146

Ranko Bugarski - Jezici

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Ranko Bugarski - Jezici
Page 2: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI SABRANA DELA

KNJIGA 9

Recenzenti sabranih dela MILKA IVIĆ

MILORAD RADOVANOVIĆ

Za izdavače

ŽARKO ČIGOJA IVAN ČOLOVIĆ

Likovni urednik

IVAN MESNER

Izdavači

e* 'if" ŠTAMPA XX vek

Page 3: Ranko Bugarski - Jezici

Ranko Bugarski

JEZICI

Beograd 2003

Page 4: Ranko Bugarski - Jezici
Page 5: Ranko Bugarski - Jezici

Uvodna napomena

Ovde se preštampava tekst knjige prvi put objavljene

u ediciji Sveznanje (knj. l) Matice srpske u Novom Sadu

1993. godine, čije je neizmenjeno drugo izdanje izašlo maja

1996. Sa sadržinske iformalne strane knjiga odražava ovak­

vo svoje poreklo, kao uvodno štivo namenjena široj javnosti.

Ovom prilikom su tekstualne intervencije malog obima izvr­

šene jedino u odeljku o jezicima u bivšoj Jugoslaviji, kako

bi bilo jasnije da se prikaz odnosi na jezički prostor jedne

države koja je nestajala upravo dok je pisana prvobitna ver­

zija tog teksta. U nekoliko slučajeva, kod nas dosad nenor­

mirani nazivi manje poznatih jezika prilagođeni su reš enjima

prihvaćenim u prevodu Kristalove Kembričke enciklopedije jezika, nedavno izašlom kod beogradskog Nolita, koji se uz

engleski original sada registruje i na kraju Bibliografije. Po­

neki podatak je osavremenjen. Ostale izmene su čisto teh­

ničkog karaktera. Promena pisma - sa ćirilice na latinicu -

izazvala je odgovarajuće modifikacije u Registru.

Beograd, novembra 1 996. R. B.

5

Page 6: Ranko Bugarski - Jezici
Page 7: Ranko Bugarski - Jezici

l

Jezici u svetu

Uvod

Jezik je medijum pomoću kojeg čovek izgrađuje i tumači

svet u kojem živi, a uz to i osnovno sredstvo interakcije i ko­

munikacije među ljudskim bićima i bitan preduslov svekolikog

čovekovog stvaralaštva. Jezik u ovom opštem smislu deo je ge­

netskog nasleđa ljudskog roda, a manifestuje se u hiljadama

posebnih jezika koj ima govore pojedine društvene zajednice ši­

rom sveta. Tako svi ljudi imaju jezik, ali nemaju svi i sti jezik.

Svi jezici su u nečemu slični, i po tome su svi oni jezici; i svi

se u nečemu razlikuju, pa su tako svi oni različiti jezici.

Podrazumevajući sl ičnosti , odnosno činjenicu da su svi je­

zici sistemi iste osnovne vrste, u ovoj knj izi pozabavićemo se

upravo razlikama u ostvarivanju opšteljudske moći govora, ona­

ko kako se one društveno institucionalizuju u vidu pojedinih

jezika. Govorićemo, dakle, o množini i šarolikosti jezika u sve­

tu, o pitanj ima nj ihove klasifikacije, nj ihovog obl ikovanj a u vre­

menu i rasporeda u prostoru, o funkcijama koje obavljaju u

društvenim zajednicama i u životu pojedinaca. Pri tome će na­

glasak biti na višejezičnosti kao kolektivnom obeležju većine

7

Page 8: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARS KI

tih zajednica i individualnoj odlici mnogih nj ihovih članova.

Predmet našeg razmatranja biće samo prirodni jezici , kao isto­

rijski izrasli instrumenti društvenog života pojedinih ljudskih

skupina. Iz nj ih izvedeni formalni si stemi raznih vrsta, koj i se

u proširenom smislu reči takođe nazivaju jezicima, neće moći

da budu uključeni , iako je nj ihova važnost u modernom svetu

neosporna.

O pitanj ima koja će biti predmet naše pažnje obrazovani

laici imaj u određene predstave, ali one u odsustvu pouzdanij ih

stručnih informacija često ostaju na nivou stereotipnih mi šlje­

nja, a u domenu višejezičnosti neretko i pukih predrasuda. Stoga

ćemo nastojati da pružimo osnovna obaveštenja, ali i da uka­

žemo da mnoge stvari u vezi s jezicima i nj ihovim delovanjem

na život ljudi stoje drukčije nego što se to obično misl i . Ovo

smatramo važnim zato što jezička stvarnost sveta u cel i ni i ljud­

skih društava ponaosob već danas nameće niz problema u veo­

ma zaoštrenom obl iku, a sva je pri l ika da će se to još izrazi tije

osećati u vremenu koje dolazi . Tada će , naime, odnos prema

jezičkom Vavilonu - u kojem čovek, inače, živi otkad je sveta

i veka - biti od još većeg značaja, ne samo načelnog nego i

či sto praktičnog.

Broj jezika Počinjući opšti pregled jezika u svetu, već na prvom ko­

raku susrećemo se sa teškoćama. U l aičkoj predstavi uvreženo

je uverenje da se tačno znaju odgovori na neka osnovna pitanja :

8

Page 9: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

kol iko se jezika govori u svetu kao cel ini , pa onda i u pojedinim

višejezičnim zemljama; kako se svaki pojedini jezik zove, i ko­

l iko ljudi nj ime govori ; koj i su sve jezici još živi , a koj i su

već odumrl i; i s l ična. Međutim, iako se o ovakvim pitanj ima

ui stinu mnogo zna, nauka ne raspolaže gotovim, definitivnim i

nedvosmislenim odgovorima na nj ih, nego mora da pribegava

procenama uz prihvatanje raznih uslovnosti . U daljem izlaganju

videćemo i zašto je to tako .

Krenimo od broja jezika u svetu. U l ingvističkim priručni­

cima popularanij e vrste doskora se mogao naći podatak - koj im

se ponegde operisalo oko 1930-1950. godine - da taj broj iznosi

tačno 2.796, ni manje ni više. Ali u svetlu današnjih znanja

ova cifra pokazuje se dvostruko pogrešnom, principijelno i či­

njenično. Prvo, zato što se, iz razloga o koj ima ćemo se oba­

vestiti u nastavku, nikakav precizan broj ne može utvrditi . A

drugo, stoga što pomenuti broj , čak i zaokružen, ozbiljno oma­

šuje u redu vel ičine, kako ćemo takođe odmah videti . U nauci

se danas barata samo procenama - i to ne procenama izraženim

u deseticama, pa ni stotinama, nego u hiljadama. Takve procene,

razl ičito zasnovane, u novije vreme su se kretale između 3.000

i 10.000 jezika. Autoritativni aktuelni izvori ipak su uglavnom

saglasni da ukupan broj živih jezika u svetu nikako nije manj i

od 4.000, a da je verovatno bliži cifri od 5 .000; mi ćemo u

dalj im razmatranj ima okvirno računati sa ovom drugom veli­

činom.

Ovakav raspon procena može kod nestručnjaka da izazove

čuđenje, ako već ne i podozrenje prema nesrećnim lingvistima

9

Page 10: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

koj i , eto, nisu u stanj u ni da prebroje predmete svog naučnog

interesovanja. Stoga se vredi nešto podrobnije pozabaviti ob­

jašnjenjem tog raspona. Navešćemo najvažnije razloge koj i one­

mogućuju tačan i konačan odgovor na pitanje o kome je reč .

Pre svega, postavlja s e osnovni problem jezičkog identi­

teta: šta treba računati kao jedan jezik? Suprotno raširenim

predstavama, ovo je zbi lja krupno pitanje, koje ostaje bez jed­

noznačnog i opštevažećeg odgovora. Ono se može razlučiti u

tri komponente, pa se mogu anal itički izdvojiti tri aspekta iden­

titeta jednog jezika: strukturalni ili tipološki (kakav je), genetski

i l i rodoslovni (od čega je postao) i sociolingvistički ili vrednosni

(kako se vrednuje) . Prva dva aspekta su lingvistička u užem

smislu, a treći je izrazito sociolingvistički i sociopsihološki, jer

se odnosi na stavove samih govornika prema sopstvenom jeziku,

na to kako ga ocenjuju i imenuju, uzimajući pri tome u obzir

njegove društvene uloge i kulturnu tradiciju, kao i simboličku

vezu sa etničkim, konfesionalnim, političkim ili nekim drugim

kolektivnim identitetom.

Kod mnogih jezika (npr. ruskog, finskog, mađarskog, j a­

panskog, korejskog itd.) , ova tri aspekta su podudarna, utoliko

š to su ti jezici po svakom od tih kriterij uma odeliti od drugih

jezika. Tada se govori o jedinstvenom identitetu, i takve jezike

je l akše brojati . Ali ima i mnogo slučajeva gde ovi kriterijumi

dolaze u kol izij u, pa davanje prevage jednom ili drugom u ovak­

vim uslovima složenog identiteta može da utiče na brojanje .

Lingvistički veoma razl ičiti j ezički varijeteti mogu se doživlja­

vati i tretirati kao jedan jezik, dok sasvim bliski varijeteti mogu

10

Page 11: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

hiti vrednovani kao odeliti jezici , pri čemu su moguće razne

kombinacije .

Primera radi, kineski se najčešće uzima kao jedan jezik,

po genetskom i vrednosnom kriterijumu (zajednička istorij a i

kultura, uz bitan doprinos zajedničkog pisma) - iako bi se po

strukturi pre moglo govoriti o nekih osam jezika, odnosno ve­

l ikih dijalekatskih grupacija između kojih najčešće ne postoj i

uzajamna razumlj ivost u govoru . Donekle je uporedlj iva situa­

cija malog laponskog (ili sami) jezika u Skandinavij i i granič­

nim područj ima bivšeg Sovjetskog Saveza, koj i se računa kao

jedan iako se pripadnici njegova tri dijalekta slabo mogu razu­

meti . S druge strane , hindi i urdu, nastali iz zajedničke osnove

hindustanskih govora, po genezi i strukturi su jedan jezik ali

se češće računaj u kao dva. Oni se, naime, vrednosno diferen­

ciraju prema konfesionalnoj pripadnosti , simbolizovanoj razli­

čitim pismima, a potom delimično i po državnim okvirima (hin­

di kao jezik hindusa u Indij i , pisan indijskim pismom devana­

gari , a urdu kao jezik muslimana u Pakistanu , pisan domaćom

varijantom arapskog pisma).

S l ično ovome, sprskohrvatski je jedan jezik genetski i

strukturalno, a deo njegovih pripadnika ga tako i vrednuje, dok

ga drugi govornici psihološki doživljavaju kao dva jezika, sa

izvesnim etničkim, verskim, kulturnim i alfabetskim korelaci­

jama, i zasebno imenuju (srpski i hrvatski) . Zanimlj ivo je da

se engleski , koj i bi se mogao vrednosno diferencirati pre nego

srpskohrvatski , s obzirom na veliku geografsku rasprostranje­

nost i upotrebu u vi še država, ipak - sa prolaznim i beznačajnim

ll

Page 12: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

izuzecima - vrednuje kao u suštini jedan jezik. To se ogleda i

u nazivu : ako je potrebno diferenciranje po nacionalnim vari­

jantama, dodaju se odgovarajući atributi (britanski , američki,

kanadski , australijski engleski i sl ično) ali se jezik nikada ne

zove prosto britanski , američki , kanadski i l i austral ijski (delom,

svakako, i zbog prisustva drugih jezika u istoimenim državama) .

Određenih di lema može biti i oko toga da li su npr. ho­

landski i flamanski, ili rumunski i moldavski , ili bengalski i

asamski, jedan jezik ili dva jezika. Danski i norveški (sa njegova

dva standardna varijeteta, l andsmolom /Jandsmaal/ i riksmolom

/riksmaal/ daju donekle razl ičite raspodele po pomenutim me­

rilima, kao i zapadnogermanski kompleks nemačkog, holand­

skog i j idiša. Kreolizovani jezici , premda po genezi isti kao i

nj ihove osnove, razlikuju se od ovih strukturalno i vrednosno

i utoliko su zasebni jezici (npr. kreolski francuski prema fran­

cuskom, kreolski engleski prema engleskom).

Mi smo dosad naveli nekoliko poznatij ih pojedinačnih pri­

mera , ali prave dimenzije problema jezičkog identiteta ocrtavaju

se tek kada se u horizont posmatranj a uvedu velike mnogoje­

zične zemlje i l i pak cel i kontinenti . Naime, operisanje većim

brojevima jasnije pokazuje ne samo kol iko je to opšte pitanje

relevantno, nego i kakvi generalni numerički odnosi postoje iz­

među njegova tri aspekta. Globalno govoreći , genetski kriteri­

jum sam po sebi daje najmanji broj jezika, strukturalni daje

veći , a vrednosni - najveći broj .

1 2

Page 13: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Instruktivan je slučaj Indije, čija jezička politika zvanično

računa sa tačno 1652 jezika, pozivajući se na popis stanovništva

iz 196 1. godine. Međutim, to je zapravo potpun spisak imena

kojima su popi sani označi li svoje maternje jezike - otprilike

kao kada bi se kod nas zasebno računal i , kao da označavaju

razl ičite jezike , i odgovori tipa srpskohrvatski , srpski , hrvatski ,

jugoslovenski , crnogorski , muslimanski , bosanski , krajiški, dal ­

matinski , zagorski, naški i sl ični . Tom pri l ikom su oko 200 na­

ziva naveli samo po jedan ili dva popisana. Samo za neke po­

trebe, dobijeni broj imena razvrstan je na nekih 400 jezika, po­

deljenih u mnoštvo dijalekata, registara i stilova. Lingvisti , me­

đutim, uglavnom smatraju da u Indiji ima "samo" oko 170 je­

zika. Ako ove cifre sada prevedemo u terminologiju jezičkog

identi teta, sasvim približno bismo mogli reći da najmanji broj

daje sliku genetskog, srednji strukturalnog, a najveći vredno­

snog identiteta (uvel iko uključuj ući i proizvoljna imenovanja

od strane pojedinaca) . Slično ovome, procene broja jezika u Africi

kreću se, grubo uzev, između 800 i čak 2.000, gde se prva veličina

odnosi na genetski a druga na vrednosni identitet. Danas se ipak

misli da je najbliži stvarnosti neki srednji broj od oko 1.400 jezika,

koji bi mogao da odgovara strukturalnom kriterijumu, povezanom

sa uzajamnom razumljivošću.

U celom kompleksu pitanja oko jezičkog identiteta, jedna

od glavnih teškoća je u odsustvu jasne, l ingvistički utemeljene

i univerzalno val idne razlike između jezika i dijalekta . Poznato

je da se jezici većinom dele na dijalekte, pa ni za brojanje ni­

pošto nije svejedno da li se računaju jezici i l i još daleko mno-

1 3

Page 14: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

gobrojnij i dijalekti - ali kriterijumi za ovakvo razlikovanje naj­

češće nisu sigurni niti dosledni. Moglo bi se očekivati da će

do jasnog razdvajanja poj mova jezika i dijalekta da dovede i

neko izrazitije l ingvističko meri lo - pre svega, uzaj amna ra­

zumljivost. Naime, ako dve grupe ljudi govore donekle različito

al i se ipak razumeju, onda su posredi dijalekti istog jezika, a

ako se ne razumeju , reč je o dva različita iako srodna jezika.

Međutim, ovaj kriterijum, iako nekada može da doprinese tra­

ženom razgraničenju, sam po sebi nije dovoljno pouzdan i ne

daje nedvosmislene rezultate.

Na primer, predstavnici švedskog, norveškog i danskog

mogu se, uz malo napora i dobre volje, u značajnoj meri spo­

razumevati govoreći svaki svoj im jezikom - kao, uostalom, i

govornici srpskohrvatskog, slovenačkog i makedonskog (stručni

termin za ovu pojavu je polukomunikacija). Ovde, dakle , postoji

uzaj amno razumevanje između zvanično različitih jezika. Na­

suprot tome, govornici udaljenij ih dij alekata zvanično istog je­

zika mogu imati velikih teškoća u sporazumevanju . Da ne na­

vodimo već pomenuti s lučaj kineskog, ono bi bilo sasvim ogra­

ničeno, na primer, između jednog Škotlanđanina, Teksašanina

i Australijanca koji bi govorili svaki svoj im dijalektom engle­

skog (dakle, ne nekom verzijom standardnog engleskog). Ana­

logno bi se moglo reći , recimo, i za predstavnike čakavskog i

torlačkog govora u srpskohrvatskom. A između najjužnij ih i naj­

severnijih dijalekata nemačkog nema uzajamne razumlj ivosti,

koj a opet u znatnoj meri postoj i između susednih dijalekata raz­

dvojenih nemačko-holandskom državnom granicom, od koj ih

1 4

Page 15: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

jl-Jni pripadaju nemačkom a drugi holandskom jeziku. Slično

je i sa blisko srodnim dijalektima s obe strane makedonsko-bu­

garske granice.

Prema tome, na terenu često postoj i dijalekatski kontinu­

um, sa blagim prelazima jednog govora u susedni . U Evropi je

ova situacija karakteristična zapravo za ceo skandinavski, ne­

mački i slovenski jezički prostor, donekle i za romanski , a drug­

de u svetu , recimo, za indoarij ske, pol inezij ske i bantu jezike.

Tako se u nekim delovima Indije jezičke razlike i spoljavaju na

svakih nekoliko kilometara, pa putnik začas "proputuje" kroz

desetak dijalekata. U ovakvim slučajevima, koji će od dijalekata

da pripadnu kojem jeziku ne zavisi toliko od uzajamne razumlji­

vosti koliko od razmeštaja administrativnih granica i eventualnih

standardnih jezika (koji su, za razliku od samih dijalekata koji im

leže u osnovi, mahom jasno međusobno razgraničeni) .

Ovo stanje stvari može se, uopšteno i uslovno, predstaviti

šemom na Slici l .

A B e

n:n:n a b c:d e r:g h i '-./'-./Y'-./'-./Y'-./'-./

. .

Slika l.

Niz a . . .i simbolizuje dijalekatski kontinuum, kvačice iz­

među svaka dva susedna dijalekta označavaju uzajamnu razum-

1 5

Page 16: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

lj ivost, niz A. . . C predstavlja standardne jezike, razdvojene dr­

žavnim granicama koje simbolizuju tačkaste vertikalne linije . Šema podrazumeva da se uzajamna razumljivost smanjuje do

nestajanj a idući od početka kontinuuma ka njegovom kraju, a

uključuje i lingvističku protivrečnost po kojoj je, recimo, dij a­

lekt e bliži dij alektu d (zvanično različitog jezika) nego dijalektu

a (zvanično istog jezika), i analogno između f i g. Ona bi se

mogla primeniti na srpskohrvatsko-makedonsko-bugarsku, ne­

mačko-holandsku ili francusko-italijansku situaciju , između

mnogih drugih.

Čisto lingvistički gledano, dijalekt poseduje sva formalna

komunikacijska obeležja jezika. Jezik je ipak kategorijalno

viši pojam, u kvantitativnom smislu utoliko što obuhvata ra­

zl ičite dij alekte ako ih ima, a kvalitativno je razlika vi še so­

ciološkog karaktera, naročito ako se pod jezikom misli na nje­

gov standardni varijetet. Naime, tako shvaćen jezik se vezuje

za grupnu pripadnost, kulturno nasleđe i sl ično, dok dijalekt

po pravilu nema takvih atributa i čak se, bar u popularnom

viđenju, asocira sa ekonomskom i obrazovnom zaostalošću i

ruralnim ambijentom. Drugim rečima, jezik uživa prestiž, dok

se dijalekt oficijelno niže vrednuje i neretko stigmatizuje (iako

i on može da za svoje govornike, u određenim uslovima, bude

pozitivan psihološki fokus samoidentifikacije i unutargrupne in­

tegracije) .

Pored sinhronijske, razmatrano pitanje kontinuiteta ima i

svoj u dijahronij slću stranu, jer je identitet jezika podložan i pro­

me nama u vremenu. Tako postoji razvoj ni diskontinuitet između

16

Page 17: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

govornog latinskog i iz njega nastal ih romanskih jezika, pa se

do neke tačke - što je, razume se, metodološko uprošćenje -

govori o latinskom, a posle toga o rumunskom, francuskom,

italij anskom, španskom i drugim romanskim jezicima i dijalek­

tima. Za razliku od ovoga, grčki , koj i zahvata još duži vremen­

ski raspon, u određenom smislu traje kontinuirano od starogrč­

kog preko vizantij skog do novogrčkog, pri čemu se sve faze

nazivaju grčkim iako između starog i modernog jezika nema

razumljivosti . Da je ovde u igri i upotreba terminologije, jasnije

će pokazati primer engleskog. Ako se najstariji zabeleženi oblik

ovog jezika nazove staroengleskim, postoj i jače nagovešten

kontinuitet preko srednjoengleskog do modernog engleskog ne­

go ako se taj rani obl ik alternativno naziva anglosaksonskim

(a ni ovde, dakako, nema razumlj ivosti između najstarije i naj ­

mlađe faze) .

Kao što smo donekle već videli , pitanje jezičkog identiteta

dodatno se komplikuje, i to u velikoj meri, upotrebom različitih

naziva za jezike (lingvonima). Ovo stoga što mnogi jezici idu

pod raznim imenima, i obrnuto, isto ime označava različite je­

zike ili grupe jezika, pa je često veoma teško i l i pak nemoguće

utvrditi tačan odnos između imena i l ingvističkog entiteta. Ovde

su moguće razne kombinacije, a ukupno uzev broj zabeleženih

imena višestruko nadilazi broj identifikovanih jezika. Najpot­

punij i dosad obj avljeni spisak lingvonima (u redakcij i V. N. Jar­

ceve, v. u Bibliografiji) sadrži čak nekih 30.000 naziva jezika

i dijalekata. Od ovih se za polovinu ocenjuje da su prosti du­

bleti , ali u preostaloj polovini, kao i u drugim sličnim poduh-

17

Page 18: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

vatima, nije nimalo lako odredi ti da li se neko dato ime odnosi

na grupu jezika i l i dijalekata, na pojedini jezik ili dij alekt, i l i

čak i na etnički kolektiv koj i se nj ima služi (a ovakvo mešanje

etnonima i l ingvonima samo uvećava zbrku). Ovde možemo da

se setimo i već pomenutog primera Indije, koji pokazuje da su

popisi stanovništva, i kada sadrže podatke o maternjem jeziku,

dosta nepouzdan - iako nezaobilazan - izvor informacija o je­

zičkoj stvarnosti , pa u tu svrhu zahtevaju stručnu lingvističku

obradu .

