovnom konstrukcijom pokrivenom crijepom.34 Objekt ima veoma naglašene katni i krovni profilacijski vijenac izveden u jednostavnoj kla-sicističkoj profilaciji koji razdvaja prizemlje od sprata i naglašava prijelaz spratnog

33 Moji pokušaji da u Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu pronađem bilo kakav pisani dokument, crtež (skicu) ili neki drugi trag koji bi ukazivao tko je autor izvedenog objekta u Tešnju ostao je bez uspjeha. Daljnja potraga za istim ostaje zadaća za buduća istraživanja.

34 Kako je objekt banke prislonjen uz već od ranije postojeći objekt u pravcu protezanja Karaule prema Gornjoj Čaršiji time je uvjetovano troslivno (trovodno) konstrukcijsko rješenje krova. Karaula je naziv za glavnu ulicu koja vodi od Donje do Gornje Čaršije u Tešnju.

Mirza Hasan Ćeman

• 352 •

rješenja u krovnu konstrukciju.35 Na uglovima objekt ima imitacije kutnih (ugao-nih) kamenih blokova izvedene u malteru čime se željela postići osjećaj nešto izra-zitije monumentalnosti u izvedbi objekta. Objekt također ima izveden i ugaoni / kutni tornjić na prvom spratu koji se završava krovnom konstrukcijom u obliku pojednostavljene “lukovice.” Oko prozorskih okna i vrata objekt ima u malteru izve-denu plastičku dekoraciju koja naglašava oblik i veličinu otvora u volumenu zida, te vizualno raščlanjuje (dekorira) fasadu.

Daljnja istraživanja ovog pitanja trebala bi imati zadaću da odrede razloge zbog kojih je odbijen prvotni Vancašev projekt (skica) za podizanje zgrade Prve musli-manske kreditne zadruge s o. j. u Tešnju i prihvaćen drugi plan autor kojega ostaje, za sada, nepoznat, tko bi mogao biti autor drugog projekta, odnosno 1911. g. izve-denog objekta Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. i da li bi autor izmijenjenog i 1911. g. izvedenog projekta mogao (ipak) biti Josip Vancaš? Također, potrebno je da se istraže domaći i strani arhivi kako bi se utvrdila tlocrtna prostorna organizacija i funkcionalnost Vancaševog projekta objekta banke, da se isti planovi ili skice (uko-liko budu pronađeni) uporede sa stanjem izvedenog i do danas sačuvanog objek-ta, te da se rad (skica) Josipa Vancaša za potrebe banke u Tešnju uporedi s ostalim objektima izvedenim u Tešnju u vrijeme austromađarske vlasti.

35 Nažalost, nisam uspio dobiti dozvolu da se izradi detaljan arhitektonski plan tlocrtnih rješenja i presjeka ovog objekta iz razloga poštivanja interesa poslovnice Volksbanke koja je smještena u ovom objektu u Tešnju. Jedna od zadaća budućih istraživaća ovog pitanja ostaje pronalaženje i studiranje planova objekta podignutog 1911. g. i upoređivanje istih s arhitektonskim tlocrtnim planovima Vancaševog projekta (skica) ukoliko isti budu u budućnosti pronađeni.

Slika 6. Objekt u kojem je jedno vrijeme iza I svjetskog rata poslovala Narodna kreditna banka d.d. u Tešnju.


• 353 •

U kontekstu promatranja razvoja ekonomije, društvenih odnosa i podizanja no-vogradnji na području grada Tešnja ostaje posebno zanimljiva zadaća određivanje mjesta i uloge arhitekta Josipa plemenitog Vancaša u podizanju određenih graditelj-skih objekata u Tešnju. Prisustvo Josipa Vancaša u Tešnju, iako gledano samo kroz nerealizirani plan (skice) poslovne zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j, treba, svakako, promatrati u kontekstu poslovne aktivnosti ove banke i njenog pred-sjednika Adem-age Mešića. Poslovna djelatnost i društvene veze Adem-age Mešića mogle su ovog uglednog Tešnjaka dovesti u susret s uglednim poslovnim arhitek-tom Josipom Vancašom što je, sljedstveno obostranom interesu, moglo uvesti Josipa Vancaša u posao izrade projekta (skica) poslovne zgrade Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. u Tešnju, kao što se je i desilo. Ovaj susret i angažiranje Josipa Vancaša na navedenom projektu mogli su imati za posljedicu utiranje puta mogućem širem djelovanju arhitekte Josipa Vancaša u Tešnju. Sljedstveno tome ostaje, kao značajan predmet istraživanja i znanstvena zadaća, određivanje arhitekata – graditelja poro-dične kuće Adem-age Mešića smještene u mahali Tabaci,36 ville Adem-age Mešića podignute između Bukve i Medakova kraj Tešnja,37 te nekih drugih objekata podi-gnutih u Tešnju.38 Smatram da Adem-agina porodična kuća nosi prepoznatljive od-like Vancaševog načina planiranja i izvedbe arhitekture stambenih objekata u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu.39 36 Zgrada je podignuta na parceli KČ 985/3, PL 274, KO: Tešanj I, odnosno KČ 11/9, KO: Tešanj,

ZK uložak br. 1190 upis iz 1893 i br. 3991 upis iz 1922.37 Prema nekim saznanjim ovaj objekt rađen je (u potpunosti) po ugledu na porodičnu kuću Adem-

age Mešića u Tabacima u Tešnju. Isti objekt, poznat u mjesnoj tradiciji kao Adem-agina vila, zapaljen je i u potpunosti uništen 1945. g. Godinu upisa parcele (KČ) na kojoj se nalazio ovaj objekt, odnosno, i samog objekta u ZK nisam uspio saznati.

38 Sva istraživanja koja predlažem da budu provedena trebaju biti usmjerena na obradu fondova Službe za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove Općine Tešanj i Zemljišno – knjižne kancelarije Općinskog suda u Tešnju, Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te Državng arhiva Austrije (Odjel arhitektonskh planova). Pri tome je posebno potrebno naglasiti potrebu istraživanja postojećih (in situ) objekata.

39 Ovdje bih skrenuo pažnju budućim istraživačima na niz problema. Ponovo bih naglasio problem uknjiženja vlasničkih parcela i objekata podignutih na istim u Službi za katastar, urbanizam i imovinsko pravne poslove pojedinih općina i Zemljišno – knjižnoj kancelariji pojedinih općinskih sudova (u ovom slučaju u Općini Tešanj). Kako se u slučaju kuće Adem-age Mešića u Tabacima radi o upisu parcele (na kojoj je ista kuća podignuta) u ZK u 1893. g. nije jasno da li se ovdje radi o upisu katastarske čestice (KČ) ili i objekta (kuće) na navedenoj katastarskoj čestici u ZK? Moguće je, čak, da se upis u ZK iz 1893. g. odnosi i na parcelu i na kuću Adem-age Mešića. Ukoliko bi daljnja istraživanja pokazala da je upis parcele na kojoj je podignuta kuća Adem-age Mešića u Tabacima u ZK u 1893. g. predstavljao ustvari i upis objekta same kuće tada se pojavljuje niz otvorenih pitanja. Ta su: da li su društveni položaj i privredno poslovanje Adem-age Mešića već u 1883. g. bili toliko jaki da su mu omogućili značajne poslovne susrete, kada, u kakvim prilikama i s kojim ciljem je ostvaren prvi poslovni (?) susret između J. Vancaša i Adem-age Mešića, te da li je, hipotetički gledano, Adem-aga Mešić mogao u određenoj mjeri imati svojevrsni utjecaj na dolazak J. Vancaša, ako ne u Bosnu i Hercegovinu, tada svakako u Tešanj? Odnosno, da li se susret

Mirza Hasan Ćeman

• 354 •

Poslovna zgrada Prve muslimanske kreditne zadruge s o. j. podignuta po drugim planovima na području Donje Čaršije dobro je poznata građanima Tešnja. Ovaj

između poslovnog čovjeka Adem-age Mešića i arhitekte Josipa Vancaša mogao zbiti izvan Sarajeva (na tlu neke od sastavnih zemalja Monarhije) prije 1883. g. ili u Sarajevu odmah po Vancaševom dolasku u Bosnu i Hercegovinu 1883. g.? Za sada je službeno istaknuto da je J. Vancaš u Bosnu i Hercegovinu stigao 1883. g. na poziv “bosanskohercegovačke zemaljske vlade.” O datumu dolaska J. Vancaša u Sarajevo postoje neki neusklađeni i oprečni podaci koji stvaraju određenu zabunu o djelovanju ovog arhitekte. Naime, prema I. Krzoviću J. Vancaš je stigao u Bosnu i Hercegovinu prvi put tek 1893. g. da bi se u ovom gradu nastanio od 1894. g. (vidj. I. Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918, 253). Međutim, I. Krzović u katalogu ostvarenih objekata J. Vancaša navodi da je katedrala u Sarajevu realizirana od 1884. do 1889. g. (vidj. I. Krzović, Nav. dj, 112, br. 16.). Dakle, ovdje se radi o jednoj proturječnosti unutar navoda koje donosi I. Krzović. Nasuprot tome prema navodima Nedžada Kurte J. Vancaš je stigao u Sarajevo 1884. g. gdje se iste godine (1884.) pojavljuje s radovima na katedrali “Srca Isusova” i na katoličkom groblju na Koševu (vidj. N. Kurto, Nav. dj, 292, 370, 371). Tu se radi o drugoj proturječnosti između navoda koje donose I. Krzović i N. Kurto. Očito se radi o štamparskoj grješci kod I. Krzovića. N. Kurto govori o J. Vancašu i na više drugih mjesta. Vidj. N. Kurto, Nav. dj, 369-385, te u Prilogu II. pod naslovom Podaci o arhitektima i graditeljima za vrijeme austrougarske uprave, str. 336 – 386. Vidj. i neka druga važna djela: Josip Vancaš, “Kako sam kao arhitekt došao u Sarajevo.” Večernja pošta, Sarajevo 1930, br. 2724; A. Makanec, “Josip pl. Vancaš.” Katolički tjednik VIII-IX, 1932, 52; Džemal Čelić, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod – Zagreb, Zagreb, 1966, vol. IV, 489, s. v. Josip Vancaš. Daljnja istraživanja trebala bi imati za temu “Josip Vancaš u Tešnju.” Drugim riječima istraživanja bi trebala potvrditi ili isključiti navedene hipoteze o odnosima između Adem-age Mešića i J. Vancaša, potvrditi ili isključiti pitanje da li je J. Vancaš autor projekata kuće Adem-age Mešića u Tabacima i, nešto kasnije, vile Adem-age Mešića podignute između Bukve i Medakova, te odrediti godine nastanka oba navedena objekta. Potrebno je proučiti da li je J. Vancaš mogao biti i autor projekta novog Konaka, kao i nekih drugih objekata u Tešnju. Pojava objekta Adem-agine porodične kuće u Tabacima u Tešnju u 1893. g. čini mi se veoma ranom. Međutim, možda i nije previše rana jer su najkasnije u 1898. g. završeni objekti novog Konaka, zgrade Osnovne škole i Šarenog mekteba. Naime isti objekti zabilježeni su na razglednici koja na sebi nosi datum 13. 8. 1898. g. (Vidjeti razglednicu Tešnja br. FRP I 4731 u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, uporediti i razglednicu Tešnja br. FRP II 4693 bez datacije). Prema tom podatku godina 1898. predstavlja datum prije kojeg su nastali navedeni objekti (terminus ante quem), odnosno datum poslije kojeg navedeni objekti nisu mogli nastati (terminus post quem non). To sve svjedoči da se oko 1898. g. u Tešnju dosta gradilo, pa se može, uvjetno, pretpostaviti da je tokom tih gradnji mogla nastati i kuća Adem-age Mešića u Tabacima. Međutim, treba voditi računa o tome da je i prije 13. 8. 1898, t.j. prije datuma koji je naveden na spomenutoj razglednici, ista razglednica bila već objavljena i korištena. Time se godina podizanja navedenih objekata polahko spušta u 1897. g, a možda čak i nešto niže. Za sada najstariju pouzdanu dataciju kuće Adem-age Mešića u Tabacima daje Magbul Škoro koji navodi 1902. g. kao dataciju korištenja razglednice s prikazom spomenute kuće. Iza autentičnosti podatka, t.j. iza navoda 1902. g. uz navedeni objekt stoji Magbul Škoro koji, nažalost, ne donosi revers razglednice iz kojeg bi mogla biti vidljiva datacija iste. Vidj. Magbul Škoro, Pozdrav iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2009, 194. O tome planiram nešto više govoriti drugi puta. Moja suzdržanost u dataciji spomenute porodične kuće sljedstveno tome odnosi se i na okvirnu dataciju Adem-agine vile. Ukoliko bi se prihvatila mogućnost da se Adem-agina porodična kuća u Tešnju može atribuirati Josipu Vancašu tada se nameće sasvim logično pitanje obrazloženja vremena (godine) kada se i prilika u kojima se Josip vancaš pojavio u Tešnju. Na ovoj razini istraživanja temeljenoj na raspoloživim podacima uvjerno smatram da bi pretpostavljena pojava Josipa Vancaša u Tešnju prije 1893. g. bila nerealna!


• 355 •

poslovni objekt odigrao je značajnu ulogu u privrednom razvoju i životu Tešnja. Uglavnom je korišten za smještaj različitih banaka, Službe društvenog knjigovodstva i pošte, ali i nekih društvenih i političkih organizacija. Danas u ovome objektu po-sluje poslovnica Volksbanke.

Mirza Hasan Ćeman

• 356 •

Mirza Hasan ĆemanThe project for the building of the muslim merchant and agricultural bank in

Tešanj by architect Josip Vancaš

SummaryThis paper discusses the project for the building of the Muslim merchant and

agricultural bank in Tešanj, which was created by architect Josip Vancaš in 1910. Unfortunately, this project was never executed and the building of the Bank was finished in 1911 according to completely different plans and presents a wholly di-fferent concept of planning and executing of a business structure. Also, the paper discusses the development of economy, social relations and the erection of new edi-fices in Tešanj after 1878. To a certain extent there is also talk about the activities of the mentioned Bank and its president Adem-aga Mešić, as well as the position and role of architect Josip Vancaš in the constructing of certain buildings in Tešanj. The paper also deals with the business activities and social relations of Adem-aga Mešić which could have brought this prominent citizen of Tešanj into contact with a notable business architect Josip Vancaš. This meeting could have brought Vancaš into making of the project blueprints for the building of the Muslim merchant and agricultural bank, and open further business possibilities for him to work in Tešanj. The project for the Bank in Tešanj is viewed within the context of Vancaš’s contri-bution to the development of the “Bosnian style” in the architecture of Bosnia and Herzegovina at the beginning of the 20th century.

• 357 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)94(497.6 Gračanica)”1966”323(497.6 Gračanica)”1966”

amir duranović

Gračanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije*

•Apstrakt: Na osnovu dostupne arhivske građe autor u ovome radu rekonstruira kretanja

u Gračanici nakon IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije 1. jula 1966. godine. Dostupna građa omogućila je rekonstrukciju pozitivnih i negativnih reakcija na donesene odluke, raspoloženje političkih funkcionera i lokalnog stanovništva što pruža mogućnost za ostvarenje uvida u stanje društvenih odnosa u lokalnoj zajednici. Iako pojedini izvori, koji bi mogli detaljnije predstaviti kretanja u ovoj sredini, nisu dostupni, ostvarenim uvidom u raspoloživi materijal predstavljena je jugoslavenska tema u svojoj mikroregionalnoj varijanti.

Ključne riječi: Gračanica, Brionski plenum, Aleksandar Ranković, Savez komunista Jugoslavije

Abstract: Grounded on available archival sources, the author reconstructs the move-ments in Gračanica after the 4th meeting of the Central committee of the League of Com-munists of Yugoslavia on 1st July 1966. The accessible sources enabled the reconstruction of positive and negative reactions on the passed decisions, the mood of political functionaries and local population, which offers the possibility to understand the state of social relations within the local community. Even though certain sources, which could give us a more deta-iled image of this environment, are not available, the existing materials enabled us to present a Yugoslav topic in its micro regional variant.

Key words: Gračanica, the Brioni Plenum, Aleksandar Ranković, the League of Com-munists of Yugoslavia

* Rad prezentiran na naučnoj konferenciji “Istraživanje lokalne historije u Bosni i Hercegovini”. Gračanica: 10. decembar 2010. godine.

amir duranović

• 358 •

Tako nam i treba kad nam šuster Ranković vodi politiku.1

Augustin [?], vatrogasac iz Banovića

Pristup Ideja za prezentiranje pojedinih saznanja o kretanjima u Gračanici tokom 1966.

godine nakon IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije javila se tokom istraživanja navedene pojave na širem bosanskohercegovačkom prostoru. Dostupna arhivska građa, iako nedovoljna za potpuno sagledavanje reakcija, pojava i odjeka, ipak pruža mogućnost za rekonstrukciju njihovih temeljnih tokova. Skoro bez ikakvog uporišta u bosanskohercegovačkoj historiografiji, što je dovoljan po-kazatelj opravdanosti njenog istraživanja, tema koju ovdje prezentiramo u osnovi je rezultat direktnog susreta sa primarnom izvornom građom uglavnom partijske provenijencije. Nekoliko izvještaja o kretanjima u Gračanici 1966. godine omogu-ćili su ostvarenje uvida i otvaranje teme. Smatramo da će pojedine informacije do kojih smo došli u ovom radu poticajno djelovati na sveobuhvatnije pristupe ova-kvim temama iz lokalne historije, ne samo Gračanice nego i drugih sredina u Bosni i Hercegovini. Iako u osnovi smatramo da prilikom istraživanja tema iz lokalne hi-storije ne bi trebalo insistirati na općim mjestima bosanskohercegovačke, odnosno jugoslavenske historije, u uvodnom dijelu smo ipak ukazali na osnovna kretanja u Jugoslaviji šezdesetih godina 20. stoljeća kako bismo našoj temi dali odgovarajući i neophodni kontekst.

*

Tokom šezdesetih godina 20. stoljeća počele su krupne političke i društveno-ekonomske promjene koje su bitno mijenjale suštinski karakter Jugoslavenske fe-deracije. Između donošenja novog Ustava 1963. i ustavnih amandmana s kraja iste decenije pokrenuta je i privredna reforma 1965. godine kao najveći reformski zahvat u privredi od uvođenja samoupravljanja u Jugoslaviji. Tinjajuće neslaganje između reformističke i konzervativne struje u političkom rukovodstvu kulminiralo je 1966. godine pretvorivši se u otvoreni sukob. Navodno otkriće aparata za prisluškivanje u kabinetima i drugim objektima korištenim od strane vodećih ljudi Jugoslavije, uključujući i Josipa Broza Tita, pokrenulo je opsežnu istragu o radu organa državne bezbjednosti na čijem se čelu nalazio Aleksandar Ranković. Komisija za ispitivanje rada organa državne bezbjednosti u sastavu Krste Crvenkovski, predsjednik, Đuro Pucar Stari, Blažo Jovanović, Dobrivoje Radosavljević, Mika Tripalo i Franc Popit,

1 Arhiv Tuzlanskog kantona (ATK), Sreski komitet Saveza komunista Tuzla, A/66, kutija 2, sign. IIa2, Informacija o reagovanju i komentarima članova Saveza komunista i građana na odluke IV plenuma CK SKJ (Banovići, 12. jula 1966). Dokumente iz Arhiva Tuzlanskog kantona korištene u ovom radu ustupio mi je prof. dr. Husnija Kamberović na čemu se iskreno zahvaljujem.

Gračanica 1966. godine: Odjeci IV sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije

• 359 •

članovi, formirana od strane IK CKSKJ 16. juna 1966, podnijela je Plenumu izvje-štaj (Izvještaj o stanju, metodu rukovođenja i pojavama zloupotreba u organima dr-žavne bezbjednosti) sa osnovnim zaključkom da u radu Službe postoje tendencije da se ona postavi iznad društva. U istom izvještaju naglašeno je kako su te tendencije, uočljive od uvođenja samoupravljanja, tokom posljednjih godina dobile jači inten-zitet što je rezultiralo monopolom u radu Službe te opasnosti da se SDB pretvori u silu izdvojenu i jaču od društva.2

* *

Kako se u slučaju pada Aleksandra Rankovića radilo o povlačenju sa svih funkcija koje je do tada obavljao de facto drugi najmoćniji pripadnik jugoslavenske komuni-stičke elite, to su i reakcije na ovaj čin bile izrazito velike i opširne, raspoloženje razli-čito, a razmišljanja stanovništva u Bosni i Hercegovini odavala su utisak da se radi o društvu koje ima ozbiljnih političko-ekonomskih poteškoća. Istovremeno, radilo se o društvu koje se suočava sa političkom odlukom bez presedana u dotadašnjoj jugo-slavenskoj povijesti socijalističkog perioda. Izvorna arhivska građa dostupna u ovom trenutku omogućava kontinuirano praćenje reakcija, odjeka i drugih oblika izražava-nja mišljenja na saznanje da se u partijskom vrhu na saveznom nivou dešavaju ozbiljni politički obračuni. U najvećem broju analiziranih slučajeva radi se o različitim vrstama informacija lokalnih partijskih organizacija i drugih foruma socijalističkog društva, koji su povodom donesenih odluka na Brionskom plenumu održali sastanke i razma-trali novonastalu situaciju. Osim diskusije o odlukama, a jedna od njih bila je i ona o početku procesa reorganizacije Partije, ovakve vrste susretanja bile su prilika da se na dnevni red stavi značajan niz problema lokalne prirode, koji su bili vezani ili za Službu državne bezbjednosti ili neke druge organe vlasti za koje se moglo kazati da su u svo-me radu odstupali od utvrđenog kursa, odnosno, da je bilo “devijantnog” ponašanja u radu, zloupotreba položaja ili drugih sličnih deformacija. Primjeri iz Gračanice detalj-no opisani u jednoj sumarnoj informaciji Sreskog komiteta SK Tuzla pokazuju kako su, nakon uobičajenih pitanja o kretanjima u vrhu Partije, suštinu problema građani iznalazili u svojim radnim organizacijama o čemu su ponajviše i diskutirali.3

Među prvim saznanjima o raspoloženju u sredini kojoj ovom prilikom posveću-jemo posebnu pažnju korisne informacije pronalazimo u Izvještaju Sreskog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine iz Tuzle od 12. jula 1966. godine, koji Odje-ljenju za informacije i dokumentaciju CK SKBiH šalje prikupljene podatke sa terena.

2 Branko Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978, Nolit, Beograd, 1981, 569-573; Dušan Bilandžić, Hrvatska moderna povijest (1918-1991), Golden marketing, Zagreb, 1999, 489-503. Za detaljniji uvid u tok sjednice od 1. jula 1966. na Brionima, vidjeti: Zoran Sekulić, Pad i ćutnja Aleksandra Rankovića, Dositej, Beograd, 1989, 75-123.

3 ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovođenju odluka IV Plenuma CK SKJ na području opštine Gračanica.

amir duranović

• 360 •

Prema tom dokumentu u Gračanici je 8. jula održana konferencija podružnice Socija-lističkog saveza radnog naroda (SSRN) Varoš na kojoj se raspravljalo o odlukama IV sjednice CK SKJ. Nakon izražavanja jednoglasne podrške odlukama Plenuma, što je gotovo uobičajena vijest iz svih sredina, u diskusiji je pokrenuto pitanje držanja poje-dinaca i njihovog tumačenja odluka. Istaknut je slučaj izvjesnog Ace Nikolića za koga se zahtijevalo isključenje iz SSRN-a. U svojoj diskusiji povodom ovog slučaja Todor Knežević je naglasio da navedeni i njemu slične treba rješavati isključivo na konferen-ciji SSRN-a jer su na drugim instancama “širokogrudniji i humaniji” pri čemu je mi-slio na SK i sud. U istu diskusiju uključio se i Đorđo Đuranović koji je naglasio kako “mi znamo ko je Aco i otkud njemu pravo da brani srpstvo. On je izvarao veliki broj građana radi čega je krivično odgovarao”. Konačno je zaključeno da se Aco Nikolić isključi iz SSRN-a.4 Iako se iz navedenih podataka ne može do kraja razjasniti kakva je suština navedenog slučaja, valja primijetiti kako se ovdje radilo o komentarima koji su u svojoj pozadini imali tematiku međunacionalnih odnosa ili pitanje srpskih kadrova u saveznim institucijama što nije rijedak slučaj u zabilježenim reakcijama na odluke Brionskog plenuma.5 Istoga dana održana je sjednica Općinskog odbora SUBNOR-a na kojoj se raspravljalo o sprovođenju programa proslave značajnih datuma iz NOB-a te odluka IV sjednice CK SKJ.6 Na ovoj sjednici isključeni Džemal Huskanović već

4 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Fond: Arhiv CK SKBiH, k. 3, 1966.5 Prema podacima iz drugog dokumenta, Aco Nikolić je po saznanju kakve su odluke donesene na

Brionima, psovao SKJ i Edvarda Kardelja naglašavajući kako je sve to “usmjereno protiv srpstva jer je drug Marko [Aleksandar Ranković, op. a.] predstavljao Srbe itd.” Ovo nije jedini primjer gdje se smjena Aleksandra Rankovića doživljavala kao rušenje srpskih kadrova u saveznim institucijama. Ovakve vrste reakcija gotovo uvijek se nalaze u dijelu dokumenta koji sažima negativne odjeke. U opširnoj informaciji iz Banje Luke, na primjer, govori se o gotovo istom tipu reagovanja. Jedna grupa ljudi iz sela Obrovci-Mikići, opisana kao grupa “malo pripitih ljudi” u međusobnom razgovoru o novim kretanjima u vrhu Partije, posebno je komentirala slučaj Aleksandra Rankovića. Tada se jedan od njih zapitao šta se to događa u Beogradu tvrdeći “[...]sve su prilike da smo sada mi Srbi nastradali”. U istom razgovoru jedan mještanin istoga sela pitao je jednog penzionera “radi čega se smjenjuju samo rukovodioci Srbi”. Građa prikupljena u Arhivu Bosne i Hercegovine nudi niz istih ili sličnih primjera. U Gračanici je, kao i drugim sredinama, postavljeno nekoliko pitanja koja su se pojavljivala i u drugim sredinama. Ljude je zanimalo zašto do smjena nije došlo ranije ako se znalo za negativan rad Službe, ko je otkrio frakcionašku grupu, kako se osjećao Tito kada je morao staviti na dnevni red svoje najbliže saradnike, šta će biti sa Rankovićem i Stefanovićem, kakva je razlika između Đilasa i Rankovića i sl. ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovođenju odluka IV Plenuma CK SKJ na području opštine Gračanica.

6 U ovom slučaju, radilo se o proslavi Dana borca prilikom koje je održan govor koji je ocijenjen kao “politički štetan”. Osnovni razlog za ovakvu ocjenu sadržan je u činjenici da je prilikom govora u čast borca Adema Alića bilo više govora o drugim ljudima, a najmanje o imenovanom. Zaključeno je, naime, da nije do kraja ispoštovan dogovor postignut unutar Mjesne organizacije Saveza boraca Gračanica te da je Džemal Huskanović, član Opštinskog odbora SUBNOR-a i član SK, pročitao drugi govor u odnosu na prvobitno planirani. Takvo ponašanje je izazvalo osude građana, a navedeno je kako je Huskanović svoj govor pripremao sa jednim od “informbiroovaca” što je bilo dovoljno da bude isključen iz Opštinskog odbora SUBNOR-a. Slučaj Džemala Huskanovića,


• 361 •

je 2. jula svojim ponašanjem “najavio” svoj slučaj budući da je njegova prva reakcija na vijest o padu Aleksandra Rankovića bila obraćanje Opštinskom odboru boračkih organizacija u kojem je rekao da će “predati partijsku knjižicu, zato što se to tako radi protiv Marka [Aleksandra Rankovića, op. a.]”.7 Odluka o isključenju Nikolića i Hu-skanovića saopćena je svim organizacijama u Gračanici, a njima sličan je i slučaj želje-zničkog radnika Tešanović Milorada iz Boljanića koji je uzvikivao “živio Ranković”.8 Ipak, u njegovom slučaju, izvorna građa nam ne nudi podatke koji bi nas upoznali sa njegovom daljom sudbinom.

Dva dana ranije, 6. jula održan je sastanak OO SK Varoš na kojem se raspravljalo o odlukama Brionskog plenuma gdje je pokrenuta diskusija o radu pojedinih službenika sektora državne bezbjednosti. U konkretnom primjeru, zahtijevalo se preispitivanje rada Jefte Vidića i Stevana Paljiša. Iznesena je tvrdnja kako je početkom godine sači-njen jedan spisak emigranata i njihovih veza te kako su se na tom spisku našla imena “nekih odgovornih društveno-političkih radnika i rukovodilaca u komuni”. Nakon što je uočeno ovakvo djelovanje, sačinjen je pismeni prigovor načelniku Sreskog sekreta-rijata unutrašnjih poslova radi poduzimanja izvjesnih mjera iz njegove nadležnosti.

Osim navedenih primjera, reakcija i komentara na odluke IV sjednice CK SKJ bilo je i na sastanku aktiva Saveza komunista Preduzeća “Bosna-azbest” (gdje je ponovo osuđen slučaj Ace Nikolića), zatim aktiva Saveza komunista pri ZZ “Bratstvo” Grača-nica te sastanak OO SK u Obućarskom pogonu čiji su članovi jednoglasno prihvatili, odnosno podržali odluke IV sjednice CK SKJ.9 Na ovome mjestu vrijedi potcrtati za-pažanje o sastanku aktiva SK pri ZZ “Bratstvo” gdje je napomenuto da je sastav aktiva SK pri ovoj radnoj organizaciji takav da ga sačinjavaju komunisti sa čitavog područja općine Gračanica, a rade na takvim radnim mjestima gdje su mogli čuti komentare, te su izjavili da nema komentara u negativnom smislu. Ovaj podatak pokazuje kako su svi organizacioni partijski nivoi s naročitom pažnjom pratili sve reakcije te o zapaže-nim raspravljali na održanim sastancima.

Vremenski podudarne vijesti pratimo i sa sastanka OO SK Željezničke stanice Sočkovac od 6. jula 1966. godine gdje su prisutni članovi SK dali jednoglasnu podrš-ku odlukama da bi u svojim diskusijama naglasili njihov značaj. Prisutni diskutanti

osim na ovom forumu, razmatran je i na konferenciji SSRN-a podružnice Varoš. ABH, Fond: CK SKBiH, k. 3, 1966. Osim navedenih podataka, u opširnoj informaciji o stanju u Gračanici iz avgusta 1966. navedeno je kako je na grobu Adema Alića, Huskanović govorio o pojedincima koji su već ranije isključeni iz SKJ po liniji IB-a, te je naveo da je “Adem Alić oko sebe okupljao naprednu muslimansku omladinu” mada nema navedenih pojedinosti o karakteru te grupe. ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovođenju odluka IV Plenuma CK SKJ na području opštine Gračanica.

7 Isto.8 Isto.9 ABH, Fond: CK SKBiH, k. 3, 1966.

amir duranović

• 362 •

su isticali kako je sreća da su razmatrani problemi na vrijeme uočeni što je rezulti-ralo i adekvatnom reakcijom “jer mogli bi doživjeti i teže posljedice”. Istovremeno, naglašen je značaj očuvanja jedinstva SKJ budući da su i ove odluke doživljavane u tom pravcu. Uobičajeno nastojanje da se i dalje širi partijsko tumačenje odluka naglašeno je i na ovom sastanku jer “naša je dužnost da u kolektivu i svugdje gdje smo prisutni pravilno objasnimo ljudima stavove odluka CK SKJ jer naša Partija ima i svoje klasne neprijatelje”.10 Primjere jednoglasne podrške odlukama bilježimo i na sastancima OO SK Donja Orahovica i OO SK Lukavica održanim 9. jula, kao i sastanku OO SK Gornja Orahovica od 10. jula 1966. godine.11

Osim informacija koje možemo pratiti iz dokumenata nastalih konkretno u lokal-nim partijskim forumima u Gračanici, vijesti o reakcijama i stanju u Gračanici mo-guće je pratiti i iz građe viših partijskih organizacija. Tako je 12. jula 1966. godine Sreski komitet Saveza komunista BiH Tuzla raspravljao društveno-političku situaciju nastalu nakon smjene Aleksandra Rankovića. Između drugih sredina, raspravljalo se i o stanju u Gračanici. Iz analiziranih diskusija uočljivo je da se odlukama IV sjednice CK SKJ pristupalo temeljito, uz naglašavanje svih uočenih nepravilnosti u radu kako SDB tako i drugih službi te postupaka pojedinaca vezanih za policijsko-obavještajnu zajednicu. Među prvim diskutantima koji su govorili bio je i Avdo Iširlija, član SK SK BiH Tuzla, koji se u svom izlaganju osvrnuo na teškoće u rješavanju uočenih problema u Gračanici.12 Iako iz navedene diskusije teško možemo razumijeti problem u potpu-nosti jer Iširlija govori dosta neodređeno, ipak se čini kako možemo primijetiti suštinu problema. Prema našem razumijevanju, a pojedini navodi iz diskusija nas navode na takvo razmišljanje, očito je u sistemu organizacije rada SDB ili nekog drugog organa bilo i previše problema koje je valjalo adekvatno rješavati.

Sličnih komentara bilo je i daljim tokom sjednice gdje su posebno naglašene ulo-ge pojedinaca u radu SDB, njihova nastojanja da prate društveno-političke djelat-nike te je ukazano na negativne posljedice koje su nastajale zbog takvog djelovanja.

10 ATK, Sreski komitet Saveza komunista Tuzla, A/66, k. 2, sign. IIa2, Informacija o sprovodjenju odluka IV sjednice CK SKJ na području opštine Gračanica (Gračanica, 11. jula 1966).

11 Isto.12 “Ja, na primjer, znam da u Gračanici neće ići stanje kako treba. Mi smo dobili neke informacije o

radu tih ljudi dole. Istina, jedan od njih je bolestan čovjek, jer inače pametan ne bi mogao tako da radi. On je nas obavještavao o nekim, navodnim malverzacijama predsjednika Opštinske skupštine, o porodičnim primanjima našeg Mirka Garića koji je sasvim savjestan i fin čovjek, a dobijeno je preko CK i anonimno pismo. Kada smo mi uporedili to pismo i njihova obavještavanja ustanovili smo da se radi o istim ljudima, o istom načinu obavještavanja. Mi smo ih zvali i pitali ih šta to oni rade. Medjutim, oni neće da priznaju da su oni pisali pismo. Tamo će trebati otići. Drugovi iz opštinskog komiteta su tražili da se dodje. Ja sam spremio sve materijale koji su u vezi sa ovim i mi ćemo dole otići. Ja vjerujem da će biti još takvih slučajeva, budimo u to uvjereni, jer mi sve stvari u potpunosti ne znamo.” ATK, Fond Sreski komitet SK BiH Tuzla, A/66, k. 1, Zapisnik sastanka Sekretarijata Sreskog komiteta SK Tuzla održanog 12. jula 1966.


• 363 •

Mustafa Šabić je u svom govoru naglasio i činjenicu da određeni članovi SKJ nisu u stanju da razumiju i prihvate novi politički kurs.13 Oslanjajući se na Iširlijine sta-vove, Mustafa Šabić svojom diskusijom, koja je također dosta neodređena, ukazuje na pojave u komitetima karakterizirajući ih kao neadekvatne trenutnom stepenu političkih odnosa i neskladne sa donesenim odlukama. Osim toga, ako bismo otpo-re starijih članova SKJ pojedinim odlukama tumačili u kontekstu “žala za prošlim vremenima”, što nam Šabić na određeni način sugerira, onda navedene probleme iz diskusije možemo razumijevati i u kontekstu novog političkog, ali i privredno-eko-nomskog kursa jugoslavenske politike šezdesetih godina.

Do sada prezentirani odjeci i reakcije na IV sjednicu CK SKJ govore o razli-čitim vidovima reagovanja od strane stanovnika određene sredine. S druge strane, ni Partija nije bila nespremna na provođenje donesenih odluka. Odlučnost da se donesene odluke adekvatno prezentiraju javnosti možda najslikovitije prikazuje br-zina reakcije. Naime, u primjeru Gračanice već 2. jula u 11h održan je prvi, kraći, a u 18h prošireni informativni sastanak OK uz prisustvo svih članova. Na tim sa-stancima dogovoreni su dalji koraci, odnosno širenje informacija o Brionskom ple-numu, a već tada bili su pripremljeni i adekvatni propagandni materijali. Do 15. jula svi značajniji učesnici političkog života bili su upoznati sa novom političkom situacijom. Istovjetan model ponašanja partijskih rukovodstava možemo pratiti i u drugim sredinama. Osim brzine, kada se radi o nekim pitanjima kao što je stanje u državnoj bezbjednosti i sektoru unutrašnjih poslova, moguće je upratiti i određenu vrstu zabrinutosti viših institucija. Ilustraciju toga već smo mogli vidjeti u diskusiji Avde Iširlije o stanju u Gračanici, a drugi primjer je prisustvo Rude Tomića, člana CK SKJ, na sastanku šireg aktiva komunista (pristuno oko 300 osoba) u Gračanici 19. jula 1966. na kojem se detaljnije raspravljalo o atmosferi sa sjednice na Brionima kao i stanju u sektoru državne bezbjednosti.14

Dostupna građa pokazuje kako se, za razliku od diskusija u pojedinim OO SK, više diskutiralo na forumima SSRN i pojedinim radnim organizacijama i kako su te diskusije, ponuđenom količinom informacija znatno bogatije. Jedno od mogu-ćih objašnjenja zbog ovoga tiče se tadašnjih pozicija pojedinih članova rukovodstva Partije. Naime, Informacija kojom raspolažemo govori o tome kako je dio članstva 13 “Ja sam se za izvjesne stvari u prošlosti pitao, zbog čega one dolaze? Mi smo imali u opštinskim

komitetima u Gračanici, Brčkom i još nekim, slučajeva da se ljudi oko jasnih pitanja kolebaju a kada bi se malo ispitala suština, onda bi se vidjelo da je u pozadini stajao neki uticaj, jer iako su usvajali određena pitanja oni su se ustručavali da se otvoreno izjasne za odredjena gledišta. Po mom mišljenju, ima danas ljudi u komitetima koji su više UDBAŠI nego komunisti. To su pojedinci, stari komunisti, čija su shvatanja u našim uslovima takva da oni još uvijek žale za prošlim vremenima, kojima ovaj naš razvoj izgleda kao neko rasulo, koji su svjesno ili podsvjesno nalazili utočišta u organima UDBE, informisali ih o stvarima i o radu rukovodstva, njihovom djelovanju”. Isto.

14 ATK, Sreski komitet SK BiH Tuzla 1965-66, Informacija o sprovođenju odluka IV Plenuma CK SKJ na području opštine Gračanica.

amir duranović

• 364 •

najvjerovatnije bio opterećen “[...] raznim neopravdanim privilegijama (kao postav-ljanje na bolja radna mjesta, visina ličnog dohotka, stambenog problema i raznih drugih sličnih privilegija), te usled toga nisu u mogućnosti da drugim ukazuju na takve i slične propuste. Dok, s druge strane, prvenstveno radnici koji iznose otvore-nije ove propuste nemaju nikakve bojazni da će pokretanjem ovih pitanja izgubiti bilo kakve privilegije, jer ih i nemaju”. Pored navedenog, premda su odluke Brion-skog plenuma predviđale otvaranje diskusije o reorganizaciji Partije, nisu zabilježeni slučajevi otvaranja tog pitanja.15

Na sastancima u industrijskim pogonima u “Bosna-azbestu”, gdje su radnici otvorenije diskutirali o tadašnjim problemima, istaknuta je problematika daljeg ra-zvoja samoupravljanja, nekih birokratskih pojava kao i drugi problemi iz sektora proizvodnje. Između navedenih problema pojedini diskutanti su naglašavali svo-ja prethodna nastojanja na ukazivanje nepravilnosti u radu, ali su neki zbog toga pozivani na “razgovore, pa i na odgovornost”.16 U daljem opisu navedene situacije, iznesen je stav kako se Branko Stanojević kao član SK i sekretar organizacije nije pravilno postavljao te da, kao takav, ne može biti sekretar OO o čemu se trebalo posebno očitovati. Istovremeno, radnici su naglasili želju da se direktor preduzeća u češćim i direktnim kontaktima sam upozna sa eventualnim problemima kako ne bi preko posrednika dobivao pogrešne informacije. Osim navedenog, s obzirom da je nekoliko radnika kažnjeno oduzimanjem radnih sati (jer su navodno četiri sata proveli sjedeći) pitali su da li se ovakve odluke mogu donositi bez određene proce-dure i pismenog rješenja disciplinskih organa u preduzeću. Na ovom mjestu prezen-tirani problemi u funkcioniranju jedne radne organizacije ukazivali su na pojavu koja, prema ocjeni iz Informacije, “vodi birokratizmu i znatno šteti njegovom [di-rektorovom, op.a.] ugledu”.17 Pored problema u komunikaciji između rukovodstva “Bosna-azbesta” i uposlenika, još su navedeni problemi pijaće vode za uposlenike, higijene, investiranja novaca u izgradnju pojedinih objekata, određivanju prioriteta za investicione cikluse kao i uvođenje nagrađivanja po smjenama što je također loše utjecalo na međuljudske odnose u preduzeću. U slučaju uvođenja nagrađivanja po

15 Isto.16 S obzirom na raspoložive informacije i naglašeni model njihova nastajanja vrijedi na ovom mjestu

apostrofirati kako je istaknuta “pojava da se za vrijeme sastanaka ne vodi uvijek zapisnik već se on sastavlja poslije njih, već prema željama i shvatanjima pojedinaca. Zato su sve diskusije na sastanku podružnice jasno isticale pitanje: “ko je i s kakvim ciljem u pogon uputio Branka Stanojevića? Sve četiri smjene jednodušne su u zaključku da su medjuljudski odnosi u pogonu teško zatrovani upravo njegovim dolaskom. Tvrdi se da Stanojević neistinito i kapriciozno inputira izjave Cvijetinu Stjepanoviću, neovlašteno kontroliše rad pojedinih smjenovodja i radnika, bahato se odnosi prema pojedincima (Avdić Muji) i po svojim željama o tome obavještava direktora preduzeća [“Bosna-azbest”, op. a]. Jednom riječju vlada uvjerenje da su njegova kancelarija i telefonski aparat isključivo mjesto odakle se radjaju i prenose informacije o ljudima na relaciji pogon-uprava preduzeća”. Isto.

17 Isto.


• 365 •

smjenama detaljno je opisan odnos između smjena, poslovođa i smjenovođa jer se pokazalo kako su pojedine smjene sebi pripisivale rezultate rada neke druge smjene što se odražvalo na nagrađivanje, pa prema tome i na međusobne odnose pojedinih poslovođa sa smjenovođama.18 Podaci izneseni na ovom mjestu, iako nemaju direk-tne veze sa ključnim odlukama donesenim na Brionskom plenumu, ipak daju dobar doprinos razumijevanju atmosfere koja je tada vladala. Naime, suština iznesenih in-formacija govori kako se pitanje odgovornosti za nepravilnosti u radu jedne od naj-značajnijih institucija unutar sigurnosnog sistema prenijelo na pitanje odgovorno-sti u radu uopće. Otuda je vrlo često pokretano pitanje odgovornosti upravljačkih struktura u pojedinim firmama kao i koliko su izvjesne i evidentirane nepravilnosti narušavale postojeći koncept samoupravljanja.

Kao još jedan reprezentativan primjer atmosfere koja je vlada sredinom 1966. godine navodimo stanje u Kamenolomu. I prije IV plenuma bile su utvrđene ne-pravilnosti u radu Anđelić Ljube i Bratanović Hasana, te je kolektiv preduzeća i OOSK zauzeo stav kako Bratanović više nema mjesta u kolektivu na čemu su na-ročito insistirali radnici Kamenoloma. Međutim, u junu 1966. raspisan je konkurs za mjesto tehničkog rukovodioca pogona Kamenoloma koji je ponavljan dva puta (prvi konkurs je poništen iz nepoznatih razloga) te je, nakon ponovljene procedu-re, Hasan Bratanović postavljen za rukovodioca iako je ranije bio sudski gonjen za privredni kriminal. Na sastanku OOSK od 27. juna 1966. godine osuđen je stav Upravnog odbora Kamenoloma koji je dozvolio ovu vrstu nepravilnosti. Na istom sastanku odlučeno je da se u slučaju Bratanovića provede referendum. Prije pro-vođenja referenduma Bratanović je obećavao povećanje plaća radnicima koji su ga na referendumu podržali mada su prije toga tražili njegovu smjenu! U narednom mjesecu proizvodnja u Kamenolomu je podbačena za 300 m3 dok su lični dohoci isplaćeni sa povećanjem od 20%. U isto vrijeme, Ljubo Anđelić je obavljao dužnost komercijalnog direktora.19 Podaci i ocjene o ovom slučaju pokazuju kako su se, bez obzira na ranije utvrđene nepravilnosti, loše poslovanje i sudske procese, imenovani i dalje nalazili na rukovodećim pozicijama.

U ovom, ali i drugim već ranije navedenim slučajevima, značajan dio najodgo-vornijih ličnosti je u vrijeme dešavanja ovih problema otišao na godišnji odmor! Generalna ocjena je bila kako “[...] nisu ni izdaleka shvatili značaj odluka IV ple-numa i sagledali zadatke koje stoje pred nama komunistima. Krajnje je vrijeme da otpočnemo konkretno postavljati pitanje odgovornosti, a naročito onih koji rade na rukovodećim radnim mjestima, za njihov rad u organima samoupravljanja i drugim oblastima njihovog djelovanja. Očito je da kao komunisti nismo po mnogim pita-njima istrajni i dosledni, naš sadašnji razvitak neophodno traži od nas da do kraja

18 Isto.19 Isto.

amir duranović

• 366 •

otvoreno i iskreno raspravljamo o svim pojavama i problemima i efikasnije radimo na njihovom razrješavanju”.20 Problemi u upravljanju pokazali su se i na primjeru firme nastale integracijom Partizana i Ciglane gdje su se konfrontirali službenici jedne i druge jedinice i, bez obzira na integraciju, tokom diskusija na Radničkom savjetu dijelili su se na “naše” i “vaše” što je u konačnici dovelo do podjele u Radnič-kom savjetu.21 Svi navedeni primjeri su, prema generalnom zaključku iznesenom na kraju Informacije, govorili kako je birokratizam bio duboko ukorijenjen u modelu rukovođenja, kako rukovodioci ne vode računa o stavovima radnog kolektiva što je, u osnovi, bilo suprotno osnovnim intencijama odluka IV sjednice CK SKJ. Zato je izneseno čvrsto zalaganje kako sa takvom dotadašnjom praksom treba raskinuti kako bi odluke i zaključci Plenuma bili radikalno oživotvoreni.22

* * *

Na ovom mjestu prezentirani podaci govore kako su odjeci Brionskog plenuma na lokalnom nivou imali nekoliko tematskih pravaca. Prve reakcije svakako su pra-tile najznačajniju promjenu na saveznom nivou, povlačenje Aleksandra Rankovića sa svih funkcija koje je do tada obavljao. U slučaju Gračanice pokazali smo nekoliko primjera koji su ovu promjenu doživljavali u kontekstu političkih odnosa na save-znom nivou. Vrijedno je zabilježiti brzinu i odlučnost SKJ da na adekvatan način prezentira donesene odluke gdje smo uvidjeli kako se radi o dosta jedinstvenom obrascu ponašanja. Slijedom toga evidentirani su različiti odjeci, reakcije i drugi vidovi reagovanja na odluke IV sjednice CKSKJ. Prema tome, prvobitne reakci-je kretale su se u rasponu od nepromišljenih ometanja javnog reda i mira, psovki i deklarativne podrške Aleksandru Rankoviću do ozbiljnih i temeljitih diskusija o problemima samoupravljanja i funkcioniranja pojedinih privrednih organizacija.

Izneseni primjeri pokazuju osnovnu tvrdnju s početka teksta kako se sredinom šez-desetih godina 20. stoljeća jugoslavensko društvo u širem, odnosno bosanskohercego-vačko u užem smislu riječi, suočavalo sa nizom političko-ekonomskih problema. Od-lučnost CK SKJ da se obračuna sa najmoćnijom strukturom policijsko-obavještajne zajednice, o čijim lokalnim pojavama smo također mogli vidjeti pojedina razmišljanja, odrazila se na otvaranje niza pitanja koja su čekala svoje pravo na dnevni red. U tom kontekstu otvoreni su različiti pravci i diskusije iz čijih nastojanja možemo nazrijeti tada vladajuću problematiku, što se naročito odnosi na stanje u privrednim pogonima. Izvorna građa korištena za ovu rekonstrukciju omogućila je evidentiranje različitih re-akcija i iznesenih stavova, koje su iznosile ličnosti iz pojedinih društvenih struktura. Upravo činjenica da su zabilježene različite vrste reagovanja omogućila nam je da sa-znamo i to šta je o Aleksandru Rankoviću, između ostalih, mislio i jedan vatrogasac. 20 Isto.21 Isto.22 Isto.


• 367 •

Amir DuranovićGračanica in 1966: The repercussions of the 4th meeting of the Central com-

mittee of the League of Communists of Yugoslavia

SummaryThe idea for the presentation of certain information about events in Gračanica

during 1966, after the 4th meeting of the Central Committee of the League of Co-mmunists of Yugoslavia, emerged during research of the mentioned episode on the broader area of Bosnia and Herzegovina. The available archival sources, even though insufficient for a complete overview of reactions, events and repercussions, still offer an opportunity for the reconstruction of their fundamental courses. The presented data show how the repercussions of the Brioni Plenum on the local level had several thematic directions. The first reactions were followed by the most significant change on the federal level, the withdrawal of Aleksandar Ranković from all functions that he previously held. Other presented examples confirm the basic statement from the beginning of the paper that in the mid 60’s of the 20th century the Yugoslav society in a wider sense, i.e. the Bosnian-Herzegovinian society in a narrower sense, faced a num-ber of political and economical problems, and the mentioned examples from Gračani-ca depict one Yugoslav topic in its micro regional variant.

vvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvvv

• 369 •

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)94(497.6 Gračanica)”1966”323(497.6 Gračanica)”1966”

zijad šehić

Republika Bosna i Hercegovina i međunarodna diplomatija 1993. godine

•Abstrakt: Polazeći od konstatacije da se na kraju 1992. godine jasno pokazao neuspjeh

međunarodne diplomatije da se okončaju ratni sukob u Republici Bosni i Hercegovini, autor u članku razmatra diplomatske aktivnosti u toku 1993. godine koje su bile ključne za očuvanje njene državne strukture. Od donošenja Vance – Owenovog plana na početku 1993. godine aktivnostima međunarodne diplomatije profilirao se plan koji je predviđao očuvanje državnosti Bosne i Hercegovine, uprkos planovima o njenoj razgradnji.

Ključne riječi: Bosna i Hercegivina, EZ, UN, mirovni pregovori, Ženevska konferenci-ja, državna struktura, međunarodne organizacije, diplomatija

Abstract: Starting with a conclusion that the failings of the international diplomacy in its attempts to end the war in Republic of Bosnia and Herzegovina became blatantly obvious at the end of 1992, the author considers the diplomatic activities during 1993 which were crucial for the preservation of the Republic’s state structure. From the Vance-Owen plan at the begin-ning of 1993, the activities of the international diplomacy profiled a plan which anticipated the preservation of Bosnia and Herzegovina’s statehood, despite the plans of its destruction.

Key words: Bosnia and Herzegovina, European Community, United Nations, Peace negotiations, Geneva conference, state structure, international organizations, diplomacy

Na kraju 1992. godine slika Bosne i Hercegovine je djelovala sumorno. Politički odnosi u zemlji ušli su u novu fazu. Domet Rezolucija Vijeća sigurnosti UN usvo-jenih do kraja 1992. godine ostao je ograničen različitim političkim interesima čla-nica EZ i stalnih članica Vijeća sigurnosti UN, koji su bili instrument utjecaja na odluke i metode provođenja usvojenih zaključaka. Reakcija na povrede humanitar-nih prava zadržale su se samo na verbalnim osudama i prijetnjama.1 Evropske države

1 Zijad Šehić, Smrt Socijalističke federativne republike Jugoslavije i bosanska tragedija, Radovi Filo-zofskog fakulteta u Sarajevu, Knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Sarajevo, 2010, 304.

zijad šehić

• 370 •

vodile su diskusiju o stvaranju vojnog instrumenta, koji bi mogao biti angažiran u sličnim slučajevima. Ni jedna od njih nije bila spremna angažirati svoje vojne snage za postizanje mira, koncentrišući se uglavnom na diplomatska i politička sredstva.2

Na zasjedanju NATO-a u Bruxellesu 17. decembra 1992. nije bilo moguće postići konsenzus o spremnosti za intervenciju niti o načinu angažiranja. Za nju su se zalagali generalni sekretar NATO-a Manfred Wörner, američki, nizozemski i turski ministri spoljnih poslova, dok su se protiv izjašnjavali predstavnici Francuske, Velike Britanije, Kanade i Grčke. Jedina saglasnost je postignuta o tome da će članice NATO-a, pri-je svega SAD, Nizozemske i Norveške na zahtjev UN nadgledati zabranu leta iznad vazdušnog prostora BiH.3 Pod pritiskom većine evropskih političara kao i SAD da se preventivno bombardiraju srpski položaji, francuski predsjednik Mitterrand se kra-jem godine zalagao za učešće u vojnoj intervenciji, posebno sa namjerom da se sprije-či da SAD same ne preduzmu vođstvo. Francuska je pokušala onemogućiti direktno djelovanje protiv SRJ, te je zajedno sa Velikom Britanijom zahtijevala da intervencija bude pod komandom OUN a ne NATO-a. Generalni sekretar UN Boutros B. Ghali je 29. decembra 1992. preporučio Vijeću sigurnosti UN angažiranje 10.000 vojnika na granicama Bosne i Hercegovine, kako bi se spriječilo slanje oružja i dobrovoljaca. Istovremeno je izrazio sumnju u spremnost članica UN da se sprovede odgovarajuća vojna akcija.4 U Bosni i Hercegovini sudarali su se politički interesi evropskih zemalja i SAD, mjereni prije svega vlastitim političkim ciljevima. Francuska i Velika Britanija su se zalagale za rješenja koja su odgovarala prije svega njihovim strateškim interesima u jugoistočnoj Evropi, a temeljili su se na stvaranju državnopravnih entiteta na etnič-koj osnovi. Radi ostvarenja svojih interesa London je bio spreman riskirati zatezanje odnosa s Washingtonom, pa su se britansko-američki odnosi spuštali na sve niži nivo. Velika Britanija je insistirala na podjeli BiH, protiveći se svakoj akciji u korist bosan-skohercegovačke Vlade (ukidanje embargo, zračni napadi …).

Drugog januara 1993. godine u Ženevi je održana Plenarna sjednica Međuna-rodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, na kojoj su posrednici Vance i Owen ponu-dili kompletan mirovni plan za BiH. Taj plan je sadržavao četiri dokumenta: Spora-zum o BiH, Sporazum o miru u BiH te Mapu provincija i Sporazum o prijelaznim rješenjima..5 Prema Sporazumu o BiH, Bosna i Hercegovina je decentralizovana

2 Wolgang Wagner, Acht Lehren aus dem Fall Jugoslawien, Europa – Archiv, 2/1992, Bonn, 1993, 36-37. 3 Bulletin. Presse und Infomationsamt Bundesregierung, Bonn, Nr 141, 29. XII 1992, 1309-1310.4 Gustav Gustenau, Sűdslawische Lage, ÖMZ, Wien 2/93, 124.5 Dokumenti u okviru Vance-Owenovog mirovnog plana potpisivani su sukcesivno i u toku januara

u Ženevi već bili stavljeni potpisi na Sporazum o BiH kao i najveći dio dokumenata Sporazuma o miru u BiH. Kako je predstavnik HDZ potpisao sva dokumenta za njega je preostao samo Sporazum o prijelaznim rješenjima. (Kasim Begić, Bosna i Hercegovina od Wance-Owenovog plana do Daytona, Sarajevo 1997, 121-122).


• 371 •

država, u kojoj deset autonomnih provincija ima značajne funkcije kao izraz nagla-šene decentralizacije i dekoncentracije vlasti. U prvom dijelu pod naslovom Opće uređenje se utvrđivalo tako da BiH ostaje u svojim međunarodnim granicama, pri čemu bi bila podijeljena u deset provincija, čije bi granice bile unesene u Ustav, uz mogućnost njihove izmjene samo na bazi amandmana koji bi zahtjevao veliku ve-ćinu. “Privremena mapa” deset provincija, od kojih su tri (1, 5, 9) imale bošnjačku većinu, sa 26,36% površine BiH, tri sa većinskim hrvatskim stanovništvom (3, 8, 10) sa 25,87% površine BiH i tri sa većinskim srpskim stanovništvom (2, 4, 6) sa 42, 23% teritorije BiH, te Sarajevo u okviru proširene provincije 7 sa 5,54% površine BiH, bile su definitivne u okviru Ustava BiH.6

Uprkos ubistva predsjednika Vlade RBiH Hakije Turajlića 8. januara 1993. godine pregovori su nastavljeni. Slobodan Milošević je prvi put direktno učestvovao u prego-vorima. Radovan Karadžić je 12. januara najavio svoje slaganje sa mirovnim planom Vancea i Owena, uz uvjet da se sa time složi i Parlament Srpske republike u BiH. On se uskoro velikom većinom glasova složio, čime su stvoreni uvjeti za nastavak pregovora.7

U tim danima u traženju diplomatske podrške, poduzete su značajne aktivnosti Vlade RBiH. Ministar Haris Silajdžić je boravio u Bonnu. Za vrijeme posjete prigo-vorio je EZ i UN da su svojom politikom podržavali agresiju na Bosnu i Hercegovi-nu. Zahtijevao je isporuku oružja RBiH, da bi se Armiji RBIH omogućila efektivna odbrana.8 Predsjednik RBiH A. Izetbegović je na vanrednoj sjednici IOC u Dacaru u Senegalu 11. januara 1993. godine zahtijevao međunarodnu vojnu intervenciju, u slučaju da bosanskohercegovački Srbi nastave napade na Bošnjake te da se njihovo teško naoružanje stavi pod međunarodnu kontrolu. Taj zahtjev je ušao i u završno saopćenje Konferencije.9

Na sastanku EZ povodom potpisivanja konvencije o nuklearnom naoružanju, 13. januara 1993. godine u Parisu, ministri spoljnih poslova su naglasili svoju podršku Mirovnoj konferenciji u Ženevi, smatrajući da tamo predloženi prijedlozi predstavljaju jedinu mogućnost za mirno rješenje. Potrebno je bilo da bosanskohercegovački Srbi 6 Ibidem, 116-117. Iz činjenice da provincije imaju etnički predznak, može se uočiti apsurdi u

izvedbi konstitutivnosti naroda. Odnos pojedinih naroda u ukupnom stanovništvu BiH prema Vance-Owenovom planu je bitno različit. Dok je učešće Bošnjaka u ukupnom broju stanovnika prema rezultatima popisa iz 1991. iznosilo 43,74%, bošnjačkim provincijama je pripadalo 26,36% teritorija. Srbi, koji su činili 1991. 31,33% stanovništva u BiH imali bi srpske provincije sa 42,23% teritorija BiH, dok bi bosanskohercegovački Hrvati, koji su prema popisu stanovništva iz 1991. činili 17,27% stanovništva, dobili provincije koje su činile 25,87% teritorija BiH. Dok su Bošnjaci imali apsolutnu većinu u bošnjačkim provincijama sa 61,95% učešća u ukupnom stanovništvu, a Srbi sa 59,90%, Hrvati su imali sa 45,84% učešća u ukupnom stanovništvu hrvatskih provincija samo relativnu većinu.

7 Europa Archiv, 3/93, Bonn 1993, Zeittafel 34 (dalje: EA, Z…). 8 Ibidem, Z. 26.9 Ibidem, Z. 34.

zijad šehić

• 372 •

u narednih šest dana prihvate ustavne okvire i vojna pitanja bezuvjetno, a ukoliko se to ne desi EZ će zatražiti poduzimanje posebnih mjera. Naglašeno je da je bošnjačko stanovništvo u Bosni i Hercegovini izloženo neizmjernim ljudskim patnjama. Vođe SRJ su pozvane da iskoriste svoj utjecaj koji imaju na bosanskohercegovačke Srbe da prekinu sa dotadašnjim nasilnim aktima i njihovom neopisivom brutalnošću prema stanovništvu Republike Bosne i Hercegovine, jer sebe i SRJ guraju u potpunu međunarodnu izolaciju koja će za njih dugoročno imati teške posljedice.10

Vance-Owenov plan je predstavljao prekretnicu jer je princip ujedinjene Bosne i Hercegovine bio izmijenjen u prilog njene etničke podjele. Već 15. januara 1993., pozivajući se na postignute dogovore na Međunarodnoj konferenciji u Ženevi, snage HVO su pokušale dalje izgraditi predviđene provincije i osigurati ih vojno i politički. Hrvatska strana je pokušala da prije postizanja dogovora o Vance-Owenovom planu u provincijama 3, 8 i 10 stavi pod komandu i snage A BiH ili ih, u slučaju odbijanja, pri-sili na povlačenje. Tim planom potaknut je raskid labavog saveza ABiH i HVO. Plan je davao Hrvatima daleko više teritorija nego što su imali stanovnika i više nego što su stvarno kontrolisali, što je potaknulo HVO da usvoji istu strategiju koju su primijenili bosanskohercegovački Srbi. Interpretirajući Vance-Owenov plan kao zeleno svjetlo HVO je poduzeo pokušaj zauzimanja dodatnih oblasti koje je kontrolisala bosanska Vlada, posebno u srednjoj Bosni i u okolini Mostara, uključujući i oblasti u kojima su Hrvati bili u značajnoj manjini. Dok se bosanska Vlada opirala da potpiše diktat Vance-Owenovog plana o podjeli, koji su prije svega podržavale Francuska i Velika Britanija, vođstvo HZ HB je rado prihvatalo taj plan. Prethodno je hrvatska Vlada sugerisala lordu Owenu uključivanje 11 “hrvatskih općina” u sastav provincija Travnik i Mostar, u kojima su Hrvati predstavljali manjinsko stanovništvo - Travnik (36,9%), Novi Travnik (39,6%), Vitez (45,7%), Bugojno (34,1%), Gornji Vakuf (42,6%), Bu-sovača (48,1%), Fojnica (40,9%), Jablanica (17,8%), Konjic (26%), Mostar (33,8%), Stolac (33,1%).11 Hrvati su bili oduševljeni Vance-Owenovim planom jer se poklopio sa njihovim ciljevima - dobili su teritorij povezan sa Hrvatskom, koji je duboko zadi-rao u samo srce srednje Bosne. Odmah su sa oduševljenjem prihvatili taj plan.12

Na sastanku odbora za Evropsku političku saradnju, EZ i njene članice su osudile akcije hrvatske vojske koje su štetile mirovnim pregovorima u Ženevi. Naglašeno je da niko izvan Bosne i Hercegovine ne smije poduzeti mjere koje ugrožavaju mirovni proces.13 Na pritisak posrednika C. Vancea i D. Owena 27. januara 1993. jedinice

10 Bulletin …, Bonn, 18. 01. 1993., Nr 6, 47. 11 Tilman Zilch, “Etničko čišćenje. Genocid za veliku Srbiju” Dokumentacija Duštva za ugrožene

narode, Sarajevo, januar 1996, 199.12 Laura Silber, Alan Litl, Smrt Jugoslavije, Otokar Keršovani, Opatija, 1996, 306. U šali, inicijali

HVO tumačeni su kao H(vala) V(ance) O(wenu). 13 Bulletin..., Kopenhagen/Brüxelles, 25. 01. 1993, Nr 7, 79.


• 373 •

HVO su dobile zapovjed da odmah obustave sve borbene aktivnosti. Predsjednik RBiH A. Izetbegović i Mate Boban su dali zajedničko objašnjenje u kojem su se izjašnjavali da sukobi ABiH i HVO samo koriste srpskom agresoru. Nakon pozitiv-nog razvoja, mirovna konferencija je 31. januara 1993. propala, s obzirom na vojne i geografske dijelove. Vlada BiH ih je odbijala, jer bi predviđena podjela legalizirala etničko čišćenje Srba i što je previše naglašavala etnički kriterij. Ona nije mogla pri-znati kontrolu srpskih trupa nad etnički očišćenim oblastima.14

Prvog februara 1993. godine u Ženevi je počelo 49. zasjedanje komisije za ljudska prava, koje je trebalo trajati šest sedmica. Na dnevnom redu je između ostalog bilo i pitanje povreda humanitarnog prava u bivšoj Jugoslaviji.15 Istoga dana generalni sekre-tar UN Butros Butros Ghali je vodio razgovore sa američkim državnim sekretarom Warenom Christopherom i posrednicima C. Vanceom i D. Owenom o mogućnosti-ma za zaustavljanje sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Na sastanku održanom u New Yorku 5. i 6. februara 1993. kojem su prisustvovali Radovan Karadžić, Mate Boban i Haris Silajdžić i posrednici Vance i Owen, nije došlo do približenja stavova.16

Devetog februara 1993. godine posebni opunomoćenik UN Tadeuš Mazowiecki je priložio izvještaj UN o situaciji u republikama bivše Jugoslavije. On je od međunarodne zajednice zahtijevao da svoje verbalne prijetnje ratnim prestupnicima prate i djela. Bez oklijevanja i sa svim raspoloživim sredstvima trebalo je provesti pod međunarodnom kontrolom raspuštanje svih zatvora, neograničeno snabdijevanje humanitarnom pomoći kao i stvaranje zaštićenih sigurnih zona u Bosni i Hercegovini. Na kraju je zaključio da “etničko čišćenje” koje se i dalje sprovodilo, nije bilo produkt rata, nego je predstavljalo njegov cilj, te da se glavni odgovorni za to nalaze u srpskom vođstvu u Bosni i Hercegovini.17

Kada je na inauguralnoj svečanosti 20. januara u New Yorku Bill Clinton položio zakletvu i preuzeo dužnost 42. predsjednika SAD, mnogi su smatrali da počinju epohalne promjene u ovoj zemlji i svijetu. Iako je u toku predizborne kampanje bio za mnogo rigoroznije mjere, nakon izbora je pitanju Bosne i Hercegovine pristupio opreznije, smatrajući da SAD ne treba da idu same i jednostrano u akciju, bez učešća evropskih saveznika.18 Administracija SAD počela je tražiti novi koncept politike prema bivšoj Jugoslaviji, u šta su se uključili Ministarstvo spoljnih poslova i Mini-starstvo odbrane, kao i Savjet za nacionalnu sigurnost i CIA. Zagovornik vojne in-tervencije je bio potpredsjednik Al Gore, kao i savjetnik za nacionalnu sigurnost

14 EA, 4/93, Z. 52.15 EA, 5/1993, Z. 62.16 Ibidem, Z. 61.17 EA, 5/93, Z 62 18 Bil Klinton preuzeo dužnost u Bijeloj kući. Najavljuje se spremanje SAD i svijeta, Oslobođenje,

Broj 16020, 21. januara 1993, 1.

zijad šehić

• 374 •

Leon Fuerth i ambasadorica SAD u UN Madeleine Albright, koji su prepoznali po-trebu za promjenom stavova i aktivnije angažiranje SAD. Ministar spoljnih poslova Waren Christopher i ministar odbrane Les Asprin su sa skepsom prihvatali vojno angažiranje SAD a veliki otpor je dolazio i od zamjenika načelnika Generalštaba Co-lina Powella.19 Nakon što se administracija SAD izjasnila protiv Vance-Owenovog plana, koji su podržale Velika Britanija, Francuska, Rusija i generalni sekretar OUN Boutros B. Ghalli, stajala je pod pritiskom da predstavi svoj plan. Rezultat dugog preispitivanja politike SAD prema bivšoj Jugoslaviji je bio plan u 6 tačaka, koji je predstavljen 10. 02. 1993. Na konferenciji za štampu u New Yorku, minister spolj-nih poslova SAD Waren Christopher je objavio osnove politike SAD prema Bosni i Hercegovini, po kojima su se SAD nastojale aktivno uključiti da bi se realizirao mirovni process. Pozicije SAD on je izložio u šest tačaka. Da bi se diplomatija SAD aktivnije uključila u rješavanje sukoba, predviđeno je imenovanje ranijeg američkog ambasadora kod NATO-a Reginalda Bartholomewa za posebnog ambasadora, koji je trebao aktivno sarađivati sa međunarodnim posrednicima Vanceom i Owenom; SAD žele ubijediti sve strane da se put iz sukoba može postići samo pregovorima, pri čemu ni jednoj strani neće biti iznuđeno rješenje; SAD se žele aktivno uključiti da se umanje patnje stanovništva, pa od svih strana zahtijevaju da se prekine sa upo-trebom sile a osim toga će pojačati slanje humanitarne pomoći; SAD će nastojati da se privredne sankcije protiv Srbije pojačaju; SAD su bile spremne dati doprinos ostvarenju i sprovođenju rješenja koja budu dogovorena, što uključuje zajedničku vojnu akciju sa UN, NATO i drugim međunarodnim organizacijama. SAD će se savjetovati sa saveznicima, a posebno sa ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom o mogućnosti rješenja sukoba.. Ukidanje embarga na dostavu oružja za RBiH vlada SAD je odbacila.20 Iako plan nije sadržavao definitivni koncept o rješenju sukoba u Bosni i Hercegovini, SAD su se zalagale za očuvanje države te najavile da će mirovno rješenje, prihvaćeno od svih strana, podržati i vojno. Jednostrano ukidanje embargo na dostavu oružja RBiH ili vazdušni napadi na srpske položaje su bili isključeni.21

Na sastanku Odbora za evropsku političku saradnju, održanom 12. februara u Kopenhagenu, ministri članica EZ su pozdravljali inicijativu SAD, koju je 10. februara najavio ministar W. Chrisofer, po kojoj će se SAD aktivno priključiti međunarodnim nastojanjima za okončanje sukoba na području bivše SFRJ. EZ i njene članice su pozdravljale i imenovanje ambasadora Reginalda Barolomewa za američkog opunomoćenika za mirovne pregovore koji će biti vođeni u saradnji EZ i UN. Odlučeno je također da će se neograničeno podržavati mirovna nastojanja 19 Thomas Paulsen, Die Jugoslawienpolitik der USA 1989-1994, Nomos, Baden Baden, 1995, 124-125.20 Presseerklärung des amerikanischen Außenministers Warren Chrisropher über die diplomatischen

Bemühungen der Vereinigten Staaten im Konflikt im ehemaligen Jugoslawien, abgeben in Washington am 10. Februar 1993. EA, 7/1993., D. 158-D 161.

