Rani novi vijek kao historiografski koncept

Rani novi vijek kao historiografski koncept

rani novi vijek- periodizacijski koncept koji se javlja u njemakoj i anglosaksonskoj historiografiji tijekom druge polovice 20. st.

kronoloko razdoblje izmeu cca. 1500. i 1800. godine

razdoblje prijelaza iz predmoderne u modernuProblemi i aporije a) Teleoloka i progresivistika perspektivizacija

b) Anakronistika rekonceptualizacija

c) Arbitrarnost cezure

rani novi vijek- u epohalnom smislu doba prijelaza, tranzicije, no uz istodobnu ponekad konfliktnu, a ponekad harmoninu koegzistenciju oprenih, starih i novih socijalnih, politikih i kulturnih fenomena, struktura i praksi

est ranonovovjekovnih obrata:

Antropoloki obrat (homo hierarchicus ( homo aequalis),

- prijelaz s hijerarhijski koncipirane strukture drutva u kojoj je ovjek dio kozmosa s fiksno odreenom pozicijom determiniranom strukturom kozmosa samog, prema novoj koncepciji koja se temelji na odnosima jednakosti i mobilnosti meu ljudskim biima

Religijski obrat ( Weber: raaravanje svijeta- Entzauberung der Welt)

- prijelaz od vizije svetog svijeta kojim upravlja Bog kao tvorac prirodnih i drutvenih zakona, nevidljive sile, aneli i demoni prema svijetu bez Boga

Politiki obrat

- prijelaz od staroga poretka prema modernoj dravi kao politikom kolektivitetu koji je jedini nositelj suvereniteta definiran trima elementima: teritorijem, populacijom i legislativnim monopolom

Znanstveno-kulturni obrat

- paralelni razvoj i kooperacija znanosti i tehnike u funkciji ovladavanja prirodom, kvantifikacija svijeta, prostora i vremena

- dominacija elitne pisane kulture moderna kultura kao kultura teksta

Ekonomski obrat

prijelaz sa statine subzistencijalne ekonomije orijentirane na zadovoljavanje primarnih potreba na dinaminu ekonomiju koju karakterizira trina ekspanzija

Prostorni obrat

- promijenjena slika svijeta (geografska otkria, kopernikovski univerzum) Rani novi vijek dominantni sociohistorijski procesi i tendencije

Raaravanje svijeta

Socijalna diferencijacija i poveavanje drutvene kompleksnosti

Okonanje procesa civiliziranja

Discipliniranje pojedincaTeorije ranonovovjekovlja

1. Zapadni racionalizam (Max Weber)

Kljuni koncepti: vlast i legitimacija

Tri tipa legitimne vlasti:

A) karizmatska poiva na vjeri u obiljeja natprirodnosti i iznimnosti nekog pojedinca

B) tradicionalna poiva na vjeri u svetost drevne tradicije

C) racionalna- poiva na vjeri u legalnost nekog poretka

U ranome novom vijeku u Europi u tijeku proces racionalizacije drutva kako bi doseglo oblik svrne ili formalne racionalnosti koja se ravna prema apstraktnim i univerzalno vrijedeim pravilima (kapitalizam i birokracija)

2. Sistemska teorija (Niklas Luhmann)

Socijalna teorija evolucije inspirirana kognitivnom biologijom i kibernetikom

Drutvo kao autonomni sistem koji se razvija analogno procesu bioloke evolucije (sistem / okolina)

Osnovna jedinica sistema- komunikacijski akt

Evolucija se odvija u obliku varijacija, selekcija i stabilizacija

Diferencijacija- unutarsistemska replikacija razlike izmeu sistema i okoline:

a) Segmentarna diferencijacija

b) Stratifikacijska diferencijacija

c) Funkcionalna diferencijacija

Proces civiliziranja (Norbert Elias)

U ranom novom vijeku na socijalnom planu u tijeku procesi umreavanja trine ekonomije i centralizacije dravne vlasti

Posljedice na razini individue:

a) Kompleksnija usklaivanja ponaanja

b) Ovladavanje spontanim afektima

c) Podreivanje trenutnih tenji dugoronijim ciljevima

- Vanjske prisile ustupaju mjesto samokontroli pojedinca, poveanje praga stida i boli, tabuizacija tjelesnih potreba

Vertikalna difuzija novih standarda ponaanja

4. Discipliniranje

4.1. Socijalno discipliniranje (Gerhard Oestreich)

Socijalno discipliniranje kao strukturno obiljeje apsolutizma

Promjena psihikih dispozicija

Socijalna legitimacija dokidanje stalekih i konfesionalnih sukoba

Egzemplarni modeli: vojska, birokracija, ekonomija (merkantilizam)

Socijalno discipliniranje ugraeno u temelje modernoga demokratskog drutva

4. 2. Drutvo discipline (Michel Foucault)

- Proces discipliniranja nije rezultat djelovanja sredinje vlasti, ve rezultat djelovanja anonimne i sveprisutne tehnologije moi

Razvoj tehnologija moi prati razvoj humanistikih znanosti koje formiraju epistemoloki poredak u kojemu te tehnologije djeluju

Poredak moi upisuje se u tijela pojedinca koji se prilagoavaju funkcionalnim potrebama modernih aparata moi (vojska, tvornica)

Procjena pojedinca sukladno njegovoj drutvenoj korisnosti te biolokoj i ekonomskoj produktivnosti

5. Teorija habitusa i pojam kapitala (Pierre Bourdieu)

Habitus - sistem dispozicija koje generiraju spoznajne obrasce te obrasce miljenja i djelovanja pojedinaca

Habitus pojedinca oblikuju objektivne socijalne strukture i ovisi o drutvenom poloaju pojedinca

Tipovi kapitala:

a) Ekonomski kapital

b) Kulturni kapital: umjetniki artefakti, znanje, titule

c) Socijalni kapital: pripadnost nekoj drutvenoj grupi

d) Simboliki kapital: ugled, slava, presti

2. Ka globalnome svijetu - geografska otkria

2. 1. Pretpostavke i motivi:

a) Osmanska osvajanja

b) Zavretak rekonkviste na Iberskom poluotoku

c) Poboljanje pomorske tehnike

d) Napredak kartografije

1477. tiskana u Bologni Ptolemejeva Geografija (Cosmographia) - osmosveani kompendij antikoga geografskog znanja

Posredovanje kljunih spoznaja:

a) Teorija proporcija s utvrenom mreom meridijana i paralela

b) Podjela globusa na 360 stupnjeva

c) Zemlja kao kugla (orbis terrarum), premda samo s tri poznata kontinenta: Europom, Azijom i Afrikom

2. 2. Otkrie Amerike

d) 1492. Kristofor Kolumbo uz financijsku potporu panjolskih katolikih kraljeva u potrazi za zapadnim putem do Indije

e) Listopad 1492. iskrcavanje na otoku Guanahani (Bahami)

f) Amerigo Vespucci u traktatu Mundus novus (1503.) konstatira da je Kolumbo otkrio novi kontinent

g) Matthias Ringmann i Martin Waldseemller nazivaju novi kontinent Amerika

h) 1498. panjolska kruna ukida Kolumbov monopol na osvajanja u Novom svijetu novi model konkviste (Capitulacines)

i) Premo konkvistadora poiva na tehnolokoj nadmoi

j) Posljedice: unitenje domorodakih kultura u Srednjoj i Junoj Americi (Asteci, Inke)2. 3. Portugalska osvajanja

- 1415. osvojena Ceuta

portugalski vladari princ Henrik Moreplovac i kralj Ivan II (1481-1495) zaetnici ekspanzionistike politike motivi: suparnitvo sa panjolskom, afriki posjedi i zlato

1487/88. Bartolomeo Diaz oplovio Rt Dobre Nade

1498. Vasco da Gama pristaje u Calicuti Portugal zagospodario azijskom trgovinom (papar, pamuk, zaini, kineska svila i porculan)

Podjela interesnih sfera

1493. bulom Inter coetera pape Aleksandra VI poznati svijet podijeljen na panjolsku i portugalsku polovicu

1494. podjela interesnih sfera modificirana ugovorom u Tordesillasu panjolci koloniziraju srednju i junu Ameriku, Portugalci osnivaju trgovako carstvo u junoj Aziji (iznimke: panjolski Filipini i portugalski Brazil)

Portugal utemeljuje sistem trgovakih uporita od istonoafrike obale do Japana (na elu Casa da India sa sjeditem u Lisabonu i generalni guverner)

2. Geografska otkria

2. 4. Struktura trgovakih carstava

Kolonijalizam- kontrola jednog naroda nad drugim uspostavljena zahvaljujui iskoritavanju ekonomskih, politikih i kulturnih razlika u razvoju

Tipovi kolonija:

a) Uporine kolonije

b) Naseljenike kolonije

c) Vlasnike kolonije

2. 5. panjolska kolonizacija

Centralistika organizacija kolonija

Upravna struktura panjolskih kolonija u Americi:

panjolska sredinja vlast (Kraljevsko vijee za Indiju)

Trgovaka uprava (Casa de contratacin)

Potkraljevi (Nova panjolska, Peru, Nova Granada i Rio de la Plata)

Izvrna vlast (gobernadores)

Gradska uprava:

Gradska vijea (cabildo)

2 gradonaelnika (alcaldi)

Savjetnici (regidores)

Kraljevski savjetnik (corregidor)

2.6. Sukob civilizacija

Requerimiento (1513.) - legitimizacijski akt konkvistadora

- autor: panjolski dvorski pravnik Juan Palacios Rubios

- od 1503. Encomienda - prisilno dodjeljivanje indijanske radne snage kolonistima

Poboljanje statusa Indijanaca:

Bartolom de las Casas, Brevsima relacon de la destrucin de las Indias, 1542.

Papinska bula Sublimis Deus (1537.)

Leyes Nuevas Karla V (1542.)

Teorija o pravu naroda

a) Strategije kristijanizacije:

b) Unitenje domorodakih kultova i njihovo zamjenjivanje kranskima

c) Masovna pokrtavanja

d) Akomodacija (Istona Azija)

1492. Kristofor Kolumbo otkriva Ameriku

1493. Bula Inter coeterae pape Aleksandra VI. o podjeli svijeta

1494. Ugovor u Tordesillasu kojim se poznati svijet dijeli na panjolsku i portugalsku interesnu sferu s graninom linijom u Atlantskom oceanu

1498. Vasco da Gama dolazi do Indije

1510. Portugalci osvajaju Gou

1511. Portugalci osvajaju Malaccu

1517. Portugalci na kineskom dvoru

1519. 1522. Fernando Magellan i Sebastin del Cano oplovljavaju svijet

1521. Corts osvaja Tenochtitln, prijestolnicu Carstva Asteka

1529. Ugovor u Saragozi kojim se poznati svijet dijeli na panjolsku i portugalsku interesnu sferu s graninom linijom u Pacifiku

1533. Osvajanje Cuzca, prijestolnice Carstva Inka

1537. Papinska bula Sublimis Deus - priznanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava amerikih Indijanaca

1542. Karlo V. objavljuje Leyes Nuevas

1569. Portugalci utemeljuju trgovite u Nagasakiju

1600. Utemeljenje Engleske istonoindijske kompanije

1602. Nekoliko nizozemskih trgovakih kompanija osniva Nizozemsku ujedinjenu istonoindijsku kompaniju

1619. Batavija postaje centar nizozemskog trgovakog carstva u Istonoj Aziji

1621. Utemeljenje Nizozemske zapadnoindijske kompanije

1639. Zatvaranje Japana za strane trgovce s iznimkom kineskih, korejskih i nizozemskih

1641. Nizozemska ujedinjena Istonoindijska kompanija osvaja portugalsko uporite Malaccu

3. Humanizam i renesansa

Renesansa

heuristiki historiografski koncept skovan sredinom 19. st. - Jules Michelet i Jakob Burckhardt

kronoloki obuhvaa razdoblje od 14. do 16. stoljea

tradicionalna predodba: poetak modernog doba otkrivanja ovjeka i svijeta

kritika: kontinuitet izmeu srednjeg vijeka i renesanse (npr. Paul Oskar Kristeller, Jean Delimeau)

obiljeja:

obnova antikoga znanja i naina ivota

propitivanje vjerskih dogmi i kritika institucija

redefiniranje znaenja i drutvenog statusa umjetnosti kao imaginativne i kreativne ljudske prakse

zaetak racionalnoga znanstvenog miljenja

Renesansa iz perspektive novog historizma (New Historicism)

novi pristup interpretaciji kulturnih artefakata i praksi renesanse novi historizam (Stephen Greenblatt, Louis A. Montrose, Johnatan Dollimore)

renesansa = tranzicijsko razdoblje u povijesti zapadnoeuropske kulture u kojemu se oblikuju strukture modernosti

u fokusu odnos simbolikih, diskurzivnih reprezentacija i socijalno-kulturnih praksi koje su meusobno konstitutivne

analiza novih koncepata roda, etniciteta, nacije, rase, moi i subjektivnosti

oblikovanja individualnih i kolektivnih identiteta kroz iskustvo temporalne i spacijalne drugosti