Srazmemo je poznato da, na primer, nazivi irski i gel ski,

i l i persij ski i farsi , označavaju iste j ezike. Mnogi znaju i da se

naziv romski (ciganski) , iako bi upućivao na jedan jezik, za­

pravo odnosi na veći broj romskih dijalekata, nekada međusob­

no pril ično udaljenih, pa je postojanje jednog romskog jezika

problematično (tim pre što ne postoj i nikakav opšteprihvaćeni

standardni oblik tog jezika, nego se počecima standardizacije

ponegde diferencirano pristupa). Na jugoslovenskom prostoru

poznato je da srpskohrvatski nazivi albanski , arbanaški , arnaut­

ski, š iptarski identifikuju isti jezik - bar u denotativnom smislu,

dok su konotacije različite . S druge strane, samo stručnjaci od­

ređuju da li nazivi vlaški i arumunski imaju istu denotaciju,

kao i nazivi ladino i jevrejskošpanski, odnosno jidiš i jevrej­

skonemački , i l i kakav je upravo odnos između hebrej skog i ivri­

ta. (Svojevrstan je kuriozitet to što u našem popisu iz 1981.

godine kao zvanična rubrika figurira i "jevrejski" jezik, u nauci

nepoznat kao l ingvistički entitet) .

18

Page 19: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Međutim, stvari su još mnogo složenije u slabije ispitanim

delovima sveta, kakvih je dakako najviše. Kod naj većeg broja

jezika malih zajednica na ni skom stepenu civilizacij skog raz­

vitka, uz to nedovoljno poznatih nauci - a to ujedno znači i

kod najvećeg broj a jezika u svetu uopšte - problem imenovanja

je posebno aktuelan, pa neretko i akutan . Primera radi , zabe­

leženo je preko 70 imena za razne dijalekte dajačkog jezika

(severozapadni Borneo i južni Saravak), od kojih su neki možda

i zasebni jezici . A opštije govoreći , kako se upravo zove koji

od ovakvih jezika najčešće znaj u samo njegovi govornici, pri­

padnici susednih zajednica i, eventualno, stručnjaci - antropo­

lozi i lingvisti koj i ga proučavaju . Pri tome načini na koje takav

jezik krste jedni , drugi i treći ne moraju uopšte da budu, i naj­

češće nisu, podudarni .

Mnogi od tih jezika imaju domaće nazive sa značenjem

"ljudi" (kao kod reči bantu, koja se u lingvističkoj nomenklaturi

koristi kao naziv cele jedne razgranate skupine afričkih jezika),

"pravi" , "domaći" , "govoreći" , "ovaj" (jezik) i sl ično. Ali isti

jezici neretko imaju i druge nazive, ne tako lepe, poreklom iz

jezika susednih i često neprijateljskih plemena, sa značenjima

tipa "nemi" (upor. Nemci kao naziv kojim su Germane počasti li

nj ihovi "sloveći" susedi - Sloveni) , "mucavci" , "stranci" , "var­

vari" , "dušmani" , "pasje seme" i sličnim. A evropski doseljenici

mogu potom, radi lakšeg snalaženj a i preciznije identifikacije,

dodati i neko svoje treće imenovanje antropološkog, geograf­

skog ili nekog drugog tipa ("jajoglavi", "prašumski" , "ostrv­

ski"). Povrh svega, sva ta imena javljaju se u raznim oblicima

19

Page 20: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

i transkripcijama u različitim jezicima - španskom, portugal­

skom, francuskom, engleskom itd.

No dešava se i suprotno - da se isti naziv koristi za pot­

puno različite jezike . U Meksiku je , na primer, mexicano jedan

od naziva za španski, ali istovremeno i za glavni indijanski jezik

tog područja, inače poznat pod domaćim imenom nahuatl ("je­

zik prijatnog zvuka" ) - koj i , opet, obuhvata više dijalekata sa

razl ičitim stepenima uzajamne razumlj ivosti , pa nije izvesno ni

da je to zapravo jedan jezik. Jasno je da u opisanoj zbrci naučni­

cima nije nimalo lako da nedvosmisleno utvrde identitet tako

razl ičito imenovanih oblika govora!

Ukratko, vanjezički činioci raznih vrsta (pol itički , verski,

etnički , kulturni i drugi) veoma često odlučuju o tome da li će

se određeni jezički varijeteti svrstati pod jedan naziv, i l i će biti

zasebno tretirani i imenovani . Uz to, kada je reč o li ngvističkim

klasifikacijama, i tradicija u deskriptivnoj praksi samih i straži­

vača u datoj oblasti može da ima izvestan uticaj . Zbog svega

toga, izuzimajući možda koju stotinu najpoznatij ih jezika, u

svim ostalim i daleko brojnij im slučajevima tek ekspertiza može

da pokaže šta se upravo krije iza kojeg naziva - pa i to sa

promenljivim uspehom. A biće očigledno koliko ovakvo stanje

s tvari potencira problem prebroj avanja jezika .

Najzad, broj jezika, kako god identifikovanih, nij e stabi­

lan, nego se vremenom menj a tako što se s jedne strane po­

većava a s druge smanjuje . Mogućnosti porasta su uslovne i

zavise od posebnih okolnosti . Naime, jezici se ne rađaju tek

20

Page 21: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

tako, preko noći: ogromna većina danas postojećih jezika vuče

koren iz davnih vremena, kao savremeni izdanak hilj adugodiš­

njih procesa formacije i transformacije. Glavni izuzetak od ovo­

ga su mnogobroj ni kreolski jezici , nastal i tokom poslednja četiri

stoJeća kao prati lac kolonizacije atlantskog i pacifičkog regiona.

Ovde je reč o, uslovno rečeno, prirodnom razvoju . S druge stra­

ne, broj jezika uvećava se i tako što se pojedini varijeteti, ranije

tretirani kao dij alekti, standardizuju kako bi služili kao zvanična

sredstva komunikacije, i time stiču status zasebnih jezika. Ovi

sociološki procesi bili su naročito izraziti u Evropi XVIII i XIX

veka, a u novije vreme masovnije su prošireni i na zemlje tzv.

Trećeg sveta. A mogu se - premda sasvim retko - i oživeti jezici

već izumrli u govornom smislu i ustoličiti kao nacionalni jezici

novostvorenih država; ovo se desilo sa hebrejskim u Izraelu 1,

delimično, irskim u Republici Irskoj .

Osim toga, broj jezika u nezanemarlj ivoj meri zavisi i od

stanja nauke . Na strani porasta, i govoreći najpre konkretno,

ekspedicije naučnika mogu i danas da otkriju poneko novo ple­

me - u Amazonskom bazenu, centralnoj Africi, u Paficiku i

drugde - a s nj im i njegov jezik. Ili se pak mogu dubljim prou­

čavanjem ranije površno poznatih jezika utvrditi novi odnosi -

na primer, da su leksičke sličnosti između dva govora, ranije

pripisivana istom jeziku, zapravo samo rezultat kontakta i tako

površinske prirode, te da ti govori u suštinskom gramatičkom

smislu čine posebne jezike. (Moguće je, naravno, i obrnuto: da

se varijeteti prethodno smatrani odelitim na osnovu daljeg uvida

sa naučnog stanovišta objedine, što bi izazvalo smanj ivanje bro-

21

Page 22: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

ja jezika) . A opštije uzev, dok je negde do 1950. godine na

svetu "bilo" oko tri hiljade jezika, već danas ih "i ma" koja

hiljada više - pri čemu razliku ne čine novonastali nego novo­

otkriveni jezici , i to daleko najviše na prostorima Okeanije, čija

je izuzetna ( i svakako mnogovekovna) jezička šarolikost upe­

čatljivo predstavljena naučnom svetu tek tokom poslednjih ne­

kol iko decenija. Posle ovoga ipak se ne mogu očekivati dalja

otkrića ni približno ovakvih razmera, jer svet i za nauku postaje

sve manJI.

Ako su ovo bile glavne mogućnosti porasta broja jezika

u svetu, treba odmah reći da su promene u suprotnom pravcu

znatno brže - na vel iku žalost l ingvista, antropologa, humanista

i mnogih drugih . Naime, na stotine jezika ugasilo se u skoroj

prošlosti, pored davno i ščezlih jezika starih naroda, a mnogo­

broj ni jezici i na naše oči nestaju sa lica zemlje.

Kako jezici umiru? Ako rađanje nekog jezika zamišljamo

kao sled događaja iz rane istorije ili čak preistorije, o kome se

malo šta može reći koherentno i pouzdano, smrt jezika je proces

dostupan posmatranju, tragična aktuelnost modernog sveta koja

kao predmet naučne pažnje nije lišena izvesne morbidne fasci­

nacije. Ako iz ovog domena izuzmemo evolucij u tokom koje

jezici nestaju al i iz nj ih nastaju drugi (kao u pomenutom slučaju

latinskog i romanskih jezika) , što bi se moglo nazvati "kom­

penziranom smrću" , i uključimo samo jezike koj i odlaze ne

ostavljajući potomke, nalazimo da postoj i samo jedan potreban

i dovoljan opšti uslov za takvu sudbinu. Jezici umiru kada i z-

22

Page 23: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

gube svoje govornike, tj . društvene kolektive koji se nj ima služe

kao prvim jezicima u svakodnevnom opštenju.

Do ovoga dolazi na dva načina, oba česta manje-više

obilato dokumentovana. Prvi način je fizički nestanak govorne

zajednice, usled raznih katastrofa, ratova, gladi i l i kolonizacije,

i l i pak kroz prirodni proces izumiranja. Na ovaj način sigurno

su nestale stotine jezika, od drevnih vremena do modernog do­

ba. Jedan drastičan primer istrebljenja cele zajednice desio se

dolaskom evropskih kolonista u Tasmaniju, gde je tako i lokalni

domorodački jezik zbrisan u rekordnom roku; ovako nešto može

se slikovito, ali legitimno, nazvati ubistvom jezika, pa uz et­

nocid ide i lingvicid.

Danas jezici izumiru mirnije , ako tako može da se kaže,

al i zapravo ne manje tragično. Ovaj proces zahvata sasvim male

govorne zajednice, vremenom svedene najpre na koju stotinu

il i desetinu govornika, potom na nekoliko porodica i na samo

jednu, od najmanje dva člana (dok bar dvoje ljudi redovno upo­

treblj ava jedan jezik on se mora smatrati živim), te najzad na

jedinog preživelog govornika, sa čijom smrću odlazi i taj jezik.

Nekoliko ovakvih slučajeva nauka je dospela da zabeleži . Go­

dine 1898. u Krku se smrću Toneta Udine ugasio dalmatski -

romanski govor dalmatinske obale, a 1974. godine je preminuo

Ned Madrel, poslednji aktivni govornik manskog, keltskog je­

zika ostrva Man u Irskom moru. U međuvremenu, 1970. godine,

umrla je poslednj a predstavnica kamaškog, uralskog jezika po­

reklom iz Sibira, koja je prethodno decenijama svoj jezik odr­

žavala u svakodnevnim molitvama, dakle opšteći isključivo sa

23

Page 24: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Svevišnj im ! A jezik tagiš na kanadskoj teritorij i Jukon imao je

1989. godine samo jednog registrovanog govornika, 87-godišnju

staricu Anđelu S idni .

Ali ovi primeri samo su dramatični granični slučajevi jed­

nog šireg i dugotrajnijeg procesa, jer jezici najčešće ne skon­

čavaju na prečac nego, moglo bi se reći, umiru u mukama. Pri

tome nj ihovi govorni kolektivi mogu i da prežive, ali da po­

stepeno pređu na neki drugi jezik. Ova rasprostranj ena pojava

poznata je pod imenom zamene jezika - i to je drugi način .

izumiranja jezika, kada nestanak nekog jezika nije uslovljen bi­

ološki nego sociološki . Jedan jezik se, dakako, ne zamenjuje

drugim zato što bi usled dej stva raznih činilaca Uezičkih pro­

mena, "iskvarenosti" uticaj ima sa strane i sl ičnih) postao ne­

podoban za upotrebu i l i se čak raspao kao komunikacijski si­

s tem. Ovo se, naime, nikada ne dešava, jer jezici raspolažu me­

hanizmima spontane samoregulacije koji ih održavaju u ravno­

teži, zadovoljavajući potrebe nj ihovih nosi laca dok ovi postoje

kao potpun komunikacijski kolektiv. (Tek u poodmakloj fazi

odumiranja, kada je jezik sveden na šačicu govornika i nere­

dovnu upotrebu , a u konkurencij i sa nadmoćnim takmacem, mo­

gu se konstatovati i "patološke promene" u samom jezičkom

tkivu .)

Ako se ne zamenjuju iz unutrašnjih (lingvističkih) razloga,

jezici podležu zameni po diktatu spoljnih (društvenih) okolnosti .

Ovo se po pravilu dešava tako što male i ugrožene zajednice

prihvataju dominantni jezik okol ine radi opstanka i boljitka.

One tako najpre postaju dvojezične, a kako iz generacije u ge-

24

Page 25: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

neraciju novi jezik jača a ranij i slabi , kolektiv vremenom po­

staje jednojezičan u svom novom jeziku, dok prvobitni maternj i

jezik biva potisnut u kolektivnu memoriju. Tako su , na primer,

1700. godine skoro svi stanovnici Irske govori l i irski , a danas

skoro svi govore engleski . Proces zamene jezika može se gra­

fički prikazati kao na Sl ici 2.

A � Ab � AB � aB � B

(Aa - prvi jezik, Bb - drugi jezik)

Slika 2.

Ako bi se proces prekinuo u fazi AB, zajednica bi ostala

dvojezična i to bi bio s lučaj očuvanja jezika, kome teže, na

primer, mnoge etničke zajednice u uslovima imigracije .

Fragmenti izgubljenog maternjeg jezika mogu se u pam­

ćenju kolektiva zadržati kroz više pokolenj a i posle smrti po­

slednjeg aktivnog govornika, u sferi narodnog predanja, del i­

mično zapamćenih priča i pesama iz detinj stva i l i - kako smo

videli - molitve . Ako su takvi jezici uživali izvesnu institucio­

nalnu zaštitu i l i naknadno postali važni simboli zasebnog etni­

citeta č ijoj se obnovi teži , oni mogu još uvek da obavljaju i

ograničene kvazi -službene funkcije, odnosno da postanu zna­

me11ja novog etničkog okupljanja. U ovom smislu, pomenuti

manski i dalje živi na rate, da tako kažemo, u sporadičnoj i

svedenoj govornoj upotrebi ljudi čij i je prvi jezik odavno postao

engleski , a Manski parlament i danas na njemu povremeno iz-

25

Page 26: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

daje proglase. Još je upečatlj ivij i primer kornvolskog, takođe

keltskog jezika j ugozapadne Engleske. Prema predanj u, posled­

nj i aktivni govornik ovog jezika bila je časna Doroti Pentrit,

koja je preminula daleke 1777. godine i čak u tom svojstvu

dobi la nadgrobni spomenik. lako je njena zajednica već tada

prešla na engleski , još živi stotinak lj udi koji čuvaju ostatke

maternjeg jezika svojih predaka, a poslednjih godina javio se

i pokret za oživljavanje ovog drevnog jezika. Da ostanemo u

krugu keltskih jezika, u suštini s l ična sudbina prati la je i irski ,

samo što je ovaj jezik ipak imao jaču govornu bazu i kulturnu

tradiciju, pa se tako i uspešnije održao.

Iz ovakvih primera može se zaključiti da i u svetu jezika,

kao i među ljudima, ima svojevrsnog života i posle smrti , pa

je za mnoge jezike teško reći da l i su u nekom datom trenutku

još "živi" ili su već "mrtvi". Ovo naročito stoga što se za veliki

broj teško pri stupačnih malih kolektiva naprosto ne zna da li

se, i u kojoj meri , još uvek služe "svojim" jezikom il i su već

potpuno prešl i na neki "tuđi" . Utol iko se ova situacij a razlikuje

od definitivno izumrlih starih jezika nestal ih civil izacija, kakvi

su hetitski, etrurski , iberski i mnogi drugi. A granicu između

života i smrti dalje relativizuju dobro poznati klasični jezici kao

starogrčki , staroslovenski , latinski, arapski, koptski , sanskrit i

još neki, od kojih mnogi veoma aktivno žive na druge načine.

Davno izgubivši svoje izvorne govorne zajednice, oni su u na­

vedenom lingvističkom smislu već vekovima mrtvi jezici , ali

su c ivilizacij ski i kulturno-istorijski i dalje i te kako živi, jer

26

Page 27: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

obavljaju izuzetno važne funkcije u religij i , knj iževnosti , nauci

i drugim domenima.

Međutim, sa upravo pomenutim važnim izuzetkom, smrt

ipak dođe po svoje, pri čemu mnoštvo jezika nestaje bez pisa­

nog traga. Računa se, na primer, da je još u prošlom veku samo

u Brazilu moglo biti i do 1 .000 indijanskih jezika, a danas ih

nema ni 200. U Australij i , koja je prve evropske doseljenike

1788. godine dočekala sa možda 300 domorodačkih jezika, taj

broj je do danas skoro prepolovljen, pri čemu će većina preo­

stalih uskoro iščeznuti - osim pedesetak kol iko-toliko "drže­

ćih" , čij i je opstanak na duži rok moguć ako i nije verovatan.

Bilo da je reč o prirodnoj smrti , l ingvicidu ili čak jezičkom

suicidu (kako se može nazvati pojava "dobrovoljnog" napušta­

nja svog jezika, u nekim kontekstima nimalo retka među ugro­

ženim manj inama) , ni na drugim kontinentima perspektive mno­

gih jezika nisu ništa svetl ije.

Sve u svemu, postojeći jezici mnogo brže nestaju nego

što novi eventualno nastaju, pa sada na svetu ima manje jezika

nego pre sto, dvesta ili više godina, a uskoro će ih biti još

mnogo manje nego danas. Prema nužno nepotpunim podacima,

moguće je da se više stotina jezika ugasilo samo tokom po­

slednje dve-tri decenije, a neke procene kažu da bi broj živih

jezika na svetu u doglednoj budućnosti lako mogao da bude

prepolovljen. Pesimistička prognoza čak bi mogla da glasi da,

pri s adašnjem stanju opšte brige za male narode i nj ihove jezike,

možda samo do 1 .000 najvećih i najzaštićenij ih jezika može

spokoj no da očekuje decenije koje dolaze, dok svi ostali na

27

Page 28: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARS KI

duži rok nemaju pravih garancij a za opstanak. Ovde, razume

se, treba imati u vidu ne samo pomenutu sudbinu mnogobrojnih

minijaturnih jezičkih zajednica, nego i tendencije razvoj a u mo­

dernom svetu. Jezička standardizacij a i terminološka unifikaci­

ja, tzv. dijalekatska smrt, globalne komunikacijske mreže, elek­

tronska i posebno računarska tehnologija, kao i druga obeležja

savremenog života - sve to ne podržava jezičku raznolikost i

teži da smanj i njen obim. Stoga se i na jezičkom planu, i pored

nužnog i produženog diferenciranj a unutar pojedinih jezika, pa

del imično i između njih, ipak može očekivati prevaga integra­

cionih kretanja i izvesna homogenizacija već stabi lizovanih je­

zika, praćena progresivnom eliminacijom onih - mnogobrojni­

j ih - koji su si lom pril ika ostali izvan orbite ovakvih razvojnih

tendencija.

Iz svega rečenog biće jasno zašto se broj jezika u svetu

ne može odrediti preciznije nego što smo mi to učinili . Nj ihov

broj je lakše utvrditi samo u Evropi - iako i tu ima spornih

slučajeva - zato što su evropski jezici većinom standardizovani ,

pa se kao takvi lakše identifikuju i prebrojavaju . Ali prilike su

u ovom smislu neuporedivo manje povoljne na svim drugim

kontinentima, gde nepregledni kontinuumi govornih varijeteta

najčešće nisu natkriveni standardnim jezicima kao autonomnim

jezičkim celinama. Jezička bogatstva ovih ogromnih prostora

nauka je u mnogim slučajevima tek razgrnula, al i ih još ni iz­

daleka nije do tančina upoznala.

28

Page 29: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Broj govornika

Jezici sveta međusobno se veoma razl ikuju u mnogim

pravcima, pa se mogu upoređivali i klasifikovati na osnovu ra­

zličitih merila . Jedno očigledno obeležje po kome se jezici dra­

stično razlikuj u jeste broj govornika: dok jednima govore de­

setine i l i stotine mi l iona širom sveta, drugi su zatvoreni u mi­

nijaturne skupine čij i se članovi mogu - neretko i doslovno ! -

izbrojati na prste. Ovo se može tvrditi bez ikakve rezerve, ali

je drugo pitanje može l i se za svaki pojedini jezik reći, ma i

sa približnom tačnošću, koliko upravo govornika ima. A ako

se dobro pogleda, odgovor na ovo pitanje možda je još teži od

onog na upravo razmotreno pitanje broja jezika.

Ovome su dva glavna razloga. Prvo, kao što nije uvek

unapred jasno šta je jedan jezik, tako nije uvek izvesno ni šta

je govornik jednog jezika, jer su mnoge ljudske zajednice i

mnogi nj ihovi članovi višejezični do stepena u kome i sam po­

jam maternjeg jezika postaje problematičan . A drugo, i važnije,

za otpril ike polovinu svih jezika jednostavno ne postoje podaci

o stvarnom broju nj ihovih govornika, dok za preostalu polovinu

takvi podaci nisu uvek pouzdani . Valja imati na umu da se u

najvećem broju govornih zajednica ne vode popi si stanovništva,

a i tamo gde se vode oni ne sadrže uvek pitanje o maternjem

jeziku. Međutim, i ako takvo pitanje postoj i , i l i se odgovor na

njega može dedukovati iz naznake etničkog identiteta, ti podaci

nipošto nisu neprikosnoveni . Kako smo videl i na primeru Indije,

tu postoj i problem različitog imenovanja, a i u autentičnost zva­

ničnih rezultata neretko se mora sumnjati zbog intervencije tzv.