21 G. Gustenau, Südslawische Lage..., OMZ, Nr 3, 1993, 228.


• 375 •

kopredsjednika Vancea i Owena i da će se održati dinamika u pregovorima. Savjetovanje u Vijeću sigurnosti UN je trebalo nastaviti i intenzivirati. Trebalo je isto tako pojačati pritisak da se postigne sporazum o još neriješenim pitanjima koja su se odnosila na buduće rješenje za RBiH i druge postojeće problem u bivšoj SFRJ. EZ i njene članice su se nadale uskoj saradnji sa SAD u nastojanjima da se dođe do rješenja i njegovog provođenja, pri čemu je američka inicijativa predstavljala važan prilog ovim nastojanjima.22

Vijeće sigurnosti UN je 22. februara 1993. godine jednoglasno usvojilo rezoluci-ju br. 808 o osnivanju Međunarodnog suda za kažnjavanje ratnih zločinaca u bivšoj Jugoslaviji. U roku od 60 dana Generalni sekretar je trebao podnijeti detaljan prijed-log za rad jednog takvog suda. Tribunal te vrste je bio prvi u Evropi nakon procesa u Nűrnbergu poslije završetka Drugog svjetskog rata.23

Predsjednik SAD Bill Clinton se 23. februara 1993. godine dogovorio sa ge-neralnim sekretarom UN Boutrosom B. Ghalijem o uspostavi zračnog mosta za snabdijevanje stanovništva u istočnoj Bosni. Prema njegovoj izjavi radilo se o čisto humanitarnoj akciji pri kojoj neće biti angažirani borbeni avioni. Dvadeset šestog februara ministar W. Christopher je na vanrednom zasjedanju ministara NATO-a razmatrao planirani vazdušni most za snadbijevanje stanovništva u istočnoj Bosni, moleći ih za njihovu podršku. On je kritikovao Zapad jer je propustio brojne prilike da sprijeći krvoprolića, patnje i razaranja u bivšoj Jugoslaviji, naglašavajući da “đavo-lji krug od brutalnog nasilja i slijepe mržnje mora biti prekinut.” Dvadeset sedmog februara 1993. dva američka transportna aviona su izbacila oko milion letaka, da bi informirali stanovništvo o dopremi hrane i lijekova. Narednog dana tri aviona su izbacila po 20 tona namirnica i lijekova, iznad istočne Bosne. Izbacivanje je uslije-dilo sa padobranima, sa velike visine.24 Predsjednik SAD Bill Clinton je u izjavi o uspostavi humanitarnog zračnog mosta za Bosnu i Hercegovinu na konferenciji u Washingtonu 3. marta 1993. objasnio karakter i ciljeve ove misije.25

Na sjednici Vijeća sigurnosti UN održanoj 25. februara 1993. godine, kojoj su prisustvovali C. Vance i D. Owen, ruski ambasador Jurij Voroncov je predložio plan predsjednika Jelcina u osam tačaka, koji se temeljio na planu Vance-Owena. Prema ruskom prijedlogu sve strane u sukobu su pozvane da se za vrijeme pregovora

22 Bulletin, 24. 02. 1993, Nr 16, 130.23 EA, 7/1993, D. 161- D. 163.24 EA, 6/93, Z. 76.25 Amerika–Dienst, Bonn, Nr 9, 3. 03. 1993; EA, 7/1993, D. 164. O razlozima aktivnog angažmana

SAD navodilo se da je rat u prethodnoj godini donio brojne žrtve - hiljade osoba su bile ubijene ili zatvorene, hiljade su ugožene zbog gladi i hladnoće, a preko 2 miliona su protjerani iz njihovih domova. Obzirom na veliku ugroženost stanovništva u istočnoj Bosni, SAD će u saradnji sa Vijećem sigurnosti UN i Komesarijatom za izbjeglice početi sa dostavom namirnica i lijekova u ugrožene oblasti.

zijad šehić

• 376 •

pridržavaju primirja i obustave napade na gradove, posebno na Sarajevo. Moskva je insistirala da se sve strane dogovore o prihvatanju Vance-Owenovog plana i da Vijeće sigurnosti UN o tome donese odgovarajuću rezoluciju. Sankcije prema SRJ su trebale biti postepeno ukidane, ako srpska strana u BiH potpiše mirovni plan. Rusija se zalagala za uspostavu multinacionalnih snaga UN za provođenje Vance-Owenovog plana. Istovremeno su UN i KESS trebali jače nadgledati embargo na uvoz oružja za BiH.26

Ako su zbivanja u bivšoj Jugoslaviji u početku bila za rusko vođstvo i za opoziciju instrument unutrašnjopolitičkih borbi, na početku 1993. godine zapadni proma-trači su konstatirali preokret. Rusija se počela sve više udaljavati od orijentacije svoje spoljne politike prema Zapadu. U proljeće 1993. godine događaji u bivšoj SFRJ su predstavljali pogodno polje za profiliranje Rusije na međunarodnoj političkoj sceni.27 Za rusku opoziciju, Bosna i Hercegovina je bila pogodno sredstvo kojim se borila protiv Jeljcinove vladavine na unutrašnjo-političkoj sceni. Brojni ruski naci-onalisti (Prohanov, Nevsorov, Vasiljev, Sterligov, Konstantinov, Sjuganov…) uputili su 25. januara 1993. poziv ruskoj javnosti u kojem se zahtijevala oružana podrška srpskom narodu i ostavka ministra spoljnih poslova Kosirjeva. Predsjednik Odbo-ra za spoljnu politiku Vrhovnog Sovjeta i kritičar politike Kosirjeva Ambarzumov konstatirao je 31. marta 1993. da je Jeljcin shvatio da ruska spoljna politka ne treba da slijedi linije SAD i da Kosirjev sada vodi spoljnu politiku prema željama Parla-menta. Smatrao je da njegova ostavka, koju je tražio Kongres Narodnih deputata, više nije potrebna. Pod utjecajem opozicije slika posebnog afiniteta između Rusije i Srbije pojačana je od političara. U toku 1993. godine rusko političko vođstvo po-stiglo je na Balkanu niz uspjeha, U ljeto 1993. godine Rusija je sve jasnije stupa-la na evropsku političku scenu. Na jednom susretu sa predsjednikom vlade Grčke Konstantinom Mitsotakisom Jeljcin je naglašavao harmoniju između Rusije i Grčke u jugoslavenskoj politici, nasuprot politici SAD, opominjući da će Rusija koristiti pravo veta da bi se spriječilo ukidanje embargo na oružje za Bosnu i Hercegovinu.28

Predstavnici EZ na sastanku održanom u Bruxellesu 1. marta 1993. godine osu-dili su zločine počinjene od srpske strane u istočnoj Bosni, zalažući se da se izvrši pritisak na odgovorne da se ovi postupci prekinu. Vijeće sigurnosti UN je 3. marta 1993. godine ponovo osudilo napade srpskih paravojnih snaga koji su i dalje trajali, uprkos mirovnim pregovorima u New Yorku. Generalnom sekretaru B. B. Ghaliju je naloženo da pojača trupe UN u istočnoj Bosni.29

26 EA, 6/93, Z. 74 27 Peter Bonin, Rußland und der Krieg in ehemaligen Jugoslawien, Forschungsschwerpunkt Konflikt

und Kooperationsstrukturen in Osteuropa an der Universität Mannheim, 1994, 35. 28 Ibidem, 51, 53...29 EA, 7/93, Z. 86-87.


• 377 •

Kopredsjednici mirovne konferencije u Ženevi Vance i Owen su u New Yorku nastavili aktivnosti za okončanje rata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik RBiH A. Izetbegović je nakon što je od generala S. Nambijara dobio pismo u kojem ga je uvje-ravao da je moguća efikasna kontrola teškog naoružanja, potpisao vojni dio Vance-Owenovog plana, nakon što su se tri predstavnika dogovorili o primirju i stavljanju teškog naoružanja pod punu međunarodnu kontrolu. Nakon potpisa drugog dijela mirovnog ugovora predsjednik Izetbegović je dvojici pregovarača i svim sagovorni-cima u UN naglasio da se ne bi smjelo čekati da bude potpisan i jedini preostali dio plana u kojem su sadržane mape sa budućim provincijama, kako bi se uspostavio efi-kasan i trajan prekid vatre i svo teško oružje stavilo pod međunarodnu kontrolu.30 Na treći dio sporazuma su pristali samo Hrvati, a cijeli plan je mogao stupiti na snagu tek nakon potpisa sva tri dijela sporazuma. Postojale su velike razlik u suštinskim pitanji-ma o provincijama koje bi bile definisane kao oblik decentralizacije koji neće pred-stavljati osnovu za stvaranje tri nacionalne države u Bosni i Hercegovini. Postojalo je i različito tumačenje vojnog sporazuma jer je R. Karadžić smatrao da to podrazumijeva samo međunarodno nadgledanje teškog naoružanja i isključuje svaku mogućnost da bi Srbi mogli pristati na bilo šta drugo dok je delegacija RBiH insistirala da ono treba da bude stavljeno pod potpunu međunarodnu kontrolu. Treće ključno pitanje je bilo sprovođenje sporazuma, odnosno održavanje mira, sigurnosti i garancija ljudskih pra-va, uz slobodu kretanja, povratak prognanih i na taj način građenja međunacionalnog povjerenja i normalizaciju života i demokratsku transformaciju RBiH, uz izgradnju kompletne strukture vlasti sa demokratskim institucijama koje će normalno i uspješ-no funkcionisati.31 Konačno, 6. marta pregovori su prekinuti. Francuski predsjednik Francois Mitterrand i posrednici Ženevske konferencije Vance i Owen su 11. marta 1993. godine vodili razgovore sa S. Miloševićem, zahtijevajući od njega da upotrijebi sav svoj utjecaj kod bosanskohercegovačkih Srba, kako bi se postigao napredak u mi-rovnim pregovorima koji su vođeni u New Yorku.32

Ratno predsjedištvo R BiH prošireno sa članovima Vlade BiH, jednim brojem poslanika Skupštine BiH iz sedam političkih stranaka i većeg broja predstavnka

30 Mirovni pregovori u Njujorku, Potpisan vojni dokument, Oslobođenje, Broj 16063, 5. marta/ožujka 1993, 1.

31 Prelomni trenuci njujorških pregovora o BiH. Sporazum ili razlaz, Oslobođenje, Broj 16064, 1. marta/ožujka 1993, 1.

32 EA, 7/93, Z 90. Dan prije svoga puta u Washington francuski predsjednik Mitterrand je razgovarao u Parisu sa slovenačkim predsjednikom Milanom Kučanom, koji je bio jedan od rijetkih evropskih političara, koji ima cjelovito i principijelno viđenje dešavanja u Bosni i Hercegovini. Kučan je u razgovoru ponovio svoje ranije mišljenje da se u Bosni i Hercegovini ne radi o građanskom ratu, nego o agresiji Srbije protiv suverene, međunarodno priznate zemlje. “U duhu Helsinške i Pariske povelje a posebno u skladu sa Poveljom OUN Bosna i Hercegovina je jedinstvena i nedjeljiva država”, rekao je Kučan na kraju razgovora. Miteran “ne čuje dobro”, Oslobođenje, Broj 16069, 11. marta 1993, 3.

zijad šehić

• 378 •

vjerskog, kulturnog i javnog života grada Sarajeva su nakon iscrpne rasprave o dota-dašnjem toku mirovnim pregovora o RBiH koji su vođeni u Ženevi i New Yorku a u skladu sa Izvještajem državne delegacije koja je učestvovala na ovim pregovorima, 14. marta 1993. na zajedničkoj sjednici aklamacijom donijelo zaključke: Odobren je dotadašnji rad državne delegacije na ovim pregovorima, Vance-Owen plan se u osnovi smatrao prihvatljivim, uz potrebu nekih modifikacija. Zaključeno je da se na pravedan način riješi pitanje statusa Sarajeva, jer je podjela na nacionalnoj osnovi neprihvatljiva; trebalo je da se u prelaznom periodu pored Predsjedništva zadrže i funkcije Vlade BiH kao izvršnog organa, koja je trebala da bude sastavljena na mul-tinacionalnoj i multipartijskoj osnovi. Sastavni dio mirovnog plana morao je biti i princip njegove realizacije.33

Vlada RBiH je 20. marta 1993. godine kod Međunarodnog suda u Den Haagu podigla optužnicu protiv SRJ zbog genocida, zahtjevajući da se protiv nje poduzmu privremene mjere.34 U okviru pregovora u New Yorku predsjednik RBiH A. Izetbe-gović je 25. marta potpisao i posljednji dio mirovnog plana i time prihvatio plan u cjelini, uz uvjet da se primjenjuje nakon potpisa sve tri strane.35 Ministri EZ su se sastali 26. marta 1993. godine, pozdravljajući odluku bosanskohercegovačke Vlade da potpiše Vance-Owenov plan kao i sporazum Bošnjaka i Hrvata o prelaznim rje-šenjima. Ministri EZ su se nadali da će Vijeće sigurnosti UN podržati mirovni plan i doprinijeti njegovom provođenju. Na bosanskohercegovačke Srbe je trebalo izvršiti dodatno pritisak međunarodne zajednice.36

Na konferenciji za štampu delegacije RBiH nakon povratka iz New Yorka, o njenom radu i potpisanim dokumentima govorio je ministar vanjskih poslova Ha-ris Silajdžić. Naglasio je da je odlučujući se za potpisivanje dokumenta delegacija uzela u obzir promijenjen položaj bosanskohercegovačkog pitanja u kontekstu međunarodnih odnosa. Nakon premještanja pregovora u New York i imenova-nja specijalnih izaslanika SAD i Ruske Federacije pitanje Bosne i Hercegovine je uvršteno u dnevni red odnosa među zemljama koje manje ili više odlučuju o svjet-skom poretku. S obzirom da je ovo pitanje preraslo u svjetski problem, jasno je da se ne može riješiti bez učešća svih značajnijih međunarodnih faktora. Istaknuto je da direktno učešće SAD i Ruske Federacije uz Evropsku zajednicu obezbjeđuju utjecaj svih faktora a time se uvodi određen metod i red u rješavanju pitanja Bosne i Hercegovine.37

33 Narodni sabor BiH aklamacijom usvojio zaključke. Oslobođenje, Broj 16074, 16. marta/ožujka 1993, 3.

34 EA, 8/93, Z. 91.35 Ibidem, Z. 100.36 Ibidem.37 Spremni za mir i odbranu. Oslobođenje, Broj 16090. 1. aprila/travnja 1993, 2.


• 379 •

Nakon oštrih diplomatskih borbi Vijeće sigurnosti UN je 31. marta, uz suzdr-žanost Kine, usvojilo rezoluciju o provođenju zone zabrane letova iznad Bosne i Hercegovine.38 Njeno provođenje bilo je predmet bliske koordinacije između gene-ralnog sekretara UN i UNPROFOR-a. Vojni planeri Južne komande NATO-a, da bi odgovorili zahtjevima, uradili su plan i prateća pravila angažiranja u bliskoj ko-ordinaciji sa UNPROFOR-om. Kada su završeni, bili su prezentirani generalnom sekretaru UN. Da bi se osigurala uspješna komunikacija između štabova UN i NA-TO-a, imenovani su oficiri za vezu. Provođenje zone zabrane letenja bilo je prilično autonomno i bilo je malo saradnje između zračnih operacija NATO-a i operacija UN na terenu.39

Ministri spoljnih poslova EZ i ministri odbrane Zapadno-evropske unije (WEU) su na vanrednom zasjedanju u Luxemburgu 5. aprila 1993. godine zaključili da se po-jačaju mjere nadgledanja embarga na Dunavu, oslanjajući se pri tome na rezolucije broj 713, 757 i 787 Vijeća sigurnosti UN. Tu se prije svega insistiralo na angažiranju civilne policije, te na akcijama koje je trebalo provoditi u saradnji sa susjednim drža-vama, Mađarskom, Rumunijom i Bugarskom.40 Međunarodni sud u Den Haagu je 8. aprila 1993. godine zahtijevao od SRJ da poduzme sve što je bilo u njenoj moći i spri-jeći da zločinci i dalje čine genocid.41 Vijeće sigurnosti UN je 16. aprila 1993. godine usvojilo rezoluciju o Srebrenici, u kojoj je od bosanskohercegovačkih Srba zahtijevano da odmah obustave ratna djelovanja i vojne aktivnosti i Srebrenicu i njenu okolinu tretiraju kao sigurnosnu zonu, slobodnu od svih vojnih oružanih napada ili drugih neprijateljstava. Nakon jednogodišnje opsade Srebrenice, vojni komandanti A RBiH i bosanskohercegovačkih Srba su 18. aprila 1993. godine potpisali primirje nakon po-sredovanja UN za demilitarizaciju grada i evakuaciju ranjenih i bolesnih. Istoga dana u grad su stigle prve jedinice UN radi nadgledanja demilitarizacije.42 Vijeće sigurnosti UN je 17. aprila 1993. godine, uz suzdržane glasove Rusije i Kine, usvojio rezoluciju o pooštrenim sankcijama protiv SRJ, koja je trebala stupiti na snagu ukoliko bosan-skohercegovački Srbi u roku od devet dana ne prihvate mirovni plan i ne obustave vojne aktivnosti.43 Na zasjedanju 51 članice OIC u Karachiju (Pakistan) od 25. do 29.

38 EA, 8/93, Z. 98. 39 Midhat M. Hasanbegović, Bosanski pakao viđen izvana 1992-1997, Chicago 1997-Sarajevo 2003,

Knj. 2, 133. Štabovi za planiranje NATO-a zaključili su 20. marta 1993. pripreme za kontrolu letova iznad teritorija Bosne i Hercegovine. Paralelno su tekle pripreme za angažiranje mirovnih snaga koje su trebale realizirati odredbe dogovorenog mirovnog procesa. U roku od 72 sata trebalo je predviđene borbene avione premjestiti na aerodrome u Italiji i započeti sa probnim i demonstrativnim letovima.

40 Bulletin…, 14. 04. 1993, Nr. 30, 265. 41 EA, 9/93, Z. 106.42 EA, 10/93, Z. 109. 43 EA, 10/93, Z. 117. Pooštrene sankcije protiv SRJ su stupile na snagu 27. aprila 1993.

zijad šehić

• 380 •

aprila na dnevnom redu je pored općih političkih tema bio rat u Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije su zahtijevali podizanje embarga na oružje za BiH, te dogovorili novčanu podršku u visini od 58 miliona US dolara.44

Na sastanku ministara vanjskih poslova 24. i 25. aprila 1993. u Danskoj, dogovo-rene su “sveobuhvatne sankcije” protiv Srbije, te je podržana britanska inicijativa o upotrebi ograničenih zračnih udara kao potpore kanadskim vojnim postrojbama u Srebrenici, što je otklonilo američki zahtjev za obuhvatnijim zračnim udarima. Velika Britanija se odlučno protivila bilo kojoj vrsti vojne operacije, a posebno zračnim udri-ma sabotirajući sve američke inicijative - u februaru, aprilu i u maju 1993. godine. Sa tri razloga su pravdali svoj stav: bojali su se da će zračni udari od Srba načiniti neprijatelje, da će ohrabriti Bošnjake da nastave borbe što bi otežalo pregovore u Ženevi, te što Britanci nisu vjerovali da bi sami zračni udari djelovali na Srbe. Osim toga, dokazivali su da zračni udari iziskuju i trupe na zemlji, radi konsolidacije postignutih rezultata i nametanja mira. Najjači argument koji su Britanci u svakom trenutku naglašavali je bilo prisustvo njihovih trupa u humanitarnoj misiji UN. Oni su se protivili zračnim udarima i prije nego što je i jedan vojnik stupio na tlo Bosne i Hercegovine.45

Na preporuku Vijeća sigurnosti UN koje je zaključilo da su prestale sve osnove za učešće bivše Jugoslavije u radu drugog najvažnijeg organa Generalne skupštine UN Ekonomsko-socijalnog savjeta, Generalna skupština UN sastala se 29. aprila i po hitnom postupku glasanjem odlučila da SRJ ne ispunjava uvjete da ostane član ovog organa. Stotinu sedam zemalja je glasalo za isključenje SRJ iz Ekonomsko-socijalnog vijeća, ni jedna nije bila protiv te odluke, jedanaest ih se suzdržalo, a predstavnici više od 60 zemalja nisu bili prisutni u dvorani tokom glasanja.46

44 Na samitu OIC u Senegalu, u januaru 1993. predsjednik RBiH A. Izetbegović je naglasio da BiH ima dovoljne vojne snage da se bore, ali nema oružje. Naredne godine je javno optužio Veliku Britaniju i Francusku za ucjenu, kada su prijetile povlačenjem ako embargo bude ukinut. Ponovio je da će Bosna i Hercegovina radije imati oružje nego humanitarnu pomoć. Bosanska vlada je službeno bila pripremila zahtjev za povlačenje UN-a, kako bi se omogućilo okončanje embarga i odbrana RBiH. Taj zahtjev je ipak povućen zato što Francuska i Velika Britanija nisu mogle garantirati da će zaista slijediti skidanje embarga. Bosanska vlada je jasno iskazala spremnost da se odrekne humanitarne pomoći u korist skidanja embargo na oružje. Najčešći argument britanske vlade protiv skidanja embarga je bio da bi to još više razbuktalo rat i rezultiralo većim patnjama na svim stranama. Istovremeno je diskusije o embargu koristila da bi ukazala na zamršenost sukoba i pojačala tvrdnju o građanskom ratu. (B. Simms, Najsramniji trenutak..., 62-63). Senator Joseph Biden, visoki član Demokratske stranke je u aprilu 1993. godine govorio kako će slanje oružja Bosancima omogućiti barem “da se bore i umiru u dostojanstvu”. Senator Bob Dole, koji je od samog početka kritikovao politiku predsjednika Busha, primjetio je: “Ako već niko nije voljan braniti te ljude, oni bi barem morali imati pravo da sami sebe brane. Početkom maja 1993. godine 46 članova Kongresa pisalo je predsjedniku Clintonu u namjeri da ga potaknu da “osnaži svijest i volju međunarodne zajednice.” (Ibidem, 54-56)

45 B. Simms, Najsramniji trenutak..., 55.46 Ekonomsko-socijalni Savjet Generalne skupštine, Novo isključenje tzv. Jugoslavije, Oslobođenje

Broj 16119, 30. aprila 1993, 1.


• 381 •

Nakon nekoliko mjeseci odlaganja Predsjednik SAD Bill Clinton se sastao sa savjetnicima za vojna pitanja, i 1. maja 1993. javno podržao opciju “ukini i udri.” Istovremeno je uputio ministra W. Christophera u Evropu kako bi privolio saveznike da se priključe.47 Drugoga maja u Vouliagmeni kod Atene, uz predsjedanje posrednika Vancea i Owena, održana je konferencija na kojoj su prisustvovali predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović, predsjednik Hrvatske F. Tuđman i SRJ Dobrica Ćosić, predsjednici Srbije i Crne Gore S. Milošević i M. Bulatović, lider bh. Hrvata Mate Boban te bh. Srba Radovan Karadžić.48 Radovan Karadžić je potpisao Vance-Owenov plan, uz uvjet da ga prihvati i Parlament, koji se trebao sastati 5. maja 1993. Narednog dana Parlament bosanskih Srba je na Palama odbio Vance-Owenovim planom predviđenu podjelu BiH i time i ukupan mirovni plan. Protiv plana je glasao 51 poslanik, dva su bila za plan dok se 12 nije izjasnilo. Konačnu potvrdu ovog držanja trebao je dati referendum stanovništva, što je bilo predviđeno sredinom maja 1993. godine. On je održan 16. maja i na njemu se 96% stanovnika izjasnilo protiv prihvatanja Vance-Owenovog plana.49 Kao posljedica takvog stanja na snagu su stupile pooštrene sankcije protiv SRJ.50

Na godišnjem zasjedanju u Ženevi 3. maja 1993. godine Svjetska zdravstvena organizacija WHO je isključila SRJ iz daljnjeg rada. Za isključenje je glasalo 125 država, dok su tri bile protiv - Rusija, SRJ i Zimbabve.51 S obzirom na humanitarne potrebe i sigurnost više gradova u RBiH, u kojima je pogošano stanje zbog stalnog priliva mnogobrojnih prognanih, među kojima se nalazio veliki broj bolesnih i ranjenih, Savjet sigurnosti UN je 6. maja 1993. godine usvojio rezoluciju br. 824/1993 kojom su Sarajevo i pet drugih gradova u Bosni i Hercegovini – Tuzla, Bihać Goražde, Žepa i Srebrenica – opsjednuti od srpskih snaga – proglašeni sigurnosnim zonama. Posebno je naglašeno da je nužno očuvati osobenosti grada Sarajeva, kao centra više kultura, narodnosnih grupa i religija, koje pokazuju da je zajednički život moguć, te spriječiti njegovo dalje razaranje. Zahtjevano je od svih strana da ovi gradovi i okolne oblasti budu poštovane kao sigurne zone, i budu slobodne od oružanih napada i svih drugih neprijateljskih djelovanja. Traženo je da se povuku sve vojne i paravojne jedinice bosanskohercegovačkih Srba iz ovih gradova, na rastojanje sa kojeg ne mogu predstavljati opasnost za njihovu sigurnost. Od svih strana je zahtijevano poštovanje

47 SAD odlučile da vojno intervenišu. Oslobođenje, Broj 16121, 2. maja/svibnja 1993, 1.48 U Atini počeo samit o Bosni i Hercegovini. Važan i kritičan trenutak, ibidem, 1. Mjesto koje je

izabrano za sastanak imalo je i simbolički značaj. U rezidencijalnom kompleksu Vouliagmeni na obalama Egeja u septembru 1991. održan je najimpozantniji skup koji je Atena ikada vidjela, povodom proslave 2500 godina atenske demokratije i Klistenovih reformi (Kako je uslijedio atinski paraf. Potpis Micotakisovim perom, Oslobođenje, Broj 16122, 3. maja /svibnja 1993, 3.)

49 EA, 12/93, Z. 129. 50 EA, 10/93, Z. 109. 51 EA, 11/93, Z. 126.

zijad šehić

• 382 •

prava snaga sigurnosti UN (UNPROFOR), kao i međunarodnih humanitarnih organizacija, kojima je trebalo omogućiti slobodan i neometan prilaz svim sigurnim zonama u R BiH, kao i sigurnost personala angažiranog u ovoj akciji.52

Vlada Billa Clintona je od februara 1993. godine zauzela aktivniji stav prema zbi-vanjima u bivšoj SFRJ. U Bosnu i Hercegovinu je upućena grupa od 26 stručnjaka, uključujući i dužnosnike Ministarstva spoljnih poslova i Pentagona, te dužnosnike i medicinske stručnjake Američke agencije za međunarodnu pomoć (USAID). U izvještaju te grupe stajalo je da glavna opasnost za civile u Bosni i Hercegovini ne predstavlja glad nego napadi vojske Srpske republike, te kako isporuka hrane i ostali oblici pomoći malo znače u odnosu na otklanjanje stvarnih uzroka patnje. Čelnici američke vlade su se sastali 17. i 18. aprila 1993. godine kako bi razmotrili postojeće mogućnosti za skidanje embarga na isporuku oružja Vladi Bosne i Hercegovine i zračne udare da bi se onemogućili napadi srpske vojske. Pored toga jedna međuna-rodna grupa stručnjaka predođena generalom Johnom Shalikashvilijem, vrhovnim zapovjednikom snaga NATO-a u Evropi, nakon što je godinu dana prikupljala oba-vještajne podatke i radila na planovima intervencije, zaključila je da bi se otvorena invazija i okupacija Bosne i Hercegovine mogla izvesti u roku od nekoliko dana, dok bi se operacije zračnih snaga završile u kraćem razdoblju nego kopneni napadi u “Pustinjskoj oluji”. Međutim, Pentagon, na čijem se čelu nalazio general Colin Powell, uz prisjećanje na zbivanja u Vijetnamu, protivio se svakoj vojnoj opciji.

U vrijeme glasanja na Palama, ministar W. Christopher je pokušao da u Evropi dobije podršku za politiku Washingtona “ukini i udri.” Taj plan, koji je zahtijevao ski-danje embargo na isporuku oružja Vladi Bosne i Hercegovine i izvođenje strateških vazdušnih udara na ciljeve bosanskohercegovačkih Srba u razgovorima sa liderima de-set članica NATO-a i Rusijom, naišao je na hladnu reakciju. Evropski saveznici su se očajnički trudili da izbjegnu intervenciju. Nakon obavljenih konsultacija u Londonu, Parisu, Moskvi i Bruxellesu o stanju u Bosni i Hercegovini ministar W. Christofer se susreo sa njemačkim kancelarom Hellmuthom Kohlom.53 Na sastanku su se složili da je odbijanjem Vance–Owenovog plana od bosanskohercegovačkih Srba zadat težak udarac očekivanjima međunarodne zajednice. Budući da su se suprostavili, trebali su zbog toga još više biti izolirani. Postojalo je slaganje i sa namjerom da se pojača politički 52 Resolution 824 (1993) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen über die Einrichtung von

Sicherheitszonen in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 6. Mai 1993. in New York, EA, 18/1993., D. 371- D 373; Carole Hodge, Velika Britanija i Balkan od 1991. do danas, Biblioteka Tragom istine, Detecta, Zagreb 2007, 124.

53 Pokušaj SAD da se u okviru NATO-a postigne konsenzus o skidanju embarga propao je najviše zbog opstrukcije Francuske i Velike Britanije. To je bilo jasno za vrijeme ove posjete, kada se uvidjelo da je administracija u Washingtonu potcjenila otpor ključnih saveznika podizanju embarga na oružje. Predsjednik SAD Clinton je tada izjavio: “Imam osjećaj da je za Britance i Francuze bilo daleko važnije izbjeći skidanje embarga na oružje, nego spasiti zemlju” (Norman Cigar, Genocid u Bosni. Politika “etničkog čišćenja”, Sarajevo, 1998, 204-205).


• 383 •

i privedni pritisak na Srbiju. Zaključeno je da u nastaloj situaciji ne smije biti isklju-čena ni jedna mjera koja može provesti zahtjeve međunarodne zajednice. Njemački kancelar Helmut Kohl je posebno naglašavao da je potrebno poduzeti sve mjere kako bi se osiguralo fizičko i političko preživljavanje Bošnjaka, što je po njegovom mišljenju predstavljalo osnovu za postizanje dugotrajnog i održivog mira.54

Nakon povratka W. Christophera SAD su pokušale da zataškaju razimoilaženje sa saveznicima sa obe strane Atlantika. Clintonova administracija je u roku od neko-liko dana odustala od dva kontradiktorna plana – od Vance-Owenovog plana i plana “ukini i udri”. Kada su bosanskohercegovački Srbi odbacili plan, SAD su nisu okli-jevala da ga i same odbace, budući da su ga od početka smatrale nesprovodivim.55

Od početka ratnih zbivanja u bivšoj SFRJ američka administracija je stajala na sta-novištu da Evropljani trebaju sami rješavati problem. Pokušaji SAD, da se u okviru NATO-a postigne konsenzus o skidanju embarga nisu dali nikakve rezultate i propali su najviše zbog opstrukcije Velike Britanije i Francuske. Novom pogoršanju odnosa SAD i Velike Britanije doprinijela je američka adminitracija, kada je prevagnulo mi-šljenje da NATO treba biti instrument američke spoljne politike. Umjesto posebnog odnosa sa Londonom, Washington je odabrao opciju vraćanja povjerenja u NATO, što je bilo ključni razlog za aktivnije angažiranje SAD u Evropi. U proljeće i ljeto 1993. godine, u Washingtonu je rastao pritisak da se izvrši vojna intervencija. Krajem aprila i početkom maja 1993. godine SAD su izgubile povjerenje u politiku Francuske i Velike Britanije prema Bosni i Hercegovini.56 Američki senator Joseph Biden je na sjednici Kongresa SAD povodom ratnih zbivanja u BiH, obračajući se W. Christopheru u svo-joj izjavi na osnovu detaljnih analiza okarakterisao kapitulantsku politiku Evropljana prema BiH, upoređujući je sa politikom iz 1938. i 1939. godine, kojom je Adolfu Hi-tleru dato zeleno svjetlo za vođenje rata. Tvrdio je da su pokazali “istu viziju i principe koji podsjećaju na besramnu sliku kišobrana Nevila Čemberlena”.57

54 Bulletin..., 08.05. 1993, Nr 36, 315. 55 L. Silber-A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 317. 56 B. Simms, Najsramniji trenutak…, 57, 69, 181... 57 Izjava američkog senatora Bajdena. Obeshrabrujuči mozaik ravnodušnosti. Oslobođenje, Broj

16132, 13. maja/svibnja 1993, 3. U toj se izjavi između ostalog navodilo: “Ne mogu da vam danas ne izrazim svoju ozbiljnu zabrinutost zbog naših evropskih saveznika i njihovog ponašanja u vezi sa bosanskim pitanjem… Ono na što ste vi naišli je obeshrabrujući mozaik ravnodušnosti, oklijevanja, samozavaravanja i licemjerja… iskreno, nadao sam se da će će saveznici znati prepoznati nekoliko realnosti. Prvo, da je pristup iscrtavanju mapa kako su to učinili Vance i Owen suštinski pogrešan. Polazeći od premise da će Bosna biti podijeljena na etničke enklave, ovaj takozvani mirovni plan je samo potakao nasilje umjesto da ga umanji. Drugo, ono sa čime smo suočeni, nije vjerski građanski rat već očigledni čin srpskog ekspanzionizma i agresije, koji je sa svoje strane pokrenuo i hrvatske apetite. Ovo nije nimalo više građanski rat no što su ga Njemačka, Austrija i Čehoslovačka imale tokom tridesetih godina. Ovo je, kao što je bio slučaj, i tada, fašistička pošast, gdje religija nije uzrok ratu već izgovor. Treće, da svjetska zajednica održavajući embargo na uvoz oružja protiv

zijad šehić

• 384 •

Napadi iz Washingtona na evropsku politiku prema Bosni i Hercegovini razljutili su evropske lidere koji su počeli uzvračati istom mjerom. Objašnjavajući novonastali transatlantski spor D. Owen je izjavio da “Evropljani smatraju Amerikance kauboji-ma, a Amerikanci Evropljane slabićima”, stajući potpuno na stranu Evropljana jer je to ostavljalo mogućnost za stupanje na snagu njegovog mirovnog plana koji Clinton zamalo nije izbrisao. Nastojeći da prikriju postojeći jaz Britanci i Francuzi su to de-mantirali, pribojavajući se zahlađenja odnosa sa SAD i mogućnosti da američki izola-cionizam može značiti i odbijanje SAD da učestvuju u evropskim problemima.58

Lider bosanskohercegovačkih Hrvata Mate Boban je slijedio i dalje zacrtani cilj - da se konstituiše HZ HB i da se Bošnjaci isključe vojno i politički. Iako Vance-Owenov plan nije stupio na snagu, a predviđao je do novih izbora učešće i manjina u upravi provincija, Hrvati su pokušali pozivajući se na mirovni plan preuzeti pot-punu vojnu i političku kontrolu nad provincijama. predviđenim za njih. Na sjednici HVO HZ HB održanoj 3. aprila 1993. godine u Mostaru, predočena je pripremlje-na Temeljna zajednička izjava koju je potpisao Mate Boban, a trebao je da je potpiše i predsjednik RBiH A. Izetbegović. HVO HZ HB je na ovoj sjednici zauzeo stav da ukoliko ova izjava ne bude potpisana od predsjednika A. Izetbegovića u provin-cijama 3, 8 i 10 će se primjeniti temeljna postavka iz Mirovnog plana po kojoj se na-cionalne oružane snage imaju povući u svoje domicilne provincije. Time je vođstvo HVO postavilo ultimatum snagama A BiH da se povuku iz “hrvartskih provincija.” S obzirom da je to za bosanskohercegovačku Vladu bilo neprihvatljivo, Hrvati su jednostrano počeli uvoditi hrvatsko zakonodavstvo, što je u oblasti srednje Bosne značilo angažovanje snaga HV i HVO protiv snaga A BiH ne samo na uspostavi vlasti u provincijama, nego i stvaranje “etnički čistih teritorija”. Hrvatsko-bošnjački savez u ovoj etapi je degenerirao do farse i izjave o primirju i uspostavi zajedničke komande imali su samo deklarativni karakter.59

multietničke bosanske demokracije, čini akt moralnog silovanja. Vidim sada, da Evropljani na jučerašnjem sastanku prihvataju Owenov stav da SAD nemaju nikakvog prava da govore o ovom pitanju dok ne pošalju trupe. Nakon što su nam u Kuvajtu i Somaliji pridržavali kapute, oni sada traže od nas da pošaljemo nekoliko hiljada vojnika na teren kako bismo imali pravo da govorimo i kako bismo pomogli da se primijeni njihova nova zamisao “bezbjednih zona” za Bosance… Teško mi je i da iskažem prezir prema evropskoj politici koja od nas sada traži da učestvujemo u nečemu što postaje ozakonjenje srpske pobjede. Da ne brkamo pojmove, evropska politika koja se zasniva na kulturnom i vjerskom sljepilu bila bi potpuno drugačija da su Muslimani agresori… U nedjelju, mada štampa to nije ni zapazila, Vlada Bosne je tražila od njih da idu iz Bosne ukoliko se brinu za bezbjednost svojih ljudi u slučaju da se ukine embargo. Smatram da oni moraju otići ukoliko nastave da to koriste kao izgovor da bi se Bosanci lišavali temeljnog ljudskog prava na svoju odbranu i odbranu vlastitog dostojanstva.”

58 Otvoreni sukob SAD-Evropa, Oslobođenje, ibidem, 359 G. Gustenau, Südslawische Lage, ÖMZ, 4/1993, 318-319.


• 385 •

U očima svjetske javnosti otkriće pokolja u Ahmićima 16. aprila 1993. kada je ubijeno više od stotinu civila Bošnjaka, preko noći je promijnilo sliku o ratu u Bosni i Hercegovini, u trenutku kada su SAD razmišljale o provođenju zračnih udara na srpske položaje i prijetile skidanjem embargo na oružje za vladu RBiH. Izgledalo je da se širenje rata i na srednju Bosnu, nakon pokolja u Ahmićima išlo na ruku onima koji su tvrdili kako je u BiH riječ o građanskom ratu i kako ono potvrđuje oprav-danost humanitarnog mandata UNPROFOR-a. Pokolj u Ahmićima bio je praćen velikim publicitetom, a mnogi promatrači su počeli govoriti o podjednakoj krivnji svih strana. Politika međunarodne zajednice a posebno odredbe Vance-Owenovog plana su pothranjivale hrvatski ultranacionalizam. Oni su poticani da počnu provo-diti politiku sličnu onoj koju je provodilo srpsko vođstvo. Taj događaj je potaknuo Bošnjake na odmazdu pa je uskoro došlo do otvorenog rata.60

Na zasjedanju Savjeta EZ 10. maja 1993. godine o općim nadležnostima, uz prisu-stvo posrednika EZ lorda Owena, ministri su se savjetovali o sukobima u bivšoj Jugo-slaviji, naglašavajući potrebu multilateralnih akcija u okviru UN, slažući se za učešće EZ u nadgledanju uvedenih sankcija protiv bosanskohercegovačkih Srba. Na sastanku Savjeta Evrope, održanom 14. maja 1993. godine ministri su raspravljali o moguć-nostima za zaustavljanje rata u BiH. Na sastanku su se predstavnici 29 zemalja EZ izjasnili protiv ukidanja embarga na dostavu oružja Bosni i Hercegovini.61 Na sjednici predstavnika EZ 18. maja 1993. godine naglašena je i dalja podrška Vance-Oweno-vom planu. Istaknuto je da će EZ i dalje jačati pritisak na SRJ (Srbiju i Crnu Goru) i bosanskohercegovačke Srbe, pri čemu ni jedna opcija nije trebala biti sključena. Osim toga, dvanaestorica su ispoljila duboku zabrinutost napadima srpskih i hrvatskih voj-nih snaga protiv bošnjačkog civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini.62

Devetnaestog maja 1993. godine u Rimu je održano savjetovanje ministara spoljnih poslova članica EZ i ministara odbrane Zapadnoevropske unije, na kojem je glavna tema razgovora bila situacija u Bosni i Hercegovini. Ministri su osudi-li činjenicu da bosanskohercegovački Srbi još uvijek nisu prihvatili Vance-Owenov plan, naglašavajući da posljednje sedmice održani referendum nema pravnu snagu i njegov rezultat je stoga beznačajan. Oni su naglasili svoju neograničenu podrš-ku za brzo provođenje Vance-Owenovog mirovnog plana i svih mjera predviđenih od EZ, njenih članica i svjetske zajednice, koje mogu dovesti do političkog rješenja trenutnog konflikta i osigurati fizičko i političko preživljavanje Bošnjaka. Ministri su ukazali na to da protiv Srba ni jedna opcija, pa ni vojna, ne smije biti isključena, a slagali su se sa time da svojom saradnjom sa SAD, Rusijom i drugim zainteresira-nim stranama održavaju pritisak na SRJ i bosanskohercegovačke Srbe, privole ih da

60 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan…, 136-148.61 EA, 11/93, Z. 127.62 EA, 12/93, Z. 140.

zijad šehić

• 386 •

prihvate Vance-Owenov plan i da oni odmah obustave svoje napade i politiku “et-ničkog čišćenja.” Ministri su također osuđivali najnovije napade hrvatskih oružanih snaga u Bosni i Hercegovini na bošnjačke civile i priključivali se oštroj opomeni EZ i njenih članica Hrvatskoj, kojoj je zapriječeno mogućom reakcijom, ne promjene li Hrvati svoje držanje. Istovremeno je od S. Miloševića zahtjevano da se svaka pomoć bosanskohercegovačkim Srbima, izuzev humanitarne, obustavi.63 Narednog dana pot-pisani su sporazumi sa Mađarskom, Rumunijom i Bugarskom, koji su trebali osigurati striktno provođenje sankcija protiv SRJ.64

Dvadeset drugog maja 1993. godine ministri spoljnih poslova SAD, Francuske, Rusi-je, Velike Britanije i Španije dogovorili su se na savjetovanju u Washingtonu o programu u 13 tačaka za zaustavljanje ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini i zaštitu sigurnosnih zona UN-a. Među predviđenim mjerama bilo je provođenje dugoročnog mira na osno-vu plana Vance-Owena, kao i dostava humanitarne pomoći. Državni sekretar SAD W. Christopher je odbio učešće američkih kopnenih vojnih snaga za uspostavu sigurnosnih zona. SAD su ipak bile spremne pružiti zračnu podršku snagama UNPROFOR-a. Pre-ma njegovoj izjavi SAD su snosile glavni teret za nadgledanje zone zabrane letenja iznad Bosne i Hercegovine kao i za dostavu humanitarne pomoći (akcija Padobran). U izjavi ministara pozvane su i druge zemlje da pruže konkretnu pomoć za uspostavu sigurno-snih zona.65 Tvrdnja da je riječ o građanskom ratu, kojom je Velika Britanija sve češće pravdala svoju politiku u Bosni i Hercegovini, podrazumjevala je manje obaveza me-đunarodne zajednice za intervenciju, ograničavajući se na humanitarnu pomoć. Ona je odigrala ključnu ulogu u Vijeću sigurnosti UN u vezi sa konačnim uobličavanjem Pro-grama zajedničkog djelovanja, tako što je podržala politiku “zaštićenih zona” i ograničila zračne udare samo na zaštitu postrojbi UN. Osim toga, bila je na čelu svih zemalja koje su se protivile nacrtu rezolucije skupine nesvrstanih zemalja te je na sve moguće načine zagovarala slanje što manjeg kontingenta za provođenje te politike.66

Narednog dana predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović se u izjavi sta-novništvu o Akcionom planu u Washingtonu izjasnio da je on neprihvatljiv, da

63 Bulletin..., 2. Juni 1993, Nr. 46, 497.64 EA, 12/93, Z. 142.65 Amerika-Dienst (USIS Amerikanische Botschaft in Bonn, Nr. 21, 26. 05. 1993; Gemeinsame

Erklärung von fünf Mitgliedern des UN-Sicherheitsrats über ein Aktionsprogramm zur Befriedung Bosnien-Herzegowina, veröffentlicht am 22. Mai 1993. in Washington, D. C. EA, 18/1993., D. 373- D. 374). Dogovor iz Washingtona je imao za cilj da premosti podjele među glavnim svjetskim silama, nakon što su Srbi odbili Vance-Owen plan. Bilo je to stvarno priznanje postojećeg stanja, koje je ohrabrilo srpsko-hrvatske planove o podjeli RBiH. U Evropi su ga napali Njemačka, Nizozemska, Italija, predsjedništvo EZ (kojoj je predsjedala Danska), predsjednik Evropske komisije Jacques Delors, povjerenik EZ Hans van den Broek, povjerenik UN za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki, zatim nesvrstane zemlje i Organizacija islamske konferencije, kao i sam David Owen, koji je u pregovorima ostao po strani. (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan, 148).

66 Ibidem, 155.


• 387 •

više ne može gubiti vrijeme na beskorisnim pregovorima te je pozvao sve Bosance i Hercegovce da se svim raspoloživim sredstvima bore za nezavisnost i suverenost svoje zemlje.67 Sve značajnije svjetske tv i radio-stanice su započele vijesti prenoseći odluku predsjednika Izetbegovića da se odbija najnoviji kompromisni plan koji pri-vremeno legalizira okupaciju velikog dijela BiH. BBC je u svom komentaru taj plan nazivao “kompromisom zapadnih saveznika i Rusije koji ne ukida embargo na ispo-ruku oružja bosanskoj strani, ne predviđa aktivnu primjenu Vance-Owenovog plana i ne nagovještava povlaćenje srpskih snaga sa okupiranih teritorija.” Jedan britanski političar je hladno zaključio: “Ako su Hrvati i Srbi odlučili da podijele BiH, mi tu ništa ne možemo učiniti.”68

Na proljetnom zasjedanju NATO-a u Bruxellesu od 21. do 24. maja 1993. go-dine general John Shalikashvili je objavio pred Skuštinom da je NATO spreman po nalogu UN djelovati aktivno u bivšoj Jugoslaviji. Istakao je da su planovi NATO-a na osnovu Vance-Owenovog plana daleko odmakli, te da se trenutne akcije “plavih šljemova” ne mogu porediti sa ranijim. Ipak je na zasjedanju pitanje vojne interven-cije ostalo spornom temom rasprave.69

Na zasjedanju odbora za planove odbrane i grupe za nuklearno planiranje na mi-nistarskom nivou, održanom u Bruxellesu 25. i 26. maja 1993. godine, većina članica NATO-a je reagirala suzdržano i sa razočarenjem na prijedlog o uspostavi sigurnosnih zona jer bi one faktički zapečatile srpska osvajanja te su stoga mogle biti samo pre-lazno rješenje. Ministri su također podržali Vance-Owenov plan. Generalni sekretar UN Boutros B. Ghali je 28. maja 1993. kritikovao Vijeća sigurnosti UN o uspostavi šest sigurnosnih zona za Bošnjake u BiH, smatrajući da ovaj prijedlog nije u skladu sa općim mirovnim rješenjem. Stoga je njihova uspostava značila da se faktički priznaje osvajačka politika Srba. Osim toga smatrao je da je uspostava sigurnosnih zona be-smislena ukoliko sve strane u Bosni i Hercegovini ne dogovore primirje i pridržavaju se dogovora.”70 Savjet sigurnosti UN je 25. maja 1993. godine jednoglasno usvojio rezoluciju br. 827 o uspostavi Međunarodnog suda za ratne prestupnike u bivšoj Ju-goslaviji. Posebno je trebalo razjasniti masovna ubistva, silovanja i etnička čišćenja i krivce kazniti.71

67 EA, 12/93, Z. 130; Neprihvatljiv plan Petorice, Oslobođenje, Broj 16144, 25. maja/svibnja 1993, 1.68 Plan petorice za Bosnu i Hercegovinu. “Mirovna strategija” u trinaest tačaka, Oslobođenje, Broj

16143, 24. maja/svibnja 1993, 3. U intervjuu BBC-u član Predsjedništva BiH Ejup Ganić izrazio je veliko razočarenje povodom dogovora u Washingtonu i naglasio da taj sporazum stavlja dvostruku omču oko RBiH. Po njegovim riječima konzilijum svjetskih političara ponašao se kao konzilijum liječnika koji utvrđuju terapiju a da nisu pogledali pacijenta. On je naglasio da se američka politika spustila na najnižu tačku legalizacijom etničkog čišćenja u BiH. (Ibidem)

69 EA, 12/93, Z. 141.70 Ibidem, Z. 140.71 Ibidem, Z. 139.

zijad šehić

• 388 •

Na zahtjev zemalja članica OIC u New Yorku je 26. maja 1993. održan sastanak kontakt-grupe OIC sa ambasadorima pet zemalja čiji su ministri spoljnih poslova donijeli program zajedničke akcije. Svih pet ambasadora su uložili dosta truda da uvjere svoje sagovornike iz OIC da je plan prvi korak za sprovođenje mjera koje će, nakon što zaustave ubijanje, otvoriti put za sve ostale neophodne poteze i akcije. Ipak su i akcenti petorice ambasadora bili različiti i ukazivali su na različite stavove. Ambasadorica SAD Medline Albright je istakla da ne odbacuje ni jednu od solucija, nego želi da se pojača pritisak na Srbe. Francuski ambasador Jean Bernard Merime je uspostavljanje sigurnosnih zona označio kao privremeni korak čiji je cilj ne samo da se sačuva civilno stanovništvo nego i da se sačuva teritorij RBiH, koji se sve više smanjuje. Ruski ambasador Jurij Voroncov branio je ideju o upućivanju promatrača na granicu SRJ, naglašavajući da će promatraći biti postavljeni i na granice između Hrvatske i RBiH. Britanski ambasador David Haney je nadglasio da je program spektar različitih mjera sračunat da pojača pritisak na Srbe i omogući pripremu za izvođenje mnogo obuhvatnijeg plana za pacifikaciju i trajni sporazum o Bosni i Her-cegovini. Španski ambasador je u svojoj izjavi navodio da je osnovni smisao ovih aktivnosti bio da se sačuva jedinstvo međunarodne zajednice. Predstavnik Turske je praktično izrazio mišljenje svih predstavnika OIC, rekavši da je njegova vlada du-boko razočarana najnovijim programom, koji ona ne može prihvatiti i odbija svaku politiku svršenog čina. Predstavnici OIC su posebno izrazili spremnost i zahtjev da daju trupe za mirovne snage u BiH, a predstavnik Turske je podvukao da su one spremne i da sasvim zamijene UNPROFOR u BiH ukoliko je njegova sigurnost prepreka strožijim akcijama međunarodne zajednice.72

Nakon dosta dramatičnog preglasavanja i neutralisanja otpora koji je dolazio naročito od socijalističkog bloka iz Evropskog parlamenta u Bruxellesu je 28. maja 1993. usvojena Rezolucija o BiH, kojom se davala podrška suverenoj Republici Bo-sni i Hercegovini kao međunarodnom subjektu. Istim dokumentom parlamentarci su izrazili čuđenje da su učesnici sastanka u Washingtonu svojim dogovorom prak-tično željeli priznati status quo u RBiH, tako što će omogućiti zadržavanje teritorija osvojenih silom. Evropski parlament nije odstupao od RBiH kao multikulturalne i multinacionalne zajednice i u tom smislu je podržavao nastojanja njenih legalnih organa da očuvaju državu kao takvu.73

Zajednička strategija koja je došla na inicijativu Rusije, dobijala je sve širi front zajedničkog otpora članica UN, izvan kruga Petorke, praveći razdor i unutar svake

72 Sastanak članica Islamske konferencije i Petorice. Program svršenog čina. Oslobođenje, Broj 16146, 27. maja 1993, 3.

73 Evropski parlament usvojio rezoluciju o BiH. Očuvati suverenu državu BiH, Oslobođene, Broj 16148, 29. maja 1993, 1. Na ovakvu odluku Evropskog parlamenta je bitno utjecao preliminarni izvještaj njegove delegacije, koja je 10. i 11. maja boravila u Sarajevu i na licu mjesta se uvjerila u ispravnost politike bosanskohercegovačkih zvaničnih organa.


• 389 •

od tih zemalja potpisnica programa. Osim islamskih i nesvrstanih zemalja u Vijeću sigurnosti UN, plan su osim RBiH odbili i Novi Zeland, Brazil, Mađarska i Japan. Zbog takvog odnosa i jasno formuliranih stavova, nakon prve runde konsultacija i energičnog odbijanja mirovni plan je sklonjen u stranu, bez ikakvih planova i nago-vještaja da bi se ponovo mogao naći u proceduri. Koliko je nova strategija Petorke bila manjkava potvrđivala je i činjenica da je generalni sekretar UN B. B. Ghali u konsultacijama sa vodećim članovima Vijeća sigurnosti UN iznio ideju o sazivanju nove međunarodne konferencije o Bosni i Hercegovini, što je nedvosmisleno ukazi-valo na krah dotadašnje politike UN.74

U Parizu su 2. juna 1993. godine održane konsultacije na vrhu između Francuske i Njemačke. Pod predsjedništvom kancelara Kohla i predsjednika Mitterranda, uz ministre spoljnih poslova Kinkela i Jupé-a, vodili su se razgovori o stanju u Bosni i Hercegovini i perspektivama političkog rješenja. Iz izjave ministra Kinkela se vidjelo da je postignuta saglasnost Francuske i Njemačke u tri tačke: da Paris i Bonn podrža-vaju bezuvjetno suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine; da će Ak-cioni plan iz Washingtona biti reinterpretiran u smislu naglašavanja dosljedne po-drške Vance-Owenovom planu. Zaštitne zone Francuska i Njemačka nisu prihvatale kao rezervate, već kao područja u kojima će zaštitne snage UNPROFOR-a imati mandat potpune i efikasne zaštite civilnog stanovništva; u zajedničkom komunikeu Francuske i Njemačke je naglašeno da one neće prihvatiti politiku svršenog čina, od-nosno ni na kakav način neće legalizirati okupaciju dijelova Bosne i Hercegovine.75

Četvrtog juna 1993. godine Vijeće sigurnosti UN je sa 13 glasova za i dva protiv (Venecuela i Pakistan), usvojilo rezoluciju br. 836 o proširenju mandata UNPRO-FOR-a u Bosni i Hercegovini. Izražavajući svoju veliku zabrinutost o ozbiljnoj i ne-prihvatljivoj situaciji u Bosni i Hercegovini, odlučno pružiti zaštitu civilnom stanov-ništvu u sigurnosnim zonama u području RBiH, Vijeće sigurnosti UN je zaključilo proširiti njegov mandate, da bi se sigurnosne zone stavile u položaj da se odvrati od napada na njih. Trebalo je nadgledati primirje i zaposjesti ključne tačke i sudjelovati u dostavi humanitarne pomoći. Savjet sigurnosti UN je podvukao da su ove mjere samo prvi korak za smirivanje situacije i ne predstavljaju cilj mirovnog procesa.76 74 Vijeće sigurnosti UN. Blokiran plan Petorice, Oslobođenje, Broj 16148, 29. maja/svibnja 1993, 1.75 Njemačko-francuske konsultacije. Oslobođenje, Broj 16153, 3. juna/lipnja 1993, 1.76 EA, 18/1993, D. 377. Nakon dugotrajne rasprave u Vijeću sigurnosti UN, grupa nesvrstanih

zemalja na čelu sa Venecuelom, predložila je poništavanje rezultata srpske agresije i skidanje embarga na isporuku oružja Vladi RBIH. Posebno izaslanstvo nesvrstanih zemalja je sa stalnim predstavnikom Venezuele pri UN Diegom Arriom posjetilo Srebrenicu 25. aprila i nakon posjete zaključilo da tu sigurnosnu zonu treba znatno povećati, a postrojbe UN ovlastiti da vojnim sredstvima nametnu poštivanje odluke Vijeća sigurnosti UN. Za vrijeme novog kruga pregovora u Vijeću sigurnosti UN 15. maja 1993. u dokumentu koji su pripremile nesvrstane zemlje stajalo je da koncept sigurnosnih zona neće uroditi plodom ako njihovu sigurnost ne bude garantirao i štitio UNPROFOR (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 151).

zijad šehić

• 390 •

Na zasjedanju Savjeta EZ održanom u Luxemburgu od 7. do 9. juna 1993. godi-ne ministri su pozdravili uspostavu sigurnosnih zona za Bošnjake, držeći se i dalje Vance-Owenovog plana kao konačnog mirovnog rješenju za Bosnu i Hercegovinu. Također je zaključeno da će sankcije protiv SRJ i bosanskohercegovačkih Srba i dalje biti dosljedno sprovođene. U slučaju da to situacija bude zahtijevala, zaključeno je da će EZ provesti ograničavajuće mjere i protiv Hrvatske.77 Na sastanku ministara EZ sa američkim državnim sekretarom W. Christopherom održanom 9. juna 1993. dogovorena je saradnja između EZ, SAD i Rusije, sa ciljem zajedničkog postupka prema sukobima u bivšoj Jugoslaviji. EZ i SAD su se založile za uspostavu sigurno-snih zona. Predsjednik savjeta EZ Danac Nils Helvig Petersen pozvao je sve članove UN da pomognu u provođenju Rezolucije br. 836 Vijeća sigurnosti UN, koja je odobravala slanje dodatnih trupa u Bosnu i Hercegovinu, radi zaštite sigurnosnih zona. Njemački ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je saopćio da su EZ i SAD molile Rusiju i islamske zemlje da upute trupe za uspostavu sigurnosnih zona. Mi-nistri EZ su predložili UN da trupe traže u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini, Tunisu, Pakistanu i Maroku. Britanski ministar Douglas Hurd je izjavio da se ne planira da se Srbi vojno prisile na povlačenje sa okupiranih teritorija i da su sankcije izolacije jedino oružje koje se protiv njih treba koristiti. Suprotno tome, nizozemski mini-star Hans van den Bruk je ostao dosljedan u svojim izjavama i ponovo se zalagao za upotrebu sile da bi se okončao rat u Bosni i Hercegovini.78 Državni sekretar W. Christopher je izrazio spremnost SAD da zračnim snagama zaštite trupe UN u si-gurnosnim zonama.79 Uskoro je Vijeće sigurnosti UN rezolucijom br. 844 od 18. juna donijelo odluku o slanju dodatnih 7.500 vojnika u Bosnu i Hercegovinu, koji su trebali biti angažirani na zaštiti sigurnosnih zona.80

Ministri spoljnjih poslova i predstavnici članica NATO-a sastali su se 11. juna 1993. u Ateni da bi nastavili konsultacije o hitnim problemima sigurnosti i regio-nalnim sukobima. Učesnici su od svih strana zahtijevali da se borbe hitno prekinu i da se otvori put ka miru. Oni su osuđivali “etničko čišćenje” i druge zločine koji su i dalje vršeni u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Poseban apel je upučen na SRJ a također i na Hrvatsku da obustave svaku podršku mjerama koje su usmjerene protiv punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke ne-zavisnosti Republike Bosne i Hercegovine.81

77 EA, 13-14/93, Z. 158. 78 EZ i SAD o “sigurnosnim zonama”. Prvi korak mirovnog plana. Oslobođenje, Broj 16160, 10.

juna/lipnja 93, 1. 79 EA, 13-14/93, Z. 157. 80 Resolution 844 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen über den Einsatz von

Luftstreitskräften in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 18. Juni 1993. in New York, EA, 18/1993. D. 377- D. 378.

81 Bulletin..., 19. Juni 1993, 580.


• 391 •

Nakon višemjesečne pauze u Ženevi se 12. juna 1993. godine sastalo Predsjedniš-tvo RBiH u kompletnom osmočlanom sastavu. Kopredsjednik D. Owen je iznio pri-jedlog da umjesto postojećeg Predsjedništva imenuje koordinaciono tijelo u čiji sastav bi u ime srpskog naroda ušli Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Nikola Koljević. Taj prijedlog predstavnici HDZ Miro Lasić i Franjo Boras su svesrdno podržali, uslov-ljavajući svoj ostanak u Predsjedništvu njihovim imenovanjem u koordinaciono tijelo koje bi de facto rukovodilo kompletnom situacijom u Bosni i Hercegovini.82

U periodu od 12. do 19. juna 1993. godine predsjednik RBiH A. Izetbegović je u susretu sa nekoliko državnika pokušao da se založi za ukidanje embarga na dosta-vu oružja vladinim snagama u RBiH. U razgovoru sa francuskim predsjednikom Mitterrandom 12. juna 1993. godine zamolio ga je da se založi za skidanje embar-ga.83 Nakon toga predsjednik A. Izetbegović se 18. juna susreo sa španskim pred-sjednikom vlade F. Gonzalesom i ministrom spoljnih poslova Javierom Solanom, koji se izjasnio da je protiv podjele Bosne i Hercegovine u tri odvojene države., ali je istovremeno i odbio zahtjev za skidanje embarga.84 Nakon toga predsjednik Pred-sjedništva RBiH A. Izetbegović je posjetio Tursku, gdje je također tražio skidanje embarga na isporuku oružja.85

Ohrabreni prećutnim stavom međunarodne zajednice na srpska osvajanja u istočnoj i srednjoj Bosni te činjenicom da su bosanski Srbi mogli nekažnjeno odba-citi Vance-Owenov plan, F. Tuđman i S. Milošević su počeli zajedno sa M.Bobanom i R. Karadžićem težiti nagodbi koja bi vodila definitivnom raspadu Bosne i Her-cegovine. Ti novi prijedlozi su uključivali masovno preseljenje stanovništva i stva-ranje tri nacionalno homogene republike. Uz posredovanje lorda D. Owena i T. Stoltenberga,86 Tuđman i Milošević su se 16. juna 1993. godine dogovorili o izradi novog mirovnog plana. On je predviđao konfederalnu državu, koja bi se sastojala iz tri nacionalne republike. Dok je Vance-Owenov plan predviđao regionalizaciju RBiH u deset etnički miješanih kantona, povezanih u labavu konfederaciju, novi plan je predviđao Uniju sastavljenu od tri konstitutivne republike.87 Na završetku pregovora lord Owen je izjavio da je Vance-Owenov plan za očuvanje multiet-ničke države propao, savjetujući Bošnjacima da nove prijedloge ozbiljno uzmu u

82 Predsjedništvo jednoglasno - obustava svih sukoba, Oslobođenje, Broj 16164, 14. juna/lipnja 1993, 1. 83 EA, 13-14/93, Z. 148.84 Ibidem, Z. 15485 Ibidem, Z. 155.86 Kopredsjednik Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Cyrus Vance, 66-godišnji bivši državni

sekretar SAD se povukao, želeći da u budućnosti više vremena posveti privatnom životu. To mjesto je prihvatio norveški ministar spoljnih poslova Torvald Stoltenberg. (Oslobođenje, Broj 16092, 3. aprila/travnja 1993, 1.

87 EA, 16/93., Z. 183-184.

zijad šehić

• 392 •

razmatranje.88 Predsjednik R BiH A. Izetbegović je ovaj plan smatrao neprihvat-ljivim jer je bio u suprotnosti sa principima koji su bili dogovoreni na Londonskoj konferenciji 1992. godine. Zbog toga je zahtijevao hitan sastanak Generalne skup-štine UN, da bi se spriječilo rasčlanjivanje RBiH - članice UN. SAD su se pokušava-le distancirati od obavezivanja na jedinstvo Bosne i Hercegovine, pa je predsjednik Clinton izjavio: ”Ja sam želio višenacionalnu državu u Bosni. Ali, ukoliko se same strane, uključujući bosansku vladu stvarno i iskreno sporazumiju o drugačijem rješe-nju, onda će Sjedinjene Države morati da ga razmotre veoma ozbiljno.89

U provođenju te politike D. Owen je imao ključnu ulogu. Prvo je pokušao raz-biti postojeće Predsjedništvo RBiH, predlažući da se po načelu pariteta umjesto le-galnog Predsjedništva uspostavi devetočlano koordinaciono tijelo u kojem bi po tri člana predstavljala srpski, hrvatski i bošnjački narod. D. Owen je nastojao prisiliti predsjednika Predsjedništva RBiH A. Izetbegovića da pristane na podjelu Bosne i Hercegovine. Da bi ostvario taj cilj nastojao je aktivnije angažirati Fikreta Abdića, člana Predsjedništva, koji je podržavao podjelu u tri republike, koje bi bile konsti-tuisane na etničkoj osnovi. Na sastanku Predsjedništva BiH u Ženevi krajem juna 1993. pokazao se uspjeh Owenove taktike da stvori jaz između hrvatskih i bošnjač-kih članova Predsjedništva, između federalnog i konfederalnog koncepta države.90

88 EA, 13-14/93, Z. 163. List Times je još 24. maja pisao da je “Vance-Owenov plan preminuo nakon duge i teške bolesti” (London. Diplomatska predaja bez borbe. Oslobođenje, Broj 16144, 25. maja/svibnja 1993, 3). Nastojanja međunarodne zajednice da se okončaju ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini 1993. godine mirovnim pregovorima doživjela su neuspjeh. Planovi, u kojima je ključnu ulogu imao lord Owen, temeljili su se na teritorijalnoj i političkoj podjeli Bosne i Hercegovine. Iako je Ženevska konferencija u načelu prihvatila suverenitet Bosne i Hercegovine, Vance-Owenov plan je instalirao načelo nacionalne podjele u procentima, o teritorijalnom komadanju Bosne i Hercegovine. On je samo nakratko prekrio razmimoilaženja evropskih čelnika prema politici u Bosni i Hercegovini, iako je od početka bilo jasno da je on neprovodiv, jer nije sadržavao odredbe o mjerama prinude nužnim za njegovu provedbu. Britanski ministri su isticali da se ni u kom slučaju borbene snage neće koristiti za provedbu Vance-Owenovog mirovnog plana. Oni su za neuspjeh plana okrivljavali nedosljednost u politici Washingtona prema Bosni i Hercegovini te izbjegavanje da se angažiraju američke kopnene vojne snage. Ta nedosljednost se ispoljavala u tome što nije bilo dosljedne primjene politike “ukini i udri” koju je Washington zagovarao, a uvjetovana je stavovima Francuske i Velike Britanije, koje su upozoravale na opasnost za njihove postrojbe na terenu. To je na američku vladu utjecalo da se vrlo brzo odustajalo od niza inicijativa. (C. Hodge, Velika Britanija i Balkan…, 174).