Humanizam

pojam skovao njemaki pedagog F. I. Niethammer 1808. godine

tradicionalna definicija: obnova antikoga znanja posredovanog djelima grkih i latinskih autora u okviru studia humanitatis, naglasak na ovjekovu dostojanstvu i otklon od sholastike

korekcija: antika znanja u okviru artes liberales perpetuiraju tijekom itavoga srednjeg vijeka (Kasiodor i Marcijan Kapela)

Srednjovjekovne artes liberales TRIVIUM-gramatika, retorika, dijalektika QUADRIVIUM-geometrija, aritmetika, astronomija, muzika Renesansna studia humanitatis - gramatika, retorika, historija, knjievnost, moralna filozofija, logika, fizika

kolijevka renesanse talijanske komune (Firenca, Venecija, Napulj, Milano, Papinska Drava)

14. st. - razdoblje politike, socijalne i ekonomske nestabilnosti i nesigurnosti, stabilizacija u 15. st. do poetka talijanskih ratova (1494. 1559.)

porast drutvenog bogatstva (financijski i trgovaki kapital) utjee na procvat literature, znanosti i umjetnosti, stvaranje upravnog aparata poveava potranju za obrazovanim intelektualnim kadrom

Firenca u doba Cosima (1389.-1464.) i Lorenza Medici (1449.-1492.) sredite renesansne kulturne i intelektualne aktivnosti

uspon "novih monarhija" u Europi od druge pol. 15. st.- panjolska, Engleska, Francuska fenomen difuzije humanizma

Humanizam

renesansni humanizam - sinkretistiki projekt povezivanja suvremenog svijeta ivota s antikom tradicijom po principu aemulatio u svrhu samospoznaje i maksimizacije kreativnih ljudskih potencijala

formativna djela renesansnog filozofskog i politikog programa:a) Ciceronov Brut b) Kvintilijanova Retorika

temeljna premisa: ispunjenje moralne svrhe i samoostvarenje ljudskog bia mogui samo unutar zajednice graanski humanizam

nova humanistika epistemologija - koncept verum zamjenjuje koncept verisimilitudo = vjerojatno znanje koje ima moralnu svrhu praktino-utilitaran karakter znanja

humanistiko obrazovanje: etiko-politiki odgoj, komplementarnost politike refleksije i politike prakse

ideal svestrano obrazovanog i uglaenog ovjeka Baldessare Castiglione: Dvorjanin (1529.)

literatura i umjetnost izraavaju slobodnu kreativnu snagu pojedinca, umjetnik vie nije zanatlija nego stvaralac

Najvaniji predstavnici "ranog" humanizma:

Dante Alighieri (1265.-1321.): Monarchia, De vulgari eloquentia

Francesco Petrarca (1304.-1374.) - otkria antikih tekstova (Ciceron)

Coluccio Salutati (1331.-1406.)

Najvaniji predstavnici graanskog humanizma:

Leonardo Bruni (1369.-1444.) : Novi Ciceron, Povijest Firence

Niccol Machiavelli (1469.-1527.): Vladar, Discorsi

razvoj filoloke kritike: Lorenzo Valla (1407.-1454.) kritika Konstantinove darovnice

Neoplatonizam neoplatonizam - sinteza sistema miljenja antike i srednjovjekovne platonistike filozofije

fuzija platonovskih koncepata (ideja, emanacija) s aristotelovskim konceptom hijerarhijski ureenog univerzuma

neoplatonistiki filozofi renesanse:

Nikola Kuzanski (1401.-1464.)

Marsilio Ficino (1433.-1499.): Platonova teologija

Pico della Mirandola (1463.-1494.): Govor o dostojanstvu ovjeka

- manifest talijanske renesanse, formativni principi humanistike antropologije

difuzija neoplatonistikih postulata u druge domene kulturne produkcije (literatura, slikarstvo, arhitektura, muzika)

redefiniranje ideje i koncepta prostora (Vitruvije)

Projekt idealnog grada: Leon Battista Alberti, Francesco di Georgio Martini, Leonardo da Vinci

Fenomen "difuzije humanizma" i kulturnog transfera u Europi:

A)putujui humanisti: Polidoro Virgilio, Alessandro Guagnino, Lucio Marineo, Antonio Bonfini itd.

B) simboliki (mediji - latinski jezik i tisak)

Predstavnici prekoalpskog humanizma:

Erazmo Roterdamski (o. 1466.-1536.): Adagia, Pohvala ludosti, Prirunik kranskog borca, Kristova filozofija

a) Njemaka - elzaki krug: Jakob Wimpheling, Sebastian Brant, Beatus Rhenanus, Ulrich von Hutten, Philipp Melanchthon, Johannes Reuchlin, Wilibald Pirckheimer

b) Francuska: Franois Rabelais (Pantagruel i Gargantua)

Michel de Montaigne (Eseji), Guillaume Bud

c) Engleska: Thomas Morus, (Utopija), John Colet

4. Ranonovovjekovna drutva- staleko drutvo se razlikuje od modernoga po strukturalnim mehanizmima koji omoguavaju pojedincu pristup materijalnim i nematerijalnim dobrima, odnosno ostvarivanje ivotnih prilika

- temeljne odrednice stalekoga drutva:

a) socijalna nejednakost

b) hijerarhijska socijalna organizacija

dva najvanija kriterija socijalne diferencijacije u okviru stalekoga drutva:

a) rod/spol

b) stale

- stalei = velike drutvene skupine koje se meusobno razlikuju po ekonomskom statusu, politikim pravima, ivotnim normama i pravnom poloaju

stalei poivaju na principu distinktivnosti i ekskluzivnosti

genetiko-hereditarna osnovica staleke pripadnosti stjee se roenjem i prenosi se na potomke

Tri osnovne staleke grupe u ranome novom vijeku:

a) plemstvo

b) graanstvo (patricijat, obrtnici, trgovci, inovnici)

c) seljatvo

stalei su drutvene grupe odreene ne samo objektivnim, ve i subjektivnim kriterijima (svijest, norme, habitus, drutvena praksa)

Socijalna distinkcija prema nainu privreivanja i nainu ivota:

a) prihodi od rente (plemstvo)

b) obrtnika proizvodnja (graanstvo)

c) obrada zemlje (seljatvo)

d) sluba (kler, inovnitvo)

e) akademske profesije (pravnici, lijenici itd.)

- u predmodernom razdoblju jo ne postoji opreka drutvo vs. drava, nego se vlast i mo realizira na svim razinama drutvene organizacije: brak, obitelj, zajednica, teritorijalna drava

- raspolaganje autonomnom vlau odnosno podlonitvo toj vlasti temeljni kriterij staleke drutvene strukture

- stalei se ne odreuju s obzirom na status u procesu proizvodnje, nego na osnovu principa konzumacije dobara u obliku specifinog naina ivota i socijalnog ugleda

- staleka pripadnost implicira odreeni pravni status, pravila i dunosti se definiraju prema pripadnosti stalekoj grupi i pravno su regulirana

- sakralna i pravna legitimacija hijerarhijskog stalekog poretka :

a) mit o trima staleima (oratores, bellatores, laboratores)

b) nejednaka Evina djeca

- kritika i reakcija: prirodno pravo, anr utopija i karnevaleskni izokrenuti svijet

- promjenu individualne pozicije unutar staleke hijerarhije moe izvriti samo najvia instanca vlasti tijekom performativnih rituala

- socijalni uspon je mogu, ali ogranien

najei kanali drutvene mobilnosti: crkvena, vojna i dravna sluba, enidba, obrazovanje

glavni stimulans drutvene pokretljivosti dinamina trina privreda

I. PLEMSTVO

- 1-2 % europskog stanovnitva, na vrhu drutvene hijerarhije, raspolae s najvie materijalnog i simbolikog kapitala

- privilegirani pristup ekonomskim resursima (dominijalno i patrimonijalno pravo), politikim i crkvenim slubama

- promocija - vladarskom povlasticom, nasljeivanjem plemikog dobra, enidbom

- staleko specifina socijalizacija: viteke akademije, Kavalierstour

Giro d'Italia: Venecija- Padova Bologna - Rim-Napulj

Tour de France: Strasbourg- Nancy- Sedan-Paris

- kulturna obiljeja: memorijalna kultura i adekvatna staleka reprezentacija

tijekom ranoga novog vijeka zbog jaanja trine privredne i sredinje vlasti slabi nie plemstvo

prilagodba plemstva kao staleke grupe novim socijalnim, politikim i ekonomskim uvjetima:

a) iskoritavanje zemljoposjeda u komercijalne svrhe

b) restriktivnom enidbenom i nasljednom politikom zaustavljena dioba posjeda i stabilizirane staleke granice

c) monopolizacija unosnih poloaja u vojsci, diplomaciji, upravi, aristokratizacija obrazovanja

d) asimilacija bogatog graanstva u plemiki stale (nobilitacija, refeudalizacija trgovakog kapitala)

tijekom ranog novog vijeka plemstvo naputa stari ratniki i aproprira novi dvorsko-civilizirani habitus koji karakterizira stroga tjelesna i afektivna kontrola i ceremonijalni stil ponaanja dvorsko plemstvo

dvor - rezidencijalni centar, politiko, upravno i kulturno sredite u kojemu je koncentriran ekonomski, socijalni i kulturni kapital nuan za plemiki nain ivota

kritika plemstva kao parazitskog drutvenog sloja: prosvjetiteljstvo, prirodno pravo, kameralizam

II. SELJATVO

70-80% europskog stanovnitva

temeljna organizacijska i teritorijalna struktura: selo

temeljna socijalna organizacijska jedinica: porodica (kua)

u okviru porodice ne postoji podjela na produkciju, reprodukciju i potronju, objedinjena proizvodnja i potronja, slaba podjela rada

temeljne funkcije porodine zajednice:

a) primarna i sekundarna ekonomska proizvodnja

b) prokreacija i odgoj djece

c) briga za stare i nemone

d) socijalizacija - posredovanje tradicije, religijskih i svjetovnih drutvenih normi

temeljna diferencijacija seljakog stalea u Europi:

a) istono do linije Laba Trst: agrarno kmetstvo, vezanost seljaka za zemlju

b) zapadno od linije Laba-Trst: seljaci uglavnom zakupnici bez pravno reguliranog kmetskog statusa

seljako stanovnitvo u odnosu ekonomske, pravne i politike ovisnosti i o feudalnom gospodaru i o zemaljskom vladaru

seoske zajednice posjeduju razliite stupnjeve samouprave (komunalizam) organizacija rada, javni red i mir, zatita komunalnih interesa

male mogunosti drutvene mobilnosti oblici otpora: emigracija, bune, plaena vojska, pljakake bande

3. GRAANSTVO

- graanin = pripadnik gradske zajednice koji uiva graansko pravo

- uvjeti za stjecanje graanskog prava: zakonito podrijetlo, imetak, ekonomska aktivnost

Slojevi graanstva:

a) patricijat i veletrgovci

b) gradsko plemstvo

c) sveenstvo

d) obrtnici i trgovci

e) akademske profesije (lijenici, pravnici, umjetnici)

f) itelji grada bez graanskog prava (npr. sluge, nadniari, siromasi, egrti, doseljenici )

g) marginalne skupine (npr. idovi)

izvanstaleke grupe: ivoderi, krvnici, prosjaci, fiziki i mentalno retardirane osobe, prostitutke itd.