29

Page 30: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

državnog razloga. Vladama nekih zemalja može, naime, biti u

interesu da zbog politike prema nacionalnim manj inama i l i ne­

kih drugih potreba nepotpuno ili i skrivljeno prikazuju etnički i

jezički sastav stanovništva . Osim toga, popisni podaci imaj u i

tu nezgodnu stranu što veoma brzo zastarevaju usled brzog op­

šteg porasta svetske populacije (po jednoj projekcij i Ujedinjenih

nacija očekuje se da će već godine 2000. biti dostignuta cifra

od 6 milijardi) . Ali i bez obzira na popise, zabeleženi su slučaje­

vi drastičnog smanj ivanja broj a govornika nekog jezika u krat­

kom razdoblju, usled ratova, gladi i l i brze asimilacije, kao u

Vijetnamu i Etiopiji al i i kod mnogih malih jezika primitivnih

plemena u susretu sa zapadnom civilizacijom.

No uz sve ove i druge uslovnosti , ponešto se ipak može

reći , podrazumevajući da uvek govorimo o približnim i pro­

menlj ivim a ne tačno utvrđenim vrednostima. Upoređivanje bro­

ja ljudi i broja jezika na našoj planeti dalo bi, grubo uzev, ma­

tematički prosek od oko milion ljudi po jednom jeziku. lako

ima jezika sa toliko govornika - recimo, makedonski je nešto

iznad tog proseka - to je srazmerno redak slučaj , jer ima mnogo

jezika sa daleko više govornika, a još mnogo više jezika sa

znatno manje njih . Kombinacijom podataka iz dostupnih izvora,

a uz napomenu da su i oni već delimično zastareli iako su ob­

j avljeni između 1 977. i 1 987, i sa manjim korekcijama u tom

smislu, dolazimo do sledeće sasvim okvirne klasifikacije jezika

prema broju govornika. Najpre izuzimamo jezike bez govornika

- to je nekih 200 dosad identifikovanih mrtvih jezika, od mnogo

većeg broja koj i je ta sudbina nesumnjivo zadesila tokom ve-

30

Page 31: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

kova i milenijuma. Potom odvaj amo malopre pomenutu polo­

vinu svih jezika koj i se vode kao živi a za koje nema podataka.

Za najveći broj ovih pretpostavlja se da imaju sasvim malo go­

vornika, pa su mnogi od nj ih na izdi saju ili su se već ugasil i .

Druga polovina onda daje odnose prikazane u Tabel i l.

Broj govornika

1 00-1.000

1 .000-l 0.000

l 0.000-1 00.000

Tabela l.

l 00.000-1 ,000.000

l ,000.000-10,000.000

l 0,000.000-50,000.000

50,000.000-100,000.000

iznad l 00,000.000

Broj jezika

400

750

650

300

1 50

1 50

1 0

10

Iz tabele je lako videti da daleko najveći broj jezika ima

srazmerno malo govornih predstavnika. Čak 400 jezika ima is­

pod 1.000 govornika, što ih čini najugroženijim. Ako ne zabo­

ravimo ono mnoštvo jezika bez podataka, od kojih je većina u

sličnom položaju, i uočimo da ni sledećih 1.400 jezika na našoj

li sti ne dobacuje do l 00.000 govornika ponaosob, što znači da

ni mnogi od njih nemaju bezbednu budućnost - pred sobom

imamo dokumentaciju za prethodno iznetu pesimističku pro­

gnozu broj a jezika koji se mogu smatrati s igurnim i na duži

3 1

Page 32: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

rok. S druge strane, svega oko 300 jezika ima više od milion

govornika, od kojih samo 20 premašuje cifru od 50 miliona, a

svega l O prebacuje l OO miliona. U Tabeli 2 navodimo tih 20 broj­

čano najjačih jezika, sa ciframa izraženim u mili onima govornika.

Tabela 2.

I. kineski . . .. . . . . . . . .. . . .. 1 .000 l l . francuski . ... . . . .. ... . . ... .. 70

2. engleski . . . . ..... . .. . .. . . . 300 I 2. i tal ijanski . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

3. španski . . . . . . . . . . . . . ...... 250 13. javanski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

4. hindi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 14. korejski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

5. ruski . . . . . . . . .. . . . . . . . . . .. . . . l 50 15. telugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

6. arapski . . . . . . . . . ... . . . . . .. . 150 16. tamil ski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

7. bengalski .. .. . . .. . . . . . . .. 150 17. pendžapski . . . . . . . .... . ... 50

8. portugalski .. ........ . . . 130 18. biharski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

9. japanski . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 19. maratski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

l O. nemački . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 20. vijetnamski . . . . . . . . . . . ... . 50

Uz ovu tabelu neophodne su sledeće napomene. Prvo, i

najažumij i postojeći izvori se međusobno razlikuju, pa su i ovde

iznosi samo približni . Drugo, za neke jezike postavlja se pitanje

identifikacije . Kineski je uzet u svom punom obuhvatu, dakle

sa svih osam makrodijalekata (iako bi i sam mandarinski sa

svoj ih 750 mil iona ubedlj ivo držao prvo mesto) . Hindi ovde ne

uključuje urdu, sa koj im bi se pribl ižio cifri od 250 miliona.

32

Page 33: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Treće, i najvažnije, date brojke odnose se samo na upo­

trebu ovih jezika kao maternjih. Međutim, mnogi od nj ih imaju

važne administrativne, obrazovne i druge funkcije u zemljama

u kojima se upotreblj avaju , često i izvan svojih matičnih regija,

pa se masovno koriste kao drugi jezici . Računa se da engleskim

kao drugim jezikom govori čak dodatnih 400 miliona; sa od­

govarajućim dodacima hindi i urdu zajedno popeli bi se možda

i na 500 miliona, ruski na bar 2 1 O mil iona, a francuski na preko

!OO miliona. Na spisku bi se pojavili i jezici sa manj im brojem

izvornih govornika koji u nekom širem regionu, zahvaljujući

svojim funkcijama, imaju izuzetno mnogo "sekundarnih" go­

vornih predstavnika. Upečatlj iv slučaj je malajski , sa možda

150-200 mil iona govornika od koj ih je on prvi jezik samo za

nekih 20 mil iona ! A poznato je da se neki od navedenih jezika,

pored toga što se usvajaju kao maternji ili kao drugi jezici ,

masovno uče i kao strani jezici . Ako bi se dodao i broj ljudi

za koje se računa da dobro znaju engleski kao strani jezik (iako

je teško doći do ovih podataka, kao i meriti ovakvo znanje),

po nekim procenama engleskim se danas u svetu svakodnevno

ili bar učestalo služi možda cela milijarda ljudi . (O razl ičitim

pomenutim funkcionalnim kategorij ama jezika biće više reči u

4, a o pitanju maternjeg jezika u 5 . poglavlju ove knjige).

Navedeni iznosi ubedlj ivo govore o izrazitoj , pa i frapan­

tnoj nejednakosti između jezika po broju govornika. Nekim ob­

likom kineskog govori svaki peti čovek na našoj planeti ; do­

dajmo samo još engleski i španski, i već smo pokril i gotovo

trećinu čovečanstva. Nekim od prvih pet jezika govori blizu

33

Page 34: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

40% svetskog stanovništva; na prvih deset jezika otpada već

više od polovine, na prvih dvadeset jezika 65%, a na prvih sto

jezika čak 95% svih ljudi . Dakle, hilj adama preostalih jezika go­

vori ukupno svega oko 5% ljudi ! Prema tome, ogromnu većinu

svih jezika sveta čine brojčano mali jezici - što smo već, u ap­

solutnim a ne u procentualnim iznosima, utvrdili kroz Tabelu l.

Dodajmo još uzgred da, iako broj govornika jeste jedno

od merila snage nekog jezika, on nije jedino, a sam po sebi

ne mora da bude ni najvažnije takvo merilo. Ima srazmerno

manj ih jezika koji su od značaj a u svetu, kao što ima i nume­

rički veoma jakih jezika čija važnost ne prelazi granice nj ihovih

zajednica. Drugi kriterijumi su svetska rasprostranjenost, među­

narodna upotreba, udeo u razvoju nauke i tehnologije , značajna

kulturna i knj iževna tradicij a, potom ekonomska, politička pa

i vojna moć naroda koj i govore datim jezikom, te nj ihovo ukup­

no učešće u svetskim poslovima. Tako engleski daleko zaostaje

za kineskim po broju govornika, a po pojedinima od drugih

meri la za engleskim ne zaostaju npr. francuski , španski, nemač­

ki ili ruski. Al i u kombinacij i svih njih engleski danas nesum­

njivo predstavlja vodeći svetski j ezik. Stoga ne začuđuje to što

se on u svetskim razmerima najviše izučava kao strani jezik -

iako, razume se, time nipošto ne prestaju razlozi da se i drugi

jezici šireg raspona javljaju u toj ulozi .

Na kraju, vraćajući se makar i uzdržanom prognoziranju

budućeg razvoja događaja, na osnovu iznetih podataka i analiza

može se razložno pretpostaviti sledeći scenario. Veliki i veći

jezici i dalje će rasti , manj i će mahom gubiti govornike, a naj-

34

Page 35: Ranko Bugarski - Jezici

JeLICI

manj i će nestajati, ne izdržavajući konkurenciju j ačih i prestiž­

nih jezika. Mnogima od ovih nema spasa, ali bi se opšti i neu­

mitni pad u broju jezika, koj i za čovečanstvo predstavlja ne­

procenj iv kul turni gubitak, mogao bar u nekim slučajevima us­

poriti ili sprečiti ako bi se na vreme preduzele energične mere

zašti te ugroženih obl ika ljudsko!! govora.

35

Page 36: Ranko Bugarski - Jezici

2

Jezici u vremenu

Jezička evolucija

Otkud na svetu tol iki broj jezika? Objašnjenje jezičke raz­

nolikosti vekovima je traženo posredstvom mitologije i rel igije,

gde se povezivalo i sa postankom jezika uopšte i potragom za

prvobitnim zajedničkim praj ezikom ljudskog roda. Od toga pra­

izvora, kako se verovalo, potekli su svi jezici rasuti širom naše

planete. U jevrejsko-hrišćanskoj tradicij i poznata je legenda o

Vavilonskoj kul i , koja "pometenije" jezika tumači gnevom

Stvori telj a usled drskosti običnih smrtnika koj i bi, s ložno dižući

kulu do neba, ugrozi l i njegov neprikosnoveni autoritet. Ne raču­

najući neka pojedinačna ranij a sagledanja, počeci sistematskog

naučnog objašnjenja jezičke šarolikosti j avljaju se tek počev od

kraja XVIII veka. Na mnoge aspekte ovog pitanj a nauka ni do

danas nije dala određene odgovore, ali je bar čvrsto zakorači la

t im putem i već ostvari la značajne rezultate.

Pre svega, jedno od temeljnih obeležja jezika u opštem

smislu, pa tako i svake njegove posebne manifestacije, jeste

promenlj ivost u vremenu. Jezici se već i inače razlikuju zbog

različitih uslova u koj ima žive ljudske grupe koje nj ima govore

36

Page 37: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

i odgovarajućih razlika u nj ihovim komunikacij skim potrebama.

Ove razlike su se tokom mnogih vekova najčešće uvećavale,

tako što su se pojedine grupe govornika istog jezika razdvajale

usled seoba, teritorijalnih osvajanja ili iz drugih razloga, i na­

stavlj ale život odvojeno. Prekid redovnih veza, naročito izrazit

ako bi se još pojavile geografske prepreke u vidu planinskih

masiva ili većih vodenih površina, imao je za posledicu samo­

stalan razvoj pojedinih oblika govora, pa se nekadašnj i zajed­

nički jezik cepao na dij alekte koj i su se sve više uzajamno uda­

lj avali , do stepena kada je prestajala međusobna razumljivost

pa se tako moglo govoriti o različitim iako srodnim jezicima.

Ilustruj mo ovaj proces jednim primerom. Pre 2.000 godina

latinski se govorio u velikom delu Evrope, ali kada su, sa pro­

pašću Rimskog carstva, te prostore delimično zaposeli german­

ski , slovenski , mađarski i arapski narodi, govornici latinskog

našli su se nj ima ispresecani , dakle bez kontinuirane teritorije.

Tokom stoJeća latinski sa područja današnje Rumunije sve se

više razlikovao od onog u savremenoj Italij i , a svaki od ovih

diferencirao se i od latinskog na prostoru Francuske i l i Španije.

Svaki latinski dijalekt tako je išao svoj im putem, da bi se vre­

menom tako razvil i moderni romanski jezici - rumunski , itali­

janski , francuski, katalonski , španski, portugalski i drugi . Ovaj

tok događaj a može se pouzdano rekonstruisati jer za sve te je­

zike, uključuj uć i i latinski, postoj i obi lata pisana dokumentacija.

No ovo je srećan izuzetak, pošto su kod drugih jezičkih poro­

dica preci , zajedno sa mnogim potomcima, davno i ščezli ne

ostavljajući nikakav pisani trag.

37

Page 38: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Qyakvi procesi mora da su se u preistorij sko vreme odi­

gravali na raznim stranama sveta, a nj ihov su rezultat jezici

koje danas zatičemo - i koj i , razume se, i sami ne prestaju da

se menjaju . Iako se ovde zbog različitih okolnosti ne može po­

uzdano uopštavati , računa se da je u nekom zamišljenom pro­

seku bilo potrebno da prođe oko 500 godina da bi se prvobitno

zajednički jezik izrazito dijalekatski izdiferencirao, dok bi po

isteku 1 .000 godina potpuno nestajala uzajamna razumljivost,

čime bi na sceni već bili različiti jezici . No ovde treba imati

u vidu da u savremenom svetu, u kome i dalje ima geografski

i socijalno izazvane jezičke divergencije, veoma snažno deluju

i procesi konvergencije o koj ima je bi lo reči u prethodnom po­

glavlju. Stoga u uslovima moderne civil izacije dalj i razvoj je­

zičkih porodica na skicirani način nije nimalo verovatan. Je­

zičke promene danas se moraju posmatrati u ravnoteži s i la di­

ferencijacije i unifikacije. Jezici se i dalje potencij alno umno­

žavaju raznim deobama, ali se ove u globalu obi lato kompen­

zuju nivelisanjem razlika, što, uz gašenje mnogih jezika, vodi

redukcij i jezičke raznolikosti .

Jezici se menjaju zato što se menjaju ljudi koj i nj ima go­

vore i okolnosti u koj ima oni žive . Neki od uzroka tih promena

su unutrašnji (pomeranja, pregrupisavanja i prilagođavanja u

strukturi samih jezičkih sistema) dok su drugi spoljnog karak­

tera (hvatanje koraka sa društvenim promenama) . Jedan od ui­

stinu temeljnih uzroka jezičkih promena je činjenica da jezičko

ponašanje čoveka - za razliku od sistema komunikacije među

životinjama - nije instinktivno nego naučeno. Iako je opšta je-

38

Page 39: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

zička sposobnost urođena, svaki posebni jezik mora se u de­

tinj stvu naučiti , a nikada dve generacije ne nauče u svim po­

jedinostima isti jezik. Ovakve razlike , kol iko god bile minu­

ciozne, kroz više generacij a se akumuliraju toliko da menjaju

fizionomiju datog jezika i doprinose, u sklopu drukčije moti­

visanih promena, jezičkom diferenciranju - uključujući pome­

nuto raslojavanje jezika u dijalekte i izrastanje ovih u nove je­

zike, uz mogućnost kružnog ponavljanja tih procesa.

Genetska klasifikacija

Naznačeni procesi dovode nas do suštine pojma genetske

srodnosti jezika i pružaju osnovu za nj ihovu genetsku klasifi­

kaciju . Teorijski gledano, sličnosti između dva i l i više jezika

mogu da potiču iz više izvora. Prvo, od jezičkih univerzalija -

zajedničkih, iako razl ičito i spoljenih, obeležja svih jezika sveta.

Drugo, od kontakata i pozajmlj ivanja između jezika. Treće, od

glasovnog simbolizma, putem imitiranja prirodnih zvukova i l i

nekog sličnog povezivanja imena neke stvari sa njenom sušti­

nom, uz upotrebu ikoničkih znakova (onih čij i označitelj svojom

formom upućuje na označeno). Četvrto, sličnosti mogu da budu

s lučajne.

Ali univerzalije su većinom dubinskog karaktera; osim to­

ga, konstatujući da su svi jezic i nužno slični već samim tim

što su jezici , što dakle pripadaju i stoj klasi poj ava, nismo pružil i

nikakvo objašnjenje evidentne činjenice da su neki jezici me­

đusobno znatno sličnij i nego neki drugi . Pozajmljenice do koj ih

39

Page 40: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

je došlo u jezičkim kontaktima, nasuprot tome, srazmerno su

površinske prirode i većinom zahvataju relativno periferne de­

love rečnika, a manje osnovni rečnik i gramatičku strukturu .

Onomatopeja i ikoničnost su ipak od marginalnog značaja u

jezicima. A s lučaj se može sasvim isključit i : može se desiti da

dva potpuno različita jezika igrom slučajnosti imaju i sti jedno­

složan sled glasova za isti pojam (kao /nas/ ' mokar' u nemač­

kom i u američkom indijanskom jeziku zunji u Novom Mek­

siku), pa i ovo sasvim izuzetno, ali ne više od toga.

Prema tome, navedene mogućnosti ni izdaleka ne objaš­

njavaju empirij sku činjenicu, po sebi davno zapaženu, da unutar

pojedinih grupa jezika postoje upadljive sistematske sl ičnosti

na svim nivoima strukture - u fonologij i , morfologij i , građenju

reči , sintaksi , vokabularu . Ostaje, znači , samo jedna mogućnost

objašnjenja takvih zamašnih i sveprožimnih sl ičnosti , dosad ne­

pomenuta. Naime, takvi jezici mora da su te svoje sličnosti

nasledili od zajedničkog pretka - to jest, da su nekada bili jedan

jezik. Za nj ih se onda kaže da su genetski srodni , a genetska

srodnost znači dokazano zajedničko poreklo. Zanimlj ivo je da

ova predstava, koja danas deluje tako prirodno i očigledno, u

nauci o jeziku zapravo počinje da se jasnije fonnul iše tek pre

nekih dvesta godina.

Grupa genetski srodnih jezika naziva se jezičkom porodi­

com, a nj ihov zajednički predak - prajezikom i l i protojezikom

te porodice. Pri tome se podrazumeva stepenasta genealogija,

uz sukcesivno "cepanJe" predaka na potomke, u različitim mo­

gućim kombinacijama. Ti evolutivni procesi mogu se sasvim

40

Page 41: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

uprošćeno i šematski prikazati uz pomoć tzv. rodoslovnog sta­

bla, koje je u nauku uveo nemački l ingvist August Š lajher po­

lovinom prošlog stoleća. Neke od mogućnosti apstraktno su pri­

kazane na Slici 3.

A � tA � B e D E e D E F G B F G H E

Slika 3.

Grananje na raznim nivoima simbolizuje razne stepene

srodstva, pa su neki jezici u okviru iste porodice u bližem, a

drugi u daljem srodstvu. U tom smislu se porodice dalje dele

na grane i ogranke.

Velika većina svih jezika sveta do danas je nekako genet­

ski razvrstana, premda u mnogim s lučajevima krajnje uslovno

i provizorno. Izvan takve podele ostali su izolati - jezici za

koje nije utvrđena srodnost sa bilo kojim drugim jezicima (kao

i zumrl i sumerski i l i etrurski , a od živih baskijski, korejski , ja­

panski , burušaski u Indiji i Pakistanu, giljački na Sahalinu, ainu

u Japanu i l i kutenaj u Severnoj Americi ) . Na drugom kraju,

utvrđene su i sličnosti između pojedinih porodica, pa se ove

nekada grupišu u veće celine - file i l i rodove, odnosno još veće

- makrofile i l i makrorodove. Krajnost u ovom pogledu predsta-

4 1

Page 42: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

vlja tzv. nostratička hipoteza, koja postulira sasvim daleko srod­

stvo većine evropskih i azij skih porodica, pa i drugih - a u

krajnjem izvodu, možda, i svih j ezika sveta.

Iz izloženog sledi da genetska srodnost, kada nije doka­

zana sredstvima istorij ske i uporedne lingvistike, ostaje poten­

cijalna, uz manj i i l i veći stepen verovatnoće. Drugim rečima,

ne može se apodiktički tvrditi da su bi lo koja dva jezika ne­

srodna; može se samo reći da nj ihova eventualna srodnost nije

utvrđena. Ako bi se nostratička hipoteza u svojoj najjačoj verzij i

pokazala tačnom, što zasad izgleda malo verovatno, ona bi mo­

gla da osvetli veoma složeno, i u nauci o jeziku dugo izbega­

vano, pitanje porekla ljudskog jezika u celi ni .

Prema teorij i monogeneze, jezik j e nastao na jednom me­

stu, u jednoj populacij i hominida, pa se onda dodirima preneo

i na druge, što bi značilo da su se svi jezici sveta sukcesivno

razvil i od jednog zajedničkog pretka . Prema suprotnoj teorij i

poligeneze , takvog jedinstvenog pretka nikada nije bilo, jer se

jezik javio pribl ižno u isto vreme ali nezavisno među različitim

grupama, pa se može govoriti samo o većem broj u prajezika.

Pri tome, ipak, nostratička hipoteza još ne bi bila dokaz prave

monogeneze, jer postoj i i treća teorij ska mogućnost . Ne može

se, naime, sasvim isljučiti ni scenario po kome je izvorno bila

poligeneza, ali su iz nekog razloga potom izumrli svi prajezici

sa svoj im potomcima izuzev jednog, čije potomstvo bi činilo

skup svih jezika današnjeg sveta. Ove tri mogućnosti, čija even­

tualna realizacij a pada u davnu preistoriju čovečanstva pa nauka

još nema načina da se između njih definitivno opredeli , redom

42

Page 43: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

su šematsk.i prikazane na Slici 4 (L - jezik/od lat. l ingua, engl.

language itd./; Lx - izvor svih postojećih jezika; crtkano - izu­

mrli jezici bez potomstva) .

A

Lt "

l l l \

l l .L .lo.

B

Pra jezici Lt L2 L3 /1 L�-3 /ttl-3 Lt-l l l \ Lt-2 LJ-t L3-2 e

Pra jezici L2 �'1-.. � Lx

.. �.