89 L. Silber-A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 319. 90 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 156-157. Zapovjednik snaga UN-a general Jean Cot je

izrazio uvjerenje da bi se u slučaju da su potpuno sačuvani arhivi Ženevske konferencije, mogla dokazati direktna odgovornost Owena i Stoltenberga za sukobe u Krajini u septembru 1993., kada se Fikret Abdić priklonio vođstvima bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata. O ulozi lorda Owena u pregovorima predsjednik RBiH Izetbegović je izjavio: “To je klasičan primjer vođenja real-politike. Počeo je sa snažnim i sistematskim pritiskom na našu vladu ne bi li se prihvatila podjela zemlje, čak i moguća podjela Sarajeva, a potom se usprotivio bombardiranju srpskih položaja unatoč tome što su nastavili s agresijom. Ustvrdio je potom kako su Srbi vlasnici 65% teritorija Bosne i Hercegovine i naposljetku pokušao razbiti i postojeće Predsjedništvo RBiH, predlažući da se po načelu pariteta


• 393 •

Povjerenik EZ, Hans van den Broek je ustvrdio kako međunarodna zajednica mora ili braniti građane RBiH ili im priznati pravo na samoodbranu. Evropski par-lament se oglasio snažnim kritikama na račun posrednika D. Owena, koji je i dalje imao glavnu ulogu u mirovnim pregovorima, zbog snažne podrške Velike Britani-je.91 Vijeće sigurnosti UN je 20. juna osudio srpske napade na Sarajevo, zahtijevajući podizanje opsade. Srbima i Hrvatima je prebačeno da sprječavaju dostavu humani-tarne pomoći za Sarajevo.92

Susret šefova država i vlada EZ održan je u Kopenhagenu od 21. do 23. juna 1993. Glavna tema razgovora na zasjedanju su bile privredna situacija u EZ i rat u bivšoj SFRJ. Ministri EZ su na ovom zasjedanju naglašavali da je državno jedinstvo Bosne i Hercegovine i nakon propasti Wance-Owenovog plana osnova za svako mirovno rješenje. Naglašeno je da neće biti prihvaćeno od Hrvata i Srba diktirano rješenje na račun Bošnjaka. Vijeće Evrope je pokazalo svoju odlučnost da se svako mirov-no rješenje mora temelji na nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj nepovredivosti Bosne i Hercegove, na zaštiti ljudskih prava i nepriznavanju nasilno zauzetih oblasti. Vijeće se također priključilo zahtjevu Vlade RBiH za hitno primirje radi dostave humanitarne pomoći bosanskohercegovačkom stanovništvu, naglašavajući da je za siguran prolaz humanitarnih konvoja potrebna široka međunarodna podrška.93 Na sastanku sa predsjednikom Predsjedništva RBiH A. Izetbegovićem evropska Trojka je odbila zahtjev za skidanje embargo na uvoz oružja za RBiH, pa je njemački mini-star Hellmut Kohl ostao izolovan sa svojim zahtjevom.94

Tridesetog juna 1993. godine Vijeće sigurnosti UN je odbilo prijedlog da se ski-ne embargo na uvoz oružja za Vladu RBiH. Od 15 članova Savjeta sigurnosti samo je šest bilo za (SAD i još pet zemalja), dok su Rusija, Kina, Velika Britanija, Francu-ska i Španija bile suzdržane, braneći svoj stav sa argumentom da bi to ugrozilo nji-hove vojnike angažirane u Bosni i Hercegovini. Pred sjednicu Vijeća sigurnosti na Zapadu su lansirana čak četiri scenarija kojim se predviđalo šta će se desiti u slučaju skidanja embarga, u suštini samo dva a ostali su varijanta prethodnih. Oni su sadr-žavali elemente koje su zapadni političari najčešće isticali – da će skidanje embarga samo dovesti do još većih ubijanja i da će biti ugrožena sigurnost njihovih trupa u Bosni i Hercegovini.95

umjesto legalnog Predsjedništva uspostavi devetočlano koordinacijsko tijelo, u kojem bi po tri člana predstavljala srpski, hrvatski i bošnjački narod. U svemu što je tada predlagao i činio lord Owen uživao je potporu Miloševića i Tuđmana.”

91 Ibidem, 158.92 EA, 16/1993, Z 181. 93 Bulletin, Nr 60, 8. Juli 1993., 638.94 EA, 13-14/93, Z. 160.95 Diplomatija prevare i laži, Oslobođenje, Broj 16189, 1. jula/srpnja 1993, 3.

zijad šehić

• 394 •

Nepokolebljivi u svom odbijanju skidanja embargo su bile Rusija, Francuska i posebno Velika Britanija, koje su isticale svoje posebne zasluge za sprječavanje još veće humanitarne katastrofe Bosne i Hercegovine, naglašavajući da je previše oružja u BiH, da bi naoružanje snaga RBiH dalje pogoršalo situaciju i izazvalo nova kr-voprolića i nedužne žrtve, onemogućilo političko rješenje krize u čemu su za sebe rezervisale priznanja i komplimente, i naravno upozorili da bi naoružanje Bošnjaka vrlo naljutilo Srbe i Hrvate, koji bi se osvetili mirovnim trupama. Velika Britanija, Francuska i Rusija su intenzivno pritiskale ćlanove Vijeća sigurnosti, posebno one neutralne - Brazil, Mađarsku i Novi Zeland - da ne glasaju za skidanje embarga. Nakon što je spriječena jedna od politički najapsurdnijih i najnezakonitijih odlu-ka ambasadorka SAD u UN Madeleine Albright je u svog govoru nakon glasanja naglasila da Vijeće sigurnosti mora nastaviti da traži način da se vrati povjerenje. Ona je podvukla da je status quo neprihvatljiv i da to mora biti jasno svima. U su-čeljavanju sa opstrukcijama rekla je da Vlada SAD nastavlja da vjeruje da i dalje sve opcije za nove i oštrije mjere moraju ostati otvorene i nijedna od njih ne smije biti unaprijed odbačena, ili isključena iz razmatranja.96

Na sastanku sa grčkim premijerom Konstantinom Mitsotakisom ruski predsjed-nik Jelcin je naglasio harmoničan odnos Grčke i Rusije u jugoslavenskom pitanju u Ujedinjenim nacijama, nasuprot suprotnostima sa SAD, upozoravajući da će Rusija u pitanju skidanja embarga na oružje za Bosnu i Hercegovinu iskoristiti pravo veta.97

U Vijeću sigurnosti UN embargo na naoružanje RBiH su podupirale Rusija, Kina, Francuska, ali je Velika Britanija smatrana glavnom preprekom. Britanska vlada je zastu-pala stav da nikakva intervencija na strani bosanskohercegovačke Vlade nema izgleda na uspjeh bez angažiranja velikih kopnenih snaga te da bi tada trebalo računati sa velikim ljudskim gubicima. Među evropskim saveznicima Njemačka je bila najveći zagovornik

96 Evropska Trojka ne da oružje BiH, Oslobođenje, Broj 16189, 1. jula/srpnja 1993, 1. Ankete koje su provedene o aktualnim pitanjima u BiH, angažiranja vojnih snaga za dostavu humanitarne pomoći i prinudnoj uspostavi mira, pokazale su dubok jaz između zvanične politike i stavova javnog mnijenja. Anketa Galup-Instituta iz Londona pokazala je da postoji znatna podrška britanskog javnog mnijenja za angažiranje britanskih vojnih snaga za dostavu humanitarne pomoći ugroženom stanovništvu u BiH. U aprilu 1993. 73% anketiranih se izjasnilo za tu soluciju. Prema anketi Eurobarometra iz Parisa, u februaru 1994. 90% Francuza se izjasnilo da se, ako je potrebno i vojnom silom, omogući dostava humanitarne pomoći. (Andreas Hasenclaver, Die Macht der Moral in der international Politik und Krieg in Bosnien, Campus Fachbuch, 2001, 393.). U maju 1993. 68% anketiranih u SAD je bilo uvjereno da će se, nakon prvih gubitaka u BiH, izjasniti protiv vojne intervencije. (Ibidem, 398)

97 P. Bonin, Rußland..., 53. Važan faktor koji je komplicirao odluku o oštrijim mjerama SAD prema SRJ i bosanskohercegovačkim Srbima je bila unutrašnjo-politička situacija u Rusiji. Od početka Clintonovoj administraciji je bilo jasno da je uspjeh demokratskih i privrednih reformi u Rusiji od najvišeg spoljno-političkog prioriteta. Zbog toga se vodila suzdržanija politika prema SRJ, jer bi za opoziciju u Rusiji protivsrpske mjere dale dodatno sredstvo opoziciji. (Th. Paulsen, Die Jugoslawienpolitik…, 119).


• 395 •

podizanja embargo na oružje, dok je Velika Britanija cijelo vrijeme bila protivnik. Svojim tvrdnjama da je u pitanju “građanski rat uvjetovan vjekovnom mržnjom”, britanski pred-sjednik vlade John Major je oblikovao politiku Zapada, sprečavajući promjenu međuna-rodnog stave o zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Zajedno sa Francuskom i Rusijom, u junu 1993. godine Velika Britanija je blokirala namjeru za skidanje embarga, na koju je H. Kohl pristao u interesu zajedničke evropske politike.98

Promjena držanja svjetske zajednice prema zbivanjima u Bosni i Hercegovini se uskoro jasno pokazala. Na sastanku šefova Vlada sedam vodećih industrijskih zema-lja svijeta i EZ, održanom u Tokiju od 7. do 9. jula 1993. godine u političkoj deklara-ciji “Za sigurniji i humaniji svijet” objavljenoj drugog dana trodnevne konferencije, učesnici su usvojili nekoliko zaključaka. Suočeni sa sve bržim pogoršanjem situacije u bivšoj Jugoslaviji, oni su reafirmisali svoju odlučnost da se očuva teritorijalni inte-gritet Bosne i Hercegovine i da se situacija razriješi na osnovu principa Londonske konferencije. Oni se nisu slagali sa rješenjem koje diktiraju Srbi i Hrvati na račun Bošnjaka i nisu prihvatali nikakvo teritorijalno rješenje bez saglasnosti sve tri strane. Naglasili su da ako Srbi i Hrvati ustraju u komadanju RBiH kroz promjenu granica silom ili etničkim čišćenjem, suočit će se sa bojkotom međunarodne zajednice i neće moći očekivati nikakvu ekonomsku ili trgovačku pomoć, posebno u obnovi. Učesni-ci su insistirali da Rezolucije Vijeća sigurnosti UN moraju biti primjenjene odmah, kako bi se zaštitili civili i obavezali su se da će pomoći generalnom sekretaru UN da primijeni rezoluciju 836 Vijeća sigurnosti UN slanjem trupa, zračnom zaštitom snaga UNPROFOR-a, finansijskim i logističkim doprinosima ili odgovarajućom diplomatskom akcijom. Postignuta je saglasnost i o tome da sankcije treba održavati sve dok se ne ostvare odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti UN. Naglašeno je i da treba povećati priliv humanitarne pomoći.99

Osmog jula 1993. godine održana je konsultativna sjednica Predsjedništva RBiH, kojoj su prisustvovali i predstavnici parlamentarnih opozicionih stranaka, na kojoj se razgovaralo o prijedlogu F. Tuđmana i S. Miloševića o konfederalizaciji Bosne i Her-cegovine na etničkom principu. Istaknut je jedinstven stav da se ne mogu prihvatiti oni prijedlozi koji bi vodili razgradnji i dokidanju Bosne i Hercegovine kao države, niti prihvatiti faktičko stanje do kojeg je došlo genocidnim radnjama i drugim vrstama ratnih zločina i silom zauzetih prostora. Međutim, trebalo je prihvatiti i najozbiljnije razmotriti svaku inicijativu koja bi što prije mogla dovesti do pravičnog mira i prestan-ka stradanja ljudi.100 Na sjednici Predsjedništva RBiH, održanoj 10. i 11. jula 1993.

98 Norman Cigar, Genocid u Bosni. Politika “etničkog čišćenja”, Sarajevo, 1998, 205.99 EA, 15/93, Z. 174; Deklaracija “Grupe 7” o BiH. Odbačen diktat Srbije i Hrvatske, Oslobođenje,

Broj 16189, 9. jula/srpnja 1993, 1.100 Sastanak Predsjedništva BiH i parlamentarnih stranaka. Razmotriti svaku inicijativu, Oslobođenje,

Broj 16189, 9. jula/srpnja 1993, 1.

zijad šehić

• 396 •

godine u Zagrebu razmatran je i dalje razrađivan prijedlog ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine. Postignuta je saglasnost da se ustrojstvo BiH kao složene države izna-lazi na tragu savezne države, odnosno federacije, u kojoj se obezbjeđuje ravnopravnost građana i jednakopravnost tri konstitutivna naroda. Predsjedništvo je bilo saglasno da se teritorije saveznih jedinica ne formiraju isključivo na etničkom principu, niti su se one mogle smatrati nacionalnim teritorijama. Također je postignuta saglasnost da međunarodni subjektivitet pripada Bosni i Hercegovini, a savezne jedinice ne mogu stupati u međunarodne sporazume i aranžmane kojima se dovode u pitanje interesi i teritorijalni integritet BiH, kao i ostalih saveznih jedinica.101 Novi plan sadržavao je ne samo jasno odbacivanje srpsko-hrvatskog nacrta, nego se zalagao za Vance-Owenov plan, ukoliko Bosna i Hercegovina bude pretvorena u federaciju. Nasuprot federalnih jedinica trebala je biti obrazovana centralna vlada sa širokim kompetencijama posebno u oblasti ljudskih prava, spoljne, privredne i socijalne politike, a federalne jedinice ni u kom slučaju nisu mogle biti obrazovane isključivo prema etničkim kriterijima.102

Na završetku zasjedanja Savjeta EZ o općim nadležnostima održanom 19. i 20. jula 1993. godine, na prijedlog Savjeta njegov predsjednik, belgijski ministar spolj-njih poslova Willi Class je upućen u mirovnu misiju u bivšu Jugoslaviju. Njen cilj je bio da “ubijedi predstavnike svih strana u nužnost postizanja rješenja pregovorima”. Na zasjedanju je došlo do sukoba u vezi sa uvođenjem sankcija protiv Hrvatske, koje je predložio britanski ministar spoljnih poslova D. Hurd. Hrvatskoj je, ipak, jasno stavljeno do znanja da ministri i tu opciju ozbiljno uzimaju u obzir.103

Pred početak novog kruga pregovora u Ženevi, na političkoj sceni Velike Brita-nije Bosna i Hercegovina je dobivala sve značajnije mjesto. Spremajući se u posje-tu Moskvi, bivša britanska premijerka Margaret Thatcher braneći se od napada da stalno zagorčava život svom nasljedniku Johnu Majoru, ukazala je na nedosljednost evropske politike prema Bosni i Hercegovini. Mogućnost velike ofanzive na Saraje-vo, o čemu je pisala britanska štampa, potakli su utjecajna imena iz vojnih krugova da potegnu pitanje vojne intervencije. Nekoliko vodećih stručnjaka je potvrdilo da su neki članovi Parlamenta sugerisali da “nisu dobrodošla mišljenja koja idu u pri-log vojnoj intervenciji”. Akcija bh. Informativnog centra u Londonu da se u posjetu Sarajevu pošalje pet britanskih parlamentaraca avionom, koji bi bio napunjen lije-kovima nije dobio zeleno svjetlo Ministarstva spoljnih poslova jer je ministar Dou-glas Houg objasnio da je bezbjedonosna situacija kritična. Dva dana nakon toga svi britanski mediji su obavještavali o “posjeti pjevačice – modela sa grudima 160 mm Samanthe Fox britanskim trupama, koje su služile u BiH.” Sve češće se potvrđivao duboki jaz između britanske zvanične politike i javnog mnijenja. Dvadeset drugog

101 Jednoglasno: BiH Federacija, Oslobođenje, Broj 16192, 12. jula/srpnja 1993, 1.102 EA, 15/93, Z. 165.103 EA, 17/93, Z. 181.


• 397 •

jula 1993. u Londonu je promovirana nova organizacija pod nazivom “Pravda za mir” koja je okupljala desetine uglednih advokata iz polja međunarodnih ljudskih prava, koji su namjeravali istražiti sve pravne i moralne propuste odnosa međuna-rodne zajednice prema BiH. Pedyy Ashdown, vođa Liberal-demokratske stranke, bivši oficir i političar, koji se više od godinu dana zauzimao za vojnu intervenciju u Bosni, smatrao je da političari u Velikoj Britaniji znaju šta se dešava i treba da im se pomogne da shvate da se sukob može proširiti znatno više nego što oni misle.104

Krajem jula 1993. godine oko stotinu kongresmena i senatora potpisalo je otvo-reno pismo Kongresne komisije za sigurnost i saradnju u Evropi predsjedniku Billu Clintonu, od koga su u 7 tačaka zatražili odlučnu i snažnu akciju da zaustavi novu ofanzivu srpskih snaga na Sarajevo. U otvorenom pismu članovi oba doma američkog Kongresa i Helsinške komisije su izražavali duboko neslaganje sa izjavama državnog sekretara W. Christophera, pogotovo sa njegovim uvjerenjem da “SAD čine sve što mogu” i da “više ništa ne može biti učinjeno”… Oni su podvlačili da je Sarajevo do sada predstavljalo dokaz mogućnosti da različite evropske kulture i religije mogu da žive zajedno uprkos različitosti među njima, a da ono danas simbolizira borbu civi-liziranog svijeta protiv sila mržnje, terora i agresije. “Ukoliko se odmah ne poduzmu odlučne akcije, da se spasi ovaj grad”, podvlačili su kongresmeni i senatori, “Sarajevo će postati i simbol kompletnog promašaja međunarodne zajednice da živi u skladu sa svojim opredjeljenjima i obavezama, bez obzira na to koliko neko pokušava da prikrije te činjenice”. Osim zajedničkog pisma mnogi kongresmeni i senatori su uputili pred-sjedniku Clintonu i sopstvena pisma, ili dali izjave za medije, što je trebalo dovesti do zaokreta od koga će u velikoj mjeri zavisiti i američke pozicije u savremenom svijetu.105

Pregovori o Bosni i Hercegovini u Ženevi su nastavljeni 27. jula 1993. godine plenarnom sjednicom, na kojoj su posrednici D. Owen i T. Stoltenberg predložili novi plan, koji je predviđao obrazovanje tri republike, koje se neće temeljiti samo na etničkim kriterijima. Tim planom trebalo je postići kompromis između težnji Hr-vata i Srba o konfederaciji i težnji vlade Bosne i Hercegovine o jedinstvenoj central-noj državi. Kakav je bio stav bosanskohercegovačke delegacije pokazalo se kada je Predsjednik RBiH Izetbegović doveo sporazum u pitanje sa primjedbom da “pravni status Unije”nije bio u potpunosti objašnjen i jedinstvo Bosne i Hercegovine nije

104 Britanija se ponovo okreće BiH. Tačerova kritikuje EZ. Oslobođenje, Broj 16203, 23. jula/srpnja 1993, 3. Tom prilikom je izjavila: “Ja govorim što govorim. Ne da bih napala Mejdžora, već zato što ne mogu da vjerujem da Evropa može da dozvoli “etničko čišćenje” u svom srcu. Na tlu Evrope u ovom vijeku smo se borili u dva svjetska rata da bi napravili svijet u kome će vladati mir i demokratija. Evropskoj zajednici nedostaje liderstvo. Odlučivanje konsenzusom je farsa jer će se uvijek naći neko ko će podržati liniju da ne treba ništa učiniti. Bosanci su to platili krvlju.”

105 Zahtjev kongresmena i senatora Klintonu. Srbima ultimatum – Ovenu suspenzija, Oslobođenje, Broj 16205, 25. jula/srpnja 1993, 1.

zijad šehić

• 398 •

bilo osigurano.106 Posrednici Owen i Stoltenberg su 30. jula 1993. godine obznanili da su se predstavnici sve tri strane u osnovi dogovorili o ustavno-pravnoj strukturi BiH. Prema tome, Bosna i Hercegovina ostaje država u međunarodno priznatim granicama. Sastojaće se od tri republike, koje ne smiju biti zasnovane isključivo na nacionalnoj osnovi. Međunarodni subjektivitet će pripadati državi Bosni i Herce-govini, koja ostaje članica Ujedinjenih nacija.107 Granice republika su trebale biti predmet daljih pregovora.108 U to vrijeme vojska SR je pokrenula veliku ofanzivu na području Igmana, odakle se mogao nadzirati glavni smjer opskrbe Sarajeva. Nakon što je gotovo 2000 granata ispaljeno na položaje ABiH predsjednik A. Izetbegović je napustio pregovore u Ženevi dok se srpske trupe ne povuku sa Igmana. Pred-sjednik SAD Bill Clinton je za neuspjeh pregovora okrivio protivljenje evropskih zemalja skidanju embarga, preispitujući mogućnost razbijanja opsade, uključujući i jednostranu vojnu intervenciju.109 Nakon principijelnog slaganja Velike Britanije i Francuske američki dužnosnici su objavili kako neposredno predstoji djelovanje zračnih snaga u slučaju da srpske snage nastave stezati obruč oko Sarajeva. Nakon sporazuma po kojem su Srbi Igman prepustili postrojbama UN utišali su se zahtjevi za zračnim udarima. U međuvremenu je postignut dogovor po kojem će u svakoj vojnoj akciji zajednički odlučivati NATO i UN. Budući da su se javljale sve dublje razlike između Velike Britanije i SAD u vođenju politike prema Bosni i Hercegovi-ni, za NATO savez i UN je razrađen poseban projekat “dvostrukog ključa.” Kada se 9. avgusta sastao NATO, nacrt deklaracije je razvodnjen, pa se priznalo da ne postoji volja za pokretanjem zračnih udara. Naredni mjesec su propali mirovni pregovori. Sarajevo je ostalo pod opsadom, artiljerijski napadi su se privremeno utišali, ali je još jednom izbjegnuta opasnost od zračnih udara na srpske položaje.110

Nakon vanredne sjednice Savjeta NATO-a posvećenoj situaciji u Bosni i Herce-govini i podršci ženevskim mirovnim pregovorima, održanoj u Bruxellessu 2. avgu-sta 1993. godine generalni sekretar Manfred Wörner je 2. avgusta 1993. godine dao izjavu za štampu. Naglasio je da Savjet NATO-a podržava pregovore u Ženevi koji teže da se postigne pravedno rješenje prihvatljivo za sve, a koje počiva na principima Londonske konferenije. Istakao je da je NATO spreman učestvovati u praktičnom

106 Gustav E. Gustenau, Südslawische Lage, u: Österreichische Militarzeitschrift, Wien, 6/1993, 550.107 BiH ostaje država. Oslobođenje, broj 16211, 31. jula 1993, 1. U intervjuu za Radio-televiziju BiH

predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović je izjavio: “Glavni cilj na pregovorima je bio da BiH opstaje kao država, jer su tendencije bile da se ona demontira i da se od nje stvore tri države koje bi bile vrlo labavo vezane u nekakvu konfederaciju. To nam je nakon četiri dana vrlo teških i napornih pregovora i uspjelo – ona je definirana kao država. Ostalo je da se čitav niz detalja u toj konstrukciji popuni.”

108 EA, 17/93, Z. 184. 109 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 163.110 Ibidem, 168.


• 399 •

provođenju takvog rješenja, pod pokroviteljstvom Vijeća sigurnosti UN. Predstav-nici Saveza su smatrali humanitarne uvjete u Bosni i Hercegovini, posebno u Saraje-vu, katastrofalnim. Ministri su uputili poruku svim stranama, da su članice odlučne poduzeti djelotvorne mjere, za podršku zaključaka Vijeća sigurnosti UN od 22. jula 1993. godine. Savez je spreman svoje zračne snage sprovesti na temelju Rezolucije 836 Vijeća sigurnosti UN u slučaju napada na vojnike UNPROFOR-a. Manfred Wörner je također izjavio da bosanskohercegovački Srbi ukoliko i dalje nastave na-pade na “plave šljemove”, sprječavaju dostavu humanitarne pomoći i da i dalje drže Sarajevo u opsadi, moraju računati sa zračnim napadima. Na istom sastanku SAD se nisu mogle probiti sa zahtjevima za izvođenje zračnih udara na položaje bosansko-hercegovačkih Srba. Odlučeno je samo o poduzimanju hitnih priprema za oštrije mjere, među kojima je bilo poduzimanje zračnih napada, koji su trebali pogoditi “odgovorne u Bosni i Hercegovini.”111

Ohrabrena upozorenjem NATO saveza bosanskohercegovačka delegacija je od-lučila da ostane na pregovorima u Ženevi, obavještavajući Glavnog sekretara UN B. B. Ghalija, Vijeće ministara Evropske zajednice i njenog predsjedavajućeg W. Klassa da pregovori moraju krenuti drugim tokom i da se ne smije polaziti od stanja na te-renu pri crtanju mapa, jer svijet ne smije priznati silom osvojene teritorije. Insistiralo se na dosljednoj primjeni principa Londonske konferencije.112 Savjet NATO-a se ponovo sastao 9. avgusta 1993. godine i odobrio osnove plana angažiranja za even-tualnu vojnu operaciju. Za njeno provođenje trebalo je dobiti odobrenje generalnog sekretara NATO-a i saglasnost Savjeta.113

Posrednici Owen i Stoltenberg su pozive za nastavak pregovora u Ženevi uputili nakon što su dobili informacije od vojnih snaga UN da su se srpske snage povukle sa Igmana i Bjelašnice.114 Na pregovorima u Ženevi učestvovali su predsjednici Izetbe-gović, Tuđman, Milošević i Momir Bulatović. Nakon četrnaestodnevnog prekida, mirovni pregovori u Ženevi su nastavljeni 16. avgusta 1993. godine. U komenta-ru Glasa Amerike 19. avgusta, koji je predstavljao zvanični stav američke Vlade,

111 EA, 7/1994, D. 214 - D. 215; EA, 17/1993, Z. 191.112 Brisel produžio Ženevu, Oslobođenje, broj 16215, 4. avgusta/kolovoza 1993, 1.113 EA, 7/1993, D. 216 – D. 217. 114 U izjavi koju je dao za Radio BiH o nastavku ženevskih pregovora predsjednik RBiH A. Izetbegović

je rekao da nema drugog izbora nego da se prihvati podjela po etničkom principu. Optužio je Zapad da je nametnuo rat i da je jedina alternativa podjeli nastavak rata. “Mi želimo mir u BiH. Mislim da je velika šansa Bosne i Hercegovine upravo u miru i to onakve BiH kakvu mi svi priželjkujemo. Onu što smo je nazvali lijepim licem Bosne i Hercegovine, to će se ponovo pojaviti. U miru će doći do izražaja normalni ljudi, a ne kaplari, ne nosioci raznih nakaznih ideologija, ne komandanti nekakvih vojski koje okolo siluju i ubijaju, Sići će sa scene ako se rat obustavi. Nama, Bosni, treba mir. Prema tome, držim da je to jedina šansa da se Bosna i Hercegovina spasi” – istakao je, između ostalog, predsjednik Izetbegović. (Bosni je nametnuta podjela, Oslobođenje, broj 16227, Sarajevo, 16. avgusta 1993, 1.).

zijad šehić

• 400 •

naglašeno je da je rješenje u Ženevi, koje će se eventualno postići, jedino dugoroč-no rješenje, ali uvjet koji postavljaju SAD je da Bosna i Hercegovina mora ostati jedinstvena država. Naglašeno je da je stvar njenih naroda da dogovorom odluče da li će njihova država biti federacija illi konfederacija. Bitno je da svaki dio mora biti sposoban za život.115

U središtu razmatranja u Ženevi je bila uspostava unutrašnjih granica. Posred-nici Owen i Stoltenberg su 20. avgusta predložili novi plan i novu kartu. Njihov prijedlog je utvrdio teritorijalno razgraničenje konstitutivnih republika tako što je republici sa većinskim bošnjačkim stanovništvom pripalo 28,29%, republici sa ve-ćinskim hrvatskim stanovništvom 16,59%, a republici sa većinskim srpskim stanov-ništvom 52,08% teritorije Bosne i Hercegovine. Osim toga, oblast Sarajeva, koja je obuhvatala 3% teritorija trebala je da pripada republikama sa većinskim bošnjačkim i srpskim stanovništvom.116

Kopredsjednik Ženevske konferencije u ime UN T. Stoltenberg je u svom izvje-štaju Vijeću sigurnosti UN 24. avgusta 1993. tvrdio da je mapa podjele BiH na tri etničke republike rezultat dogovora triju bh strana a ne prijedlog kopredsjednika. On i D. Owen su jasno potvrdili da će suverenitet, nezavisnost i teritorijalni inte-gritet BiH biti obezbijeđeni i da će se njeno članstvo u OUN nastaviti. Uz to oni su tražili da se osiguraju čvste garancije za zaštitu ljudskih prava i slobode kretanja na cijelom prostoru zemlje, da se u ustavne principe ugradi pravom izbjeglica i pro-gnanih osoba na povratak njihovim domovima i da se Visokom komesarijatu UN za izbjeglice povjeri uloga u osiguranju tog povratka. Sve je to, kako je naglasio, utvrđeno predloženim dokumentima mirovnog plana. Ključni argument očuvanja Bosne i Hercegovine kao suverene, nezavisne države sa integralnim teritorijem sadr-žaj je u obradi prijedloga dogovora u Ženevi, po kojem ustav neće moći biti stavljen van snage i po kome nijedna od buduće tri republike iz sastava BiH neće moći da se izdvoji iz ove unije bez suglasnosti dviju preostalih republika. Ukoliko te suglasnosti ne bi bilo, odluku za izdvajanjen konačno bi donijelo Vijeće sigurnosti. Istoga dana Vijeće sigurnosti UN je nastavilo konsultacije o prijedlogu rezolucije o principima koja bi trebala da reafirmira suverenost, nezavisnost i teritorijalni integritet BiH i da podvuče neprihvatljivost podjela Republike po etničkoj liniji.117 Vijeće sigur-nosti UN je zatim usvojilo rezoluciju br. 859 o situaciji u Bosni i Hercegovini. S ukazom na svoje ranije usvojene rezolucije i u naglašavanju suverenosti, teritorijal-ne nepovredivosti i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i u vezi s tim

115 Stav američke vlade. BiH mora ostati jedna država, Oslobođenje, Broj 16231, Sarajevo 20. avgusta /kolovoza 1993, 1.

116 EA, 18/93, Z. 203- 204. 117 Ivica Mišić, Stoltenbergov izvještaj Vijeću sigurnosti – Ženevske mape – rezultat dogovora,

Oslobođenje, Broj 16234, 23. avgusta/kolovoza 1993, 4.


• 401 •

odgovornosti Vijeća sigurnosti UN, te u naglašavanju toga da RBiH kao članica UN uživa prava predviđena u Povelji UN, sa žaljenjem je konstatirano da je Bosna i Hercegovina i dalje bila predmet prekršaja protiv usvojenih rezolucija, posebno od strane bosanskohercegovačkih Srba. Ponovo su se osuđivali svi ratni prestupi i drugi prekršaji protiv međunarodnog ratnog prava, bez obzira od koga su počinjeni. Posebna zabrinutost je izražena zbog nastavljanja opsade Sarajeva, Mostara i drugih ugroženih gradova i naglašeno je da je neprihvatljivo osvajanje oblasti uz upotrebu nasilja i uz praksu “etničkog čišćenja.” Ponovo su istaknuti principi koji su prihvaće-ni na Londonskoj konferenciji.118

Američki predsjednik Bill Clinton je 30. avgusta 1993. nakon sastanka sa predsjed-nicima karipskih zemalja izjavio da će uputiti američke trupe u sastavu međunarodnih mirovnih snaga da pomognu provođenje mirovnog plana u Bosni i Hercegovini ukoli-ko dođe do zaključka da je plan pošten i prihvatljiv.”Da li ću biti spreman da to uradim ili ne”, - rekao je predsjednik Clinton, “ zavisi od toga da li će dogovor biti fer i u potpu-nosti prihvaćen od bosanske Vlade, te da li je on provodiv.” Ovo je bio prvi put nakon dužeg vremena da je predsjednik Clinton progovorio o američkoj spremnosti da upu-ti trupe u Bosnu i Hercegovinu u sastavu međunarodnih mirovnih snaga o čemu je inače izrazio načelnu spremnost tokom pregovora o Vance-Owenovom planu. Ovom izjavom predsjednik Clinton je nastojao i da otkloni sumnju koju su posebno isticali Britanci, da SAD nastoje da izbjegnu učešće svojih kopnenih snaga u implementaciji mirovnog plana. Istovremeno, predstavnici američke administracije su ponovo potvr-dili da je Pentagon aktivno radio na planiranju akcije provođenja mirovnog plana za BiH sa saveznicima iz NATO-a i da se trenutna procjena o broju američkih pripadnika u zajedničkim međunarodnim snagama koje treba da budu upućene u BiH kretala oko 20.000. U svojoj izjavi predsjednik Bill Clinton je posebno podvukao da će za ko-načnu odluku biti neophodne procjene vojnih stručnjaka da je operacija izvodiva i da je angažman mirovnih trupa vremenski ograničen. S obzirom na trenutak u kojem je došla ta izjava, komentirana je kao sračunata poruka koja će ohrabriti mirovni proces u Ženevi ali i ojačati pozicije Vlade BiH u ovim pregovorima.119

Novi krug ženevskih pregovora počeo je 31. avgusta 1993.. Predsjednik Izetbe-gović upoznao je kopredsjednike sa odlukama proširenog sastava Skupštine RBiH i ukazao na stavove do kojih će se držati njena delegacija. Dan ranije sastao se sa specijalnim američkim izaslanikom Charlesom Redmanom, a tokom dana i sa ru-skim Vitalijem Čurkinom, koji je pokazao spremnost Moskve da pojača pritisak na srpsku delegaciju u vezi sa rješenjem u istočnoj Bosni. Obećanja su stizala i iz Bonna.

118 Resolution 859 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen über die Entwicklung des Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 24. August 1993. in New York, EA, 7/1994., D. 217- D 219.

119 I. Mišić, Američke trupe u BiH?, Oslobođenje, Broj 12243, 1. septembra/rujna 1993, 1.

zijad šehić

• 402 •

Njemački ambasador u Ženevi Jelinek prenio je zajedničku poruku njemačkog i francuskog ministra vanjskih poslova Kinkela i Juppé-a koji su iznudili garanciju od hrvatskog šefa diplomatije Granića da će se tokom dana dozvoliti prolazak konvoji-ma humanitarne pomoći u Mostar te predstavnicima Međunarodnog crvenog križa omogućiti prilaz svim koncentracionim logorima u Hercegovini.120

Posrednik D. Owen je posebno bio kritičan prema davanju nada Clintonove ad-ministracije bosanskoj Vladi da će dobiti vojnu pomoć. Da bi prisilili bosansku Vla-du da prihvati mirovni plan posrednici Owen i Stoltenberg su u julu 1993. godine upozoravali da će se UN povući ukoliko Bošnjaci ne prihvate plan podjele zemlje. Na ženevskim pregovorima Owen je javno prijetio predsjedniku Izetbegoviću da, ukoliko nastave da se bore, Bošnjaci neće više biti smatrani žrtvom i da će ih svjetska zajednica tretirati na isti način kao i Srbe.121 Na početku novog kruga ženevskih pre-govora kopredsjednici su zahtijevali da prvi jutarnji sastanak bude sa predsjednikom Izetbegovićem, a tema razgovora je bila konstrukcija samog pregovaranja. Nakon što su kopredsjednici upoznati sa odlukama proširenog sastava Skupštine RBiH, iz-bio je verbalni sukob kada je Owen rekao: ”Vi gospodine predsjedniče, zahtijevate kao da ste dobili rat. Moram vas podsjetiti da ste vi rat izgubili.” U toku pregovora Owen je nastavio pritisak na Bošnjake i Hrvate da potpišu mirovni plan, upozora-vajući ih da postoji stvarna opasnost jer bi Srbi mogli podijeliti zemlju na dva dijela. Owen je pred sam nastavak pregovora izjavio “da se boji da bi zaraćene strane mogle propustiti šansu da se 17 mjeseci star sukob prekina na ovim pregovorima.” On je dalje izjavio da nema mnogo prostora za pregovore i upozorio da je alternativa pre-govorima nastavak rata.122

Predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović sastao se 3. septembra 1993. u Istanbulu sa turskim ministrom spoljnih poslova Sulejmanom Demirelom. Na sa-stanku je razmatrana aktualna situacija u zemlji nakon neuspjeha pregovora u Žene-vi. Istaknuto je da delegacija RBiH stoji na raspolaganju kopredsjednicima i ostalim stranama za razgovore, te da se radi o minimalnim zahtjevima od svega 4% teritorija i o izlazu na Jadran.123

Da bi spriječile svako dalje pogoršanje situacije u Bosni i Hercegovini, SAD su ponovo nastupile aktivnije. Predsjednik SAD Bill Clinton je u izjavi od 2. septembra 1993. godine upozorio da zračni napadi snaga NATO-a protiv srpskih ciljeva ostaju i dalje “vrlo živa” mogućnost ukoliko bi se nastavili napadi na snage bh. Vlade. On je precizirao da – dok su pregovori u Ženevi u prekidu – ukoliko dođe do ometanja

120 Malo nade za optimizam, Oslobođenje, Broj 12243, 1. septembra/rujna 1993, 1. 121 Norman Cigar, Genocid u Bosni..., 186-187.122 Upozorenje lorda Owena. Srbi mogu podijeliti BiH, Oslobođenje, Broj 16243, 1. septembra/

rujna 1993, 1. 123 O Ženevi na Bosforu, Oslobođenje, Broj 16246, 4. septembar 1993,1.


• 403 •

humanitarne akcije, napada na zaštićena područja i nastavljanja bombardiranja Sarajeva, vojna opcija NATO-a bila veoma aktualna. I u sjedištu EZ izraženo je nezadovoljstvo zbog prekida mirovnih pregovora i upozorene su strane u pregovorima da opcija o vazdušnim napadima još stoji otvorena. Od svih strana je zahtijevano da osiguraju da humanitarni konvoji prolaze bez ikakvih problema, te da se suzdrže od akcija koje bi vodile ka obnovi sukoba. Na kraju su se sve strane podsjećale da je odluka NATO-a o vazdušnim napadima još uvijek aktualna i da ona podrazumijeva zaštitu sigurnosnih zona, te zaštitu slobode kretanja svih humanitarnih konvoja.124

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je prilikom posjete bazi NA-TO-a 3. septembra 1993. najavio nastavak pregovora koji su se trebali voditi u New Yorku, da bi Vijeće sigurnosti moglo biti direktno angažirano. Zahtijevao je trenut-ni prekid neprijateljstava, te da mirovni sporazum mora biti garantiran od Savje-ta sigurnosti UN i SAD. U susretu sa generalnim sekretarom UN B. B. Ghalijem, predsjednik Izetbegović je naglasio da bez teritorijalnih ustupaka obje druge strane neće biti potpisivanja sporazuma. Narednog dana na sjednici Vijeća sigurnosti UN predsjednik A. Izetbegović je veleposlanicima uputio jasnu poruku: “Odbranite nas, ili nam dopustite da se branimo sami.”125 Istovremeno je od Vijeća sigurnosti UN tražio da autorizuje zračne napade NATO-a, prekine obruč oko Sarajeva i omogući dostavu humanitarne pomoći ugroženom stanovništvu ili ispita odluku o ukidanju embargo na oružje Bosni i Hercegovini.126

Sedmog septembra 1993. predsjednik Izetbegović obratio se u New Yorku čla-novima Vijeća sigurnosti UN, i predočio stavove zvanične bh. politike povodom događaja u zemlji, prekidu ženevskih pregovora i njihovom eventualnom nastavku. Za vrijeme boravka u New Yorku A. Izetbegović se susreo sa britanskim ambasado-rom u UN Davidom Haneyom, iznoseći mu niz primjedbi, posebno naglašavajući da Velika Britanija kroz istupanje svojih najviših predstavnika i samog medijatora D. Owena istrajava na podjeli Bosne i Hercegovine, priznajući argument sile a ne obrat-no. Glavne zamjerke na plan predsjednik A. Izetbegović je iznio u pismu američkoj veleposlanici M. Albright, koja je taj mjesec predsjedala Vijećem sigurnosti UN. U njemu je navedeno kako se u Izvještaju Owena i Stoltenberga ne daje prava slika o uzroku i prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Složena nacionalna struktura i povijesna pozadina nisu bitni uzroci rata … uzrok rata je agresija izvana…127

Po odredbama Owen-Stoltenbergovog plana teritorij koji je trebao pripasti Vladi BiH nije nigdje imao izlaz na more. Plan je podupirao korištenje srpskog dinara i hr-vatske kune, ali se nigdje nije spominjala centralna banka. Ta je opcija nagovještavala

124 I. Mišić, Klinton prijeti zračnim napadima, Oslobođenje, broj 16246, 4. septembra/rujna 1993, 1.125 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 162.126 EA, 19/93, Z. 213127 Do pregovora uz pritisak, Oslobođenje, Broj 16250, 8. septembra/rujna 1993, 1.

zijad šehić

• 404 •

potpunu podjelu, a vjerovatno na kraju i potpuno otcjepljenje. Njemačka i Ni-zozemska su odbijale da prihvate plan, a Hans van den Broek je javno optuživao kopredsjednike za provedbu strategije kapitulantstva pred Srbima i za legalizaciju agresije. Međutim, u Evropi nije bilo znakova spremnosti međunarodne zajednice da ponudi hiljade vojnika za provedbu i osiguranje trostrane nacionalne podjele Bo-sne i Hercegovine.128

Predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović se 9. septembra 1993. u New Yorku susreo sa generalnim sekretarom UN B. B. Ghalijem. Glavna tema razgovora su bili rezultati ženevskih pregovora, kao i pretpostavke za njihov nastavak i uspješ-no okončanje. Predsjednik Izetbegović je istakao da Vlada BiH ne može prihvatiti ništa manje od onog što je zahtijevala u Ženevi 31. avgusta i 1. septembra, a to su izlaz na more i dijelovi teritorije u Podrinju i Bosanskoj Krajini, koji su prije rata bili naseljeni većinom bošnjačkim stanovništvom, nad kojim su u tim područjima izvršeni najsvirepiji masakri i progoni, kako bi se “etničkim čišćenjem”, odnosno ge-nocidom, promijenila totalno njihova demografska struktura. Generalni sekretar je izrazio razumijevanje za ove zahtjeve, podvukavši da Vlada RBiH i njena delegacija treba da bez ikakvih pritisaka odluči šta je za njih prihvatljivo, a šta nije.129

Na sastanku ministara spoljnih poslova EZ koji se održao u zamku “Alden Bizen” u sjevernoj Belgiji, kopredsjednik mirovne konfrencije o bivšoj Jugoslaviji D. Owen je podnio izvještaj o prekinutim pregovorima za okončanje rata. Ministri su željeli pojačati pritisak na Hrvate da zaustave žestoke napade na Bošnjake, posebno u svje-tlu nedavnih saznanja o brutalnosti prema bošnjačkim zarobljenicima. Ministri EZ su insistirali da se nastave mirovni pregovori u Ženevi, koji su prekinuti 1. septem-bra. Izvršen je pritisak na Hrvate da daju bošnjačkim regijama izlaz na Jadran u Ne-umu. Na ovom sastanku Njemačka je bila protiv sankcija EZ Hrvatskoj, a kao razlog je navedena činjenica da bi Hrvati mogli protjerati oko milion bošnjačkih izbjeglica iz njihove države, i da bi ta rijeka onda mogla nagrnuti u Njemačku.130

Generalni sekretar NATO-a Manfred Wörner prigovorio je Zapadu da je zatajio u svojim posredničkim naporima u bivšoj Jugoslaviji. Vladama evropskih zemalja je nedostajala ne samo politička volja, nego i spremnost na ograničenu vojnu interven-ciju. Zapad se ogriješio ne samo o principe NATO-a nego i o sopstvene nacionalne interese. On se izričito zalagao za tijesnu saradnju NATO-a i UN-a.131

128 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 161-162. 129 Predsjednik Predsjedništva BiH razgovarao sa Generalnim sekretarom UN. Pospješiti mirovni

proces. Oslobođenje, Broj 16253, 11. septembra/rujna 1993, 1. .130 Ministri spoljnih poslova EZ. Povećati pritisak na Hrvate, Oslobođenje, Broj 16253, 11.

septembra/rujna 1993, 1. 131 Manfred Wörner – Zapad zatajio u posredničkim naporima, Oslobođenje, Broj 16253, 11.

septembra/rujna 1993, 1.


• 405 •

Predsjednik Predsjedništva RBiH A. Izetbegović je 10. septembra posjetio Saudij-sku Arabiju. Od početka konflikta Saudijska Arabija je tražila da se skine embargo na uvoz oružja za vladu BiH, a dodijelila je i finansijsku pomoć od 160 miliona dolara.132

U danima u kojima su politički vrhovi SAD pokušavali da definiraju svoj odnos prema učešću američkih oružanih snaga u združenim operacijama u okviru među-narodnih snaga, u središtu pažnje su bila principijelna pitanja o eventualnom učešću američkih snaga u provođenju mirovnog plana u BiH. U odgovoru na ta pitanja koja je uputio članovima senatskog Komiteta za armijske poslove trenutni komandant NA-TO-a i budući načelnik zajedničkog generalštaba oružanih snaga SAD general John Shalikashvili se odlučno založio da SAD odvoje 25.000 vojnika za provođenje mi-rovnog sporazuma kada on bude postignut. On je smatrao da postoje veliki izgledi za uspjeh mirovne misije u BiH. Za razliku od prethodnika Colina Powella i nekih drugih američkih i zapadnoevrpskih generala i vojnih eksperata, on je bio uvjeren da bi svaka akcija koja bi bila dogovorena protiv srpskih vojnih snaga bila izvedena brzo, bez većih gubitaka i vrlo uspješno. On je u senatorskom Komitetu za armijske poslove rekao da je na Zapadu srpska vojna moć precijenjena. General Shalikashvili je u velikoj mjeri podržavao stavove predsjednika Clintona oko učešća američkih trupa u vojnim operacijama međunarodnih mirovnih snaga na osnovu odluke UN i posebno u pogle-du spremnosti SAD za učešće u provođenju mirovnog aranžmana za BiH.133

Prva garnitura saradnika predsjednika Billa Clintona – ministar W. Christop-her, sekretar za odbranu Les Aspin, savjetnik za nacionalnu sigurnost Antony Lend, stalni predstavnik SAD u UN Madeleine Albright i načelnik Zajedničkog štaba Co-lin Powell, susrela se na Capitol Hillu sa vodećim kongresmenima i senatorima, pri-premajući teren za odlučivanje u oba kongresna doma o slanju trupa SAD u Bosnu i Hercegovinu. General Powell, koji je napuštao mjesto načelnika generalštaba Oru-žanih snaga SAD, izjavio je nakon sastanka da ukoliko misija bude dobro shvaćena, ako je jasno određen njen kraj, ako se jasno zna koliko dugo treba da se ostane u njoj, ako bude postojalo osjećanje da svi učesnici podnose iste žrtve, te ako se stvar na pra-vi način predstavi američkom narodu, uvjeren je da će Amerikanci to razumjeti.134

Dvadesetog septembra 1993. godine Britanska Kraljevska mornarica ugostila je pregovaračke strane iz Bosne i Hercegovine, kao i predsjednike Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Sastanak je održan na britanskom nosaču aviona “The Invincible”, koji je kružio Jadranom. Nakon sastanka ministar spoljnih poslova RBiH Haris Silajdžić je izjavio da je dogovoreno o izlazu za Bošnjake na Jadran. Oni su trebali dobiti na

132 Oslobođenje, broj 16253, 11. septembra/rujna 1993, 1.133 Džon Šalikašvili o američkom učešću u združenim snagama. Za brzu i uspješnu akciju,

Oslobođenje, Broj 16267, 24. septembra/rujna 1993, 1. 134 Vlada SAD testira raspoloženje Kongresa. Vojna podrška dogovorenom miru, Oslobođenje, Broj

16268, 25. septembra/rujna 1993, 1.

zijad šehić

• 406 •

99 godina korištenje slobodne trgovačke zone u luci Ploče, a Srbi i Hrvati su trebali učiniti i teritorijalne ustupke.135

Dvadeset prvog septembra 1993. godine počelo je tromjesečno zasjedanje Ge-neralne skupštine UN. Predsjednik SAD Bill Clinton je na konferenciji za štampu održanoj 27. septembra naveo uvjete za učešće SAD mirovnim trupama u Bosni i Hercegovini. Između ostalog bila je potrebna jasna definicija zadatka, komande i kontrole trupa, jasan termin operacije, kao i jasna strategija i troškovi operacije.136

Posrednici mirovne konferencije u Ženevi T. Stoltenberg i lord D. Owen su 22. septembra 1993. godine vodili razgovore u glavnom sjedištu NATO-a o mi-rovnoj misiji u Bosni i Hercegovini. Oba posrednika su se složila da samo NATO može iznuditi mir. Generalni sekretar NATO-a je podvukao spremnost saveza da nakon sporazuma o miru stavi na raspolaganje vojnike pod mandatom UN, na-glašavajući da će NATO uputiti trupe u BiH samo pod jasnim mandatom i jasnim nalogom, te na ograničen vremenski rok.137

Na konferenciji za medije održanoj 28. septembra 1993. članovi Inicijativnog odbora Svebošnjačkog sabora predočili su rezultate tajnog glasanja o tome da li treba prihvatiti najnoviju verziju ženevskih dokumenata. Predsjedavajući Sabora dr Enes Duraković je saopćio sljedeće rezultate: za prihvatanje dokumenata glasa-la su 53 sabornika (15,18%), protiv je bilo 78 (22,36%) a 218 sabornika (62,46%) izjasnilo se za prihvatanje ženevskih dokumenata, uz uvjet vraćanja silom okupira-nih teritorija na kojima je bošnjačko stanovništvo bilo većinsko.138

Dvadeset osmog septembra 1993. godine u Sarajevu je započelo zasjedanje Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, na kojem je razmatran Ženevski mi-rovni plan i personalne promjene u Predsjedništvu. Uvodno izlaganje za raspravu o mirovnom planu podnio je predsjednik A. Izetbegović, u kojem je iznio osnovne elemente plana, kritički osvrt na taj dokument i njegovo lično viđenje onog što se nudi. Nakon dvodnevnog zasjedanja Skupštine Bosne i Hercegovine obznanjeni su rezultati glasanja poslanika. Na konferenciji za medije predsjednik Skupštine Miro Lazović je saopćio da je Skupština RBiH, uvažavajući stavove Bošnjačkog sabora, političkih stranaka i pokreta, udruženja građana i mišljenja poslanika, donijela nekoliko odluka i stavova. Izjašnjavajući se o ponuđenom ugovoru že-nevskih dokumenata, 58 poslanika je glasalo za potpisivanje, uz uvjet povratka

135 EA, 19/93, Z. 235. 136 EA, 20/93, Z. 229-230137 Ibidem, Z. 234138 Svebošnjački sabor donio odluku – Vraćanje otetog pa potpis, Oslobođenje, broj 162272, 29.

septembra/rujna 1993, 1. Na kraju zasjedanja Svebošnjačkog sabora aklamacijom je usvojena izjava kojom je muslimanskom narodu vraćeno historijsko ime Bošnjaci, kao oznaka nacionalnog identiteta.


• 407 •

teritorija okupiranih silom. Skupština RBIH, uzimajući u obzir zahtjeve hrvat-skog i bošnjačkog naroda Bosanske Posavine te Katoličke crkve tražila je od držav-ne delegacije da to pitanje postavi na dnevni red mirovnog procesa. Skupština je uputila protest parlamentima Francuske, Velike Britanije i Ruske Federacije zbog pristranosti vlada ovih zemalja u cjelokupnom toku mirovnih pregovora u Žene-vi. Na inicijativu poslanika Skupštine donijeta je odluka da se uskrati povjerenje dotadašnjem članu Predsjedništva RBiH Fikretu Abdiću. Razlog za takvu odluku je bio njegov pokušaj podjele Bosne i Hercegovine.139 U krugu stranih novinara koji su pratili ovo zasjedanje vladalo je mišljenje da će odluke bh. Parlamenta u Washingtonu biti primljene sa odobravanjem.140

Evropljani su smatrali da su Srbi dobili rat u Bosni i Hercegovini i da je po-stojeće stanje trebalo legalizirati. Francuska i Velika Britanija, koje su osiguravale najveće kontingente u UNPROFOR-u, odlučno su se usprotivile svim mjerama koje bi mogle izazvati napad na njih, zahtijevajući njihovo povlačenje zajedno sa humanitarnim organizacijama, koristeći prisustvo svojih mirovnih snaga kao in-strument za donošenje političkih odluka. Amerikanci su bili prisiljeni na politiku pomaganja bosanskim vlastima radi uspostave vojne ravnoteže skidanjem embar-ga na oružje i upotrebom zračnih snaga za zaustavljanje srpske agresije i odbranu zaštićenih zona.141

Generalna skupština UN je 29. septembra 1993. godine nastavila rad. Na plenar-noj sjednici njemački ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je tražio veće angažiranje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da je rat u njoj jedna od naj-depresivnijih epizoda tadašnjeg vremena. On je izjavio da je izvršena agresija praćena genocidom i da je to prvi primjer od Drugog svjetskog rata da se u Evropi nasilno mijenjaju granice. Nakon njega, francuski ministar Alain Juppé je rekao da njegova ze-mlja nije štedjela truda da se zaustavi konflikt u bivšoj Jugoslaviji. Ona je, po njegovim 139 “Da” uz vraćanje otetog, Oslobođenje, broj 16273, 30. septembar 1993, 1.; EA, 19/93, Z. 219.140 Čarls Redman, specijalni američki izaslanik: Demokratija u akciji, Muhamed Dževad Saješ

Zarki, Mrlja srama na evropskom licu, Oslobođenje, Broj 16243, 30. septembra/rujna 1993, 3. Komentirajući njegove odluke specijalni američki izaslanik Charles Redman je izjavio: “Ova odluka je indikacija da ženevski paket nije prihvatljiv. Ono što je ohrabrujuće je to da su svi ljudi sa kojima sam ovdje razgovarao, uključujući predsjednika Izetbegovića, raspoloženi za nastavak razgovora… Svi žele da se dođe do mira, ali to podrazumijeva rješenje koje može da funkcioniše. Iznoseći svoje utiske sa zasjedanja bh. Parlamenta izaslanik Redman je rekao da je to “demokratija u akciji.” Muhamed Dževad Saješ Zarki, ambasador Irana u Bosni i Hercegovini, ocijenio je donijetu odluku Parlamenta pravednom, jer je predloženi plan loš. Dok su gradovi u opsadi i pod vatrom, narod se tjera da potpiše ugovor o miru. “Odluke ove vrste se mogu donositi samo u slobodnoj atmosferi, a ne na ovaj način. Tragedija Bosne je mrlja srama koja se prosula po evropskim narodima. Mi se divimo bosanskom narodu koji se praznih ruku drži već 15 mjeseci, noseći se sa do zuba naoružanim neprijateljem. Ja se nadam da će uspjeti i da će im Svevišnji pomoći” – izjavio je na kraju iranski ambasador.

141 Peter Calvocoressi, Svjetska politika nakon 1945., Globus, Zagreb 2003., 345.

zijad šehić

• 408 •

rječima, inicirala najviše rezolucija Vijeća sigurnosti UN, usmjerenih na obeshrabre-nje i kažnjavanje politike agresije.142

Vijeće NATO-a je istoga dana odobrilo privremene planove za vojno angažiranje 50.000 vojnika u Bosni i Hercegovini. Akcija o kojoj je konačnu odluku trebao doni-jeti generalni sekretar UN B. B. Ghali trebala je biti ograničena na 2 godine. Polovina vojnih snaga koje su činile trupe UN trebala je djelovati i silom, protiv kršenja među-narodnog mirovnog plana. Prema izjavi generalnog sekretara NATO-a M. Wörnera s obzirom da od saveza traženi zahtjevi nisu bili ispunjeni, on nije dobio odobrenje za provođenje mirovnog plana.143 U osmom danu 48. redovnog zasjedanja Generalne skupštine UN 7. oktobra 1993. Predsjednik RBiH A. Izetbegović je u govoru koji je održao kritikovao intervenciju međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini koja je bila obilježena nizom neispunjenih obećanja. Konstatirao je da polusrčanost trenutnih akcija UN i konfuzija, koja je stvorila duboku moralnu prazninu, može u historiji vri-jediti kao principijelni instrument kod razaranja Bosne i Hercegovine. UN ne mogu nastaviti dosadašnju politiku, koja ih čini saučesnikom uništenja bosanskog naroda. Posljednji u Ženevi dogovoreni tzv Mirovni plan predsjednik RBiH A. Izetbegović je označio nepravednim, utemeljenimina historijski propalom konceptu etničke podjele i aparthejda.144 Nakon govora u UN predsjednik Izetbegović je imao kratke susrete sa američkim ambasadorom u BiH Viktorom Jakovičem i posebnim izaslanikom SAD na ženevskim pregovorima Charlesom Redmanom, na kojima je dodirnuto pitanje da-vanja čvrstih garancija i slanja trupa SAD u Bosnu i Hercegovinu radi implementacije mirovnog ugovora. Na konferenciji za štampu bilo je riječi o inicijativi Organizacije islamske konferencije da se obnovi rad Londonske konferencije o bivšoj Jugoslaviji, koja bi ponovo razmotrila sve nerealizirane rezolucije o Bosni i Hercegovini. Tako-đer je bilo govora i o selektivnom ukidanju embargo na uvoz naoružanja. Predsjednik Izetbegović je izjavio da je takva mogućnost za BiH uvijek aktualna, potrebna i dobro-došla i ona ne isključuje rješenje da se preferiraju pregovori a ne ratovanje.145

Odnosi Hrvatske i RBiH su stupili u novu fazu. Na sastanku Savjeta Evrope u Beču osmog i devetog oktobra 1993. godine, predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman i R BiH 142 Klaus Kinkel o ratu u BiH. Najdepresivnija epizoda našeg vremena, Oslobođenje, Broj 16273, 30.

septembra/rujna 1993,1.143 EA, 20/93, Z. 234.144 EA, 21/93, Z. 244.145 Izetbegovićeva konferencija za štampu u Njujorku. Povratak Londonu. Oslobođenje, broj 16281,

9. X 1993, 1. Na kraju upitan da li će biti zadovoljan mirovnim planom po kome BiH dobiva više teritorija odgovorio je: “Nikada nećemo biti zadovoljni tim nametnutim i nepravednim planom. Ali, to ne znači da on neće biti prihvaćen. Jednostavno, jer je u odsustvu drugih konstruktivnih rješenja i ravnodušnosti međunarodne zajednice to izgleda jedina alternative ratu i daljem stradanju bosanskog naroda. I drugo – dodao je Izetbegović – opet naglašavamo, ne može biti potpunog prihvatanja mirovnog plana, dok se ne vrate silom osvojene teritorije i otvori process povratka izbjeglica u svoje domove.


• 409 •

Alija Izetbegović su pozvali EZ da nadgleda stanje odnosa između A RBiH i HVO i NATO savez da provede eventualni sporazum između dvije strane. Pregovorima je prisustvovao i belgijski ministar spoljnih poslova Willi Class, čija je zemlja predsjedala EU i šef turske diplomatije Hikmet Četin, koji je posredovao u pregovorima. Pred-sjednici A. Izetbegović i F. Tuđman su se izjasnili da su za ideju da NATO snage pre-uzmu ulogu snaga UN u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Postignut je i dogovor da će o konačnom teritorijalnom rješenju raspravljati arbitražna komisija a njegovu imple-mentaciju će pratiti snage NATO-a. Obe delegacije su se složile da zajedničke radne grupe nastave rad i da pozovu predstavnike EZ i Turske da im se pridruže.146 Hrvatski ministar spoljnih poslova Mate Granić pokušao je u razgovoru sa predsjednikom Vla-de RBiH Harisom Silajdžićem da pronađe mogućnost za razrješenje konflikta između HVO i ABiH. Nakon razgovora ministar Granić je dao izjavu da je dogovoreno dugo-trajno primirje i da humanitarni konvoji mogu stići do ugroženog stanovništva. On se zahvalio ministru spoljnih poslova Turske Hikmetu Četinu za njegovo posredovanje i učešće na razgovorima u Sarajevu.147 Hrvatska je još uvijek vodila dvije politike – tajnu sa Srbima i svoje formalno savezništvo sa Bošnjacima. Prva je omogućila da zajedno sa Srbima kroji sudbinu Bošnjacima, ali je uvijek bila slabiji partner u tom savezu. Drugu su podržavale SAD, što je najviše utjecalo na promjenu savezništva.148

Na sastanku Vijeća Evrope u Bruxellesu 29. oktobra 1993. godine usvojena je izjava o bivšoj Jugoslaviji i o mjerama za unapređenje humanitarne pomoći za Bosnu i Hercegovinu. Vijeće je sa zabrinutošću konstatiralo da je pregovarački proces u biv-šoj Jugoslaviji stagnirao te je apelirao na sve strane da neodložno prihvate mirovne pregovore da bi se postigao pravedan i dugotrajan mir. On je zahtijevao da se suzdrži od svih neprijateljskih djelovanja, osuđujući od hrvatskih oružanih snaga počinje-ne zločine u Stupnom Dolu. Savjet je posebno izrazio svoju zabrinutost pogorša-njem humanitarne situacije u Bosni i Hercegovini, osuđujući najoštrije usmjerene napade na konvoje koji su uzrokovali više žrtava među personalom i prisilili UN da obustave dostavu humanitarne pomoći za srednju Bosnu.149 Uskoro je pokrenuta i njemačko-francuska inicijativa, koja je zbog početka zime trebala ublažiti patnje stanovništva u Bosni i Hercegovini. Njemački ministar spoljnih poslova Klaus Kin-kel je sa francuskim ministrom Alain Juppé-om prezentirao 17. novembra 1993. partnerima iz EZ prijedlog za rješenje problema, koji je 22. novembra trebao biti razmatran od EZ. Glavne tačke ovog prijedloga su bile da je za povećanje humani-tarne pomoći stanovništvu Bosne i Hercegovine bilo potrebno povećati finansijska

146 EA, 22/93, Z. 249; Izetbegović i Tuđman sastali se u Beču. Teritorije na arbitraži, Oslobođenje, Broj 16281, 9. X 1993, 1.

147 EA, 23/93, Z. 261. 148 L. Silber - A. Litl, Smrt Jugoslavije..., 338-339. 149 Bulletin..., 10. November 1993, Nr 99, 1.109.

zijad šehić

• 410 •

sredstva međunarodne zajednice, a za to je trebalo pridobiti i islamske zemlje. Sve strane su trebale da se slože sa uspostavom posebno zaštićenih koridora, za snabdi-jevanje od dalmatinske obale u Bosnu i Hercegovinu i otvaranje aerodrome u Tuzli. Humanitarni konvoji bi bili zaštićeni međunarodnim vojnim snagama. Dva proble-ma su zahtijevala hitno rješenje: prihvatljiv mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu uz rješenje spornih teritorijalnih pitanja i međunarodne garancije za njegovu imple-mentaciju. Trebalo je naći modus vivendi za oblasti u Hrvatskoj koje su bile zauzete. Tek nakon potpune implementacije sporazuma za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku moglo je uslijediti postepeno suspendovanje sankcija UN protiv SRJ, a uključenje u međunarodnu privrednu i finansijsku saradnju ako svi problem u bivšoj Jugoslaviji, uključujući Kosovo, Vojvodinu, Sandžak i Krajinu, budu riješeni.150

Uvidjevši da se humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini u toku zime ne može spriječiti, Sadako Ogata, visoki komesar za izbjeglice UN je pokrenula inci-jativu da se organiziraju pregovori na kojima bi se dogovorilo o hitnoj dostavi hu-manitarne pomoći ugroženom stanovništvu. Bosanski premijer Haris Silajdžić, li-der bosanskih Srba Radovan Karadžić i lider bosanskih Hrvata Mate Boban su 18. novembra 1993. potpisali u Ženevi pred radnom grupom za humanitarna pitanja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji zajedničku Deklaraciju, koja se sa-stojala od šest tačaka koje su apsolutno bile neophodne za dostavu humanitarne po-moći. Trebalo je osigurati dostavu humanitarne pomoći tako što će se prekinuti sva neprijateljstva i dozvoliti slobodan i bezuvjetan pristup i korištenje najprometnijih kopnenih puteva, osigurati potpunu i sigurnu slobodu kretanja za sve osoblje UN i međunarodnih humanitarnih organizacija, dozvoliti UNHCR-u i međunarodnom Crvenom križu da odrede, bez postavljanja uvjeta, sadržaj humanitarne pomoći, uključujući prioritetne potrepštine, za zimu i sve materijale, robe, plin i druge vrste goriva koje su neophodne za preživljavanje civilnog stanovništva. Također je trebalo osigurati da sva humanitarna pomoć stigne do civila, kojima je i namjenjena te pusti-ti na slobodu sve civile nezakonito zatočene po dogovoru i principima međunarod-nog Crvenog križa. Na kraju, trebalo je osigurati da sve vojne i civilne administracije na svim nivoima ispune sve prethodne dogovore o poštovanju slobode kretanja i drugih ljudskih prava Ženevske konvencije i drugih međunarodnih humanitarnih zakona i principa koji se mogu primijeniti.151

Ženevski mirovni proces nije doveo do preokreta, a nije se mogla uspostaviti si-gurna dostava humanitarne pomoći. Namjera EZ koja je bila usmjerena na dobiva-nje saglasnosti svih strana na neometanu dostavu humanitarne pomoći, ostala je bez rezultata. Ostale su nedjelotvorne i prijetnje pojedinih funkcionera EZ da će se u

150 EA, 7/1994, D. 221- D. 222. 151 U Ženevi završen sastanak o dostavi humanitarne pomoći. Deblokada u šest tačaka, Oslobođenje,

Broj 16321, 19. XI 1993.


• 411 •

slučaju blokade humanitarnih konvoja upotrijebiti vojna sila. Nastavljeni pregovori 24. novembra su završeni bez rezultata.152

Dvadeset drugog novembra 1993. u Luxemburgu je započeo ministarski sasta-nak Evropske unije (EU, ranije EZ) u cjelini posvećen Bosni i Hercegovini i proble-mima bivše Jugoslavije. Ministri su se složili da predlože uvjetnu suspenziju sankcija protiv SRJ kao dio mirovne inicijative kako bi se postigao mir na području bivše Jugoslavije. Ministri članica EU su također pozvali lidere BiH, Hrvatske i SRJ, na konferenciju u Ženevi, kako bi se dale konačne garancije za sigurnost prolaska hu-manitarnih konvoja u Bosni i Hercegovini u toku zime. Nakon završetka sastanka francuski i njemački ministri Juppe i Kinkel su izjavili da ukoliko Srbi pristanu da Bošnjacima ustupe dodatnih tri do četiri posto teritorija i pristanu na povlačenje trupa iz Krajine, svjetska zajednica bi mogla predložiti postepeno ukidanje sankcija protiv SRJ. Po njihovom prijedlogu to bi se razmatralo na sastanku koji bi se zvao “London 2”, a održao bi se po principima Londonske konferencije. Međutim, Was-hington je bio protiv ukidanja sankcija.153 Američki državni sekretar W. Christop-her je izjavio da sankcije protiv Srbije ne bi trebale biti ukinute prerano, jer su one vrlo korisne u pregovorima o Bosni i Hercegovini. Naglasio je da je osnovni zadatak SAD u bivšoj Jugoslaviji da pomaže humanitarne akcije i ne smatra da je slanje hilja-da američkih vojnika u Bosnu od vitalnog interesa SAD, navodeći da su prioritetni interesi ekonomske reforme u SAD, kao i demokratske u Rusiji, jačanje NATO-a, zatim situacija u Aziji i na Bliskom istoku, te pitanje nuklearnog naoružanja.154

Četvrti susret Savjeta ministara spoljnih poslova učesnika KESS-a održan je 30. 11. i 1. 12. 1993. godine u Rimu. Glavna tačka razmatranja su bila regionalna pita-nja. Na sastanku je istaknuto da u Bosni i Hercegovini još uvijek traje rat, motiviran agresivnim nacionalizmom i teritorijalnim osvajanjima, uzrokujući neopisive patnje civilnog stanovništva. Povrede osnovnih ljudskih prava nesmanjeno su trajala a poli-tika i praksa “etničkog čišćenja” se nesmetano dalje sprovodila. Ministri su naglasili da nastojanja međunarodne zajednice za završetak rata moraju biti nastavljena, da bi bilo pronađeno brzo, dugotrajno i pravedno rješenje, na osnovu dogovorenih prin-cipa na međunarodnoj Konferenciji o bivšoj Jugoslaviji. Oni su pozdravljali Akcioni program EU, koji je doveo do ponovnog prihvatanja mirovnih pregovora u Ženevi, zahtjevajući od svih strana da se postigne političko rješenje sukoba. Ministri su na-glašavali svoju podršku suverenitetu, teritorijalnom integritetu i nezavisnosti RBiH, kao i drugih zemalja u regionu, odbijajući priznavanje svih teritorijalnih osvajanja nasiljem. Posebno su insistirali da se ostvare ranije usvojeni zaključci, koji su se

152 G. Gustenau, Sűdslawische Lage..., ÖMZ, 2/1994, 167. 153 Ministarski sastanak “Dvanaestorice” u Luksemburgu o ukidanju sankcija protiv krnje Jugoslavije.