grad - urbano sredite s centralitetnim funkcijama (vjerska, politika, ekonomska funkcija)

sredinje politiko tijelo: gradsko vijee

temeljna socijalna organizacijska jedinica gradskog stanovnitva: ceh polifunkcionalno interesno udruenje (ekonomska, socijalna, vjerska funkcija)

temeljna vjerska organizacijska struktura: upa (vjerska, karitativna, edukativna i pravna funkcija)

tijekom 18. stoljea iz redova graanstva se formira tzv. funkcijska elita - birokratski sloj u slubi drave (slobodne profesije: uenjaci, pravnici, lijenici itd.) Bildungsbrgertum

5. Ranonovovjekovne ekonomije

nova ekonomska historija - ekonomska sfera supostoji s ostalim domenama ljudskog ivota i povijesnog iskustva

strukturna kompleksnost ranonovovjekovne ekonomije -sloene interakcije ekonomskih, socijalnih i kulturnih imbenika

u novoj ekonomskoj historiji dominira integrativni pristup: kako ekonomija funkcionira kao cjelina, u fokusu modeli kooperacije, koordinacije i potronje

naputanje "challenge- response" modela u korist "multiple choices" modela - svaki individualni izbor ovisi o ekonomskim okolnostima, percepciji situacije i rezultata djelovanja i ciljevima pojedinaca ili grupa ( ekonomske odluke nisu nuno racionalne

Subzistencijalna ekonomija:

a) jedinstvo proizvodnje i potronje

b) zadovoljavanje primarnih potreba

c) uporabna vrijednost dobara

d) minimalizacija rizika

u ranome novom vijeku dominira poljoprivredna proizvodnja (75-80% stanovnitva ivi od agrarne proizvodnje)

statina ekonomija, malo tehnolokih inovacija,

drava najvei investitor, potroa i poslodavac ( potie monetarizaciju ekonomije

Trina ekonomija:

a) orijentacija prema tritu

b) stvaranje proizvodnih vikova

c) specijalizacija proizvodnje

d) maksimacija dobiti

e) individualna inicijativa

f) dugoronije planiranje

kapitalistiku ekspanziju potiu novi modeli i naini poslovanja

za razvoj kapitalistikog poduzetnitva vane privredne grane koje nisu organizirane cehovski, odnosno u okviru obiteljskog gospodarstva kao npr. rudarstvo

Ekonomske konjunkture

do cca 1850. godine nejednoliki ekonomski razvoj determiniran brojem stanovnika koji se poveava i agrarnim resursima koji stagniraju

Tri faze ranonovovjekovne ekonomske konjunkture:

I. Polet tijekom dugog 16. stoljea

od kraja 15. stoljea do poetka 17. porast cijena usporedan s porastom stanovnitva

dotjecanje plemenitih metala i integriranje u svjetski ekonomski sistem

1. ameriki ciklus srebra u 2/2 16. stoljea

2. brazilski ciklus zlata od 1690-1750-ih

3. meksiki ciklus srebra izmeu 1770. i 1810.

II. Kriza 17. stoljea

pad i stagnacija cijena i broja stanovnika od 2/2 17. do sredine 18. stoljea

Pretpostavke europskog ekonomskog zaleta potkraj 18. stoljea:

a) trgovaka carstva s centrom u europskim trgovakim sreditima (Venecija, Genova, Antwerpen, Sevilla, Amsterdam, London)

b) pomicanje europske trgovake osi tijekom ranoga novog vijeka (Baltik Mediteran - istona Azija ( atlantska trgovina)

c) protoindustrijalizacija - proizvodnja trgovake robe namijenjene izvozu (posebice tekstil) obino sistemom rasute ili kune manufakture, rad organiziran u sklopu kune ekonomije ( stvaranje pretpostavki za ranokapitalistiku privredu (sjeverna i zapadna Engleska, Vestfalija, leska, eka)

d) novi modeli i naini poslovanja (trgovaka drutva, kreditna politika, mjenjaki poslovi, dvostruko knjigovodstvo, redovite inventure)

III. Industrijska revolucija

industrijska revolucija - najvea transformacija ljudske kulture nakon pojave poljoprivrede

izaziva promjene u nainu rada, potronje, promjene obiteljskih i drutvenih struktura, svjetonazora pojedinaca

prijelaz s ruralne i poljoprivredne ekonomije na urbanu i kapitalistiku, s obiteljske na industrijsku ekonomiju, sa subzistencijalne ekonomije na ekonomiju profita

Glavna obiljeja industrijske revolucije:

a) stvaranje mehaniziranog i strogo organiziranog "sistema tvornice" (proizvodnja velikih koliina serijskih prozvoda uz male trokove, stvaranje vlastitog trita neovisno o potranji)

b) eksplozivni ekonomski rat (poetak od 80-ih godina 18. stoljea, zalet poetkom 19. stoljea)

- promjena ekonomske etike - od tradicionalne, karakteristine za subzistencijalnu privredu prema modernoj ekonomskoj etici:

a) rad svih stalea kao bogougodno djelo

b) orijentacija na zaradu i osobnu dobit koja se u okviru trinoga gospodarstva upravlja na dobrobit zajednice (private vices ( public virtues)

c) delegitimacija tradicionalne ekonomske etike (kritika dokolice, demonstrativnog rasipanja, ovisnost o "drevnim obiajima" itd.)

d) propagiranje novih etikih ideala (marljivost, tedljivost, inovativnost, spremnost na rizik, dugorono planiranje itd.)

Europske ekonomske zone:

A) visokorazvijena poduzetnika drutva s intenzivnom poljoprivredom (Nizozemska, Engleska, sjeverna Italija)

B) agrarna drutva (sjeverna, srednja i istona Europa)

do 1800. godine europska trgovina je dominantno konzumeristika, tek poslije postaje izvozna

Dvije domene europske trgovine:

a) pacifika trgovina (Portugal, Nizozemska, Engleska)

b) atlantska trgovina (panjolska, Portugal, Engleska)

trgovaka carstva Nizozemske, Engleske i Francuske od druge pol. 17. stoljea potiskuju stare trgovake velesile Veneciju, panjolsku i Portugal

razliita podruja u Europi raspolau razliitim resursima odnosno proizvodnim faktorima (radna snaga, kapital, kvaliteta tla, prirodni resursi) ( specijalizacija proizvodnje

integriranost "sjevernog" i "junog" ekonomskog modela u okviru ranonovovjekovne privrede, po ranonovovjekovnim kriterijima ekonomske uspjenosti europski jug uspjeniji od sjevera

koncept dvaju sueljenih sistema starije ekonomske historije zamijenjen modelom komplementarnih sistema u koevoluciji

Nizozemsko kolonijalno carstvo: Jugoistona Azija

Francusko kolonijalno carstvo: Kanada i Karibi

Englesko kolonijalno carstvo: Sjeverna Amerika, Karibi (Barbados, Jamaica), trgovaka uporita u Indiji i Kini

do druge pol. 17. stoljea glavna komercijalna dobra su zaini i plemeniti metali, potom dominira trgovina eerom, pamukom, svilom, ajem, duhanom, tropskim drvom, bojama za tkaninu (indigo)

Trgovina robljem

uvoz crnakih robova na plantae monokultura na Karibima, u Brazilu, junim dravama Sjeverne Amerike

glavni akteri: Engleska, Nizozemska, Francuska

15.-19. st. dopremljeno cca. 11 miliona crnakih robova iz zapadne Afrike u Ameriku

ropstvo = permanentni doivotni odnos podlonosti, pravna, ekonomska i socijalna depriviranost legitimacija: prirodna inferiornost robova/crnaca

prosvjetiteljska kritika, nakon Francuske revolucije ustanci robova

6. Zaeci moderne ekonomije

Ekonomske doktrine

Merkantilizam

od 2/2 15. do 2/2 17. stoljea, teorija pozitivne trgovake bilance, temeljna ekonomska vrijednost: plemeniti metali i novac, primat trgovine nad ostalim prozvodnim granama, dravni protekcionizam i intervencionizam, ogranienje uvoza sirovina i stimuliranje izvoza gotovih proizvoda, slab interes za poljoprivredu, osnivanje manufaktura, demografski prirast pozitivno utjee na poveanje bogatstva

Fiziokratizam (Quesnay, Turgot, Mirabeau, Dupont de Nemours)

od sredine 18. stoljea, reakcija na merkantilistiku teoriju i praksu, temelj bogatstva je poljoprivreda koju treba stimulirati i unapreivati, vanost slobodne trgovine, ukidanje kontrole nad itnom trgovinom i unutranjih carinskih barijera, ukidanje ekonomskih monopola i privilegija

Ekonomski liberalizam

Adam Smith, Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations, 1776.)

temelj bogatstva je rad, zagovara podjelu rada, slobodnu konkurenciju i privatnu inicijativu na temelju zakona ponude i potranje, cilj ekonomske politike je upotrijebiti rad u najprofitabilnijim ekonomskim sferama, protiv ekonomski neprofitabilnog ropstva, kritizira britansku kolonijalnu politiku

Robert Malthus (Essay on the Principles of Population and its Affects to the future Improvement of Society, 1798.)

kritika tradicionalnog demografskog uenja o rastu stanovnitva kao garanciji ekonomskog napretka, porast stanovnitva predstavlja opasnost zbog ogranienih prirodnih resursa zbog ega se javlja glad, to lanano izaziva smanjenje broja stanovnika, taj se mehanizam moe zaustaviti samo antinatalitetnom politikom i drugim demografskim mjerama

6. Oblikovanje moderne drave

Apsolutizam- pojam skovao ekonomist Wilhelm Roscher 1874. godine Tri faze apsolutizma:

Konfesionalni

Dvorski

Prosvijeeni

Apsolutizam kao oblik vladavine znai oslobaanje vladara od utjecaja stalea i zakonskih ogranienja te uvoenje jedinstvene, suverene, centralizirane dravne vlasti koncentrirane u rukama vladara - egzemplarne apsolutistike monarhije: panjolska, Francuska i Pruska

Teoretiari apsolutizma: Jean Bodin (est knjiga o dravi, 1576.) i Thomas Hobbes (Levijatan, 1651.)

pojam apsolutizam ne postoji u ranome novom vijeku, ve samo u obliku formula: legibus soluta potestas i monarchia absoluta

Glavne smjernice kritike pojma apsolutizma kao politikopovijesne i pravnopovijesne oznake za epohu:

ne postoje paralelne razvojne etape apsolutizma u razliitim europskim zemljama

teorijski koncept i konkretna realizacija rijetko se kada poklapaju

u Francuskoj kao obrascu apsolutistike monarhije kruna je jo u 18. stoljeu u mnogim aspektima slaba

Engleska kao klasina opreka apsolutistikim monarhijama nije imala slabiju dravnu vlast nego samo drugaije ustrojenu

suvremena istraivanja orijentirana na "neapsolutistiko" u apsolutizmu (Nicholas Hensall, Myth of Absolutism)

tijekom ranoga novog vijeka ne postoji drava u punom smislu, ve je u tijeku dugotrajni proces izgradnje drave (Staatsbildung)

Karakteristike Staatsbildung procesa:

a) akumulacija i koncentracija vladarskih prava u jednoj osobi, integracija odnosno potiskivanje posrednikih stalekih instanci (crkve, plemstva, gradova)

b) zaokruivanje (arondacija) teritorija

c) proirenje vladarskih kompetencija s pravnih i vojnih pitanja na aktivno oblikovanje svih podruja ivota

d) izgradnja centralnih izvrnih aparata: birokracije (financije, pravosue, crkva itd.) i vojske (podravljena stajaa vojska)

e) izgradnja dvora kao institucionalnog sredita sustava vlasti koji obuhvaa itav teritorij

f) promjena oblika vladarske legitimacije (od tradicionalno- sakralnog do racionalnog utemeljenja)

Dominantne politike teorije u ranom novom vijeku:

a) uenje o "dravnom razlogu" (ratio status)

oslonac na Macchiavellijevu koncepciju politikoga kao skupa tehnikih i vrijednosnoneutralnih uputa za stjecanje i ouvanje vlasti

neostoicizam (Justus Lipsius) legitimira apsolutno vladarsko pravo suverena koji se mora voditi dobrobiti podanika (bonum commune)

b) graanski humanizam

Po uzoru na antiko republikansko ureenje (res publica, civitas), ideal su politika sloboda i neovisnost na osnovu ekonomske samostalnosti i obrambenih sposobnosti, vaan katalog graanskih vrlina na kojima poiva res publica (slobodarstvo, kreposni ivot, patriotizam itd.)