Slika 4.

L3 l l t-, l ' : f, l " � ... l '

.J. �

Biološka metafora u osnovi rodoslovnog stabla ima samo

uslovnu vrednost, jer se jezici u stvarnosti ne razvijaju tako pra­

volinijsk.i niti se bez ostatka cepaju na jasno odelite grane. Pored

postojanja u vremenu, jezici postoje i u prostoru, pa se pojedina

nj ihova obeležja, uključujući i inovacije koje se začinju na jednom

delu nj ihove teritorije ili bivaju preuzete iz nekog susednog jezika,

postepeno šire iz fokalnih u periferne prostore, u vidu koncen­

tričnih krugova. Stoga je nemački naučnik Johanes Šmit još 1 872.

43

Page 44: Ranko Bugarski - Jezici

RAN KO I WUARSKI

godine predložio tzv. talasni model, preuzet, za razliku od Šlaj­

herovog biološkog, iz fizike (v. Sliku 5).

Slika 5.

Ova dva modela - koja se , inače, mogu i kombinovati -

zapravo se ne isklj učuju nego su komplementarna. Rodoslovni

model bolJ e prikazuje izraženije razdvajanje jezičkih grupa,

kakvo nalazi mo na višim stepenima hijerarhije (npr. germanski

jezici prema slovenskim). Nasuprot tome, talasni model je pri­

merenij i finijem kontinualnom diferenciranju na nižim stepeni­

ma, odnosno kod sasvim bliskog srodstva (npr. unutar german­

skih i l i slovenskih jezika i naročito nj ihovih dijalekata) .

Navedena hijerarhizovana terminologij a genetske srodno­

sti u nauci se upotrebljava krajnje neujednačeno, pa se osnovni

termin, porodica, javlja na različitim stepenima, od ogranka do

44

Page 45: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

file pa i makrofile. Zbog toga, a i usled slabog poznavanja si­

tuacije u daleko najvećem broju slučajeva, ne može se tačno

reći koliko upravo na svetu ima jezičkih porodica. Kako smo

videl i , načelno se prihvata mogućnost da se prema genetskom

kriterijumu svi jezici sveta klasifikuju bez ostatka (sa izuzetkom

pomenutih izolata) , ali je to teško ostvariti . U nekom "sred­

njem" smislu govori se o stotinama različitih porodica, pri čemu

se uglavnom misli na iscrpno dokumentovanu srodnost koja do­

pušta grupisanje na relativno nižim nivoima (porodice u užem

smislu, grane, pa i ogranci) . Daleko je problematičnije grupi­

sanje u celine vi šeg reda (file i posebno eventualne makrofile),

jer tu po pravilu ima manje pouzdanih podataka, pre svega zbog

vremenske projekcije mogućeg "cepanja" . Naime, ona na tim

nivoima ide hiljadama godina unatrag, što je praktično nemo­

guće valjano dokumentovati .

Kada smo već pomenuli dokumentaciju, važno je imati na

umu da se u rekonstrukciji istorijskog razvoja jezika nauka prven­

stveno oslanja na pisane spomenike iz ranijih perioda - a daleko

najvećim brojem jezika nikada se nije pisalo. Otuda je genealogija

pouzdano utvrđena samo kod nekih evroazijskih i sevemoafričkih

porodica, dok je drugde ona mahom samo privremena i neretko

sasvim hipotetična.

Iz navedenih razloga klasifikacije višeg reda međusobno

se veoma razlikuju, pri čemu važnu ulogu igra i međuvremeni

napredak nauke, koji vodi izoštravanj u kriterijuma podele i pre­

grupisavanju prethodno postuliranih celina. Ovo, pak, može da

nametne i nova imenovanja takvih grupacija, primetno razl ičita

45

Page 46: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

od onih koj a su bila uobičajena pre samo nekol iko decenij a.

Danas postoji bar pribl ižna saglasnost da se može srazmerno

zasnovano govoriti o nekih 15-20 velikih genetski određenih

grupacija na stepenu velikih porodica, fila ili makrofila. (Niži

navedeni broj , najmanji do koga se dosad došlo sa izuzetkom

nostratičkih pokušaja, predložio je u svojoj sveobuhvatnoj kla­

sifikacij i 1 987. godine američki l ingvist D žo zef Grinberg.) Ne

ulazeći u pojedinosti , navešćemo spisak danas manje-više prih­

vaćenih velikih grupacij a koje se često i dalje slobodno nazivaju

porodicama:

indoevropska, uralska, altaj ska, kavkaska, eskimsko-aleut­

ska, dravidska, sino-tibetska, austroazijska, austronezijska,

indo-pacifička, australij ska, na-đene, amerindijanska, af­

roazijska, nilo-saharska, niger-kordofanska, hoisanska.

Iz ovih naziva vidi se da oni, uopšte uzev, sadrže i ge­

netsku i geografsku informaciju . Pri tome se njihova dalja spe­

cifikacija, odnosno nazivi za uže porodice i grane, po pravilu

drže genetskih kriterijuma tamo gde oni mogu biti utvrđeni sa

većom sigurnošću, dok u slabij e ispitanim slučajevima preo­

vlađuje arealno imenovanje. Nešto više o sastavu i prostornom

rasporedu navedenih makro-celina biće rečeno u narednom po­

glavlju . Ovde ćemo, radi ilustracije , navesti nekoliko podataka

samo o najpoznatijoj , indoevropskoj porodici .

Ovaj naziv izvorno upućuje na skupinu srodnih jezika koji

su se u osvit istorije raširil i po Evropi i delovima južne Azije .

Počev od kraja XV veka, u talasima kolonizacije neki od njih

46

Page 47: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

su pokri li ogromna prostranstva i na drugim kontinentima - što

znači da ovakav naziv porodice ne bi više odgovarao ako bi se

tumačio u prostornom a ne u genetskom smislu. Pretpostavlja

se da se indoevropskim prajezikom govorilo pre vi še od 5 .000

godina na njegovom prvobitnom staništu, negde u istočnoj Ev­

ropi ili zapadnoj Azij i (ovo pitanje još je predmet sporenja), i

da se on još tokom prvog milenijuma svog postojanja podelio

u više jezika. Strogo uzev, ovaj prajezik je rezultat delimične

rekonstrukcije, dakako bez ikakvih direktnih potvrda, i nije iz­

vesno da je kao jedinstven jezik u govornom smislu ikada i

postojao: možda od samog početka postoje samo indoevropski

dijalekti . Analogno, nije sigurna ni egzistencij a "indoevroplja­

na" kao prvobitno jedinstvenog govornog kolektiva.

Indoevropska porodica obično se deli na deset grana. To su:

helenska, italska, albanska, balto-slovenska, germanska,

keltska, jermenska, indoiranska, anatolska i toharska.

Balto-slovenska grana, još uvek sporna, nekada se prika­

zuje kao dve naporedne. Anatolska i toharska grana su u celosti

izumrle. Helenska grana predstavljena je grčkim, koj i , kao i

al banski i jermenski, čini zasebnu granu u okviru porodice. Iz

italske grane, preko govornog latinskog, razvili su se današnj i

romanski jezici . Preostale grane takođe obuhvataju veći broj

jezika - naročito indoiranska, sa svoj im razuđenim indoarijskim

i iranskim ograncima, koja i pri naj strožem računanju sama bro­

j i oko stotinu jezika, dakle dvostruko više nego sve ostale za­

jedno.

47

Page 48: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

Upravo pomenuta neravnomernost opšta je karakteri stika

jezičkih porodica. Ranije navedene makroceline međusobno se

veoma razlikuju po veličini prostora koj i zauzimaju, po broju

jezika koje okupljaju, ali i po broju ljudi koj i nj ima govore.

Pri tome nema praktično nikakve korelacije između ovih para­

metara. Daćemo samo nekol iko primera.

Indoevropska porodica je u svetu najrasprostranjenija, zah­

vatajući danas ogromne kopnene prostore između Atlantika, Pa­

cifika i Indijskog okeana. Ona broj i svega oko 1 50 jezika, ali

nj ima ukupno govore preko dve milij arde ljudi , što premašuje

40% svetskog stanovni štva. Po broju govornika izdvaj a se još

sino-tibetska porodica, teritorijalno znatno kompaktnij a, sa više

od jedne milij arde ili oko 23% svetske populacije . Sve ostale

porodice daleko su manje u tom pogledu, sa najviše do 6% te

populacije svaka.

Nasuprot ovome, niger-kordofanska porodica u central ­

noj i južnoj Africi broj i preko 1 .000 jezika, ali nj ima ukupno

govori svega 1 80 miliona ljudi ; pribl ižno iste vrednosti važe

i za austronezij sku porodicu . Oko 700 amerindij anskih jezika

zastupljeno je sa ukupno 1 8 mi l iona govornika. Nekih 40 je­

zika geografski kompaktne kavkaske porodice okuplja pribl i ­

žno 5 mil iona ljudi . Računa se da oko 1 70 preživel ih austra­

l ij skih jezika zajedno ima možda 30.000 predstavnika.

Posebno j e upečatlj iva jezička diferencijacij a u porodica­

ma koje nalazimo na mnogobroj nom ostrvlju rasutom po ne­

preglednoj vodenoj masi Indij skog okeana i Pacifika. Tako ma-

48

Page 49: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

nje od 3 mil iona stanovnika Nove Gvineje i okolnih otoka go­

vori čak nekih 750 jezika samo iz indo-pacifičke porodice. Sa­

mo jednom (i stočnom ili okeanskom) granom austroazijskih je­

zika, nj ih oko 450, govori svega 1 ,5 mil ion stanovnika Nove

Gvineje i više hiljada ostrva raštrkanih po Melanezij i , Mikro­

nezij i i Pol inezij i . Ako se tome dodaju i drugi jezici zastupljeni

na ovom području, onda na 5 mil iona ljudi na Novoj Gvinej i

i bližoj okolini otpada oko 1 .000 jezika, i l i jedna petina svih

jezika sveta ! Ovo čini Novu Gvineju ubedlj ivim svetskim re­

korderom po jezičkoj gustini i šarolikosti, u razmerima teško

zamislivim iz evropskog ugla: to je kao kada bi putnik, putujući

kroz neku zemlju, na svakih dvadesetak kilometara u bi lo kom

pravcu nai lazio na nov jezik (ne dijalekt) , kojim se uz to služi

svega nekoliko hiljada ljudi . Pored ovog slučaja, prostori sa izu­

zetno vel ikom gustinom jezika po kilometru i glavi stanovnika

su još centralna i južna Afrika, severoistočna Indija, zapadna

obala Severne Amerike i veliki deo Južne Amerike. Zbog sraz­

memo malog prostora u ovom pogledu se izdvaja i Kavkaz,

gde se uz pomenutih 40 jezika kavkaske porodice govore i mno­

gi drugi indoevropski , semitski i altaj ski jezici, pa je on s ra­

T. logom još davno nazvan "planinom jezika" .

Pošto smo ovim uveliko zašli u arealnu problematiku, koja

sc u stvarnosti ukršta sa genetskom iako je u principu od nje

nezavisna, u narednom poglavlju pružićemo nešto koherentniju

..; l iku geografskog razmeštaja jezika po svetu .

49

Page 50: Ranko Bugarski - Jezici

3 Jezici u prostoru

Arealna klasifikacija

Jezici su neravnomerno raspoređeni po delovima sveta.

Grubo uzev, u Africi i Azij i ima ih po 1 .400, u regionu Pacifika

1 .200, u Severnoj i Južnoj Americi zajedno 700, a u Evropi i

na Srednjem istoku po 70. Izraženi u procentima broja svih

jezika sveta, ovi odnosi dati su na Slici 6.

Slika 6.

50

Amerike 1 3

Srednj i istok 1 , 5

Page 51: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Vidimo dakle, da oko 85% svih jezika otpada na Afriku,

Aziju i Pacifik. Pri nešto drukčijem računanju, ako se Indij ski

okean sa svoj im velikim arhipelazima izuzme iz Azije i pripoj i

Pacifiku, onda se samo na ostrvlju tog vodenog prostranstva

govori blizu 40% svih jezika sveta . Nasuprot tome, na Evropu

dolazi svega l ,5% jezika - nj ih oko 70, što je znatno manje

nego u pojedinim višejezičnim državama drugde.

Gledano po pojedinim jezicima, i oni sa velikim, pa i naj­

većim brojem govornika međusobno se osetno razlikuju po te­

ritorijalnoj difuznosti , odnosno kompaktnosti . Najrasprostranje­

nij im od nj ih u svetskim razmerima, engleskim, govori se kao

maternj im na svim kontinentima. Među jezike šire rasprostra­

njenosti spadaju i španski , francuski, portugalski , arapski i još

neki . S druge strane, neki brojčano jaki jezici - kao kineski,

hindi, bengalski , ruski i l i japanski - mahom su ipak, što se

izvornih govornika tiče, svedeni na po jednu zemlju, ma koliko

veliku, i njenu bližu okolinu. A slabij i i najslabij i jezici još su

utoliko više ograničeni , najčešće na male lokalne teritorije. Ako

pak uzmemo u obzir i upotrebu pojedinih jezika kao drugih,

tj . kao sredstava šire međuetničke komunikacije, onda se moraju

pomenuti još neki jezici koj i opslužuju veće prostore, ali ipak

unutar samo po jednog svetskog regiona (kao malajski u Ma­

lezij i i Indonezij i , svahil i u istočnoj Africi, hausa u zapadnoj

Africi) .

Sada prelazimo na letimičan pregled situacije po konti­

nentima, gde ćemo uz neke opštije opaske dati samo osnovne

podatke o najvažnij im zastupljenim porodicama i jezicima. Uz

Sl

Page 52: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

pojedine pomenute jezike biće dat približan broj izvornih go­

vornika u milionima, i to ukupno na svetu a ne zasebno po

kontinentima. Kurzivno štampanje tog broja signal izuje, opet

sasvim orijentaciono, da se dati jezik izrazito kori sti i kao ne­

maternj i , ali se numerički podaci ne daju jer je do nj ih veoma

teško doći (za najveće jezike odgovarajuće procene date su u

.1 . poglavlju) .

Iz ovog pregleda videće se koliko se geografski prostori

razl ikuju i po jezičkoj gustini , tj . stepenu koncentracije razl ičitih

jezika na nj ima. Pri tome treba imati na umu da svaki prikaz

današnje situacije u mnogim delovima sveta bi tno iskrivljuje

s liku pređašnje jezičke raznolikosti , prekrivene indoevropskim

jezicima evropskih kolonizatora (naročito u obe Amerike i u

Australij i ) . Čak i u Evropi i na Srednjem istoku, gde danas

dominiraju indoevropski, semitski i turkički jezici , u ranij im

periodima bi lo j e više jezičkog šareni la . U sve to ovde ne mo­

žemo ulaziti , ali ćemo u prikazu kolonizovanih prostora polaziti

od domorodačkih jezika, uz samo uzgredno pominjanje važnij ih

doseljeničkih jezika.

Evropa. Evropa se može okarakterisati kao srazmerno

manj i prostor izdeljen na manj i broj većih jezika, u vel ikoj veći­

ni standardizovanih i na tom nivou međusobno jasno razgra­

ničenih. Izuzimajući baskijski (l ) kao izolat, svi evropski jezici

pripadaju indoevropskoj , a u mnogo manjem broju uralskoj i

kavkaskoj porodici, uz izvesnu zastupljenost, na rubnim područ­

j ima, i jezika altaj ske porodice koj i će biti pomenuti u vezi s

Azijom.

52

Page 53: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Među indoevropski m jezicima dominiraju tri grane : slo­

venska na i stoku i jugoistoku (ruski 150, ukrajinski 40, belo­

ruski 7, polj ski 38 , češki l O, slovački 5 , srpskohrvatski 1 7, slo­

venački 2, makedonski l ,5. bugarski 8 ; ovde je spadao i sta­

roslavenski kao stari jezik s lovenske pismenosti) ; germanska

na severu i severozapadu (engleski 300, nemački 1 00, holandski

20, švedski 9, danski 5 , norveški 5) ; i romanska pretežno na

jugu i jugozapadu (španski 250, portugalski 130, francuski 70,

italijanski 60, rumunski 22. katalonski 9, galicijski 3) . Od dru­

gih indoevropskih grana ovde nalazimo keltsku , na krajnjem

severozapadu (vel ški , irski , škotski gel ski , bretonski - svi sa

malim brojem govornika) i bal tičku (litvanski 3, latvijski l ,5).

Tu su još grčki ( l O) , albanski (4,5) i jerrnenski (5) kao samostalni

indoevropski ogranci, te romski kao indoarijski jezik velike di­

sperzije, sa neodređenim brojem mahom dvojezičnih govornika.

Druga značajnije predstavljena porodica je uralska (ili ši­

re : uralsko-jukagirska - ranije nazivana ugro-finskom, ali se ova

danas uglavnom vidi kao jedna grana ural ske porodice, čiju dru­

gu granu čine samojedski jezici) : mađarski ( 1 4) , finski (5), es­

tonski ( l ) . Na Kavkazu, kopnenom mostu između Evrope i Azi­

je , govori se - kako smo već videli - mnogo genetski različitih

jezika; oni koj i se ne.nalaze nigde izvan Kavkaza nazivaju se

kavkaskom porodicom, iako nije sasvim izvesno da oni čine

jednu genetsku skupinu, a jedini veći među njima je gruzijski

( 4 ) . Marginalno je zastupljena i se mitska grana afroazijske po­

rodice, preko malteškog - u i storijskom smislu ogranka arap­

skog - kao nacionalnog i (uz engleski) zvaničnog jezika Malte.

53

Page 54: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

Azija. Ovaj kontinent može se označiti kao veoma veliki

prostor sa srazmerno manjim brojem porodica, j asno razgra­

ničenih i često nevelikih po broju jezika koje obuhvataju, bar

u kopnenom delu; mnogi od tih jezika imaju veliki broj govor­

nika. Indoevropska porodica zauzima velike prostore jugoza­

padne, centralne i južne Azije, i to dvema svojim granama: in­

doiranskom (persij ski 25, tadžički 4, pašto 1 3 ) i indoarij skom

(hindi-urdu 250, pendžapski 50, nepalski 1 0, biharski 50, ben­

galski 1 50, asamski 1 6, orija 20, maratski 50, gudžaratski 30,

sinhaleški 10 i dr. ; ovoj grani pripada i sanskrit, klasični jezik

indijske civilizacije, koj i i danas obavlja neke zvanične funkci­

je) . Afroazijska porodica, ranije nazivana semitsko-hamitskom,

zastupljena je svojom semitskom granom (arapski 150, hebrej­

ski 3 ; ovde su spadal i i civilizacijski važni drevni jezici akadski

i aramejski ) . Jezici altajske porodice dele se na tri grane: tur­

kičku, uglavnom u zapadnoj , centralnoj i severnoj Azij i (turski

45, tatarski 5 ,5 , uzbečki 1 2, kazaški 7, ujgurski 6, turkmenski

3 , kirgiski 2, azerbejdžanski 1 2) ; mongolsku, u istočnim i još

nekim delovima kontinenta (mongolski 3 ,5 ) ; i tungusku na se­

veroistoku, gde je i storijski značajnu ulogu odigrao mandžurski,

kao jezik dinastije koja je dugo upravljala Kinom (ali čij i su

predstavnici do danas mahom prešli na kineski) .

Južnu polovinu indijskog potkontinenta zaprema dravidska

porodica (tamilski 55 , telugu 55 , kanada 25 , malajalam 25 i

dr. ) . U kopnenom delu istočne Azije dominira s ino-tibetska po­

rodica, sa kineskom granom (kineski 1 .000) i tibetsko-burman..:

skom granom (tibetski 4, burmanski 22, lolo 5 ,5) . Jugoistočnu

54

Page 55: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Aziju naj veći m delom zauzimaju austroazijski jezici (vijetnam­

ski 50, kmerski 7, santali 4) , nj ima možda srodni daički jezici

(taj 30, laoski 1 7) , kao i jezici razgranate austronezij ske poro­

dice, takođe možda u srodstvu sa prethodnima (javanski 60,

malajski i l i indonežanski - ozvaničen pod imenom bahasa -

20, sundanski 25, madurski 8, minangkabau 7, te , na Fil ipinima,

tagalog J O, sebuano 1 2, ilokano 5) .

Od manjih porodica pomenućemo ural sku , u slabo nase­

ljenom zapadnom delu severne Azije; istočno od ovog područja

nalazi se grupacija malih jezika koji se ne pripi suju nijednoj

od pomenutih porodica, pa se nazivaju paleosibirskim il i pale­

oazijskim jezicima, iako nije utvrđeno da oni čine jednu ge­

netsku celinu. Na poluostrvima dalekog istoka Sibira govore se

jezici čukotsko-kamčatske porodice . A po južnoj Kini i dalje

na jugu rasuti su jezici porodice mijao-jao (mijao i l i hmong 5,

jao i l i mijen l ) .

Za dva velika azij ska jezika, j apanski ( 1 20) i korejski (60)

još je sporno da l i su genetski povezani međusobno il i sa bilo

kojim drugim jezicima, pa se obično svrstavaju u izolate, ali

je moguće da pripadaju altaj skoj porodici .

Što se tiče evropskih jezika, ruska kolonizacij a Sibira osta­

vila je veliki broj izvornih govornika ruskog na širem prostoru

severne Azije . Engleski , francuski i još neki kolonijalni jezici

uglavnom su ostavili traga samo kao drugi jezici , često do danas

zadržavajući neke zvanične funkcije u novonastal im državama.

55

Page 56: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Afrika. Za razl iku od Azije , Afrika sadrži mnoštvo manj ih

porodica, sa mnogo jezika u svakoj , i tako izukrštanih da su

genetske veze sve doskora ostale nejasne, a u mnogim slučaje­

vima su još uvek takve. S obzirom na odnos broja jezika i

broja stanovnika, Afrika je svakako jezički najizdiferenciranija

velika kopnena masa (Azija ima približno isti broj jezika, ali

na mnogo više ljudi) . Danas je ipak šire prihvaćeno grupi sanje

većine tih porodica u četiri velike celine na stepenu makrofila.