Unija za, Vašington protiv, Oslobođenje, Broj 16325, 23. XI 1993, 1. 154 Voren Kristofer, Sankcije su korisne pregovorima, Oslobođenje, Broj 16326, 24. XI, 1.

zijad šehić

• 412 •

odnosili na nužnost ponovnog otvaranja aerodroma i stvaranje humanitarnih ko-ridora i sigurnih zona. Naglašeno je da oni, koji su krivi za povrede ljudskih prava, moraju biti pozvani na odgovornost. U vezi sa tim, ministri su pozdravljali početak rada međunarodnog tribunala.155

Novi krug pregovora u Ženevi je nastavljen 29. novembra i trajao je do 2. de-cembra 1993. godine, ali nije došlo do napretka u pregovorima. Iako je potpisan sporazum da dostava humanitarne pomoći neće biti ometana, to je s obzirom na dotadašnja iskustva imalo samo deklarativni karakter. U središtu razgovora su bili zahtjevi Vlade RBiH o teritorijalnim ustupcima od hrvatske i srpske strane, kao i status Sarajeva i povezivanje enklava u istočnoj Bosni. Obračajući se ministrima EU predsjednik RBiH A. Izetbegović je izjavio da će bh. Delegacija prihvatiti svaku po-nudu mira koja sadrži minimum pravde, a da na nepravdu neće staviti svoj potpis, bez obzira na zimu koja dolazi, ucjene glađu koje se upućuju iz Evrope, i prijetnje udruženih napadača. Prvi zahtjev koji je Vlada BiH zahtijevala se odnosio na efika-snu zaštitu humanitarnih konvoja i koridora za prolaz hrane i lijekova do svih onih kojima su potrebni. Drugi zahtjev se odnosio na vraćanje okupiranih teritorija na kojima je izvršeno “etničko čišćenje”, te teritorijalni pristup na more kod Neuma. Naglašeno je da ako Srbija i Hrvatska ne pokažu spremnost da pozitivno odgovore na ove zahtjeve, sankcije prema Srbiji je trebalo pooštriti a prema Hrvatskoj uvesti, te skinuti embargo na uvoz oružja i omogućiti Vladi BiH da brani zemlju i narod, jer se on pretvorio u svoju suprotnost lišavajući napadnutu zemlju prava na samood-branu i pomažući napadaču. Od međunarodne zajednice je traženo i očekivano da zaštiti članicu OUN, koja je bila žrtva agresije, a zauzvrat, međunarodna zajednica će dobiti u slobodnoj Bosni i Hercegovini demokratsku zemlju u kojoj će biti pošto-vana ljudska prava i slobode i u kojoj niko neće biti progonjen zbog svoje vjere, na-cije ili političkog uvjerenja.156 Prema izjavi kopredsjednika D. Owena, datoj nakon završetka sastanka, Srbi nisu odbili povratak dijela okupiranih teritorija, a Hrvati izlazak na more, ali niko ništa nije želio potpisati. Ipak, u toku pregovora postignut je izvjestan napredak – postotak od 1/3 teritorija za buduću bosansku republiku niko nije osporio.157

Na ministarskom sastanku EU u Bruxellesu 11. decembra 1993. zaključeno je da sankcije protiv SRJ ostaju na snazi, ukoliko se ne postigne mirovno rješenje u Bosni i Hercegovi i Hrvatskoj. U zajedničkom saopćenju nakon dvodnevnog samita EU

155 Bulletin..., 13. XII 1993, Nr. 111, 1.234.156 Govor Alije Izetbegovića na sastanku sa ministrima Evropske unije, Nećemo staviti potpis na

nepravdu, Oslobođenje, Broj 16332, 30. XI 1993, 1. 157 U diplomatskim krugovima u Ženevi je preovladavalo mišljenje da pozicije bh Vlade jačaju.

Američki ambasador Viktor Jakowich je izjavio da je “Ženeva evropska predstava koju Amerika samo posmatra.” (Završena još jedna runda ženevskih pregovora. Predah do 15. decembra, Oslobođenje, Broj 16225, 3. XII 1993, 1).


• 413 •

ministri su pozvali na nastavak pregovora u Bruxellesu, naglašavajući da postoje veli-ke prepreke u mirovnim pregovorima jer Srbi ne žele da naprave dodatne teritorijal-ne ustupke Bošnjacima, koji su nakon podjele BiH po etničkim principima, trebali da dobiju pristup Jadranskom moru. Ministri su podržali zahtjev bosanske vlade za 1/3 teritorija a bilo kakva podjela Sarajeva je morala biti praćena garancijama UN o slobodnom kretanju građana. EU je ponovila svoj prijedlog o postepenom skidanju sankcija protiv Srbije i Crne Gore, ukoliko predstavnici ovih republika zaista po-kažu da su zainteresirani za mir u BiH i u Krajini u Hrvatskoj. U međuvremenu će EU zahtijevati da se najstrožije osigura provođenje sankcija, ali su ministri odustali od prijetnje da će pooštriti sankcije ukoliko ne dođe do mirovnog rješenja. Mini-stri članica EU su također istakli spremnost da učestvuju u nadgledanju provođe-nja eventualnog sporazuma u BiH zajedno sa UN i NATO-savezom. U saopćenju se također zahtijevalo da se sve strane pridržavaju dogovora o slobodnom kretanju konvoja, koji je ranije postignut u Ženevi.158

Na sjednici Generalne skupštine OUN 20. decembra 1993. godine u New Yor-ku, nakon rasprave o zbivanjima u Bosni i Hercegovini usvojena je Rezolucija UN br. 48/88. U njoj je naglašeno da RBiH, kao suverena, nezavisna država i članica UN ima sva prava predviđena u Povelji UN, uključujući i pravo na samoodbranu, kako je predviđeno prema članu 51. Zabrinuti činjenicom da oružana neprijateljstva i napadi protiv RBiH traju i dalje i da usvojene rezolucije još uvijek nisu provedene, osuđen je nastavak neprijateljstava od bosanskohercegovačkih Srba, posebno politi-ka “etničkog čišćenja”, kao i napadačka djelovanja koja su od ekstremnih vojnih ele-menata bosanskih Hrvata počinjena protiv RBiH. U naglašavanju svoje odlučnosti UN su istakle svoj cilj da RBiH očuva svoju nezavisnost, jedinstvo i teritorijalnu nepovredivost, a da se ne prihvataju osvajanja oblasti primjenom nasilja i praksom “etničkog čišćenja.”159 Podržan je i zahtjev RBiH za skidanje embarga na uvoz oruž-ja. Sto devet članica UN, među kojima su bile i SAD, glasale su za taj zahtjev, koji je bio dio jedne obimne rezolucije predstavljene u 30 tačaka. Pedeset sedam država, među kojima su bile članice EU, Kina, Rusija, Kanada i Indija su bile suzdržane. Za Vijeće sigurnosti, koje je uvelo embargo na isporuku oružja u bivšu SFRJ odluka Generalne skuštine nije bila obavezujuća.160

Kako bi preduhitrili vojnu intervenciju, britanski ministri su se koristili brojnim sredstvima i smicalicama tvrdeći da se britanska javnost i stanje duha u Parlamentu protive vojnoj opciji. Širile su se pogrešne informacije i glasine, koje su iskrivljavale

158 Ministarski sastanak EU u Briselu, Oslobođenje, Broj 16344, 12. XII 1993, 1. Humanitarni konvoji su suspendirani u BiH od 25. oktobra, kada je jedan danski vozač kamiona iz konvoja ubijen.

159 EA 7/1994, D. 222-D.226.160 EA, 2/94, Z. 11.

zijad šehić

• 414 •

stavove i mišljenja vojnih stručnjaka, kao i glavnih svjetskih sila.161 Dok su zemlje čla-nice EU uglavnom podržavale mirovni proces i embargo na isporuku oružja, Velika Britanija je bila jedina zemlja koja se dosljedno protivila vojnoj intervenciji, zalažući se za skup političkih mjera koje su pridonosile produbljivanju rata i učvršćivanju srpskih teritorijalnih osvajanja. Na kraju 1993. došlo je do potpune fragmentacije u institucio-nalnom odlučivanju, što je nepovoljno utjecalo na odnose Ujedinjenih nacija i NATO saveza, dovodeći u pitanje ulogu NATO-a u novom svjetskom poretku po završetku Hladnog rata.162 Krajem decembra 1993. Vlada R BiH je obavijestila Vladu Velike Britanije da je odlučila da neće povesti pravni postupak protiv nje kod Međunarod-nog suda pravde. U skladu sa ovom odlukom, dvije vlade su se smatrale obaveznim, da postignu skoro političko rješenje putem pregovora. U tom kontekstu one su ponovo potvrđivale svoju podršku inicijativi Evropske unije, koja se trebala razmatrati na sa-stanku u Bruxellesu. One su osuđivale sva neprijateljska djelovanja koja vrše susjedne zemlje i podržavale trenutnu obustavu neprijateljstava na tlu cijele Republike Bosne i Hercegovine. Vlada Velike Britanije se obavezala da će dati veliki doprinos zajedničkoj akciji Evropske unije za podršku u dostavljanju humanitarne pomoći.163

Zvanična korekcija prijedloga mapa razgraničenja je učinjena na ministarskom sastanku članica Evropske unije, održanom 22. decembra 1993. godine, na kojem je zaključeno da republika sa većinskim bošnjačkim stanovništvom obuhvata 33,33%, sa većinskim hrvatskim stanovništvom 17,50%, a oko 49,17% sa većinskim srpskim stanovništvom. Nakon ovih korekcija problemi teritorijalnog razgraničenja su redu-cirani samo na kvalitet, odnosno definiranje granica republika prema kvantitativnom učešću svake od njih u ukupnoj teritoriji BiH. Međutim, ni nakon nastavka pregovora nije postignuta saglasnost oko petnaest spornih područja, tako da se u okviru Owen-Stoltenbergovog plana nije zvanično ni pojavio finalni prijedlog razgraničenja prema kvantitativnim omjerima sa ministarskog sastanka Evropske unije u Bruxellesu.164 Na ovom sastanku dogovoreno je održavanje primirja u Bosni i Hercegovini za vrijeme božičnih praznika, kao i početak novog kruga pregovora u januaru 1994. godine.165

161 C. Hodge, Velika Britanija i Balkan..., 174. 162 Ibidem, 175.163 Zajednička izjava Vlade RBiH i Velike Britanije, rješenje u pregovorima, Oslobođenje, Broj

16355, 23. XII 1993, 1.164 Kasim Begić, Bosna i Hercegovina..., 160. 165 EA, 2/94, Z. 11..


• 415 •

Zijad ŠehićRepublic of Bosnia and Herzegovina and international diplomacy in 1993

SummaryDuring 1993 two options of Bosnia and Herzegovina’s future became distincti-

vely apparent. On one side was the policy of destruction of its state structure, and on the other were the efforts to preserve it. The reactions of the international commu-nity on the military and political events in Bosnia and Herzegovina were reduced to verbal threats and the delivery of humanitarian aid. While Milošević and Tuđman acquiescently worked on the annihilation of its historical being and definitive rea-lisation of their state projects, the United States carefully, step by step, began achie-ving their own goals. The key moment for the conservation of the state structure of Bosnia and Herzegovina was encapsulated in the message of the G7 member states, which made clear that the plans of Milošević and Tuđman would not be accepted. This strengthened the position of pro-Bosnian forces and a plan to protect its state structure was profiled through its official state institutions.

Europeans considered that the Serbs won the war in Bosnia and Herzegovina and that the present status should be legalized. France and Great Britain, who pro-vided the largest contingents to UNPROFOR, were determined to oppose all mea-sures which could cause attack on them, demanding their withdrawal together with the humanitarian organizations, using their presence as an instrument for passing of political decisions. The United States conducted a policy of helping the Bosnian government to establish a military balance through the breaking of the arms embar-go and using air force to stop the Serb aggression and defend the protected zones.

• 417 •

PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI

prikazi

• 419 •

Salmedin mesihović, Antiqvi Homines Bosnae,

Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 681 str.

Knjiga Antiqui Homines Bosnae obra-đuje epigrafske spomenike sa područja da-našnje Bosne i Hercegovine. To je jedno od prvih djela koje se sistematski bave pro-blemom antičkih epigrafskih spomenika s područja naše zemlje, pa je time njegova vrijednost za arheološku i historijsku nauku ogromna.

Djelo je objavljeno 2011. godine u okviru elektronskog izdavaštva Filozofskog fakulteta u Sarajevu i dostupno je na web stranici http://www.ff-eizdavastvo.ba/. Spo-menici su poredani prema geografskim cje-linama tako da su kao posebna poglavlja obrađeni spomenici iz područja Gornje Bo-sne, Uskoplja, romanijske oblasti te Rame (BATHINVS SUPERIOR) kao prvo poglavlje, Bosansko Podrinje (BOSNAE ORIENTALIS) kao drugo, područja rijeka Sane i Plive (BOSNAE SEPTENTRIO-NALIS) kao treće poglavlje, Japodski te-ritorij (IAPODIA TRANSALPINA ET SARDEATES) kao četvrto, polja Zapadne Bosne (BOSNAE OCCIDENTALIS) kao peto poglavlje te dijelovi današnje Bosne koji su se nalazili u sastavu provincije Pano-nije (PANNONIA PARS BOSNAE) kao šesto poglavlje. Djelo se sastoji od ukupno 642 stranice, a u njemu je obrađeno oko 600 epigrafskih spomenika.

Posebna vrijednost djela se sastoji u tome da je u njemu izvršena analiza svih imena koja su spomenuta na spomenicima, te je autor na taj način došao do vrlo vri-jednih podataka o stanovništvu sa prostora današnje Bosne i Hercegovine u antičkom dobu, ali i do podataka koji se odnose na

religiju, socijalni položaj kao i društvenu hijerarhiju te administrativne položaje koje su zauzimali domoroci u Rimskoj državi. Uzevši u obzir činjenicu da su u ovom djelu obrađeni svi poznati epigrafski spomenici nađeni na području današnje Bosne i Herce-govine, onda se ovo djelo može posmatrati i kao svojevrstan katalog naše antičke epi-grafske baštine. To je jedini rad koji sadrži cjelokupan corpus objavljene i neobjavljene građe iz istočnog dijela provincije Dalmaci-je i južnog dijela provincije Panonije. Osim toga u radu se po prvi put obrađuju spome-nici koji su pronađeni posljednjih godina, a koji u naučnoj literaturi još uvijek nisu objavljeni. Osim navedenog, posebna vri-jednost djela se sastoji u analizi preko 780 imena spomenutih na epigrafskim spomeni-cima. Analizom ovih imena, autor je došao do značajnih podataka o porijeklu Rimljana unutrašnje Dalmacije kao i o samom proce-su romanizacije Ilira s područja Bosne. Po-sebnu pažnju privlači konstatacija autora da veliku većinu “Rimljana” unutrašnje Dalma-cije čine upravo pripadnici domaćih pleme-na; Dezidijata, Dindara, Diciona, Delmata, Deura, i drugih, koji su također činili i mu-nicipalnu elitu u naseljima antičke Bosne. Osim ovoga, autor se bavi i problematikom asimilacije domaćeg stanovništva, odnosno prihvatanja rimske kulture i civilizacije od strane domaćih plemena, te u značajnoj mje-ri rasvjetljava procese i događaje koji su na te procese uticali. Prema podacima datim u djelu, može se uočiti nekoliko faza romani-zacije ilirskog stanovništva; od sloma Bato-novog ustanka do početka vladavine Trajana (98-117. n.e), kada je proces romanizacije ipak bio nešto slabiji, za vrijeme vladavine Trajana i njegovih nasljednika kada roma-nizacija dobija na intenzitetu te vrijeme neposredno prije Karakaline konstitucije iz

prikazi

• 420 •

212. godine kada je proces romanizacije već prilazio kraju. Knjiga je potkrijepljena i sli-kama spomenika, kao i prijevodima tako da je i čitaocima koji nisu stručnjaci iz oblasti epigrafike znatno olakšano izučavanje spo-menika i korištenje ovog djela.

Još je potrebno istaknuti da se autor izu-čavajući geografsku rasprostranjenost epi-grafskih spomenika u značajnoj mjeri bavio i topografijom izučavanog područja, te ubi-kacijom antičkih naselja na ovim prostorima. Stoga se ovaj rad može koristiti i pri izučava-nju naselja i komunikacija antičke Bosne, ali se iz njega mogu koristiti i podaci vezani za ekonomiju, stanovništvo, te brojne druge se-gmente antičke prošlosti ovih prostora.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je djelo Antiqui Homines Bosniae jedno od najvrjednijih djela objavljenih do sada koja se bave antičkom historijom na tlu Bosne, te da je autor svojim trudom značajno dopri-nio rasvjetljavanju problema romanizacije, prihvatanja rimske civilizacije na ovim pro-storima, ali i poznavanju raznih segmenata društva antičke Bosne. Treba istaknuti da je knjiga pisana svestrano, te da se dotiče raznih aspekata antičkog društva, ali ipak dovoljno koncizno i jasno tako da se ipak ne gube njena osnovna nit i misao. Sva djela koja se u budućnosti budu bavila ovim po-dručjem i problematikom epigrafskih spo-menika na ovom području, te budu nasta-jala kao rezultat novih saznanja, mogu biti smatrana kao svojevrsni dodatak ili nado-puna ovome djelu. Zahvaljujući ovoj knjizi uspostavljeni su temelji za daljnje izučavanje epigrafskih spomenika na području ne samo Bosne nego i ostatka Dalmacije, pri tome uvažavajući eventualna nova saznanja iz ove oblasti.

senaid bolić

Todd L. VanPool and Robert D. Leonard, Quantitative Analysis

in Archaeology, Wiley-Blackwell, Oxford, 2011,

350 str.

The development of interdisciplinary re-search methods in archaeology is equivalent to the increase in new understandings lead-ing to the transformation of the perception in archaeology. It closes the old questions and opens new ones. Going through such a proc-ess, the archaeological statistics have been producing new data and insights in the sci-ence of archaeology. Throughout the whole book, Todd. L. VanPool and Robert D. Leon-ard, have achieved their objectives of getting familiar with and elaborating on mathemat-ics used in archaeology, using examples both students and archaeologists can generally relate to, distinguishing between the applica-tion and the efficiency of statistic techniques in the quantitative analysis, understanding the quantitative analysis of data by students aimed at the improvement in their critical thinking regarding the analysis, and intro-ducing the issue of statistical sample.

Todd L. VanPool, Assistant Professor in the Department of Anthropology at the University of Missouri, and Robert D. Leon-ard, retired professor from the Department of Anthropology at the University of New Mexico, divided the book into sixteen chap-ters discussing the process of analysis and the hierarchy of the complexity of methods step by step. Every chapter is further divided into a number of subchapters systematically deal-ing with the particular subject matter. There is a distinctive feature differentiating this book from a large number of works dealing with this subject. It is the authors’ assump-tion about the lack of knowledge in statis-tics related to the mathematical analysis and

prikazi

• 421 •

the reader’s understating of terminology (it mostly refers to the students who have been avoiding technical sciences, and therefore de-cided to concentrate on humanistic studies).

The first two chapters, which deal with the importance and the advantage of using statistics and mathematics in archaeology, explain the necessity of writing this manu-al, and introduce a reader to the basic ter-minology used throughout the remaining chapters. The second chapter discusses the issue of drawing representative and non-representative samples and considering all the necessary dimensions and measures for the successful sample analysis. The follow-ing two chapters elaborate on different ways of introducing and presenting the data due to the easier analysis, comparison and future surveys. This section is illustrated by exam-ples presented through tables and diagrams.

Prior to the explanation of complex methods of statistic analysis, readers are introduced to its different aspects. Critical measurements and calculation methods are further clarified. Many archaeologists who are not quite familiar with the quantitative analysis may use these two methods in order to test the accuracy of calculation or change the point of view of a particular hypothesis. Then, the issue of the distribution of archae-ological remains is addressed. The authors emphasise that these remains represent only a segment of the discovery that again represents only a segment of the original number of remains. In addition, the exam-ples from archaeology are used to show the accuracy of the analysis. Hypothesis testing against the data collected from a research is the heart of the science in archaeology. The focus is on the empirical proposition of hy-pothesis of interest and common errors in a comparison.

Chapters 10 through 15 address differ-ent types of analysis, their advantages and disadvantages, and methods that were not previously used in quantitative analysis. In the last chapter, authors return to the is-sue of sample, along with its drawing and valorisation, as a representative of group of remains in an archaeological assembly. The book ends with the authors’ concluding thoughts about the necessity of a universal framework in archaeological quantitative analysis due to the easier and more success-ful understating of archaeology, as well as the necessity of having one textbook that will clear up the current confusion in quan-titative analysis.

In this book, the authors emphasise wide range of data that may be collected through methodological approach that requires, in plain words, no more than “a will, a paper and a pen.” The whole book is illustrated by various examples from the science of archae-ology. These examples demonstrate differ-ent analyses and represent a vehicle through which the book resonates with a reader. Every chapter is followed by questions and exercises, which makes this textbook very appropriate to the students of archaeology. It helps students to systematise the quanti-tative theory and practice addressed in this book. Quantitative Analysis in Archaeology aims at becoming one of the standardised methodological textbooks in order to pro-vide the archaeological circles (especially students) with the simplified explanations of old methods and new insights in the ar-chaeological statistics.

mahir hrnjić

prikazi

• 422 •

Vesna Bikić, Vizantijski nakit u Srbiji, modeli i nasleđe, Arheološki

institut Beograd, Posebna izdanja 48, Beograd 2010, 207 str.

Nakit zbog svoje višeznačnosti zauzima posebno mjesto među zanatskim izrađevi-nama. Želja da se upotrebom nakita ukrasi, obilježi ili istakne dio ljudskog tijela, pri-sutna je još od vremena najranijih ljudskih zajednica u povijesti. Nakit se koristio u magijskim ritualima, štovanju određenih kultova, imao je ceremonijalni karakter, te je bio jasan simbol moći i prestiža. Odabra-ni komadi nakita ukrašavaju osobu koja ih nosi, istovremeno govoreći o njenom imo-vinskom stanju i afinitetima, dok su kvalitet materijala i vještina izrade važni za razma-tranje kulturnih stremljenja neke sredine i stepen razvoja privrede jedne zemlje u odre-đenom historijskom periodu.

Publikacija Vesne Bikić pod nazivom Vi-zantijski nakit u Srbiji, modeli i nasleđa, re-zultat je rada na projektu Ministarstva za na-uku i tehnološki razvoj Srbije pod nazivom Procesi dezurbanizacije i urbanizacije na području srpskih zemalja srednjeg veka a u iz-danju Arheološkog instituta u Beogradu za 2010. godinu. Publikacija sadrži 207 strani-ca, sedam naslova ili poglavlja koja nisu nu-merirana, 103 ilustracije, kako nakita, tako i fresko prikaza na kojima su vidljivi oblici nakita. Publikacija sadrži i rezime na en-gleskom jeziku (157-191), popis ilustracija (191-194), popis korištene literature (195-207).

U ovom značajnom djelu autorica Vesna Bikić analizira i sumira rezultate višegodiš-njih arheoloških istraživanja srednjovjekov-nih naselja i nekropola u Srbiji. Uz odre-đena pitanja o porijeklu, tehnikama izrade, oblicima i ukrasima, pristupajući problemu

vizantijskog nakita kao fenomena u njego-vim manifestacijama na području srpskih zemalja srednjega vijeka, autorica pokušava dati odgovore na sljedeća pitanja: u kojim se vidovima vizantijska obilježja javljaju na nakitu sa nalazišta na prostorima današnje Srbije i koji je udio vizantijskog naslijeđa u domaćem poznosrednjovjekovnom nakitu?

U poglavlju Traganje za odlikama vizantijskog nakita (9-16), autorica po-kušava, kroz kraći osvrt na političke i kulturne prilike na prostoru Balkana, ana-lizirajući određena društvena kretanja, od uspostave rimske vlasti, preko dolaska Slavena i uticaja Justinijanovog doba, sa posebnim težištem na Vizantijsku rekon-kvistu u XI vijeku, pokazati da je kroz sve nabrojane periode dolazilo do neposrednih sučeljavanja različitih kulturnih miljea, kao i da osamostaljenje i početak prosperiteta srpske države nije značio i prekid veza sa Vi-zantijom. Hronološki okvir za ovu studiju određen je historijskim događajima koji su obilježili prisustvo vizantijske kulture na području Srbije od početka 11. do kraja 15. stoljeća. Donju hronološku granicu određu-je vizantijsko osvajanje Balkanskog poluo-strva 1018. godine, koje nije značilo uslovnu pojavu predmeta vizantijskog porekla, jer ih je bilo i ranije, sporadično u pogledu količi-ne i vrsta, ali je 1018. godina označila orga-nizovaniji priliv proizvoda i jači prodor vi-zantijskog uticaja i kulture naročito u oblast istočne, južne i središnje Srbije, ističući da zapadna Srbija i oblasti sjeverno od Save i Dunava predstavljaju periferne zone šire-nja vizantijskog uticaja. U izučavanju ma-terijalne kulture Srbije u periodu srednjeg vijeka, u ovom slučaju proučavanju nakita, od posebnog značaja bile su analize primje-raka naušnica i njihovog prikaza na fresko – portretima vlastelinki. Naglašavajući da

prikazi

• 423 •

je u šezdesetim godinama prošloga vijeka, prilikom analize materijala vizantijskog stila kod istraživača sa šireg balkanskog prostora, osim isticanja vizantijske komponente, pri-sutno i naglašeno nacionalno tumačenje obli-ka nakita. Takav stav dosta dugo se zadržao kroz upotrebu termina starosrpski i starohr-vatski nakit. Evidentno je, da su sedamdese-te i osamdesete godine XX vijeka označile i najveći napredak u proučavanju vizantijskih tema, zahvaljujući rezultatima arheoloških iskopavanja nekropola, naselja i manastir-skih kompleksa i detaljnijoj obradi materija-la vizantijskog stila, ali da se u spomenutim decenijama napravio i iskorak naprijed po-kušavajući izdvojiti pojedine vrste u okviru nakita, radioničko porijeklo, puteve dolaska na područje Srbije, kao i uzore na kojima je nastala i razvijala se domaća umjetnost. Autorica ističe da su predmeti vizantijskog kulturnog kruga zapaženi na gotovo svim do sada istraženim arheološkim lokalitetima na području Srbije na kojima su postojali kul-turni slojevi iz razdoblja srednjeg vijeka, ali i da je brojnost nalaza značajna i primjetna samo na području južno od Dunava, što je prema autorici refleksija političkih događaja i situacija tokom srednjeg vijeka ali i druga-čijih vidova kulturnih uticaja.

U poglavlju Metod razvrstavanja i gru-pisanja (17-32) autorica pravi distinkciju nakita koji je nastao na području vizantij-skog Balkana i nakita koji je nastao na vi-zantijskom naslijeđu što je rezultat vremena i općenito uticaja srednjoevropskog nakita. Dalje, predlaže metod za grupisanje ovako kompleksne skupine nalaza. Najprije je na-kit sagledan u okviru većih skupina kojima su obuhvaćene vrste srodne prema mjestu na kojem su nošene. Posebnu skupinu čine ukrasi na odjeći i opremi, poput dugmadi i ukrasnih detalja na pojasevima i remenju,

kao što su kopče, pafte i aplikacije, s tim što su među obrađenim arheološkim nalazima sa vizantijskim obilježjima uočena jedino dugmad. U daljem procesu autorica je za svaku od postojećih vrsta uradila tipologiju oblika, sa veoma detaljnom serijacijom uz utvrđivanje osobenosti u pogledu morfo-logije, načina izrade i dekoracije. Također, u ovom poglavlju autoricad pokušava na-praviti otklon od ustaljenih termina, poput termina naušnica, smatrajući ga upitnim sa aspekta terminologije koja nije usklađena, sa drugim opštim nazivima, npr. minđuše i oboci, koji sugerišu način nošenja određe-nog nakita. Dajući objašnjenja za određe-ne skupine nakita, poput termina naušni-ca, minđuša i sljepočničarka, autorica se u ovom radu opredjeljuje za termin naušnica. Ista terminološka nedoumica je i oko naru-kvica, budući da je taj opšti naziv korišten za nakit od različitih materijala, od tkanine i metala, svojevremeno je uveden naziv griv-na kao termin za samostalni ukras nošen pretežno iznad šake. Kako se nalaz “pravih” narukvica, onih od tkanine, nije sačuvao, tako je u savremenoj arheološkoj literaturi naziv narukvica ostao kao češći za samostal-ni ukras izrađen od metala i stakla, dok se termin grivna smatra arhaičnim i koristi se kao sinonim.

Iako je u prethodnom poglavlju autori-ca dala određeni osvrt na spomenuti nakit, u poglavlju Vrste i oblici nakita (33-114) kroz analiziranje počelica i vijenaca, igala, naušnica, ogrlica i privjesaka, narukvica, prstenja i dugmadi daje nešto opširniji pri-kaz nabrojanog nakita. Kako su se u sred-njem vijeku društveni status, simboli vlasti i dostojanstva izražavali i kroz vanjsku ma-nifestaciju nastali su određeni predmeti, to jeste nakit koji je imao za cilj da manifesti-ra moć. Takav nakit bile su krune, vijenci,

prikazi

• 424 •

dijademe, počelice. Analizirajući predsta-ve na novcu, zatim nazive koji se javljaju u dubrovačkim spisima i u etnografskoj građi uočava se i suštinska razlika među nabroja-nim nakitom. Kada je u pitanju tipologija u ovoj publikaciji zastupljen je samo jedan oblik – igla sa malom loptastom glavom i sa kupom od granula na vrhu. Naušni-ce su najbrojnija i najraznovrsnija skupi-na nakita u srednjem vijeku. Na osnovu arheoloških nalaza na širem području Srbi-je, kao i potvrđenosti na fresko portretima vladarki i vlastelinki, autorica je izvršila ti-pološku podjelu i dala objašnjenja za svaku skupinu naušnica. Tako na osnovu oblika naušnice dijeli na: grozdolike naušnice, na-ušnice sa četiri jagode, lunulaste naušnice, naušnice sa žičanim ukrasima, naušnice sa vjenčićima, naušnice sa jagodama, naušnice sa karikom u vidu znaka pitanja i naušnice sa nanizanim privjescima. Općenita razmatra-nja i zaključci po pitanju nastanka, uticaja i rasprostiranja su sljedeća: naušnice se uglav-nom datiraju u period od IX-X vijeka pa sve do kasnog srednjeg vijeka, iako ima i ranijih slučajeva. Iako preovladava vizantijski uticaj na izradu nakita, autorica ne spori niti ostav-štinu antičkih tradicija, naročito rimskih zanatskih radionica, Velikomoravske utica-je, te impulse koji dolaze iz gradova u dal-matinskom Primorju. Kao važan dio nakita nošene su ogrlice i privjesci, a vizantijski na-čin odijevanja donio je izvjesne promjene u pogledu oblika ovog nakita. Vizantijski stil se prepoznaje na jednoj ogrlici pronađenoj u nekropoli utvrđenja u Čezavi, a datira se u X i prve decenije XI vijeka, dok su privjes-ci uglavnom metalni, a mogu biti i kameni. Ovi drugi dovode se u vezu sa vizantijskim vrstama i pripadaju najvjerovatnije gru-pi pečatnjaka, bez obzira što na njima nije zabilježeno niti jedno ime, ali jesu urezane

pretežno predstave životinja i datiraju se u razdoblje XI-XII vijeka.

Razmatrajući koje su to tehnike ukraša-vanja, dekorativne skupine i motivi prisut-ni na vizantijskom nakitu u Srbiji autorica u poglavlju Ukrašavanje nakita (115-125) ističe da nakit sa vizantijskim obilježjima odlikuje dekorativnost i opća karakterstika srednjovjekovnog nakita – krupnoća i kit-njastost. Dalje, kaže da je dekoracija ili ukra-šavanje nakita zasnovana na antičkim tradi-cijama, a kao najraširenije metode obrade su granulacija i filigran, zatim nijelo jedna od najstarijih tehnika ukrašavanja (lat. Ni-gellus – tamno) nazvana po crnoj pastoznoj masi koja je korištena za isticanje urezanih detalja na zlatnoj podlozi i tehnika emajlira-nja. Također, vizantijskim majstorima još su bile poznate i tehnike presovanja za pločice počelica i vijenaca, kao i tehnika graviranja i lijevanja za prstenje. Na nakitu sa područja Srbije javljaju se osnovne dekorativne skupi-ne: linearni – geometrijski i floralni motivi, predstave životinja i ptica, kao i ljudske fi-gure, ukrštene linije, koje obrazuju motive rozete, krsta i pentagrama, krst u okviru romba, u vidu traka ili polja ispunjenim krugovima, tačkama i linijama. Lav je najče-šće predstavljena životinja na prstenju kao simbol snage, pobjednik u dvoboju i oliče-nje ideje vlasti. Vizantijskim umjetnicima bila je dobro poznata i predstava grifona, kao i predstave zmije. Poznate i zastupljene su bile i ljudske figure, tzv. figure svetaca u stojećem stavu.

Predmeti lične pobožnosti kao vid nakita (125-131) je naredno poglavlje u kojem au-torica definira predmete lične pobožnosti koji su nađeni na lokalitetima na području Srbije, dajući određenu tipologiju križeva, ali i pojavu ovih predmeta pokušava vezati za još jedan proces koji je bio aktuelan u to

prikazi

• 425 •

vrijeme, a to je hristijanizacija Srbije. Dakle, Vesna Bikić ne isključuje ni tu mogućnost kada su u pitanju predmeti ovog karakte-ra naglašavajući da nošenje ovih predmeta može značiti i prihvatanje hrišćanske vjere i sam čin krštenja. Ovi predmeti nošeni su kao izraz lične pobožnosti, a služili su i za čuvanje relikvija – dijelova Časnog križa, krvi mučenika, svete vode i drugih relikvija.

Izrada nakita: tehnologije i radionice (133-144) pretposljednje je poglavlje u ovoj publikaciji i obrađuje tehnologiju izrade i radionice u kojima nakit nastaje. Autorica nam kroz ovo poglavlje, na osnovu poznatih činjenica da je organizacija zlatarskog zana-ta – topljenje metala, izrada zlatarskih proi-zvoda i trgovina njima smatrana djelatnošću pod kontrolom države i bila je regulisana nizom propisa, implicira koliko je nakit bio značajan. To nam potvrđuje i poznati za-konski spis Knjiga eparha, iz X vijeka, koji je praktično uređivao život prijestolnice Carstva – Konstantinopolja. Vrlo važno je i pitanje mjesta izrade nakita koje je i tema studije. Na osnovu analize obrađenog mate-rijala stiče se utisak da je obim proizvodnje nakita vizantijskog stila bio dosta veliki i da je moda njegovog nošenja bila veoma rašire-na. Oblici nakita i najveći broj vrsta motiva ukazuje na vizantijsku produkciju iz prije-stolnice i drugih razvijenih radionica Vene-cije i Dubrovnika. Međutim, za najveći dio ovog nakita autorica ističe da je on mogao biti rađen u regionu, na području central-nog Balkana, u većim rudarskim središtima ili od strane putujućih majstora.

U posljednjem poglavlju Odlike nakita u procesu vizantinizacije Srbije (145-156) autorica ukazuje na to da kompleksnost po-litičkih i društvenih odnosa, te prožimanje kulturnih uticaja na prostorima Balkana ilustruje nakit. Također, smatra da su se od

uspostavljanja vizantijske uprave pa do slo-ma srpske države kulturni uticaji kretali iz tri pravca: sa sjevera, sa juga i sa jugozapada. Oni su se ispoljili u potpunoj vizantinizaciji tokom početnog perioda, odnosno u razno-likosti – simbiozi vizantijskih i srednjoe-vropskih uzora u drugoj etapi. U prvoj etapi područje Srbije predstavljalo je dio vizantij-skog komonvelta, bez obzira što je upravni sistem bio više nominalan nego suštinski, Vizantija je koristila kulturni uticaj. Pored iste religije, postojala je i volja da se usvoje vizantijski obrasci – politička ideologija, administrativni obrasci, titule, odijevanje, umjetnički stilovi. U drugoj etapi, kada je Vizantija bila znatno oslabljena i rasparčana, dogodilo se suprotno – srpska država je pra-vac svog razvoja usmjeravala prema vizantij-skim modelima vezujući se tako za kulturno naslijeđe. Međutim, evidentno je da politič-ki uticaj Vizantije, trgovački interesi i pravci širenja vizantijskog nakita ukazuju na to da je prihvatanje vizantijskih proizvoda, u ši-rem smislu, značilo prihvatanje vizantijskog načina života i navika.

Na kraju, ako zanemarimo to što autorica u nekim slučajevima diskutira o opravdanosti i neopravdanosti terminologije, smještajući nakit srednjeg vijeka u kontekst zastarjelih stranputica nakita srpskih zemalja srednjeg vijeka, pred stručnom i naučnom javnosti nalazi se veoma korisno djelo. Uzimajući u obzir činjenicu da je rad nastao na temelju analize arheološkog materijala, tačnije nakita, i određenih komparacija, možemo zaključiti da se rad, i pored toga što radova o nakitu na jugoistoku Evrope nije nedostajalo, izdvaja u novijoj literaturi o srednjovjekovnom nakitu na prostoru Balkana.

midhat dizdarević

prikazi

• 426 •

Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir: prostor i

društvo, Hrvatski institut za povijest, Biblioteka hrvatska povijesnica,

monografije i studije III/44, Zagreb, 2009, 297 str.

Istraživanje srednjovjekovne urbane hi-storije dalmatinskih komuna u modernoj hrvatskoj historiografiji dobija sve veći zna-čaj. Većina najznačajnijih gradova dalmatin-ske obale su dobili svoju monografiju ili su podrobno obrađeni kroz razne naučne rado-ve. Tako je srednjovjekovni Zadar već dugo u žiži interesovanja Tomislava Raukara, Šibenik Josipa Kolanovića, monografije o Splitu i Dubrovniku, iako poodavno napisa-ne, izašle su iz pera čuvenih historičara Grge Novaka i Vinka Foretića. Irena Benyovsky Latin već se duže vrijeme bavi upravo razvo-jem urbanih sredina istočne obale Jadran-skog mora, s naročitim interesovanjem za Trogir i Dubrovnik. Ova uposlenica Hr-vatskog instituta za povijest diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996, magistrirala na Srednjoeuropskom sveučili-štu u Budimpešti 1995, a doktorirala 2002. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na temu “Društvena uvjetovanost razvoja gradskih prostora: Trogir 1250.-1450.”

U dosadašnjoj literaturi, srednjovjekovna historija Trogira je solidno obrađena. Razlog tome je svakako vrlo bogata arhivska građa, ali i rad čuvenog Ivana Lučića, “oca hrvatske historiografije”, čije Memoriae istoriche di Tragurio, ora detto Trau (1673.) predstav-ljaju izvanredan izvor podataka. Historijski radovi o Trogiru pravi procvat doživljavaju 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada izlaze djela i radovi: Milana Ivaniševića Trogir u po-vijesnim izvorima od 438. do 1097. (1980.), Željka Rapanića Iz prošlosti srednjovjekovnog

Trogira (1980.), Vladimira Rismonda Statut grada Trogira (1980.), Nade Klaić Povijest grada Trogira. Javni život grada i njegovih ljudi (1985.), Luje Margetića Iz ranije povije-sti Trogira (1990.), Josipa Ante Solda Trogir od borbe za opstanak do stvaranja slobodne komune (1994.) i dr. Postavlja se pitanje, ko-liko je u ovako opširno obrađenoj literaturi, ostalo prostora autorici za novi pomak u istraživanju historije ovog grada? Odgovor svakako leži u specifičnom polju zanimanja autorice – socijalnoj topografiji, proučavanju razvoja institucija i sl., ali i u nekim posve novim metodama istraživanja koje je pri-mjenila u svom radu na ovoj knjizi. Možda upravo zbog toga ova monografija pokrene novi ciklus moderne obrade urbane historije srednjovjekovnih dalmatinskih ko-muna.

Ova monografija je podijeljena na šest osnovnih dijelova. Poslije uvoda, slijedi poglavlje Utjecaj političkih okolnosti na iz-gradnju grada i posjedovne odnose (str. 21-41), zatim slijede tri centralna poglavlja Komunalni prostor (41-104), Privatni pro-stor (104-198) i Crkveni prostor (198-247). Knjiga završava zaključkom (247-252), a sadrži još i spisak izvora i literature, kazalo, bilješku o autorici i sažetak na engleskom je-ziku. Djelo je bogato opremljeno naučnim aparatom a korištenje objavljenih i neobjav-ljenih izvora i brojne literature je na zavid-nom nivou.

Uvodnim poglavljem autorica naglašava da je glavni cilj ove monografije – na primje-ru Trogira pokazati složen odnos između razvoja gradskog prostora i društvenih struk-tura u srednjem vijeku. Obrađeni vremenski period je smješten između druge polovine 13. stoljeća (razdoblje oblikovanja grada u posebnu društvenu zajednicu s organizira-nim gradskim životom) i sredine 15. stoljeća

prikazi

• 427 •

(razdoblja uspostave i učvršćivanja mletačke vlasti koja će uveliko utjecati na razvoj urbane sredine Trogira). Ovdje je dat i letimičan pre-gled najranije historije Trogira, od njegovog osnivanja 220. godine prije nove ere, preko izrastanja u rimski municipij Tragurium, nje-govu emancipaciju na račun porušene Salone, te i njegovo samo rušenje u 12. stoljeću. Po demografskim kriterijima, Trogir ranog peri-oda spada u red manjih dalmatinskih gradova (slično Rabu, Hvaru ili Korčuli), sa oko 1500 stanovnika. Do kraja perioda kojim se bavi ova knjiga, broj stanovnika će se više nego ud-vostručiti. Vrlo je važna i terminologija koju autorica ovdje razjašnjava. Posebno je nagla-šeno da se u izvorima pod nazivom “jezgra” (civitas) smatra stari dio grada razvijen na an-tičkim i ranosrednjovjekovnim temeljima, a pod “Prigrađem” (burgos) smatra naseobina koja se razvila izvan zapadnog bedema jezgre od 13. stoljeća nadalje, da bi u 15. stoljeću ova dva dijela se objedinila u “Novi grad”.

U prvom poglavlju dat je kratki pregled za Trogir historijski važnih događaja u nave-denom periodu. Jasno je da detaljniji prikaz političke historije Trogira nije cilj autorice, već ovim poglavljem pokušava dati okvir u koji će smjestiti rezultate svojih istraživanja o urbanom razvoju grada. Dovoljno jasno su prerađeni svi važniji periodi srednjovje-kovne historije Trogira – vladavina Arpa-dovića, prva mletačka uprava u 14. stoljeću, vladavina Ludovika Anžuvinca, nestabilno razdoblje na prijelazu 14. u 15. stoljeće ko-jim dominira sukob Tvrtka I i Sigismunda, i konačni pad Trogira pod mletačku vlast 1420. godine. Iz ovog poglavlja mogu se izvući dvije osnovne karakteristike trogir-skog srednjovjekovlja: 1.) Stalna borba za-raćenih plemićkih klanova, na jednoj strani rodova Casotti i Cega, a na drugoj rodova Andreis, Vitturi i Sobota. Ovi sukobi do-

stižu kulminaciju unutar šire borbe za pre-vlast nad Dalmacijom između bosanskog kralja Tvrtka I i ugarskog kralj Sigismunda, krajem 14. stoljeća. U prvi mah, prevlast u Trogiru odnose Tvrtkove pristaše na čelu sa Andreisima. Tada dolazi i do javnog sma-knuća lidera protivničkog tabora Augusti-na Casottija. Tvrtkovom smrću, stanje se nanovo mijenja - 1392. Cege i Casottiji se vraćaju iz progonstva i preuzimaju vlast u gradu, uz neizbježne osvete nad suparni-cima, a dalmatinski gradovi se vraćaju pod okrilje ugarske krune 2.) Druga karakteristi-ka je da bez obzira na smjenu vrhovne vlasti nad komunom, ona nastavlja prirodnu uzla-znu putanju svoga razvoja tako dokazujući da širi historijski procesi nisu nužno vezani za političke prevrate.

Centralni dio knjige se bavi trima “pro-storima” unutar kojih se odvija kako urbana izgradnja grada, tako i svakodnevni život. Komunalni prostor obuhvata i gradske zi-dine, koje su nominalno pod direktnim vla-sništvom vrhovne vlasti (kralja), ulice i tr-gove koji su jedini pod direktnom upravom komune i koji se proglašavaju javnima, da bi se spriječila dalja privatizacija, tj. širenje pri-vatnog prostora. Crkveni prostor, kako raste utjecaj komune nad biskupijom, se polaga-no povlači pred komunalnim.

Kao glavnu karakteristiku administra-tivnih uređenja srednjovjekovnih gradova, autorica navodi podjelu na četvrti, pa na osnovu toga, ali i spominjanja četvrti u pi-sanju Lučića, zaključuje da je i Trogir morao biti tako uređen. U izvorima nema potvrde tome, spominju se tek gradski predjeli, na-zvani po najistaknutijim crkvama oko kojih su i nastajali. To su npr. predio Sv. Ivana Kr-stitelja, predio Sv. Lava, predio Sv. Martina, predio Sv. Petra itd. Također, u dokumenti-ma nisu sačuvana ni imena ulica.

prikazi

• 428 •

Naročito je interesantno izlaganje o glav-nom trogirskom trgu. Autorica prepoznaje tri glavna vala intervencija u njegovom plan-skom oblikovanju, a svaki od tih valova po-vezuje sa specifičnim promjenama u općem društvenom ustrojstvu grada. Do 13. stoljeća jasna je i vidljiva dominacija crkvenog autori-teta, pa na glavnom trgu dominiraju crkvene građevine poput katedrale Sv. Lovre, crkve Sv. Stjepana i sl. Upravo u 13. stoljeću upravu nad gradom od biskupa preuzimaju gradska vijeća, što dovodi do širenja svjetovnih zgra-da na račun crkvenih. Na istočnoj strani trga, na mjestu negdašnje crkve Sv. Stjepana gradi se palača kao sjedište gradske elite (1274.), a krajem 13. st. izgrađena je i gradska lođa, najotvorenija svjetovna građevina u gradu. Ova izgradnja svjetovnih objekata na račun crkvenih potrajat će sve do 30-ih godina 14. stoljeća. U vrijeme mletačkih napada na Trogir, dolazi do znatnog oštećenja glavnog trga uslijed jakog bombardovanja mletačke flote. Dolaskom na vlast, Venecija pored ob-nove fortifikacija, dosta ulaže i na obnovu trga. Tada gradska palača doživljava znatnu restauraciju i dobiva svoj renesansni izgled. Naravno, sada je istaknut lav Sv. Marka – osnovni simbol Mletačke Republike. Glavni trg je osim političkog i crkvenog, bio i centar ekonomskog života komune. U gradskoj lođi se knez obraćao građanima, a sadržavala je i gradski pritvor. Na trgu su održavane sve-čanosti, viteške igre (palium balistratorium bila je naročito popularna). Grafiti urezani u kamen predvorja katedrale pokazuju da su se ondje igrali šah i trilja.

Gradski bedemi su u srednjem vije-ku imali naročito značajnu ulogu. Oni su odražavali ne samo jasnu granicu grada, nego i povlastice njegovog stanovništva. Izgradnja većeg obima počinje već nakon rušenja grada u 12. stoljeću, a prilično se

izgradilo za vrijeme vladavine Arpadovića. Mleci za vrijeme svoje uprave nisu mnogo pažnje polagali izgradnji bedema, kao ni Lu-dovik Anžuvinski u prvim decenijama svoje vlasti. Međutim, ovaj vladar vremenom mi-jenja takvu svoju politiku te se tada znatnije pregrađuju stari bedemi i grade novi. U tu svrhu on se odrekao svojih kraljevskih re-galija (prihoda od carine soli i tridesetine). Nakon što je osvojila Trogir, Venecija ob-navlja znatno porušene zidine, a tada dolazi i do izgradnje prvog kaštela u Trogiru – Ka-merlenga, u koji se smješta mletačka posada, uprkos negodovanju stanovnika.

Privatni prostor Trogira autorica smje-šta unutar gradskih kuća, gdje su važili obi-teljski odnosi i njihovi zakoni. Upravo ovo poglavlje knjige je možda i najznačajnije, jer autorica ovdje primjenjuje noviju vrstu me-todološkog rada na podacima. Na osnovu do sada slabo korištene arhivske građe (ku-poprodajnih ugovora, parnica, nagodbi o diobi nekretnina, ugovora o najmu, oporu-ka i sl.) stvorila je jednu vrstu baze podataka, i pomoću posebnog računalnog programa, došla je do zanimljivih informacija o ne-kretninama i njihovim vlasnicima – lokacija nekretnine, njeni vlasnici kroz historiju i su-sjedi, te nekretnine u posjedu istog vlasnika. Ovaj vrlo interesantan način obrade poda-taka zaslužuje da se razradi i primijeni i na druge vrste historijske građe.

Vrste kuća u jezgri i Prigrađu nisu bile iste, naravno, one u jezgri su bile dosta sku-plje i od kvalitetnije građe pravljene. Jasno je bila izražena socijalna stratifikacija unutar grada. Plemićke porodice su još od ranijih vremena stanovale u zajedničkim stambenim sklopovima, mada se s vremenom izdvajaju pojedine stambene jedinice. Na smještaj u gradu su umnogome utjecale i političke pri-like, pa su suprotstavljeni klanovi obično

prikazi

• 429 •

bili na suprotnim stranama grada. Od ple-mićkih porodica najznačajnije su bile: Urso, Vodovara, Buffalis, Lučić, Cega, Vitturi, Ci-ppico, Casotti, Andreis i dr, i autorica naro-čito iscrpno donosi pregled genealogija ovih porodica. Što se tiče pučana, njih je znatno teže identifikovati jer se u dokumentima spominju tek osobnim imenom. I tu treba razlikovati običan puk od bogatijih građana. Od aktivnosti pučana, autorica je posebnu pažnju posvetila na rad bratovština, naroči-to bratovštine Svetog Duha, jedine koja će opstati nakon zabrane njihovog rada 1365. godine. Od značajnijih pučana pripadni-ka ove bratovštine treba istaći Blaža Jurjeva Trogiranina, protomajstora Marina Rado-jeva i majstora tinktora Marina Stjepanova. Unutar grada, pučani su obavljali tek neke poslove: krojači, obućari, zidari, brijači, krč-mari, krznari, ali ih je većina živjela i radila u Prigrađu. Podataka o grupisanju pojedinih zanatlija iste struke u zajednička naselja, nema sve do 15. stoljeća tj. do formiranja No-vog grada.

U bitisanju crkvenog prostora, iz rada au-torice Benyovsky Latin, mogu se razaznati dva kontinuirana i vrlo interesantna procesa. Jedan je već spomenuto povlačenje crkvenog prostora pred komunalnim, uporedo sa opa-danjem crkvenog autoriteta pred autoritetom komune. Drugi proces je još zanimljiviji, a to je stalna borba za prostorom dvaju najzna-čajnijih prosjačkih redova – dominikanaca i franjevaca. Upravo na primjeru Trogira i njegovog hroničnog nedostatka prostora i nekretnina, moguće je uvidjeti svu žestinu te borbe i “oružje” kojim se ona vodila. Status određenog reda ponajviše je zavisio od na-klonjenosti trenutnog pape, ali i trogirskog kneza. U svoj toj borbi, ipak su lošije prošli franjevci, koji su morali čak van gradskih zi-dina praviti svoje zgrade, no i one su bile često

rušene usljed burnih političkih dešavanja.Ovom monografijom Srednjovjekovni

Trogir: prostor i društvo, dobijamo jedan novi i osvježavajući pristup proučavanju urbanog srednjovjekovlja. Uzlet gradskog života, povezan kako sa urbanim tako i sa društvenim faktorima, svakako je jedna od najznačajnijih ostavština razvijenog sred-njeg vijeka. Taj proces je, zbog obilja arhiv-skog materijala, svakako dosta lakše pratiti na primjeru dalmatinskih gradova, a nove metode obrade tih podataka, koje autorica donosi ovim radom doprinijet će još lakšoj i preglednijoj analizi istih. Trogir, grad sa sud-binom tako tipičnom i za ostale dalmatinske gradove, često prelazi iz ruku jednog vrhov-nog vladara u ruke drugog, no ti globalni procesi ipak ne usporavaju razvoj gradske komune, urbano izrastanje grada i formira-nje njegove socijalne strukture. Upravo su ti procesi, usko vezani za svakodnevni život i mnogo više zavisni od lokalnih faktora nego od globalne politike, u ovoj monografiji iz-vrsno obrađeni i prikazani u jasnom svjetlu.

dženan dautović

Десанка Ковачевић-Којић, Градски живот у Србији и Босни (XIV-XV

вијек), Историјски институт, Studia Historica Collecta, Београд, 2007,

494 str.

Knjiga Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV-XV vijek) je druga po redu knjiga iz edicije Studia Historica Collecta, jedne od zapaženijih serija koje izdaje Institut za isto-riju u Beogradu. To je serija knjiga u kojima su sabrani radovi zaslužnih historičara, koji su svojim radom značajno obogatili histo-rijsku nauku. Na sličan način objavljene su

prikazi

• 430 •

knjige Jovanke Kalić, Sime Ćirkovića, Dra-goljuba Živojinovića, Ljubomira Maksimo-vića kao i drugih autora.

Desanka Kovačević-Kojić je svoj radni vijek provela na Odsjeku za historiju Filozof-skog fakulteta u Sarajevu. Član je ANUBiH i SANU i iza sebe ima vrlo uspješnu i dugu karijeru tokom koje se najviše posvetila izu-čavanju privredne historije srednjovjekovne Bosne i Srbije, pretežno kroz prizmu izvora iz Dubrovačkog arhiva. Rezultat ovoga jesu četiri knjige i veliki broj naučnih radova. U okviru izučavanja privrede mnogo se posve-tila proučavanju historije gradskih naselja u srednjovjekovnoj Bosni, čiji je rezultat dje-lo Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, objavljeno u Sarajevu 1978. godine.

Knjiga Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV-XV vijek) sadrži sabrane studije u ko-jima se autorica bavi pitanjima vezanim za gradove Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Gradovi koji su predmeti ovih studija su većinom uvjetovani razvojem rudarstva na ovim prostorima, ili povezanošću sa važnim putevima. Razmotrena su pitanja postanka i razvoja pojedinih gradova, te njihov značaj za privredu. Sadrži trideset i pet studija koje su nastale u velikom vremenskom razmaku, a objavljivane su u različitim publikacijama kao što su: Istorijski glasnik, Godišnjak Druš-tva istoričara Bosne i Hercegovine, Istorijski časopis i mnogim drugim.

Studije u okviru knjige svrstane su u četiri poglavlja. Prvo poglavlje, Gradska naselja, sadrži monografski pristup po-jedinim gradovima Srbije i Bosne. Tu su obrađeni Janjevo, Zvornik, srednjovje-kovni trg na mjestu današnjeg Sarajeva, Priština, Drijeva, Fojnica, Pljevlja i Borač. U ovom poglavlju se nalaze i studije Nase-lja u zemlji Kosača i Srednjovjekovni gra-

dovi Srbije i Bosne prije i poslije uspostav-ljanja osmanlijske vlasti. U posljednjem radu su razmotreni gradovi sa područja Bosne i Srbije prije i poslije uspostavljanja osmanske vlasti, te zaključuje da je posto-jao kontinuitet gradskog života nakon osmanskog osvajanja. Ne ulazi se dublje u problematiku preobražaja ovih gradova u orijentalni tip grada.

Poglavlje Gradski ambijent sadrži tek-stove o kulturnim, zdravstvenim i drugim pitanjima u životu gradske sredine, kao što su pitanja izgleda određenih gradova (Beo-grad, Srebrenica) i franjevci u gradskim na-seljima srednjovjekovne Bosne. Rad Zdrav-stvene prilike u srednjovjekovnoj bosanskoj državi je koreferat sa akademikom Simom Ćirkovićem u kojem su razmotreni oskudni podaci o zdravstvenim prilikama kao što je situacija u Srebrenici u kojoj su zdravstveni uslovi bili narušeni zbog prisustva velikog broja topionica. Razmotreni su i podaci o reagovanju Dubrovčana na vijesti o epide-mijama u zaleđu. U tekstu Društvena struk-tura rudarskih gradova izloženi su rezultati koji odlučno pobijaju tvrdnje da u nekim gradovima nije bila izvršena podjela rada. U ovom poglavlju se nalazi i tekst koji nosi na-slov O biblioteci Nikole iz Kotora, kancelara na dvoru srpskih despota, u kojem se autorica bavi pitanjem prodora humanističkih ideja na ova područja.

U trećem poglavlju, koje nosi naslov Faktori urbanizacije, nalaze se tekstovi koji se bave pitanjima uloge rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja, te odnosu rudarskih centara i sela. Pažnju privlači rad Razaranje srpskih gradova u XV vijeku, u kojem je riječ o građenju najznačajnijih utvrđenih gradova, te razaranju istih tokom ratovanja sa

prikazi

• 431 •

Osmanlijama. Važnu ulogu je odigrala sve šira upotreba vatrenog oružja.

Četvrto poglavlje, Društvena i eko-nomska podloga urbanizacije sadrži pri-loge o proučavanju zanatstva u srednjo-vjekovnoj Srebrenici i Novom Brdu. Rad Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici sadrži interesantne podatke o brojnosti dubrovačkih zanatlija, među kojima su najbrojniji zlatari i krojači. Oni dolaze na svoju inicijativu, a ne po sklopljenom ugovoru, što ukazuje na povoljne uslove za njihovu djelatnost. Intenzivno okupljanje zanatlija govori o razvijenosti ovog gradskog naselja. Feno-men domaćih stanovnika, koji su ujedno bili i dubrovački građani je razmotren u radu Domaći stanovnici – dubrovački građani u gradskim naseljima bosanske države. Ovi dubrovački građani su osta-jali da žive u rodnom mjestu sa statusom dubrovačkih građana, prvenstveno zbog ekonomskih interesa, uživajući mnoge povlastice namjenjene dubrovačkim gra-đanima. U bosanskim gradskim naseljima je bilo domaćih trgovaca sa dubrovačkim građanstvom, te i onih koji to formalno nisu bili, ali su se smatrali dubrovačkim građanima. Najinteresantniju grupu ipak čine oni koji su se povremeno izdavali za Dubrovčane, po potrebi, tj. prema tome kako im je više odgovaralo u datoj situa-ciji. Autorica u radu Gdje je bila kovnica novca bosanskih vladara dolazi do za-ključka da su kovači bosanskog novca bili dubrovački zlatari, a da se kovnica po svoj prilici nalazila u Fojnici. Odbacuje tvrd-nju da se kovnica mogla nalaziti u Srebre-nici, kako su tvrdili neki raniji autori.

Gradski život u Srbiji i Bosni (XIV – XV) je vrlo korisna knjiga u kojoj su sabrani radovi autorice Desanke Ko-vačević-Kojić, od kojih su neki bili teš-ko dostupni, posebno oni koji su bili objavljeni na italijanskom i francuskom jeziku. Ovi radovi predstavljaju značajan domet u historiografiji o srednjovjekov-noj Bosni i Srbiji. Autorica se koristila izvorima iz Dubrovačkog arhiva (objav-ljenim i neobjavljenim), i obimnom literaturom, te je došla do značajnih re-zultata, koje svakako vrijedi pročitati. U ovoj knjizi se nalaze neki od radova koji su nastali sredinom prošlog stoljeća a s obzirom na temeljitu obradu uopće nisu izgubili svoju vrijednost.

narcisa semić

Десанка Ковачевић-Којић, Средњовјековна Сребреница

XIV-XV вијек, Српска академија наука и уметности, Посебна

издања, Књ. DCLXXVIII, Одељење историјских наука,

Књ. 29, Београд, 2010, 312 str.

Istraživanje srednjovjekovnih urbanih sredina unutrašnjosti Balkana povezano je s mnogim teškoćama i izazovima. Za razliku od dalmatinskih komuna kod kojih je sistem notarskih službi bio jako razvijen, što je doprinijelo očuvanju velikog broja izvora, broj podataka o gradovima u unutrašnjosti direktno je uslovljen jačinom veza koje su ti gradovi ostvarivali, prije svega sa Dubrov-nikom. Te veze nisu bile toliko uslovljene geografskom udaljenošću pojedinih grado-va od Dubrovnika koliko zainteresiranošću

prikazi

• 432 •

dubrovačkih trgovaca za bogatstvima koje te lokacije nude. Upravo takav je slučaj sa Sre-bernicom – geografski prilično udaljenom, no, zbog bogatih rudnika srebra veoma bli-skom Dubrovačkoj općini.

Najnovija knjga akademika Desanke Kovačević-Kojić orijentisana je na srednjo-vjekovnu historiju Srebrenice s jakim na-glaskom na ulogu Dubrovčana u njenom razvoju. Ova knjiga predstavlja nastavak naučno-istraživačkog rada autorice na po-lju proučavanja urbane historije srednjo-vjekovlja. Njezin opus obuhvata dvije knji-ge koje se odnose na opće karakteristike srednjovjekovnih gradova: Градска насеља средњовјековне босанске државе (1978) i Градски живот у Србији и Босни (XIV и XV вијек) (2007), dok se u manjim radovi-ma osvrnula na položaj i razvoj kroz koji su u usrednjem vijeku prošli Zvornik (1965), Drijeva (1976), Fojnica (1987) i Borač (2003). Što se tiče dosadašnjeg stanja histo-riografije o Srebrenici, treba istaći radove Vladimira Ćorovića Сребрница у средњем веку (1946) и Mihaila Dinića За историју рударства у средњовековној Србији и Босни I-II (1955) koji predstavljaju rezultate rani-jih proučavanja.

Monografija se sastoji od tri dijela sa uku-pno sedam poglavlja, te jednim dodatnim prilogom. U prvom dijelu autorica se bavi nastankom i privrednim razvojem Srebre-nice. Početnim poglavljem Појава и развој насеља (13-25) dat je geografsko-historijski okvir u koji je smještena ova, najproduktivni-ja faza razvoja srebreničkog gradskog naselja. Srebrenica je geografski locirana u Srednjem Podrinju, strateški veoma važnoj raskrsnici puteva za Srbiju i Ugarsku, koje je obuhvatalo cjelokupno porječje Drinjače i njenih pritoka, uključujući Birač, Ludmer i Osat, pa prema jugu do razvođa rijeke Prače. Istočnu granicu

činio je tok Drine između Zvornika i međe-đanske Klisure (13). Sa Dubrovnikom ovo područje bilo je povezano putem via Drine ili via Foçe, dok je prema sjeveru vezano sa Zvornikom, naseljem koje svoj razvoj umno-gome duguje trgovini srebreničkim srebrom. U historijskom pogledu, nastanak Srebrenice od najstarijih vremena povezan je sa rudar-skim bogatstvom. Tako je u doba vladavine Rimskog carstva na području današnje Sre-brenice egzistiralo naselje Domavija, koje je imalo najviši rang među rimskim naseobina-ma – rang kolonije. Nakon burnih vremena ranog srednjeg vijeka, novi uspon Srebrenice ponovo je vezan sa eksploatacijom rude, prije svega srebra, po čemu je naselje i dobilo ime. Autorica taj uzlet veže sa dolaskom Sasa, ru-darskog stanovništva iz centralne Evrope, po-četkom XIV stoljeća. Upravo tada i Dubrov-čani pojačavaju svoju zainteresovanost za ovo područje, pa je i najstariji poznati spomen Srebrenice, 1352. vezan za ime dubrovačkog zlatara Dragoja Benvenutića.

U narednih pola stoljeća Srebrenica se razvila u glavni privredni centar srednjo-vjekovne bosanske države s primatom čak i ispred srednjobosanskog rudnog bazena. Taj period je dobro poznat na osnovu za-bilježenih kontakata Dubrovčana sa bosan-skim vladarima i vlasteoskim porodicama Zlatonosovića a kasnije Dinjičića – Kova-čevića. I pored toga što je Srebrenica geo-grafski bila u sastavu teritorija ovih velikaša, treba istaći da su carina i prihodi rudnika spadali u regalije bosanskih kraljeva. Ova činjenica nije dovoljno naglašena u knjizi. Od proljeća 1405, gospodar Srebrenice bio je Hrvoje Vukčić Hrvatinić, no 1410. pri-siljen je da je preda ugarskom vladaru. Pod još nerazjašnjenim okolnostima, vjerovatno darom Sigismunda, od jula 1411. Srebreni-ca ulazi u sastav srpske Despotovine i tada

prikazi

• 433 •

počinje nova faza njenog razvoja. O važ-nosti Srebrenice u ono vrijeme svjedoči i zanimljiv podatak koji autorica prezentuje: da je u narednih pedeset godina ona još če-tiri puta dolazila pod vlast Bosne, a tri puta pod vlast nove sile na Balkanu – Osmanlija. Samo, nije baš jasna tvrdnja autorice da je Srebrenica do konačnog pada pod Osmanlije 1462. godine, bila pod srpskom vlašću (19), kada se zna da je Despotovina pala tri godi-ne ranije, a i sama autorica nešto kasnije (35) ističe da je neposredno pred pad, Srebrenica bila u sastavu bosanske plemićke porodice Kovačevića.

Drugo poglavlje, Успон привреде (27-66) posvećeno je najvažnijim granama privrede. Ovo je možda i najvažnije po-glavlje knjige jer daje uvid u svu dinamiku koja karakteriše svakodnevni život Sre-brenice u srednjem vijeku, te predstavlja organsku vezu sa slijedećim dijelovima knjige. Potrebno je istaći da je za Srebreni-cu karakteristična dominacija neagrarne privrede, prije svega rudarstva i trgovine. Izlaganje o rudarstvu započeto je opisom osnovne jedinice rudnika – rudarske jame – fosse ili fovee. Mnoge od tih jama imale su i svoja zanimljiva imena, npr. “Suseda”, “Mirojev potok” itd. Iako su mnogi autori negirali strogu podjelu rada u bosanskim rudnicima, autorica ipak navodi izvore koji tu podjelu potvrđuju. Tako, ona ra-zlikuje obične rudare (rupnici, srebrodelci, laboratores fossarum, lavoranti) od topioni-čara – “valturka” i vlasnika rudarskih jama – “gvaraka”. Inače je Srebrenicu karakterisa-lo prisustvo više topionica, smještenih u na-seljenom dijelu grada, što je vrlo nepovoljno uticalo na zdravstvene prilike. Od osoblja u rudnicima, u izvorima, spominju se još i “ur-burari”, činovnici koji su izdavali koncesije za eksploataciju rudnih polja i “hutmani”

koji su preusmjeravali poslove i brinuli se o interesima rudara. Većina stručnog osoblja u rudnicima bili su iz redova domaćeg stanov-ništva, koje je znanje naslijedilo od rudara Sasa. O njihovoj stručnosti svjedoči i to da je aragonski kralj Alfons V u dva navrata po-kušao da ih angažuje. Još jedno zanimljivo pitanje o kojem autorica raspravlja jesu i di-leme oko postojanja rudarskog zakonika za Srebrenicu. Na osnovu ranijih radova Sime Ćirkovića i Branislava Đurđeva na Novo-brdskom zakoniku te na osnovu postojanja osmanske kanun-name koja spominje zakon koji je proglasio vojvoda Kovač, ona zaklju-čuje da je Srebrenica morala imati sopstveni rudarski srednjovjekovni zakon.

Druga velika privredna grana srednjo-vjekovne Srebrenice bila je trgovina. Za ra-zliku od rudarstva, ovdje su osnovni nosioci aktivnosti Dubrovčani. Razloge za to nije teško pojmiti. Dubrovčani su bili mnogo bogatiji od domaćeg stanovništva, a njihovo iskustvo i veze u trgovini bili su neprocjenji-vi. Tako, Dubrovčani u Srebrenicu donose trgovanje pomoću kompanija, čime i u sred-njovjekovnu Bosnu dolazi jedan od osnov-nih načela zapadnog poslovanja. Pored tr-govačkih društava, u Srebrenici trgovina se obavljala i preko “prokuratora”, ovlaštenih zastupnika koji su u ime lica koja su ih ovla-stila mogli da šalju i primaju robu, uzimaju zajmove, vraćaju dugove, sklapaju ugovo-re i podnose tužbe. Postojali su i “faktori”, pomoćno plaćeno osoblje koje je primalo robu i novac iz Dubrovnika. Potpuno je logično da je u trgovini iz Srebrenice do-miniralo srebro, koje je i mjereno poseb-nom mjerom – ad pondus de Srebreniza. U mnogo manjoj mjeri iz Srebrenice izvoze se olovo i vosak, u čemu ulogu imaju i domaći trgovci, budući im je bila zabranjena trgovi-na srebrom. U uvoznoj trgovini dominiraju

prikazi

• 434 •

tkanine, porijeklom uglavnom iz Italije. O razvijenosti trgovine u Srebrenici svjedoči i postojanje trga, “panađura” – sajma i pa-zarnog dana – dies foris. Naročito je intere-santno da je u Srebrenici zabilježen dosada jedini poznati naziv ulice iz našeg srednjeg vijeka – Via de merchado. Ovo poglavlje je obogaćeno i nizom primjera iz izvora, koji se, nažalost, ne navode u ispisu, nego je samo data njihova lokacija u arhivima, što je i ka-rakteristika starije historiografije, čime je i knjiga pomalo osiromašena.