c) teorije otpora

konfesionalni konflikti dovode u pitanje politiko ustrojstvo u mnogim europskim zemljama, konfesionalne stranke se esto oslanjaju na teorije ugovora izmeu vladara i naroda (odnosno stalea) utemeljenom na uzajamnoj obvezi (mutua obligatio). Ukoliko vladar prekri odredbe ugovora, narod ima pravo na aktivni otpor, pa ak i smaknue vladara-tiranina (monarhomasi)

d) prirodno pravo

osnovica: egalitaristiko naelo univerzalne ljudske razumske prirode kao temelj socijalnog poretka, priroda je regulativni imbenik unutarnje strukture drutva, privrede i politike (lex naturae), iz ega proizlaze i norme djelovanja (ius naturale), ovjek je pravni subjekt upuen na samoodranje i drutvenu suradnju

EngleskaInstance vlasti - A) Kralj Engleska, Wales i kotska su nasljedna kraljevstva, kralj je vrhovni sudac i poglavar anglikanske dravne crkve te kotske prezbiterijanske crkve

Kraljevski dvor je sredite sistema osobnih klijentelistikih veza s centralnom vladarskom instancom (Privy council) i trima visokim sudovima

B) Parlament

ve u srednjem vijeku sredinji fiskalni instrument krune

Sastav engleskog parlamenta:

1. Lords (visoko plemstvo i kler)

2. Commons (izabrani predstavnici okruga i gradova)

ve od srednjeg vijeka kruna uvodi naelo po kojemu lan parlamenta ima plena potestas, odnosno nije vezan za upute svoga izbornog tijela

parlament preuzima vanu sredinju upravnu funkciju, razvija se kao politiki instrument relativno homogene politike elite

Nakon Slavne revolucije 1689. godine uvodi se suverenitet parlamenta

Poveljom o pravima (Bill of Rights) instituirana ugovorna obveza kralja na konstitucionalnu vladavinu:

a) ovisnost o parlamentu u pogledu zakonodavstva, insurekcije, raspisivanja poreza

b) obveza redovitog sazivanje parlamenta

c) pravo parlamenta na albe na koje kralj nema pravo opoziva (impeachment)

1533/34.Odvajanje engleske crkve od Rima

16. st.Politika unija Engleske i Walesa; nasilna kolonizacija Irske

1603 .Personalna unija Engleske i kotske (Jakov I.)

1637-40. kotska kriza

1641. Irski ustanak

1640-42.Parlamentarne borbe

1642-1660. Graanski rat

1649.Smaknue kralja Karla I Stuarta, Engleska republika

1653-58. Protektorat Olivera Cromwella

1660. Restauracija monarhije, Karlo II Stuart

1685-88. Katoliki kralj Jakob II.

1688/89. Slavna revolucija, kralj postaje Vilim Oranski; Bill of Rights

1707. Realna unija sa kotskom

1775-83. Ameriki rat za nezavisnost

1780-e godineKritika parlamentarnog sustava

Francuska kao model apsolutistike monarhije Francuska je nasljedna monarhija (lex salica- nasljeivanje prijestolja po primogenituri u mukoj lozi), vladarska legitimacija je religijska i karizmatska jaanje kraljevske vlasti velikim dijelom poiva na teritorijalnoj ekspanziji

tijekom ranoga novog vijeka Francuska nije jedinstvena ni u pravnom pogledu, niti je jedinstveno carinsko, poresko i politiko podruje

Instance vlasti:

A) kralj

kralj posjeduje najviu vlast (maiestas), odnosno raspolae svim vladarskim pravima (voenje rata, poveanje poreza, kovanje novca itd.)

premda Luj XIV inscenira svoju apsolutnu vlast po uzoru na antike bogove i heroje (kralj sunca), ipak ogranien "boanskim pravom , leges fundamentales (nasljedno pravo na prijestolje, katolianstvo, zabrana otuivanja dominija) te pokrajinskim i korporativnim privilegijama

kralj je iznad pozitivnih zakona, ali ne iznad zakona openito, jedina iznimka je proglaavanje "izvanrednog stanja", tzv. necessitas publica

B) tradicionalni autonomni posredniki organi vlasti

1. visoko plemstvo - potencijalni konkurenti vladara, tijekom ranoga novog vijeka sve vie istiskivani iz vladajuih krugova i zamjenjivani profesionalnim dunosnicima (noblesse de robe), dobijaju poasne slube na dvoru

2. staleke skuptine na razini kraljevstva ( tats gnraux- kler, plemstvo, 3. stale) i pokrajina (Etats provinciaux- veleposjedniko plemstvo, duhovne korporacije, komune)

3. nezavisna sudita (najvie prizivno sudite pariki parlament), osim pravosudne, imaju i zakonodavnu funkciju te kontrolu nad kraljevskim zakonodavstvom, u 18. stoljeu postaju vani opozicijski centri sa zahtjevom za politikom reprezentacijom na razini kraljevstva kao nadomjestak za opu staleku skuptinu

Instrumenti sredinje vlasti

1. sredinji dvorski savjeti (conseils)

2. intendanti (kraljevski inovnici pored plemikih upravitelja provincija)

3. stajaa vojska

4. poluprivatni poduzetnici (zakupnici poreza, oficiri)

5. upnici

1562-1598.Epoha konfesionalnih graanskih ratova (1572. Bartolomejska no, masakr hugenota);

1598.Na vlast dolazi Henrik IV., bivi hugenot, objavljuje Nantski edikt

1610 .Ubojstvo Henrika IV.

1614. Zadnje zasjedanje Etats gnraux (do 1789);

1624-42.Ministar postaje kardinal Richelieu, izgradnja dravnog sustava, brojne regionalne pobune

1628.Osvajanje protestantske utvrde La Rochelle, protestanti gube vojno-politiku samostalnost;

1633. Poetak postavljanja intendanata u pokrajinske uprave

1643-61.Malodobnost Luja XIV., kardinal Mazarin vodei ministar

1648-53. Plemiki ustanak (Fronda) protiv politike krune

1661-1715 .Samostalna vladavina Luja XIV.

1665-83. Colbert ministar financija- merkantilistika politika

1685. Ukidanje Nantskog edikta; konverzija, odnosno emigracija hugenota

1715-23 .Regentstvo Filipa Orlanskoga u ime Luja XV.

1723-74. Vladavina Luja XV.

1771/74. Ukidanje i ponovno postavljanje parlamenta

1774-1792. Luj XVI.

1789.Izbijanje revolucije i napad na Bastillu

od druge polovice 18. st. pod utjecajem prosvjetiteljstva - sistematska reorganizacija politikog ureenja sukladno racionalnim konceptima: centralizacija, birokratizacija, vojne reforme

premda socijalna i politika teorija prosvjetiteljstva uvodi nove politike koncepte kao npr. drutveni ugovor, suverenost naroda i sl., veina prosvjetitelja i dalje zagovara monarhijsku vladavinu kao optimalni model dravnog ureenja ( prosvijeeni apsolutizam

prosvijeeni apsolutizam legitimira apsolutnu vlast idejom korisnosti, svrha drave je srea odnosno dobrobit podanika sukladno naelima razuma koju osigurava vladar kao sluga drave odnosno naroda, dok drava slui opem blagostanju (utilitarizam, eudemonija)

zadaa prosvijeenog vladara je provoenje modernizacijske politike, odnosno reformi "odozgo" u cilju osiguranja jednakosti graana pred zakonom te osiguranja njihovih prava i vlasnitva

glavna podruja provoenja prosvijeenih reformi: a) crkvena politika

vladarska funkcija je natkonfesionalna funkcija, vjerska tolerancija

katolika dravna politika (jozefinizam): neovisnost od Rima, ograniavanje privilegija crkve i ekcesivnih baroknih oblika pobonosti, sekularizacija samostana, civilni brak, usklaivanje crkvenoteritorijalne podjele s politikom, dravna kontrola nad crkvom po protestantskom uzoru

b) pravna politika

sistematsko skupljanje, kodifikacija i unifikacija prava, reforma kaznenog prava prema prosvjetiteljskim naelima

c) intenziviranje dravne demografske, ekonomske i socijalne politike

drava intervenira u brojna podruja svakodnevnog ivota (medicina, higijena)

liberalni ekonomski eksperimenti u duhu fiziokratizma

uklanjanje staleko-korporativnih privilegija: poreskih povlastica, cehovske autonomije, kolektivnog vlasnitva seoskih zajednica, kmetstva

dva pravca kritike prosvijeenoapsolutistikih reformi:

A) radikalna kritika - nedovoljna efikasnost vladara u provoenju prosvijeenih reformi

B) konzervativna kritika - ugroavanje naslijeenih staleko-korporativnih prava i povlastica

- pojava zahtjeva za pravednijom politikom reprezentacijom

Prosvijeeni europski vladari: Fridrih II Veliki Pruski (1740.-1785), Marija Terezija (1740.-1780.) i Josip II (1780.-1790.), Katarina Velika (1762.-1796.)

Brandenburg- Pruska

temelje apsolutizma u Brandenburg - Pruskoj poloili Fridrihovi prethodnici; veliki knez izbornik Fridrih Vilim (1640.-1688.) i Fridrih Vilim I Pruski (1713.-1740.)

pacifikacija stalea, stvaranje stajae vojske, centralizacija uprave (tajni savjet, domenske komore, ratni komesarijati) merkantilistike mjere (manufakture, kanali), relativna vjerska tolerancija, stvaranje dravne birokracije

Fridrih Vilim II Pruski ili Fridrih Veliki (1740. - 1785.)

ukida vezanost kmetova za zemlju, muenje u sudskim procesima i smrtnu kaznu

smanjuje korupciju, reorganizira sustav indirektnih poreza, gradi mreu cesta i kanala, melioracija i bonifikacija zemljita, sistem mjera zatite konfesionalnih manjina

Habsburka Monarhija

Marija Terezija (1740. -1780.)

reorganizacija javne uprave (Dravni savjet s kancelarom)

administrativna podjela zemlje na okruja, uvoenje dravnih sudova i novog poreskog sistema (oporezivanje plemstva)

terezijanski katastar (popis zemljita, utvrena visina podavanja kmetova i tlake)

ukidanje najamnitva i uvoenje doivotne vojne obveze

popisi stanovnitva

1774. opa kolska obveza za djecu od 6 do 13 godina

kazneni zakonik, dravni nadzor nad crkvom

Josip II (1780.-1790.)

ukidanje prava stalea, okrupnjivanje administrativno - teritorijalnih jedinica

1781. ukidanje osobne ovisnost podlonika u austrijskom dijelu drave, 1785. u Ugarskoj i Hrvatskoj

1784. uvoenje njemakog kao slubenog jezika

poreska i urbarijalna regulacija

1781. patent o toleranciji (ravnopravnost svih vjeroispovijesti i vjerska sloboda)

dravna crkvena politika (jozefinizam)

veina reformi ukinuta nakon smrti

7. Povijest odozdo

Svakodnevica, ene, alternativne prakse

1. Svakodnevica

Porodica- temeljna socijalna, ekonomska i pravna organizacijska jedinica ranomodernog drutva

Brak - osnovni oblik socijalne veze

Brani ivot i brana ljubav podreeni zahtjevima "ekonomije kue

Temeljna drutvena svrha braka religijski sankcionirana:

a) prokreacija

b) odgoj i podizanje potomstva

Brak se smatra poslovnim odnosom izmeu dviju obitelji

Glavni kriteriji pri izboru branog partnera: potovanje, vrline, razboritost - tek u 18. st. poinje se propagirati brak iz ljubavi

Od sredine 16. stoljea pojava novih mehanizama drutvene kontrole koji utjeu na brane obrasce:

a) pocrkvenjivanje braka

b) dravni intervencionizam

c) utjecaj dominijalnog i komunalnog prava

Vjenanje - brani par postaje dionikom svih drutvenih prava i obveza, dobiva pravo na potomstvo, legitimira se zajednika imovina i osigurava njezin prijenos na djecu

Djeca - svi potomci branog para, bez obzira na godine, potomci koji nisu u braku i potpadaju pod vlast oca, nisu formalno ukljueni u radni proces, ni crkveno i pravno odgovorni

Krtenje - socijalna proslava roenja, dijete postaje drutveno bie, ovjek s imenom i mjestom u obiteljskom i irem socijalnom kontekstu