To su afroazij ska, koja dominira na severu kontinenta, šireći se

i u Aziju ; nilo-saharska, pretežno u severnim i centralnim po­

dručjima južno od Sahare; niger-kordofanska, koja pokriva naj­

veći deo ostatka, tj . južnu polovinu Afrike ; i hoisanska, na kraj ­

njem jugozapadu, gde su njeni jezici sa znatno širih prvobitnih

prostora potisnuti najezdom grupe jezika bantu sa severa i ev­

ropskom kolonizacijom s juga.

Afroazijski jezici dele se u pet grana. To su semitska

(arapski, već pomenut u Azij i , amharski 9, tigrinj a 3,5), ber­

berska (sa teško razdvoj ivim manjim jezicima i dij alektima) ,

kušitska (oromo 9, somalski 5) i čadska (hausa /2) , dok je petu

granu činio staroegipatski , iz koga se u srednjem veku razvio

koptski , kao govorni jezik izumro negde u XVII veku, ali za­

državajući kulturne funkcije. Nilo-saharski jezici takođe su teški

za dalju klasifikaciju, a najveći su kanuri (3,5), l uo (2) i dinka

(2) - ovaj poslednji možda zapravo čini grozd od pet jezika.

Mnoštvo niger-kordofanskih jezika deli se najpre na dve grane,

kordofansku i niger-kongoansku, a ova druga i znatno veća dalje

se deli na više ogranaka. Ovi obuhvataju važnije pojedinačne

56

Page 57: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

jezike kao joruba ( 1 5) , igbo ( 1 2) , fula (8) i malinke-bambara

(7), te jezike vel ike i razgranate grupacije poznate pod imenom

bantu . Za njenih blizu 500 jezika ranije se verovalo da pred­

stavljaju zasebnu porodicu, ali se sada smatraju samo ogrankom

benue-kongoanske grane niger-kongoanskih jezika. Tu spadaju

svahili kao važan saobraćaj ni jezik sa oko 30 miliona govornika,

od koj ih je možda samo za jedan mil ion maternj i ( ! ), l ingala

(8 ,5) , šona (4) , kosa (5) , zulu (6) i mnogi drugi . Hoisanski jezici

Bušmana i Hotentota imaju malo govornika, mnogi od njih su

već i izumrli , a u l ingvistici su najpoznatij i po svojim karakte·

rističnim "klikovima" (suglasnicima proizvedenim usisivanjerr

vazduha, što evropskom uhu deluje kao coktanje) . Od jezik;

izvan pomenutih porodica navešćemo još austronezijski jezil

malgaški na Madagaskaru (8) .

Kreolizovani oblici nekih evropskih jezika (portugalskog

francuskog, španskog) su glavna sredstva komunikacije u nekin

malim ostrvskim državama uz obale Afrike . Mnoge današnj:

afričke zemlje zadržale su u zvaničnim funkcijama, pored lc

kalnih j ezika, i evropske jezike bivših kolonizatora, najčeše

engleski i l i francuski , ali sa zanemarlj ivim brojem izvornih gc­

vornika. Jedini deo kontinenta gde su se indoevropski jezi<i

učvrsti li kolonizacijom i ostali kao maternj i jezici značajncg

broja ljudi j e Južnoafrička republ ika, sa afrikansom kao var­

jetetom holandskog (5) i engleskim (4) .

Severna i Južna Amerika. Za Novi svet karakterističra

je velika jezička raznolikost, koje unutar samih američkih d'­

morodačkih jezika ima, valjda, koliko i bilo gde na našoj piL-

57

Page 58: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

neti . Veći deo nj ih izumro je od dolaska Evropljana, ali i ono

što je preostalo - makar samo u tragovima, i još uvek nedo­

voljno i straženo - otkriva začuđujuće šarenilo. Genetska sl ika

još je nedovoljno jasna i oscil ira između dve krajnosti . Kon­

zervativno gledano, i ostajući na nižim nivoima klasifikacije

(neposredna i l i najbl iža srodnost) , danas se među amerikanisti­

ma smatra da se može govoriti o nekih 200 odelitih porodica.

Ali pri radikalnijem grupisanju na višim nivoima u file i ma­

krofile, prihvatanjem i mogućnosti sasvim udaljene genetske

srodnosti, ,sve to bogatstvo može se svesti na svega tri sveo­

buhvatne makro-celine: eskimsko-aleutsku, na-đene i amerindi­

jansku. One bi, dakle , zajednički obuhvati le svih 600-700 pre­

živelih jezika, od koj ih samo tri i l i četiri (svi u Južnoj Americi)

imaju više od milion govornika: kečua (7), gvarani (3) i ajmara

( l ,5), te nahuatl ( l ) ako se ovaj tretira kao jedan jezik, što je

sporno.

Eskimsko-aleutska porodica je sasvim mala, obuhvatajući

desetak jezika sa ukupno manje od 100.000 govornika na po­

dručju Arktika - od Aljaske, preko Kanade i Grenlanda, do se­

veroistočnog Sibira. Na-đene je naziv grupacije od preko 30

jezika, većinom iz atabaskanske porodice, pretežno na zemlj ištu

Aljaske i zapadne Kanade al i i na jugozapadu SAD (Arizona,

Novi Meksiko) , gde se nalazi i najveći od njih, navaho . Sa preko

1 00.000 predstavnika, ovo je najjači domorodački j ezik severno

od Meksika, i jedini čij i broj govornika ne opada. Daleko naj­

brojnija je amerindijanska fila, podeljena na više većih porodi­

ca. Među ovima su algonkinska, irokvojska i suska u Severnoj

58

Page 59: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Americi, uto-astečka na jugozapadu SAD i u Meksiku (kojoj

pripada nahuatl , potomak jezika pretkolumbovske civil izacije

Asteka), potom majanska u Srednjoj Americi (sa jezikom ove

stare kulture), te aravakanska, karipska i tupijska (sa gvarani­

jem) u Južnoj Americi . Uža genetska pripadnost drugih dvaju

većih jezika, kečue i ajmare (oba uglavnom u Peruu i Boliviji),

još je nejasna; sam kečua, jezik civilizacije Inka, možda je pre

skup odelitih jezika nego jedinstven jezik.

Prikazano jezičko bogatstvo temeljito je prekriveno, počev

od XVI veka, kolonizatorskim indoevropskim jezicima: engle­

skim, francuskim i španskim u Severnoj Americi, španskim i

portugalskim u Srednjoj i Južnoj Americi . Kasnij i talasi dose­

ljenika doveli su na te prostore, naročito u Severnoj Americi,

i mnoštvo drugih evropskih i vanevropskih jezika koj i tu sada

imaju brojne izvorne govornike (nemački, i talijanski , slovenski

jezici , jidiš, jermenski, kineski , japanski , vijetnamski itd. ) . Pod

tim pritiskom mnogi domaći jezici su potpuno zatrti, a u toku

je proces gašenja i mnogih drugih, posebno u Severnoj Americi,

koj i su već svedeni na po nekoliko starij ih ljudi (mlađi su već

prešli na engleski ili španski) .

U ovom trenutku u zapadnoj hemisferi postoje samo tri

zemlje gde većina stanovništva izvorno govori svoj im domaćim

jezicima. To su Grenland, gde je većinski jezik grenlandski es­

kimski, koji je tu i u službenoj upotrebi ; Paragvaj , gde većina

govori gvarani , pa ovaj jezik ima status nacional nog jezika, uz

�panski kao službeni ; i Bol ivija, gde kečua i ajmara zajedno

pokrivaju veću polovinu populacije. Na Karibima i na drugom

59

Page 60: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARS KI

ostrvlju uz američke obale najčešći jezik je španski , al i postoj i

i vel iki broj kreolizovanih oblika engleskog, francuskog, špan­

skog i portugalskog, među kojima su najpoznatiji francuski kre­

ol u Haitiju (5) i engleski kreol na Jamajci . Od drugih evropskih

jezika u posebnim funkcijama možemo još pomenuti holandski

kao službeni jezik Surinama i Holandskih Antila. Ovo je inače

jedna od jezički naj šarenij ih manjih zajednica - autentičan soci­

olingvistički mikrokozam, sa deseti nama domorodačkih, evrop­

skih, afričkih i azij skih jezika, uključujući i različite pidžinske

i kreolske varijetete, u komplikovanoj etničkoj i funkcionalnoj

raspodeli .

Sve u svemu, Novi svet ostaje najdrastičnij i primer kul­

turnog osiromašenja koje je zadesilo čovečanstvo postepenim

nestajanjem mal ih etničkih zajednica i nj ihovih jezika usled ši­

renja moćnijih naroda. To je ujedno i prizor koj i najrečitije upo­

zorava na preteće posledice sl ičnih procesa i drugde u svetu.

Okeanija. Izuzetno bogati jezički mozaik š ireg pacifič­

kog regiona može se, uz nešto ostataka, svesti na tri file :

austronezij sku (ranije malaj sko-polinezij sku) , inda-pacifičku

(papuansku) i austral ij sku .

Najrasprostranjenija i najbrojnija od ovih je austronezij ­

ska, čij i se jezici - nj ih blizu 1 .000, a sa ukupno 1 80 miliona

govornika - mogu naći na bezmalo svakom ostrvu od Mada­

gaskara do Uskršnjeg ostrva i od Tajvana do Novog Zelanda.

Najveći od ovih jezika govore se u Indonezij i , Malezij i i na

Filipinima i pomenuti su u odeljku o Azij i . Svi drugi su mnogo

60

Page 61: Ranko Bugarski - Jezici

J EZICI

manj i - osim malgaškog na Madagaskaru - ali neki među nj i­

ma, kao fidžij ski, funkcionišu kao nacionalni jezici pojedinih

malih ostrvskih država. Maorski i havaj ski, domaći jezici Novog

Zelanda odnosno Havaja, gotovo su se sasvim povukli pred en­

gleskim.

Često u susedstvu sa austronezijskim jezicima nalaze se

takođe mnogobrojni , i još raznolikij i , jezici indo-pacifičke gru­

pacije, nj ih oko 750 na području Nove Gvineje. Nj ihova ge­

netska slika nije još dovoljno izoštrena, ali su u poslednje vreme

bar došli u vidokrug nauke - za razliku od stanja polovinom

ovog veka, kada se o nj ima znalo vrlo malo pa gotovo da nisu

ni uzimani u obzir pri prebroj avanju i razvrstavanju jezika sveta.

I ovde je velika razl ika između konzervativne i radikalne kla­

sifikacije: pri prethodnoj bi se moglo govoriti o nekih 60 ode­

litih porodica unutar celine koja se ovde uzima kao jedna ma­

krofila.

Najzad, australijski jezici se podudaraju sa ovim konti­

nentom: svi oni se govore samo tu, i samo nj ima se tu govorilo

do dolaska Evropljana. Danas se smatra da su svi australij ski

jezici (o čijem smo broju i sudbini nešto već ranije rekli ) ge­

netski povezani , dakle da čine jednu veću porodicu, iako po­

jedinosti te veze ostaju nejasne. Nijedan od nj ih nema više od

1 -2.000 govornika, često dvojezičnih. Počev od kraja XVIII ve­

ka, engleski je zaposeo gotovo ceo naseljeni australijski prostor,

a sukcesivni talasi doseljenika doneli su ovamo više desetina

drugih evropskih i azijskih jezika. Tome još treba dodati i razne

pidžinske i kreolske varijetete i zrasle u domorodačkim zajed-

6 1

Page 62: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

mcama, od kojih neki imaju znatno više govornika od samih

aboridžinskih jezika. Prema tome, Austral ij a, koja se laički

često zamišlja kao jednojezična, u stvarnosti je jezički i te kako

šarena.

I u drugim delovima Okeanije jezička iscepkanost izaziva

potrebu za pidžinskim formaciJama kao instrumentima šire ko­

munikacije, koje onda podležu kreolizacij i . Tako u Papui Novoj

Gvineji dominantni jezik međuetničkog opštenja jeste na engle­

skom zasnovani varijetet nazvan tok pisin, kojim kao drugim je­

zikom go�qri oko dva miliona ljudi , a u kreolizovanom obliku, •..j

kao matemJim, nekih 50.000.

Obavljeni pregled geografskog rasporeda jezika u svetu

ima obeležja arealne klasifikacije, kao jednog od načina raz­

vrstavanja tih jezika. (Ovaj pojam često se, inače, koristi i za

uže podele - npr. balkanski , skandinavski , kavkaski , indijski

jezici ) . Već smo videli da se ova podela prepliće sa genetskom

klasifikacijom. Do presecanja vremenskog i prostornog klasifi­

kacionog principa, odnosno genetskog i arealnog kriterijuma,

dolazi naročito tamo gde moguće genetske veze nisu dokazane

zbog nedostatka empirijskih potvrda. Potpuna podudarnost po­

stoj i jedino u slučaju Australije i njenih jezika,_ koj i predstavljaju

zaokruženu arealnu i genetsku cel inu.

Treća važna l ingvistička podela jeste tipološka klasifika­

cija, u načelu nezavisna od prethodnih, zasnovana na sličnosti­

ma i razlikama u samim strukturama pojedinih jezika i jezičkih

grupa, koje mogu a ne moraju da budu genetski ili arealno uslo-

62

Page 63: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

vljene . Tako se, na primer, jezici razl ikuju - ali samo unutar

određenog raspona varijacija - u broju i rasporedu vokala i kon­

sonanata, u strukturi s logova, u mehanizmima građenja reči , u

uobičajenom redosledu subjekta, gl agola i objekta u sastavu re­

čenice, u strukturi rečnika i u drugim obeležjima. U skladu sa

ovim svojstvima jezici se mogu svrstavati u tipološke klase . U

tekućem periodu tipološka karakterizacij a pojedinih jezika i je­

zičkih grupa motivisana je naročito potragom za jezičkim uni­

verzalij ama. Ali ova tematika izlazi iz okvira ove knjige, koja

jezičke razlike posmatra "spolja" a ne "iznutra" , dakle u so­

ciol ingvističkom a ne čisto l ingvističkom kontekstu, pa se neće

dalje razmatrati .

Najzad, u prethodnom izlaganju pominjane su kategorije

kao što su standardni, nacionalni i službeni jezik, jezik međuet­

ničke komunikacije, pidžin i kreol, maternj i i drugi jezik, i dru­

ge. Kod njih je bitna komponenta društvenog funkcionisanja,

pa one ulaze u kategorijalni aparat sociolingvi stički utemeljene

funkcionalne klasifikacije, koja će biti izložena u narednom po­

glavlju . No pre prelaska na ovu materiju, kratko ćemo se osvrnuti

na neke aspekte i posledice geografskog prostiranja jezika, na­

ročito s obzirom na nj ihovo raslojavanje i nj ihove dodire.

Jezički kontakti

Prostorno diferenciranje javlja se i unutar pojedinih jezika,

i to u dve ravni . Na nivou narodnih govora ispoljavaju se di­

jalekatske razl ike , za koje smo već videl i da mogu da narastu

63

Page 64: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

do sprečavanja komunikacije u okviru i stog jezika. A na nivou

standardnih jezika razl ike se manifestuju kroz specifičnosti do­

nekle različitih teri torijalno-nacionalnih standardnih varijanti.

To je slučaj , na primer, sa britanskom, američkom i drugim

varijantama engleskog, sa kasti ljskom i južnoameričkom vari­

jantom španskog, sa evropskom i kanadskom varijantom fran­

cuskog, i l i , na osoben način, sa varijantama srpskohrvatskog u

Jugoslavij i . Ovu materiju nećemo razrađivati jer je dosta široko

poznata; umesto toga ukazaćemo na neke opšte uslove i rezul­

tate jezičkih kontakata .

Intenzivni jezički dodiri i prožimanja mogu se odvijati u

razl ičitim uslovima. Prvo, kontinuiran život u jezičkom arhipe­

lagu, sa mnoštvom malih jezika u susedstvu, kao u Okeaniji

i l i u Amazonskom bazenu. Drugo, stabilne granice između je­

zičkih porodica i l i grana, kao što je romansko-germanska gra­

nica kroz Belgiju i Švajcarsku, i l i razmeđe indoarij skih i dra­

vidskih jezika u Indij i . Treće, manjinske enklave, kakve obra­

zuju keltski jezici, i l i baskijski u Španij i i Francuskoj . Četvrto,

evropska kolonijalna ekspanzija , koja je jezike evropskih kolo­

nizatora dovela u dugotraj an dodir sa mnogobrojnim drugim

jezicima. Peto, inverzij a ove ekspanzije, pri kojoj populacije iz

postkolonijalnog Trećeg sveta migriraju u industrij ski razvijene

zemlje zapada, a u samoj Evropi dolazi do slično motivisanog

kretanja na pravcu jug-sever uz konstituisanje tzv. novih ma­

njina. A poseban slučaj predstavlja pojava poznata pod imenom

kulturnog kontakta, kada neki svetski dominantan jezik, posred­

stvom komunikacij a i kulturne sfere, utiče na razvoj drugih je-

64

Page 65: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

zika sa koj ima može, al i ne mora, da bude u geografskom su­

sedstvu. Ovaj fenomen posebno je aktuelan u današnjem svetu,

gde engleski i još neki jezici funkcionišu kao jezici-davaoci

prema geografski veoma širokom spektru jezika-primalaca.

Kada se govori o jezičkim kontaktima, valja imati na umu

da u dodiru zapravo nisu neposredno jezici nego nj ihovi go­

vornici : jezici dolaze u kontakt u glavama dvojezičnih pojedi­

naca. Otuda potiču i tipične kontaktne pojave kao što su rašireni

bil ingvizam, masovno pozajmlj ivanje, interferencija struktura

jednog jezika u drugom, i druge . Jezici u prostornom susedstvu

mogu, us led dugotrajnog dodira nj ihovih govornih zajednica,

da razviju zajedničke tipološke crte , odnosno strukturalne ka­

rakteristike koje nisu deo nj ihovog genetskog nasleđa niti pak

opštije tipološke sličnosti . Tako se mogu obrazovati jezički sa­

vezi (nem. Sprachbund) - skupine tako povezanih jezika kakve

nalazimo na Balkanu, na Kavkazu, u velikom delu Indije il i na

jugu Afrike. Dobar primer predstavlja upravo balkanski jezički

savez, sa stečenim zajedničkim obeležjima gramatičke strukture

(npr. postpozitivni član, odsustvo infinitiva) koja ispoljavaju je­

zici u veoma razl ičitim stepenima genetskog srodstva - alban­

ski , grčki , rumunski, makedonski, bugarski , te južni dijalekti

srpskohrvatskog.

Kontakti između jezika u određenim uslovima ostavljaju

i trajno potomstvo u vidu kontaktnih jezika - izrazito mešanih

varijeteta pidžinskog i kreolskog tipa. Poseban kontaktni feno­

men su i tzv. nematernji varijeteti svetski raširenih jezika, koj i

se ponegde koriste kao drugi jezici ali u domaćoj obradi , pod

65

Page 66: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

jasnim uticajem prvih jezika lokalnog stanovništva. Najrašire­

nij i i najpoznatij i s lučaj predstavljaju takve verzije engleskog

u Indij i , zapadnoj i istočnoj Africi , Singapuru, na Filipinima i

drugde, koje odskora ulaze u kadar podrobnij ih sociolingvistič­

kih istraživanja.

Na kraju, kao što smo del imično već videl i , neki jezici

se vremenom šire , osvajajući nove teritorije uz potiskivanje ma­

nj ih ili manje prestižnih jezika. Takva jezička ekspanzij a bila

je prati l ac kolonizacije, a u modernom svetu do nje dolazi na­

ročito usled razvoja komunikacija, nauke i tehnologije . Tako

su se ranije širi l i grčki i latinski , potom arapski i turski , pa

španski , portugalski , francuski, engleski , ruski i još neki jezici .

Ovakvom širenju jezika na drugoj strani je komplementarno po­

vlačenje jezika , koje može da vodi smrti jezika . Gašenje nekog

jezika na određenoj teri torij i najčešće znači i njegovu definitiv­

nu smrt, osim ako je vitalan na nekom drugom mestu. Kata­

lonski je , recimo, ugrožen i verovatno pred gašenjem u Fran­

cuskoj , al i ne i u Španij i , a sl ična sudbina očekuje albanski u

Italij i , za razliku od albanskog u Albanij i i Jugoslavij i . Terito­

rij alno širenje nekih jezika na račun drugih pokatkad se oz­

načava drastičnim i ne baš srećnim terminom glotofagija, koji

izaziva sl iku proždiranja jednog jezika od strane drugog. U sva­

kom slučaju, pomenute poj ave čine deo hiljadugodišnje jezičke

stvarnosti .

66

Page 67: Ranko Bugarski - Jezici

4

Jezici u društvu

Funkcionalna klasifikacija

U prethodna tri poglavlj a predmet našeg razmatranj a bio

je jedan red činjenica - u meri u kojoj su one danas poznate

nauci - o pluralitetu ljudskih jezika, o nj ihovoj evolucij i u vre­

menu i distribuciji u prostoru. U ovom i sledećem poglavlju

pozabavićemo se sociološkim i psihološkim implikacijama i po­

sledicama tih činjenica - to jest, i spoljavanjem i delovanjem

višejezičnosti na planu pojedinih ljudskih društava i nj ihovih

individualnih članova. Što se tiče osnovne terminologije, koja

se inače u stručnoj literaturi razl ičito upotrebljava, mi ćemo se,

zavisno od konteksta, alternativno služiti terminima višejezič­

nost (multilingvizam) i dvojezičnost (bilingvizam). Pri tome se

svaki od ovih može razumeti u značenju "dva i l i više jezika" ,

ako iz nekog posebnog razloga nije potrebno da se to precizira.

Pretežno ćemo ipak govoriti o višejezičnosti društvenih zajed­

nica, al i o bilingvizmu pojedinaca.