Pored rudarstva i trgovine, autorica obraća pažnju i na manje razvijene privredne grane, kao što su zanatstvo (javlja se niz zanata – ko-vači, zlatari, krojači, suknari ...), poljoprivreda, stočarstvo i ostala zanimanja (ljekari, narodni vidari, glumci, telali, sveštenici, brodari itd.).

Drugi dio knjige odnosi se na stanovniš-tvo srednjovjekovne Srebrenice i društvene strukture u njoj. Ovdje imamo dva poglav-lja: Удио Дубровчана (69-95) i Домаће становништво (97-108). Analize koje au-torica donosi u ovim poglavljima predstav-ljaju i najveći odmak u odnosu na dosadaš-nju historiografiju. Prezentiran je ukupan broj Dubrovčana, sortiran po pojedinim godinama, iz čega se vidi da naglo okuplja-nje Dubrovčana počinje prelaskom Srebre-nice pod srpsku vlast 1411. da bi kulminirao 1439. kada je zabilježen rekordan broj od 459 dubrovačkih građana u Srebrenici. Bili su zastupljeni i članovi dubrovačke vlastele i pučani, u omjeru od 1:10, a oni se u izvo-rima jasno razlikuju po prezimenima i tituli ser uz ime vlastele. Od poznatih dubrovač-kih rodova, u Srebrenici su najzastupljeniji bili: Gučetići, Sorkočevići, Gundulići, Buni-ći, Crijevići, Lukarevići i drugi. Kod pučana autorica ističe veliki problem kod identifika-cije, jer su porodična imena slabo formirana. Iz izvora najpoznatiji su Paoko Stipašinović

i Dabiživ Dobretić zvani Latinica, te autori-ca daje iscrpne podatke o njima. U izlaganju o domaćem stanovništvu, interesantna su zapažanja da su se Sasi vremenom potpuno asimilirali u okruženje i da “Sas” gubi etnič-ko značenje a postaje sinonim za rudare. Ta-kođer, istaknuto je i to da su mnogi domaći stanovnici, pretežno iz višeg sloja, dobili i dubrovačko građanstvo. U tom smislu osvi-jetljeni su životi i karijere članova porodice Doberkovića kao i Živka Ivanovića Ligatice.

U trećem dijelu knjige, autorica se bavi ur-banim ambijentom Srebrenice XIV i XV sto-ljeća. Poglavljem Изглед насеља (111-121), na osnovu naziva srebreničkog naselja u du-brovačkim izvorima, izložen je historijski pre-gled njegovog razvoja. U prvim spomenima, Srebrenica se označava kao mercatum ili rije-đe forum, što se odnosi na naselje oblika trga na kojem se, pored domaćeg stanovništva, javljaju i prvi dubrovački naseljenici. S naglim privrednim usponom početkom XV stoljeća Srebrenica se naziva gradom – civitas, u kome je sve jača dubrovačka kolonija, a nemirne prilike su zahtijevale i podizanje utvrđenja – castro, koje se u izvorima prvi put javlja 1425. Srebrenica je dakle tipična po tome što je podgrađe prethodilo utvrđenju. Nakon ovog podizanja tvrdog grada – Srebrenika, u du-brovačkim izvorima Srebrenica se označava kao podgrađe – varoš ili borgo. Pored ostalih urbanih elemenata, Srebrenicu su karakte-risale i kanalizacija, po čemu je jedinstvena među naseljima unutrašnjosti Balkana, zatim prisustvo navedene ulice – Via di merchado kao i franjevačkog samostana. U posljednjem poglavlju, Уређење и култура (123-150), autorica se bavi uređenjem gradskog naselja i njegovom materijalnom i duhovnom kul-turom. Istaknuto je da je gradsko uređenje Srebrenice naslijeđeno od Sasa, a karakteriše ga gradsko vijeće od 12 članova, “purgara”,

prikazi

• 435 •

na čijem čelu je bio knez. Način biranja vi-jeća i njegovog mandata nisu poznati. Ovo vijeće se ponekada nazivalo i saski sud - Cu-ria Teutonicum, koji se vremenom pretvorio u curia Sclavorum ili curia purgarorum. Sve ovo svjedoči o postojanju određenog stepena samouprave koja, međutim, nikada nije dose-gla nivo kao u gradovima zapadne Evrope, što autorica argumentira i nepostojanjem grad-ske vijećnice. Od organa vlasti, najznačajnija bila je funkcija kneza, koju su najčešće obna-šali članovi porodice Latinica, a koja se pre-laskom u Despotovinu terminološki mijenja u funkciju vojvode. Postojali su još carinici, telali, pristavi koji su bili izvršna vlast – neka vrsta policije, pisari, kuriri itd. Autorica indi-rektinim putem, preko dubrovačkih izvora, dokazuje da je Srebrenica imala i svoj Statut, iako njegovi ostaci nisu pronađeni.

Da se srednjovjekovna Srebrenica ra-zvila u naselje sa svim urbanim karak-teristikama, svjedoče i ostaci njene ma-terijalne i duhovne kulture. Iako nisu brojni, ipak se u dubrovačkim izvorima mogu pronaći tragovi o svakodnevnom životu stanovnika Srebrenice. Ti trago-vi se odnose na način odijevanja, ukrasne predmete, vrste oružja i jačanje pismenosti. U razvoju pismenosti veliku ulogu imali su franjevci iz lokalnog samostana, a autorica izdvaja istaknutog filozofa i teologa, pori-jeklom Srebreničanina, franjevca Jurja Dra-gišića. Dat je i pregled vjerskih prilika, gdje se većina informacija u izvorima odnosi na katoličku crkvu i franjevački samostan. O Crkvi bosanskoj autorica ne daje nikakve vijesti, dok poglavlje završava zaključkom da su pravoslavne crkve i stanovništvo postojali u Srebrenici i prije osmanskog osvajanja.

Završni dio knige pripada posebnom po-glavlju Сребреница у историји балканских градова (153-158) koje predstavlja rekapitu-

laciju naprijed rečenog i prilogu Дубровчани у Сребреници (161-227) u kome je dat poi-menični spisak 257 vlastelina i 2196 pučana iz Dubrovnika, koji su spomenuti u izvori-ma kao stanovnici Srebrenice.

Najnoviji rad Desanke Kovačević-Kojić je primjer sveobuhvatne monografije nekog srednjovjekovnog naselja. Najveća vrijednost ovog djela, je prije svega u izrazitom oslanjanju na dubrovačkoj građi, te ovaj rad predstavlja još jednu potvrdu o vrijednosti Dubrovčana kako za našu prošlost, tako i za sadašnjost. U srednjem vijeku, razvoj Srebrenice bio je di-rektno ovisan o zainteresiranosti dubrovačkih preduzetnika za njena rudarska bogatstva, a danas, broj i vrijednost podataka za historiju našeg srednjovjekovlja direktno ovise o poda-cima koje su ti poduzetnici ostavili iza sebe. Iako je Srebrenica ušla u spoznaju neakadem-ske javnosti Svijeta tek sa užasnim dešavanji-ma vezanim sa genocidom tokom agresije krajem XX, ona je svoj zlatni period proživje-la krajem XIV i u prvoj polovini XV stoljeća, kada je spadala u red najrazvijenijih gradova unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Upra-vo taj period, ovom dugo očekivanom knji-gom, dobija svoje zasluženo visoko mjesto u historiografiji o srednjovjekovnoj Bosni.

dženan dautović

Есад Куртовић, Из хисторије банкарства Босне и Дубровника у средњем вијеку (Улагање новца

на добит), Историјски институт, Посебна издања, књ. 59, Београд,

2010, 173 str.

Esad Kurtović je 2000. godine uspješno odbranio magistarski rad pod nazivom Ula-ganje novca na dobit u konavoskom krugu.

prikazi

• 436 •

Rukopis tog magistarskog rada pod nazivom Iz istorije bankarstva Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku (ulaganje novca na do-bit) objavljen je u posebnim izdanjima Isto-rijskog instituta iz Beograda 2010. godine.

Analizirajući na početku knjige dosadaš-nja gledišta u historiografiji o ovoj proble-matici autor u uvodnom dijelu konstatuje da osim nepreciznog prezentiranja raspoložive izvorne građe neki autori su najviše grešaka pravili u poistivjećivanju ulaganja novca na dobit sa depozitom, te u nepoznavanju teh-nike poslovanja u okviru ovih bankarskih poslova. Iz navedenog je proizišao cilj i metod rada autora. Cilj teme je da identificira ban-karska poslovanja i zaokruži ih u jednu cjeli-nu sa svim njihovim implikacijama u historiji odnosa Bosne i Dubrovnika u srednjem vije-ku, putem prepoznatljive formulacije “Kona-voskog kruga”. Cilj istraživanja nametnuo je metod rada upravo kroz formulaciju “Kona-voskog kruga”, termina kojim su obuhvaćeni svi akteri poslovanja. Kada je riječ o izvorima autor je svoja istraživanja usmjerio na nedo-voljno iskorištenu ćirilsku građu, kako objav-ljenu tako i neobjavljenu.

Autor jasno razgraničava pojam depozi-ta od ulaganja novca na dobit i konstatuje da za bosanske velikaše “depozit predstavlja najveći stupanj zaštite imovine, a ulaganje novca na dobit njegovu oplodnju”. Autor dalje zapaža da je ulaganje novca na dobit u Dubrovniku dio kompleksne dubrovačke politike u sticanju Konavala. Metodološ-kom formulacijom “Konavoskog kruga” po autoru se prepoznaje težnja Dubrovnika za proširenje svoje teritorije. U tom sluča-ju Dubrovnik se pojavljuje u ulozi bankara koji raspolaže uloženim sredstvima, a ulaga-či su bosanska vlastela iz zaleđa koja ostva-ruje godišnju dobit kao kamatu na uložena sredstva. Glavni akteri ulaganja novca na

dobit su Sandalj Hranić, Radoslav Pavlović te Pribislav Pohvalić i Brailo Tezalović. Sva-kom od njih autor je posvetio posebno po-glavlje. Analizom poslovanja autor je došao do zaključka da su njihovi nasljednici imali pasivno učešće korišćenja dobiti na uložena sredstva te likvidaciju glavnice.

Kroz sagledavanje učešća predstav-nika iz dubrovačkog zaleđa u ulaga-nju novca na dobit autor je napravio znatan pomak u sagledavanju ukupnog ban-karstva u Dubrovniku. Poseban doprinos autora u rasvjetljavanju problema ulaganja novca na dobit unutar Konavoskog kruga je u njegovom detaljnom objašnjenju tehnike poslovanja, kojom prilikom autor ponovno ističe da je potrebno ovo poslovanje razliko-vati od drugih bankarskih poslova, osobito depozita. Kako je ovo poslovanje u najužoj vezi sa prodajom Konavala Dubrovčani-ma od strane Sandalja Hranića i Radoslava Pavlovića, to su neki autori pogrešno pro-tumačili ovo poslovanje kao “garanciju” za-državanjem dijela novca ulagača od prodaje Konavala, dok se Dubrovniku ne osigura ulazak u posjed kupljene zemlje, uz kamatu od 5%. Autor knjige ukazuje na činjenicu da se takvo što nigdje ne spominje u doku-mentima, te da se ustvari spominje “zamrza-vanje” poslovanja (glavnice i isplate kama-te) dok im se ne obezbjedi potpuni ulazak u posjed. Obrazlažući tehniku poslovanja ulaganja novca na dobit autor objašnjava sve njegove faze počev od otvaranja poslovanja, pa preko obrazloženja svakog dokumenta koji prati to poslovanje. Otvaranje poslo-vanja započinje sa najavom ulaganja koja je uvrštena kao privilegij u povelje kojima Du-brovčani obdaruju glavne aktere u prodaji Konavala. Slijede dokumenti koji omoguću-ju sagledavanje poslovanja, a to su vjerovni list, matica uloga, priznanice o ostvarenoj

prikazi

• 437 •

dobiti i zapisnici dubrovačke kancelatije. Vjerovni list predstavlja “punomoć”, ovjeru izjave aktera poslovanja da je zastupnikova riječ pravosnažna, jer su zastupnici ustvari ti koji obavljaju najveći dio aktivnosti u okvi-ru ovog poslovanja. Osnovni dokument je matica, ustvari povelja koja obezbjeđuje vje-rodostojnost u svim transakcijama. Sastavni dio ove povelje je oporuka kojom su ulagači određivali svoje nasljednike u poslovanju.

Na kraju autor zaključuje da je korist Dubrovčana u ovoj vrsti bankarskih poslo-va bila višestruka. Posebno ističe da su oni ulaganje novca na dobit koristili kao jako političko sredstvo u stabilizaciji odnosa sa zaleđem. Vlastelu iz zaleđa, pak, ovo po-slovanje je prema autoru “iz krute feudalne zbilje uvodilo u stabilne ekonomske tokove novog evropskog građanskog društva”.

Iz svege gore navedenog može se kon-statovati da knjiga Iz historije bankarstva Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku (Ulaganje novca na dobit)” autora dr. Esa-da Kurtovića predstavlja izuzetan doprinos u sagledavanju odnosa Bosne i Dubrov-nika u srednjem vijeku, kroz prizmu ula-ganja novca na dobit. Uz ovu i knjiga pod nazivom Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača objavljenu 2009. godine u izdanju Instituta za istoriju Sarajevo, koju je kao doktorsku disertaciju pod nazivom Sandalj Hranić Kosača i njegovo doba autor odbranio 2006. godine, predstavljaju veliki doprinos u rasvjetljavanju historije srednjovjekovne Bosne, podacima o jednom od Kosača, kojima je dopunio sliku o ovoj značajnoj bosanskohercegovačkoj vlasteli, ali i o političkim, ekonomskim i društvenim prilikama u srednjovjekovnoj bosanskoj dr-žavi, što je zaista nedostajalo u bosanskoher-cegovačkoj historiografiji.


Emperor Sigismund and the Orthodox World, (Hrsg. Ekaterini mitsiou

– mihailo Popović – Johannes Preiser-Kapeller – Alexandru

Simon), Österreichische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften,

Bd. 410, Veröffentlichungen zur Byzanzforschung, Bd. XXIV, Wien,

2010, 158 str.

Urednički trud ekipe mladih stručnjaka, znanstvenih suradnika Instituta za bizant-ska istraživanja Austrijske akademije nauka – Ekaterine Mitsiou, Mihaila Popovića i Johannesa Preiser-Kapellera – uz pomoć ko-lege Alexandru Simona sa Univerziteta “Ba-beş-Bolyai” Cluj-Napoca u Rumuniji, proi-zveo je izuzetno vrijednu knjigu posvećenu kralju i caru Sigismundu Luksemburškom.

Zbornik radova je rezultat objedinjavanja jednog dijela tematski srodnih izlaganja pro-čitanih na velikoj međunarodnoj konferenci-ji Sigismund Luksemburški i njegovo vrijeme (Sigismund of Luxemburg and his Time), održanoj u decembru 2007. godine, na 370. obljetnicu Sigismundove smrti, u Velikom Varadinu, gdje se nalaze i carevi posmrtni ostaci. Zbornik, kroz sedam radova na fran-cuskom, njemačkom i engleskom jeziku, te-matizira odnos Sigismunda Luksemburškog (1368-1437), ugarskog kralja, rimsko-nje-mačkog cara i cara Svetog Rimskog Carstva sa pravoslavnim svijetom. Zbog univerzalnog karaktera svoje vlasti, ali i kompleksnih poli-tičkih prilika tog vremena, Sigismund je igrao značajnu ulogu i za katolike zapadne Evrope, ali i za pravoslavce u njenom istočnom i jugo-istočnom dijelu. Posebno su bile intenzivne Sigismundove veze sa dvjema pravoslavnim podunavskim kneževinama Moldavijom i Vlaškom, ali i sa pravoslavnim stanovništvom koje je u velikom broju živjelo u Ugarskoj. Cilj

prikazi

• 438 •

radova sabranih u ovom zborniku bio je da se uz analizu napora ulaganih za jedinstvo, kako Istočne i Zapadne crkve, tako i same Zapadne crkve, krajem 14. i tokom 15. stoljeća, osvije-tle diplomatski, vojni i crkvenopolitički mo-menti ključni za Sigismundov odnos prema pravoslavlju. Posebna je pažnja u tome smislu posvećena njegovim političkim planovima u kontekstu odbrane od osmanske opasnosti. S obzirom na to da različiti suvremeni bizant-ski izvori na grčkom jeziku također govore o pojedinim aspektima ovog problema, može se smatrati opravdanim što su vladavinu jed-nog “zapadnog” monarha obradili znanstve-nici prvenstveno angažirani na proučavanju tema iz prošlosti Bizanta. Upravo će zbog ovog interdisciplinarnog pristupa izdanje biti podjednako zanimljivo stručnjacima koji se bave srednjovjekovnom prošlošću Zapadne i Istočne Evrope.

Prvi rad u zborniku je djelo Francka Co-llarda, D’Henri VII à Sigismond de Luxem-bourg: une dynastie impériale à l’épreuve du poison (9-16), i posvećeno je istraživanju i dokumentiranju pokušaja trovanja vladara iz dinastije Luksemburgovaca. Sigismund je, prema sačuvanim podacima, bio šesti vladar iz ove porodice kojega su protivnici nastojali usmrtiti trovanjem. Njegovi su prethodnici – brat Vaclav, otac Karlo IV, djed Ivan, ali i pradjed car Henrik VII – također bili žrtve sličnih pokušaja. Autor ukazuje na činjeni-cu da je bilo i drugih bolesti, poput malarije ili dizenterije, koje su suvremenici zbog ne-znanja liječnika pripisivali trovanju, ali i na to da je otrov bio korisno političko oružje i značajno propagandno sredstvo, jer je ozdravljenje nakon pokušaja trovanja pripi-sivano snazi vladara, njegovoj nadnaravnoj moći i Božijoj pomoći.

Prilog Julije Dücker, Sigismund und der Konflikt um die Königskrönung Witolds von

Litauen 1429/30 (17-25) govori o Sigismun-dovoj ulozi i držanju prema događajima veza-nim za namjeru krunjenja Witolda Litavskog za kralja. Sukob je izbio nakon sastanka u januaru 1429. na kojem je Sigismund predlo-žio Witoldovo krunjenje i uzdizanje velikog vojvodstva Litvanije na rang kraljevine, čemu se usprotivio poljski kralj Vladislav Jagelo. Poljaci su u narednom periodu poduzeli sve mjere da spriječe krunisanje koje na samom kraju i nije obavljeno zbog Witoldove smrti u oktobru 1430. godine.

Rad Ekaterini Mitsiou Vier byzantinis-che rhetorische Texte auf westliche Herrscher (Četiri bizantska retorska teksta upućena za-padnim vladarima, 27-39) donosi analizu četiri pohvale koje su bizantski pisci i govor-nici uputili vladarima na katoličkom Zapadu. Prvi bizantski enkomion, tj. pohvalni tekst, za jednog zapadnog vladara bio je posvećen caru Fridrihu Barbarosi (1152-1190). Nakon njega jedan je posmrtni govor (lat. oratio fu-nebris) posvećen caru Fridrihu II od Hohen-staufena (1212-1250). Enkomijastički tekst sličnog sadržaja bio je napisan i za kiparskog kralja i titularnog kralja Jerusalema Hugu IV od Lusignana (1324-1359), dok je posebna pažnja u radu posvećena pozdravnom go-voru za Sigismunda Luksemburškog, čije se autorstvo pripisuje kardinalu Isidoru Kijev-skom († 1463). Autorica ubjedljivo raspravlja o razlozima nastanka tih tekstova, te njihovoj ideološkoj pozadini.

Naredni rad u Zborniku potpisuje au-tor Dan Ioan Mureşan, Une histoire de trois empereurs. Aspects des relations de Sigismond de Luxembourg avec Manuel II et Jean VIII Paléologue (41-101). To je ujedno i najduži rad koji obimom obuhvata više od trećine knjige, a govori o Sigismundovim odnosi-ma sa suvremenicima, bizantskim carevima Manojlom II i Jovanom VIII Paleologom.

prikazi

• 439 •

U historiografiji su odnosi između ova tri vladara uglavnom promatrani kroz prizmu križarskih ratova i nastojanja za oslobo-đenjem Carigrada iz osmanskog obruča. Za bizantsku stranu, pritisnutu od Osman-lija, oslonac na katoličke vladare zapadne Evrope predstavljao je manje od dva zla, i na koncu je postalo neizbježna “opcija”. Autor polazi od teze da historičari koji su anali-zirali odnos Ugarske i Bizanta u njihovoj ulozi priprema za križarski rat koji je završio u Nikopolju, nisu imali dobar pristup pro-blemu. On analizira tezu srednjovjekovnih pisaca prema kojoj su “šizmatici” krivi za teški poraz kod Nikopolja i opisuje Sigi-smundov dolazak u Carigrad odmah nakon poraza. Cijela su zbivanja popraćena i u kon-tekstu Sigismundovog odnosa prema Srbiji i srpskim velikašima nakon bitke na Koso-vu. Autor naglašava da je u to vrijeme slika političkih dešavanja bila često isprepletena sa vjerskim prilikama, i upravo u tom kon-tekstu on obrađuje pokušaje za crkvenom unijom koja je stajala u centru zapadnih na-stojanja i njihovog odnosa prema Bizantu u zadnjim decenijama njegovog postojanja.

U članku The Order of the Dragon and the Serbian despot Stefan Lazarević (103-106), Mihailo Popović tretira ulogu koju je imao srpski despot Stefan Lazarević u okvi-ru Zmajevog reda, viteškog društva kojeg je zajedno sa suprugom Barbarom osnovao Sigismund Luksemburški 1408. godine radi zaštite svojih interesa. U historiografiji je već primjećen poseban položaj kojeg je na prvom mjestu u spisku pobrojanih vitezova Zmajevog reda zauzimao despot Stefan, a autor u svom radu obraća pažnju na inicija-ciju novih članova u red, na njihove dužno-sti te na značku Zmajevog reda. Također se bavi problemom razmimoilaženja ugarskih i srpskih izvora o despotovom članstvu, te

postavlja pitanje da li su pravoslavni članovi reda, uključujući i despota, morali preći na katoličku vjeru kako bi bili primljeni u član-stvo ovog društva.

Johannes Preiser-Kapeller u radu “Denn der Krieg umschließt uns von allen Seiten”. Vorboten und Nachwehen der Schlacht von Nikopolis 1396 im Sprengel des Patriarc-hats von Konstantinopel (107-125), ana-lizira pisma pisana za vrijeme Bajazidove opsade Carigrada a u kojima se spominje Sigismund. On ističe da je u tom vremenu patrijarh bio ekumenski, ali da car više nije, te u prilogu rada donosi spisak odabranih spisa i patrijaršijskih i carskih poslanstva van Konstantinopolja prije i poslije bitke kod Nikopolja (1396) sve do bitke kod Angore (1402). Spisak je objavljen u formi regesta, sa pozivom na relevantne zbirke izvora i li-teraturu u kojoj se o određenom pismu ili poslanstvu može više saznati.

Posljednji rad u zborniku potpisuje Alexandru Simon, Annus mirabilis 1387: King Sigismund, the Ottomans and the Ort-hodox Christians in the Late 1380s and Early 1390s (127-152). Autor daje pregled poli-tičkog i ideološkog naslijeđa, kao i promjena unutar interesne sfere ugarskog kraljevstva (Archiregnum Hungaricum) tokom 70-tih i 80-tih godina 14. stoljeća. On se fokusira na jugozapadno krilo odbrane Ugarske te je posebno poglavlje svog rada naslovio “Od bosanskog izazova do tampon država sjeve-rozapadnog Balkana”. Polazi od smrti srpskog cara Dušana 1355. godine i ukazuje na to da su osmanski uspjesi zaustavili latinsku ek-spanziju na Balkanu. Prema njegovom tuma-čenju, kralj Ludovik je odugovlačio sukob sa Osmanlijama kako bi se posvetio unutrašnjim pitanjima i konsolidiranju svoje kraljevine. Dalje raspravlja o jadranskom frontu u kon-tekstu regionalnih sukoba i ističe da ni Srbija

prikazi

• 440 •

ni Bosna nisu mnogo obećavale Sigismundu u pogledu stvaranja baze za anti-osmansku politiku. Prema ocjeni autora, bosanski je kralj, čije ime, nažalost, skoro konstantno piše u iskrivljenom obliku Trvtko, predstavljao najveću prijetnju Sigismundovom autoritetu na jugu. Autor piše i o zapadnom Balkanu između Ugarskog kraljevstva i Osmanskog carstva. Tu opisuje bosansku bitku kod Bi-leće u augustu 1388. protiv vojske koju je predvodio Lala Šahin paša, a zasluge za po-bjedu nad Osmanlijama u tom boju pripisuje srpskoj vojsci. On zaključuje da je Tvrtkova smrt, koliko god korisna za Sigismunda, ipak ugarskog kralja ostavila otvorenog osman-skim napadima, i da je svojim akcijama protiv Tvrtka u Dalmaciji Sigismund zadao težak udarac najvećem neprijatelju Osmanlija na jugoistoku Evrope. Članak ocrtava svu širi-nu zamršenih političkih odnosa u to vrijeme. U zaključku autor sumira da je Sigismundov sistem “tampon država”, kojeg je implemen-tirao tokom druge polovine svoje vladavine, bio rezultat rezonovanja koje je imalo za cilj smanjivanje potencijalne “kolateralne štete”. Zauzvrat se broj pravoslavaca odanih kralju značajno povećao.

Svi radovi objavljeni u ovom zborniku su pisani na visokom stručnom nivou i re-zultat su detaljnih sistematskih istraživanja u tematskim okvirima kojima se autori već duže vremena bave. Posebno je vrijedna pa-žnje historiografska širina predstavljenih tekstova i njihova sadržajna raznovrsnost. Također je potrebno istaknuti da je u zbor-niku zastupljen interdisciplinarni pristup s nakanom da se kroz uzajamno promatranje geografskih regija Istočne i Zapadne Evrope srednjeg vijeka dođe do novih saznanja koji bi obogatili našu spoznaju o tom vremenu. U tom smislu je preplitanje tema i istraži-vačkih zadataka poželjno, čak i nužno, kako

bismo stekli što bolji uvid u funkcioniranje pojedinih ustanova i procesa koji su obilje-žili te prostore tokom razvijenog srednjeg vijeka. Uzevši u obzir svakodnevnu komu-nikaciju, te kontakte i saobraćaj ljudi, roba i ideja u naznačenom periodu, stječe se utisak da je to jedini ispravni pristup u razumijeva-nju širih političkih i kulturoloških kretanja koja su oblikovala stvarnost srednjovjekov-nog čovjeka. Stoga je ovakvo promatranje tematike korisno i za shvatanje položaja Bosanskog kraljevstva u Sigismundovim po-litičkim planovima koji su, kako nam i po-sljednji rad objavljen u ovom zborniku svje-doči, bili pod snažnim utjecajem osmanskog prisustva na jugoistoku Evrope.

emir o. filipović

Dubravko Lovrenović, Stećci: bosansko i humsko mramorje

srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 312 str.

Najstarije zapise o stećcima, najmarkan-tnijim kulturološkim biljezima Bosne i Her-cegovine, donosi Slovenac Benedikt Kuripe-šić u djelu pod nazivom Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Međutim, tek krajem 19. stoljeća, uporedo s osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu pojavljuju se i prve naučne rasprave o ovom fenomenu. Da-nas raspolažemo sa adekvatnim odgovorima na većinu problema vezanih za ovu oblast, ali je u pojedinim segmentima ostalo prosto-ra za daljnja istraživanja. Najveći doprinos u proučavanju ove teme dao je Šefik Bešlagić, naučnik koji je svoj cijeli životni vijek posve-tio ovom fenomenu. Od njegovih publikacija izdvajaju se dvije, jedna iz 1971. godine pod nazivom Stećci. Kataloško-topografski pre-

prikazi

• 441 •

gled, te Stećci – kultura i umjetnost objavljena 1982. godine. Posthumno je 2004. objavljen i njegov Leksikon stećaka. Pored Bešlagića pro-učavanjem stećaka su se bavili i Alojz Benac, Đuro Basler, Pavao Anđelić, Marian Wenzel, Ćiro Truhelka, Vid Vuletić Vukasović, Mar-ko Vego, te mnogi drugi.

Odgovore na neka preostala pitanja o stećcima svojom je monografijom pokušao dati Dubravko Lovrenović, profesor na Od-sjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sa-rajevu, član Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i Komisije za saradnju sa UNESCO-m.

Knjiga je podijeljena u četiri tematske cjeline, a u sastav ove publikacije ušao je i ve-liki broj fotografija stećaka. Prvo poglavlje pod naslovom Historiografska dekonstrukci-ja (17-54) predstavlja uvod u studije o steć-cima. Tu su navedeni problemi u izučavanju ovog fenomena nastali u posljednjh stotinu godina. Među njima je najvažnije pitanje kome pripadaju stećci? Početkom 20. sto-ljeća pojedini su autori podržavali teoriju po kojoj bi stećci bili bogumilski nadgrobni spomenici. Autor u ovom poglavlju navodi više dokaza koji definitivno skidaju misteri-ju bogumilstva sa stećaka. To zaključivanje proizišlo je iz uočavanja da se na mjestima gdje su se nalazili grobovi sa stećcima, kasni-je ukopavalo i katoličko i pravoslavno sta-novništvo, te pronalaskom stećaka unutar katoličkih crkava.

U sastavu drugog poglavlja Umjetnič-ka raspjevanost i razigranost smrti na stećku (55-156), našao se detaljan opis nastajanja stećaka, objašnjenja najčešćih motiva na stećcima, te epitafi. Izvorni nazivi za ste-ćak su bilig, kam, zlamen, kuća, vječni dom, dok postoji i ona vrsta naziva koji su stolje-ćima ustaljeni u narodnom govoru kao što su mramorje, grčko groblje, kaursko groblje,

divsko groblje. Autor monografije donosi klasifikaciju ukrasnih motiva na stećcima u pet skupina koje se međusobno prepliću i upotpunjuju, a to su: socijalni i religiozni simboli, predstave posmrtnih kola, figural-ne predstave i tzv. čisti ornamenti.

Najznačajniji religijski simboli prikazani na stećcima su križ i polumjesec, a njihovo spajanje odražava spajanje starog paganskog vjerovanja sa kršćanstvom. Autor dalje na-vodi pojavu naziva trizna ili trzna, koji je označavao centralno mjesto u selu na kojem se izvodilo žalosno kolo za dušu pokojnika. Za ovakva mjesta ustaljen je i pojam igrište. Najčešće figuralne kompozicije na stećcima su: predstave konjanika, dvoboja, viteških igara, lova, raznih životinja, predstave ljud-ske glave. Sve ove predstave se nalaze i u onovremenim zapadnjačkim umjetničkim djelima. Najčešće su konjanici prikazani sa viteškim atributima (kopljem, mačem, lu-kom i kacigom), a scena dva konfrotirana konjanika je inače jedna od najstarijih da-tiranih figuralnih kompozicija na stećcima. Također je česta i scena lova na jelene, kao i predstava ptice. Od preostalih prikaza tre-ba izdvojiti kao česte i motive lava, te konja. Autor je uložio mnogo vremena i strpljenja u pojašnjavanje predstava na stećcima kroz prizmu religijsko-mitoloških značenja. Čisti ornamenti su podijeljeni u tri zasebne skupi-ne: arhitektonske, biljne i geometrijske. Bo-gat umjetnički repertoar stećaka ogledalo je dostignuća romaničke i gotičke umjetnosti srednjovjekovne epohe. Prikazi na stećcima predstavljaju pokušaj da se kroz alegoriju iz-mire razum i vjera, da se nepismenom čovje-ku približi i rastumači Biblija.

Posebno mjesto u ovoj monografiji za-uzimaju epitafi. Areal natpisa na stećcima ograničen je na istoku Podrinjem, Kona-vlima na jugu, Glamočem na zapadu, te

prikazi

• 442 •

predstavlja jako važan dio monografije iz razloga što na ovim stranicama autor poku-šava razjasniti prisvajanje stećaka kao kato-ličkih, odnosno pravoslavnih spomenika. Teza o interkonfesionalnosti stećaka nije došla od nemogućnosti da se stećci priklone na jednu, drugu ili treću stranu. Dokaze za ovakvo tumačenje treba tražiti na mjestima gdje su stećci postavljani. Poznata je činje-nica da tradicija ukopavanja umrlih kod stanovnika jednog mjesta može trajati hi-ljadama godina. Na mjestima gdje se nalaze ili gdje su se nalazili stećci vidljivi su trago-vi i kasnijih pokopavnja umrlih i to iz svih konfesija koje su rasprostranjene u Bosni i Hercegovini. Iz pročitanih imena pokojni-ka sa epitafa jako je teško odrediti njihovu konfesionalnu pripadnost, no i to je u ne-koliko slučajeva potvrdilo autorovu tezu o interkonfesionalnosti stećaka.

Monografija Stećci: bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, predstavlja veliki korak naprijed u rasvjetljavanju istine o steć-cima kao najvećem fenomenu bosanskog srednjovjekovlja. U ovom naučnom djelu autor je skrenuo pažnju struci i javnosti na najvažnije činjenice u izučavanju stećaka. Jedna od činjenica jeste da stećci polako ne-staju, te su zaista tužni podaci da je njihov broj u posljednjem stoljeću prepolovljen. U knjizi je ponuđeno mnoštvo dokaza koji potkrepljuju teoriju o interkonefesionalno-sti stećaka. Neminovno je istaći da su kroz prikaze smrti na stećcima vidljivi živi kon-takti što ih je bosansko društvo 14. i 15. sto-ljeća održavalo sa zapadnim svijetom.

enes dedić

Bijeljinom na sjeveru. Epitafi su podije-ljeni u nekoliko skupina: natpisi sa vjer-skim formulama, natpisi koji ilustriraju motiv junačke (viteške) smrti, natpisi koji daju informaciju o pokojniku, natpisi koji bilježe samo pokojnikovo ime, natpisi sa moralnom (vjerskom) poukom, te natpisi sa verbalnom i simboličkom invokacijom koji predstavljaju posebnu cjelinu. Kao posebna cjelina predstavljeni su epitafi na nišanima - muslimanskim nadgrobnim spomenicima. Sve navedene skupine epitafa su detaljno pojašnjene uz primjere.

Treće poglavlje nosi naziv Nekropole – “gradovi mrtvih” (157- 232). U prvom dije-lu autor pojašnjava kako gradnja nekropola blizu naselja predstavlja jednu zajednicu živih sa mrtvima. Jedan od običaja bio je podizanje tzv. porodičnih nekropola, a naj-poznatije su nekropole Sankovića i Milora-dovića, te nekropole u Donjoj Zgošći i na Pavlovcu. U daljem tekstu navedene su zone rasprostranjenosti stećaka i klesarske škole. Vodeće mjesto među njima pripada klesar-skim školama na području Hercegovine sa središtima u okolici Stoca, Trebinja, Bileće, Gacka, Nevesinja, Konjica i Lištice. Glavni klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali su područje između Kupresa i Duvna, a u sre-dišnjoj Bosni okolicu Travnika. U istočnoj Bosni opaža se djelovanje četiri radionice, između Kladnja, Olova i Ilijaša, oko Zvorni-ka, na Ludmeru, te u okolici Rogatice. Ova regionalna izdiferenciranost očituje se i u odabiru oblika i motiva. Hercegovačke ško-le odlikuju se monumentalnim sarkofazima i visokim sanducima ukrašenim figuralnim predstavama, dok se kod istočnobosanskih razvio oblik stećka uspravnog tipa sa portre-tima pokojnika.

Posljednje poglavlje, Bosanska škola smr-ti – interkonfesionalnost stećaka (233-251),

prikazi

• 443 •

Enver Imamović, Sarajevska Hagada, ART7, Sarajevo, 2009, 143 str.

Autor knjige, koja je nakon izdavanja 2009. godine, pobudila veliku zainteresi-ranost, bosanskohercegovački arheolog i historičar, Enver Imamović, profesor eme-ritus na Filozofskom fakultetu Univerzi-teta u Sarajevu, jedan je od najpoznatijih istraživača prošlosti Bosne i Hercegovine i najzaslužniji za očuvanje brojnih eksponata Zemaljskog muzeja tokom ratnih dešavanja uzrokovanih raspadom bivše SFRJ. Kao gostujući profesor je predavao i na Univer-zitetima širom svijeta, a neki od njih su Uni-verziteti u Kairu, New Delhiju, Bombayu i Calcutti. Pored toga, kao izvrstan struč-njak učestvovao je u brojnim arheološkim ekspedicijama, na Tibetu, Nepalu, Indiji, Tajlandu, Andama, Galapagosu i području Amazona. Tokom rata u Bosni i Hercegovi-ni od 1992. do 1995. godine Enver Imamo-vić je bio direktor Zemaljskog muzeja, a od 1995. godine je i predsjednik Nacionalnog komiteta Međunarodnog muzejskog vijeća za Bosnu i Hercegovinu. Napisao je velik broj članaka i surađivao sa mnogo časopisa a izdao je i nekoliko knjiga, među kojima je i Sarajevska Hagada. Predan rad emeritusa Envera Imamovića, tokom dugogodišnje znanstvene karijere je ostavio neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj arheološkoj i hi-storijskoj znanosti. Jedan od ovih tragova je i niz događaja na zaštiti Sarajevske Hagade tokom ratnih zbivanja u okolini Zemaljskog muzeja, a koje iz ličnog iskustva autor opisu-je u svome djelu.

Kao što se iz samog naziva knjige može zaključiti, fokus autora je upravo Sarajevska Hagada, kao vrijedan dokument i eksponat, za nju usko vezane činjenice, njena historija i njen značaj, kako za Jevreje, tako i za Bosnu i Hercegovinu, pa i šire. Pored toga, autor

navodi dosta važnih historijskih činjenica i podataka. Dotiče se također i općih stvari u poznavanju kulture jednoga naroda, kao i vremenskog razdoblja i osoba koje su bliske s događajima vezanim za ovaj jedinstveni primjerak jevrejske vjerske knjige. Uz sve to, na interesantan i intrigantan način autor prepričava nevjerovatne događaje, koji su ra-zlog očuvanja ove Knjige kroz historiju, kao i uvjete u kojima se danas nalazi i održava.

Hagada, kao što je već istaknuto, je je-vrejska vjerska knjiga, koja najvećim sadrža-jem govori o oslobađaju Jevreja iz egipatskog ropstva te koja se koristila u vjerskom kuć-nom obredu Pesah, koji je treći najvažniji jevrejski praznik. Iz nje su se nakon prino-šenja žrtve, tokom obreda čitale anegdote, psalmi i himne. Sarajevski muzej posjeduje još nekolicinu vrijednih hebrejskih rukopi-sa, među kojima se Hagada svakako ističe brojnim svojim posebnostima, kako među tim primjercima, tako i među svjetskim Ha-gadama. Dosta se raspravljalo o tome kada i gdje je nastala Sarajevska Hagada, pa je tako, nakon godina istraživanja, i nekoliko pogreš-nih zaključaka otkriveno da je nastala zapra-vo na prostoru Španije, tačnije u Barceloni. Nakon brojnih pokušaja, pitanje datiranja njenog nastanka je riješeno i Sarajevska Ha-gada se danas, sa velikom sigurnošću datira u prvu polovinu XIV stoljeća, tačnije u 1314. godinu. Posebnost Sarajevske Hagade, kako autor navodi, ogleda se u mnogo čemu. Prije svega, za razliku od ostalih Hagada, Sarajev-ska Hagada posjeduje više minijatura, što i nije toliko neuobičajeno, ali pored toga, sa-drži veći broj iluminacija, u kojima je jasno i pobliže prikazan svakodnevni život do u detalje, a zbog prirode nastanka i korištenja knjige, sadržaj je mogao biti i jeste obliko-van slobodnije, bez umjetničkih ograniče-nja, pod utjecajem španjolskog slikarstva,

prikazi

• 444 •

sa primjesama provincijskih motiva. Sadrži i prikaze samoga vjerskog običaja, unutraš-njost sinagoge, narodnu nošnju, kao i likove ljudi i životinja. Detalji prikazani na ilumi-nacijama i u samome tekstu su odraz jevrej-skog porijekla njenih sljedbenika, što autor navodi radi otkrivanja njene historije i pri-rode nastanka. Prvobitni originalni izgled Hagade je ostao nepoznanica s obzirom da je sadašnji nastao negdje u XIX stoljeću.

Zanimljivo je to da na ovom primjerku, neprocjenjive vrijednosti, ne postoji nikakav pečat ili žig, koji bi označio da se nalazi u po-sjedu Zemaljskoga muzeja, što autor knjige objašnjava tajnim znakom, koji se prenosio sa jednoga direktora Muzeja na drugoga, kojeg je postavio prvobitni direktor Kosta Hörmann, a čiji je trag i sam autor otkrio, tokom spašavanja Hagade u vrijeme ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, u obliku male zamotane hartije sa objašnjenjem. To je prvi od brojnih autorovih navoda o razli-čitom postupanju sa Hagadom, od strane raznih ličnosti ili institucija.

Nakon 1492. godine krenule su mnoge seobe sa područja Španije. Španjolski musli-mani najviše su se kretali preko Gibraltara, dok su se španjolski hebreji, koji su i sami sebe nazivali Sefardima, kretali u svim prav-cima, pa su tako neki od njih izabrali put preko Dubrovačke luke, koja je bila jedna od najznačajnijih luka tog vremena na Jadranu. Otuda su se na razne načine prebacivali na područje Bosne i Hercegovine, pa se dosta njih naselilo, ili do krajnjeg odredišta barem prešlo preko bosanskohercegovačkoga gra-da Foče. Pretpostavlja se, prema autorovim navodima, da je Sarajevska Hagada u Bosnu i Hercegovinu stigla upravo u tim valovima seoba. Moguće je da je u toku ovih premje-štanja stanovništva, jedna ugledna Sefard-ska porodica ponijela ono najvrjednije sa

sobom, što bi, u ovome slučaju, bila Sara-jevska Hagada. Postoje različita mišljenja o tome kako je tačno tekao put od Španije do Sarajeva.

U knjizi možemo naći dosta činjenica i opisa seobe sa prostora Španije u Bosnu i Hercegovinu, razne teorije o tom putu, kao i informacije o svakodnevnom životu Jevreja i njihovoj ravnopravnosti te poštivanju nji-hove tradicije, od prvog doseljavanja nakon 1492. godine. Sve ove informacije autor na-vodi da bi približio javnosti pojavljivanje ove značajne knjige na našim prostorima, kao i da bi činjenica da je Muzej došao u posjed knjige kupovinom iste, od ugledne jevrej-ske porodice, koja je na rubu očaja prodala svoju generacijsku imovinu za mnogo nižu vrijednost od njene stvarne vrijednosti, a čiji je značaj otkriven tek nakon nekoliko godi-na. Tokom procjene i detaljnih pregleda od strane tadašnjih svjetskih stručnjaka, Haga-da je nekoliko puta bila izvan Sarajeva.

Između ostalog, da bi naglasio njen zna-čaj, autor navodi mnoštvo zemalja koje su tražile Hagadu na posudbu za izložbu, što je u nekoliko navrata i odobreno, kao i razne pokušaje manipulacije i preuzimanja Haga-de, među kojima i jedan pokušaj krađe, koji je, kako autor naglašava, spriječen zahvalju-jući brzoj i efikasnoj reakciji i konstantnoj opreznosti i brizi direktora i uposlenika Ze-maljskog muzeja.

Njenu vrijednost potvrđuje i akcija spa-šavanja prepričana iz prve ruke, s obzirom da je inicijativa bila pokrenuta od strane sa-moga autora ovoga djela. U danima kada je Muzej i prostor oko njega bio najviše izložen neprijateljskim paljbama, tadašnji direktor Muzeja, Enver Imamović je sa nekolicinom ljudi, po propisima i riskirajući živote, spasio Sarajevsku Hagadu i odnio je na sigurno, u trezor Narodne banke. U svrhu predočavanja

prikazi

• 445 •

nespremnosti koja je dočekala Muzej, autor navodi i nekoliko drugih vrijednih spome-nika i eksponata, koje su zatekli u muzeju, a za koje su preduzeli i uvjetima prilagođene mjere zaštite i spašavanja. Po riječima autora sasvim je jasno da je Hagada bila jako dobro čuvana i dostupna samo rijetkima, s obzirom na činjenicu da su je teškom mukom pronaš-li i spasili posljednju, a da su prije toga naš-li njen reprint, što je, kako autor navodi, po pronalasku odmah uočio, iako se sa njom do tada susretao samo u knjigama.

Knjiga otkriva i to da su, nažalost, čak i prije završetka rata, počele kružiti glasine da je Hagada prodana, što vlasti nikako nisu željele dopustiti. Usprkos činjenici da su od tadašnjeg direktora Muzeja i glavnoga akte-ra spašavanja rukopisa, samoga autora knji-ge, dobili negativan odgovor o iznošenju Hagade i čitanju iz nje za vrijeme praznika Pesaha, zbog izričito nepovoljnih uslova i opasnosti od propadanja, već dovoljno uni-štene Hagade, vlasti su postupile po svome nahođenju i Hagada je još jednom iznesena u javnost i izložena nestručnom rukovanju, na što je direktor muzeja oštro reagirao.

O njenom svjetskom značaju svjedoči i molba Amerikanaca upućena Muzeju, za dozvolu snimanja dokumentarnog filma, ali sa originalnim primjerkom, na šta je autor, kao tadašnji direktor, teško pristao. U prilog tome idu i navodi o daljnjoj potražnji Sara-jevske Hagade za strane izložbe, gdje se o svakoj, sa opreznošću, dosta raspravljalo.

Sve ove podatke, kao i činjenicu da je Hagada ponovno pregledana od strane svjetskih stručnjaka i napore koji su učinje-ni za prikupljanje sredstava za njenu dalj-nju, adekvatnu konzervaciju i javnu izložbu originala, autor navodi kako bi javnost bila upoznata sa naporima pojedinaca koji su poduzeti, kao i otežavajućih i nesmotrenih

okolnosti koje su dovele do današnje situa-cije. Nažalost, “sef-soba” koja je trebala biti napravljena prema uputama svjetskih struč-njaka, imala je određene nedostatke, koji nisu uklonjeni ni dan danas, tako da je u njoj originalni primjerak Hagade bio izložen samo na oficijelnom otvaranju iste, a u stal-noj postavci se još uvijek nalazi i nalazit će se reprint tog rukopisa. Donacije stranih firmi, po ko zna koji put su potvrdile njen značaj, njeno svjetsko poznavanje i vrijednost koju Zemaljski muzej Sarajeva i čitava Bosna i Hercegovina ima, upravo zahvaljujući na-porima tih ljudi, među kojima se svakako, mora još jednom istaći i autor ove knjige.

Kao zaključak i pokušaj buđenja svijesti javnosti, autor navodi odnos države prema ovoj knjizi, Zemaljskom muzeju kao institu-ciji i svim glavnim akterima njenog postojanja i historije. On objašnjava da najnoviji reprint nisu dobili niti on, niti Muzej, pa niti gosp. Cochen, čije je ona porodično naslijeđe, sve dok nije ponudio da plati pola cijene. Jedino na taj način prvobitni i stvarni vlasnik ovo-ga neprocjenjivoga djela, uspio se izboriti za jedan primjerak svoga generacijskoga nasli-jeđa. Pored ovoga naglašena je i činjenica da Hagada nije iskorištena onako kako bi trebala biti. Za razliku od svjetskih zemalja i njihovih vrijednih eksponata, Sarajevska Hagada se i dalje čuva skrivena u podrum-skim prostorijama, daleko od očiju javnosti, a na pokušaju njenoga javnog izlaganja i ulaganja sredstava se, na žalost ne radi ništa, što, kako autor želi istaći, nije samo greška institucije, niti pojedinaca, niti nedostatak sredstava u tome ima presudnu ulogu, nego činjenica da javnost vjerovatno nije svijesna vrijednosti koju posjeduje i prednosti koje to donosi, a koje autor kroz čitavu knjigu, u svakome opisu i svakoj kritici pokušava istaći.

prikazi

• 446 •

Postoji nada da će, nakon detaljne analize i po uzoru na svjetske meto-de, javnost shvatiti značaj materijalnih spomenika, pravilan način postupanja sa njima i činjenicu da su upravo oni ti koji svjetskom kapitalu donose najviše sredstava i privlače najviše turista i da će shvatiti kakvu vrijednost posjedujemo i koliko je trebamo čuvati. O tome najbo-lje svjedoče završne riječi samoga autora, u kojima on naglašava da bi jedino tada bilo jasno koliki je zapravo gubitak to što Sarajevska Hagada, više od stotinu godina predstavlja mrtvi kapital i što se ne izlaže u javnosti.

tijana križanović

Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu,

Posebna izdanja XXXII, Sarajevo, 2010, 236 str.

U historiografiji značajno mjesto za-uzimaju monografije i biografska djela koja se iscrpno bave određenim proble-mom, pojavom ili osobom. Djela ovog tipa sadrže mnoštvo podataka, jezgrovi-ta su i važna za naučnu i širu javnost. Jed-na takva knjiga nedavno je publikovana od strane Orijentalnog instituta u Sarajevu. Riječ je o monografiji Gazi Husrev-beg, dr. Behije Zlatar, u kojoj autorica svojim vje-štim pristupom i naracijom uspijeva da nam ukaže na impresivnu ulogu ovog namjesni-ka, vojskovođe i vakifa u historiji Bosne i Hercegovine i Osmanskog carstva u cjelini.

Djelo se sastoji od šest poglavlja i kako sama autorica kaže u uvodnom dijelu, ovaj rad je pokušaj da se na osnovu postojeće

literature i bogate arhivske građe napiše bi-ografija Gazi Husrev-bega. O ovoj znameni-toj ličnosti prije nje pisali su Ćiro Truhelka (Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba, Sarajevo 1912), Safvet-beg Bašagić (Gazi Husrev beg, U spomen četiristogodišnjice do-laska u Bosnu, Sarajevo 1907), Mehmed Spaho (Gazi Husrev-beg: slika iz bosanske prošlosti, Sarajevo 1907), Hamdija Krešev-ljaković (Gazi Husrevbeg, Sarajevo 1930), Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodiš-njice, Sarajevo 1932. godine.

Posebnu vrijednost monografiji Gazi Husrev-beg daje veći broj neobjavljenih izvora koje je dr. Zlatar koristila prilikom istraživanja. U prvom redu vrijedi istaći neobjavljene izvore iz arhiva u Istanbulu i Ankari, zatim one iz Državnog arhiva u Du-brovniku, te izvore iz Gazi Husrev-begove bi-blioteke, Orijentalnog instituta, Uprave Gazi Husrev-begovog vakufa i Istorijskog arhiva iz Sarajeva. Cilj ovog rada jeste da se kroz objavljene i neobjavljene izvore, te korište-nu literaturu, na jednom mjestu, predstavi snažna uloga Gazi Husrev-bega kao držav-nog službenika i vojskovođe u Osmanskom carstvu i da se prikaže njegov doprinos urba-nizaciji Sarajeva kroz podizanje građevina i osnivanje vakufa.

U prvom poglavlju Gazi Husrev-beg (Od Sereza do Sarajeva) autorica donosi podatak da su tri kćeri sultana Bajezida II (1481-1512) bile udate za ljude sa naših prostora. Jedna od njih, sultanija Seldžuka, Gazi Husrev-begova majka, bila je žena Ferhad-bega, rođenog u Hercegovini. Obzirom da je Ferhad-beg bio oženjen sultanijom, to nam govori da je bio markantna ličnost, jer su sultani imali obi-čaj da svoje kćeri udaju za sposobne vojne i civilne službenike kako bi ih čvršće vezali za Carstvo. Gazi Husrev-beg rođen je 1480. godine u Serezu (današnja Grčka), a nakon

prikazi

• 447 •

smrti oca, kao sultanov unuk, premješten je u Istanbul gdje na carskom dvoru dobija odgoj i obrazovanje. Iako ne postoji dovoljno po-znatih podataka o životu Gazi Husrev-bega iz mlađih dana period njegovog namjesniko-vanja na Balkanu prilično je osvijetljen. Ovo je vrijeme kada je osmanska država bila na vrhuncu moći, a Gazi Husrev-beg se iskazao kao sposoban vojskovođa čijim zaslugama su osvojena važna područja prema Zapadu. Be-hija Zlatar smatra da su neki osmanski hro-ničari neopravdano umanjili njegovu ulogu u opsadi i osvajanju Beograda (1521.). Pritom, navodi podatak iz dokumenta koji se čuva u Arhivu Topkapi muzeja u Istanbulu da je Gazi Husrev-beg još 27. juna 1521. godine uspio blokirati sve prilaze Beogradu i da je pripremajući opsadu, 27. redžepa (3. jula 1521.) došao pod Beograd. Nakon osvajanja beogradske tvrđave 29. avgusta 1521. godi-ne u kojoj se istakao kao dobar vojskovođa i ratnik dobija titlulu Gazi. U septembru iste godine postavljen je na mjesto bosanskog namjesnika. Zanimljiv je podatak da se u vakufnami za Gazi Husrev-begovu medresu iz 1537. godine prvi put susreće naziv valija za upravitelja jedne vojno-administrativne jedinice (vali bi liva-i Bosna). Njegovu upra-vu obilježili su brojni uspješni vojni pohodi. Međutim, Gazi Husrev-beg će ostati poznat po nemjerljivom doprinosu u razvoju Saraje-va. Bio je oženjen oslobođenom robinjom po imenu Šahdidar koja se također iskazala kao vakif podigavši džamiju i mekteb nedaleko od zadužbina svoga muža.

Gazi Husrev-beg je umro u Sarajevu 18. juna 1541. godine. Nije imao muških po-tomaka. Neki historiografi objavili su da je imao sina po imenu Mahmud. Međutim, autorica kao demantij ovom podatku navodi defter Bosanskog sandžaka iz 1541. godine u kojem piše da će neke čifluke koje je Gazi

Husrev-beg posjedovao u Bosni pošto nema muških potomaka, prema carskom zakonu dati pod tapiju. Ističe da su ti posjedi, doista pripali velikom veziru Rustem-paši. Hrabri vojskovođa, sandžakbeg i najveći vakif Sara-jeva, Gazi Husrev-beg, upravljao je Bosnom punih sedamnaest godina (u prekidima od 1521. do 1541.), podižući građevinske objek-te koji će preporoditi Sarajevo i učiniti ga cen-trom ove pokrajine Osmanskog carstva.

U drugom poglavlju pod nazivom Gazi Husrev-begov vakuf dr. Zlatar nam sugerira koji su najvažniji izvori za proučavanje ovog vakufa. U knjizi donosi podatak da su se Gazi Husrev-begova vakufska dobra nalazi-la u šest područja na tlu Osmanskog carstva - u Serezu (Grčka) Sarajevu, Tešnju, Jajcu, Ostrovici (Dalmacija-Hrvatska) i u Požegi (Hrvatska). U Sarajevu je podigao džamiju, mekteb, imaret i musafirhanu, medresu, ha-nikah i biblioteku. Za održavanje ovih obje-kata uvakufio je imanja (sela), dućane, no-vac, kuće i dr. Gazi Husrev-beg je i određenu sumu novca uvakufio kako bi se mogao dava-ti na zajam pojedincima, pa je ovaj vid zajma prepoznat kao važan potencijal u privred-nom razvoju Sarajeva. Iz tapu tahrir deftera (Istanbul, Başbakanlık osamnlı Arşivi - Tapu Tahrir defterleri) autorica navodi podatak da je gotovina Gazi Husrev-begovog vaku-fa iznosila 900.000, odnosno 944.794 akče. To je donosilo prihod od 90.000, odnosno, 94.479 akči godišnje. Novac koji je davan na zajam privrednim subjektima donosio je najviše prihoda, dok je po rashodima na pr-vom mjestu bila Gazi Husrev-begova javna kuhinja (imaret). Autorici polazi za rukom da u pisanju prikaže opću sliku Carstva, te se nakon sažetih informacija vrlo suptilno vra-ća na glavnu temu svoga rada, nastavljajući s podacima vezanim za bosanskog sandža-kbega. U daljem tekstu predočava nam listu

prikazi

• 448 •

prihoda Gazi Husrev-begovog vakufa, ime-na i plaće službenika koji su obavljali duž-nosti u zadužbinama, te podatak da je ovaj vakuf dugo vremena nakon namjesnikove smrti bio zaštićen od raznih uzurpacija. Historijski izvori, u prvom redu vakufname, kao i popisi Gazi Husrev-begovog vakufa iz XVI i s početka XVII stoljeća pokazuju da je ovo bio najbogatiji i najveći vakuf u Bosni. Sarajevo su tokom narednih stoljeća često zahvaćali požari i potresi od kojih ni ove gra-đevine nisu bile pošteđene. Međutim, Gazi Husrev-begov vakuf je jedan od rijetkih u Bosni i Hercegovini koji je opstao do danas.

Gazi Husrev-begov kompleks građevina, naslov je narednog poglavlja. U ovom dijelu autorica ističe podatak da je samo u Sara-jevu bosanski valija dao da se izgradi blizu 300 objekata. To je najznačajniji kompleks sakralnih i profanih građevina podignu-tih u Bosni za vrijeme osmanske vladavine. Većina ovih objekata nastala je u periodu između 1529. i 1537. godine. Od svih ar-hitektonskih zdanja, autorica s razlogom ističe Gazi Husrev-begovu džamiju koja je najmonumentalnija i najpoznatija građevi-na ovog vakifa. Nju je projektovao tadašnji glavni carigradski arhitekt Adžem Esir Ali, prethodnik čuvenog Kodža Mimar Sinana. Izgradnja ove džamije završena je 1531. go-dine. Danas ona predstavlja jedan od simbo-la grada Sarajeva. Kada je u pitanju datiranje nastanka Gazi Husrev-begove sahat-kule, većina autora koji su do sada pisali o njoj, prihvatili su podatak osmansko-turskog hi-storiografa i geografa Katiba Čelebi koji je zabilježio da je ovo zdanje izgrađeno u XVII stoljeću. Behija Zlatar, izgradnju sahat-kule smješta u vrijeme nastanka deftera Bosan-skog sandžaka 1565. godine. Ona ističe da se u okviru ovog deftera nalazi i popis Gazi Husrev-begovog vakufa u kojem se spominje

kuća za sahadžiju u neposrednoj blizini ka-ravan-saraja, te da je ta kuća najvjerovatnije stajala uz sahat-kulu.

Poslije smrti Gazi Husrev-bega iz sred-stava njegovog vakufa sagrađeno je, između ostalog, nekoliko hanova, vodovod i prva bolnica u Sarajevu. Gazi Husrev-begove za-dužbine ne predstavljaju samo prve objekte gradskog karaktera, već su one osovina daljeg razvoja grada. Ovi građevinski objekti imaju veliku vrijednost, kako u domenu graditelj-stva, tako i u njihovoj ulozi u kulturnom, vjerskom, prosvjetnom i privrednom životu. Ovo poglavlje prate fotografije građevina iz Gazi Husrev-begovog kompleksa koji se i da-nas mogu vidjeti u jezgri sarajevske Baščaršije.

U poglavlju Hasovi Gazi Husrev-bega prema defteru Bosanskog sandžaka iz 1530. godine, navodi se podatak da je zemljišnim posjedima ovog upravitelja pripadalo 10 gra-dova, 158 sela i 64 čiftluka, sa ukupnim pri-hodom od 643.979. akči. Dalje nam autorica predstavlja detaljnu lista zemljišnih posjeda Gazi Husrev-bega u Bosni, te sumu godišnjih prihoda koji su ubirani sa njih. Hasovi bosan-skog upravitelja zauzimali su prostor od Sere-za na istoku do područja u Dalmaciji.

Behija Zlatar u petom poglavlju Gazi Husrev-begov dvor i svita, piše da se u Saraje-vu, kao sjedištu bosanskog sandžakbega nije sačuvao niti jedan dvor – saraj. Zahvaljujući svjedočenju savremenika, kako putopisaca tako i dubrovačkih poslanika, može se utvr-diti kako je on izgledao i kakvi su bili cere-monijali koji su vladali. Autorica smatra da je mjesto stolovanja Gazi Husrev-bega bila vjerovatno veleljepna građevina upotpunje-na skupocjenim namještajem, ali ne ubicira njeno mjesto, već pretpostavlja da se sandža-kbegova rezidencija nalazila u blizini njego-vih zadužbina. Na dvoru je postojao komple-tan ceremonijal, od trenutka kada poslanici

prikazi

• 449 •

zatraže audijenciju od strane ćehaje za odo-brenje posjete sandžakbegu pa do obostranog darivanja. Bosanski upravitelj je posjedovao i dvorsku svitu koja je bila bogato opremljena, odjevena u haljinama od zlata, kadife i svile. Uspješnost jedne ličnosti mjerila se brojnošću njegovih službenika i pratnje. Koliko je Gazi Husrev-beg bio uspješan kao namjesnik može se zaključiti na osnovu poznatog popisa voj-ske u joklama defteru pred pohod na Mohač. Tu je upisan broj od 1.040 ljudi koji su nepo-sredno stajali uz njega.

Posljednjim poglavljem ove knjige na-zvanim Sarajevo u vrijeme Gazi Husrev-bega dr. Zlatar upotpunjuje svoje poznato djelo Zlatno doba Sarajeva, dajući ovaj put mno-go više podataka o spomenutim mahalama koje su nastale u doba uprave ovog bosanskog sandžakbega. Ona podsjeća na podatak da je u Sarajevu do 1512. godine bilo formirano 15 muslimanskih mahala, Mahala Varoš (Ma-halle-i Varoş-i Saray) i kolonija dubrovačkih trgovaca (Cema’at bazarğan-i Dubrovnik) sa ukupno 1.422 kuće i 13 baština, ali da se u narednih deset godina Gazi Husrev-begovog upravljanja Bosnom njihov broj udvostručio. Nazivi pojedinih mahala vremenom su se izgubili, jer je u to vrijeme došlo do spajanja nekih manjih mahala koje su formirale nove gradske četvrti. Ove mahale dobile su i dru-gačije nazive, obično po džamijama koje su bile izgrađene u kasnijem periodu. Autorica zaključuje svoje izlaganje podatkom da i da-nas u Sarajevu, nakon skoro pet stoljeća, po-stoje ulice koje nose imena mahala nastalih u vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega.

Monografija Gazi Husrev-beg dr. Behije Zlatar zasigurno će dobiti važno mjesto u na-šoj historiografiji. Ona je svojim studioznim radom uspjela da doprinese kompletnijoj slici o životu i djelovanju ovog značajnog bosanskog namjesnika. Vrijednost rada nije

umanjena činjenicom da se autorica oslanjala na dosadašnje studije koje su se bavile istom temom, jer crpeći saznanja iz neobjavljenih izvora često poznate činjenice obogaćuje do-datnim podacima. Pri tome donosi zanimlji-ve interpretacije. Ovo nije prvo djelo koje go-vori o Gazi Husrev-begu i njegovom značaju, ali je, vjerovatno, najcjelovitija monografija napisana o ovoj temi do sada. Behija Zlatar je svojim radom uspjela ukazati na važnost Gazi Husrev-bega u razvoju i širenju Bosanskog sandžaka, s akcentom na njegovu ulogu vaki-fa, čijim zaslugama Sarajevo doživljava urba-ni, kulturni, prosvjetni i ekonomski razvoj. S razlogom se može smatrati da je djelo posti-glo svoj cilj. Korisno je, temelji se na historij-skim činjenicama i nije opterećeno suvišnim informacijama.

nedžad murić

Halid Kadrić, Dugo svitanje, Šahinpašić, Sarajevo, 2010,

1-4 tom, 612, 600, 606, 607 str.

Historija u književnim djelima, prije svih u onim koja se mogu okarakterisati kao hi-storijski roman, postala je vrlo popularna na ovim prostorima te je napisano mnogo zani-mljivih radova kako su pojedini autori upo-trebljavali historijski (izvorni) materijal. Raz-matrajući slučaj I. Andrića i njegovog načina upotrebe historijskog materijala (upravo je Andrić jedan od autora koji su u ovom kon-tekstu izazvali i najviše kontraverzi) Andrew Baruch Wachtel upoređuje pisca sa arheolo-gom, a pisanje sa arheološkim iskopavanjem. Tako, prema Wachtelu, postoje tri osnovna pristupa pisanju/iskopavanju: prvi bi bio ver-tikalni koji vremenski zahvaća veći vremenski period ali je prostorno ograničen, drugi je horizontalni koji omogućava da se jedan sloj/

prikazi

• 450 •

prostor bolje istraži uzimajući u obzir jedan uži vremenski period. Treći pristup predstav-lja pokušaj istovremenog kopanja i horizon-talno i vertikalno na različitim mjestima.

Ukoliko bismo prema gore navedenoj Wachtelovoj klasifikaciji pokušali svrstati četverotomni roman Halida Kadrića Dugo svitanje suočili bismo se sa nizom prepreka. Roman predstavlja jednu zaokruženu cjeli-nu koja je vremenski ograničena na period od 1901. do 2000. godine. Prostorno ro-man je vrlo teško definisati, najuža defini-cija ograničila bi ga na prostor dobojskog sela Mala Bukovica, šire to je prostor opći-na Doboj, Tešanj i Teslić, odnosno prostor Bosne i Hercegovine, mada autor pojedine likove prati i na raznim frontovima Austro-Ugarske ili pak u izbjeglištvu u Australiji. Čini nam se vrlo važnim odgonetnuti sami naslov romana. Ako se radi o svitanju name-će se nekoliko pitanja: čije/kome svitanje, kada je i kome pao mrak te da li će i kada konačno svanuti. Na prvo pitanje autor od-govor daje kroz lik Hamida Kadića (ovaj lik skoro bez sumnje možemo smatrati au-tobiografskim) koji nakon posljednjeg rata nudi izdavačima roman koji (...) naglašava kako je u nemilosti jedan narod – bošnjački – i da je žrtva jedino on (...). Na prigovore da je to samo dio istine i da su stradavali i drugi Hamid Kadić odgovara: Pa neka i ti drugi pišu o sebi. Potpunom mraku pred-hodio je proces dugog smrkavanja koji je za Bošnjake počeo još 1699. nakon što je Osmanko carstvo izgubilo značajne terito-rije u ratu nakon pohoda na Beč 1683. Ko-načni mrak, prema autoru, Bošnjake je zade-sio 1878. dolaskom Austro-Ugarske. Dugo svitanje (opet za Bošnjake) počet će 1901. kada se u Sarajevu okupi grupa bošnjačkih intelektualaca (Safvetbeg Bašagić, Ademaga Mešić, Fehim Spaho, Edhem Mulabdić,

Osman Nuri Hadžić, Džemaludin Čau-šević) koji započinju borbu za nacionalno osvješćivanje Bošnjaka. Upravo je nacija mjera svih stvari i najviši cilj koji stoji pred Bošnjacima tog vremena, ali i tokom cijelog 20. stoljeća. Iako sam naslov sugerira da se radi o jednom dugom svitanju autor je sa-svim određen da se radi o više svitanja. Tako kroz lik Osmana Nurija Hadžića autor ja-sno konstatuje: Proteći će dosta tmurnih svi-tanja dok ne svane ono vedro, svijetlo. Upra-vo u ovom kontekstu može se razumjeti i vremenska podjela romana: prvo tmurno svitanje Bošnjaci su dočekali 1918. i upravo tu počinje drugi tom, drugo takvo svitanje smješteno je u 1946. čime počinje treći tom, dok su posljednje tmurno svitanje Bošnja-ci dočekali 1991. Nakon punih sto godina dugog svitanja očekivanje da se taj proces okonča istinskim, svijetlim svanućem ostaje bez realizacije. Naglašava se da (...) Bošnjaci su ulazili u 21. stoljeće sa manje nade nego što su prije sto godina prelazili iz 19. u 20. stoljeće. Jedno od osnovnih i najviših dostignuća Boš-njaka kroz 20. stoljeće autor vidi u tome da su (...) utvrdili svoj nacionalni identitet – Boš-njaci. U samoj strukturi romana autor ostaje izvan radnje izbjegavajući da koristi prvo lice jednine. Ipak, ne može se izbjeći dojmu da je lik Hamida Kadića autobiografski, čime i autor postaje ne samo sudionik nego glavni lik u cjelokupnoj radnji u trećem i četvrtom tomu. Tragajući za nacionalnim identitetom svoga naroda autor traga i za svojim vlastitim identitetom u mnogim slučajevima poisto-vjećujući vlastitu (ne)sretnu sudbinu sa sud-binom naroda kome pripada.