20-30% smrtnosti djece do 1. godine: zarazne bolesti, epidemije, infekcije, prehrana, higijenski uvjeti- fatalistiki odnos prema djejoj smrtnosti

U ranom novom vijeku djeca se socijaliziraju kroz suradnju i oponaanje drutvenih i religijskih normi, ne postoji koncept djetinjstva i odgoja

Problematiziranje odgoja zapoinje tek sredinom 18. st. kad djeca dolaze u sredite pedagoko-filozofskih razmatranja

Fatalistiki odnos prema smrti, 40-50% ljudi umire do 10. godine ivota

Poput roenja i vjenanja, umiranje i smrt znaajan javni i drutveni dogaaj u ranome novom vijeku, povezani s magijsko- religijskim ritualima koji imaju dvostruku funkciju: otjerati strah od smrti i osigurati umiruem "kransku smrt"

Kranski ideal dobre smrti - psiholoka, socijalna i pravna priprema se za smrt

Tijekom ranog novog vijeka uska veza ivih i mrtvih groblja u blizini naselja s reformacijom poinje proces udaljavanja groblja iz grada na periferiju

Nova groblja u 19. st. postaju parkovi s reprezentativnom grobnom arhitekturom - uvoenje "kulta mrtvih"

Vani obrasci "kranske smrti" i sveanog pokapanja simbolika integracija zajednice

2. ene

Rasa, klasa i rod- kljune determinante ljudskog iskustva

Rodna historija (gender history) historijske percepcije enskosti/mukosti, socijalna i kulturalna konstrukcija roda te realni i simboliki odnosi izmeu roda i moi

tijekom ranoga novog vijeka ene podlone vlasti mukaraca (oca i mua) koja se percipira kao zatitnika zbog prirodne enske psihike i fizike slabosti

Izvorita: antika i judeokranska tradicija

Legitimacijski obrasci:

a) teoloki (Post. 3, 16, Pav. Ef. 5,21, 1 Kor. 14)

b) medicinski (Aristotel, Hipokrat, Galen)

c) posebna enska antropologija

Korporealni fenomeni (porod, menstruacija) uveliko oblikuju fiziko stanje ene, emotivno zdravlje, ekonomsku poziciju, anse za obrazovanje i status u drutvu

U ranonovovjekovnoj medicinskoj literaturi muki spolni organi osnova percepcije ljudske seksualnosti uope

Seksualni prirunici propagiraju ideju o seksualnoj nezasitnosti ena, seks je prihvatljiv u braku ako je prakticiran tako da omoguuje zaee i ne naruava prirodni seksualni red

enska homoseksualnost blae tretirana nego muka, smatrana oblikom masturbacije

Muka homoseksualnost, zoofilija, heteroseksualni analni odnos najtei grijesi

Transvestitsko odijevanje uglavnom nije seksualne prirode nego je motivirano eljom da se poveaju socijalne anse

Proces domestikacije ena- prirodna socijalna forma predviena za ene je brak, prirodni ambijent ene je kua (suprunika ili samostan) normativna konstrukcija rodnih uloga

Rodni odnosi u braku reflektiraju usku povezanost ekonomije i seksualnosti brane norme:

a) zajedniko stanovanje i odgovornost za domainstvo

b) brana seksualnost isljuivo u funkciji prokreacije

c) zajednika briga za odgoj i podizanje djece

d) obveza poslunosti za enu, obveza zatite za mukarca

e) odgovornost mukarca prema svjetovnim i crkvenim vlastima

Pravni status ena: ogranieni pravni subjekti, nuno muko pravno zastupstvo, u imovinskom pravu podreene mukarcima

Ekonomska inferiornost ena, pravno ograniena ekonomska aktivnost

Rodna podjela rada- radne dunosti ena u kui i oko kue, hranjenje ivotinja, kasnije - tekstilna industrija

Tijekom ranonovovjekovnog razdoblja poveane obrazovne anse za mukarce poveanje obrazovnog jaza izmeu mukaraca i ena

Tipine ranonovovjekovne percepcije idealne ene i enske uloge: tedljivost, krepost, poslunost, utljivost

ene iz viih stalea mogu stei stanovite intelektualne vjetine i obrazovanje u praktinoj politici na dvorovima i u salonima

Institucionalizacija umjetnikog obrazovanja- ene iskljuene iz institucija iz dominantne i normativne umjetnike produkcije

Religijska domena - legitimacijsko pokrie za nezavisno djelovanje ena biblijski jezik i moralni primjeri pobonih ena kao sredstvo implicitne subverzije patrijarhalne dominacije

Reformacija u prvoj fazi veliki angaman ena, kasnije s institucionalizacijom dolazi do restrikcije enske religijske domene (od 17. st. kvekeri i druge radikalne protestantske sekte doprinose feminizaciji religije)

Dominantno maskulini karakter katolike reforme (klauzura, smanjenje kanoniziranih svetica, nestanak enskog trojstva)

Ranonovovjekovna politika teorija naelno protiv ginekokracije (societas domestica=societas politica)

Problem legitimacijskog uporita vladavine kraljica - teorija vladarskih dvaju tijela, distinkciji izmeu kraljevske funkcije i osobe, roda i spola

Rod najvaniji od svih hijerarhijskih koncepata u ranom novom vijeku, model za sve dihotomijske odnose koji ukljuuju dominaciju i subordinaciju

3. Progoni vjetica

- Povezanost progona vjetica i religijskih sukoba

U 16. i 17. st. u Europi pogubljeno izmeu 50 i 100 000 ljudi (20-25 % mukarci)

Dvije faze progona:

a) 1500. -1560. rtve veinom religijski disidenti (anabaptisti, kalvinisti, idovi), individualni procesi

b) 1560.- cca. 1750. - rtve veinom ene, masovni procesi

najvei progoni vjetica: Sveto Rimsko Carstvo, Francuska, vicarska, Engleska

blai oblici progona: Mediteran (panjolska i rimska inkvizicija), Skandinavija i Istona Europa (kasnije zapoinju i dulje traju, este forme: revenatizam i vampirizam)

Suvremene interpretacije fenomena progona vjetica i arobnjaka u ranom novom vijeku kompleks raznih faktora:

a) Intelektualni: teorija o dijabolinoj svjetskoj zavjeri, negativne predodbe o enama u okviru intelektualnih tradicija kranstva (ugovor s avlom)

b) Religijski: borba protiv sektatva, antiklerikalizma i skepticizma

c) Politiki: vid socijalnog discipliniranja

d) Pravni: prijelaz s akuzacijske na inkvizicijsku pravnu proceduru

e) Drutveno-ekonomski: ratovi, migracije, inflacija, glad

f) Psiholoki: nesigurnost, nemo, strah, vjerski zanos itd.

Najvaniji ranonovovjekovni demonoloki prirunik: Heinrich Krmer (Institoris) & Jacob Sprenger, Malleus maleficarum (1486.)

U doba masovnih progona odbacuju se stereotipi optube ena iz viih slojeva, mukaraca, djece

Lov na vjetice jenjava s porastom skepticizma u drutvu (procesi sekularizacije) i prestankom vjerskih konflikata

Procesi protiv vjetica u sklopu opeg trenda kriminalizacije enskog ponaanja porast sudskih procesa protiv ena (infanticid, prostitucija)

Najpoznatija esnaestostoljetna demonoloka djela: De praestigiis daemonum Johanna Weyera i De magorum demonomania Jeana Bodina

4. Alternativne prakse

U ranome novom vijeku uska povezanost religijskoga i magijskoga

Ranonovovjekovna predodba svijeta strukturna analogija izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa

ASTROLOGIJA

Zvijezde i planete posjeduju vlastitu prirodu i njihovo zraenje utjee na osobine svih niih elemenata i organizama

Cornelius Agrippa od Nettesheima (1486.-1535.): De incertudine et vanitate scientiarum (1530.), De occulta philosophia (1533.)

Koncepcija o 3 hijerarhijski organizirana univerzuma: intelektualnom, nebeskom i elementarnom

Cilj: razotkriti tajnu boansku mudrost koja osigurava harmoniju univerzuma, kabalistika metodologija

HERMETIKA I KABALA

Hermetika tajno znanje o prirodi svemira na osnovu apokrifnih spisa egipatskog filozofa Hermesa Trismegistusa

Kabala - mistina razmatranja o bojim atributima inkorporiranima u slovima hebrejskog alfabeta

Gemetrija - magija slova, steganografija -umijee ifriranog komuniciranja

Pitagorejska mistika magija brojki

ALKEMIJA - cilj: transferirati ovjeka iz nieg u vii oblik egzistencije s pomou alkemijskih pripravaka

8. Izazovi konfesionalizacije: reformacija i katolika obnova

Reformacija

Strukturne pretpostavke pojave reformacijskog pokreta:

a) papinski univerzalizam

b) porast laikog obrazovanja

c) pojava novih formi laike pobonosti

d) pojava reprezentativne religijske kulture

Zajedniko doktrinalno polazite reformacijskih pokreta: ukidanje posrednike instance izmeu Boga i ovjeka-vjernika

Glavna obiljeja protestantske reformacije:

uenje o tri sola: sola fides, sola scriptura, sola gratia

ukidanje svih sakramenata osim krtenja i priesti

ukidanje hijerahije redovnikog klera, svjetovnog klera i laika - umjesto toga: sveeniki red vjernika

desakralizacija svetih mjesta, osoba, stvari, relikvija, slika - umjesto toga kristijaniziranje svakodnevice i svjetovnih poziva

1517.Martin Luther, augustinac i profesor teologije na sveuilitu u u Wittenbergu, objavljuje 95 teza protiv davanja oprosta.

1518.U Rimu pokrenut crkveni proces protiv Luthera zbog krivovjerja

1519.Javna rasprava u Leipzigu izmeu Luthera i katolikog teologa Johanna Ecka

1520.Luther javno spaljuje papinsku bulu Exsurge Domine s prijetnjom o izopenju. Tijekom iste godine objavljuje tzv. reformatorske spise: Kranskom plemstvu njemake narodnosti, O babilonskom suanjstvu crkve, O slobodi kranina.

1521.Papa izopuje Luthera i njegove pristae

Reformacijska kritika duhovne vlasti pape i biskupa, tradicionalnih vjerskih obiaja i ustanova.

Car Karlo V saziva dravni sabor u Wormsu sa zahtjevom da Luther opozove svoje uenje. Lutheru se oduzimaju graanska prava i osuuje se na izgon iz Njemake. Pod zatitom saskog kneza izbornika Friedricha Luther bjei u Wartburg, gdje poinje prevoditi sv. Pismo

1520-eTijekom 1520-ih godina masovno irenje evangelikog pokreta u Njemakoj.

Carski stalei formiraju dva vjersko-politika tabora: reformacijski i protureformacijski.

1526.Na saboru u Speyeru reformatorski stalei dobivaju pravo odluivanja o vjerskim pitanjima. Poetak kneevske reformacije, odnosno uvoenja reformacije u njemakim teritorijalnim kneevinama (Hessen, Saska).

1529.Sabor u Speyeru: Protestatio (protest) reformacijske manjine carskih stalea (protestanti) protiv odluke o veinskom odluivanju o vjerskim pitanjima.

1530.Na carskom saboru u Augsburgu protestanti izloili evangeliki vjeronauk, tzv. Confessio Augustana koji je sastavio Philipp Melanchthon. Katoliki teolozi daju negativnu ocjenu (Confutatio). Car i katolika veina odbacuju Confessio Augustana te zahtijevaju izruenje svih sekulariziranih crkvenih dobara. Protestanti se udruuju u oruani Schmalkaldenski savez.

1546.-1547. Vjerski rat u Njemakoj

1547.-1548.Oboruani sabor u Augsburgu. Car predlae kompromisno privremeno zakonsko ureenje crkvenih pitanja (interim), koje zbog otpora protureformacijske stranke vrijedi samo za protestante.

1555.Dravni sabor u Augsburgu donosi odredbu o dravnopravnom priznanju luteranstva i sankcionira tzv. kneevski libertet na osnovi formule cuius regio, eius religio. Proglaen opi zemaljski mir, odlueno da carski gradovi budu bikonfesionalni, sankcionirana sekularizacija crkvenih dobara.

1523. Ulrich Zwingli (1484.-1531.) u Zrichu iznosi program svoje reformacije u 67 teza.

1529.Rasprava izmeu Zwinglija i Luthera u Marburgu o sakramentu priesti zavrava neuspjehom.