Broj jezika u nekoj zajednici jeste stvar različitih -- i pro­

menljivih - istorijskih, kulturnih, etničkih, političkih i drugih

okolnosti u kojima je došlo do njenog formiranja. Generalno

67

Page 68: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

govoreći , svi ti j ezici ispunjavaju određene potrebe i utol iko za

sve nj ih ima mesta, Pri tome su nj ihova raspodela, funkcioni­

sanje i presti ž koj i uživaju rezultat delovanja društvenih a ne

primarno lingvističkih čini laca . Naime, jezici ne funkcionišu ra­

zl ičito zato što se razl ikuju genetski ili tipološki , nego stoga

što opslužuju različ ite grupe govornika il i ispunjavaju razne

društvene potrebe. U pitanju je , dakle, autentično sociolingvi­

stička materij a, i sa ovog stanovišta može se pristupiti funkcio­

nalnoj i l i sociolingvističkoj klasifikacij i jezika, odnosno njiho­

vih varijeteta. ( Varijetet je obl ik jezika određen teritorij alno, so­

cijalno i l i funkcionalno. Ovde možemo pomenuti i termin idi­

om, koj i u sociolingvistici služi kao neutralan opšti naziv za

jezik, dijalekt ili bilo koji drugi jezički varijetet , bez nužnog

preciziranja njegovog l ingvističkog i l i sociološkog statusa) . U

naznačenim okvirima jezici se mogu kategorizovati na više na­

čina; navešćemo najvažnije od njih, istovremeno uvodeći uo­

bičajene termine za pojedine funkcionalno određene tipove je­

zika i varijeteta.

Jezici se mogu najpre podeliti na pisane i nepisane; bar

nekih 80% svih jezika sveta nikada nije imalo pi sani obl ik, a

ona manj ina pi sanih jezika pisala se, i piše, nekim od skoro

1 .000 postojećih pisama, nastalih prilagođavanjem manjeg broja

osnovnih s istema pisanj a strukturama pojedinih jezika. Svi naj-,

veći i mnogi manj i jezici imaju pismo - ali ovo nipošto ne

znači da su svi nj ihovi govornici pismeni ; naprotiv, prema ne­

kim podacima danas u svetu živi oko milijardu nepismenih ljudi

iznad 1 5 godina starosti .

68

Page 69: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

U jednoj drugoj iako srodnoj dimenzij i , jezici mogu da

budu nestandardni i l i standardni. Nestandardni su razni govorni

varijeteti , uključujući one žargonskog tipa, kojima se služe po­

jedine jezičke i l i društvene grupe u neformalnoj komunikacij i .

Oni su često u suštini monofunkcionalni i manje prestižni . Za

jezik koj i nije, i l i još nije, standardizovan u nauci se upotre­

bljava termin vernakular, u značenju približnom onome koje

kod nas ima uvreženi ali neprecizni i danas neadekvatni naziv

"narodni jezik" . Nasuprot ovome, standardni jezici imaju struč­

no kodifikovan i društveno sankcionisan obl ik; oni služe za kul­

tivi sanu javnu upotrebu u svim domenima, kao komunikacij ski

instrumenti savremenog života. Pošto su po svojoj prirodi po­

lifunkcionalnog karaktera, u nj ima se razvijaju različiti funkcio­

nalni stilovi ili registri - varijeteti određeni predmetno i situa­

ciono. Ovakvo funkcionalno raslojavanje razlikuje se od terito­

rijalnog, čij i su rezultat geografski dij alekti , a na nivou stand­

ardnog jezika već pominjane varijante, i od socijalnog, koje

vodi stvaranju društvenih dijalekata i l i sociolekata . Kada se mi­

sli posebno na knj iževne i kul turne funkcije, upotrebljava se i

tradicionalni naziv književni jezik, koj i ipak treba razlučiti od

sociolingvističke kategorije standardnog jezika u naznačenom

smislu. Naime, dok je standardni jezik u osnovi civilizacij ski po­

jam koji upućuje na opštu upotreblj ivost, književni jezik je pre­

vashodno kulturni pojam koji naglašava vrednost. Jezici već iščezl i

kao sredstva opšte govorne komunikacije mogu, kako smo ranije

videl i, da zadrže važne kulturne funkcije i tada se nazivaju kla­

sičnim jezicima.

69

Page 70: Ranko Bugarski - Jezici

RAN KO BUGARSKI

Po prostiranju, i po pridruženim komunikacij skim i druš­

tvenim ulogama, jezici i varijeteti mogu da budu lokalni , re­

gionalni, nacionalni , međunacionalni i internacionalni . Lokalni

jezici su ograničeni na neko uže područje . Regionalni jezici se

koriste u određenim regij ama, administrativno i l i drukčije de­

finisanim, unutar neke državne zajednice al i bez nacionalnog

statusa (kao oksitanski u Francuskoj ili j avanski u Indonezij i ) .

Za razl iku od ovih, nacionalni jezik pripada celoj nacij i , shva­

ćenoj bilo u narodnosnom ili u državnom smislu (npr. nemački

kao nacionalni jezik svih Nemaca, ma u kojoj državi živeli ;

francuski kao nacionalni jezik svih državljana Francuske, ma

koj im jezikom govoril i kao matemjim) .

U međunacionalnom ( i l i međuetničkom) opštenju unutar

i l i preko administrativnih granica funkcionišu jezici šire komu­

nikacije, kao svojevrsni saobraćajni jezici koji nekim učesni­

cima mogu da budu maternj i a nekima nematernji (kao svahili

u i stočnoj Africi, ruski u bivšem Sovjetskom Savezu, engleski ,

francuski i l i španski u raznim delovima sveta, i l i srpskohrvatski

- n a neformalnom nivou - u dojučerašnjoj Jugoslavij i ) . Ako se

jednim jezikom služe pripadnici više naroda kao svoj im prvim

jezikom, on je i nj ihov zajednički jezik. Ali jezici šire komu­

nikacije tipično se koriste u opštenj u između predstavnika ra­

zličitih jezika, ili različitih varijeteta istog jezika, a za takvu

funkciju dolaze u obzir razni tipovi varijeteta. Tako se naddi­

jalekatski govorni tip za komunikaciju na nekom dijalekatski

razuđenom područj u naziva koine (po i menu takvog starogrčkog

varijeteta) . Još širem sporazumevanju i zmeđu predstavnika ra-

70

Page 71: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

zličitih jezika služi teritorijalno rasprostranjeni tip nazvan lin­

gua franca (po mešanom srednjovekovnom varijetetu sa osno­

vom u franko-provansalskom dijalektu, koj im su se sporazume­

val i učesnici krstaških ratova) .

Ovde spadaju i tzv. kontaktni jezici - mešani pomoćni jezici

bez sopstvenih govornika, izrazito svedeni u formi i ograničenih

funkcija, npr. u trgovini na velikim pomorskim raskrsnicama, koj i

se nazivaju i pidžini (možda prema kineskom izgovoru engleske

reči business 'posao' ) . Pidžini mogu da budu i institucionalizovani,

dobijanjem pisma i preuzimanjem nekih zvaničnih funkcija (kao

tok pisin u Papui Novoj Gvineji) . Oni mogu i da steknu sopstvene

govornike, tako što ih kao matemje jezike usvajaju deca čiji su

roditelji , pripadajući različitim jezicima, međusobno opštili na nj i­

ma. U takvim slučajevima pidžini se upotpunjuju i prelaze u ka­

tegoriju kreola (naziv po analogij i sa mešanjem rasnih tipova) .

Kreoli su zapravo već potpuni jezici , koj i se od drugih prirodnih

jezika razlikuju samo svojim neobičnim poreklom.

Termin lingua franca koristi se, inače, i za "normalne"

jezike šire komunikacije u nekom regionu (kao malopre pome­

nuti svahi l i , ili malajski u Malaj skom arhipelagu). On se nekada

proteže i na jezike internacionalnog raspona u modernom svetu,

al i ovima bolje pristaje etiketa međunarodnih jezika (popularni

naziv svetski jezici ipak je preteran, jer nijedan jezik nije raširen

doslovno po celom svetu) . Takvi jezici mahom su iz kategorije

prirodnih jezika koj i su uvel iko prešli granice svoj ih izvornih

govornih zajednica (npr. engleski ) , ali se uz nj ih kao pomoćni

donekle koriste i veštački ili planski jezici tipa esperanta.

7 1

Page 72: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

U životu modernih država posebno važna uloga pripada

kategorij i zvaničnog ili službenog jezika - onog koji ispunjava

službene funkcije na državnom nivou, bilo da je takvo njegovo

mesto ozakonjeno i l i da samo proističe iz ustaljene prakse. On

se može zvati i državni jezik, naročito ako u datoj zemlj i postoj i

samo jedan takav, ali se ovaj termin izbegava zbog nej asnog

značenja i nepoželjnih konotacij a. Iz primera koj i slede vide­

ćemo da mnoge države, naročito ako su federativnog tipa, na­

poreda priznaju i više zvaničnih jezika, te da se u toj ulozi

mogu naći kako domaći tako i "uvezeni" jezici (nametnuti ra­

nijom kolonizacijom). A već smo videli da se u tu svrhu po­

katkad oživljavaj u jezici koj i su u govornom smislu već izumrli

i l i su praktično na izdisaju (hebrej ski , odnosno irski) .

Zvanični jezici često su podudarni sa nacionalnima, ali

nije uvek tako. U Švajcarskoj su nacionalni nemački, francuski,

italij anski i romanš , a prva tn su uz to i zvanični . U Paragvaju

su nacionalni jezici španski i gvarani , s tim što je samo španski

zvanični jezik te zemlje . U Republici Irskoj irski je prvi a en­

gleski drugi zvanični jezik, ali status nacionalnog jezika uživa

samo irski (iako se nj ime aktivno služi minimalan procenat sta­

novništva). Na malom ali entički izrazito mešanom prostoru

S ingapura, gde je nešto teže govoriti o pojmu nacionalnog je­

zika, čak četiri jezika - kineski , engleski , malaj ski i tamilski

- imaju zvaničan status, ali se prva dva ipak favorizuju .

U okviru izložene sociolingvističke tipologije pojedini idi­

omi mogu, razume se, istovremeno da pripadaju većem broju

tipova, zavisno od stanovišta . Tako, primera radi, neki pisani

72

Page 73: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

jezik može u isti mah da funkcioniše i kao standardni, zvanični

i nacionalni jezik. Isto tako, moguć je i prelazak iz jednog tipa

i drugi , samo u nekim pravcima. Recimo, nepisani jezik dobija

pismo i prelazi u kategoriju pisanih ; vernakular standardizaci­

jom postaje standardni jezik (npr. srpskohrvatski) ; standardni

jezik koj i vremenom izgubi govornike a sačuva kulturne fun­

kcije postaje klasični jezik, a ovaj može revitalizacijom opet

da proradi kao standardni jezik (latinski, odnosno hebrej ski) ;

ranije nezvaničan jezik biva proglašen zvaničnim; itd. Takođe

smo već videl i da pidžin sticanjem sopstvenih govornika postaje

kreol ; on može uz odgovarajuću obradu da pređe čak i u ka­

tegoriju standardnih jezika (bahasa, i l i indonežanski standardni

jezik, vodi poreklo od pidžina zvanog bazarski malajski) .

Sa pravno-poli tičke strane, povezane i sa pitanjem službe­

ne upotrebe jezika, jezici se značajno razlikuju i utoliko što

mogu da funkcionišu kao većinski ili manjinski, pri čemu ovaj

status ne određuje samo broj govornika nego i njihova društvena

moć . Na svetskom planu, manje od 5% jezičkih zajednica žive

u zemlj i gde nj ihov maternji jezik ima zvaničan status ; neke

od nj ih su male, kao zajednica islandskog sa 250.000 članova,

a druge ogromne, kao kineska sa milij ardu . Čak i u 1 2 zemalja

Evropske unije, od ukupno 320 miliona građana nj ih 50 miliona

govore nekim jezikom koji nije glavni ili zvanični jezik u zemlji

gde žive. Sa ovog gledišta, znači, 95% jezičkih zajednica da­

našnjeg sveta pripada jezičkim manjinama jedne ili druge vrste.

To, naravno, ne znači i isti procenat svetske populacije, ali ipak

čini njenu većinu. Inače, pojmovi većinskog i manj inskog jezika

73

Page 74: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

nekada su sasvim relativni, naročito ako se ima u vidu samo

broj govornika. U doskorašnjoj Jugoslavij i , sa većim brojem

zvaničnih jezika, srpskohrvatski je uz to bio i većinski jezik

zemlje, al i bi se u svetskim razmerima i on mogao svrstati u

manje jezike. A na Kosovu je albanski većinski jezik u nume­

ričkom a manj inski u pravnom smislu, dok je u Srbiji i Jugo­

slaviji manjinski na oba načina; itd. Zanimlj iv je slučaj Belgije,

čij a se oba glavna jezika, flamanski i francuski, sa različitih

stanovišta mogu opisati i kao većinski i kao manjinski.

Mnogi jezici imaju većinski, nacionalni i zvanični status

u svoj im matičnim državama, dok se u drugim i često susednim

zemljama javljaju kao manjinski jezici , gde mogu a ne moraju

da budu i ozvaničeni (kao nemački, mađarski, albanski il i tur­

ski ) . Svetski rašireni jezici služe u zvaničnoj komunikacij i ne

samo u svojim matičnim državama nego, eventualno u nekoj

kombinacij i sa domaćim jezicima, i u desetinama bivših kolo­

nij a a sada samostalnih država na raznim kontinentima, gde su

u brojčanom smislu izrazito manj inski jezici . Tako je engleski

danas jedini zvanični jezik, i l i jedan od zvaničnih jezika, u ne­

kih 45 država, francuski u 30, a španski i arapski u po 20; dok

je u prva tri slučaja ovo posledica klasične kolonizacije, arapski

svoju raširenost prevashodno duguje širenju islama. Pri tome

ovim jezicima, kao nematernj im, u nekim od tih zemalja govori

značajan, a u drugim zanemarlj iv broj državljana.

Posebnu kategoriju manj inskih jezika čine migrantski je­

zici doseljeničkih populacij a u ekonomskoj emigracij i (kao tur­

ski, grčki , srpskohrvatski i drugi u zapadnoevropskim zemlj a-

74

Page 75: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

ma). Za razl iku od priznatih jezika nacionalnih manjina, oni na

novoj teritorij i po pravilu nemaju odgovarajuću institucionalnu

zaštitu, iako se najčešće preduzimaju neke mere za nj ihovu za­

stupljenost u obrazovanju, medij ima i drugim domenima javnog

života. Unutar svojih grupa, međutim, oni funkcionišu kao sva­

kodnevni jezici, upravo kao i jezici većinskog stanovništva za

svoje govornike.

Sa funkcionalnog stanovišta relevantni su i ranije u ovoj

knjizi navođeni pojmovi prvog i drugog jezika neke zajednice.

Prvi jezik je najčešće i maternji jezik većine njenog stanov­

ništva, dok je drugi i l i nematernji jezik onaj koji u toj zajednici

obavlja dodatne sociološki važne i institucionalizovane funkcije

(npr. ruski za govornike drugih jezika širom doskorašnjeg Sov­

jetskog Saveza, i l i zapadnoevropski jezici u bivšim kolonijama).

U nešto drukčijem značenju, u zvanično višejezičnim liržavama

jedan od nj ihovih jezika može za predstavnike nekog drugog

da funkcioniše kao drugi jezik (engleski za frankofone, a fran­

cuski za anglofone Kanađane, flamanski/holandski za Valonce

a francuski za Flamance u Belgij i, ili srpskohrvatski la pred­

stavnike nacionalnih manjina u Jugoslavij i ) .

Dodajmo na kraju da je sledeće od gore navedenih kate­

gorija Evropska unija proglasila relevantnim za potrebe prou­

čavanja i unapređivanja jezi čkog statusa pojedinih grupa na svo­

joj teritorij i : regionalni, nacionalni, zajednički, standardni, zva­

nični, saobraćajni, svakodnevni, većinski, manj inski, rnigrantski,

maternji, prvi, drugi jezik. Naš spisak uključio je još neke, kako

bi se pružila što potpunija slika šarene lepeze sociolingvistički

7 5

Page 76: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

određenih kategorija jezičkih varijeteta koji funkcionišu u Evro­

pi, ali i u svim drugim delovima sveta.

Jezici i države

U ovom odeljku razmotrićemo neka pitanja raspodele i

funkcionisanja jezika u društvu, uzimajući državnu zajednicu

kao pogodan okvir za to. U zapadnom svetu dosta je ukorenjeno

verovanje da su bar moderne države u suštini jednojezične, da

je to posebno povoljno ili čak prirodno stanje, a da je izrazita

višejezičnost recidiv prošlosti , s imptom nerazvijenosti i činilac

inherentne nestabilnosti . Drugim rečima, smatra se da je jed­

nojezičnost po samoj prirodi stvari nekakva norma, da društvene

zajednice u koj ima svi govore istim jezikom već samim tim

dobro funkcionišu i lakše napreduju . Nasuprot tome, kako se

veruje, višejezičnost je odstupanje od tog idealnog obrasca, izaz­

vano sklopom raznih nasleđenih nepovoljnih okolnosti , koje za­

pravo treba prevazići .

Ovakvo gledanje u duhovnom smislu je proisteklo iz uti­

cajne evropske kultumoistorij ske matrice, romantičarske i na­

cional ističke provenijencije, koja je postul irala jedinstvo i čisto­

tu nacije, države i jezika. To shvatanje je uveliko materijal izo­

vano kroz tendencije asimilacije etno-jezičkih manjina, i pro­

šireno tokom kolonizacije drugih kontinenata od strane evrop­

skih naroda i nj ihovih jezika. Jednojezičnost je tako postala ra­

sprostranjen mehanizam državne uprave, ali i simbol ekonom­

skog prosperiteta i političke moći . Ovaj stereotip do danas je

76

Page 77: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

zadržao svoju snagu, naročito u velikim evropskim državama

kao i shodištima osvajačkih poduhvata (Velika Britanija, Fran­

cuska, Španija, na drugi način i Nemačka) i u "evropeiziranim"

državama u Severnoj i Južnoj Americi i Australij i . Međutim,

on je u međuvremenu pustio koren i među upravljačkim elitama

u kolonijalizovanim zemljama Azije i Afrike, koje su u svojoj

težnji za razvojem posle osamostaljenja sledile takav način miš­

ljenja iako ih sopstvena tradicija i lokalna stvarnost nisu na to

upućivale. Naime, obični ljudi u svim tim multietničkim i mul­

tilingvalnim zemljama - a one su, ne zaboravimo, u većini -

odrasli su u jezičkom šarenilu i u višejezičnosti ne vide ništa

neobično, nego je čak doživljavaju kao svojevrsno bogatstvo

(upravo kao što se to kroz vekove često činilo i na evropskom

prostoru, sve do pojave nacionalnih država).

Ako, dakle napustimo pomenuti evropocentrični obrazac

i u kadar uhvatimo globalnu si tuacij u, videćemo da višejezič­

nost nije nešto izuzetno, što bi postojalo samo kod manjeg broja

zvanično višejezičnih zemalja (i nekih pojedinaca u njima), ne­

go sasvim normalna pojava koja u planetarnim razmerima čak

i preovlađuje. Masovnost ovog fenomena i njegove različite ma­

nifestacije pri tome su diktirale potrebu za proširivanjem i di­

ferenciranjem samog pojma višejezičnosti daleko izvan ogra­

ničenih i uprošćenih popularnih predstava.

Objektivan pregled ove problematike otkriva da višejezič­

nost sama po sebi nije bitan činilac društvenog napretka niti

nazadovanja, nego je presudno ono što se na institucionalnom

planu učini u vezi s tim obeležjem društva. Višejezičnost je,

77

Page 78: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

inače, nužno rasprostranjena već zbog samog broja i distribucije

jezika u svetu uopšte i u pojedinim državama posebno. Ovome

treba dodati migracije stanovništva u ratnim prilikama ili iz eko­

nomskih razloga, potom trgovinu, verske, kulturne i obrazovne

potrebe. Među činioce koji podstiču višejezičnost treba uvrstiti

i razvoj nacionalnih jezika s obzirom na njihove prednosti al i

i ograničenja, uključivanje u svetske tokove putem učenja jezika

međunarodnog raspona, industrijalizaciju i urbanizaciju, pol i­

tički federalizam, naučno-tehnološki razvoj i druge. Naročito

su manje zajednice - premda ne samo one - upućene na višeje­

zičnost kao zalogu svog identiteta, al i i prosperiteta u procesima

formiranja i transformisanja država. Za mnoge manjine, biti

obrazovan značilo je - i znači - biti dvojezičan. Pojedinci čij i

maternj i jezik nema zvaničan status u zemlji gde žive zapravo

moraju da postanu dvojezični ili višejezični, i to ne u bi lo kojim

jezicima nego obavezno u kombinaciji sa nekim dominantnim

zvaničnim jezikom okoline.

Suprotno od onoga što se često veruje, nije nimalo lako

utvrditi koliko je jezika u upotrebi u nekoj zajednici u nekom

datom trenutku. Ovo stoga što nije uvek unapred jasno šta treba

računati kao jedan jezik, i šta kao jezik u upotrebi . O prvom

pitanju već je dovoljno rečeno tokom našeg ranijeg razmatranja

jezičkog identiteta. A što se tiče drugog, samo ćemo da pitamo

da l i je , primera radi, na nivou sociolingvističkog makro-profila

neke državne zajednice relevantan podatak da se neki sasvim

slabo zastupljeni jezici nekada koriste, u strogo privatne svrhe,

u nekoliko porodica čiji su svi članovi dvojezični . Jasno je da

78

Page 79: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

su odgovori na ovakva pitanja uvek donekle proizvoljni. Mi,

međutim, nećemo moći da ul azimo u metodološke pojedinosti

ove vrste, nego ćemo pribegavati nekim neminovnim pojedno­

stavljenjima.

Imajući u vidu već rečeno, neće nas iznenaditi činjenica

da jednojezičnost na državnom planu uopšte nije norma, već

izuzetak - i to kranje redak. Pri tome, dakako, mislimo na fak­

tičko a ne na formalno priznato stanje . Naime, realno postojeća

višejezičnost može se, kako smo već imali pri like da zapazimo,

zvanično priznati i institucional izovati ili pak prikrivati i poti­

skivati - zavisno od opšte i jezičke poli tike date države u odre­

đenom periodu . Usled toga dolazi do prividnog paradoksa da

u zvanično višejezičnim zemljama po pravi lu ima manje dvo­

jezičnih pojedinaca nego u zvanično jednojezičnim državama.

Ovo zato što zvanično višejezične države zapravo samo garan­

tuju upotrebu dvaju i l i više jezika, a time i prava etno-jezičkih

grupa u svom sastavu, ne promovišući pri tome i individualni

bilingvizam. S druge strane, države koje su ozvaničile jedno­

jezičnost često se oblikuju na etnički i jezički izrazito mešanim

područjima, sa vel ikim brojem pojedinačno dvojezičnih govor­

nika u raznim kombinacijama. Države koje se o ovom pitanju

formalno ne izjašnjavaju takođe automatski potpadaju pod ovu

drugu kategoriju, kao jednojezične u jeziku većinskog naroda.