Osnovni historijski materijal koji je autor koristio jesu, prije svega, novinski tekstovi. Istina, tokom iščitavanja roma-na sasvim je primjetno da je autor koristio mnoge monografske studije o historiji

prikazi

• 451 •

Bosne i Hercegovine te da je vršio i vlasti-ta arhivska istraživanja. Jedna od osnovnih težnji autora jeste da bude vjerodostojan, da izbriše liniju između stvarnog i fiktivnog. Sa takvom namjerom Kadrić donosi obilje hi-storiografskog materijala kojeg često citira i na više stranica. Tako nisu rijetka mjesta na kojima na 5-6 stranica autor donosi pojedi-ne novinske tekstove ili određena pisma hi-storijskih ličnosti, što u mnogome usporava radnju romana te na mnogim mjestima od-vlači koncentraciju čitaoca. U pokušaju da iznese jedan novi (bošnjački) pogled na hi-storiju Bosne i Hercegovine i svoga naroda autor kroz radnju romana revalorizuje mno-ge činjenice. To je možda i najupadnije kod lika i djela Ademage Mešića čije sve postup-ke u potpunosti opravdava obrazlažući da je sve činio sa namjerom da pomogne svome narodu (Bio je ustaša, ali, pravedan, pošten i čestit čovjek). Neka pitanja koja su u histo-riografiji još uvijek otvorena i nerazriješena autor sasvim jasno definiše nagoneći vodu na mlin Bošnjacima: Mehmed Spaho je ubijen kao i Džemal Bijedić da bi se naštetilo Boš-njacima, priznanje Muslimana kao nacije od strane komunista 1968. autor tek usput spominje ne dajući mu skoro nikakav značaj jer (...) ne stiče se narodnost uredbom ili de-kretom već evolucijom svijesti samog naroda. Također, tu je niz konstatacija i termina koje su upitne ili, čak, neistinite. Tako četnike u Drugom svjetskom ratu autor obavezno na-ziva srpskom nacionalnom vojskom, termin etničko čišćenje likovi u romanu koriste već na samom početku stoljeća, Dubravko Lo-vrenović je hrvatski povjesničar a Turska je prva priznala Bosnu i Hercegovinu kao ne-zavisnu pri tome nigdje ne spominjući da je to ustvari uradila jedna većinski pravoslavna zemlja, Bugarska. Ne može se ne primjetiti da je autor pod jakim dojmovima posljednjeg

rata i postratnog stanja u kome je i nastao ro-man. To se prije svega ogleda u činjenici da su Srbi predstavljeni kao primarni, vjekovni neprijatelji. S druge strane, Hrvati mogu biti neprijatelji Bošnjacima, ali to stanje nije kon-stantno nego povremeno. Zajednički neprija-telj (Srbi) ta dva naroda čak može približiti i ujediniti u saradnji. Kada Srbi čine zločine nad Bošnjacima oni to čine kao narod, kolek-tivno, čime autor ne ostavlja nimalo sumnje da većina srpskog naroda podržava te zloči-ne, uz časne izuzetke kojih uvijek ima. Kada Hrvati napadaju Bošnjake to je uvijek izraz trenutne politike i odluka pojedinih ličnosti, ali nikako i nikada osjaćanja cjelokupnog na-roda. Koliko je autor pod utjecajem svakod-nevnih dešavanja u vrijeme nastanka djela govori i činjenica da kada govori o ratnim i poratnim godinama već tada oštro napada Milorada Dodika, koji će za Bošnjake persona non grata postati, ipak, nešto kasnije.

Druga dva naroda nisu u fokusu autoro-vog interesovanja i skoro nikada se ne javljaju samostalno, kao glavni likovi određenih di-jelova romana. Prisutni su samo koliko su u interakciji sa Bošnjacima. Srbi i Hrvati nisu (...) puno zainteresovani da Bosna i Hercego-vina jača i da ima svoj vlastiti državni iden-titet. Oni nisu zainteresovani jer imaju svoje druge domovine, Srbiju i Hrvatsku. Jedina istina, prema autoru, jeste (...) da smo svi mi ovdje jedan narod i da smo se svi nekad zvali Bošnjani, odnosno da smo Bošnjaci različitih vjera. U Bosni i Hercegovini kosntitutivna su sva tri naroda, dok Bošnjaci u susjednim zemljama nisu državotovorni element. Kada govori o posljednjem ratu autor pojedinačno navodi zločine nad Bošnjacima dajući iscrpne opise tih zločina. Zločine Bošnjaka spominje, ali nikada ne opisuje stradanje drugih, jasno stavljajući do znanja da jeste bilo zločina ali da ti zločini nisu činjeni iz mržnje nego su (...)

prikazi

• 452 •

ponaosob treba okrenuti sebi (na razini lič-nosti autor dopušta izuzetke tako da pojedi-na prijateljstva opstaju), pa čak i nacionalno mješoviti brakovi, kao osnovna ćelija druš-tva, u romanu su bez ikakve perspektive te na početku rata većina njih se raspada.

U vremenu kada mnoga književna dje-la jedva da dostižu stotinjak strana napisa-ti djelo od skoro 2500 stranica u svakom slučaju predstavlja odvažan potez. Djelo Halida Kadrića Dugo svitanje značajno je i na polju predstavljanja historije jednom širem čitalačkom krugu, da se ona učini zanimljivom a ne suhoparnom i monoto-nom. U tom pogledu ovakvo djelo je sva-kako dobro došlo. Međutim, insistiranje da svako treba da piše o svome stradanju, da iznosi svoju istinu o sebi i drugima vodi ka tome da će postojati više paralelnih istina. Ako je Halid Kadrić u ovom romanu iznio bošnjačko viđenje istine ostavljajući pravo i drugim narodima da napišu svoje istine, onda je sasvim opravdano zapitati se da li će u Bo-sni i Hercegovini postojati onoliko istina ko-liko postoji i stanovnika? Dovodeći do kraj-njih granica Kadrićev princip da svako treba da piše o sebi i svome stradanju, odgovor je, bez sumnje, afirmativan. U takvom kontek-stu bilo bi nemoguće govoriti u jednini: isto-vremeno bi egzistiralo više istina, postojalo bi više historija Bosne i Hercegovine i na kraju, postojalo bi, barem na nivou percepcije, više Bosni i Hercegovina. I sve to potpuno zaseb-no, bez ikakvog preplitanja i suživota.

nedžad novalić

okolnosti u kojima se ratuje i naravi vojnika to-liko različite i složene da ih je nemoguće izbjeći (zločine, op. N.N.) i provesti kroz pakao a da ne ostane i neki crn biljeg.

U svome poznatom radu Bosanski duh u književnosti, šta je to? Muhamed Filipović govori da je pojedina literatura (...) Bosnu više dijelila nego li mnoge vojske koje su preko nje marširale i u njoj krv proljevale. Ukoliko doista danas postoje književna djela koja mogu napraviti toliki utjecaj na našu savre-menost, postavlja se pitanje kakav rezultat iza sebe ostavlja djelo Halida Kadrića? Pi-sano sa željom da odgovori i opovrgne oni-ma koji su Bosnu i Hercegovini i Bošnjake gledali i objašanjavali kroz prizmu vlastitih stereotipa čini se da nije daleko odmaklo upravo od takvih djela. Koliko je Kadrić nastojao opovrgnuti takva djela i dati jednu novu verziju događanja govori i činjenica da u ovom romanu nailazima na osnovne ideje upravo takvih djela s tim da su sada uloge za-mijenjene: Bošnjaci su narod koji trpe zlum drugog/drugih naroda godinama pri tome nastojeći izvojevati svoje nacionalno prizna-nje i slobodu; nemaju svoje države nego su osuđeni živjeti u tuđim a svoje se samo sjeća-ju u prošlosti ili sanjaju u budućnosti; na jed-nom mjestu autor detaljno opisuje nabijanje na kolac, kao vrhunac svakog zlostavljanja i stradanja, s tim da su uloge zamijenjenje: pravoslavci u Crnoj Gori uhvate jednog mu-slimana u toku Balkanskih ratova i nabiju ga na kolac. Parcijalni pogled u pokušaju da se objasni jedna složena cjelina kakva je Bosna i Hercegovina, princip da svako treba da piše o svome narodu i njegovom stradanju u pokušaju da se dokaže jedna i jedina istina teško da može pomoći u pravljenju iskoraka naprijed. Nakon čitanja romana čini se da je izgradnja jednog društva sastavljenog iz više naroda sasvim nemoguća i da se svaki narod

prikazi

• 453 •

Vera Katz, Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine

1945-1953, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 431 str.

Knjiga koju ovdje predstavljamo autori-ce Vere Katz njena je doktorska disertacija, odbranjena na Filozofskom fakultetu Uni-verziteta u Sarajevu u aprilu 2006. godine, a koju čini Uvod, zatim pet tematskih poglav-lja, Zaključak, sažetak na engleskom jeziku, popis korištenih izvora i literature, popis kratica, te iscrpni indeksi osobnih imena i geografskih pojmova.

Na početku knjige, u Uvodu, autorica nas uvodi u problematiku, daje obrazloženje predmeta istraživanja i njegove strukture, objašnjava primijenjeni metod rada na ovoj knjizi te analizira prisutnost navedene teme u historiografiji. Period koji obuhvata ova knjiga okarakterisan je kao tranzicijski za čijeg su trajanja izvršene brojne promjene, naročito na društvenom i ekonomskom pla-nu, a obilježene su procesom transformaci-je iz građanskog u socijalističko društvo. U prvom poglavlju prezentirani su osnovni podaci o Bosni i Hercegovini kao što su površina, položaj, geografske odlike i kra-tak osvrt na prošlost zemlje, a nešto više pažnje posvećeno je prirodnim bogatstvi-ma zemlje i stanju privrede nakon Drugog svjetskog rata. U istom poglavlju analizirana je i demografska slika Bosne i Hercegovine i to prema rezultatima popisa stanovništva izvršenih između 1921. i 1953. godine, a posebna pažnja posvećena je broju stradalih tokom rata. Analizirana je struktura stanov-ništva prema spolu, broju domaćinstava i članova u njima, starosnoj dobi, dužini tra-janja života, pismenosti, stručnoj spremi, nacionalnosti itd. Rezultati dobijeni u po-jedinim kategorijama uspoređeni su sa re-zultatima popisa ostalih republika, što nam

daje mogućnost utvrđivanja pozicije Bosne i Hercegovine u jugoslovenskim okvirima. Redoslijed popisnih kategorija razmatranih u ovom poglavlju pokazuje da je akcenat stavljen na društvene i ekonomske pokaza-telje, što u potpunosti odgovara naslovu i temi knjige.

U drugom poglavlju predstavljen je po-ložaj Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice u novoj državi, ali i sva ne-slaganja i razmimoilaženja unutar Komuni-stičke partije Jugoslavije koja su prethodila ostvarenju takve pozicije. U nastavku teksta prati se proces uspostave i organizacije nove vlasti nakon okončanja sukoba, a potom i čitav niz modela unutrašnje administrativ-no-teritorijalne organizacije Bosne i Her-cegovine. Upravo na ovim pitanjima mogu se vidjeti svi problemi procesa tranzicije iz jednog sistema u drugi. Da bi se bolje shvati-li ovi problemi autorica analizira sastav par-tijskog članstva u Bosni i Hercegovini. Prva dva poglavlja su zapravo samo uvod u osnov-nu temu ove knjige, kojoj je više pažnje po-svećeno u narednim poglavljima.

Treće poglavlje prati proces preuzimanja privrednih kapaciteta zemlje, koje je počelo još za vrijeme trajanja ratnih sukoba. Stva-ranje državne svojine, provođenje monetar-ne politike i uspostava državnog monopola nad prodajom određenih proizvoda (npr. sol, petrolej, kremen), trebali su omogućiti prijeko potrebne prihode za obnovu ratom uništene privrede, ali i snabdijevanje osiro-mašenog stanovništva. Kraj rata otvorio je nove perspektive za obnovu zemlje, a nova vlast je kao svoje prioritete odredila obnovu rudnika, industrijskih i energetskih pogona. S ciljem povećanja produktivnosti, uvedene su stimulacije radnicima u vidu osnovnih životnih namirnica, a kako bi se zadovoljile potrebe privrede za kvalifikovanom radnom

prikazi

• 454 •

snagom, organizirani su stručni tečajevi. Ubrzana industrijalizacija i velik priliv sta-novnika u gradove stvorili su, pored poteš-koća sa snabdijevanjem osnovnim životnim namirnicama, i druge probleme, a naročito je bilo izraženo neriješeno stambeno pita-nje. Masovni pokreti ruralnog stanovništva i njihovi susreti sa novim, za njih nepozna-tim, načinom života u gradovima stvorio je i druge čisto socijalne implikacije. Život u za-jedničkim stambenim blokovima, malim so-bama sa brojnim zajedničkim prostorijama (kuhinjama, hodnicima, toaletima), ljudima različitih navika i običaja, stvarao je brojne nesuglasice i ostavljao teške traume svim sta-narima. Prava je šteta što ovom pitanju nije posvećena veća pažnja, no to svakako može biti prostor za nova historiografska istraži-vanja. Osnovna odlika privrednog stanja Bosne i Hercegovine je siromaštvo, koje nije smanjeno, jer je upravo nagli proces indu-strijalizacije išao na račun životnog standar-da stanovništva.

Četvrto poglavlje predstavlja najvažniji dio knjige i s razlogom mu je dato najviše pro-stora. Nakon preuzimanja kontrole nad svim privrednim tokovima u zemlji, nova vlast je započela sa planiranjem privrednog razvoja zemlje. Težište razvoja zemlje stavljeno je na proces industrijalizacije i elektrifikacije, a ciljevi i načini na koje ih je trebalo ostvari-ti bili su navedeni u Prvom petogodišnjem planu, usvojenom u aprilu 1947. godine. U ovom planu, pored ciljeva na saveznom, po-stavljeni su i zadaci koji su trebali biti ostva-reni i na republičkim nivoima, a time i u Bosni i Hercegovini. Petogodišnji plan Na-rodne Republike Bosne i Hercegovine usvo-jen u junu 1947. godine, kao i savezni, bio je vrlo detaljan i ambiciozan, a pored zacrta-nih privrednih ciljeva, sadržavao je i ciljeve koje je trebalo ostvariti i u nauci, kulturi,

obrazovanju, zdravstvu, trgovini i snabdi-jevanju. Odgovornost za realizaciju plana snosila je Vlada NR Bosne i Hercegovine, a specijalne zadatke na ostvarenju zacrtanih ciljeva imale su partijske organizacije, koji su podrazumijevali agitacijske i propagandne aktivnosti u cilju motivacije stanovnika za rad na ispunjavanju zacrtanih ciljeva. Me-đutim, realizacija plana, kako na saveznom tako i na republičkom nivou, bila je ispod očekivanja. U istom poglavlju prezentirana je realizacija plana u Bosni i Hercegovini, čiji su rezultati upoređeni sa onim ostvarenim u ostalim republikama, što nam omogućava bolje sagledavanje ukupnog razvoja Bosne i Hercegovine. Razlozi za ovakvo podba-civanje su brojni, a autorica posebno ističe preambiciozno postavljene ciljeve, koje je realno bilo teško ostvariti, zatim česte pro-mjene administrativno-teritorijalne podjele te reorganizacije državno-upravnog aparata, što je dovodilo do stalnog mijenjanja nadle-štava u upravljanju, ali i sukob sa SSSR-om 1948. godine.

Pošto realizacija planova nije išla kako se očekivalo, 1953. godine usvojen je Ustavni zakon, kojim su pravno regulisane promjene ostvarene u proteklom periodu na političkom i privrednom planu, regulisani su odnosi iz-među saveznog i republičkih nivoa, ostvaren veći uticaj proizvođača na privredne tokove preko radničkih savjeta i Vijeća proizvođača itd. Promjene, opisane u petom poglavlju, predstavljaju početak procesa prelaska na sa-moupravni socijalizam, a ujedno označavaju kraj perioda kojim se autorica bavila u ovoj knjizi, a koji je okarakterisala kao tranzicijski.

Tranzicija je pojam koji je najvjerovatni-je najviše puta spomenut u knjizi, a tim poj-mom autorica je okarakterisala čitav period. Koristeći obimnu izvornu građu i brojnu li-teraturu autorica prati osmogodišnji proces

prikazi

• 455 •

transformacije predratnog građanskog u so-cijalističko društvo, uporedo sa procesom uspostavljanja i izgradnje nove vlasti, koja je i sama prošla kroz nekoliko faza. Iako je tema ove knjige ograničena na vremenski period od 1945. do 1953. godine, pojedini procesi su započeli još u ranijem, ratnom pe-riodu, pa je i autorica povremeno izlazila iz zadatog vremenskog okvira. Knjiga obiluje detaljnim društvenim i ekonomskim poda-cima o Bosni i Hercegovini, najčešće tabe-larno prikazanim, a posebna vrijednost knji-ge ogleda se u činjenici da su svi analizirani podaci upoređeni sa odgovarajućim u osta-lim republikama. To nam daje mnogo bolju sliku o stvarnom položaju Bosne i Hercego-vine u navedenom periodu, ali i omogućava lakše uočavanje faza u procesu tranzicije iz jednog sistema u drugi. Također, to je vjer-na slika jednog perioda iz prošlosti Bosne i Hercegovine, a njena vrijednost je još i veća kada se uzme u obzir činjenica, koju navodi i sama autorica, da literatura za naznačeni period nije osobito obimna.

Tehnički, knjiga je vrlo dobro urađena, mada ima djelimično neprecizan sadržaj. Naime, od trećeg poglavlja (Uspostavljanje državnog monopola nad gospodarstvom) broj stranica na kojima se nalaze pojedina po-glavlja navedena u sadržaju, ne odgovaraju stvarnom broju (odstupanja su u jednoj ili dvije stranice) sve do poglavlja “Izvori i lite-ratura” na 407. stranici, što se podudara sa navedenim brojem u sadržaju. No, to nika-ko ne umanjuje vrijednosti knjige navedene na ovome mjestu.

mirza džananović

mitja Velikonja, Titostalgija. Beograd: Biblioteka XX vek,

2010, 182 str.

Brojna biografska djela o Josipu Brozu Titu bila su dio planirane izgradnje njego-vog kulta ličnosti, dio izgradnje “Tita kao mita”, “neprikosnovenog sina naroda i na-rodnosti”. S raspadom federativne države započeo je proces detitoizacije i period kada se tema o Titu u izvjesnoj mjeri tabuizirala i ostavljala postrani. Međutim, u posljednje vrijeme, paralelno s novim trendom u pi-sanim i elektronskim medijima, objavljen je značajan broj radova o liku i djelu Josipa Broza Tita.

Objavljuju se djela koja svojom formom i sadržajem predstavljaju ekskluzivističke i sen-zacionalističke knjige koje, istina, imaju veli-ku prodaju. Nastaju uglavnom iz pera osoba koje su bile bliske Josipu Brozu Titu i otkri-vaju detalje i pikanterije iz njegovog života. Na drugoj strani, objavljuju se radovi koji govore o Titu i titoizmu (svemu onome što se veže za njega) kao savremenom društveno- -kulturološkom fenomenu, pa o tome pišu ne samo historičari već i etnolozi, antropolozi, kulturolozi, sociolozi, politolozi, novinari.1

Jedna od takvih knjiga jeste Titostalgija Mitje Velikonje, slovenskog kulturologa, objavljena u ediciji Biblioteke XX vek iz Beograda. Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživanja autora na prostoru cijele neka-dašnje Jugoslavije, pri čemu se autor kori-stio metodama posmatranja, učestvovanja, analiziranja pojavnih oblika i manifestacija (vizualne kulture, suvenira, grafita, fotogra-fije, ikonografije, enterijera, scenografije,

1 Jedna od takvih studija jeste knjiga “O Titu kao mitu. Proslava Dana mladosti u Kumrovcu”, koju su uredile Nevenka Škrbić-Alempijević i Kristi Mathiesen-Hiemdahl, a objavljena je u izdavaštvu Srednje Europe u Zagrebu 2006.

prikazi

• 456 •

skupova i javnih prostora, štampe i medija), a posebno metodom intervjua i anketiranja. Savremeni diskurs o “živom Titu” autor je smjestio u kontekst postsocijalističkih no-stalgija, u okrilje jugonostalgije kao šireg pojma koji se ne može izdvojiti iz konteksta “kolektivnog pamćenja”, “kulture svakidaš-njice”, ali i problematike javne upotrebe i zloupotrebe povijesnog dešavanja.

Pored predgovora, uvoda, zaključka i bi-bliografije knjiga je podijeljena na četiri po-glavlja. Na početku svog istraživanja autor je postavio niz ključnih pitanja poput – zašto, kako, odakle, s kojom namjerom prisustvo Titovog lika, šta on znači “ovdje i sada” i za-što upravo na njegovom imenu izrasta nova masovno-kulturna produkcija, da li upo-treba njegovog lika ima komercijalni, senti-mentalni, provokativni i zabavni ili politički i ideološki motiv. Objašnjavajući titostalgiju kao slojevitu i vibrantnu, kompleksnu i kon-troverznu pojavu, autor je u prvom poglav-lju konsultirao različite definicije nostalgije. Zaključuje da je nostalgija kompleksna, dife-rencirana i promjenjiva, emotivno nabijena, lično ili kolektivno instrumentalizirana pri-ča koja na binaran način veliča izgubljena vremena, ljude, predmete, osjećaje, mirise, događaje, prostore, odnose, vrijednosti, političke i druge sisteme i istovremeno u oštrom kontrastu prema manje vrijednoj sadašnjosti, slavi idealizovano jučer naspram inferiornim danas, uljepšavajući prošlost na-uštrb mrske sadašnjosti.

U tako predočenom teorijskom okviru autor zaključuje da jugonostalgija kao i ti-tostalgija nisu puko žaljenje za nečim čega nema i ne može se više vratiti, nego je to želja za nečim čega nikada i nije bilo, to su “snovi o nekadašnjim snovima” a ne o ne-kadašnjoj stvarnosti. One se ne temelje na stvarnom historijskom događanju nego na

različitim narativima. Stoga, titostalgija kao nostalgični diskurs o Josipu Brozu Titu na prostorima bivše Jugoslavije danas ne pred-stavlja kontinuirani diskurs, već suprotno, niz diskontinuiranih diskursa sa starim i novim elementima kojima je centar pažnje Tito kao neprikosnovena ličnost.

Nakon izdašnog teorijskog opserviranja autor je istraživanje usmjerio na dva “idealna tipa” titostalgije koje naziva “materijalizira-na strana” i “mentalitetski stav ljudi”. Treće i četvrto poglavlje upravo govore o dvjema, usko povezanim stranama titostalgije, kultu-ri titostalgije i titostalgičnoj kulturi.

Prema mišljenju autora, kultura titostal-gije jeste s namjerom stvoren materijalizovan diskurs o Josipu Brozu Titu “prava” industrija nostalgije koja je od njegovog imena nači-nila novi brend, savremenu robnu marku i amblem za široku lepezu svakodnevnih, ali i luksuznih proizvoda (poput upaljača, majica, kesica šećera, privjesaka za ključeve, znački, magneta za frižider, kutijica za vizitkarte, olovaka, pepeljara, kalendara, vina, sendviča, duhana itd). U taj kontekst uklapa se sve ak-tuelniji “Tito turizam”, a kulturom titostalgije “zaražena” je i masovna kultura, kao i savre-mena umjetnost koja tako prerasta u tzv. ars nostalgice. “Tita” pronalazimo u pozorišnim predstavama, filmskim ostvarenjima, on je inspiracija novim alternativnim muzičkim grupama, kao i mnogim mladim vizuelnim umjetnicima. Kultura titostalgije udoma-ćila se u virtuelnom svijetu, pa je još 1994. kreirana prva “Cyber Yugoslavija”, dok je u Sarajevu 2005. godine registrirana “Država Titoslavija”, koja ima svoju zastavu, himnu, glavni grad, ustav, pasoš. Iz svog istraživanja “na terenu” autor zaključuje da ne postoje ve-like razlike kulture nostalgije na prostoru biv-še Federacije. Detaljno predstavljajući enteri-jer kafića ‘’Tito’’ u Sarajevu, naglašava da je

prikazi

• 457 •

veoma sličan “Titovim” kafićima, motelima, restoranima u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Dok je kultura nostalgije pripremljena praksa, nostalgični inženjering, menadž-ment i marketing, nostalgična kultura jeste so-cijalno i kulturno, tj. mentalitetsko uvjerenje. Za razliku od kulture nostalgije koja zauzima javni prostor, nostalgična kultura se “povukla” u “privatni prostor, u domove i radionice”, predstavljajući intimnu uspomenu na “bolju prošlost, sretnu mladost, pravedan sistem”. Istinsku privrženost Josipu Brozu Titu autor vidi u istrajnosti mještana slovenskih primor-skih brda da očuvaju natpise i spomenike po-dignute njemu u čast, u opstanku “Titovih ulica” širom bivše Jugoslavije, poput ulice u Sarajevu, kao i brojnim elementima “kon-tagizma”, posebno u Kumrovcu gdje se Tito doživljava kao mitsko biće. Najvjerodostoj-nijim pokazateljem nostalgične kulture autor smatra rezultate istraživanja javnog mnijenja u protekloj deceniji u Srbiji, Hrvatskoj i Bo-sni i Hercegovini, gdje se pored “pozitivne historijske ličnosti” Josip Broz Tito smatra najvećim političarem XX vijeka (u Sloveniji zauzima četvrtu poziciju).

Autor se nakon predstavljanja ova dva “idealna tipa” titostalgije osvrnuo na prisu-tan diskurs o razlozima njenog postojanja i opstanka. Posebno je naglasio da brojna objašnjenja u sebi sadrže veliko “ali”. Navo-deći neka od njih, poput onog da je tito-stalgija logička posljedica nasilnog raspada države, da su poklonici Titovog lika “starije, jugoslavenske generacije” i lijevo orijenti-rani političari, da je u pitanju mehaničko prenošenje pozitivnog sjećanja sa starijih na mlade, da je Tito utjelovljenje velikog vođe i “običnog čovjeka”, da je primjer političke originalnosti i uspjeha, samo su djelomič-no tačna. Analizirajući svako od njih, autor marljivo ukazuje i na stvarne činjenice koje

ih djelomično negiraju i ostavljaju prostor za drugačiju kontekstualizaciju.

Uspoređujući nostalgiju sa utopijom, autor se osvrće na ključne karakteristike no-stalgije koji joj “omogućavaju” egzistenciju u savremenim postsocijalističkim društvima. Nostalgija je danas nadoknada za aktivnu borbu za budućnost, lažno utočište u koje se bježi pred suvremenim problemima. Pred-stavlja kompetitivni hegemonistički dis-kurs koji “popunjava pomanjkanje smisla” i dominantne snage u društvu koriste je kao “dimnu zavjesu” u sakrivanju nedostatka i legitimacijskih problema. Na drugoj strani, nostalgija istovremeno predstavlja protivlje-nje postojećem, disidentski diskurs i strate-giju preživljavanja u vremenu naglih promje-na. Autor naglašava da se nostalgija ne može shvatiti samo kao sredstvo u zacjeljivanju rana, već i kao akcija koja nastoji da “stvori pukotine u trenutno dominantnom” i kon-stituira “novu stvarnost”. Zaključuje da ti-tostalgija nije nostalgija za Josipom Brozom Titom onakvim kakav je bio, nego za Ti-tom kakvog bi ga stanovnici bivše Jugosla-vije danas željeli. Nostalgija ne obnavlja prošlost, ona stvara priču o “izgubljenom raju koji nikada nije ni postojao”. Titostal-gija slavi “živućeg Tita”, lika iz sadašnjosti koji nije recidiv socijalizma, puko historij-sko naslijeđe, nego rezultat postsocijalistič-ke tranzicije, kombinacije neoliberalizma, neokonzervatizma i postkolonijalizma. U tom kontekstu, odgovor na pitanje “Za-što baš Tito?” jeste da su njegov lik i djelo najbliži utopijskoj pretpostavci “pravednog društva i fer vladara”. Titostalgija je “sladu-njava, utopijska idealizirana predstava”, dok, prema mišljenju autora, “antititovski kurs skoro i ne postoji”.

Konačno, postojanje nostalgije govori i o nezadovoljstvu sa sadašnjošću, nedostacima

prikazi

• 458 •

današnjih političkih lidera, nastalim i iz inata kao subverzija postojećoj vlasti. Autor zaključuje da se titostalgija može tumačiti i kao izraz neprihvaćanja sadašnje političke situacije, kao protestni gest, odbrana od novih ideoloških tokova. Kao takva, ona ukazuje na nekadašnje, sada zaboravljene vrijednosti, nastojeći da afirmira ono pozitivno u “Titovom izgubljenom svijetu”. Knjiga pred nama ilustrirana je fotografijama koje demonstriraju i kulturu nostalgije i nostalgičnu kulturu. Navedena bibliografija ukazuje da se autor obimno koristio literaturom objavljenom u cijelom svijetu koja tretira ovu problematiku, ali i to da je knjiga kruna do sada objavljenih autorovih radova. Usredočenost autora da analizira titostalgiju, razloge i uvjete njenog nastanka i razvoja, debatirajući sa argumentima “za” i “protiv” u kontekstu kompleksne političko-ekonomske stvarnosti, daje iznimnu vrijednost ovoj knjizi.

dženita sarač-rujanac

Историјски часопис, књ. LVIII (2009), Историјски институт,

Београд, 2009, 323 str.

Zahvaljujući naporima Istorijskog institu-ta iz Beograda pred nama se nalazi još jedan broj Istorijskog časopisa kojim ova ugledna ustanova predstavlja svoju djelatnost užoj naučnoj ali i široj čitalačkoj publici. U ovom broju Istorijskog časopisa većina objavljenih radova nastali su kao rezultat istraživanja na nekom od projekata koje finansira Ministar-stvo za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije: Srpske zemlje u ranom srednjem veku; Srbija i mediteranski svet u poznom srednjem veku; Srpska država i društvo u izvorima srednjeg veka; Privredni, društveni i kulturni

razvoj srpskih zemalja srednjeg veka; Srednjo-vekovno nasleđe Balkana: institucije i kultura; Srpsko društvo od druge polovine 17. veka do kraja Prvog svetskog rata. Postojnosti i prome-ne; Između evropskih uzora i stereotipa: Srpska nacionalna integracija 1804 – 1918. Struktu-ra samog časopisa karakteristična je drugim sličnim naučnim publikacijama. Tako je sa-držaj podijeljen u dvije velike cjeline: Članci i rasprave te Prikazi.

Ako danas historiju želimo posmatra-ti kao modernu, samostalnu, zaokruženu oblast naučne spoznaje, što ona svakako jeste već duži vremenski period, njena naj-bitnija odlika, pored kritičnosti, bila bi in-terdisciplinarnost. Da bi došao do naučne istine, historičar je prinuđen da se koristi postignutim rezultatima niza drugih nauč-nih oblasti. Igor Stojić u radu naslovljenom Физичко-антрополошка анализа скелета из аварске некрополе са локалитета Старчево Ливаде (9-32) prezentira rezulta-te do kojih je došao analizom 12 grobova iz avarske nekropole otkrivenih na lokalitetu Livade u Starčevu. Analizom su obuhvaćene osnovne karakteristike svakog skeleta, pol, individualna starost, analiza zuba, tjelesna visina, te marker okupacionog stresa. Oste-ološki materijal činili su jedna dječija indi-vidua u prvim godinama života, dvije mla-dalačkog uzrasta i devet odraslih individua, četiri ženskog i pet muškog pola. Prema pri-lozima pronađenim u grobovima, nekropola je datirana u kraj VII i u VIII vijek. Prilikom obrade osteološkog materijala korištene su standardne antropološke metode. Inače, sa teritorije današnje Vojvodine poznat je ve-oma mali broj avarskih nekropola koje su arheološki obrađene, a ni sam lokalitet Li-vade u Starčevu nije u potpunosti istražen. Toga je svjestan i sam autor Igor Stojić kada kaže da se rezultati iskazani antropološkom

prikazi

• 459 •

analizom moraju uzeti s oprezom s obzirom na malu statističku signifikantnost. Upravo zbog toga ne treba žuriti sa preciznijim arhe-ološko-historijskim tumačenjem i kontek-stom. Tek dalja istraživanja ovog lokaliteta i njemu srodnih dat će nam jasniju sliku.

Planina Rudnik, najviša planina Šumadi-je, izdvaja se po mnoštvu rudokopa u kojima se, gotovo neprekidno, vrši rudarska proi-zvodnja od prahistorije do današnjih dana. Položaj srednjovjekovnog grada Rudnika još uvijek nije precizno utvrđen. Brojni materi-jalni tragovi, podaci iz pisanih izvora i lokalna toponomastika, ukazuju na nekoliko mogu-ćih lokacija na kojima treba tražiti centralno srednjovjekovno gradsko naselje na planini Rudnik. Vladeta Petrović i Dejan Bulić u radu Проблем убикације средњовековног Рудника (43-62) nastoje da predoče rezul-tate dosadašnjih istraživanja i uključe u rje-šavanje ovog problema do sada nedovoljno korištene izvore. Ustvari, autori nastoje da ri-ješe dilemu koja je prisutna u historiografiji: da li je srednjovjekovno naselje bilo na istom mjestu kao i ono iz osmanskog vremena? Na osnovu arheoloških ostataka osmanskog Rudnika koji svjedoče o životu na tom istom lokalitetu i prije dolaska Osmanlija te na osnovu pisanih izvora, u prvom redu najra-nijih osmanskih defterskih popisa, autori do-laze do zaključka da se srednjovjekovni grad nalazio na istom mjestu gdje grad nalazimo i u osmanskom periodu. Indikativno je da Osmanlije samo preuzimaju ime Rudnik bez dodavanje bilo kakvog epiteta (npr. Yeni) da označe, eventualni, nastanak novog naselja. Veliki broj hrišćanskih kuća koje bilježi naj-raniji popis Smederevskog snadžaka iz 1476. također ukazuju na malu vјerovatnoću da je u periodu osmanskog osvajanja došlo do ne-kog većeg pomјeranja stanovništva na ovom prostoru.

Pravo preče kupovine korišteno je dugo u običajima raznih naroda koji su štitili pravne institute povezane sa kolektivnom svojinom porodice i šire društvene zajed-nice. U radu Право прече куповине према законодавству цара Стефана Душана (63-77) autorice Biljane Marković nastoji se objasniti kako se institucija preče kupovine tretira u sačuvanim rukopisima zakonodav-stva cara Dušana, te postoje li neke razlike između starijih i mlađih redakcija rukopi-sa. Pravo preče kupovine pominje se samo u jednom pravnom tekstu zakonodavstva cara Dušana – u Justinijanovom zakonu. Iako je utvrđeno da je pravni tekst poznat kao Justinijanov zakon uzor imao u bizant-skom pravu, vrlo je vjerovatno da je pravo preče kupovine kao običaj u ovakvoj formi postojalo i kod Srba te je tako i pretočeno u pisano pravo, uz moguće i samo djelimično ugledanje na vizantijsko pravo.

Na osnovu objavljene građe iz Kotor-skog i Dubrovačkog arhiva i literature u radu naslovljenom Петар Катена, которски трговац (14. век) (79-91) autorica Marica Malović-Đukić prikazala je život i rad Petra Katene kao primjer poslovnog čovjeka karak-terističnog za Primorje u poznom srednjem vijeku. Prateći poslovanje ovog uspješnog tr-govca i kreditora možemo pratiti i proučavati društveno-ekonomsku historiju Kotora u pr-voj polovini i sredinom XIV vijeka.

Marko Šuica u radu Битка код Никопоља у делу Константина Филозофа (109-124) problematizira informativnu po-zadinu bitke kod Nikopolja (1396) u žitju Stefana Lazarevića od Konstantina Filozofa. Način na koji Konstantin Filozof prikazu-je ulogu despota Stefana Lazarevića u ovoj bici odudara od načina prikazivanja nje-gove uloge u drugim važnim političkim i vojnim događajima. Konstantin Filozof ne

prikazi

• 460 •

navodi čak ni prisustvo Stefana Lazarevića što je sasvim sigurno potvrđeno drugim izvo-rima. Autor s pravom postavlja pitanje razlo-ga takvom postupku? Komparacijom opisa drugih događaja u kojima učestvuje Stefan Lazarević a koje Konstantin podrobno opi-suje te oslanjajući se na druge izvore jasno se dolazi do zaključka da je uloga Stefana Laza-revića namjerno prešućena od strane Kon-stantina Filozofa. To je i sasvim za očekivati ako se zna da je ovaj tekst nastao sa određe-nom svrhom i po narudžbi patrijarha Irineja. Ako se još uzme vrijeme nastanka djela, tride-setih godina XV vijeka, kada dolazi do sređi-vanja odnosa između Despotovine i Ugarske sasvim je jasno da Stefanova uloga u borbi protiv hrišćanske lige i njegovog potonjeg si-zerena, ugarskog kralja Žigmunda, nije mogla na lak i dopadljiv način da se uklopi u željenu strukturu, a da ne utječe i na osobitu kon-cepciju literarnog žanra kome je Konstantin pristupio pod utjecajem svjetovnih biografija vizantijskog tipa.

Na osnovu objavljene građe i literature Neven Isailović u radu О фамилијарима Хрвоја Вукчића Хрватинића у Сплиту (1403-1413) (125-146) prikazuje fragmen-te biografija ličnosti koje su zauzimale zna-čajna mjesta u upravi grada Splita u periodu 1403-1413. Te ličnosti pripadale su krugu familijara (službenika, ljudi) hercega Hrvo-ja Vukčića Hrvatinića, tadašnjeg splitskog gospodara. Njihova djelatnost nije se samo ograničavala na pravni i upravni domen, već je obuhvatala i posredničke, poslaničke i vojne dužnosti. Najveći dio rada predstav-lja prikaz karijera trojice najviših Hrvojevih funkcionera u Splitu: kneza Petrice Jurjevića iz Vrbasa, miles-a Raupa (Raufa) Dragovića iz Sane i kneza Cvitka Tolihnića iz Rame. Tu su još spomenuti i Gojčin, Vukac, Ugrinov, Križan Markov te Pavao Vučina.

Đuro Tošić u radu Босански “Лутајући витезови” Паштровићи (147-172) na osnovu postojeće literature, te objavljene, a posebno neobjavljene arhivske građe dubro-vačke i kotorske provenijencije, prikazuje dolazak trojice od petorice sinova Radoslava Paštrovića (Andrija, Nikolica, Aleksa, Osto-ja, Radič) iz paštrovićke oblasti u Zeti na područje srednjovjekovne trebinjske župe. Posebno je obrađena diplomatska služba trojice, preko Kotora, izbjeglih Paštrovića (Alekse, Ostoje i Radiča) koji su u skladu sa vlastitim interesima – uz česte prekide i prelaženja sa jedne na drugu stranu- obavlja-li kod najistaknutijih bosanskih feudalaca. Najduže su se zadržavali i najtješnije sara-đivali sa Radosavom Pavlovićem kojem su pomagali u turbulentnim vremenima rješa-vanja tzv. konavoskog pitanja te potrebe za stalnom komunikacijom sa Osmanlijama. Da su Paštrovići ipak najviše gledali vlastiti interes govori i činjenica da najmlađi od Pa-štrovića, Radič, koji je služio kod Pavlovića sve dok nisu izgubili trebinjsku oblast, pre-lazi u službu kod hercega Stjepana Vukčića Kosače. Na primjeru Paštrovića možemo još bolje sagledati svu kompleksnost situacije u srednjovjekovnoj Bosni u njenim posljed-njim decenijama postojanja.

Srđan Rudić u radu Неколико нових података о Рестоју Милохни (173-180) na osnovu, u literaturi do sada nekorištene, povelje ugarskog kralja Sigismunda, koja se čuva u Državnom arhivu u Budimpešti do-nosi nove podatke o bosanskom vlastelinu Restoju Milohni i njegovoj porodici. Po-velja je nastala 19. januara 1436. u vrijeme kada se bosanski kralj Tvrtko II zajedno sa pratnjom, u kojoj je bio i Restoje, nalazio u Ugarskoj. Iz povelje saznajemo niz poje-dinosti iz života Restoja i njegove porodi-ce: otac mu je bio iz mjesta Bogonynagora,

prikazi

• 461 •

saznajemo da je Restoje imao brata po ime-nu Medoje i rođaka Nikolu, koji mu je, naj-vjerovatnije, bio brat od strica. Poimenično se navode i posjedi koje Sigismund daje Restoju: castellum Sberchyky te posjede So-brystze, Sederdye i Sagorzczani, sve u Bosni.

U radu Srđana Katića Потрошни материјали у османском рударству и металургији (197-207) donose se zani-mljivi podaci o faktorima koji su utjecali na rad rudnika, intenzitet iskopavanja te načine prerade metala. Vrlo značajnu ulogu u rudarstvu i metalurgiji igrali su i potrošni materijali, koji su, često, uslovljavali samu proizvodnju i preradu ruda. Na tom poslu bilo je angažovano više ljudi nego u rudnici-ma i topionicama. Potrošni materijali: drv-na građa, ćumur, vatrostalna glina i dr. imali su presudan značaj u rudarstvu sve do XIX vijeka. Stoga da bi se sagledalo osmansko ru-darstvo u potpunosti neophodno je pažnju obratiti i na ovaj vrlo važan faktor u cjeloku-pnom procesu rudarske proizvodnje.

Aleksandar Karateodori-paša bio je istaknuti osmanski diplomata i šef tročlane delegacije koja je na Berlin-skom kongresu 1878. zastupala interese Osmanskog carstva. U radu Тајни мемоар Александра Каратеодори-паше са Берлин-ског конгреса (249-260) Mirjana Marinko-vić prenosi utiske sa Berlinskog kongresa koje je ovaj diplomata zapisao u Tajnom izvještaju. Ovaj izvještaj na turskom je štam-pan od strane turskog historičara Mahmud Dželaledina 1909. u trećem tomu djela Mi-rat-i-Hakikat, a deset godina kasnije i na francuskom pod naslovom Tajni izvještaj o Berlinskom kongresu upućen Visokoj Por-ti od strane Karateodori-paše, prvog turskog predstavnika od strane pisca Bertan Bare-ja. U radu se razmatra turski prijevod ovog djela, koje oslikava atmosferu koja je vladala

tokom Berlinskog kongresa te odnose među velikim silama.

U ovom prikazu detaljnije smo se zadržali na onim radovima koji razmatraju probleme historije Bosne i Hercegovine, posebno njenoga srednjovjekovlja. Pored ovih radova, koje smo detaljnije predstavili, svojim kvalitetom, aktuelnošću i važnošću ne zaostaju ni drugi. Treba svakako spomenuti rad Titre de Trpimir selon les dires de Gottschalk (33-42) Tibora Živkovića i Bojane Radovanović, zatim rad Gordane Tomović Посед српског властелина Детоша у XIV веку (93-107), rad Valentine Živković Култови светитеља заштитника од куге у Котору (XIV-XVI век) (181-196), potom rad Tatjane Katić “Сироте кудељице”и баштинице: два типа хришћанских удовичких домаћинстава у османском царству – на примеру Призренског санџака у 16. bеку - (209-229), rad naslovljen Београдска митрополија по попису из 1826. (231-247) autora Nedeljka Radosavljevića, zatim rad Aleksandra Rastovića Реформски пакет Едварда Греја за Мaкедонију 1908. године (261-274), te na samom kraju rad Dragoljuba R. Živojinovića Вудро Вилсон и Лондонски пакт 1915. године (275-299).

I ovaj broj Istorijskog časopisa donosi niz kvalitetnih radova koji će, sigurno, doprini-jeti boljem razumjevanju, kako otvorenih historiografskih pitanja, tako i onih koja u literaturi do sada nisu detaljnije razmatrana. Dodatni kvalitet predstavlja činjenica da polje interesovanja, pored Srbije, i u ovom broju predstavlja šire regionalno područje. Tako se nekoliko radova direktno odnosi na pitanja iz historije Bosne i Hercegovi-ne, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore te Mađarske. U vremenu kada je bilo kakva izdavačka djelatnost uspjeh, posebno ako se radi o stručnoj literaturi, raduje činjenica da

prikazi

• 462 •

Istorijski institut u Beogradu kontinuirano izdaje Istorijski časopis koji je već duži vre-menski period jedan od najcjenjenijih histo-rijskih časopisa kako u Srbiji tako i u regio-nu, po kvalitetu prepoznatljiv i u evropskim okvirima.

nedžad novalić

Historijska traganja, br. 5, Institut za istoriju, Sarajevo, 2010, 278 str.

U izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu, čitav broj 5. časopisa “Historijska traganja” posvećen je prof. dr. Borisu Nileviću povo-dom desetogodišnjice njegove smrti. Tribina Instituta za istoriju, održana krajem 2009. posvećena njegovom naučnom i publicistič-kom djelu, bila je povod za sadržajno uređi-vanje časopisa. S obzirom da je planirano da se Predavanja sa Tribine objave u časopisu, rodila se ideja da se izdvoji i ponovo objavi nekoliko njegovih radova objavljenih ranije u raznim listovima i časopisima. Časopis sadr-ži Članke – izbor iz Nilevićeve bibliografije, Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju, i Bibliografiju prof. dr. Borisa Nilevića.

U nizu radova koji se odnose na srednji vijek najviše pažnje izaziva Nilevićev magi-starski rad pod nazivom Poslednji Pavlovi-ći – Bosna sredinom XV stoljeća koji je od-branjen 12. januara 1978. na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Treba napomenuti da su dijelovi Nilevićevog ma-gistarskog rada, odnosno dva članka pod nazivom “Vojvoda Ivaniš Pavlović” (1978.) i “Učešće vojvode Petra i kneza Nikole Pavlo-vića u političkom životu srednjovjekovne Bosne” (1980.) objavljena u časopisu Prilozi, a članak pod nazivom “Iz života posljednjih Pavlovića” objavljen je 1979. u Godišnjaku

Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Magistarski rad Borisa Nilevića odno-

si se na posljednje Pavloviće – na vojvodu Ivaniša, Petra i Nikolu. Nilević je naglasio da je njegova studija zasnovana na izvornoj građi Dubrovačkog arhiva, i na stručnoj literaturi, gdje je u nastavku govorio o istraživačima koji su ranije pisali o vlasteoskoj porodici Pavlovi-ća – Vjekoslavu Klaiću, Vladimiru Ćoroviću, Simi Ćirkoviću i drugim istraživačima koji su se doticali ove teme. Njegovo polazište u pisanju ove teme počinje od 20-ih godina 15. stoljeća, gdje nastoji opisati događaje vezane za Ivaniša Pavlovića, počevši od njegove mla-dosti, gdje se Ivaniš spominje u vezi s proda-jom Radoslavljevog dijela Konavala, a kasnije i u vezi Konavoskog rata, odnosno sklapanja mirovnog sporazuma. U oba slučaja radi se o tome da su Dubrovčani tražili od Radoslava Pavlovića da pored njega na izdate povelje položi zakletvu i njegov sin Ivaniš. Nedu-go poslije Radoslavljeve smrti pomirili su se Pavlovići sa Stjepanom Vukčićem, s kojim su do tad bili u sukobu. Kako je do mira došlo, Nilević izgleda nije htio ulaziti u problema-tiku, nego se oslonio na pretpostavke Vladi-mira Ćorovića. Izborom Tomaša za kralja 1443. dolazi do promjene političke situacije. Stjepan Vukčić i kralj su u sukobu. Nilević ističe kako je Ivaniš, kao najmoćniji vlastelin poslije Stjepana Vukčića bio saveznik kralja, i ostaje u kraljevom taboru za cijelo vrijeme ne-prijateljstva kralja Tomaša i Stjepana Vukčića. Da bi situaciju što bolje prikazao Nilević se osvrnuo i na vanjskopolitičke faktore. Poslije smrti Ivaniša Pavlovića 1450. glavni politič-ki akteri porodice Pavlović su vojvoda Petar i knez Nikola. Moć Pavlovića, poslije Ivani-ševe smrti slabi - oni postaju vazali Stjepana Vukčića. To se vidi po tome što Petar Pavlović šalje svoju vojsku Stjepanu Vukčiću prilikom njegovog rata s Dubrovnikom. Pavlovići u

prikazi

• 463 •

posljednjoj deceniji postojanja Bosanske dr-žave gube raniji ugled i značaj, a padom Bo-sne 1463. više se ne spominju. Historiografija Nilevićevog vremena nije bila načisto s tim da li su obojica Pavlovića ubijeni prilikom pada Bosne, ili samo jedan od njih. Nilević je po-kušao ovo pitanje riješiti, i donio je određene podatke vezano za ovaj problem, o čemu će biti govora u ovom prikazu.

Nilević se osvrnuo na posjed Pavlovića, i na ekonomsku sferu života Pavlovića koje posmatra kroz prizmu odnosa s Dubrovni-kom u kome spominje i dvije povelje koje Pavlovići izdaju Dubrovniku. Prva je iz 1442. koju izdaje Ivaniš, a druga iz 1454. koju iz-daju Petar i Nikola. Povelje su regulisale tr-govačke odnose. Pavlovići uvoze papir, tka-nine i so, a izvoze rudarske proizvode. Prije svega taj izvoz ide iz Olova gdje oni daju pod zakup olovsku carinu. Jaču ekonomsku pod-logu Pavlovićima je obezbjeđivao i tribut za Konavle u iznosu od 600 perpera. Pavlovići su ulagali novac na dobit u Dubrovniku i u vidu kamata izvlačili određeni profit. Što se tiče kulturnog života, Nilević je istakao grad Borač kao njihov politički i kulturni centar. Pavlovići imaju svoju “pisarsku školu” čije je pismo diplomatska minuskula; na njihovom dvoru nalaze se artisti – svirači, žongleri, glumci i drugi.

U članku “O srednjovjekovnom bosan-skom građaninu” Nilević stavlja akcenat na period 14. i 15. stoljeća. Govori o proce-su urbanizacije koji se ogledao u nastanku gradskih naselja. Tako donosi podatak da je u Bosni u prvoj polovini 15. stoljeća posto-jalo oko 70 trgova čija je veličina odgovarala onovremenim balkanskim i evropskim gra-dovima. Kao uzrok razvoja gradova s pravom ističe razvoj rudarstva i trgovine, posebno u XV stoljeću kada je na evropskom tržištu bio nedostatak srebra što je dalo novi podsticaj

intenzivnijoj eksploataciji rudnika u Bosni i Srbiji. Domaći ljudi počinju da se bave tr-govinom i rudarstvom posebno od vremena kralja Tvrtka I. Što se tiče trgovine najviše se iz Bosne izvoze metali i privredni proizvodi kao što su vosak i kože, a najviše se uvoze so i tkanine. Vremenom dolazi do uzdizanja jed-nog dijela domaćih trgovaca koji imaju razna dostojanstva i titule svojstvene vlasteli. Neke nalazimo u službi vladara ili pojedinih kru-pnih velmoža među poslanicima, protovesti-jarima, gradskim knezovima i vitezovima.

Zbog velike sadržajne sličnosti naredna dva Nilevićeva rada pod nazivom “Prilog muzičkom životu srednjovjekovne Bosne” i “Glumac, muzičar, imitator – iz pozorišne prošlosti srednjovjekovne Bosne” pokušat ćemo dati jedan kraći osvrt. Zbog nedovolj-nog broja izvora koji govore o muzičarima i glumcima radi se o dva kraća rada zasnovana na dotadašnjim dostignućima historiogra-fije. U Dubrovnik su dolazili muzičari iz Bosne, pa se tako u izvornoj građi spominju frulaši, trubači, gajdaši, dobošari i lautiste. Poznati su slučajevi da su na dvorovima kraljeva i vlastele u Bosni boravili muzičari iz Dubrovnika. Glumci se spominju prvi put u Bosni 1408. Pojavljuju se razni artisti pod različitim nazivima kao sto su bufoni, istrioni i žongleri. Svi oni imaju sličan način djelovanja - zabavljačko-lakrdijaški. Pored toga što su djelovali na dvorovima, glumce i muzičare nalazimo i u bosanskim gradskim naseljima.

U radu pod nazivom “O krunidbi kralja Tvrtka I – 620. godina od krunisanja bosan-skog kralja” Nilević se osvrnuo na problema-tiku Tvrtkovog okrunjenja za kralja 1377. Govori o mjestu krunidbe, odnosno izrazio je sumnju da se taj čin dogodio u “srpskoj zemlji” u manastiru Mileševi. U suštini ne donosi nove podatke, niti novi pristup rješenju problema.

prikazi

• 464 •

Nilević u radu “O srednjovjekovnom bo-sanskom dinaru – prilog biografiji bosanskog novca” daje kratak osvrt na historijat i poja-vu novca u Bosni. Prvi bosanski vladar koji kuje novac bio je ban Stjepan II Kotromanić koji imitira venecijanski, dubrovački i srpski novac. Sa kovanjem novca nastavlja i Tvrt-ko I po ugledu na dubrovački dinar. Poslije Tvrtkove smrti nastaje razdoblje kada kova-nje novca u Bosni prestaje sve do 1436. kada Tvrtko II ponovo počinje kovanje novca, od kojih su najpoznatiji groševi, dinar i poludi-nar. Kovanje novca nastavljeno je sve do pada srednjovjekovne bosanske države. Još jedan Nilevićev rad u ovom časopisu pod nazivom “Zadržati ime dinar” govori takođe, u nešto kraćem obliku o bosanskom dinaru.

U časopisu se dva rada odnose i na osmanski period, od kojih u prvom pod nazivom “O postanku stare pravoslavne cr-kve u Sarajevu” Nilević postavlja pitanje nastanka stare pravoslavne crkve, odnosno postavlja pitanja da li je postojala prije dola-ska Osmanlija, ili je sagrađena za vrijeme nji-hove vladavine. Međutim, nije utvrdio tačno vrijeme nastanka crkve, s obzirom da se u def-terima iz 15. i početka 16. stoljeća u Sarajevu ne spominje ni jedna crkva. Njeno postojanje je zasvjedočeno tek 1539/40 godine. Drugi rad “Georgije Mitrofanović – jedan od naj-većih srpskih slikara osmanskog vremena” govori o slikaru iz prve polovine 17. stoljeća koji je bio u službi patrjarha Pajsija. Njegov prvi spomen je iz 1615/16. godine, odnosno vrijeme iz kojeg potiču njegova prva datirana djela. Sve podatke o njemu saznajemo sa 17 zapisa koje je Mitrofanović ispisao na freska-ma i ikonama. Slikao je po manastirima u Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji.

U radu “Mostar u djelu Vladimira Ćo-rovića” Nilević na osnovu djela V. Ćorovića govori o kulturnim i političkim prilikama u

Mostaru krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Na osnovu Ćorovićevog rada “Naučni rad u našoj sredini” Nilević je vidio razočare-nje zbog nepovoljnih uslova za naučni rad, kako u Mostaru i Sarajevu, tako i u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine. Na osnovu drugog Ćorovićevog djela “Bosna i Herce-govina” donosi pregled kulturnih i književ-nih djelatnosti u Mostaru.

Kratak osvrt na dolazak i život Jevreja u Bosni i Hercegovini, Nilević je dao u radu “Jevrejski hod kroz bosansku istoriju”. Njiho-vo naseljavanje u Bosnu počinje tokom 16. stoljeća, a prvi put se spominju 1557. i 1565. u šerijatkim sidžilima u Sarajevu. Govori o njihovom društveno-političkom položaju za vrijeme Osmanske vlasti da bi završio izlaga-nje sa 20. stoljećem, odnosno sa vremenom netolerancije prema Jevrejima. Drugi dio rada odnosi se na privrednu aktivnost Jevre-ja. Dolazak Sefarda za vrijeme Osmanske, i Aškeneza za vrijeme Austro-ugarske vlasti, obogatilo je Bosnu u više oblasti – ekonomiji, prosvjeti, kulturi, medicini.

U nizu od četiri članka “Šta da rade Srbi? Zajednička kuća”, “Satane vodaju narod – teze o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Republi-ci Bosni i Hercegovini”, “Ova zemlja može biti zajednički dom” i “Patnička Bosna” objavljenih u dnevnom listu “Oslobođenje” u toku rata i neposredno poslije rata, Nilević govori o srpskom narodu u Bosni i Hercego-vini, koji je prema njegovom mišljenju ostao bez svjetovnog i duhovnog vodstva. Zatim analizira stanje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja se prema njegovom mišljenju svela na dva sveštenika, barem što se Sarajeva tiče. U zadnjem članku se osvrće na pisanje nekih stranih autora o Bosni kao što su Susan Son-tag i William Hunt.

Uvodno predavanje sa Tribine Institu-ta za istoriju, u spomen na Borisa Nilevića,

prikazi

• 465 •

održao je Ibrahim Karabegović pod naslo-vom “Naučno i publicističko djelo dr. Borisa Nilevića” gdje donosi njegovu biografiju i daje jedan uvid u njegov angažman na na-učnom polju, ističući njegovu doktorsku disertaciju pod nazivom “Srpska pravoslav-na crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine”.

U radu “Posljednji Pavlovići u naučnom opusu Borisa Nilevića” Esad Kurtović daje pregled proučavanja vlastele Pavlovića tokom prošlog stoljeća, počevši od Jovana Radoni-ća, Alekse Ivića, Ćire Truhelke i Vladimira Ćorovića koji su dali određeni doprinos po-znavanju ove vlasteoske porodice, do Borisa Nilevića koji je posljednje Pavloviće obradio u svom magistarskom radu. Kurtović ističe da je Nilevićev pristup obradi ove teme ozbiljan istraživački angažman, najviše zbog njegovog truda u detaljnom istraživanju neobjavljenje arhivske građe. Smatra da je Nilević metodo-loški unaprijedio istraživački postupak i re-zultate istraživanja u odnosu na ranije gene-racije historičara koji su se bavili izučavanjem Pavlovića. U historiografiji sudbina posljed-nih Pavlovića poslije 1463. ostalo je otvoreno pitanje na koje Nilević u svom jednom radu donosi podatak da je Pavao, sin vojvode Pe-tra Pavlovića preživio i da se spominje 1467. Kurtović smatra da spomenute ličnosti nisu povezane sa Pavlovićima, nego da pripadaju široj lozi Radivojevića – Jurjevića – Vlatko-vića među kojima je bio pojedinac sa istom titulom, imenom i prezimenom, tako da ta Nilevićeva tvrdnja nema potvrde u izvorima.

U radu Nedima Rabića “Odnosi Bosne i Srbije u vrijeme Stjepana II Kotromanića” autor nastoji kroz prizmu Nilevićeve mo-nografije “Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine” prikazati odnos Srbije i Bosne. Rabić govori o promjeni vjerskih i političkih

prilika koje su nastale pripajanjem Huma Bo-sni 1326. Posebnu pažnju obraća na humsku eparhiju i na vrijeme njenog ukidanja. Piše o upadu bosanske vojske na teritoriju Srbije 1329. godine s obzirom na dileme u historio-grafiji vezano za ovaj događaj iznosi mišljenja pojedinih autora, ali daje i svoje, smatrajući da se taj upad mogao desiti iste godine kada se vlast bosanskog bana učvrstila u Humu. Na kraju rada raspravlja o konfesionalnoj pripad-nosti Stjepana II Kotromanića.

Elmedina Kapidžija u članku “Vjerska politika sremskog kralja Dragutina”govori o Dragutinovom odnosu sa papom te dola-sku franjevaca u sjeveroistočnu Bosnu. Daje pregled događaja vezanih za kralja Dragu-tina od abdikacije do preuzimanja vlasti u Mačvanskoj banovini u čiji sastav su ulazili dijelovi Bosne – Usora i Soli. Zbog pojave hereze veže se i dolazak franjevaca u ove krajeve koje je papa poslao na Dragutinov zahtjev. Autor se oslanja na Nilevićevo sta-jalište da su veze sa papom bile uvjetovane političkim interesima i vezama sa ugarskom krunom. Na kraju, raspravlja o Dragutino-voj vjerskoj pripadnosti, odnosno iznosi sta-jališta historiografije od kojih jedni smatraju da je ostao u pravoslavnoj vjeri, a drugi da je prigrlio katoličku vjeru.

Seka Brkljača govori o Nilevićevoj mo-nografiji “Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine” gdje daje osvrt na Nilevićevo shvatanje i pristup rješenju pojedinih pita-nja i iznošenje stavova prema određenim pi-tanjima vezane za konfesionalnu sliku sred-njovjekovne Bosne s obzirom na postojanje tri vjerska elementa – katoličanstva, pravo-slavlja i Crkve bosanske.

Nekoliko autora kao što su Salih Jalimam,Vera Katz, Enes Pelidija, Ibrahim Spahić, Muhidin Pelesić govore o liku i

prikazi

• 466 •

djelu Borisa Nilevića, njegovom naučnoi-straživačkom radu i doprinosu razvoju hi-storiografije, učešću na raznim projektima, tribinama, okruglim stolovima i izdavačkoj djelatnosti.

Na kraju, treba spomenuti bibliografiju prof. dr. Borisa Nilevića (1947-1999) koju je priredio Esad Kurtović. Bogata bibliogra-fija sadrži, pored spomenute monografije, preko stotinu manjih članaka, rasprava, bi-lješki, prikaza i osvrta.

O doprinosu Borisa Nilevića razvoju historiografije kao i nastojanju da se što vjernije i objektivnije prikažu događaji s ja-kim uporištem u adekvatnoj izvornoj građi, možda najbolje govore njegova djela. Treba posebno izvojiti spomenuti magistarski rad, i njegovu doktorsku disertaciju, koje su Ni-levićevo ime u naučnim krugovima učinile prepoznatljivim i vrijednim spomena. Zato na desetogodišnjicu njegove smrti, nije izo-stao angažman kolega i prijatelja da se sjete njegovog lika i djela. Tribina Instituta za istoriju, održana krajem 2009. u spomen na Borisa Nilevića govori sama za sebe. U časo-pisu “Historijska traganja” pored predavanja sa Tribine, uvršteno je nekoliko Nilevićevih radova objavljenih u raznim časopisima i dnevnim listovima, što je veoma korisno s obzirom da su mnogi od tih radova teško dostupni široj čitalačkoj publici.

sejfudin isaković

Povijesni prilozi, XXX/40, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 256

str.

U izdanju Hrvatskog instituta za povi-jest u svibnju 2011. izašao je novi broj (40) “Povijesnih priloga”. Časopis je podijeljen

na tri glavna dijela; Tematski blok “Miho Barada” (život i odjeci), Članci i Ocjene i pri-kazi. Prva cjelina sadrži sedam radova koji razmatraju život i znanstveno djelovanje po-vjesničara Mihe Barade. Ova cjelina započi-nje radom Fani Celio “Životni put i znan-stveni doprinos don Mihe Barade” (11 – 23) u kojem autorica govori o životu Mihe Bara-de od svećeničkih dana, početku zanimanja za proučavanje povijesti. Osim toga rad se osvrće i na radove koji su dali doprinos izu-čavanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Osim toga autorica ističe značaj Barade u radu s arhivskom građom i otkrivanju novih spoznaja o srednjem vijeku Hrvatske.

Mirjana Matijević Sokol u radu “Notae epigraphicae, palaeographicae, chhronologi-cae, historiographicae (...) u radovima M. Barade” (23 – 35) bavi se dostignućima Mihe Barade u paleografskim analizama natpisa na paleografskim i epigrafskim spo-menicima kao i u rješavanju krucionalnih srednjovjekovnih pitanja drugačijim po-gledima na već postojeća rješenja. Krono-loška pitanja kojima se bavio Barada nisu uvijek i prihvaćena, ali se Barada pokazao kao izvrstan medievist, poznavatelj pale-ografije, diplomatike i srodnih disciplina, iako nisu njegova sva mišljenja i prihva-ćena, on je svojim doprinosom u nekim područjima izučavanja srednjeg vijeka Hr-vatske napravio iskorak.

Treći rad u tematskom dijelu je autorice Irene Benyovsky Latin “Rad Mihe Barade na Trogirskim spomenicima – objava dokumena-ta XIII. i XIV. stoljeća” (35 – 45) u kojem se prati sudbina srednjovjekovne građe Trogir-skog arhiva za što je zaslužan Miho Barada objavljivanjem i transkripcijom dokumenata iz ovog arhiva. Uz Dubrovnik i Zadar samo Trogir ima objavljenu sačuvanu građu iz XIII. stoljeća, te je ta građa dragocjena za izučava-

prikazi

• 467 •

nje srednjovjekovnog perioda Trogira. Velika je važnost objavljene građe za izučavanje sva-kodnevnog života, uprave i društvenih zbi-vanja trogirske općine, a kojom su se mnogi povjesničari služili u svojim radovima zahva-ljujući djelovanju Mihe Barade i objavljivanju ovih izvora u četiri toma.

Tomislav Galović u časopisu ima dva rada, u prvom “Miho Barada kao nastavnik pomoćnih povijesnih znanosti i profesor hr-vatske povijesti” (45 – 63) donosi put Mihe Barade kroz školovanje i prati stručno usavr-šavanje, rad na Filozofskom fakultetu te nje-gov znanstveni rad. Autor se posebno osvr-će na period od 1933. - 1943. koji je vezan za predavački period Barade na predmetu pomoćnih povijesnih znanosti i period od 1938. – 1954. tj do kada je umirovljen kao profesor hrvatske povijesti. U radu “Biblio-grafija radova Mihe Barade” (81 – 97) koji je ujedno i posljednji rad ove tematske jedinice autor u izlaganju donosi kronološki objav-ljivanu bibliografiju Mihe Barade koja broji 101 rad, objavljen za života, posthumno ali i u pretisku pojedinih ranijih radova.

Ante Birin “Miho Barada – suautor udž-benika za hrvatsku povijest (Hrvatska povi-jest za 8. Razred srednjih škola)” (63 – 71) autor se u izlaganju osvrće na udžbenik koje-mu je uz Lovru Katića, Jaroslava Šidaka sua-utor bio i Miho Barada. Poseban naglasak u radu se daje dijelu udžbenika kojeg je pisao Barada, a odnosi se na period ranog srednjeg vijeka. Barada je u ovaj udžbenik koji je jedi-no sintetičko djelo ovog znanstvenika unio nova tumačenja koja su i danas opće prihva-ćena. Birin na kraju izlaganja ističe da ovaj udžbenik krasi visoka znanstvena razina, zbog baradinih najnovijih istraživanja koja su tu ugrađena.

Gordan Ravančić, “Topografija Vinodola i teorija centraliteta (Vinodol u djelu Mihe

Barade)” (71 – 81) na osnovi literature i izvora kao i postavki Mihe Barade pokušava uz pomoć tzv. Christallerove teorije središ-njih mjesta dati novo svjetlo na izučavanje Vinodolskog kraja.

U drugoj cjelini časopisa koja se sastoji od pet članaka, prvi rad je Gordana Ravan-čića, “Oporuke, oporučitelji i primatelji opo-ručenih legata u Dubrovniku s kraja trinae-stog i u prvoj polovici četrnaestog stoljeća” (97 – 121) u radu se govori o mogućnosti istra-živanja svakodnevnog života, društvenih odnosa Dubrovčana preko oporuka koje se nalaze u Državnom arhivu u Dubrovniku. Autor na zanimljiv način uz kvantitativnu metodu, popraćenu grafikonima pokušava predstaviti oporuke i legate koji u sebi sadr-že obilje raznolikih informacija javnog i pri-vatnog života kao i duhovnost srednjovje-kovnih Dubrovčana ali i upućuje i na druge mogućnosti istraživanja koje pružaju vijesti iz oporuka koje se nalaze u DAD-u.

Klemen Pust, “Le genti della citta, delle isole e del Contado, le quale al tutto volevano partirisi”. Migrations from the Venetion to the Ottoman Teritory and Conversion of Veneti-on Subjects to Islam in the Eastern Adriatic in the Sixteenth Century” (121 – 161) rad razmatra uzroke migracija i prelaska Mle-čana na teritorij Osmanskog carstva koji su ekonomske, socijalne, osobne prirode kao i upućenosti ove dvije sile jedne na drugu zbog sukoba koji se vode na graničnim po-dručjima. Bilo je dobrovoljnih emigracija u nadi u bolji život, ali i prisilnog prelaska. Jedan od uzroka zašto ne dolazi do većeg broja konverzija s islama na katoličanstvo je nepovjerljiv stav rimokatoličke crkve prema konverzantima u kršćanstvo iz islama.