1531. Rat evangelikih kantona u vicarskoj protiv pet katolikih kantona. Kappelskim mirom stvoren dravnopravni temelj za koegzistenciju katolika i protestanata u vicarskoj konfederaciji.

1549. Ujedinjenje cirikog reformacijskog pokreta sa enevskim reformacijskim pokretom Jeana Calvina (Consensus Tigurinus).

1566.Nacionalna crkva vicarske konfederacije prihvaa vjeronauk tzv. Druge helvecijske konfesije kalvinistike impostacije.

Doktrinalne razlike meu konfesijama

Shvaanje Boje objave

Katolici Objava posredstvom Svetoga Pisma i crkvene tradicije.

Luther

Calvin

Zwingli Objava iskljuivo posredstvom Svetoga Pisma

Baptisti Objava posredstvom Duha Svetoga za svakog vjernika ponaosob, to znai radikalnu spiritualizaciju i individualizaciju vjerovanja.

Shvaanje priesti

KatoliciSlavljenjem spomena na posljednju veeru (euharistija) kruh i vino postaju Kristovom tijelom i krvlju (transupstancija).

LutherU euharistiji su kruh i vino stvarno prisutni kao Kristovo tijelo i krv (konsupstancija).

CalvinPremda se kruh i vino u euharistiji ne pretvaraju, oni ipak za vjernike imaju djelovanje tijela i krvi Kristove.

Zwingli, baptistiPriest valja promatrati kao puki spomen na posljednju veeru.

Shvaanje crkve

Katolici Prava i vidljiva crkva je zajednica vjernika rimske crkve, kao garancija njezine opstojnosti vana je posrednika uloga klera.

Luther Vidljiva crkva je crkva krtenika, a prava, premda nevidljiva crkva poima se kao zajednica svih vjernika.

Calvin

Zwingli Crkva (po mogunosti ekvivalentna politikoj zajednici) je korporativna zajednica priesnika.

Baptisti Crkva se shvaa kao zajednica ljudi slobodne volje, konstituiraju je odrasli krtenici kao elita izabranih.

konfesionalne polarizacije unutar protestantizma: luterani (evangelici), kalvinisti, baptisti

reformacija se percipira kao povratak izvornom uenju evanelja, ujedinjuje se s politikom voljom za reformom socijalnih i politikih zajednica

vjerska reforma iz protesta protiv stare katolike crkve prerasta u socijalni protest protiv drutvenih, politikih i ekonomskih promjena u pravcu ranomodernog apsolutizma gradovi- kljuna uloga u reformacijskom pokretu, seoske sredine se ukljuuju kasnije

jaanje gradske autonomije kao posljedica procesa komunalizacije crkve- vidovi:

a) ujednaavanje gradske sudbenosti

b) izjednaavanje klerika i graana

c) slobodni izbor pastora

d) crkvena imovina u nadlenosti gradske uprave

e) prijelaz bivih crkvenih funkcija (karitativne funkcije, edukacija, moralni nadzor) u ruke gradske uprave

politika i religijska radikalizacija reformacijskog pokreta-Njemaki seljaki rat 1524./25.

motivi: autonomistike tendencije seoskih zajednica, socijalno raslojavanje, zahtjev za ogranienje feudalnih tereta i podavanja, religijski motivi kao legitimacijski okvir za nadregionalnu socijalnu pobunu

sudjeluje seljatvo june, jugozapadne i sredinje Njemake- poraz od strane vapskog saveza

pod vodstvom Johanna iz Leidena baptisti 1534./35. proglasili kraljevstvo Sion u Mnsteru - ideja preobrazbe drutvenog ivota u duhu prakranske opine uslijedili estoki progoni baptista

irenje protestantizma po Europi:

od 1527. luteranstvo slubena vjera u vedskoj (apostolska sukcesija) za Gustava Vase

od 1534. luteranstvo u Danskoj za kralja Kristijana III

1534. odvajanje engleske crkve od Rima za Henrika VIII

Kalvinizam - Nizozemska, Francuska, kotska, Ugarska i Transilvanija

II. faza reformacije u Svetom Rimskom Carstvu Njemake Narodnosti tzv. kneevska reformacija: institucionalizacija reformacijskog pokreta od strane svjetovnih vlasti, uvoenje reformacije u pojedinim teritorijalnim dravama jaa centralistike tendencije zemaljskih vladara obiljeja:

kontrola crkvenih posjeda

sekularizacija samostana

preuzimanje crkvene jurisdikcije

kontrola crkvenog ureenja

Augsburki mir (1555.) i Tridentski koncil (1545.-1563.) poetak procesa konfesionalizacije u Europi

Strukturno i sistemsko odreenje fenomena konfesionalizacije (W. Reinhard i H. Schilling) = kompleksni drutveni proces koji je duboko utjecao na obrasce privatnog i javnog ivota u Europi i povezao procese izgradnje ranomoderne drave i stvaranja novovjekovnog discipliniranog podanitva koje, za razliku od srednjevjekovnog osobnog i fragmentiranog, postaje institucionalno i horizontalno organizirano.

Luteranska, kalvinistika i katolika konfesionalizacija

Konfesionalizacija je univerzalni sociohistorijski proces, komplementaran procesu socijalnog discipliniranja

Temeljna obiljeja procesa konfesionalizacije:

A) povezanost procesa konfesionalizacije i centralizacije

B) meuovisnost procesa konfesionalne homogenizacije i socijalnog discipliniranja (stvaranje distinktivnog konfesionalno-politikog identiteta koji slui zemaljskim vladarima u legitimacijske svrhe)

C) paralelizam procesa konfesionalizacije i institucionalizacije

Nuna institucionalna infrastruktura u provedbi uspjene konfesionalizacije: duhovno sudovanje, crkvene regulacije, diseminacije dogme (katekizmi, propovijedi), kontrola moralnog ivota vjernika, organizacija kolstva

Katolika obnova

Tridentski koncil (1545.- 1563.) - cilj: reforma crkvenih institucija i reforma dogme

Dekreti:

a) Professio fidei Tridentinaeb) potvrena sakramentalna tradicija

c) poboljanje kateheze

d) rezidencijalna obveza crkvenih dunosnika

e) osnivanje sjemenita

f) redoviti crkveni sinodi

g) redovite kanonske vizitacije

h) reforme crkvenog kaznenog i branog prava

papinski primat nije eksplicitno potvren, ali se implicitno preferira

1561./62. reforma Kurije

kodifikacija liturgije (1614.g. Missale Romanum)

1582. reforma kalendara, sustav nuncijatura (Grgur XIII)

osnivanje kolegija u svrhu vjerske i intelektualne formacije klera (1551. isusovaki Rimski kolegij u Rimu)

misijska i prozelitistika djelatnost - 1622. osnovana Kongregacija za irenje vjere

instrumenti katolike konfesionalizacije crkveni redovi: urulinke, oratorijanci, isusovci

Temeljna obiljeja isusovakog reda:

A) neposredna podreenost papi

B) stroga vojno - hijerarhijska organizacija

C) bezuvjetna obveza poslunosti

D) obvezno akademsko obrazovanje

E) unutranja disciplina - sustav duhovnih vjebi- interiorizacija samokontrole

Podruja djelovanja: duebrinitvo, misije, propovjednitvo, kateheza, briga za bolesnike i zatvorenike, gimnazijska i sveuilina nastava, isusovci su dvorski kapelani i ispovjednici vladara politiki utjecaj

Karakteristike reformnokatolike vjerske prakse:

rigorozna i disciplinirana meditacija i molitva

svjetovni aktivizam u formi karitativnih djelatnosti

vanost euharistijske pobonosti

individualistika i normativna kranska etika

Metode indoktrinacije: katekizmi, propovijedi, crkveno pjevanje, procesije, hodoaa, oboavanje svetaca i relikvija itd.

9. Rusija izmeu autokracije i europeizacije od sredine 13. stoljea jaanje Rusije

temeljno obiljeje ranonovovjekovne povijesti Rusije proces "okupljanja ruskih zemalja" pod vodstvom moskovskih knezova

specifinost ranonovovjekovnog ruskog dravnog ureenja autokracija=poluboanska carska vladavina bez pravnih ogranienja prema bizantskom obrascu, sve dravne ustanove ukljuujui i crkvu proizlaze iz carske vlasti

1. razdoblje (sredina 13. st.- sredina 15. st.): Uspon Moskovske kneevine

Ivan III (1462.-1505.), moskovski veliki knez

zauzimanje Novgoroda

moskovski knez se proglaava suverenom (gosudar) itave Rusije, koristi titulu car i autokrat prema bizantskom obrascu

poinje proces centralizacije, ograniavanje moi boljara

uvoenje sistema mestnienstva poetak stvaranja plemstva po slubi uz dodjeljivanje zemljita (pomestja)

okosnice ruske imperijalne ideologije: Moskva- trei Rim, podrijetlo moskovskih knezova od rimskih careva, kranstvo u Rusiju donosi Andrija apostol

Glavni razlozi integracijskih uspjeha Moskovske kneevine:

A) povoljan geografski poloaj

B) ekonomski faktori: razvijena poljoprivreda i uspjena kolonizacija

C) vladarska institucija: kontinuirana vladarska loza moskovskih knezova, knezovi kao zemljini gospodari, ratnici, poduzetnici, diplomati

D) potpora crkve: od 1326. godine Moskva postaje crkveno sjedite, aktivna uloga mitropolita u uvrenju vlasti moskovskih knezova

II razdoblje (16. st.): Moskovska Rusija

Ivan IV Grozni (1533.-1584.)

uvrenje carskog apsolutizma, ekspanzionistika vanjska politika i autokratska unutranja

Reformistike mjere:

A) ureenje odnosa crkva drava

B) upravne reforme

- donesen novi zakonik Sudbenik, stvaranje centralnih administrativnih ureda (prikazi)

C) vojne reforme

- uvoenje artiljerije i novih stalnih trupa naoruanih vatrenim orujem (strelci)

autokratska strahovlada uperena protiv boljara

stvaranje oprinine - odvojenog carskog zemljita

stvaranje novog socijalnog sloja - oprinika

Vanjska politika Ivana IV Groznog:

A) osvajanje muslimanskih kanata Kazan (1552.) i Astrahan (1556.)

B) prodor na istok i poetak osvajanja Sibira

III. razdoblje: Doba pometnje (1603.-1613.)

izumre vladarske loze

graanski ratovi

borbe pretendenata na prijestolje

jaanje poljskog utjecaja

jaanje boljarske moiIV. razdoblje (17. st.): Stabilizacija ruske autokracije i poetak europeizacije

1613. carem proglaen Mihajlo Romanov, zaetnik dinastije Romanova

kraj poljske intervencije, aristokratske reakcije, kozakog utjecaja i anarhije

Vanjska politika:

A) pripajanje Ukrajine s Kijevom - porast politikog utjecaja Ukrajinaca i jaanje europeizacije

B) osvajanje Sibira (izmeu 1610.-1640.)

C) uspostava veza s Kinom - Nerinski ugovor (1689.)