Daćemo nekoliko primera raskoraka između proklamova­

ne i stvarne situacije. U Evropi su neke države (kao Belgija, Švajcarska, Jugoslavija ili bivši Sovjetski Savez) zvanično više­

jezične, dok su druge (kao Francuska, Poljska, Bugarska i l i Grč-

79

Page 80: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

ka) formalno jednojezične, ali su u stvarnosti i one višejezične.

Reč je , unekoliko, o nivou posmatranja. Gledano u makro-per­

spektivi , "iz aviona" , Francuska il i Španija mogu da deluj u kao

jednojezične zemlje, kakvima se često i smatraju. Nešto bliži

pogled već otkriva, u prvom slučaju, uz francuski još i oksi­

tanski (provansalski) , katalonski , baskij ski, bretonski , flaman­

ski , nemački , ital ijanski i korzikanski ; a u drugom, uz španski

još i galicijski i ponovo katalonski i baskijski . A još neposred­

nije osmatranje sociolingvističkih mikrosredina, naročito većih

urbanih aglomeracija u Francuskoj , registrovalo bi i prisustvo

mnogih drugih, doseljeničkih jezika pretežno iz Evrope i se­

verne Afrike. Il i , slučaj Velike Britanije, tradicionalno zemlje

engleskog jezika, delimično obrubljene keltskim jezicima u po­

vlačenju. Ona je danas pravi Vavilon jer su u nju, doseljavanjem

iz bivših kolonija i migracijom evropske radne snage, dodatno

uneti mnogobrojni afrički , indijski, dalekoistočni, potom roman­

ski , s lovenski i drugi jezici - ukupno nj ih oko 100. Sl ično je,

iako u nešto manjim razmerima, i sa drugim zemljama prijema

ekonomske migracije.

Iz ovih, kao i ranije datih primera, vidimo da se višeje­

zičnost na državnom planu manifestuje u bar tri nivoa, a dife­

rencirano s obzirom na lokalne pri like. U Evropi tipično imamo

najpre jedan nacionalni jezik ili više nj ih. Potom, više jezika

nacionalnih ili bar jezičkih manjina, kao tradicionalnih i storij­

skih i "autohtonih" teritorijalnih grupacij a sa manj im i l i većim

pravima; ovakvih jezika može da bude i veliki broj , kao u Ju­

goslavij i , Rumunij i ili doskorašnjem Sovjetskom Savezu. A na

80

Page 81: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

sve ovo idu, naročito u pomenutim zemljama masovne eko­

nomske imigracije (uključujući sada i prekookeanske zemlje Se­

verne Amerike i Australi ju), jezici tzv. novih manjina - dete­

ritorijalizovanih "alohtonih" migrantskih populacija. Ti jezici

odskora unose veliku meru jezičke šarol ikosti i na prethodno

mahom monolingvalna područja . U Evropi se ovo odnosi , uz

već poimence navedene države, i na Nemačku , Holandiju, Bel­

giju, skandinavske zemlje i Švajcarsku. U ovoj poslednjoj, na

primer, danas živi više govornika turskog nego domaćeg na­

cionalnog jezika romanša ! Ovakvo dograđivanje jezičkog mo­

zaika zemalja imigracije ima relativno trajan karakter, jer se

doseljenički jezici mogu održati kao maternji bar u prve dve­

-tri generacije .

U SAD, Kanadi i Australiji , opet, imamo po jedan sloj

domorodačkih jezika u povlačenju, zatim dominantni sloj en­

gleskog (u Kvebeku i francuskog), i najzad sloj novodoseljenih

imigrantskih jezika, koji broji i do stotinak njih. A u Africi

južno od Sahare tipično nailazimo na troslojnu piramidu sači­

njenu od mnoštva lokalnih dijalekata i vernakulara u osnovi,

zatim od manjeg broja jezika šire regionalne komunikacije, tipa

li ngua franca, i, na vrhu, od jednog ili dva nacionalna odnosno

zvanična jezika. Drugde, kao u Indiji , ima i razuđenijih hije­

rarhija, kao što ćemo videti u nastavku. U svakom slučaju, vi še­

jezičnost je empirijska sociolingvistička činjenica sveta u kome

živimo i važan deo slike svakodnevnog života. Ovo opšte tvrđe­

nje vredi nezavisno od toga kako su gde regulisane sociološke

i poli tičke kategorije naroda, nacionalne manjine ili narodnosti ,

8 1

Page 82: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

domorodačkih i doseljeničkih etničkih grupa itd. - kategorije

koje se povećanom mobilnošću populacija i bržim promenama

u modernim uslovima ionako relativizuju.

Ako broj jezika na svetu podelimo sa brojem danas po­

stojećih suverenih država, dobićemo prosečnu vrednost od nekih

25 jezika po državi . (Ovom proseku odgovarala je i bivša Ju­

goslavija, ako računamo i sasvim slabo zastupljene jezike od

kojih su neki na izdisaju) . Faktički jednojezičnih državnih tvo­

revina ima neznatan broj - svega nekol iko, uglavnom u Evropi.

Bez većih rezervi ovde bi se jednojezični m mogli nazvati samo

Island i Portugal , uz minijaturne države Lihtenštajn, Monako i

San Marino (ali su npr. Andora i Luksemburg već trojezični).

Računa se da najviše država ima između l O i 50 jezika. Na

drugom kraju su vel ike multi lingvalne državne zajednice, naj ­

češće stvorene na teritorijama nekadašnjih imperija, odnosno

kolonija. Tako se pri najstrožim kriterijumima brojanja na ukup­

noj evroazijskoj teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza govori oko

130, a u Indiji bar 1 70 jezika. Grubo zaokruženo, broj jezika

u Indoneziji procenjuje se na 300, u Nigeriji na 400, a u Papui

Novoj Gvineji i do 750.

Vidimo, dakle, da su realno vtseJeztcne i bezmalo sve

zemlje koje ekspl icitno i l i implicitno priznaju samo jedan zva­

nični jezik na svojim teritorijama - iako je od oko 200 država

svega nekih 40 i službeno proglasilo svoju dvojezičnost i l i više­

jezičnost. U pogledu procentualne zastupljenosti većinskog je­

zika, ako takav postoji , razlike su velike. Samo dve trećine svih

država ima jedan jezik zajednički većini populacije. Od ovih,

82

Page 83: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

u svega desetak slučajeva većinskim jezikom govori preko 90%

stanovništva; to su, prema podacima koji ne moraju da budu

uvek verodostojni, Island, Portugal , Nemačka, Austrija, Japan

Severna i Južna Koreja, Bangladeš, Dominikanska Republ ika 1

Tunis . (Tu bi možda spadale i neke od zemalja za koje ne po­

stoji zvanična evidencija o upotrebi jezika, kakve su Grčka, Al­

banija ili Polj ska) . Ovakvom odnosu su bliske, ali iz raznih ra­

zloga klasifikaciono problematične, Francuska, Velika Britanija,

SAD i Kina. Pomenuti procenat znatnije pada, ali je još uvek

iznad 50%, u većini država (npr. bivša Jugoslavija i SSSR, Špa­

nija, Maroko, Malezija, Vijetnam). A u priličnom broju zemalja

mnogo manje od polovine stanovništva govori zvaničnim jezi­

kom, ili jezicima (npr. Gana, Nigerija, Tanzanija, Uganda, Se­

negal , Indija, Indonezija, Haiti) .

Sa već navedenim izuzetkom Islanda i Portugala, od ze­

malja koje se obično smatraju jezički "čistim" svaka ima i bar

poneku jezičku manjinu, makar i malobrojnu. Tako Japan ima

ainu, korejski i kineski kao manjinske jezike, a u Nemačkoj ,

pored autohtonih manjina kakve su danska i l i lužičkosrpska,

danas nalazimo i mnoge doseljeničke jezike (turski , srpskohr­

vatski , italijanski, grčki , portugalski itd.) .

U ovom smislu biće poučno da se na trenutak zadržimo

na jezičkoj situacij i SAD, kao službeno jednojezične zemlje ko­

ja je u stvarnosti izrazito višejezična. Pored engleskog na jednoj

strani, i više desetina autohtonih indij anskih i eskimsko-aleut­

skih jezika na drugoj , tu su nove desetine jezika unetih irni­

gracijom iz svih delova sveta. Prema zvaničnim podacima iz

83

Page 84: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

1976. godine, čak 28 miliona ili 13% svih državljana SAD pri­

javilo je neki maternji jezik koji nije bio engleski, pri čemu je

7% navelo i da taj jezik redovno upotrebljava. Nekima od tih

jezika govorili su milioni Amerikanaca; prvih pet po brojnosti

bili su španski, italijanski , nemački , francuski i poljski , svaki

sa preko mil ion govornika, a ukupno je bilo registrovano 27

jezika sa više od l 00.000 predstavnika ponaosob. A u jednom

popisu iz 1980. godine više od l 0% stanovnika iznad 5 godina

prijavilo je da im kućni jezik nije engleski; od toga je za skoro

polovinu taj jezik bio španski .

Ukupno uzev, izgleda da u SAD dugoročno ipak preo­

vlađuje tendencija postepenog prelaska na engleski, iako veoma

različito u pojedinim jezičkim grupama. To bi govorilo da je­

zička asimilacija ipak teče, premda se famozni etnički "lonac

za pretapanje" pokazao manje efikasnim nego što se očekivalo.

Važan izuzetak od ovog smera kretanja je samo španski , koji

raste velikom brzinom; po nekim podacima iz 1989. godine on

je možda već prebacio cifru od 20 miliona govornika. Ovo je

izazvalo reakciju u vidu pokreta - dosta snažnog ali u perspek­

tivi verovatno neuspešno g - da se engleski proglasi jedinim zva­

ničnim jezikom ove zemlje. (Ona, inače, kao ni druge anglo­

saksonske zemlje , nikada nije donela formalne uredbe ove vrste:

bez njih se uvek znalo ko je gazda u jezičkoj kući .)

Poznato je da se jednim jezikom može služiti jedna nacija

(il i druga etnička formacija) ili više njih, u istoj državi ili u

različitim državama; i obrnuto, ista nacija može da kori sti ra­

zličite jezike. Ovo ukazuje na veliku složenost odnosa jezika

84

Page 85: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

prema naciji i državi - do koje je, opet, došlo zbog činjenice

da su jezičke, etničke i pol itičke granice kroz istoriju mahom

izrastale na različite načine i retko su kad podudarne. Potpuna

podudarnost između jezika i države u čistom vidu - tako da

ogromna većina svih govornika jednog jezika živi u jednoj dr­

žavi , a da ova nema drugih jezika osim možda brojčano bez­

načajnih manjina - sasvim je izuzetna. Prema nekim analizama,

ovo bi moglo da važi samo za Island, Maltu, Japan, Tajland i

Malgašku Republ iku, a uz veće rezerve eventualno još za Ma­

đarsku i Tursku. Neuporedivo je češći raskorak, veoma često

sasvim drastičan. U Francuskoj su, na primer, jezičke i državne

granice nepodudarne uglavnom po rubovima, što daje uti sak

nedovoljno izoštrene sl ike (kao kada se vidi "dvostruko"). Al i

odstupanje je znatno veće već u susednoj Belgiji, koja kao država

postoji od 1830. godine, dok je po sredini preseca germansko-ro­

manska jezička granica stara 1.000 godina. Ista granica ide i kroz Š vajcarsku. A stvari su, dakako, još mnogo komplikovanije u zem­

ljama tzv. Trećeg sveta, što smo već imali prilike da zapazimo.

Manifestacije društvene višejezičnosti

Najopštije govoreći , višejezičnost se i spoljava na društve­

nom i na pojedinačnom planu. U nauci se ova razlika obično

terminologizuje kao opozicija između socijetalnog i individual­

nog bilingvivna, pa ćemo se i mi u daljem izlaganju služiti

ovim terminima. (Za razliku od "socijalnog", što se odnosi na

društvene fenomene uopšte, "socijetalno" upućuje na neku od­

ređenu društvenu zajednicu) . Kada se na socijetalnom planu go-

8 5

Page 86: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARS KI

vori o višejezičnosti , taj pojam uglavnom ima široko i neutralno

značenje ("upotreba više od jednog jezika u nekom društvu" ) ,

ne govoreći ništa o funkcionalnoj raspodeli tih jezika. Ako se

pak žel i naglasiti postojanje takve distribucije pri kojoj se jedan

jezik i l i varijetet upotrebljava za određene funkcije a drugi za

neke druge funkcije, to se ističe posebnim terminom diglosija,

odnosno triglosija i l i poliglosija kada je potrebno takvo preci­

ziranje . (Etimološki , reči bilingvizam i diglosija obe znače 'dvo­

jezičnost' , al i je prva sačinjena od latinskih a druga od grčkih

elemenata, sa navedenom specijalizacijom značenja.)

U užem smislu, diglosija označava funkcionalni rascep pri

kome se jedan varijetet nekog jezika koristi za tzv. više funkcije

(administracija, kultura, više školstvo), a drugi vari jetet istog jezika

za tzv. niže funkcije (neformalna svakodnevna komunikacija). Ta­

kav odnos postoji , na primer, između dva varijeteta novogrčkog

(katarevusa i dimotiki), savremene verzije klasičnog arapskog i

razl ičitih arapskih govornih dijalekata u pojedinim arapskim zem­

ljama, ili standardnog nemačkog i nemačkog dijalekta u Švajcar­

skoj . U širem smislu, o diglosiji se govori i kada su različiti jezici

(a ne samo njihovi varijeteti) raspoređeni po funkcijama, neretko

u lepezi - karakterističnoj za poliglosiju - koja se ne može svesti

na prostu opoziciju "višeg" i "nižeg" . Ima, tako, zemalja u kojima

se jedan jezik ili varijetet koristi u porodici, drugi za govornu

komunikaciju na poslu, treći u obrazovne il i administrativne svrhe,

četvrti možda za verske obrede, i sl ično.

Veoma često opšta višejezičnost u nekoj državi sadrži kom­

ponente diglosije. Tako je mala kneževina Luksemburg suštinski

86

Page 87: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

trojezična, ali uz izvesnu specijal izaciju po funkcijama. Tamo

se, primera radi, može desiti da se u nekoj parnici svedoči na

luksemburškom dijalektu nemačkog kao osnovnom govornom

varijetetu stanovništva, da se rasprava među advokatima vodi

na francuskom kao jeziku prestiža, a da se presuda formuliše

na standardnom nemačkom kao poslovnom jeziku! U Tunisu

se bilingvizam između arapskog i francuskog kombinuje sa već

pomenutom diglosijom unutar arapskog. Do složenog ukrštanja

ovih odnosa može doći i u sasvim malim zajednicama. U se­

verozapadnoj Istri većina italijanskog etničkog stanovništva je

dvojezična sa italijanskim i slovenačkim, ali još uz dvostruku

diglosiju (standardni i lokalni dijalekatski varijeteti obaju jezika) .

Što se tiče odnosa između socijetalnog i individualnog bi­

lingvizma, tu ima više mogućnosti koje se mogu svesti na tri

osnovna slučaja, šematski prikazana na Slici 7.

II m

- - -�JezikA � JezikB

Slika 7.

87

Page 88: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

Kod tipa I, u državi zajedno žive dve monolingvalne gru­

pe, sa samo manjim brojem bilingvalnih pojedinaca preko kojih

se ostvaruje kontakt između nj ih; to je, dakle, dvostruki mono­

lingvizam (primeri: Belgija, Kanada, Švajcarska, bivša Čeho­

slovačka) . Bilingvalnih pojedinaca ima, na primer, u Belgiji i

Kanadi svega 13-16%, a one su zvanično dvojezične zemlje.

Kod tipa II, pripadnici obeju grupa su i pojedinačno u

većini bilingvalni, što je dvosmerni i l i simetrični bilingvizam

(primeri : Tanzanija, Paragvaj , delovi Indije, gde se individualni

bilingvizam penje i do 90% stanovni štva) .

Kod tipa III, jedna grupa je dvojezična (po pravilu man­

j inska) a druga jednojezična (većinska) . To je jednosmerni ili

asimetrični bilingvizam (primeri : jezici nacionalnih manjina i

većinskih naroda u Jugoslavij i i širom Evrope, jezici domoro­

dačkih i doseljeničkih populacija prema vel ikim nacionalnim

jezicima na drugim kontinentima) . Često su bilingvalni skoro

svi pripadnici manj inskog, a eventualno samo neki govornici

većinskog jezika. No u bilo kom slučaju, socijetalnog bil ingviz­

ma zapravo i nema bez neke mere individualnog bilingvizma.

Ovo je, dakako, samo teorijska šema; sam život je kom­

plikovanij i , jer obično nalazimo u i stoj državi više od dve grupe

i dva jezika - kako se delimično može videti i iz datih primera.

Ipak ta tipologija može da pomogne u percipiranju složenih

odnosa između socijetalnog i individualnog bilingvizma. A čega

sve ima "na terenu", to možemo da ilustrujemo primerima grada

Madine u Gani, gde je u kontaktu preko 80 jezika, pri čemu

88

Page 89: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

većina stanovnika govori bar po tri , i l i pograničnog područja

Brazila i Kolumbije, gde svega 10.000 ljudi govori oko 25 je­

zika, a većina pojedinaca dva ili tri .

Istovremeno, ovakvo posmatranje unosi korekcije u pre­

thodno izloženu sliku višejezičnosti pojedinih zemalja. Uz sve

što je rečeno o veoma izraženom socijetalnom bilingvizmu u

SAD, sada možemo dodati da je tamo ogromna većina stanov­

ništva pojedinačno ipak jednojezična, sa svega nekih 6% ak­

tivnih "svakodnevnih" bilingvala. (Ovde je relevantna razlika

između iskazivanja o maternjem jeziku i o redovnoj upotrebi

jezika, impl icitna u ranije datim statističkim podacima, uz do­

datnu napomenu da u SAD ima možda l% "neengleskih" mo­

nolingvala) . Sa stanovišta individualnog bilingvizma, dakle, ova

zemlja se može legitimno videti i kao suštinski jednojezična,

što ipak samo unekoliko opravdava uobičajena shvatanja. Skra­

ćeno se može reći da je tu u opticaju mnogo jezika ali između

srazmerno malog procenta stanovnika - za razliku od Paragvaja,

na primer, gde su samo dva jezika al i ih del i vel ik procenat

državljana.

Sa upravo izloženom problematikom u vezi je i razlika

između teritorijalnog i personalnog principa u institucionaliza­

cij i bilingvizma na državnom nivou. Prvi princip podrazumeva

teritorijalnu razdvojenost, gde svaki jezik ima sva prava na

svom zemlj ištu, što odgovara zemljama pomenutim uz tip I (a

koj ima se sa ovog stanovišta uglavnom može dodati i dosko­

rašnja Jugoslavija). Drugi princip predviđa ravnopravnu upo­

trebu svakog jezika bilo gde u zemlj i , odnosno na području

89

Page 90: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

njegovog važenja. On je teže ostvariv i ređe zastupljen - u Juž­

noj Africi važi za belce koj i govore bilo afrikans bilo engleski,

a u Kanadi , inače teritorijalno ustrojenoj , prihvaćen je samo na

federalnom nivou uprave. Slične kombinacije jednog principa

na nižim a drugog na višim administrativnim instancama nala­

zimo u Finskoj i Jugoslavij i .

Najzad, u pogledu trajnosti bi lingvizam može da se ispolj i

kao stabilan (što odgovara etničkom i kulturnom plural izmu)

ili pak prelazan (što vodi asimilacij i manjinske grupe u većin­

sku) . Stabilnost je mahom obeležje tipa I, donekle i tipa II,

dok prelaznost označava međufazu između monolingvizma u

jednom i potom u drugom jeziku, i česta je kod bilingvalnog

segmenta u tipu III . Tada, naime, manjina polazi od svog ma­

ternjeg jezika, potom vremenom postaje bilingvalna radi pro­

speriteta u većoj zajednici , da bi na kraju sasvim prešla na do­

minantni jezik većine (v. Sliku 2 u 1. poglavlju). U SAD, na

primer, većina jezičkih manj ina ispoljava ovu vrstu bilingvizma,

kao i u Australij i i Kanadi (u ovoj drugoj sa izuzetkom insti­

tucionalno zaštićenog francuskog, naročito u Kvebeku) .

Društvena kontrola višejezičnosti

Jezički kontakti u uslovima višejezičnosti često prerastaju

u jezičke konflikte - sukobe pri kojima jezik postaje važan s im­

bol različitih etničkih, političkih, socijalnih , ekonomskih, admi­

nistrativnih i drugih pripadnosti i interesa. Tu deluju različiti

činioci : etnički identitet, nacionalna i politička afirmacija, kao

90

Page 91: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

i napetosti u odnosima između autohtonih i doseljenih, većin­

skih i manjinskih, urbanih i ruralnih, bogatih i siromašnih po­

pulacija. Pri tome se društvena nejednakost ispoljava i kao je­

zička neravnopravnost, u kontekstu višejezičnosti , širenja ili uz­

micanja jezika i srodnih pojava, a na osetlj ivom području je­

zičkih prava aktuelizuju se i pitanja širih građanskih, nacional­

nih i ljudskih prava. Konfliktne pojave ove vrste poznate su

širom sveta, a posebno izrazite, pa i dramatične oblike povre­

meno su dobijale u Indij i , Kanadi, Belgij i , Jugoslavij i i drugde.

Otuda ima mnogo pitanja u vezi s jezičkom praksom, po­

sebno u višejezičnim zajednicama, koj a treba sistematski i ra­

cionalno rešavati na institucionalnom nivou. Ovaj kompleks

problema, koj i dodatno obuhvata i one razmotrene i l i nagovešte­

ne na drugim mestima u ovoj knjizi , ide u domen jezičke po­

litike i planiranja jezika. Jezička politika je politika jednog druš­

tva u oblasti jezičke komunikacije - to jest, skup stavova, prin­

cipa i odluka koj i odražava odnos tog društva prema sopstve­

nom verbalnom repertoaru i komunikacij skom potencijalu . Je­

zička pol itika u ovom smislu je po svojoj prirodi prevashodno

u nadležnosti političkog odlučivanja, dakako u saradnji sa struč­

njacima za jezičku, pravnu i sociološku problematiku. Plani­

ranje jezika jeste skup konkretnih mera koje se u okviru prih­

vaćene jezičke politike preduzimaju u cilju usmeravanja jezičkog

razvoja, odnosno delovanja na jezike kako bi se oni u što većoj

meri osposobili za obavljanje svojih funkcija u komunikacij i i

stvaralaštvu članova zajednice. Planiranje jezika je otuda više u

kompetenciji samih jezičkih stručnjaka.