Lovorka Čoralić, “Campagni e qastal-di della Suola dei remѐri: hrvatski veslari u Mlecima (XV. – XVII. Stoljeće)” (161 – 177)

prikazi

• 468 •

važnu ulogu u udruzi mletačkih izrađivača vesala imali su tijekom prošlosti i brojni hrvatski iseljenici. Tragom izvora i litera-ture autorica nastoji ukazati na djelovanje Hrvata u udruzi. Rad promatra i svakod-nevni život kao i gospodarske mogućnosti hrvatsko-mletačkih veza. Prate se sudbine pojedinih majstora koji su obavljali ista-knute pozicije u udruzi mletačkih istra-živača vesala. Ovi članovi pridonosili su gospodarskom i vojno-pomorskom ugledu Venecije.

Dubravka Božić Bogović, “Osobna ime-na u matičnim knjigama krštenih za naselja Draž i Popovac krajem 18. Stoljeća” (177 – 195) kako napominje autorica osnovana namjera rada je analizirati osobna imena ve-zana uz dodjeljivanje imena djeci u ovim na-seljima kroz desetogodišnji period. Iz izlože-nog može se zaključiti da su imena u Draži i Popovcu dodjeljivana muškoj i ženskoj djeci kršćanskog porijekla, nadijevana najčešće po imenima kumova, spomendanu svetaca koji se slavi na dan krštenja, zaštitniku župe..., a u Popovcu znatan je dio i njemačkih imena zbog naseljavanja Nijemaca.

Kristina Milković, “Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i malog rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici” (195 – 227) u radu se objašnjava pojam četovanja kao na-čina ratovanja isključivo iregularnih postroj-bi i malog rata kojeg karakterizira uporaba lakih postrojbi koje također nisu regularne. Događaj koji se razmatra, Jelačićev pohod na Podzvid 1845. godine okarakteriziran je kao represalija koja u biti legalizirana i formalizirana odmazda. Ove represalije spa-daju u red pograničnih sukoba koji su imali karakter manjeg vojnog pohoda. Posljedica ovog sukoba je diplomatski incident kao i prekid dosadašnjih komunikacija na pogra-

ničnom području. Ovakav način ratovanja nije dovoljno istražen te ostavlja prostora za slične studije s posebnim osvrtom na poli-tičko-pravne, socioekonomske i kulturne kontekste habsburško-osmanskih sukoba.

Treći dio Priloga sadržava ocjene i prika-ze devet autora (227 – 244), treba napome-nuti da časopis sadržava na početku svakoga članka ključne riječi i na kraju sažetak na en-gleskom jeziku što uvelike olakšava korište-nje i preglednost. Povijesni prilozi sadržava-ju brojne radove na temu Miho Barada koja daje sliku velikog znanstvenog radnika, od-gajatelja i istraživača koji je dao svoj dopri-nos hrvatskoj historiografiji, a ostao poznat samo manjem krugu znanstvenika i istraži-vača koji se koriste njegovim radovima i do-stignućima. Radovi posvećeni njegovom ži-votu svakako doprinose boljem poznavanju lika i djela ovog velikog znanstvenika. Osim tematskog bloka, časopis sadrži izvorne ra-dove pet autora koji svaki na svom području doprinose rasvjetljenju lokalne ali i hrvatske povijesti općenito. Časopis je svakako dobra podloga za istraživače ali i one koji žele ne-što više saznati o prošlosti jer sadrži kvalitet-ne članke i prikaze više autora.

slaven tadić

Грађа о прошлости Босне 4, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење

друштвених наука, Бања Лука, 2011, 175 str.

Tokom 2011. godine izdavačka produkcija o historiji srednjovjekovne Bosne obogaćena je i novim brojem časopisa “Građa o prošlo-sti Bosne”. Riječ je o njegovom četvrtom bro-ju, kojeg izdaje Odjeljenje društvenih nauka

prikazi

• 469 •

Akademije nauka i umjetnosti Republike Srp-ske. Kao što je to slučaj s prethodnim brojevi-ma istog časopisa, osnovni sadržaj čini diplo-matička građa o bosanskom srednjovjekovlju. Od ukupno trinaest predstavljenih isprava jedna je pisana latinskim, dok su ostale, svjedo-čanstvo zabilježeno ćirilskim pismom.

Prva isprava koja je prezentirana u ovom broju djelo je Dejana Ječmenice: Povelja bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću; 1357. g. Predstavljeni materijal govori o ključnim elementima vazaliteta u bosan-skoj državi; vjernoj službi i vjeri gospodskoj. Nalazi se u Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti. Objavljivana je u sklopu Ker-mendskih isprava, iako nije pripadala tom korpusu. Autor je istakao da je ovo izdanje načinjeno na osnovu snimaka isprave iz aprila ove godine ali nam nije predočio fo-tografije sa trenutnim stanjem iste.

Isti autor opisao je još jednu ispravu sa sličnom tematikom: Povelja bana Tvrtka knezu Pavlu Vukoslaviću; 1367. g. Istaknu-te su okolnosti nastanka iste, naglašavajući da je dokument nastao kao rezultat borbe bosanskog bana Tvrtka da se održi na vlasti 1366.g. Pripada skupu Kermendskih isprava a njena današnja destinacija ne može se sa sigurnošću utvrditi. Autor je istakao ošteće-nost predmetnog svjedočanstva. Interesan-tna je i činjenica da je od nekoliko izdanja posljednje objelodanjeno 1982. godine.

Još jednu ispravu iz kancelarije bosan-skog, sada već kralja, Tvrtka I Kotromanića izložio nam je Neven Isailović: Povelja kra-lja Tvrtka I Kotromanića Šibeniku; 1390. g. Dokument datira s kraja Tvrtkove vladavine a govori o privilegijama koje dotični vladar daruje gradu Šibeniku kao zahvalnost za priznavanje njegove vlasti. Autor podvla-či da nijedno dosadašnje izdanje nije dalo do kraja tačan tekst predmetne isprave, jer

je ista oštećena na nekoliko mjesta. Osim toga brojni autori koji su se bavili datom tematikom pravili su pogreške pri čitanju. N. Isailović je uzevši u obzir dosadašnje pristupe veoma studiozno i precizno čitaocu približio razmatrani dokument. Tekst ispra-ve je pisan latinskim pismom.

U ovom broju časopisa Građa o prošlosti Bosne kao autor se pojavljuje i jedna ruska historičarka. Marija Aleksandrovna Černova pred sobom je imala predstaviti ispravu koju su Dubrovčani uputili supruzi Sandalja Hra-nića, Jeleni: Pismo Dubrovčana gospođi Jeleni o carini u Ljutoj; 1399. g. Specifičnost datog dokumenta ogleda se u samom naslovu gdje su uočljivi glavni akteri za rješenje pitanja ca-rine. Kompleksnost odnosa veće je time ako znamo da se osim vladara, velikaša i drugih istaknutih ličnosti za postizanje određenog cilja znalo pregovarati i sa suprugama nekih velikodostojnika, u ovom slučaju sa Jelenom Hranić.Autorica je kratko izložila stanje u Bosni nakon smrti kralja Tvrtka I, ističući po-javu velikaša i njihovu želju za teritorijalnom kontrolom određenih dijelova zemlje, što je dovelo do ovakvih okolnosti. Isprava je prije ovog imala dva izdanja.

Pavle Dragičević se bavio pitanjem du-brovačke trgovine solju te nam je u tu svr-hu izložio dvije isprave: Dva pisma Dubro-vačke opštine knezu Raupu; 1403, 1405. g.Ove dvije isprave su rezultat politike Du-brovnika u cilju rješavanja nelegalne trgovi-ne solju u Sutorini. Autor nam je u nešto du-žem izlaganju predstavio historijat problema sa trgovinom istaknutim artiklom i okolno-sti koje su dovele do nastanka isprava. Su-protno tome, diplomatičke osobine istih su vrlo kratko izložene. Originali nisu sačuvani a postojeći prepisi nalaze se u Državnom arhivu u Dubrovniku u prvom tomu serije Lettere e commissioni di Levante.

prikazi

• 470 •

Koncizno i jasno Tamara Vuković izlo-žila nam je dvije isprave iz korespondencije Dubrovnika i bosanskog velikaša Pavla Radi-novića: Dva pisma dubrovačke opštine knezu Pavlu Radenovići iz 1405. g. Riječ je o doku-mentima koji imaju sve standardne dijelove karakteristične za jednu ispravu. Objašnjeni su svi dijelovi ali i napravljena paralela među njima, što je autorica povezala sa tadašnjim aktuelnim političkim dešavanjima u Bosni. Ovako slikovita analiza izuzetno olakšava razumijevanje sadržaja isprave, posebno zbog nedostupnosti fotografija istih u ovom izda-nju predstavljenog časopisa.

Jednu od najznačajnih isprava srednjo-vjekovne bosanske države predstavio nam je Rade Mihaljčić: Povelja kralja Stefana Tvrtka Tvrtkovića kojom Dubrovčanima potvrđuje Slansko primorje; 1405. g. Dotični dokument je karakterističan ne samo zbog obima već i sadržine koja govori o izdvajanju jednog dije-la bosanske državne teritorije ali i o dubrovač-koj politici i težnji za sopstvenim proširenjem. R. Mihaljčić je pravio i malu komparaciju sa sličnom ispravom koju je Dubrovniku izdao kralj Ostoja 1399. godine. Autor je zbog zna-čaja isprave i nekih nedovoljno jasnih detalja uputio na rad Gregora Čremošnika, koji se bavio razmatranim svjedočanstvom.

Dva pisma dubrovačke opštine vojvodi Sandalju povodom kupovine broda i jed-ne pomorske nepogode; 1412. g. Ove dvije isprave koje je odabrao Pavle Dragičević od velikog su značaja jer govore o jednom novom aspektu djelovanja bosanskih veli-kaša i njihovoj svestranosti. Iz uvodnih na-pomena istaknuto je da su dotične isprave do danas objavljene tek dva puta. Originali nisu sačuvani već prepisi u Dubrovačkom arhivu. Oba dokumenta sadrže uobičajne formulare sa svim elementima koji grade jednu ispravu.

Tokom prve polovine XV stoljeća bo-sanski vladari ali i velikaši izdali su mnoštvo isprava od kojih su neke direktno oblikovale bosanske državne granice. Jednu takvu raz-motrio nam je Rade Popović: Povelja vojvo-de Sandalja i braće mu Vukca i Vuka kojom ustupaju Dubrovčanima svoj dio Konavala; 1419. g. Važnost isprave se odražava u tome što ona govori o ustupanju bosanskog dijela teritorije Dubrovniku. Autor se nije upuštao u iznošenje detalja kada je opis iste u pita-nju, već je uputio na rad Gregora Čremošni-ka koji je analizirao dotični dokument.

Polaganje novca na dobit bosanske gos-pode u Dubrovnik bila je ustaljena praksa od početka XV st. Primjer jedne takve tran-sakcije predstavio nam je Aranđel Smiljanić: Dubrovačka potvrda knezu Brailu Tezalovi-ću o primanju novca na dobit; 1427. g. Kao kulminacija tog posla nastala bi isprava, koji je u ovom slučaju grad Sv. Vlahe izdao svom klijentu Brailu Tezaloviću. Opisane su okl-nosti koje su dovele do njenog nastanka. Isprava je dobro očuvana, čuva se u Dubro-vačkom arhivu i do sada je objavljivana tri puta.

Sva kompleksnost i šarolikost pitanja vjerne službe i vjere gospodske ogledaju se u jednom primjeru koji nam je predstavio Aranđel Smiljanić: Povelja vojvode Đurđa Vojsalića kojom potvrđuje baštinske posjede braći Đurđevićima; 1434. g. Ovajput se u svojstvu garanta vjere gospodske pojavljuje jedan velikaš, Đurađ Vojsalić. Okolnosti nastanka isprave su dosta složene stoga A. Smiljanić uzima nešto više prostora za objašnjavanje okolnosti. Autor postavlja i pitanje, uz ponuđene mogućnosti kao odgovor, a to je: Na koji način je predmetna isprava dospijela u Dubrovnik? U samom svjedočanstvu se navode imena gradova, župa i sela, kao i podaci o etničkoj i vjerskoj

prikazi

• 471 •

pripadnosti stanovništva Donjih Kraja. Riječ je o nesumnjivo važnim podacima koji ovu ispravu svrstavaju u znamenitije dokumente bosanskog srednjeg vijeka.

Svoju drugu ispravu u ovom broju ča-sopisa Građa o prošlosti Bosne prezen-tirao je Rade Popović: Povelja vojvode Ivaniša Pavlovića Dubrovčanima; 1442. g. Ako uzmemo u obzir površinu da-tog dokumenta, on spada među najveće južnoslavenske. Riječ je o standardnoj ispra-vi koja je trebala da reguliše i potvrdi sve do-tadašnje dubrovačke privilegije isposlovane od Radoslava Pavlovića. R. Popović ističe monumentalnost i ljepotu isprave čiji for-mular sadrži sve standardne dijelove počevši od invokacije, dispozicije i na kraju potpisa dijaka.

Kao posljednji dokument predstavljen u ovom broju časopisa od strane Srđana Rudića, je jedna vrsta potvrde o porijeklu Juraja Bogišića: Potvrda da je Juraj Bogišić sinovac Braila Tezalovića; 1469. g. Ispra-va je trebala da potvrdi da je spomenuti J. Bogišić sinovac kneza Pavla Radinovića. U tom smislu prikazan je rodoslov porodce Tezalović. Original potvrde nalazi se u Dr-žavnom arhivu u Dubrovniku.

Ovaj broj predstavljenog časopisa kako vizualno tako ni uređivački ne razlikuje se mnogo od prethodnih brojeva. Detaljan opis diplomatičke građe o srednjovjekov-noj bosanskoj državi, što je postavljeni cilj časopisa Građa o prošlosti Bosne, važan je ne samo u historiografskom smislu već i zbog kontinuiteta koji će omogućiti detaljan uvid u neophodnu izvornu podlogu, koji pred sebe postavlja svaki istraživač. Jedinu pri-mjedbu koju možemo istaći odnosi se na dio koji govori o prosopografskim podaci-ma. Na nekoliko mjesta u časopisu autori nisu objašnjavali određene titule, ličnosti

ili termine, već su jednostavno istakli kako su ti pojmovi objašnjeni u nekim ranijim brojevima istog časopisa. To možda nije najadekvatnije rješenje i može da predstav-lja otežavajuću okolnost za čitaoca ukoliko mu u datom trenutku potrebni časopis nije dostupan.

semir hambo

međunarodni znanstveni skup “Stjepan Tomašević (1461.-1463.) – Slom srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva”, Jajce, 11-12. studenog

2011. godine

Jajce, kraljevski grad srednjovjekovne Bosne, od 11. do 12. studenog 2011. bio je mjestom susreta povjesničara iz Bosne i Her-cegovine, Hrvatske, Mađarske i Srbije. Povod njihova okupljanja bila je 550. obljetnica od krunjenja posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (1461.–1463) te raz-mišljanja o uzrocima i posljedicama njegova krunjenja. Međunarodni je znanstveni skup u organizaciji Hrvatskoga instituta za povi-jest u Zagrebu i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, a pod pokroviteljstvom Općine Jajce, pružio niz izlaganja iz različitih historiografskih perspektiva i prijeko potre-ban dijalog kako bi se o tome sagledali svi on-dašnji izvori, nastale legende i historiografski pogledi. Budući da su upravo s tom naka-nom došli na skup izlagači iz Sarajeva, Za-greba, Beograda i Budimpešte, uspjeh znan-stvenog skupa bio je zajamčen i očekivano plodonosan.

Pozdravnu su riječ na otvaranju skupa uputili dekan Katoličkog bogoslovnog fa-kulteta u Sarajevu prof. dr. sc. Pavo Jurišić i zamjenik ravnateljice Hrvatskog instituta za

prikazi

• 472 •

povijest u Zagrebu dr. sc. Gordan Ravančić u ime organizatora, zatim jajački gvardijan fra Niko Petonjić, predstavnica hrvatskog veleposlanstva u Sarajevu maja Foretić Pećnik i vrhbosanski nadbiskup Vinko Pu-ljić koji je u pozdravnoj riječi istaknuo da se prošlost uvijek treba sagledavati kritički i objektivno točno onako kakva jest. Nakon toga bosanskohercegovački je kardinal cije-lo vrijeme znanstvenog skupa prisustvovao nečujno, bilježeći predano riječi govornika u svoj notes. Političkih predstavnika Općine Jajce, kako onih na vlasti tako i onih u opor-bi, nije na skupu bilo premda je skup organi-ziran u velikoj općinskoj dvorani.

Znanstveni je skup otvorio mr. sc. Emir O. Filipović s Filozofskog fakulteta Univer-ziteta u Sarajevu dojmljivim izlaganjem Hi-storiografija o padu srednjovjekovnog Bosan-skog Kraljevstva. Odmah je naglasio da Bosna nije pod Osmanlije, kako mnogi površno i u ne znanju tvrde, pala šaptom, nego je plod višedesetljetne osmanske politike na Balka-nu. Mladi je medievist pružio kritički uvid u cjelokupnu historiografiju o slomu Bosan-skog Kraljevstva s ovih prostora, počevši od dubrovačkih pisaca 16. i 17. stoljeća, franje-vačkih kroničara 17. i 18. stoljeća, Pavla Ri-ttera Vitezovića, fra Ivana F. Jukića, fra Ante Kneževića sve do znanstvenih rezultata i in-terpretacija Franje Račkog, Vjekoslava Klai-ća, Safvet-bega Bašagića, Lajosa Thallóczyja, Vjenceslava Vlajića, Vladimira Ćorovića, Marka Perojevića, Mihajla Dinića, Ante Ba-bića, Desanke Kovačević, Sime Ćirkovića, Srećka M. Džaje i Marka Šunjića. Namjerno se zaustavio na pretposljednjem desetljeću 20. stoljeća jer s pravom drži da se ne može dati najobjektivnija slika o povijesnom peru svojih suvremenika. Iz njegova se izlaganja nazire put kojim današnja i buduća historio-grafija mora ići, a to je kritički i komparativan

pristup te rad na izvorima. Zanimljiva je nje-gova primjedba da se na dostojan način nije obilježila 500. obljetnica pada srednjovjekov-ne Bosne, ali je prigodni tekst Ante Babića povodom obljetnice usmjerio historiografiju u pravom smjeru kojem stremi posljednja dva naraštaja medievista.

Drugo je izlaganje Pad Bosne 1463. g. prema osmanskim narativnim izvorima odr-žao dr. sc. Dino mujadžević iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Kao povje-sničar mlađeg naraštaja i osmanist zagrebač-ke turkologije naglasio je da se u historio-grafiji nedovoljno koriste osmanski izvori o padu srednjovjekovne Bosne ponajviše zbog nedostupnosti i jezične barijere. Još uvijek su neiskorišteni, premda odavno poznati, zapisi suvremenika Ašik-paše Zade i Dur-sun-bega. Razlog sloma Bosanskog Kraljev-stva Ašik-paša Zade drži odbijanje davanja danka i ubojstvo sultanovih izaslanika u Bosni što je vjerojatno bio izgovor za već planirani napad. Dursun-begova je kronika gotovo nezapažena u historiografiji, a do-nosi rijetko znane podatke o višemjesečnom nemilosrdnom pokoravanju Bosne, njezinih utvrda i nepristupačnih mjesta.

U narednom je izlaganju Kraj sred-njovjekovnog Bosanskog Kraljevstva u dubrovačkim izvorima prof. dr. sc. Zden-ka Janeković-Römer iz Zavoda za povije-sne znanosti HAZU u Dubrovniku pratila dnevnopolitički i diplomatski razvoj odnosa između Dubrovnika i Bosne u 1463. godi-ni. Istaknula je da je posljednji bosanski kralj previše očekivao od Dubrovnika koji je već nekoliko godina Osmanlijama pla-ćao dankom svoju slobodu. No, kraljevo je smaknuće potaknulo dubrovačku vlast da mobilizira dodatnih 400 vojnika, organizira straže na svojim granicama, sruši svoje pred-građe, uvede obvezni post i molitvu u gradu.

prikazi

• 473 •

Progovorila je i o dvjema bosanskim kralji-cama Katarini i Mari koje su nekoliko mjese-ci nakon pada Bosne živjele u Dubrovniku. Nakon toga, osvrnula se na dubrovačka pera o padu Bosanskog Kraljevstva. Istaknula je anonimnu kroniku s kraja 15. stoljeća u ko-joj se dubrovačkom parcu sv. Vlahi pripisuje sultanovo odustajanje na Sutjesci od tobože planiranog osvajanja Dubrovnika, Nikolu Ragninu koji govori o dubrovačkim vojno-obrambenim aktivnostima nakon bosan-skog sloma, Ludovika Crijevića Tuberona i poglavito Mavra Orbinija koji vladavinu Stjepana Tomaša i njegova sina Stjepana Tomaševića ocjenjuje prilično negativno jer su, između ostalog, vodili pogrešnu politiku prema Ugarskoj, Jakova Luccarija koji ocou-bojstvo smatra uzrokom sloma kraljevstva te Ivana Gundulu koji drži da je kriva kraljeva procjena o vlastitoj snazi i očekivanoj pomo-ći iz Ugarske razlogom njegova konačnog pada. U zaključku je istaknula da je odluka o dvostrukom podaništvu spasila Dubrovnik, ali i to da se u historiografiji katkada precje-njuje dubrovačka snaga i samim time name-će krivnja o odgovornosti za pad Bosne.

Sljedeće je izlaganje prof. dr. sc. Borisla-va Grgina s Filozofskog fakulteta Sveučili-šta u Zagrebu pod naslovom Južne granice Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u vrijeme Stjepana Tomaševića pokazalo da je ugarska politika htjela na neki način kazniti Bosnu jer je bosanska kruna dobivena od pape bez ugarskog znanja i odobrenja, pa je bosanski kralj bio tek još jedan nepouzdan ugarski susjed. Argumentirano je odbacio neka su-vremena mišljenja da je Tomaševićeva poli-tika u potpunosti bila u papinskim rukama. Naglasio je da je Korvinovo kraljevstvo već imalo plan branjenja svojih južnih granica iz Srebrenika i Jajca s odustajanjem od drugih područja Bosanskog Kraljevstva. Pokazao je

da je ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin primijenio istu taktiku u padu neposlušnih vladara iz susjedstva, kod Vlada III. Tepeša i Stjepana Tomaševića, jer je u oba slučaja Korvinova vojska zastala na putu pri očeki-vanoj vojnoj pomoći protiv Osmanlija. Za-ključio je da je ugarsko-bosanski odnos iz-među 1461. i 1463. ponajviše bio opterećen bosanskom krunom bez budimskog blago-slova, da je katastrofalna politika papinskog legata Nikole Modruškog najprije bila pri-hvaćena na ugarskom dvoru, ali da su daljnje okolnosti primorale dvor na protjerivanje Nikole Modruškog iz Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva jer im više nije trebao.

U izlaganju Bosna i Stjepan Tomašević u svjetlu osmansko-islamske ekspanzije na Bal-kan dr. sc. Roberta Holjevca iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u središtu je bila slika islama iz izvješća Ivana Stojkovića, uglednog hrvatskog ekleziologa i predsjeda-vatelja crkvenog koncila u Konstanzu, koji je kao papinski legat u Carigradu slao od 1435. do 1437. izvješća u Rim. Iz njegova se pera o islamu i Osmanlijama može razlučiti kakva je bila papinska politika prema Balkanu i za-što je Bosansko Kraljevstvo doskora dospje-lo pod njezino okrilje.

Dva su sljedeća izlaganja Političke okol-nosti u Ugarskoj glede pohoda na Jajce 1463. i Utvrda Jajce u ugarskom pograničnom susta-vu u vrijeme Matijaša Korvina bili pogled suvremene mađarske historiografije na gra-nične krajeve Korvinova kraljevstva. Najpri-je je dr. sc. Tamas Palosfalvy iz Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti u Bu-dimpešti dao pregled vojno-političkih od-nosa u Ugarskom Kraljevstvu od Matijaševa izbora za kralja 1458. do njegova pohoda na Jajce u jesen 1463. godine. Utvrdio je da nije mogao voditi aktivnu protuosmansku politiku zbog pobune vodećih baruna i či-

prikazi

• 474 •

njenice da još nije bio okrunjen krunom sv. Stjepana. S učvršćivanjem njegova položaja u Ugarskom Kraljevstvu povećavale su se šanse za uspostavu protuosmankog štita pre-ma srednjoj Europi. Prekretnicu predstavlja Korvinovo ugarsko zaposjedanje Jajca koje je uslijedilo svega nekoliko mjeseci nakon pada Bosne. Nakon toga izlaganje je održao dr. sc. Richard Horvath iz istog instituta o jajačkoj utvrdi i Jajačkoj banovini za Mati-jaša Hunyadija (Korvina). Kronološkim je slijedom pratio napore u organizaciji Jajačke banovine kao granične vojno-administrativ-ne jedinice Ugarskog Kraljevstva, zatim dje-lovanje Nikole Iločkog kao bosanskog kralja između 1471. i 1477. godine te konačno utvrđivanje Jajca kao vojnog središta južnih krajeva Ugarskog Kraljevstva čime je unatoč stalnom pritisku pomaknut njegov pad pod Osmanlije sve do 1526. godine

Potom je otvorena diskusija o saslušanim izlaganjima. Prvi se za riječ javio Đuro Tošić koji je, pohvalivši izlaganje Emira O. Filipovi-ća, napomenuo da bi u pregled historiografije trebao uključiti knjigu Kratki pregled istorije Huma i Zete Slobodana Radovanovića jer je došao do podatka kako je 130 bosanskih ve-likaša izginulo s kraljem i kako ih je 8 prešlo na islam. Jako mu se dojmilo izlaganje Rober-ta Holjevca, osobito dio o bosanskoj kraljici Katarini koja je umrla u Rimu s napomenom da postoji i osmanski izvor o kraljičinoj smr-ti koji je objavio Gliša Elezović. Nakon toga javio se Enes Ribić, liječnik iz Jajca, kazavši da nitko u izlaganju nije točno rekao zašto je Stjepan Tomašević bio ubijen. Činjenica je da osmanska vlast nije htjela zatrti kraljev-sku lozu jer Stjepanov brat Žigmund nije bio ubijen. Na to se javio Đuro Tošić iznoseći predaju o Stjepanovu polubratu Žigmun-du i zarobljavanju kraljeve djece na putu za Hercegovinu. Potom je Husein Sejko

mekanović rekao da je Tomašević izgubio glavu jer je ubio vlastitog oca, sultanova pri-jatelja, kojeg je ovaj dao osvetiti svojim poho-dom 1463. godine. No, Jakša Raguž smatra da je Žigmund barem u početku bio sultanov igrač u trvenju između Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva za Bosan-sko Kraljevstvo. Reagirao je i Hrvoje Kekez naglasivši da ne postoji nijedan relevantan izvor o ocoubojstvu Stjepana Tomaševića i da je najvjerojatniji razlog njegovu tragičnom kraju života taj što je odbio dati Osmanlija-ma danak i što je zaigrao kartama protivnim Korvinovoj politici na Balkanu. Potom se javio Bruno Ljubez, srednjoškolski profesor iz Jajca i pisac knjige o povijesti Jajca, napo-menuvši da se porez nije mogao plaćati zbog gubitka stanovništva koje je već desetljećima bježalo iz Bosne pred osmanlijskim naletima. Tako je završila jutarnja sesija.

Popodnevnu je sesiju izlaganjem Bosan-ska vlastela u oslobađanju Jajca od Turaka 1463. godine otvorio prof. dr. Đuro Tošić iz Istorijskog instituta u Beogradu. Naglasio je nedovoljno istican podatak da su se Matijaše-voj akciji u oslobađanju Jajca pridružili neki bosanski velikaši kao što su herceg Stjepan Vukčić Kosača, njegov sin Vladislav te Ra-dič i Vučihna Banović. Po oslobođenju grada Kosače su primljeni među ugarsko plemstvo i nagrađeni Skopljanskom i Livanjskom župa-nijom, o čemu svjedoči pismo koje je umjesto u siječanj 1464. pogrešno prilikom objave 1960-ih datirano u 1401. godinu.

Nakon toga uslijedilo je izlaganje dr. sc. marije Karbić iz Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog in-stituta za povijest u Slavonskom Brodu pod naslovom Uloga plemstva s područja današ-nje Slavonije u obrani Jajačke banovine. Nje-zino izlaganje prati djelovanje slavonskog plemstva za Jagelovića u Jajačkoj banovini.

prikazi

• 475 •

Utvrdila je da su dobro branili banovinu kao predstražu Slavonije, snabdijevajući je u naravi i novčano preko poreznih optereće-nja te u ljudstvu. Također su radi efikasnije obrane sagradili krajem 15. stoljeća pro-metnicu Brod – Jajce i po potrebi utvrđi-vali njezine gradove. Napose su se u svemu tome izdvajali Berislavići Grabarski koji su u nekoliko navrata bili jajački banovi (1494., 1499.–1503., 1511.–1513.). Naglasila je da ih je krasilo veliko ratno iskustvo i da su iz Jajca praktički branili svoje velike posje-de po Slavoniji. Uspjela je također pronaći zanimljive podatke o opatiji u Bijeloj čiji su prihodi izravno bili na raspolaganju jajač-kom banu i njegovim ljudima u Jajcu.

Posljednje je izlaganje održao profesor Hrvoje Kekez iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu pod naslovom Knezovi Blagajski i tvrdi grad Blagaj nakon osnutka Jajačke banovine 1464. godine. Zornom je prezentacijom dočarao položaj i povijest sanskog grada Blagaja kao jednog od naj-važnijih srednjovjekovnih gradova u južnoj Slavoniji. Predstavio je iscrpnu povijesnu topografiju s tlocrtima i slikama srednjo-vjekovnog Blagaja, sijela Blagajskih koji su bili potomci knezova Babonića, naglasivši da je Blagaj bio hodočasničko središte u 14. stoljeću i da je promijenio životni obrazac u drugoj polovici 15. stoljeća kada se našao pod latentnom osmanskom opasnošću. Nje-govi su gospodari Blagajski povremeno da-vali Osmanlijama danak za prolazak bez pa-ljenja i pljačkanja, ali su sjedište prebacili u nešto sigurniju Otoku na Uni. No, uspijeva-li su Blagaj držati sve do četvrtog desetljeća 15. stoljeća kada je dospio pod Osmanlije.

Potom je otvorena rasprava. Prvi se javio Jakša Raguš upitavši Hrvoja Kekeza da li se susreo s podatkom da je kraljica Mara pri-likom pada Bosanskog Kraljevstva dospjela

iz Ključa u Blagaj. On mu je odgovorio kako je utvrđeno da je ona otišla prema jugu i da je priču o Marinu sklanjanju u Blagaj prvi dao Ćiro Truhelka. Na to je Đuro Tošić zamo-lio Brunu Ljubeza da ispriča sve što zna o Dobretićima, katoličkom rodu nedaleko od Jajca, koji se nakon dolaska pod osmansku vlast povukao u planine čuvajući sultanovo zaštitno pismo o svom rodu ishodovano od Ljiljane u carigradskom haremu. Slušatelji su čuli zanimljivu Ljubezovu priču o Dobre-tićima popraćenu povijesnim podatcima ali i narodnom predajom. Povremeno ga je na-dopunjivao Đuro Tošić poglavito o Dobreti-ćima u Han Pijesku. Predvečer je sudionike i slušatelje skupa ugostio fra Niko Petonjić, gvardijan franjevačkog samostana sv. Luke u Jajcu. Nakon prigodne zdravice svi su mogli vidjeti sarkofag sa zemnim ostatcima koji po predaji pripadaju Stjepanu Tomaševiću.

Sutradan, skup je otvorio dr. sc. fra Andrija Zirdum iz župe Žeravac nedale-ko od Dervente izlaganjem pod naslovom Crkve i njihovi patroni u srednjem vijeku u BiH. Svoja je istraživanja za svojevrsnu ha-giotopografiju BiH temeljio na kanonskim vizitacijama, papinskim bulama, dozvola-ma za gradnju, djelidbama oprosta crkvama, kraljevskim i velikaškim darovnicama, poklo-nima trgovaca, rezultatima arheoloških istra-živanja, osmanskim izvorima i slično. Tako je došao do podatka o 463 srednjovjekovne crkve od kojih su samo tri pripadale istočno-kršćanskom graditeljstvu. Utvrdio je da ih je 36 pripadalo ranom srednjem vijeku. Važno je i to da je kod 201 crkve poznat patron. Najviše ih je bilo posvećeno sv. Mariji (30), sv. Jurju (21), sv. Petru (14), sv. Iliji (13), sv. Križu (12), sv. Ivi Krstitelju (11), sv. Mihovi-lu (10) i sv. Martinu (10). Sasvim je sigurno da je stvarna brojka crkava bila daleko veća. Hvalevrijedno je i to što je izlagač poklonio

prikazi

• 476 •

više svojih hagiotopografskih karata BiH u velikom formatu svom auditoriju.

U izlaganju O obitelji bosanskog protu-kralja Radivoja Ostojića (prilog rasvjetljava-nju bračnih veza posljednjih Kotromanića s plemstvom iz dravsko-savskog međurječja) dr. sc. Stanko Andrić iz Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog insti-tuta za povijest u Slavonskom Brodu osvrnuo se na brak između Radivoja Ostojića, strica Stjepana Tomaševića, i Katarine plemenite Velički iz Požeške županije. Radivoj je neko vrijeme bio protukralj Tvrtku II. i svom bratu Stjepanu Tomašu, a potom je stao uz sinovca Stjepana Tomaševića s kojim je 1463. godine i pogubljen. Utvrdio je da je Radivojev sin Matija Šabančić bio neko vrijeme osmanski kandidat za bosansku krunu i da se zadnji put spominje 1471. godine. Radivojeva udovica Katarina, koja je s Radivojem imala još dva sina, doskora se preudala za slavonskog ple-mića Ivana Svetačkog iz Križevačke županije.

Nakon toga uslijedilo je zapaženo izla-ganje dr. sc. Tomislava Galovića s Filozof-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod naslovom “Ego a puero baptizatus fui et li-tteras Latinas didici…” – prilog proučavanju latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Bosni (s posebnim osvrtom na 15. stoljeće). Naglasio je da se u srednjovjekovnoj Bosni nije pisalo samo ćirilicom, što se počesto i samo ističe u literaturi, nego i glagoljicom te nadasve latinicom. Stoga se srednjovjekovnu Bosnu zbog uporabe latinskog jezika mora držati jednom od zemalja zapadnoeuropskog civi-lizacijskog kruga jer o tome svjedoče njezini epigrafski te nadasve diplomatički i narativ-ni izvori. Prošavši cjelokupnu literaturu o bosanskom latinitetu od Dragutina Proha-ske, Julijana Jelenića, Josipa Vrane, Vojislava Bogićevića, Šimuna Šonje, Željka Puratića, Đure Baslera, Pave Anđelića, Ante Slavka

Kovačića, Vladimira Vratovića, Darije Ba-gić Bagarić, Ive Pranjkovića do Herte Kune, zaključio je da je bosanski srednjovjekovni latinitet nedovoljno istražen i zastupljen u literaturi. Lako je pak potvrditi da je bio dio viteško-dvorske kulture bosanskog srednjo-vjekovlja i liturgijskog svakodnevlja u kato-ličkim crkvama srednjovjekovne Bosne. Na kraju je iznio brojčani podatak o latinskim izvorima bosanskog srednjovjekovlja, zau-stavivši se podrobnije na sačuvanoj epigraf-skoj, heraldičkoj i numizmatičkoj građi.

Potom je održao izlaganje prof. dr. sc. Dubravko Lovrenović s Filozofskog fakul-teta Univerziteta u Sarajevu pod naslovom Crni bosanski kralj u historiografiji i narod-noj predaji. Osvrnuo se na posljednjeg bo-sanskog vladara, ujedno i prvog koji je bio okrunjen papinskom krunom, preko kojeg su se prelomili svi do tada neizmireni po-vijesni računi između Osmanskog Carstva, Ugarskog Kraljevstva i Papinske kurije. O posljednjem okrunjenom Kotromaniću govore ne samo brojni povijesni izvori i li-teratura, nego i narodna predaja koja je nje-govo ime čuvala predanije u odnosu na sve ostale bosanske kraljeve zajedno. Upamćen je kraljev bijeg iz Jajca, predaja osmanskim trupama u Ključu, pogubljenje i sahrana Jaj-cu na lokalitetu Kraljev grob koji se nalazio nasuprot Plivina vodopada na Humu. Izla-ganje je bilo praćeno razmišljanjima kojem identitetu pripada rečeni kralj i je li on zbog toga crna kraljevska figura na šahovskom polju povijesti ovih prostora.

U izlaganju Portret bosanske kraljice Ka-tarine Vukčić Kotromanić? povjesničar umjet-nosti Husein Sejko mekanović se pita da li je ženski portret iz Kapitolinske galerije doi-sta bio pravi portret kraljice Katarine Vukčić Kotromanić kako su se još od 16. stoljeća propitivali njezini istraživači. Pritom je po-

prikazi

• 477 •

nudio vizualan prikaz zanimljivih portretnih paralela talijanske umjetnosti koji se mogu dovesti u vezu s navedenim portretom koji je slikar Ferdinand Quiquerez objavio 1874. godine kao reprodukciju u zagrebačkom Vi-encu. Također je iznio neka razmišljanja veza-na uz epitaf kraljice Katarine u Rimu.

Skup je zaključio dr. sc. Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu izlaganjem Sudbina posmrtnih ostataka kralja Stjepana Tomaševića 1463.–1888.–1992.–1999. Najprije je iznio sve izvore sa spome-nom kraljeve smrti u svim inačicama (tri su moguće: odsijecanje glave, deranje kože i stri-jeljanje strijelom). Potom se usredotočio na 1888. godinu kada su po predaji na zaravnu Borovi iskopani njegovi zemni ostaci koji su postali habsburškim simbolom kontinuiteta vladanja katoličkih vladara nad Bosnom. Pre-gledao je i svu relevantnu literaturu vezanu za Jajce u 20. stoljeću te je ustanovio da se u komunizmu osobito napadalo Truhelkino iznašašće jer je kraljevski bosanski grad Jajce bio i grad gdje je rođena Jugoslavija. Na kraju je donio prikaz zbivanja sa zemnim ostacima koji se pripisuju kralju u posljednjem deset-ljeću 20. stoljeća. Uočio je da su Tomaševiće-ve kosti postale simbolom svih triju zaraće-nih strana. Tako HVO i franjevci namjerno 1992. godine drže kraljeve ostatke u opko-ljenom Jajcu jer bi evakuacijom, po njihovu mišljenju simbola hrvatstva i katoličanstva, izazvala panika u stanovništvu. Istodobno Stanislav Galić, pukovnik vojske Republike Srpske, daje priopćenje da se Jajce mora oslo-boditi jer je to prijestolnica srpskih kraljeva Bosne. Da su Srbi doista držali do toga, vidi se po tome što je kraljev sarkofag prije mini-ranja iznesen na sigurno iz franjevačke crkve. U ratnim biltenima Armije BiH govori se o Jajcu kao o stolnom gradu bosanskih kraljeva. Nakon oslobođenja Jajca u rujnu 1995. godi-

ne zemni kraljevi ostaci postali su povodom međusobnih bošnjačko-hrvatskih optužaba koje katkada, nažalost, traju i do danas.

Nakon njegova izlaganja praćena pre-zentacijom otvorena je diskusija koja se uglavnom ticala posljednjeg izlaganja te su riječ uglavnom imali Jakša Raguž, Dubrav-ko Lovrenović i Borislav Grgin. Time je međunarodni znanstveni skup formalno bio završen. Sudionici su skupa i gosti mogli nakon ručka razgledati stari jajački grad pod vodstvom dr. sc. Enesa milaka koji je sekre-tar Društva za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Jajca. Predvečer je u ja-jačkoj crkvi sv. Luke uzoriti kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji mjesnog biskupa Fra-nje Komarice, jajačkog gvardijana fra Nike Petonjića predvodio misu na kojoj se okupio dobar broj vjernika. Molilo se za domovinu Bosnu i Hercegovinu.

ivan botica

• 479 •

AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU

• 481 •

Obilježavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju21. oktobar 2010.

•

Izložba u holu Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Obilježavanje 60. obljetnice Odsjeka za historiju

• 482 •

Ahmed S. Aličić, Amila Kasumović i Edin Radušić

Edin Radušić, Ahmed S. Aličić i Esad Kurtović


• 483 •

Ibrahim Karabegović i Enes Pelidija

Esad Kurtović, Emir O. Filipović, Zijad Šehić, Enver Imamović i Amir Duranović


• 484 •

Emir O. Filipović, Pejo Ćošković, Vesna Mušeta-Aščerić i Enes Pelidija

Zijad Šehić, Enes Pelidija, Vesna Mušeta-Aščerić, Ivo Komšić, Emir O. Filipović, Dubravko Lovrenović, Pejo Ćošković


• 485 •

Publika u amfiteatru Filozofskog fakulteta

Prof. dr. Ivo Komšić, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu


• 486 •

Zijad Šehić, Enes Pelidija i Vesna Mušeta-Aščerić

• 487 •

Izvještaj o radu Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije za 2011. godinu

•Ideja o osnivanju društva koje bi svoje aktivnosti posvetilo srednjovjekovnoj

prošlosti Bosne postojala je već duže vremena na Odsjeku za historiju. U reali-zaciju te zamisli i konkretnije aktivnosti u pogledu pokretanja takve organizacije krenulo se krajem 2010. godine nakon razgovora sa studentima koji su u to vri-jeme pohađali prvu godinu drugog ciklusa studija – naučni smjer (oblast srednji vijek) na Odsjeku za historiju. Zajednički dogovor polučio je zaključak da bi se jedno takvo društvo trebalo osnovati s ciljem unaprijeđivanja nastavnog procesa, zbog praktičnih potreba medievalista da svoje aktivnosti izraze u pristupačnijim formama i da se omogući što lakše prikupljanje korisnih informacija iz domena struke i nauke.

Prvi radni sastanak grupe održan je 11. februara 2011. godine, i na njemu je, pored podijeljenih zaduženja i obaveza članovima, također odlučeno da se aktiv-nosti Društva pokušaju ozvaničiti od strane nadležnih tijela Filozofskog fakulteta. Inicijativa koja je potom upućena Nastavno-naučnom vijeću Odsjeka za historiju i Nastavno-naučnom vijeću Filozofskog fakulteta u Sarajevu usvojena je sedam dana kasnije, 18. februara 2011. godine, što se može smatrati i službenim datu-mom na koji je Društvo počelo svoje aktivnosti.

Prema zaključcima donesenim na Prvom radnom sastanku odlučeno je da Društvo čine nastavnici, saradnici i studenti Odsjeka, kao i vanjski suradnici, te da se njegova djelatnost odnosi na propagiranje i razvoj historiografije, zaštitu struke te proučavanje i očuvanje srednjovjekovne bosanske baštine. Osnovni ci-ljevi i zadaci Društva obuhvatali bi: stručno usavršavanje, praćenje izdavačke pro-dukcije, razmjenu informacija, prezentaciju i promociju, te praćenje djelatnosti akademskih, kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, organiziranje predava-nja, promocija, studijskih izleta i druženja, objavljivanje članaka, radova, prikaza, recenzija, osvrta, komentara i izvještaja. Također je zamišljeno da Društvo ima funkciju svojevrsne istraživačke mreže kojoj je osnovni cilj pomaganje zainteresi-ranima u proučavaju raznih aspekata bosanskog srednjovjekovlja i uspostavljanje komunikacije među historičarima koji se bave srednjovjekovnom historijom.

emir o. filipović

• 488 •

Rukovođenje ovog projekta u njegovim početnim fazama preuzeo je mr. Emir O. Filipović, viši asistent, uz podršku i pomoć nastavnika na Odsjeku, prof. dr. Du-bravka Lovrenovića, prof. dr. Peje Ćoškovića i doc. dr. Esada Kurtovića. Aktivno članstvo u Društvu prilikom njegovog osnivanja imali su studenti Nedim Rabić, Amer Sulejmanagić, Semir Hambo, Amer Dardagan, Eldin Baljević, Narcisa Semić, Marjan Drmač, Sejfudin Isaković i Slaven Tadić, te kolegica Elmedina Kapidžija iz Instituta za istoriju u Sarajevu, kolega Dejan Zadro iz Zagreba i kolega mr. Neven Isailović iz Istorijskog instituta u Beogradu.

Poslije održanog Prvog radnog sastanka dovršene su i pripremne djelatnosti oko pokretanja web stranice na adresi Stanak.org. Ocijenjeno je da bi u ovoj fazi razvoja Društvo najbolje moglo predstaviti svoje aktivnosti putem interneta i web prezen-tacije, na kojoj bi se donosile obavijesti o novim izdanjima i njihovim promocijama, znanstvenim skupovima, stručnim seminarima, predavanjima i predstavljanjima. Pored toga, na web stranici su trebali biti objavljivani historiografski članci, raspra-ve, historijska građa, prikazi, osvrti, recenzije, komentari, bilješke i izvještaji, kako članova Društva, tako i vanjskih suradnika.

Odmah po uspostavljanju web prezentacija Društva privukla je značajnu pažnju. Na osnovu podataka koje je istražio i pripremio kolega Nedim Rabić, možemo za-ključiti da je ukupan broj posjeta stranici premašio brojku od 4.000. Posjetilaca je bilo iz 37 država i iz preko 150 gradova, najčešće iz Bosne i Hercegovine, zatim iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije, ali je također bilo i posjeta iz udaljenijih zemalja svijeta poput Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Švedske, Austrije, Norveške, Mađarske, Danske, Poljske, Francuske, Kanade, Kine, Slovačke, Švicar-ske, Velike Britanije, Češke, Finske, Novog Zelanda, Saudijske Arabije, Turske, Au-stralije, Belgije i Luksemburga.

S ciljem proširivanja mreže svojih korisnika i u namjeri da se što veći broj zainte-resiranih pojedinaca upozna sa postojanjem i aktivnostima Društva, web prezentacija predstavljena je i na popularnim društvenim mrežama za razmjenu informacija Fa-cebook, Twitter i Tumblr. Prvobitna je namjera bila da se na ovim profilima Društva uglavnom objavljuju vijesti i sadržaji sa web stranice kako bi posjetitelji putem njih bili lakše i brže obaviješteni o novim sadržajima i našim aktivnostima. To je učinjeno i zbog toga što se vodilo računa o činjenici da je sve više korisnika interneta usmjereno na ove stranice te da ovakva vrsta interakcije omogućava lakše dobijanje povratnih in-formacija. Statistički podaci potvrđuju da je broj posjeta stranici osjetno porastao ot-kako je stanak.org postao pristupačan i u drugim oblicima na internetu. Promoviranje svog sadržaja preko ovih medija ima za posljedicu omasovljenje korisnika sadržaja naše stranice, ali s druge strane se postepeno odstupa od osnovnog konceptualnog rješenja.

Veliki značaj za promoviranje stranice ima i opširna rubrika Bibliografija, koja u nekoliko potkategorija sadrži nekoliko hiljada bibliografskih jedinica sa dugom


• 489 •

lepezom termina vezanih za srednjovjekovnu historiju. Ona je zapravo i razlog ogro-mnog broja novih posjetitelja koji preko pretraživača dolaze upravo na ovu rubriku. Do sada je korišteno preko 800 različitih pojmova u pretraživaču Google od kojih se većina odnosi na pretragu bibliografskih jedinica i autora historijske i historio-grafske produkcije.

Za promociju web stranice i rada Društva od značaja je bila i vijest koja je objav-ljena na web portalu hrvatske historiografije – Historiografija.hr. Posljedica toga je bila da nam se javilo nekolicina kolega iz Hrvatske pozdravljajući osnivanje i rad Društva.

Od aktivnosti vezanih za web stranicu posebno se ističe objavljivanje autorskih tekstova u elektronskom formatu koji se mogu direktno čitati ili snimiti na računar preko pomoćne stranice Scribd na kojoj se ti tekstovi i nalaze. Tu je, zapravo, riječ o radovima različite vrste, namjene, kvalitete i sadržine koje smo zbog toga podije-lili na nekoliko rubrika: članci i rasprave, bibliografije, prikazi i kratke bilješke. U posljednjoj rubrici su uvrštavani i izvještaji sa terenskih obilazaka, posjeta starim gradovima i nekropolama stećaka, pa bi bilo korisno da se u dogledno vrijeme ovi tekstovi izdvoje u zasebnu rubriku koja bi i nosila naziv terenski obilasci.

Od članaka i rasprava za sada smo objavili samo jedan tekst kolege Esada Kurto-vića, “Iz historije sokolarstva u dubrovačkom zaleđu u srednjem vijeku (Uzgoj ptica za lov i lov pticama)”, koji je nastao na osnovu izvorne građe Dubrovačkog arhiva. U rubrici bibliografije bili smo u mogućnosti objaviti dva teksta. Jedan je također napisao kolega Esad Kurtović, “Bibliografija prof. dr. Borisa Nilevića (2. juni 1947 - 11. decembar 1999)”, a drugi kolegica Elmedina Kapidžija, “Srednjovjekovna Bosna na stranicama Godišnjaka Društva istoričara Bosne i Hercegovine”. Do sada su na web stranici objavljena samo dva prikaza i osvrta na izdavačku produkciju iako je očekivano da će ih biti mnogo više.

Situacija u pogledu kvantiteta tekstova je nešto bolja u rubrici kratke bilješke. Tu je, naime, do sada objavljeno ukupno pet tekstova i pet kratkih izvještaja sa te-renskih obilazaka uz slikovni materijal, koje bi, kako je i ranije naglašeno, valjalo izdvojiti u posebnu rubriku. Objavljene kratke bilješke tretirale su razne teme kroz različite pristupe: Esad Kurtović, “Bogosalići iz Gacka – sluge i šegrti u Dubrovniku krajem XIV i početkom XV stoljeća”; Eldin Baljević, “Osvrt na trenutno stanje ne-kropole stećaka Goršić polje u Hrančićima kod Goražda”; Emir O. Filipović, “Grob bosanske princeze Katarine u Skoplju”; Lejla Nakaš, “Prezentacija sa dijaloga ‘Bo-sansko ‘vladanije’ bana Kulina’”; Emir O. Filipović, “Pokušaj rekonstrukcije natpisa sa stećka iz Goršić polja kod Goražda”.

I terenski obilasci mogu se uvrstiti u vrijedne priloge uz napomenu da se većina izvještaja odnosi na posjete nekropolama stećaka i da je svaki tekst popraćen kva-litetnim slikama načinjenim na licu mjesta: Marjan Drmač, “Lokalitet Crkvine u

emir o. filipović

• 490 •

Podastinju kod Kiseljaka”, “Srednjovjekovna nekropola stećaka kod sela Otigošće u Fojnici”, “Posjeta nekropoli stećaka na lokalitetu ‘Brdo’ kod Deževica”; Emir O. Fi-lipović, “Posjeta mjestu Komrani i starom gradu Pavlovcu kod Prače”; Amer Darda-gan, “Nekropola stećaka u selu Donji Grbavci sjeveroistočno od Zvornika”; Nedim Rabić, “Stećci Kruševa kod Olova”.

Društvo je također, zahvaljujući ljubaznosti autorice dr. Lejle Nakaš, u okviru svoje elektronske izdavačke djelatnosti imalo priliku ekskluzivno predstaviti “Kon-kordancijski rječnik ćirilskih povelja srednjovjekovne Bosne”. Riječ je o kapitalnom djelu koje na preko 4.500 stranica, sa 38.000 pojavnica, na osnovu korpusa od 133 povelje nastale u razdoblju od 1189. do 1493. godine, predstavlja značajan dopri-nos srednjovjekovnom bosanskom leksikonu. Riječi u konkordancijskom rječniku su poredane abecednim redom sa pratećim kontekstom u kojem su se pojavile i u tačno onolikoj frekventnosti u kojoj su se javile što omogućuje zasebno vrednova-nje neke riječi i određivanje njenog onodobnog značenja prema njenim mogućim kontekstima. Osim što će omogućiti istraživanje leksičkog značenja, ovaj rječnik će svakako dati uvid i u srednjovjekovnu onomastiku, antroponimiju i toponimiju, te će kao takav biti značajno pomagalo u rukama historičara i lingvista.

Web stranica je, pored objavljivanja tekstova i obavještavanja o aktivnostima Društva, također imala funkciju online informatora putem kojeg su posjetitelji mogli biti obaviješteni o novim izdanjima i njihovim promocijama, te skupovima, okruglim stolovima, kongresima i dešavanjima u našoj sredini i šire.

Aktivnosti Društva se, međutim, nisu samo svodila na web stranicu i objavljiva-nje vijesti i radova. U našem radu uspjeli smo učestvovati u organiziranju tri doga-đaja koja su izazvala značajan interes studentske i šire javnosti. Naime, krajem mje-seca marta 2011. godine organizirali smo dijalog na temu “Bosansko ‘vladanie’ bana Kulina” u kojem su, pored uvodničara prof. dr. Peje Ćoškovića, također učestvovali i doc. dr. Lejla Nakaš, dr. Drago Župarić te mr. Josip Raos. Oni su, sa pozicija svoje struke i kroz prizmu lingvistike staroslavenskog i latinskog jezika, pokušali dati do-prinos rješavanju brojnih zamršenih pitanja koja prate ovu problematiku.

Osim toga, Društvo je imalo i značajnu ulogu u organiziranju promocije knji-ge doc. dr. Esada Kurtovića, Iz historije bankarstva Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku, koja je 20. maja 2011. održana na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pored zavidne posjete ova je promocija također bila značajno medijski popraćena o čemu govore izvještaji doneseni u elektronskim i štampanim medijima.

Tokom mjeseca novembra 2011. godine, u suradnji sa Javnom ustanovom Muzej Tešanj, Društvo je na Filozofskom fakultetu priredilo izložbu Srednjovjekovne pove-lje i pisma bosanskih vladara koju je pratio i informativni letak.

*


• 491 •

Unatoč brojnim pozitivnim pomacima koje je Društvo napravilo od svog osniva-nja, te unatoč kvalitetnoj recepciji od strane kolega iz struke i studenata koji redov-no prate web stranicu i aktivnosti Društva, ipak se primjećuju određeni segmenti u kojima je Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije moglo ponu-diti više sadržaja. Svakako očekujemo da će sa novom generacijom studenata stići i nove ideje a zadatak članova u narednoj godini bit će da se ti nedostaci otklone te da se već započete aktivnosti nastave istim intenzitetom.

emir o. filipović

• 493 •

amir duranović

Dijalog četvrtkom u devetnaest

•U skladu sa planiranim aktvnostima na Odsjeku za historiju, tokom 2011. go-

dine Dijalog četvrtkom u devetnaest okupljao je uglavnom historičare s ciljem aka-demske debate o pojedinim temama iz historije. Cilj je bio omogućiti dijalog pos-tdiplomcima i doktorantima koji pripremaju obrazloženja za svoje magistarske, odnosno doktorske disertacije, ili se nalaze u određenoj fazi izrade svoga rada, da iskažu dileme i probleme s kojima se suočavaju u istraživanjima, te da u širem krugu historičara provjere svoje određene teze. Na ovaj su način određeni problemi deba-tirani s ciljem njihova prevazilaženja, čime se pokušalo doprinijeti kvaliteti budućih magistarskih i doktorskih disertacija. Također, što je jednako važno, historičarima koji pišu svoje radove omogućeno je da u određenom istraživačkom stadiju provjere svoje istraživačke teze. To je bila prilika da čuju konstruktivne prijedloge koji tako-đer mogu utjecati na kvalitet konačnog rada. Konačno, historičarima koji su završili svoje radove omogućeno je da kroz ovaj Dijalog dalje promoviraju rezultate svojih istraživanja.

Tokom održavanja Dijaloga, studenti postdiplomci, studenti Prvog i Drugog ci-klusa redovnog studija historije (i drugi studenti) bili su u prilici međusobno bolje se upoznati, diskutirati o pojedinim temama najčešće iz novovjekovne historije te saznati rezultate novijih istraživanja koja se provode.

Konačno, u skladu sa namjerom organizatora Dijaloga, studenti Filozofskog fa-kulteta bili su u prilici upoznati se sa profesorima – historičarima, koje do sada nisu poznavali, a koji su im bili poznati samo kao autori historiografskih djela koje su čitali u okviru ponude historiografskih naslova tokom studija. Cijeneći pokazani interes publike za ovakvu vrstu akademske debate, kao i interes među historičarima mlađe generacije, ostala je mogućnost da se Dijalog unaprijedi u pojedinim deta-ljima organizacijske naravi te nastavi kako bi pozitivni trendovi pokazani u prvoj godini održavanja Dijaloga dobili kvalitativno unaprjeđenje.

amir duranović

• 494 •

PrilogPopis prezentiranih i diskutiranih tema tokom 2011. godine

Br. Tema Uvodničar moderator Datum

1.

Bosna i Hercegovina u političkoj projekciji

intelektualnih krugova u Bosni i Hercegovini u periodu 1991-1996

Edin OmerčićProf. dr. Husnija

Kamberović24. II 2011.

2.Odjeci Brionskog plenuma

u Bosni i Hercegovini 1966. godine

Amir DuranovićProf. dr. Husnija

Kamberović3. III 2011.

3.

Uloga spomenika i spomen-obilježja u Sarajevu u građenju kulture

sjećanja na period 1941-1945. i 1992-1995. – komparativna analiza

Amra ČustoProf. dr. Husnija


4.Agitprop kultura u Bosni i Hercegovini (1945-1952)

Muhamed Nametak

Prof. dr. Husnija Kamberović

17. III 2011.

5.

Bosna i Hercegovina u srbijanskim sredstvima javnog informiranja i

izdavačko-publicističkoj djelatnosti od 1980. do

1984. godine

Denis VeladžićProf. dr. Husnija


6.

Titov fond za stipendiranja mladih radnika i radničke

djece Socijalističke republike Bosne i

Hercegovine (1974-1986)

Aida LičinaDoc. dr. Edin

Radušić14. IV 2011.

7. Političko nasilje u Bosni i

Hercegovini (1918-1921) Enes OmerovićAss. Amir Duranović

21. IV 2011.

Dijalog četvrtkom u devetnaest

• 495 •

8. Arheologija i ideologija Mr. Adnan Kaljanac


28. IV 2011.

9. Bosanskohercegovački

muslimani i (de)sekularizacija

Doc. dr. Dino Abazović


12. V 2011.

10.Povijest marginalnih

grupaMr. Amila Kasumović


19. V 2011.

11. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini tokom 20.

stoljeća

Prof. dr. Tomislav Išek


26. V 2011.

12. Logor Jasenovac Prof. dr. Ivo Goldstein


21. XII 2011.

• 497 •

PROmOCIJA ZBORNIKA RADOVA BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRU

AUSTRO-UGARSKE 1878-1918.

• 499 •

amir duranović•Nakon što je u martu 2009. godine uspješno realizirana ideja o održavanju kon-

ferencije o historiji Bosne i Hercegovine pod austro-ugarskom vlašću u organizaciji Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Regionalnog ureda austrijske kooperacije za nauku, obrazova-nje i kulturu Sarajevo, u proteklom periodu se s nestrpljenjem očekivalo štampanje najavljenog zbornika radova. Završni čin realizacije ovog značajnog projekta bio je njegovo objavljivanje i zvanično predstavljanje.

Odsjek za historiju, zajedno sa službama Filozofskog fakulteta, organizirao je 10. novembra 2011. godine promociju zbornika radova s namjerom da akademskoj, ali i široj javnosti predstavi zbornik radova, koji po svome obimu i sadržaju ukazuje na značaj poduzetog organizacionog i izdavačkog poduhvata. Prije svega, uočljivo je kako je redakcija Zbornika učinila veliki napor da prikupljene tekstove tematsko-hronološ-ki sistematizira u jedinstvene cjeline, a sam Zbornik je, kao cjelina, multiperspektivan i multidisciplinaran pogled na bosanskohercegovačku političku, ekonomsku, demo-grafsku, kulturno-religijsku historiju austro-ugarskog perioda (1878-1918).

U svečanoj sali Dekanata Filozofskog fakulteta, uz moderiranje mr. Amile Kasu-mović, promociju Zbornika radova otvorio je dekan Fakulteta, prof. dr. Ivo Kom-šić upoznavši prisutne sa nastojanjem Fakulteta da unaprijedi izdavačku djelatnost na Fakultetu istaknuvši, pri tom, odvažnost Odsjeka za historiju u tom nastojanju. Nakon uvodne riječi dekana Komšića, promotori Zbornika predstavili su svoja za-pažanja o objavljenim tekstovima. Najprije je akademik prof. dr. Dževad Juzbašić u svom osvrtu skrenuo pažnju na prvi dio Zbornika u kojem su sadržani uglavnom tekstovi iz domena političke historije. Zatim je prof. dr. Husnija Kamberović pred-stavio drugi dio Zbornika u kojem su se autori radova fokusirali na demografsku problematiku i kretanja stanovništva u Bosni i Hercegovini 1878-1918. godine, a na kraju je prof. dr. Zijad Šehić predstavio završni dio Zbornika radova s fokusom na teme iz ekonomske i kulturne historije Bosne i Hercegovine kao i na cjelokupni angažman tokom njegove pripreme i konačne redakcije.

• 501 •

dževad juzbašić

•Zbornik radova “Međunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru

Austro-Ugarske 1878-1918 održana u Sarajevu 30-31. marta 2009.” (Sarajevo 2011, 602 str.) sadrži 26 radova različitog karaktera i naučnog nivoa. Radovi odražavaju stavove njihovih autora, što je u predgovoru i naglašeno. Redakcija se uzdržala od intervencije u tekstovima, pa se u nekim od radova mjestimično nalaze i izvjesni navodi koji su u nauci prevaziđeni ili su vrlo diskutabilni. Ostavićemo naučnoj kritici da o tome sudi. U svom osvrtu nešto ću reći prvenstveno o radovima koji su dati u prvom dijelu i odnose se na političku istoriju.

U kraćem prilogu na njemačkom jeziku “Bosnien-Herzegowina unter österrec-hisch-ungarische Herrschaft. Eine Zwischenbilanz” (21-32) Karl Kaser povlači me-đubilansu o karakteru austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom, pokrenutoj prvenstveno od austrijskih književnika i književnih naučnika o pitanju kolonijalizma i postkolonijalizma. Prateći dostignuća istoriografije Kaser dolazi do zaključka da se položaj Bosne i Hercegovine pod austrougarskom upravom teško može označiti kao kolonija. Istovremeno, pak, smatra da će se naučna diskusija dalje nastaviti.

Izvještaji britanskog konzula Freemena parcijalno su već korišteni od nekoliko istoričara koji su se bavili problemima okupacije i otpora u Bosni i Hercegovini. Međutim, Edin Radušić u članku “Ustanovljenje austrougarske vlasti u Bosni i Her-cegovini prema izvještajima britanskog konzulata u Sarajevu” (33-53) cjelovito tre-tira ovaj problem. On podrobno analizira izvještaje britanskog konzulata u Bosni i Hercegovini u razdoblju od ulaska austrougarske vojske u Sarajevo 19. 8. 1878. do kraja 1879. godine. Pri tome on ne upoređuje podatke britanskog konzula sa drugim istovrsnim podacima iz literature, nego se ograničava se na rekonstrukciju slike po Freemanovim izvještajima. U tim tekstovima najviše je pažnje posvećeno toku okupacije i pruženom otporu, organizaciji vlasti, pitanju zaposjedanja Sandža-ka, odnosu organa vlasti, posebno vojnih, prema pojedinim grupama stanovništva, dajući karakteristike vodećih vojnih ličnosti. Često se kritikuju postupci i politika novih vlasti, prije svega generala Filipovića prvenstveno u odnosu prema muslima-nima, a pohvaljuje se general Würtenberg, a naročito general Jovanović i njegovo držanje prema stanovništvu u Hercegovini. Rad je rezultat temeljitog arhivskog istraživanja u Londonu.

Promocija zbornika radova Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918.

• 502 •

Zijad Šehić u članku “Aneksiona kriza 1908-1909. i njene posljedice” (55-85) raz-matra odjek proglašenja aneksije Bosne i Hercegovine u zemlji i evropskim političkim centrima. On sintetički prati tok krize i ukazuje na njene političke posljedice u Evropi do izbijanja Prvog svjetskog rata. U određenoj mjeri je korišten dio relevantne litera-ture u ovom prilogu da bi se prikazali stavovi pojedinih aktera. Šehić zaključuje da je diplomatski uspjeh Austro-Ugarske i Njemačke označen docnije od većine istoričara kao politički promašaj i konačna prekretnica koja je vodila u svjetski sukob.

Rasprava Dževada Juzbašića “Aneksija i problem donošenja Zemaljskog ustava (štatuta)” (87-132) već je objavljena i na njemačkom jeziku u Südost-Forschunge-nu (Bd. 68, 2009, 247-297). Na osnovu arhivskih istraživanja u Beču i Sarajevu u radu je prikazano kako su državno-pravne kontroverze, a posebno problem tretira-nja agrarnih odnosa, te uopće narasli antagonizmi u konkurentskoj borbi između Austrije i Ugarske za Bosnu i Hercegovinu, kao i kriza vlade u u Ugarskoj stajali na putu donošenja ustavnih zakona. Mada je car javno obzanio njihovo hitno donoše-nje moralo je proći petnaest mjeseci da se oni proklamiraju.

U kratkom prilogu Marc Stefan Peters piše “Koncepcija rješavanja južnoslaven-skog pitanja Stjepana baruna Sarkotića” (87-132) što je inače tema njegovih dosa-dašnjih istraživanja. Sarkotić je od 1917. zastupao subdualističko rješenje južno-slavenskog pitanja, pa je u zadnjim danima Monarhije zagovarao i podjelu Bosne i Hercegovine između dva njena dijela. Kao što je poznato Sarkotić se poslije rata borio protiv Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa je pristupio je u Beču ustaškom pokre-tu, od koga se poslije marsejskog atentata distancirao.

Zoran Grijak publicira rad “O nekim važnijim aspektima problema konverzija na katolicizam u Bosni i Hercegovini u austrougarsko razdoblju u svjetlu neobjavljenih arhivskih izvora”(143-165). Tekst je baziran na istraživanjima autora u njegovoj diser-taciji “Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Štadlera (Zagreb 2001, str. 602) i projekta “Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u BiH”. Autor zaključuje da su pragmatični ciljevi austrougarske uprave doveli do favoriziranja pravoslavaca, a naročito muslimana prilikom konverzija na katolicizam. To je imalo za posljedicu odlučno odbijanje Svete stolice i katoličkog episkopata da prihvati re-striktivno zakonodavno reguliranje konverzija i vodilo ih u sukobe sa vlastima. Štadler je insistirao da se konverzija na katolicizam regulira po uzoru na zakone u Monar-hiji. Možemo primijetiti da autor ispušta iz vida da je Austro-Ugarska kao katolička država bila direktno zainteresirana za jačanje katoličke crkve, kojoj je s obzirom na broj vjernika uprava u Bosni i Hercegovini davala skoro dvostruko više sredstava od ostalih vjerskih zajednica i uz to još je imala bogatu materijalnu pomoć iz Monarhije i inozemstva. Smatrajući katoličku crkvu snažnim osloncem svoje politike na Balkanu, Monarhija je želila katoličku akciju učiniti umjerenom, vodeći računa o postojećem stanju. Nasuprot tome Štadler ispoljava izrazite propagandne i prozelitske tendencije


• 503 •

ponašajući se, kao i svjetovni kler, često kruto i netaktično. Ovo je našlo dovoljno mje-sta u literaturi, koju, kad se radi o ovom pitanju pisac ne uzima u obzir.

Stanje i položaj muslimanske vjerske inteligencije neposredno po okupaciji Bosne i Hercegovine predmet je rada Edina Veladžića pod naslovom “Vjerska inteligencija bosanskohercegovačkih muslimana i njena struktura u prvoj deceniji austro-ugarske uprave” (167-194). U prvom dijelu rada autor je nastojao da na osnovu literature prikaže položaj muslimana, mjestimično preuzimajući i prevaziđene ocjene. Tako on piše da su austro-ugarske vlasti slale odnosno tolerirale agente koji su vršili agita-ciju da se što više muslimana iseli te da se na njihova mjesta dovedu kolonisti (174), što je netačno. Također, on ne precizira kada piše o valovima iseljenika (177). Među-tim, u drugom dijelu priloga autor je korektno naveo podatke i interpretirao ih da-jući strukturu vjerske inteligencije muslimana u periodu od 1878. do 1888. godine.