Unutranje prilike:

A) nastavak centralizacije

Zemski sabor i boljarska duma gube utjecaj, nestaju organi lokalne samouprave

B) pogoranje poloaja kmetova

1649. zakonikom Uloenije regulirani feudalni odnosi- nasljedni i doivotni poloaj kmetova, vezanost za zemlju, proirene ovlasti zemljoposjednika

C) vjerski raskol (sred. 17. st.)

patrijarh Nikon provodi crkvenu reformu otpor starovjeraca pod vodstvom protopopa Avakuma

D) poetak europeizacije

utjecaj ukrajinske kulture bliske zapadnim kulturnim obrascima

potiskivanje crkvenoslavenskog i irenje govornog moskovskog idioma

uvoenje zapadnih institucija (pota, obrazovne akademije, dvorsko kazalite) i obiaja (npr. brijanje brade)

V. razdoblje: Carska Rusija (1682.-1917.)Petar Veliki (1687.-1725.)

Vanjska politika

- protuturska i protuvedska orijentacija, nakon 1721. godine Rusija se uvruje na Baltiku i smjenjuje vedsku kao dominantnu silu

Unutranja politika - modernizacijske reforme prema zapadnim uzorima:

A) upravne reforme

prosvijeeni apsolutizam, stvaranje sredinjih institucija vlasti: Vladajui senat i ministarstva (kolegiji)

reforme pokrajinske uprave (guberniji, distrikti, okruzi),

B) financijske i socijalne reforme

poveanje direktnih i indirektnih poreza, uvoenje glavarine

uvoenje sustava inova i stvaranje plemstva po slubi

C) ekonomske reforme

merkantilistike mjere, osnivanje manufaktura, gradnja kanala, osnivanje strunih kola za potrebe uprave, vojske i nautike

D) vojna reforma

doivotna vojna obveza plemstva, opi vojni popis, ustrojavanje mornarice, stvaranje garde

E) crkvena reforma

instituciju patrijarha zamjenjuje Presveta upravna sinoda- kontrola svjetovne vlasti nad crkvom

F) kultura

uvoenje zapadnih obiaja, naina odijevanja

gradnja nove zapadne prijestolnice Petrograda 1703.

tiskanje knjiga, pokretanje novina (Vedomosti), pojednostavljenje alfabeta (civilni ruski alfabet), uvoenje arapskih brojki, julijanskog kalendara

poticaj organiziranju asemble- mondeni drutveni skupovi na kojima sudjeluju i ene

Nakon Petra Velikog smjenjuje se est slabih vladarica i vladara:

jaanje utjecaja plemstva

pogoranje poloaja kmetova

jaanje utjecaja "njemake stranke" , garde i milosnika

nastavak europeizacije

Rusija postaje sve vanija sila u europskoj politiciKatarina II Velika (1762.-1796.)

politika inspirirana francuskim prosvjetiteljstvom, no prilagoena ruskoj autokraciji

Vanjska politika:

ekspanzivni ratovi protiv Turske (aneksija Krima) i vedske

podjela Poljske (1772, 1793. i 1795.) Rusija pripaja Kurlandiju, Litvu, Volinje i Podolje zavren proces okupljanja ruskih zemalja

grki projekt"- uspostava kranskog carstva sa sreditem u Carigradu, pravo zatite pravoslavnih krana na Balkanu

Unutranje reforme Katarine Velike:

A) upravne reforme

saziv Zakonodavne komisije, podjela zemlje na 50 gubernija

poveanje privilegija plemstva, oteanje poloaja kmetova, ograniene slobotine kozaka

B) ekonomska politika

kolonizacija stranaca

pokuaji prijelaza s merkantilistike ekonomske politike na liberalnu ekonomiju, razvoj trgovine - crnomorska trgovina itom

C) crkvena politika

sekularizacija crkvenih dobara i manastira

D) socijalna politika

osnivanje bolnica, ubonica, mjere pomoi siromanima

E) kultura

Akademija znanosti, Sveuilite u Moskvi, pokuaji ustrojavanja osnovnog kolstva

Strukturni problemi Ruskog Carstva:

uzak sloj obrazovane i europeizirane elite kao nositelja modernizacije

ekonomska zaostalost (kmetstvo)

etnika heterogenost - integracija velikih podruja naseljenih neruskim stanovnitvom

vojna sila zasnovana na prisili i feudalnom zemljoposjedu

1326.Moskva postaje sjedite ruskog mitropolita

1472. Ivan III se eni Sofijom Paleolog

1533-1584.Ivan IV. Grozni

1547.Krunidba Ivana IV za cara

1552.Osvojen Kazanski kanat

1556.Osvojen Astrahanski kanat

1584.Osnova na luka Arhangelsk

1589.Osnovana Moskovska patrijarija

1605.-1613."Doba pometnje" doba borbi za prijestolje

1613.-1645. Mihajlo Romanov

1654.Ukrajina pripojena Rusiji

1656.Raskol u ruskoj crkvi, progoni starovjeraca

1682.-1725.Petar I Veliki

1700-1721.Nordijski rat

1703. Osnovan Petrograd

1710-1711.Rusko-turski rat

1721. Nystadtski mir. Petar veliki uzima carski naslov

1762.-1796.Katarina II Velika

1783.Aneksija Krima

1792.Mir u Jaiju s Turskom

10. Afrika u procjepu izmeu Europe i Amerike Afrika- zemlja bez povijesti imperijalistiki i kolonijalistiki tretman Afrike od strane Europljana, Afrika kao necivilizirano, prirodno drugo Africa Portentosa (zemlja udovita)

Prirodna obiljeja afrikog kontinenta:

a) geografska izoliranost

b) nepovoljna klima

c) tanki sloj obradive zemlje-crveniceetiri glavne etnike grupe:

a) Pigmejci (ekvatorske ume sredinje Afrike)

b) Hotentoti i Bumani (rubovi Kalahari pustinje)

c) sudanski narodi (Dakar Etiopija)

d) Bantu plemena (Etiopija - juna Afrika)

Temeljna obiljeja ranonovovjekovne afrike povijesti:

a) razvoj velikih politikih jedinica (Songhai, Monomotapa, Kongo)

b) irenje islama (sjeverna i istona Afrika)

c) trgovina robljem iz Afrike u Ameriku

razvoj viih politikih i kulturnih oblika uvjetovan intenzivnijim dodirima s vanjskim svijetom (rubovi Sahare, Indijskog oceana) i sredstvima vezanim uz poljoprivredu i uzgoj domaih ivotinja

I SJEVERNA AFRIKA

muslimanske Almoravide u 12. stoljeu smjenjuje dinastija Almohada smjena dinastija u sjevernoj Africi u znaku vjerskih borbi, politiko jedinstvo se zasniva na vjerskoj nadmoi

od 1517. godine Egipat pod osmanskom vlau

od poetka 16. stoljea fragmentacija Magreba na tri cjeline: Tunis i Alir pod osmanskim vrhovnitvom te Maroko

dominira plemensko ureenje, osnova drutvene strukture je patrijarhalna porodica

islamska vjera s elementima berberskih, semitskih i drevnih mediteranskih vjerovanja

II SUDANSKA AFRIKA

uz rijeku Niger od srednjega vijeka cvatu muslimanska carstva:

Gana (cca. 800.-1300.)

Mali (14. st.)

najvei vladar Mansa Musa (1307.-1332.), hodoaa u Meku

prijestolnica Timbuktu kulturno sredite Afrike (kole, damije)

Carstvo Songhai (15-16. st.)

prijestolnica Gao

temelj ekonomskog prosperiteta- transsaharska trgovina (sol, tkanine, zlato i robovi)

Islam: legitimacijska okosnica vlasti, sredstvo stvaranja centralizirane administracije i instrument ekspanzije

oko 3% stanovnitva islamske vjere (vii drutveni slojevi), ostali su pripadnici tradicionalnih afrikih religija

Najvaniji vladari Carstva Songhai:

Sonni Ali (1464.-1492.), osniva Carstva Songhai

Askia Muhamed (1492.-1528.)

centralizacija drave, standardizacija mjera i utega, islamizacija, teritorijalna ekspanzija, hodoaa u Meku

Askia Dauda (1549.-1582.)- najvei opseg carstva

1591. Carstvo Songhai unitavaju Marokanci

drava susljednica Carstva Songhai: Kanem- Bornu (oko jezera ad)

najmoniji vladar Kanema-Bornu: Idris Alawma (1575.-1610.)

III. GVINEJSKA AFRIKA

najznaajnije drave Oyo, Ifa, Benin

dravna organizacija prema obrascu sudanskih drava:

urbana drutva, ekonomska osnovica je poljoprivreda, sredita opasana zidinama, razvijena umjetnika djelatnost: terakote i bronce iz Ife i Benina

trgovina luksuznim proizvodima: zlatni prah, kola-orah, bjelokost, sol, biserne ogrlice, kovine (eljezo, bakar), odjea, kauri - puevi

od 16. st. zapoinje intenzivna trgovina robljem koja doivljava procvat u 17. st.

u prvom periodu trgovina robljem nije sustavno organizirana, od 17. stoljea postaje veliki biznis koji organiziraju brojna gvinejska kraljevstva: Akwamu, Ashanti, Dahomey, Oyo

glavni rezervoari robova - plemena Mandingo i Ful

trgovinu robljem vode Nizozemci (1642. istisnuli Portugalce sa Zlatne obale), a zatim Britanci, obala izmeu Zlatne obale i delte Nigera - Obala robova

Francuzi- prodor u Senegal i Gambiju

najdugovjenije od gvinejskih kraljestava, Benin, ne sudjeluje u trgovini robovima

do kraja 18. st. nema prodora europskog utjecaja koji je ogranien na obalne faktorije, niti irenja kranstva

IV. KONGOANSKA I JUNA AFRIKA

dolaskom na ue Konga 1482. Portugalci zatiu kraljevstvo Kongo kojemu gravitira niz manjih vazalnih kraljevstava

na elu kralj manikongo, te hijerarhija poglavica i potpoglavica prostire se od dananje Angole do Mozambika

razvijena metalurgija

kraljevstvo Kongo podijeljeno na 4 provincije kojima upravljaju kneevi

elementi matrijarhata- kraljeva majka i sestre imaju veliku politiku ulogu te zasebnu prijestolnicu, dvor i vladu

na jugu drava Ndongo na elu s vladarima ngola Angola- opskrbna baza za brazilsku trgovinu robljem

Portugalci poinju s pokrtavanjem

Prvi pokrteni kralj je Nzinga Mbemba (Alfonso) koji pokuava provesti reorganizaciju drave po zapadnoeuropskim uzorima

od kraja 16. st. Portugalci poinju organizirati trgovinu robljem uz pomo oruanih bandi domorodakih saveznika (kanibalski razbojnici Jaga)

raspad kranskog kongoanskog kraljevstva tijekom 18. st.

u jugozapadnoj Africi ive plemena Herero, Hotentoti i Bumani - nomadski narodi, ekonomska osnovica: lov i uzgoj stoke, animistika religija (kult neba, mjeseca, bog lova)

1652. na podruju Kaap osnovana nizozemska kolonija kako bi se osigurala opskrba ivenim namirnicama brodova za Indiju, 1815. osvaja ju Engleska zaetak bijele Afrike (Junoafrika Republika)

V. ISTONA AFRIKA dominantna politika sila - kransko kraljevstvo Etiopija (monofiziti)

od 13. st. poinje islamizacija istone Afrike oblikovanje svahili kulture i jezika

najvaniji gradovi drave odnosno "svahili kraljestva":

a) Kilwa

b) Malindi

c) Mombasa- rudnici eljeza

d) Sofala zlato

e) Mogadishu tekstilna proizvodnja

ekonomski prosperitet do dolaska Portugalaca krajem 15. st. temelji se na trgovini robovima, zlatom i bjelokosti

Portugalci osnivaju trgovaka uporita: Sofala, Kilwe, Ormuz, Socotra prodor na zlatonosno poduje Zambezija

u zaleu Sofale Portugalci zatekli mono kraljevstvo Monomotapa koje se prua porjejem Zambezija, u 17. st. potiskuje ga drava Changamira

Portugalci doveli Afriku u dodir s vanjskim svijetom, uvezli tri vane kulture: kasavu, kukuruz i slatki krumpir

u unutranjosti mnogobrojna stoarska plemena, stoka- sredite ekonomskog, duhovnog i religijskog ivota (simbolika vrijednost krvi, mlijeka i trave)

11. Ranonovovjekovna orijentalna carstva I- Indija

Indija

Problem historiografske konceptualizacije jedinstvene povijesti Indije integriranje geografskih, historijskih, etnikih, jezinih, socijalnih i drugih razlika u koherentnu interpretativnu cjelinu

Indijska ranonovovjekovna povijest - povijest meuovisnosti regija i cjeline imperija, razliitih obiaja i sustava vjerovanja

Kronoloka razdioba indijske povijesti:

A) vedska, indoarijska civilizacija (1400 g. pr.n. e. do 7. st. n.e.)

B) srednjovjekovna hinduistika civilizacija (7.-16. st.)

C) ranonovovjekovna islamsko-hinduistika civilizacija (16. -18. st) Mogulsko Carstvo

Glavne indijske religije:

I) Hinduizam

II) ainizam

III) Budizam

IV) Islam

Hinduizam

tradicionalna indijska religija, sinteza vedskih, postvedskih elemenata i lokalnih kultova

koegzistencija tri vrhovna boga: Brahma (tvorac), Vina (uvar svijeta), iva (ruilac svijeta), determinira hinduski nain ivota, integrira mnotvo razliitih teolokih i filozofskih sustava

Osnovna obiljeja hinduizma:

a) prihvaanje Veda kao otkrivenja

b) pokornost brahmanima kao duhovnim voama

d) sustav kasta uz vodstvo brahmana

glavne indijske kaste: bramani (sveenici), katrije (ratnici), vajije ( trgovci), udre (fiziki radnici)

Kaste = zatvorene i odijeljene drutvene skupine s tono odreenim drutvenim obvezama, oblicima ivota: enidba, prehrana, pogrebni obiaji, zanimanja, obredna istoa itd.

vjera u duu svijeta ili u najvie bie iz kojega sve proizlazi i u koje se sve vraa, nauavanje o reinkarnaciji, pojam karme ili vjerovanje da ukupna djela u svim egzistencijama odreuju uvjet budueg roenja

pripadnost etikom sustavu povezanom s pravilima kaste i pravilima samosavladavanja

prihvaanje jedinstva i svetosti svega ivota, ideal nenasilja prema svemu ivome

ainizam

porie opstojnost vrhovnog bia, bogovi su iva bia podvrgnuta preseljavanju ili karmi

svijet aine je vjean i opstoji sam po sebi, sastavljen je od dua, materije i drugih odvojenih i vjenih supstanci

due su slobodne, ali zbog djelovanja strasti stjeu lou karmu

cilj ainizma je pronai put do spasenja (nirvane) koja se postie ponitavanjem uinaka loe karme pravom vjerom, pravim znanjem i ispravnim ponaanjem

religijski vrhunac ainizma je asketizam, ak i smrt samovoljnim izgladnjavanjem

Budizam

osniva Guatami (Buddha) u 6. st. pr. n.e.

odbacuje stroge oblike asketizma i zalae se za blagost, neosobnu ljubav, vrenje dobrih djela, individualno spasenje koje se moe postii putem osobne inicijative i napora, vjerovanje u reinkarnaciju i karmu

etiri Buddhine uzviene istine:

a) istina da je ivot patnja

b) izvor patnje je u elji za ivotom

c) patnja prestaje s nestankom elja - nirvana

d) osmerostruka staza- srednji put izmeu uivanja ivota i ispostnitva (yoga postupci)

- tri glavna budistika sustava: hnajna, mahjana i tantriki sustav

Indijski islam

- sunitski islam, ritualna i doktrinalna preklapanja s hinduizmom

Sikhizam

osniva Nnak (kraj 15. st.)

pokuaj sinteze islama i hinduizma

spasenje pomou milosti boje

glavna obiljeja: mistika, spiritizam i egalitarizam (negacija kastinskog sustava)

vjerski voa: guru

nakon progona pod Aurangzebom (druga pol. 17. st.), sikhi se pretvaraju u vojniku kastu khls i zapoinju borbu protiv hindusa i muslimana

Mogulska i marathska Indija

kraj srednjeg vijeka obiljeava konflikt malih kraljevstava, razvoj regionalnih identiteta i irenje islama

do poetka 16. st. Indija u rukama muslimanskih dinastija

najmonije hinduske dinastije u Vidajanagari i Radahstanu

turkestanski vladar Kabula Babur nakon bitke kod Panipata 1526. godine anektirao muslimanske dravice i pokorio Radpute

do 1530. Babur zauzima podruje od Bengala do Godavarija

vojna nadmo Mogula temelji se na upotrebi vatrenog oruja

Mogulski vladari

Akbar (1556.-1605.)

teritorijalna ekspanzija: Bengal, Godavari, Kamir, Beludistan, Sind Guderat

Upravne reforme:

etiri glavna ministarstva (financije, vojska, dvor, sudstvo i vjerski poslovi)

ustanovljena sreditnja riznica na elu s divanom (ministar financija)

podjela carstva na pokrajine (subahe); na elu pokrajina guverneri; na elu gradova suci (gazi) i policijski slubenici (kotval)

organizacija kurirske i pijunske slube

stvaranje vojniko-inovnike klase (mansabdari)

poreska reforma (plemstvo plaa porez)

standardizacija mjera

procvat kulture, umjetnosti, slikarstva, arhitekture islamsko-hinduski kulturni sinkretizam

prijestolnica: Fatehpur Sikri (1578)

ideologijsko utemeljenje mogulske vladavine na iitskom islamu imam ili pravedni i bezgreni vladar koji posjeduje tajno boje znanje i nadlean je za duhovno vodstvo ovjeanstva

vjerska tolerancija (sulahkul ):

ukinuti porezi za Hinduse

doputen hinduski religijski zakon Dharmashastra

integracija hinduske ratnike elite u mansabdarski status

pokuaj stvaranja sinkretistike religije bazirane na islamu: Din-i- Ilahi od elemenata ainizma, zoroastrizma i hinduizma

ah Dahan (1628.-1658.)

osvaja sultanate Ahmadnagar, Golkonda, Bidapur

ortodoksna vjerska politika, zabrana gradnje hinduskih hramova

prijestolnica u Delhiju

Aurangzeb (1658. -1707.)

ekspanzionistika politika, ratovi protiv Dekanskog sultanata i Maratha

islamizacija hinduske elite, uvoenje glavarine za Hinduse (dizija)

kompilacija zbornika ortodoksnog islamskog prava Fatawa- i -Alamgiri

nakon Aurangzeba slabljenje mogulske moi- jaanje Radputa i Maratha, Perzija osvaja sjeverozapadni dio Indije, otcjepljenje Afganistana

Strukturni uzroci slabosti Mogulskog Carstva:

a) islamizacija i vjerska netolerancija

b) dominacija institucije vladara

c) vjerska, kulturna, etnika, jezina raznolikost stanovnitva

d) vanost tradicionalnih socijalnih formi (kasta, loza, lokalni plemenski starjeine) Upravna struktura Mogulskog Carstva

administrativna organizacija u slubi vojne ekspanzije

na elu pokrajina (subaha) upravitelji (faujdari) koji objedinjuju vojnu i civilnu vlast

vojno plemstvo (mansabdari) koji slino spahijama za vojnu slubu dobivaju zemljoposjede (jagir)

razvijena novana ekonomija, plaeno dvorsko inovnitvo

Ekonomija Mogulskog Carstva

- ekonomska okosnica mogulske vlasti: neposredna obrada zemlje, porezi i carine

ureeni agrarni odnosi, izvoz pamuka, indiga, svile, salpetre, eera

uvoenje novih kultura: duhan, kukuruz, dud

poboljana kultivacija zemlje

mrea putujuih trgovaca (banjara)

sofisticirani sustav kredita i osiguranja

razvoj manufakture (osobito tekstilne)

trgovina s Europom: najprije papar (Portugal), potom pamuk, indigo, svila (Nizozemska i Engleska)

mogulski vladari daju koncesije europskim trgovcima za mali iznos carinskih naknada

luke za europsku trgovinu: Surat, Goa, Dahangir

Razdoblje "dugog" 18. stoljea (cca. 1720.-1840.):

a) jaanje Maratha i Sikha

b) pojava muslimanskih avanturista

c) infiltracija europskih trgovaca

od kraja 17. stoljea jaaju Marathi koji pod ivadijem osnivaju nezavisno kraljevstvo na podruju Konkana

peve, glavni ministri kue ivadi, na elu konfederacije maratskih glavara Sindhija, Gaikwara, Holkara i Bhonsla

u bitci kod Panipata (1761.) Afganac Ahmad-kan Abdali porazio pevine snage

1498. Vasco da Gama u Kalkuti, 1510. Portugalci osnivaju uporite u Goi trgovina zainima

sred. 18. st. Francuzi pokuavaju stvoriti carstvo u junoj Indiji, nakon Sedmogodinjeg rata Francuze potiskuju Britanci

Engleska Istonoindijska kompanija jaa od poetka 17. stoljea, uporita u Madrasu, Calcutti i Bombayu

Indijska triangularna trgovina: europski plemeniti metali ( indijska svila, opijum i pamuk( kineski aj i svila

pobjedom Roberta Clivea kod Plasseya 1757.g. britanska vlast proirena na Bihar, Orissu i Bengal

guverner Warren Hastings (1732. -1818.) - daljnje aneksije indijskog teritorija

guverner Richard Wellesley (1760.-1842.) - konsolidacija britanskog kolonijalnog carstva u Indiji:

centralizirana birokratska organizacija, dravna kontrola i potpora vojske i mornarice

Istonoindijska kompanija preuzima nadzor nad poreskim prihodima i administrativnim tijelima Mogulskoga Carstva

Britanske upravne i porezne reforme (1793.):

stalni zemljini porezi

pretvaranje zakupnika poreza (zamindari) u zemljoposjednike

nametanje fiziokratskih ideja i racionalistikih zapadnjakih koncepcija vlasnitva

uvoenje britanskog pravosudnog sistema

kodifikacija obiajnog muslimanskog i hinduskog prava

izvoz sirovina i uvoz gotovih proizvoda (pamuk)

obiljeje britanske vlasti u Indiji: paralelno uvoenje europskih ideja, obiaja i institucija te prilagoavanje domicilnih

12. Ranonovovjekovna orijentalna carstva II - Kina tri velika kineska religijsko-filozofska sustava kao okosnice kineske civilizacije:

I konfucijanizam

II daoizam

III budizam

KONFUCIJANIZAM- praktina moralna i politika filozofija, integriran u sve domene kineske tradicije, kulture i institucije, temelj- nauk mudraca Konfucija (6/5 st. pr. n. e)

Cilj znanja je spoznati i slijediti put odreen voljom Neba, a njegov smisao je u etikom sadraju, pri emu je najvanija ljubav

Dao-put - korektna trasa moralne drutvene i politike aktivnosti, zasniva se na etiri bitne vrline: ljubav (ren), korektno ponaanje (li), tovanje roditelja (xiao) i kretanje srednjim putem (chong yong)

Dobrobit drave - odgoj uzviena ovjeka (junzi) koji e ispunjavati drutvene obveze i biti u suglasju sa samim sobom, drugim ljudima i svemirom

Zhu Xi (12. st.) - neokonfucijanizam, uvoenje metafizikog uenja o apsolutu, Vrhovnom konanom ne-biu (tai ji), materijalnom aspektu bia (qui) i unutarnjem principu (li), 1313. god. neokonfucijanizam postaje dravnom ortodoksijom, a etiri knjige temelj slubenikih ispita do 20. st.

II DAOIZAM- zasniva se na uenju Lao Zia (7/6. st. pr.n.e.), zajedniko ime za dvije doktrine (filozofski daoizam i religijski daoizam) zajednika obiljeja: pozivanje na put (dao) i misticizam,

- filozofski daoizam - mistino sjedinjenje s prirodom pomou meditacije ili slijedom naravi puta, spoznaja prirode kontemplacijom, a ne znanstveno-analitiki, vaan koncept "oslobaajue neaktivnosti, izvor uenja: Knjiga puta i vrline (Dao De Jing)

religijski daoizam- originalna kineska religija spasa, cilj je meditacijom, vjebama disanja, dijetnom ishranom i slinim ritualima postii besmrtnost

daoizam je utjecao na formiranje vanih sastavnica kineskog mentaliteta: ljubav prema prirodi, izbjegavanje krajnosti, sklonost meditaciji, strpljivost, tenja k izolaciji, nenametljivost i suzdranost

III BUDIZAM - mahayana ili kineski budizam, u sreditu uenje o spasenju koje se postie proiavanjem u tijeku transmigracija due i reinkarnacija, osmerostruki plemeniti put vodi u duhovnu prosvijetljenost (nirvanu)

konfucijanizam, daoizam i budizam (sanjiao) - tri puta koji vode istom cilju

sinkretizam, eklektinost i polireligioznost - odrednice kineske kulture

dominacija (neo)konfucijanizma kao dravne ideologije, ideologije elite i birokracije (mandarini)

Utjecajne kineske filozofske kole i tradicije:

a) mohistika kola- ideal: sveobuhvatna i egalitarna ljubav

b) naturalistika ili kola Jin i Jang (yin i yang)

dualistika priroda univerzuma se oituje u interakciji dvaju zavisnih, skladnih, komplementarnih, suprotnih i elementarnih kozmikih sila: yin i yang, yin - negativni, pasivni princip vezan za zemlju (enski princip), yang aktivni, dominantni princip vezan za Nebo (muki princip) utjecaj na sve aspekte kineske civilizacije

c) teorija 5 el