U kraćem prilogu “Prva godina Prvog svjetskog rata: Džemaludin ef. Čaušević na stranicama Sarajevskog lista” (195-202) Amir Duranović analizira djelatnost reis ul uleme. Poslije atentata Čaušević osuđuje počinjeno djelo, ali istovremeno opominje muslimane na “red, mir i očuvanje dobra susjeda”. On potom upozorava na korektno držanje prema pripadnicima drugih vjera. Istovremeno sarađuje sa vlastima pružaju-ći im aktivnu podršku u ratnim naporima, objavljujući svečano i sultanov manifest o džihadu, te prethodno organizuje prijem za grupu njemačkih oficira i vojnika. Me-đutim, po raspadu Monarhije on pozdravlja dolazak srpske vojske u Sarajevo, da bi se u novoj državi borio za interese muslimana. U radu pisac navodi samo više manje od ranije poznate podatke, ali ih sa svoje strane uopće ne interpretira.

Reći ću nešto i o jednom radu koji se bavi demografskim pitanjima i nosi naslov “Deosmanizacija Balkana i kretanja bosanskohercegovačkih muhadžira” (207-233), autora Safeta Bandžovića. Rad je pisan na osnovu literature, a uvodni dio je izrazito esejističkog karaktera. U njemu su izostali bilo kakvi podaci o uticaju osmanske vla-davine na ekonomsko-društveni razvoj zemalja i naroda Balkana, kao i uzroci usta-naka i propadanja Osmanskog Carstva. Jedino je rečeno da se “osmanski poredak urušavao ne zato što je počivao na multietničnosti, već zbog povezanosti sa drugim vremenom nedoraslim ustanovama države” (215). Autor se poziva na stanovište Skendera Rizaja da meta ruske politike nisu bili Austro-Ugarska i istočna Evropa, nego Osmansko Carstvo i Balkan, a prva žrtva bili su muslimani na Balkanu. Riza-jev rad, koji se citira, bio je predmet rasprave na međunarodnom skupu održanom na Ilidži od 1. do 3. oktobra 1975. Dijelovi njegovog referata su tom prilikom os-poravani, posebno što se on poveo za ocjenama turskog istoričara Bilala E. Simsira, koji nije izvršio samostalnu kritičku analizu izvorne građe, pa je cijeli problem sveo samo na sukob muslimana i panslavista (O tome posebno diskusija prof. Grafena-uera. “Međunarodni naučni skup povodom 100-godišnjice ustanka u BiH i dru-gim balkanskim zemljama i Istočnoj krizi 1875-1878. godine”, tom II, ANUBiH,


• 504 •

Posebna izdanja, XXX/4, Sarajevo 1977, 197 i 433). Istina, na ovom skupu progo-ni i migracije muslimana u doba Istočne krize nisu bili predmet pažnje. Međutim, prihvatajući nekritički Simsirove podatke Bandžović piše da je krajem 1878. godine iz Bosne krenulo 50 000 ljudi za Istanbul (222), i neosnovano tvrdi da se u prvih pet godina nakon okupacije iselio najveći broj Bošnjaka. On se u napomeni pri tom poziva na A. Nametka (A. Nametak, Nacionalno osjećanje bosanskohercegovačkih muslimana iseljenih u Tursku, Ustaški godišnjak, Zagreb 1942) i M. Imamovića (M. Imamović, Bošnjaci u emigraciji. Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967, Sarajevo 1996, 51), premda Imamović o tome ništa ne piše (207 i 221, napomena 84). Ne stoji ni tvrdnja da je Autro-Ugarska “od 1871. pripremala i potpomagala i srpske ustanike u Bosni 1875.” (216). Inače, prvenstveno su austrougarski vojni faktori težili zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i osigurati zaleđe Dalmacije. Još je na Krunskom vijeću u Beču odlučeno 29. januara 1875. da se u slučaju uspješne bune i sjedinjavanja Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom zemlja okupira. Bandžović se u napomenama poziva ne samo na relevantnu literaturu, koju obimno citira, nego mjestimično i na razne napise čija je vrijednost posve upitna. On te na-pise izjednačava sa radovima koji počivaju na arhivskim istraživanjima insistirajući da iseljavanje muslimana tretira prvenstveno kao vjersko pitanje. Pri tome ponekad dolazi do sasvim neadekvatne interpretacije citirane literature. Tako npr. on neosno-vano tvrdi da je dr. Hamdija Kapidžić smatrao psihološke uzroke primarnim (219). Pri tom se poziva na jedan rad Dževada Juzbašića u kome je izričito rečeno da su psihološki momenti igrali značajnu ulogu, koja se ne smije apsolutizirati nego se mora pozabaviti i promjenama u materijalnoj osnovi društva, što je bio i stav Kapid-žića. Kapidžić izričito ukazuje da su ekonomski uzroci igrali glavnu ulogu prilikom i iseljavanja muslimana u Tursku (Prilozi Instituta za istoriju, 11-12, 1975-1976, 304-305). U istu ravan Bandžović stavlja rezultate istraživačkih radova koji ukazuju da iseljavanje muslimana iz Bosne i Hercegovine nije bilo u interesu Austro-Ugarske, sa stavovima da je Monarhija omogućavala njihovo iseljavanje da bi brže sprovela kolo-nizaciju stranaca (220), što je bio i stav srpske politike i propagande. Ovi, kao i drugi propusti, javljaju se u više radova koje autor objavljuje počevši od knjige “Iseljavanje Bošnjaka u Tursku” (Sarajevo 2006). Inače, u ovom radu pisac prati tok iseljavanja bosanskohercegovačkih muhadžira i ukazuje na osmansku politiku njihovog nase-ljavanja na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji i Anadoliji, ističući njihov nepovoljan položaj. On daje ocjenu o poraznom uticaju Balkanskih ratova 1912-1913. na polo-žaj muslimana i status izbjeglica, a osvrće se i na austrougarsku politiku u odnosu na izvjestan povratak iseljenika u Bosnu i Hercegovinu.

• 505 •

husnija kamberović

•Drugi dio zbornika odnosi se na radove iz demografije, i to uglavnom na iseljava-

nje muslimanskog stanovništva sa Balkana i pitanje njemačkih kolonija u Bosni, dok se jedan rad bavi problemom uzgoja i prerade duhana u Hercegovini tokom Prvog svjetskog rata.

Safet Bandžović, čiji je rad prof. Juzbašić već spomenuo na kraju svoje pro-motivne besjede, bavi se pitanjem deosmanizacije Balkana od 1878. do početka Prvog svjetskog rata (str. 207-234). Rad je široko postavljen, uz navođenje brojne literature, koja se često i ne odnosi na osnovnu temu. Donosi niz podataka o boš-njačkim muhadžirima koji se iz Bosne i Hercegovine pomjeraju prema krajevima u Osmanskom carstvu (od Sandžaka i Kosova, preko Makedonije i Albanije do Sirije i Palestine). Također spominje i slučajeve povratka pojedinih muhadžirskih porodica, o čemu je nešto opširniji nacrt u našoj historiografiji već ostavio To-mislav Kraljačić u svojih nekoliko radova o povratku muslimanskih iseljenika iz Osmanskog carstva.

Carl Bethke, historičar iz Leipziga, piše o njemačkim kolonistima u Bosni od 1878. do 1918. godine, o njihovom životu, ideologiji i socijalnoj praksi i to koriste-ći izvore evangelističke crkve pohranjene u Evangelističkom centralnom arhivu u Berlinu, ali koristi, doduše u manjoj mjeri, i izvore iz Arhiva Bosne i Hercegovine te Političkog arhiva Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu. Dok se većina dosadaš-njih radova o kolonistima temeljila na izvorima same uprave o njima, Bethke je na temelju nove građe na ove koloniste gledao iz unutarnje perspektive i time analizirao njihovu percepciju svijeta oko sebe, a ne samo percepciju drugih o njima.

Bethke piše o osnutku kolonije Windhorst između Bos. Gradiške i Banje Luke 1879. godine, o putovanju Crhistiana Palmera u Bosnu 1881. s ciljem da utvrdi broj protestanata i provjeri da li je Bosna pogodna za njemačke koloniste, o koloniji Franz Josefsfeld kod Bijeljine, koju su formirali “Podunavske Švabe iz Južne Ugarske (tj. Vojvodine)”. Riječ je o prvoj brojnijoj evangelističkoj koloniji koju se formirali Švabe iz Vojvodine 1886. godine, uglavnom iz Banata i Nove Pazove. Bethke pokazuje kako odnosi unutar ovih kolonija nisu bili homogeni, nego su također obilovali brojnim konfliktima, o čemu navodi određene primjere. Bethke spominje i Nijemce iz Rusije, kolonije oko Prnjavora (“Mala Europa”), te na primjeru


• 506 •

naseljenika kod Teslića govori o ulozi Nijemaca u izgradnji bosanske industrije. Tu je i dio o evangelističkoj zajednici u Sarajevu.

Drugi dio ovoga rada govori o dobu nakon aneksije, koje Bethke naziva “doba na-cionaliziranja”, dok se posljednji dio rada odnosi na razdoblje Prvoga svjetskog rata.

Rad Azema Kožara je komplementaran sa radom Carla Bethkea. Kožar rasprav-lja o austrougarskoj kolonizaciji granice na Drini (str. 267-285). On svoju raspravu smješta u kontekst demografskih promjena poslije 1878. i iseljavanja muslimanskog te naseljavanja katoličkog stanovništva u Bosnu i Hercegovinu. Polazi od, po mome mišljenju, opravdanog opreza u pouzdanost zvaničnih evidencija o iseljavanju mu-slimanskog stanovništva i radije se zadovoljava pokazateljima o rasponu broja iselje-nih (od 63.000 do 300.000) nego da se prebrzo opredijeli za jednu interpretaciju. Mislim da je u ovakvom radu, koji iseljavanje ne uzima kao osnovnu temu, korek-tnije ostaviti to pitanje otvorenim nego se upustiti u nagađanja koja bi mogla više negativno utjecati na zaključke o temi kojom se rad prevashodno bavi.

Kožar u nastavku raspravlja o kolonizaciji kao važnom aspektu austrougarske aneksionističke i izolacionističke politike. Kožar spominje da je od 1880. do 1905. u Bosni i Hercegovini kolonizirano 1817 porodica (sa 9660 kolonista zemljoradni-ka), raspoređenih u 54 kolonije i 10 kotareva (najviše u kotaru Prnjavor, gdje je bilo čak 22 kolonije). Do 1918. broj koloniziranih porodica porastao je sa 1817 na 2292 (što bi moglo značiti da je bilo kolonizirano nešto oko 12.000 članova).

Kožar dalje spominje kolonije Windhorst (u kotaru Bos. Gradiška), Rudolfsthal (Banja Luka) i Franc Josefsfeld (Bijeljina) kao najveće kolonije. Značaj ovih koloni-sta Kožar vidi u naseljavanju pouzdanih nasljenika umjesto nepouzdanih muslimana (koji su se iseljavali), a ključna poruka je trebala glasiti kako je okupacija Bosne i Her-cegovine trajna, a ne privremena. Kožar se potom fokusira na pripreme za kolonizaciju u dolini Drine, videći u tome, prije svega, političke namjere da se prema Srbiji usposta-vi neka vrsta živog zida koga bi činilo nesrpsko stanovništvo i time otklonile opasnosti stalnog utjecaja iz Srbije i prijetnji koje su otuda dolazile po integritet Monarhije. To je tzv. izolacionistička politika (koja je podrazumijevala izolaciju Bosne i Hercegovine od utjecaja iz Srbije i Crne Gore). Takve planove je već ranije imalo Osmansko carstvo, koje je naseljavanjem izvjesnog broja katoličkih porodica u istočnoj Bosni namjeravalo uspostaviti konfesionalnu uravnoteženost stanovništva, s obzirom na znatan broj pra-voslavnog stanovništva koje je živjelo u tim krajevima.

Kožar u nastavku rada daje osnovne podatke o tri glavne kolonije osnovane u istočnoj Bosni: Fran Jozefsfeld (Bijeljina), Dugo Polje i Branjevo (Zvornik), a riječ je uglavnom o njemačkim kolonistima evangelistima. On ispravlja neke podatke o godini osnutka nekih kolonije (npr. osnutak kolonije Dubro Polje smješta u godini 1890 – str. 279, ali ponovo na str. 282. slijedeći ranije podatke o njemačkim koloni-jama u Bosni navodi staru godinu osnutka – 1891).


• 507 •

Amila Kasumović, u radu pod naslovom Njemački kolonisti u Bosni u toku Prvog svjetskog rata (str. 287-302) piše o akcijama njemačkih kolonista koji su tokom Prvog svjetskog rata pokazivali želju da dobiju svoje predstavnike u bosanskohercegovač-kom Saboru (kada on jednom obnovi svoj rad). Oni su u tu svrhu pravili određene elaborate i pisali pisma predstavnicima Monarhije, čak do samog cara Karla, nasto-jeći pokazati kako su njemačke kolonije s ekonomskog stanovišta prava blagodat za Bosnu, a sa političkog su velika vrijednost zbog dosljedne lojalnosti koju iskazuju prema dinastiji Habsburga. Pred očima nam se smjenjuju pisma ažurnog župnika Oehlera (koga ranije spominje i Carl Bethke u svom radu), potom dr. Kiliana Bren-zingera, prepiska Zemaljske vlade i Zajedničkog ministarstva finansija itd. Premda smo i ranije iz jednog rada profesora Iljasa Hadžibegovića znali nešto više o plano-vima za naseljavanje ruskih zarobljenika njemačke nacionalnosti na prostor istočne Bosne, ovaj rad Amile Kasumović obiluje ne samo nizom novih informacija nego i novih ideja. Ponavljam, posebno je važno istaknuti da se ovdje prati ideja kolonista da dobiju svog zastupnika u bosanskohercegovačkom Saboru, u čemu ih je podrža-vao i jedan poslanik austrijskog parlamenta. Kolonisti nisu bili zadovoljni izbornim sistemom zasnovanim na konfesionalnoj osnovi, koji njima nije omogućavao pri-stup Saboru. Modernim rječnikom bismo mogli kazati da su njihovi zahtjevi bili preteča spora što su ga Sejdić i Finci dobili protiv Bosne i Hercegovine nezadovoljni diskriminacionim izbornim sistemom. No, njemački kolonisti u tome nisu uspjeli.

Mada su imali svoje mjesto u vojnom sistemu (opskrbljivali su vojsku mlijekom, mesom, i dugim, te služili i u bosanskohercegovačkim regimentama – doduše više kao prevodioci nego aktivni borbeni vojnici) kolonisti su imali i ideje o napušta-nju Bosne, što je bilo primjetno još pred početak rata. Ovdje autorica, govoreći o agitaciji za iseljavanje, u nedostatku dokaza za agitaciju među njemačkim kolo-nistima, primjenjuje princip analogije, što nije baš najsigurniji način za stvaranje detaljne slike o temi, osim što pruža samo opću sliku agitacije (mada su metode agitacije gotovo svugdje identitične, pa i kod agitacije za iseljavanje njemačkih kolonista – kao uostalom i kod agitacije za iseljavanje na primjer muslimana iz Bosne u Osmansko carstvo). No, ovdje je zanimljivo da je čak njemački konzul u Sarajevu nagovarao njemačke koloniste da ne prihvataju zemaljsko pripadništvo Bosne i Hercegovine nego da prihvate državljanstvo Njemačke, mada je ovo ostalo bez ikakvog rezultata. Autorica spominje i slučajeve iseljavanja njemačkih koloni-sta iz Bosne u Latinsku Ameriku, ne ulazeći dublje u obim tog iseljavanja (koji je, vjerovatno, bio minimalan), te na kraju ukazuje, više u obliku nacrta, uobičajene probleme s kojima su se kolonisti suočavali (prije svega vezano za prijenos vlasniš-tva nad zemljom i slično).

Na kraju je rad Marije Naletilić (str. 303-321) koja, u okviru razmatranja mjera koje Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu poduzima za razvoj privrede u toku


• 508 •

Prvog svjetskog rata, usmjerava pažnju na Hercegovinu i uzgoj i preradu duhana. Navodi primjere krijumčarenja duhana iz Hercegovine u Slavoniju i Srijem radi nabavke hrane, što je naročito bilo zastupljeno koncem rata kada je u ovom dijelu zemlje bila zavladala glad. Ukazuje na različite načine snalaženja ljudi u tom krijum-čarenju (ušivanja u odjeću i slično), te na cijene duhana koje su bile u Hercegovini tokom rata i glad koja je vladala u Hercegovini.

Na kraju, rekao bih da ovaj dio Zbornika ukazuje na važnost demografskih istra-živnja i osobno me raduje da ta tema zaokuplja pažnju mlađih istraživača. Konačno, sve se, ipak, svodi na ljudski faktor.

• 509 •

zijad šehić

•U trećoj tematskoj cjelini Zbornika su predstavljena tri rada historičara iz Češke

Republike u kojima se razmatra uloga Čeha u ovom značajnom periodu bosanskoher-cegovačke prošlosti. Ladislav Hladki je u radu pod naslovom Pogledi Čeha na Bosnu i Hercegovinu u 1878. i 1908. godini ukazao na činjenicu da su se Česi intenzivnije počeli interesirati za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme velike Istočne krize 1875-1878. godine, a njihove predstave su tada bile romantičarski obojene, iskrivljene i ponekad idealizirane. Nakon okupacije BiH 1878. godine doselio se veliki broj čeških službenika, tehničkih stručnjaka, učitelja, ljekara, glazbenika, umjetnika i naučnika, koji su u značajnoj mjeri bili zaslužni za razvoj bosanskohercegovačke kulture i školstva. Češka politička elita je značajniju pažnju posvetila Bosni i Hercegovini u vrijeme neoslavenskog pokreta, po-litičke koncepcije koja je imala iskrivljene i netačne informacije o vanjskoj politici Au-strougarske monarhije. Iluzornost i naivnost neoslavenskog pokreta došla je do izražaja posebno u jesen 1908. godine, kada je izvršena aneksija Bosne i Hercegovine.

U radu pod naslovom Češki pisac i novinar Josef Holeček (Kritički prikaz na au-strougarsku okupaciju BiH) autor František Šistek je u širem kontekstu ocrtao uvje-tovanost negativnih stavova Josefa Holečeka prema okupacionoj politici u Bosni i Hercegovini. Kao uvjereni slavenofil garanciju uspješnog kulturnog, političkog i pri-vrednog razvoja južnoslovenskih naroda Holeček je vidio u njihovoj najužoj suradnji i integraciji. On je Bosnu i Hercegovinu označio za “zajedničku domovinu jednog naroda tri vjere – Južne Slavene je vidio kao narode koji su veoma bliski, srodni po svom zajedničkom slavenskom porijeklu, jeziku i kulturi. Odbacivao je nazor svojih literarnih savremenika koji su tvrdili da je zadatak i uloga češke književnosti u tome da prenese “svjetlost zapada” na slavenski istok.” Autor konstatira da se Holečekovi tek-stovi o Južnim Slavenima - ubrajajući tu i radove posvećene bosanskohercegovačkoj tematici- doimaju kao zanimljiv i neobičan primjer intelektualnog transfera. Pored utjecaja slavenofila Holeček je inspiraciju i uporište za svoje tekstove u velikoj mjeri crpio i pronalazio u neposrednoj balkanskoj sredini. Njegovim posredništvom u češku sredinu su prodirali nazori radikalnih južnoslavenskih intelektualaca te te odjeci ideo-logije tadašnje crnogorske elite.

Radom pod naslovom František Valoušek – sudionik i svjedok zbivanja u istoč-noj Bosni u vrijeme Aneksione krize autor Aldin Ljuca aktualizira pitanja njegove


• 510 •

memoarske građe obima 3600 rukopisnih strana a koja je pisana djelimično 1933. a najveći dio u razdoblju od 1946. do 1949. godine. Na osnovu rukopisa njegov sta-riji sin Sjavomir je napravio nešto skraćeni izvod memoara, obima 600 gusto kuca-nih stranica teksta, a Dagmar Dorovski je u Brnu objavila 1999. memoare u kraćim izvodima pod naslovom Sjećanje na Bosnu. Ovim radom autor stručnoj javnosti skreće pažnja na iznimnu vrijednost ovih memoara, analizom fragmenata rukopisa pokazuje kako je zbivanja u vrijeme Aneksione krize procjenjivao Monarhiji lojalni žandarm, te ukazuje na činjenicu da je dio rukopisa koji se odnosi na dramatične rat-ne godine 1914-1918. u potpunosti izostavljen a on bi svakako bio najinteresantniji za stručnu javnost i širu čitalačku publiku.

U četvrtoj tematskoj cjelini zastupljeni su radovi interdisciplinarnog karaktera koji se odnose na historiju, književnost, umjetnost te historiju svakodnevnog života.

U radu pod naslovom Bosansko srednjovjekovlje u putopisu Heinricha Rennera autor Pejo Ćošković na publicističkoj podlozi prati bosansko srednjovjekovlje - kako se ono doživljavalo i interpretiralo u začecima bosanskohercegovačke historiografije. Stanje dotadašnje historiografije je utjecalo na činjenicu da je autor bosansko srednjo-vjekovlje zastupljeno u sadržaju putopisa Heinricha Rennera tematski oblikovao u više smišljenih cjelina: a) najstariji pabirci (na rubu pamćenja) b) glavni akteri i njihova uloga (priča o razdorima) c) vjerske prilike (sloga u neslozi) d) ostaci stvarnosti (život i nestajanje). Stupajući u kritički dijalog sa tim sadržajima, autor ukazuje na činjenicu kako je u politički motiviranim djelima, kakvi su bili putopisi s kraja XIX st. i starija povijest našla svoje mjesto, ne kao izazov za istraživačkim traganjem nego kao divlje-nje nepovratno prošlim vremenima. U proteklih stotinjak godina istraživanja bosan-skog srednjovjekovlja su uznapredovala, stručna se literatura umnožila a naša znanja upotpunila. Autor upućuje čitatelja na novije radove iz bosanskog srednjovjekovlja u kojima su stare zablude ispravljene, kako bi mogli čitati i razumijevati pojedina pišćeva izlaganja, posebno kada se temelje na neprovjerenim činjenicama.

Autor Sanjin Kodrić u radu pod naslovom Mjesto pamćenja historijske traume – Austrougarska tema u novijoj bošnačkoj književnosti ukazuje na činjenicu da je književna praksa gradila a potom i kontinuirala i modificirala i različite u osnovi ustaljene memorijsko – reprezentacijske opcije, tzv. memorijske figure -figure sje-ćanja, među kojima je jedna od najizrazitijih figura novih vremena i povijesnih ra-skršća, a unutar nje naročito “austrougarska tema” koja inicijalno konstituira cjelinu ove figure. U okviru “austrougarske teme” javlja se prvi bošnjački roman Edhema Mulabdića Zeleno busenje, nakon čega će se ovoj temi vraćati niz autora u različitim književnim žanrovima, koji retroaktivno ulaze u naročitu traumu što je podrazumi-jeva austrougarska tema.

Autor Fatmir Alispahić je u tekstu pod naslovom Političke refleksije u bošnjač-koj književnosti austrougarskog perioda ilustrativno naveo nekoliko upečatljivih


• 511 •

pojava, koje su imale medijološku misiju uspostave ideološke linije između političke stvarnosti i nužnosti da Bošnjaci definiraju i objedine sebe u novim okolnostima. Bošnjački pisci su upotrebom epskih i povijesnih motiva nastojali ustanoviti i izgra-diti postosmanski bošnjački identitet, koji je u skladu sa austrougarskom politikom bosanstva i bosanskog integralizma dobio podršku razvijanja domoljubnog osjeća-nja. Kao ogledni primjer za političke refleksije u bošnjačkoj književnosti autor navo-di pitanje iseljavanja Bošnjaka u Osmansko carstvo, što se kao motiv provlačilo kroz sve žanrove bošnjačke književnosti. To pokazuje da je bošnjačka književnost bila ve-zana za historijski kontekst u kome je nastala, kao njegova refleksija i njegov činilac.

U radu Hane Jounis Utjecaj austrougarskih podanika na svakodnevni život u Sarajevu pred okupaciju Bosne i Hercegovine data je analiza društvenog života u Sarajevu u vrijeme doseljavanja austrougarskih podanika, koji su donijeli nove obi-čaje i tradiciju i utjecali na svakodnevni život u Sarajevu pred okupaciju 1878. go-dine. Ukazano je na činjenicu da se u Sarajevu doseljavanjem austrijskih podanika udomaćio pojam a la franca, koji je označavao zapadne utjecaje, za razliku pojma ala turka, koji je označavao osmanske obićaje. Pod tim utjecajima mnogi elementi tradicionalnog života su se napuštali ili mijenjali. To se posebno odnosilo na druš-tveni život, stil oblaćenja, kao i pojavu poroka i navika koje su do tada bile strane bosanskohercegovačkom društvu (alkohol kocka, pojava vanbračnih zajednica i sl.). U svim segmentima života moglo se zapaziti miješanje raznih utjecaja i mogućnost izbora između tradicionalnog i novog, koje je, nailazeći na razne otpore, ipak posta-jalo dio svakodnevnog života stanovnika Sarajeva.

Autorica Sonja Dujmović u radu Pogledi Jelice Belović Bernadžikovske iz nje-ne bosanske “Sopstvene sobe” predstavlja sliku bosanskohercegovačkog društva na prelazu iz XIX u XX stoljeće, viđenu kroz prizmu njenih memoara, pisanih prije jednog stoljeća. Njen narativni sadržaj zadržava svoju kritičku oštricu usmjerenu prema onovremenim idejama i društvenim vrijednostima, društvenim odnosima i hijerarhiji. Ona nije imala iluzija o svom položaju i ulozi, rodno određenoj. Odu-prla se upornim i kontinuiranim pisanjem, iznalazeći za svoj životni izbor moto “U Formi je život- u radu je spas.” Izolovana od društva, lišena pripadnosti stvarnim ili artificijelnim zajednicama, društveno otuđena a neposredno nadgledana od tog tradicionalnog društva, sa usađenim parametrima te sa istančanim moralnim i etič-kim nazorima, senzibilnošću na sruštvene nepravde, ona se samoprijegorno okretala radu, sa jasnom sviješću da nije dovoljno biti izvrstan u svojoj sobi, nego se nešto od te izvrsnosti mora pokazati i u javnom životu, i po mogućnosti vlastitim primjerom.

U radu pod naslovom Bosna i Hercegovina na izložbama za vrijeme austrougarske uprave autorica Alma Leka razmatra značaj velikih svjetskih, milenijskih i regionalnih izložbi na njen privredni, ekonomski i kulturni razvoj. To se posebno odnosi na izložbe u Budimpešti, Beču, Briselu i Parisu. Pored toga što su one bile sjajno sredstvo putem


• 512 •

kojeg se širilo opće saznanje o zemlji i pokazao uspjeh misije Autrougarske monarhije, koju je preuzela Berlinskim mirovnim ugovorom 1878, posjetioci izložbi su imali mogućnost da spoznaju stvarnu sliku o Bosni i Hercegovini, njenim prirodnim ljepotama, običajima... Osim velikih svjetskih i milenijskih bilo je organizirano i više nacionalnih izložbi na kojima je učestvovala Bosna i Hercegovina.

Autorica Snježana Vasilj se u radu pod naslovom Arheologija i arheološka istra-živanja u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave osvrnula na period kada su položeni temelji arheologije kao znanosti koja je ubrzo postigla značajne rezultate: uskoro je osnovan Zemaljski muzej, pokrenut časopis te istraženi brojni, reprezentativni lokaliteti koji su skrenuli pažnju znanstvane javnosti ne samo prema posebno atraktivnoj prapovijesti nego i prema antičkoj i srednjovjekovnoj arheolo-giji. Prvi eksponati koji su se našli u prapovijesnoj zbirci došli su u vrijeme djelovanja Muzejskog društva i novoosnovanog Zemaljskog muzeja 1888.-1914. godine, kada je istraženo i znanstveno obrađeno šest velikih prapovijesnih lokaliteta: Glasinac, Debelo Brdo-Zlatište-Soukbunar, Jezerine, Butmir, Ripač i Donja Dolina. Iako su antička istraživanja bila u drugom planu njihov značaj je neosporan, što su potvrdila prva otkrića do kojih je došlo na lokalitetima Gradina u Srebrenici, u okolini Biha-ća, Konjica Tomislavgrada, Skelana, Mogorjela. Iako nije bilo velikih istraživanja brojni srednjovjekovni spomenici su značajno popunili muzejsku zbirku.

U radu pod naslovom Historicizam u arhitekturi na primjeru katoličkih sakral-nih objekata u Sarajevu 1878-1918. autorica Andrea Baotić navodi da je da je hi-storicizam, koji je imao za cilj stvaranje novog izraza primjenom i interpretacijom prethodnih epoha u evropskoj arhitekturi našao svoj izraz u graditeljstvu BiH na-kon okupacije 1878. Ograničavajući se na prikaz sakralnog graditeljstvo katoličke provenijencijes namjerom da se vrednuju reprezentativni primjeri historicizma koje novouspostavljena vrhbosanska nadbiskupija gradi pod upravom zemaljske vlade u Sarajevu. U prvih petnaest godina okupacije broj katoličkih bogomolja je porastao sa 35 na 188 crkava. Vrhbosanska nadbiskupija je podizala reprezentativne histori-cističke objekte, koji su bili oblikovani prema tada aktualnim umjetničkim idejama o “čistoči i jedinstvu stila”. Nastajali su kao odraz društvenih kretanja, te u tom kon-tekstu imaju i povijesnu vrijednost. Na kraju autorica izražava nadu da će stručna valorizacija graditeljstva u periodu austrougarske uprave, koja do danas nije naprav-ljena, potvrditi visok domet sakralnog historicističkog graditeljstva.

Autorica Željka Poloni u svom radu pod naslovom Olomouc, posljednje utočište bosanskih vojnika razmatra pitanja koja se odnose na bosanskohercegovačke žrtve u toku I svjetskog rata, sahranjene na području Češke Republike. Mauzolej, otvoren 1926. godine, u kojem se nalaze posmrtni ostaci vojnika iz Kraljevine SHS, najviše porijeklom iz Bosne i Hercegovine, zbog neriješenih pravnih pitanja propada. Bu-dući da je spomenik zajedno sa parcelom na kojoj se nalazi 3. III 1929. poklonjen


• 513 •

Kraljevini SHS, nakon disolucije SFRJ postoji više njenih pravnih nasljednika, što onemogućava izvođenje radova na objektu. Spomenik se urušava, posmrtni ostaci propadaju a rješenje da se on zaštiti još uvijek nije na vidiku.

U petoj tematskoj cjelini predstavljen je stručni rad Harisa Zaimovića, Arhiv-ska građa austrougarske administracije u bosanskohercegovačkim arhivima (kratak pregled fondova austrougarske provenijencije). U njemu je dat prikaz administra-tivno-upravnog uređenja Bosne i Hercegovine i način funkcionisanja administraci-je. Predstavljena je organizacija registratura administrativno-upravnog aparata kao i dat pregled sačuvanih fondova tih institucija. Ukazano je i na činjenicu da je u proteklom stoljeću dio arhivske građe koji se odnosi na administrativno-upravne institucije u Bosni i Hercegovini, zbog nepostojanja svijesti o potrebi čuvanja i arhi-viranja vrijednih i značajnih dokumenata i spisa, uništen ili otuđen. Na kraju autor zaključuje da bi se unapređenje kvalitete poslovanja arhivske službe u Bosni i Her-cegovini uz učešće u kvalitetnim projektima, ekplicitniju brigu države za arhivske institucije i baštinu koju čuvaju te povećanje stručnog kadra i smještajnih kapaciteta mogli očekivati značajniji rezultati u istraživanju, obrađivanju i sređivanju vrijedne arhivske građe.

Bila bi to zgusnuta zapažanja autora u ovom Zborniku. Svojim prilozima oni su dali značajan doprinos i obogatili naša saznanja o ovoj važnoj epohi bosanskoherce-govačke prošlosti.

• 515 •

amila kasumović

•Četrdesetogodišnji period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini predstavlja

jedan od najinteresantnijih perioda u prošlosti ove zemlje. Godina 1878. je bila pre-kretnica u daljem razvoju Bosne i Hercegovine, a 1908. i 1914. su, sticajem okolnosti, dovele Bosnu i Hercegovinu u žižu interesovanja evropske javnosti. Svaka od navede-nih godina je simbol jednog događaja, ali i zapečaćena vremenska kapsula koju otvara-mo prigodom različitih obljetnica. Takve obljetnice su upravo pred nama.

Ideja da se organizira jedan međunarodni skup povodom stogodišnjice aneksije Bosne i Hercegovine, javila se sredinom 2008. godine. Međutim, od samog početka se nametnuo koncept šireg sagledavanja cjelokupnog perioda austrougarske uprave s naglaskom na interdisciplinarni pristup. Posao oko organizacije međunarodne kon-ferencije su preuzeli Filozofski fakultet u Sarajevu, uz poseban angažman Odsjeka za historiju, Akademija nauka i umjetnosti BiH i Regionalni ured austrijske kooperacije za nauku, obrazovanje i kulturu. Finansijsku potporu projektu je osiguralo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo i Fondacija za izdavaštvo/nakladništvo Sarajevo. Vrlo je značajno istaći naše partnere na projektu, jer bez njihovog učešća realizacija konferencije ne bi bila moguća.

Međunarodna konferencija “Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878-1918” je održana u periodu od 30. do 31. marta 2009. godine u prostorijama Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Popraćena je istoimenom izložbom, koja je privukla pažnju znanstvene, ali i šire javnosti. Pored učesnika iz Bosne i Hercegovine, skupu su prisustvovali i istraživači, naše uvažene kolege i prijatelji, iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, i Češke. Izlaganja referata su bila podijeljena po panelima, koji su razmatrali različita pitanja iz bosanskohercegovačke historije omeđene 1878. i 1918. godinom. Skup je otvoren panelom o okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine. Potom je bilo riječi o aneksiji Bosne i Hercegovine, Prvom svjetskom ratu, ali i temama koje su se ticale svakodnevnog života, privrede, kulture i znanosti iz ovog perioda. Svoje referate je izložilo 30-ak učesnika konferencije, a u zborniku, koji se nalazi pred vama, objavljeno je 26 radova koji su dostavljeni Redakciji. Pri tome treba istaći da Redakcija ne dijeli sve stavove autora čiji su radovi objavljeni.

amila kasumović

• 517 •

IN mEmORIAm

• 519 •

Sima Ćirković (1929-2009)

•Kada nam ode netko koga istodobno volimo i poštujemo, osjetimo prazninu s

kojom se teško nosimo. Takav je osjećaj ostavio neočekivani odlazak akademika, profesora, pedagoga iznad svega, vrsna čovjeka, Sime Ćirkovića. Njegovom smrću izgubili smo puno svi mi koji smo ga poznavali, od njega učili, s njime vodili na-dahnute razgovore, prijateljevali. Velik je to gubitak i za povijesnu znanost, napose bosanskohercegovačku i srpsku, jer je prof. Ćirković posljednji u nizu povjesničara koji su se sustavno bavili bosanskim srednjovjekovljem. Njegova Istorija Bosne rano se nametnula kao svojevrsni udžbenik studentima povijesti na Filozofskom fakulte-tu u Sarajevu i taj status je zadržala do danas, što na najbolji način potvrđuje koliko je njezin autor prisutan i cijenjen kao znanstvenik u nas.

Rođen je u Osijeku 29. siječnja 1929, osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Somboru i Beogradu, gdje je potom studirao povijest na Filozofskom fakultetu 1948-52, a doktorirao 1957. Kratko je radio u Državnoj arhivi u Zrenjaninu i Na-rodnoj biblioteci u Beogradu, 1955. izabran je za asistenta, u Istorijskom institutu SANU u Beogradu, docenta 1957, izvanrednoga profesora 1963. i redovitoga 1968. na Filozofskome fakultetu na kome je djelovao do umirovljenja 1994. Kao pedagog i profesor uživao je poštovanje brojnih generacija studenata, a kao znanstvenik uva-žavanje stručnjaka iz zemlje i inozemstva.

Za bavljenje znanstvenim i nastavnim radom bio je odlično pripremljen, svestrano obrazovan – ukratko erudita. Izvrsno je poznavao jezike na kojima su nastajala povi-jesna vrela kojima se povjesničari u proučavanju srednjega vijeka služe (latinski, grčki,

• 520 •

pejo ćošković

staroslavenski, starotalijanski) te više živih jezika, što mu je omogućivalo da prati ra-znovrsnu stručnu literaturu i komunicira s njezinim autorima i stručnjacima uopće. Njegovu pedagošku metodu obilježava blagost i razumijevanje te spremnost da dru-gome pomogne, savjetom, potporom, pohvalom. Na znanstvenome polju odlikovao se silnom učenošću, nevjerojatnom pamćenjem, akribijom, ali unatoč svemu tome svoje stavove i zaključke nije bespogovorno nametao sugovorniku i učeniku, nego je bio spreman podvrgnuti svoje znanje argumentaciji čak s onima koji u takvom suče-ljavanju nisu imali izgleda da obrane svoje stavove. Tu slobodu mogao je sugovorniku dopustiti samo čovjek enormne izobrazbe, znalac koji je suvereno vladao strukom ko-jom se bavio, proučavajući najrazličitije segmente srednjovjekovne povijesti.

Njegov znanstveni opus vrlo je velik i raznovrstan te ga rad ovakvoga karaktera i namjene ne može obuhvatiti, a tog posla oslobađa nas činjenica da su život i djelova-nje prof. Ćirkovića na više mjesta već prikazivani i dobro poznati kao i njegov stvara-lački opus. Budući da na njega gledamo ponajprije kao svoga profesora i istraživača bosanskoga srednjovjekovlja, upozorit ćemo na njegov prinos bosanskoj povijesti.

Kao mlad znanstvenik napisao je dva iznimno vrijedna djela baš iz srednjovje-kovne bosanske povijesti. Riječ je knjigama Herceg Stefan Vukčić Kosača i njegovo doba (Beograd 1964) i Istorija srednjovekovne bosanske države (Beograd 1964). Za-nimanje za teme iz bosanske povijesti srednjega vijeka započelo je prije pojave na-vedenih naslova pisanjem i objavljivanjem kraćih radova, baš kao što se i nastavilo nakon njihova izlaska. Pozornost su mu privlačile teme iz društvene, političke, kul-turne, privredne i crkvene povijesti. Tako su iz njegovih istraživačkih napora nastali nezaobilazni radovi za upoznavanje s bosanskom prošlošću: Sugubi venac. Prilog istoriji kraljevstva u Bosni, “Verna služba” i “vjera gospodska” (1962), Zdravstvene pri-like u srednjovekovnoj Bosni (1970), Odjeci ritersko.dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka (1971), Rusaška gospoda (1974), Pad Bosne i pokušaj otpora turskom osvajanju (1982), Glose Srećkovićeva jevanđelja i učenje bosanske crkve (1982), Bo-sanska crkva u bosanskoj državi (1987), Bosna i Vizantija (1989), Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj državi (1989), Dualistička heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: bosanska crkva (1995).

Ogroman napor uložio je u rad na izradbi Enciklopedije srpske istoriografije (1997) i Leksikona srpskog srednjeg veka (1999), u kojima je potpuno do izražaja došla njegova erudicija, pišući sažeto, stručno i razumljivo o mnogim osobama i pojmovima koji pri-padaju bosanskohercegovačkoj historiografiji i bosanskome srednjemu vijeku.

Za svoj rad primio je više priznanja i prestižnih nagrada. Postao je dopisni i re-doviti član više akademija, SANU, ANU BiH, JAZU/HAZU, CANU, VANU, Académie européenne d’ histoire (Bruxelles). Dobitnik je Sedmojulske nagrade SR Srbije (1982), Oktobarske nagrade grada Beograda (1987), Nagrade grada Beogra-da (2006).

• 521 •

sima ćirković

Kada ovim javnosti dostupnim navodima dodam osobna iskustva iz naših susre-ta, razgovora (konzultacija) i atmosferu koja je tijekom njih nastajala, ne mogu ne priznati prazninu što ga više nema među nama, ali i ponos što sam ga imao za uči-telja i odgojitelja koji je pratio i usmjeravao moje bavljenje strukom. Sreća ga je bila poznavati, a čast imati ga za učitelja i prijatelja. Ja sam imao sreću – hvala mu.

pejo ćošković

• 523 •

Prof. dr. Ibrahim Karabegović (1931-2011)

•U Sarajevu je 27. augusta 2011. godine preminuo Ibrahim Karabegović, povje-

sničar koji zauzima značajno mjesto u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Pro-fesor Karabegović je svojim angažmanom dao doprinos radu Instituta za istoriju, te Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Rođen je 5. juna 1931. godine u Modriči. Tu je stekao osnovno obrazovanje. Poha-đao je gimnazije u Banja Luci, Derventi i Doboju, gdje je i maturirao. Studij historije je završio 1956. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Vratio se u rodni kraj gdje je radio kao profesor historije u osnovnoj školi i gimnaziji. Na mjesto asistenta na Institutu za istoriju radničkog pokreta (danas Institut za istoriju) primljen je 1963. godine. Nedugo nakon toga je upisao postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1966. odbranio magistarski rad pod naslovom Rascjep u radničkom pokretu BiH 1919-1920. godine. Doktorsku tezu Reformizam u redničkom pokretu u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata (1919-1941) odbranio je 1976. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Stekao je zvanje naučnog savjetnika 1985. godine.

Profesor Karabegović je bio angažiran i kao direktor Instituta za istoriju u dva na-vrata. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je izabran u zvanje redovnog profesora 1994. godine gdje je držao nastavu iz predmeta Istorija Jugoslavije. Bio je i glavni i odogovoni urednik časopisa Prilozi.

U svom naučnom radu je stavljao fokus na socijalnu historiju i historiju reformi-stičkog radničkog pokreta. Iza sebe je ostavio dvije autorske i šest koautorskih knji-ga, preko četrdeset naučnih i stručnih radova. Za svoj naučni i društveni angažman je primio nagradu Veselin Masleša i 27-julsku nagradu. Umirovljen je 2004. godine.

Profesora Karabegovića će se rado sjećati njegovi bivši studenti, magistranti i doktoranti, kao i radne kolege i prijatelji.

amila kasumović

• 525 •

Bogumil Hrabak (1927-2010)

•Bogumil Hrabak je rođen 11. januara 1927. godine u Zrenjaninu. Niže školo-

vanje završio je u Zrenjaninu i Senti, a studij historije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1946-1951). Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1957. godine sa doktorskom tezom pod naslovom Dubrovački izvoz žitarica iz Otoman-skog carstva do početka 17. veka. To je bila prva disertacija iz oblasti historije koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U svojoj dugoj nastavničkoj kari-jeri radio je na fakultetima u Beogradu, Prištini, Novom Sadu, Kosovskoj Mitrovici, Nikšiću i Banjoj Luci, te povremeno i drugim naučnim institucijama, u Vojnoisto-rijskom institutu i Institutu za istoriju radničkog pokreta u Beogradu. Bio je redovni član Akademije nauka i umetnosti Kosova. Umro je u 83 godini, u Beogradu 12. decembra 2010. godine, a sahranjen je u Novom Bečeju.

Baveći se historijom u širokom opsegu od srednjeg vijeka do novijeg vremena ostavio je značajnog traga u proučavanjima historije jugoistočne Evrope. Prepo-znatljiv je po iscrpnim istraživanjima arhivske građe u brojnim arhivima Evrope i zasluženo je nosio epitet najvećeg arhivskog radnika. Učestvovao je na brojnim znanstvenim okupljanjima i na polju stručnog rada ostvario je bogat opus. Autor je 40 knjiga i više od 700 radova po čemu je jedan od najplodnijih srpskih histo-ričara. U svojim radovima bavio se raznovrsnim temama iz historije jugoistočne Evrope, među kojima je značajno mjesto imala i prošlost Bosne i Hercegovine. Svoj dugogodišnji angažman na proučavanju historije Bosne i Hercegovine krunisao je ponovnim objavljivanjem svojih ranijih i novijih radova u višetomnom djelu Iz sta-rije prošlosti Bosne i Hercegovine, (I-VI, Beograd 2003-2009).

esad kurtović

• 527 •

Diplomirani studenti Prvog (trogodišnjeg) i Drugog (petogodišnjeg) ciklusa po bolonjskom sistemu školovanja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i Katedri

Arheologija (2008-2011)

•PRVI CIKLUS – završen trogodišnji studij

HISTORIJA (2008-2011) jednopredmetni i dvopredmetni studij

Na Odsjeku za historiju upisani su kandidati u prvi ciklus studija po bolonjskom sistemu školovanja u školsku 2004-2005 godinu, a prvi kandidati su uspješno diplo-mirali 2008. godine. Do 2011. godine prvi ciklus završilo je 67 kandidata.

2008. godine (7)1. Galijašević (Tarik) Šeila2. Harčević (Enes) Dijana3. Jabanžić (Mustafa) Mirza4. Pandža ( Josip) Maja + Opća književnost i bibliotekarstvo5. Rabić (Hasib) Nedim6. Šačić (Kenan) Amra7. Trako (Zijad) Nijaz

2009. godine (14)1. Baljević (Rasim) Edin2. Čuturić (Stipo) Danijel3. Dardagan (Sead) Amer4. Ešpić ( Jusuf ) Meris5. Hambo (Dževad) Semir6. Hurić (Hasib) Sabrija7. Lavić (Omer) Ahmed8. Malić (Dušan) Mirna9. Medić (Ejub) Jasmin

Diplomirani studenti

• 528 •

10. Muhić (Hašim) Emira11. Softić (Sulejman) Belma12. Sultić (Sulejman) Irma13. Šarac (Ljubivoje) Aleksandar14. Veispahić (Mensud) Amra

2010. godine (19)1. Abdibegović (Nusret) Esma2. Aličković (Nedžad) Emir3. Bolić (Munir) Senaid4. Drmač (Ivo) Marjan + Historija umjetnosti5. Džananović (Bahtija) Mirza6. Hadžajlić (Hasan) Amela7. Hodžić (Esad) Adnana8. Imamović (Fahro) Nermin9. Isaković (Isak) Sejfudin10. Ismić (Husein) Ahmed11. Mahmutović (Hakija) Maksud12. Mamela (Amir) Semin13. Omerhodžić (Adil) Adnan14. Ramulj (Vahid) Mensur15. Semić (Adnan) Narcisa + Historija umjetnosti16. Suljić (Abid) Jasmina17. Tadić ( Jozo) Slaven18. Zvirkić (Ifet) Almira19. Ugarak (Ejub) Fatma

2011. godine (27)1. Bajić (Omer) Haris2. Bašić (Ferid) Mirza3. Božić (Milan) Ivana4. Dautović (Smail) Dženan5. Dedić (Esad) Enes


• 529 •

6. Herić (Bensad) Dijana7. Husičić (Muhamed) Suada8. Husić (Halim) Halima, 9. Ibričić (Fadil) Arijana10. Imamović (Vahid) Velid11. Kliko (Ćazim) Merisa12. Kmetaš (Halil) Ajdin13. Kugić (Ferid) Lorens14. Lasić (Senad) Ajla + Historija umjetnosti15. Mahinić (Enver) Senja16. Mehanović (Fahrudin) Hamza Dino17. Mehić (Ferid) Nedim18. Muhasilović (Mirza) Jahja19. Murić (Ćerim) Nedžad20. Nezirović (Kenan) Mirsad21. Novalić (Fadil) Nedžad22. Porča (Almas) Emir 23. Šečerbajtarević (Rešad) Sedin24. Tabaković (Esad) Amar25. Teskeredžić (Abduselam) Irfan26. Uzunović-Hasičić (Salim) Naila27. Veletovac (Midhad) Edin

• •


• 530 •

PRVI CIKLUS – završen trogodišnji studij

HISTORIJA UmJETNOSTI (2008-2011) obavezan dvopredmetni studij

Na katedri Historija umjetnosti upisani su kandidati u prvi ciklus studija po bolonjskom sistemu školovanja u školsku 2004-2005 godinu, a prvi kandidati su uspješno diplomirali 2008 godine. Do 2011. godine prvi ciklus ovog obaveznog dvopredmetnog studija završilo je 38 kandidata.

2008. godine (10)1. Ademović (Mirsad) Mirela + Arapski jezik i knjižebnost2. Bečirović (Fikret) Amila + Sociologija3. Čustović (Plamenko) Dijana + Engleski jezik i književnost4. Delalić (Asim) Azra + Sociologija5. Dudić (Sejdalija) Selma + Komparativna književnost6. Hajro (Suad) Aida + Bibliotekarstvo7. Kulenović (Alen) Leila + Komparativna književnost8. Salketić (Smajo) Aida + Komparativna književnost9. Smailbegović (Amir) Aida + Turski jezik i književnost10. Memić (Mujo) Merima + Komparativna književnost

2009. godine (7)1. Bezdrov (Velid) Dunja + Bibliotekarstvo2. Hajdarević (Hadžem) Selma + Komparativna književnost3. Ključanin (Zilhad) Bisera + Engleski jezik i književnost 4. Latinović (Vladimir) Olja + Bibliotekarstvo5. Marković (Želimir) Zarja + Ruski jezik i književnost6. Mehić (Ismet) Dajana + Bibliotekarstvo7. Sulejmanagić (Refik) Tea + Engleski jezik i književnost

2010. godine (11)1. Čahtarević (Gordan) Bojan + Sociologija2. Čmajčanin (Sabit) Goran + Bibliotekarstvo


• 531 •

3. Drmač (Ivo) Marjan + Historija4. Hatibović (Mehmed) Lamja + Turski jezik i književnost5. Klino (Namik) Soraja + Bibliotekarstvo6. Komšić ( Josip) Marko + Sociologija7. Lagumdžija (Šemso) Ermin + Bibliotekarstvo8. Osmanić (Osman) Lejla + Komparativna književnost9. Radulović (Aleksa) Andrej + Francuski jezik i književnost10. Semić (Adnan) Narcisa + Historija11. Tanjo (Mensur) Marlena + Književnost naroda BiH

2011. godine (10)1. Ahmić (Mimo) Nermin + Sociologija2. Domuz (Čedomir) Sanja + Turski jezik i književnost3. Hadžimusić (Nedžib) Aida + Komparativna književnost4. Hamzić (Asim) Amina + Komparativna književnost5. Hodžić (Hakija) Elma + Komparativna književnost6. Lasić (Senad) Ajla + Historija7. Mešić (Fuad) Alma + Bibliotekarstvo8. Tinjak (Ibro) Aida + Pedagogija9. Vrljičak (Petar) Lucija + Pedagogija10. Zekić (Edin) Ana + Francuski jezik i književnost

• •


• 532 •

PRVI CIKLUS – završen trogodišnji studij

ARHEOLOGIJA (2011) jednopredmetni studij

Na Katedru Arheologija upisani su kandidati u Prvi ciklus studija po bolonj-skom sistemu školovanja u školsku 2008-2009. godinu, a prvi kandidati su uspješno diplomirali 2011. godine. To je prva generacija studenata koja je završila trogodišnji studij na Katedri za arheologiju (6 kandidata).

2011. godine (6)1. Bujak (Mustafa) Edin2. Dizdarević (Zakir) Midhat3. Hadžihasanović (Zlatko) Jesenko4. Olovčić (Enver) Almir5. Sejfuli (Nedžad) Ajla6. Vajzović (Muhamed) Dina

• •


• 533 •

DRUGI CIKLUS – završen petogodišnji studij

HISTORIJA

Šačić AmraAmra Šačić je rođena 20. septembra 1986. godine u Sarajevu gdje je završila

osnovnu školu i gimnaziju. Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek za historiju, zavr-šila je u julu 2008. godine i stekla zvanje Bakalaureat historije. Master studij upisala je u septembru iste godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na odsjeku za historiju, naučno usmjerenje, oblast Stari vijek.

U drugom ciklusu studija boravila je dva mjeseca na stručnoj specijalizaciji u okviru CEEPUS programa u Republici Hrvatskoj. U razdoblju od 1. marta do 1. aprila 2009. godine kao dio spomenutog programa odslušala je nastavu na Sveučili-štu Juraj Dobrila u Puli u ulozi gostujućeg studenta Odsjeka za povijest pri Odjelu za humanističke znanosti. Potom je u periodu od 1. decembra 2009 – 1. januara 2010. godine boravila na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao gost Od-sjeka za arheologiju. Učestvovala je kao dio arheoloških timova na istraživanjima na lokalitetima Krivoglavci kod Vogošće (novembar 2006) i Atmejdan, džamija sa medresom iz osmanskog razdoblja (septembar 2007).

Amra Šačić odbranila je završni diplomski rad 22. februara 2011. godine (Antički epigrafski spomenici istočne Hercegovine).

• •

Pandža majaMaja Pandža je rođena 23. maja 1986. godine u Zenici gdje je završila osnovnu ško-

lu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu godine 2005. upisuje dva smjera, historiju i bibliotekarstvo. Godine 2008. je stekla titulu bakaleaurat historije i biblio-tekarstva a iste godine upisuje master iz oblasti starog vijeka na Odsjeku za historiju.

U drugom ciklusu studija boravila je dva mjeseca na stručnoj specijalizaciji u okviru CEEPUS programa u Republici Hrvatskoj i Republici Slovačkoj. Prvi studij-ski boravak je bio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao gost Odsjeka za arheologiju, u periodu od 1. marta do 1. aprila 2009. Drugi studijski boravak je bio na Filozofskom fakultetu Univerziteta Komenskeho u Bratislavi, također Od-sjek za arheologiju, od 1. novembra do 1. decembra 2009. godine.

Maja Pandža odbranila je završni diplomski rad 23. februara 2011. godine (No-vac na tlu Bosne i Hercegovine do uspostave rimske vlasti).

• •


• 534 •

Rabić NedimNedim Rabić je rođen 16. juna 1986. godine u Gradačcu. Osnovnu i srednju

školu završio u rodnom gradu. Završni rad Bosna i Srbija u doba Stjepana II Ko-tromanića odbranio je marta 2011. godine, nakon čega je stekao zvanje magistra historije. Radi u Institutu za istoriju kao stručni saradnik za srednji vijek. Područje interesovanja je historija Bosne u prvoj polovini 14. stoljeća i bibliografija bosan-skog srednjeg vijeka. Radove objavljuje u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Služi se njemačkim i engleskim jezikom.

Nedim Rabić odbranio je završni diplomski rad 31. marta 2011. godine (Bosna i Srbija u vrijeme bana Stjepana II Kotromanića).

• •

Harčević DijanaDijana Harčević je rođena 18. juna 1987. godine u Bihaću. Harčević je osnovnu

školu završila školske 2000/01. godine. Akademske 2005/06. upisala je studij histo-rije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je 2008. godine stekla zvanje BA histo-rije. Akademske 2008/2009. u septembru Harčević upisuje MA studij Historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, naučno usmjerenje, oblast Novi vijek. Harčević je učestvovala na Regionalnom ISHA Zagreb seminaru – Kultura i moć u oktobru 2011. godine.

Dijana Harčević odbranila je završni rad 29. septembra 2011. godine (Bosna i Hercegovina, zemlja i narod prema evropskoj putopisnoj literaturi i objavljenim kon-zularnim izvještajima od polovine 19. stoljeća do 1878. godine).

• •

Ešpić merisEšpić Meris rođen je 20. januara 1987. godine u Olovu. Nakon završene srednje

škole, 2006. godine upisuje se na redovan studij Odsjeka za historiju Flozofskog fa-kulteta u Sarajevu. U periodu od 2006. do 2009. godine završava prvi ciklus studija, nakon čega upisuje drugi ciklus (master studij), oblast novi vijek – naučni smjer. Poslije redovnog pohađanja studija i položenih ispita, kandidat je stekao pravo da odbrani završni diplomski rad.

Meris Ešpić odbranio je završni diplomski rad 15. novembra 2011. godine (Pri-vreda Bosne i Hercegovine u Prvom svjetskom ratu prema pisanju onovremene štampe).

• •


• 535 •

Hambo SemirSemir Hambo je rođen 24. juna 1988. godine u Foči. Po završetku opće gimna-

zije u Goraždu 2006. godine, upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, odsjek za Hi-storiju. Prvi ciklus studija u trajanju od tri godine završava 2009. godine odbranivši dodiplomski rad na temu: Dvor i dvorska kultura u srednjovjekovnoj Bosni. Aka-demske 2009/2010. godine upisuje Drugi ciklus studija na istom odsjeku, naučni smjer, oblast stari vijek-srednji vijek.

Tokom studija bio je aktivni član Asocijacije za prava studenata na Filozofskom fakultetu. Također, boravio je na jednomjesečnoj studentskoj razmjeni, preko pro-grama CEEPUS, na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavio je prikaze knjiga u dva naučna časopisa; Bosna franciscana i Prilozi. Trenutno je član Društva za prou-čavanje srednjovjekovne bosanske historije – Stanak.

Semir Hambo odbranio je završni diplomski rad 16. novembra 2011. godine (Bosna i Dubrovnik u doba bosanskog bana Mateja Ninoslava).

• •

Sulejmanagić AmerAmer Sulejmanagić je rođen 2. januara 1961. godine u Sarajevu gdje je zavr-

šio osnovnu školu, gimnaziju, studirao i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1985. godine. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu je 2011. godine završio drugi ciklus studija historije srednjeg vijeka. Zaposlen je u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Saraje-vo kao viši stručni saradnik za zaštitu graditeljske baštine. Područje njegovog intere-sovanja su numizmatika i heraldika, oblasti iz kojih je objavio više stručnih i naučnih radova u zemlji i inostranstvu.

Amer Sulejmanagić odbarnio je završni diplomski rad 18. novembra 2011. godi-ne (Grb Pavlovića).

• •

Dardagan AmerAmer Dardagan, rođen je 1987. u Sarajevu. Nakon završetka sarajevske Treće gi-

mnazije upisuje se na redovan studij Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sa-rajevu, odbranio je dodiplomski rad 2009. na temu Bogomilski pokret u Bugarskoj i Makedoniji iz predmeta Historija jugoistočne Evrope u srednjem vijeku. Kao stu-dent završne godine diplomskog studija Odsjeka za historiju, naučni smjer, oblast srednji vijek, trenutno je angažiran na proučavanju odnosa bosanske države i Bu-garske u razvijenom srednjem vijeku, kao i na izučavanju karaktera srednjovjekovne


• 536 •

Crkve bosanske sa obzirom na simbiozu istočnjačke mistike i domaćih porodičnih običaja i vjerovanja. Nakon uspješno odbranjenog seminarskog rada iz predmeta Istočno-centralna Evropa u srednjem vijeku na temu Plemićke porodice Dabišić i Knežević u srednjovjekovnoj Bosni i Bugarskoj, odbranio i završni diplomski rad

Amer Dardagan odbranio je završni diplomski rad 15. decembra 2011. godine (Bosna i Bugarska u srednjem vijeku).

• •

Lavić AhmedAhmed Lavić rođen je 15. jula 1987. godine u Sarajevu. Osnovno obrazovanje

završio je na Ilidži nakon čega se upisuje u Gazi Husrev-begovu medresu koju zavr-šava 2005. godine. Školske 2005/2006. upisuje se na Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za historiju. Prvi ciklus studija po Bolonjskom planu i programu završava 2009. godine odbranivši temu završnog-dodiplomskog rada „Aktivnosti reisu-l-ule-me Sulejmana ef. Kemure 1957-1961. prema pisanju listova Oslobođenje, Politika i Borba“ kod doc. dr. Husnije Kamberovića. Iste godine upisuje se na Drugi ciklus studija oblast Novi vijek – naučni smjer.

Ahmed Lavić odbranio je završni diplomski rad 5. januara 2012. godine (Stočar-stvo i život stočara Hercegovine u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX stoljeća).

• 537 •

spisak suradnika

Spisak suradnika

• Aydın Babuna, Boğaziçi University İstanbul, Türkiye• Bahrudin Beširević, JU “II srednja škola”, Cazin• Senaid Bolić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Seka Brkljača, Institut za istoriju, Sarajevo• Samojko Cvijanović, Medicinska škola, Doboj• Mirza Hasan Ćeman, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u

Sarajevu• Pejo Ćošković, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Dženan Dautović, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Enes Dedić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Haris Dervišević, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u Sarajevu• Midhat Dizdarević, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u

Sarajevu• Marjan Drmač, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Bojana Dujković-Blagojević, Udruženje nastavnika istorije u BiH,

EUROCLIO – HIP• Haris Duraković, JU Druga gimnazija, Mostar• Amir Duranović, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Mirza Džananović, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Emir O. Filipović, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Samir Hajrulahović, Četvrta gimnazija Ilidža i Osnovna škola “Hrasno”• Zijad Halilović, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i

Hercegovine, Sarajevo• Semir Hambo, Sarajevo• Ladislav Hladký, Brno, Češka Republika• Mahir Hrnjić, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Arifa Isaković, Osnovna škola “Hašim Spahić”, Ilijaš• Sejfudin Isaković, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Senada Jusić, Osnovna škola “Umihana Čuvidina”, Sarajevo• Dževad Juzbašić, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo• Husnija Kamberović, Institut za istoriju, Sarajevo• Amila Kasumović, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Vera Katz, Institut za istoriju, Sarajevo• Aida Kovačević, Pedagoški zavod, Mostar• Tijana Križanović, Student Katedre za arheologiju, Filozofski fakultet u

Sarajevu

• 538 •

spisak suradnika

• Esad Kurtović, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Asja Mandić, Katedra za historiju umjetnosti, Filozofski fakultet u Sarajevu• Milija Marjanović, Pedagoški zavod Republike Srpske, Banja Luka• Budimir Miličić, Sarajevo• Nedžad Murić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Vesna Mušeta-Aščerić, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Nedžad Novalić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Edin Radušić, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Dženita Sarač-Rujanac, Institut za istoriju, Sarajevo• Amna Sefo, Srednja medicinska škola i Druga gimnazija, Mostar• Narcisa Semić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Aleksandar Šarac, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Zijad Šehić, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Slaven Tadić, Student Odsjeka za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu• Hana Younis, Institut za istoriju, Sarajevo

• •

• 539 •

upute autorima za oblikovanje priloga

Upute autorima za oblikovanje priloga

Za objavljivanje u časopisu Radovi Filozofskog fakulteta (Serija Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) razmatrat će se radovi na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku, kao i na engleskom ili njemačkom.

Časopis će objavljivati znanstvene i stručne članke o svim temama koje se tiču historije, posebno iz područja historije Bosne i Hercegovine, te radove koji ne podliježu recenzentskom postupku (prikaze, osvrte i ocjene knjiga i časopisa, izvješća sa znanstvenih skupova i okruglih stolova, nekrologe, vijesti i dr.).

Recenzirani radovi kategoriziraju se kao:– Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper) – sadrži još neobjavljene

rezultate znanstvenih istraživanja;– Pregledni rad (Review article) – donosi analizu i kritičku ocjenu već

objavljenih radova o nekom području upućujući na moguća daljnja istraživanja;– Stručni rad (Professional paper) – donosi rezultate obrade podataka

poznatim metodama ili jednostavno prenosi informacije bez originalnih pogleda ili novih spoznaja;

– Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)– Prilog (Contribution) – sažet rad sa svim obilježjima izvornog znanstvenog

rada, ali koncentriran na uzak, specijalistički problem i stoga kratak obimom;– Historijska građa (Historical sources) – prva ili temeljito revidirana objava

arhivskih pisanih i drugih izvora za historijsko istraživanje.

Kategoriju rada može predložiti autor, ali konačnu odluku na prijedlog recenzenta donosi Redakcija. Radovi također objavljuju prijevode, reagiranja/diskusije, obavijesti i slično.

S ciljem ubrzavanja postupka redakcije, recenziranja i objavljivanja radova, molimo autore da se pridržavaju sljedećih tehničkih uputa za oblikovanje svojih priloga.

Rukopis treba biti napisan vrstom slova Times New Roman, veličine 12 pts i s proredom od 1,5 retka. Odlomci se moraju jasno razdvojiti uvlakama. Naslov rada treba biti napisan masnim slovima, veličine 14 pts.

Prva stranica rada treba pored naslova članka sadržavati ime i punu titulu autora, naziv i adresu ustanove u kojoj je uposlen/a kao i e-mail adresu. Ako rad ima više od jednoga autora, podaci se navode za svakoga od njih.

Uz tekst treba priložiti kraći abstrakt rada (5-10 redaka) koji će se nalaziti na prvoj stranici, te duži sažetak (do 25 redaka) koji će se nalaziti na kraju rada i koji

• 540 •


će sadržavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i zaključak. Također treba dodati i do 10 ključnih riječi. Poželjno je da autor ove elemente preda već u prijevodu, a u suprotnome će se za to pobrinuti Redakcija.

Ako rukopis sadrži priloge (slike, tablice, grafikone), molimo da se predaju kao posebni dokumenti, a u tekstu naznači mjesto gdje prilog treba uvrstiti. Preporučuju se formati .tiff i .jpg. Ovim se elementima treba priložiti i kratki opis, tj. legenda koja se šalje isključivo kao zaseban Word dokument.

Napomene se isključivo navode kao fusnote i pisane su fontom Times New Roman, veličine 10 pts. Citiranje u napomenama treba poštovati sljedeći model:

1. Citiranje knjigeOsnovni oblik: Ime Prezime, Naslov djela u kurzivu, Izdavač, Mjesto izdanja, Godina izdanja, citirane stranice. (kod stranica se ne mora koristiti skraćenica str. ili pp. nego se samo piše broj stranice)Primjer:Marko Šunjić, Narodi i države ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003, 235.

Ukoliko se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugome mjestu treba upotrijebiti skraćeni citat u kojem se navodi prezime autora, a naslov skraćuje na nekoliko riječi.

Osnovni oblik:Prezime, Skraćeni naslov djela u kurzivu, citirane stranice.Primjer:Šunjić, Narodi i države, 237.

2. Citiranje članka u periodiciOsnovni oblik:Ime Prezime, “Naslov članka u navodnicima”, Naziv časopisa u kurzivu, broj i/ili godište časopisa, Mjesto izdavanja časopisa, Godina izdavanja časopisa, citirane stranice.Primjer:Anto Babić, “O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni”, Godišnjak Istoriskog društva BiH, god. VI, Sarajevo, 1954, 29-44.


• 541 •

Osnovni oblik:Prezime, “Skraćeni naslov članka u navodnicima”, citirane stranice.Primjer:

Babić, “O odnosima vazaliteta”, 32.

3. Citiranje priloga u knjigama ili zbornicima radova (koji nisu serijska publikacija)

Osnovni oblik:Ime Prezime, “Naslov priloga u navodnicima”, u: Naziv knjige ili zbornika radova u kurzivu, (ur. Ime Prezime), Izdavač, Mjesto izdavanja, Godina izdavanja, citirane stranice.Primjer:Vjekoslav Perica, “Uloga crkava u konstrukciji državotvornih mitova Hrvatske i Srbije”, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, (ur. Husnija Kamberović), Institut za istoriju, Sarajevo, 2003, 201-221.


Osnovni oblik:Prezime, “Skraćeni naslov članka u navodnicima”, citirane stranice.Primjer:Perica, “Uloga crkava u konstrukciji državotvornih mitova Hrvatske i Srbije”, 221.

4. Citiranje novinskih članakaOsnovni oblik:Ime Prezime, “Naslov članka u navodnicima”, Ime novina u kurzivu, broj, datum, citirane stranice.Primjer:

Ivan Šarčević, “Opijum za narod”, Oslobođenje, br. 345678, 11.5.2009, 22.

5. Citiranje neobjavljenog arhivskog gradivaOsnovni oblik:Arhiv u kojem je gradivo pohranjeno (dalje: skraćeni naziv), Naziv arhivskog fonda u kurzivu (dalje: skraćeni naziv), broj kutije odnosno sveska, stranica odnosno list.Primjer:Državni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Notariae (dalje: Div. Not.), sv. XXII, f. 82v.Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1953 (dalje: VLBIH), kut. 15, sign. 123/46.


• 542 •

6. Citiranje web stranicaOsnovni oblik:Ime autora, Naslov teksta u kurzivu, adresa web stranice (datum ostvarenog pristupa)Primjer:Pio II, De viris illustribus, http://www.bibliotecaitaliana.it/xtf/view?docId=bibit001150/bibit001150 .xml (5. juni 2010.)

Radovi se predaju elektronskim putem sekretaru redakcije mr. Emir O. Filipoviću, lično ili na adresu [email protected]. Tekstovi rukopisa načelno ne bi trebali prelaziti 30 stranica, uključujući tablice i popis literature.

Izbor radova obavlja Redakcija koja zadržava pravo izmjene i skraćivanja tekstova te može zatražiti od autora dopunu ili preradu teksta. Obrađen i pripremljen tekst šalje se autoru na kontrolu i autorizaciju prije objave.

Autori čiji radovi budu objavljeni će dobiti 20 otisaka svoga rada i besplatan primjerak časopisa.


RADOVI

Filozofskog fakulteta u Sarajevu(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Knjiga 2

2012.

IzdavačFilozofski fakultet u Sarajevu

Za izdavačaIvo Komšić

Prijevodi rezimea na engleski jezikEmir O. Filipović

UDKElvira Poljak

DTPAmra Mekić

ŠtamparijaAmos Graf, Sarajevo

Tiraž500

Documents

Radovi_FF_Historija_2012.pdf