9 1

Page 92: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Među važne zadatke jezičke politike ide određivanje koji će od zastupljenih jezika dobiti status nacionalnih, odnosno zva­ničnih, te kako će biti obezbeđivana prava predstavnika ma­nj inskih jezika. Neka od ovih pitanja mogu se, u skladu sa tra­dicijom i sa opštom politikom određene zemlje, manje-više pre­pustiti praktičnoj samoregulaciji uz izvesne lokalne ili profe­sionalne inicijative (tipično npr. za zemlje engleskog jezika, gde, kako smo videli, ne postoji kategorija zvaničnog jezika). A mogu se i normativno uređivati putem ustavno-pravnog re­gulisanja (najpodrobnije razrađenog, na svim stepenima admi­nistracije, u zemljama kao što su Belgija, Švajcarska i Kanada).

Prema jednom kanadskom istraživanju iz 1976. godine, od 147 suverenih država čiji su ustavni dokumenti pregledani, 110 ih je imalo i odredbe koje se tiču jezika (uključujući 18

od 22 federalne države). Te odredbe uglavnom su se odnosile samo na službenu upotrebu jednog ili više jezika. U redim slu­čajevima, među kojima su malopre pomenute razvijene višeje­zične zemlje Zapada, predmet dodatnog zakonskog reguli sanja je i neslužbena ali j avna upotreba jezika na područjima rada, trgovine, poslova, komunikacija i kulture.

U zemljama u kojima dominira jedna etnička nacija, status zvaničnog jezika po pravilu pripada samo njenom jeziku, dok se manjim jezicima mogu garantovati određena prava. (Izuzetak je Finska, koja je zvanično dvojezična zbog samo 6% pripad­nika švedske manj ine, koja tu ima i svoj sopstveni univerzitet). Kada nije takav slučaj, zvaničan status može da ima više j ezika: dva (Čehoslovačka, Belgija, Irska, Kanada, Kamerun itd.), tri

92

Page 93: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

(kao Švajcarska), četiri (kao Singapur) ili još više (kao Jugo­slavija, SSSR, Indija). U ovom potonjem slučaju neretko nala­zimo hijerarhij sku organizaciju različitih stepena službene i jav­ne upotrebe jezika. U Nigeriji, na primer, engleski služi kao glavni jezik opštenacionalne i naročito internacionalne komu­nikacije, dok u unutrašnjem međuetničkom opštenju funkcio­nišu rašireniji domaći jezici hao hausa, igbo i joruba. U istočnoj Africi (Tanzanija, Kenija, Uganda) u ovom drugom sloju do­minira svahili. U svim pomenutim afričkim zemljama postoji i širok donji sloj etničkih jezika, mahom bez ozvaničenog statusa.

Ovakva slojevitost još je izraženija u Indiji. Tu nalazimo hindi i engleski kao zvanične jezike na saveznom nivou (pri čemu ovaj drugi zvanično funkcioniše j oš i na nivou nekih od država-članica Indijske unije). Potom dolazi čak 14 domaćih jezika kao zvani čnih u pojedinim državama, zatim još više većih ali nezvaničnih jezika koji su ipak u određenom smislu priznati u javnoj komunikaciji, i najzad nepregledno mnoštvo sitnijih etničkih jezika i varijeteta bez ikakvog javnog statusa. Osobena hijerarhij a službene upotrebe jezika postoji i u Jugoslaviji, kako ćemo videti u narednom odeljku ove knjige. Što se pak tiče nacionalnih i jezičkih manjina, njihova jezička prava u svetski m razmerima variraju od veoma velikih (Finska, Jugoslavij a) do sasvim ograničenih ili nikakvih (Francuska, Grčka, Albanija, Bugarska).

U okviru planiranj a jezika vodi se briga o izradi i reformi sistema pisanj a za pojedine jezike, njihovoj standardizaciji i funkcionalnom osposobljavanju, izgrađivanju stručnih termino-

93

Page 94: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

logij a i drugom. Neka od važnih pitanj a iz domena jezičke po­litike i planiranja jezika imaju i svoje naglašeno internacionalne aspekte, posebno s obzirom na aktuelni razvoj komunikacija, nauke i tehnologije, kao i povezivanje kroz rad međunarodnih organizacija, poslovnih firmi i drugih ustanova. Tu spadaju, pri­mera radi, internacionalna standardizacij a naučnih i stručnih ter­minologija, čiji rad objedinjuju razni svetski centri i komisije, i obezbeđivanje reprezentativne a optimalne komunikacije u te­lima kao što su Organizacij a ujedinjenih nacija, Evropska unij a, Svetska zdravstvena organizacija, UNESKO i mnoga druga. U njihovom delovanju, u koje je uključen veći broj jezika, veoma je aktuelan problem prevođenja, koje je i inače - uz učenje drugih jezika - od davnina jedan od glavnih načina prevazi­laženj a jezičke raznolikosti. Ujedinjene nacije, na primer, u svom radu priznaju 6 zvaničnih jezika (engleski, španski, ruski, francuski, kineski i arapski). A Evropska unija operiše čak sa l l jezika svojih zemalja-članica (engleski, francuski, nemački, španski, portugalski, italijanski, holandski, danski, švedski, fin­ski i grčki) - što ukupno daje 1 1 0 prevodilačkih parova!

Ali ima još dosta jezika koji mogu da budu od značaja u međunarodnoj komunikaciji. Američko ministarstvo obrazo­vanj a obj avilo je 1 985. godine spisak od 1 69 jezika koje je ocenilo kao "kritične" u smislu da njihovo poznavanje može da unapredi značaj na naučna istraživanja ili - sa američkog sta­novišta - nacionalne interese u ekonomij i ili bezbednosti (među njima su i srpskohrvatski, slovenački i makedonski). Ovaj po­datak ima samo uslovnu vrednost, jer bi spisak svakako u ne-

94

Page 95: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

čemu bio drukčij i da su ga sastavlj ali, recimo, Rusi. Ipak, može se bar grubo uzeti da između 150 i 200 jezika (ovako ili onako, koji više koj i manje) može da pretenduje na neki udeo u me­đunarodnoj razmeni. Što bi onda značilo da domašaj svih preo­stalih jezika praktično ni u čemu ne ide dalje od njihovih lokalnih zajednica: odista porazan bilans za 97% svih jezika sveta!

Kao što je poznato, u poslovima oko terminologiJ i pre­vođenja danas pomaže moćna elektronska tehnologija. I kad nju pominjemo, dodaj mo da se, generalno govoreći, smanjuje raspon tolerancije jezičke raznolikosti idući od ranij1h perioda i primitivnih zajednica ka savremenom tehnološkom dobu. Nai­me, nepismena društva lako tolerišu male i veoma različite je­zike i dijalekte. Pismene zajednice, posebno počev od izuma štampe, favorizuju standardizovane jezike sa malo diJalekatskih varijacija. Elektronski mediji tipa radij a i televizije poJstiču ve­će jezike uz nivelaciju njihovih unutrašnjih razlika. Ndjzad, pri­rodi računara najbolje odgovara jedan vel iki jezik ih vrlo malo takvih. Sve ovo ne treba, dakako, apsolutizovati mti iz toga izvlačiti prenagljene zaključke, ali se naznačena opšta tenden­cija ipak dosta j asno ocrtava, pa pri svakom ozbiljniJem dugo­ročnom planiranju jezičkog razvoja u modernim uslovima treba uzimati u obzir i njene implikacije.

Možemo da zaključimo da jezička politika i planiranje je­zika, na nacionalnom i internacionalnom planu, slute kao svo­jevrstan regulator višejezičnosti, omogućujući da do jačeg izra­žaja dođu njene nesumnjive prednosti, a da se njeni negativni aspekti drže pod kontrolom. Bez takvih društvenih intervencija

95

Page 96: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

verovatnij i bi bio obrnut smer daljeg razvoja događaja, kako u

pojedinim višejezičnim zemljama tako i u svetu u celini.

Jezici u bivšoj Jugoslaviji

U završnom odeljku ovog poglavlja, u vidu svojevrsnog ilustrativnog dodatka, izložićemo skicu jezičke situacije u do­jučerašnjoj Jugoslavij i, verujući da će ovakav sažet ali višestran prikaz biti zanimljiv čitaocu ove knjige. Ići ćemo redom koj im su pojedine teme razmatrane u celom prethodnom tekstu, s tim što ćemo taj sled povremeno dopunj avati i nekim aspektima koji u našem opštem pregledu, čij i su predmet bar potencijalno bili svi jezici sveta, nisu mogli da budu dota�uti.

Pod Jugoslavijom ćemo podrazumevati - kao što smo to činil i i ranije u ovoj knjizi - državu koja j e na ovim prostorima postojala do raspada tokom 1991. godine. Jedino tako može se dati jedna koherentna sociolingvistička slika. Iako ova slika u mnogo čemu već pripada prošlosti, ni zbivanja u sadašnjosti ni stanje koje će se uspostaviti u budućnosti neće moći da se shva­te bez razumevanja podloge koja je u njoj oslikana. (Šira oba­veštenja o sociolingvističkom profilu SFRJ mogu se naći u ra­dovima Dubravka Škiljana i Augusta Kovačeca navedenim u Bibliografiji, koji su bili od posebne koristi i pri izradi ovog prikaza). Skup svih jezika koji se govore u ovako shvaćenoj Jugoslavij i nazivaćemo jezicima Jugoslavije i l i jugoslovenskim jezicima, isključivo iz praktičnih razloga, iako za većinu nj ih ovo nije matična zemlja.

96

Page 97: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Koliko se jezika govorilo u toj Jugoslaviji? Nekome se može činiti da je bar ovaj podatak poznat i nesporan, ali ipak nije tako: teškoće prebrojavanja sa kojima smo se suočili već u l. poglavlju delimično važe i ovde, pa opet zavisi šta se sve računa. Ako brojimo samo standardne jezike, njih ima 14, ali ako uključimo i nestandardizovane govorne idiome ovaj broj se skoro udvostručuje. Maksimalan broj jezika u Jugoslaviji, autohtonih u tom smislu što su zastupljeni na ovoj teritoriji bar oko sto godina, makar i sa sasvim malim brojem predstavnika, mogao bi da bude 27. Ova cifra svakako će mnoge da iznenadi, koliko god im inače bila bliska predstava o Jugoslaviji kao zem­lji mnogih jezika. U Tabeli 3 dat je spisak prvih 15 jezika, rangiranih prema zaokruženom broju govornika po popisu sta­novništva iz 1981. godine. (U trenutku dok ovo pišemo popis za 199 1. godinu je obavljen, ali konačni rezultati još nisu ob­javljeni.)

Tabela 3.

l . srpskohrvatski ... 16,400.000 9. slovački ....... . ... .. 74.000

2. slovenački ........... 1 ,760.000 10. rumu nski ........... 60.000

3. albanski ............... 1 ,750.000 ll. bugarski.. . .......... 37.000

4. makedonski . . . . . . . . . 1 ,370.000 12. rusinski .............. 19.000

5. mađarski ................. 410.000 13. italijanski ....... ... 19.000

6. romski .............. ...... 140.000 14. češki .................. 16.000

7. vlaški ........... ........... 135.000 15. ukrajinski ............ 7.000

8. turski . ............ ..... ...... 82.000

97

Page 98: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Jezici još manji od ukrajinskog, čiji je broj govornika po pravilu teško a nekad i nemoguće utvrditi, mogu se grubo po­deliti u tri grupe, rangirani opadajućim redom unutar svake od njih, kako sledi.

l - između nekoliko hiljada i jedne hiljade: nemački, ruski, poljski, grčki, juručki, meglenorumunski, istrorumunski.

2 - između nekoliko stotina i jedne stotine: arbanaški, čerke­ski, istroromanski.

3 - između nekoliko desetina i nekoliko pojedinaca: jermen­ski, jevrejskošpanski/ladino, jevrejskonemački/jidiš.

Idiomi u ovoj poslednjoj kategoriji već su sasvim na iz­disaju, a poslednji navedeni praktično je iščezao i možda ga ne bi trebalo više ni računati.

Dati brojevi govornika odnose se na izjašnjenja o mater­njem jeziku prilikom popisa. Međutim, neki od ovih jezika, a naročito jezici jugoslovenskih naroda, koriste se u većem broju i kao drugi jezici. Srpskohrvatski, koji je maternji jezik blizu 75% ukupne ondašnje jugoslovenske populacije, i u tom po­gledu daleko prednjači na spisku, usvajaju kao nematernji jezik mnogi u preostaloj četvrtini, bilo formalno ili neformalno. Slič­no tome, !talijani i Mađari u Sloveniji po pravilu govore i slo­venački, dok se Albanci često dodatno služe srpskohrvatskim na Kosovu a makedonskim u Makedoniji. Ima i nešto dvosmer­nog bilingvizma, kada pripadnici većinskih jezika takođe usva­jaju manjinske jezike grupa sa kojima žive u etno-jezički me­šanim zajednicama. Uopšte uzev, što se ide niže na listi jezika

98

Page 99: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

sve je viši procenat bil ingvizma (pa i trilingvizma) među nji­hovim govornicima, da bi kod predstavnika brojčano najslabijih jezika, bez izuzetka bar dvojezičnih, i sam pojam maternjeg jezika izgubio svoje uobičajeno značenje. U ovim slučajevima, ali i nekim drugim, uz bilingvizam se može naći i izrazita di­glosija.

U vezi sa brojčanom snagom može se govoriti i o vital­

nosti, shvaćenoj dijahronijski ili sinhronij ski. Dijahronijski, upoređivanjem broj a govornika od jednog popisa do drugog, utvrdili bismo da neki jezici stabilno rastu (uglavnom naj veći), da drugi održavaju osnovnu ravnotežu, dok treći neprekidno gu­be govornike (gotovo svi manj inski jezici, ali neravnomerno). A sinhronijski, kao jedna mera vitalnosti mogao bi da posluži odnos veličine jezičke zajednice, definisane kao skup svih go­vornika datog jezika u Jugoslaviji, prema veličini etničke za­jednice asocirane s tim jezikom. Ove dve velične uglavnom su približno podudarne, ali ima i značajnih odstupanja. Tako su 1981. godine neki jezici (i talijanski, rumunski, makedonski, bu­garski, albanski) imali više prijavljenih govornika nego što je bilo deklarisanih pripadnika odgovarajućih etničkih kolektiva. Srpskohrvatski (računajući sve narode koji njime govore kao maternjim) i slovenački iskazali su poklapanje pomenutih vred­nosti, dok su svi drugi jezici za koje postoje podaci imali manje govornika u poređenju sa brojem članova odgovarajućih etnič­kih zajednica. Posebno nisko na ovoj listi stoji ukrajinski, sa 7.000 govornika prema 12.000 deklarisanih Ukraj inaca. (Ovde nismo uzeli u obzir nestandardizovani vlaški i samo delimično

99

Page 100: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

standardizovani romski, koji predstavljaju dve krajnosti: govor­nici vlaškog višestruko premašuju izjašnjene Vlahe, dok govor­nika romskog ima bar tri puta manje od procenjenog - iako u

popisu drukčije iskazanog - broj a etničkih Roma.)

Opštije uzev, raskorak između iskaza o jeziku 1 onog o nacionalnoj pripadnosti srazmerno je značajan: znatno iznad 500.000 stanovnika doskorašnje Jugoslavije ne govori mater­njim jezikom koji bi se očekivao na osnovu njihove nacionalne pripadnosti. Na svoj način, ovaj podatak govori i o složenosti odnosa između jezika i nacije. A sa ovde razmatranog gledišta, vitalniji su jezici koji brojčano nadrastaj u svoje etničke zajed­nice, a manje vitalni su oni kod kojih je obrnuto. Za ove potonje može se, bar teorijski, pretpostaviti brži tempo gašenja usled ubrzane asimilacije.

Sa genetskog stanovišta, jezici Jugoslavije mogu se pode­liti na slovenske, neslovenske indoevropske, i neindoevropske. Zastupljeni slovenski jezici dele se na južnoslovenske (srpsko­hrvatski, slovenački, makedonski, bugarski), zapadnoslovenske (češki, slovački, rusinski, poljski) i istočnoslovenske (ukrajinski, ruski). Od romanskih jezika nalazimo različite rumunske dij a­lekte (dakorumunski, kome odgovara i standardni rumunski, vlaški ili arumunski, meglenorumunski i istrorumunski), potom italij anski i, sasvim marginalno, istroromanski i jevrej skošpan­ski. Od germanske grupe, nemački i neki eventualni ostatak jevrej skonemačkog. Druge indoevropske ogranke predstavljaju albanski (uz malo ostrvo arbanaškog dijalekta), grčki, romski 1, marginalno, jermenski. Od neindoevropskih porodica zastu-

100

Page 101: Ranko Bugarski - Jezici

JeZICI

pljene su uralska (ugro-finska grana: mađarski) , altajska (tur­

kička grana: turski , juručki) i, ponovo marginalno, kavkaska

(čerkeski) .

Unutar pojedinih jezika postoje različiti stepeni dijalekat­

skog diferenciranja. Ono je izrazitije kod većih jezika koj i zah­

vata ju šire teritorije (naročito srpskohrvatskog) a mnogo manje,

i l i odsutno, kod sasvim malih jezika koji preživljavaju u enkla­

vama.

Genetski različiti, jezici Jugoslavije su međusobno bli ski

ili udaljeni i u tipološkom pogledu. Takva bliskost najveća je

unutar slovenske grupe, ali se distanca javlja kada je reč o uda­

ljenijim indoevropskim i neindoevropskim jezicima (kakvi su

albanski ili romski, odnosno mađarski ili turski) . Ali i unutar

jednog jezika, kakav je slučaj sa srpskohrvatskim, može se naići

na sasvim izuzetan raspon tipoloških varijacija između pojedi­

nih dijalekata - recimo, u prozodijskim ili padežnim sistemima.

Uzeti zajedno, genetski i tipološki činioci uveliko odre­

đuju stepen uzajamne razumljivosti. Uz neke izuzetke, predstav­

nici različitih dijalekata istog jezika mogu međusobno da opšte,

manje-više uspešno, čak i bez pribegavanja standardnom vari­

jetetu ako takav postoji i ako im je dostupan. Ovo je utol iko

lakše što je ostalo malo "dstih" dijalekata i što se govorna

obeležja danas mnogo lakše šire preko tzv. dijalekatskih grani­

ca. Međutim, važnija od ovoga je činjenica da je takva polu­

komunikacija, kako je rečeno u l. poglavlju, u značajnoj meri

moguća bar između govornika južnoslovenskih jezika. S druge

101

Page 102: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

strane, razumljivosti nema kada je reč o naj većim jezicima ma­

njina (albanskom, mađarskom, turskom, romskom), ni unutar

ove kategorije ni prema južnoslovenskim jezicima. U takvim

·slučajevima komunikacija u Jugoslavij i u potpunosti zavisi od

poznavanja sagovornikovog jezika i l i pak od zajedničkog znanja

nekog trećeg jezika.

Sada prelazimo na prostorne odnose, uz osvrt i na neke

nj ihove prateće pojave. Geolingvistički, srpskohrvatski zauzima

š iroko centralno područje Jugoslavije, dok ga drugi jezici ma­

nje-više okružuju ili obrazuju enklave na njegovoj teritorij i . A

geopolitički, na jednoj strani su srpskohrvatski, slovenački i ma­

kedonski kao u punoj meri domaći jezici , odnosno jezici jugo­

slovenskih naroda, dok su u odnosu prema njima svi preostali

jezici u pograničnom položaju ili u situaciji dijaspore. Drugim

rečima, ital ijanski , mađarski, rumunski, bugarski i albanski u

suštini obrazuju krug rubnih područja duž jugoslovenskih gra­

nica, prelivajući se preko njih i tako stvarajući kontakt sa ma­

ticom svojih govornika u susednim državama, dok drugi jezici

(kao češki , slovački, ukrajinski , turski) ostaj u izvan takvog kon­

takta. Donekle poseban slučaj predstavljaju jezici kao romski ,

vlaški i rusi nski , za koje se ne može (ili ne može više) reći da

imaj u neku određenu matičnu zemlju izvan Jugoslavije.

Sa ovim je povezano pitanje relativne kompaktnosti, od­

nosno difuznosti jezičkih zajednica. Dok u većini slučajeva go­

vornici jednog jezika žive na kontinuiranoj teritorij i , eventualno

obrazujući dodatne "džepove" drugde, romski i vlaški su rasuti

po širim prostorima jer su njima, bar prvobitno, govorile pre-

102

Page 103: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

težno nomadske populacije. Difuzni su ranije bili i idiomi raznih

jevrej skih zajednica, sada u procesu gašenja. Difuznost je još

uvek karakteristična za malobrojne govornike jezika kao što su

ruski, poljski , nemački i grčki , danas uglavnom raštrkane po

razl ičitim urbanim sredinama.

Geografsko susedstva i ovde dovodi do kontakata, inter­

ferencije, pozajmlj ivanja i srodnih pojava. Tu postoje varijacije

koje zavise, s jedne strane, od genetske i tipološke bl iskosti ili

udaljenosti jezika u kontaktu, a s druge strane, od veličine i

statusa nj ihovih entičkih zajednica. Kontakti su po pravilu in­

tenzivniji , a interferencija i pozajmlj ivanje obuhvatniji , u slučaju

blisko srodnih jezika, dok oni između kojih je distanca veća

ispoljavaju i veći otpor prema takvim uticajima.

Na primer, svi jezici nacionalnih manjina u Vojvodini po­

zajmljuju iz srpskohrvatskog, bilo direktno ili putem kalkiranja

(preslikavanja strukture nekog segmenta drugog jezika uz ko­

rišćenje domaćih elemenata), ali ovakve intervencije lakše se

primaju u slovačkom ili rusinskom, čak i rumunskom, nego u

mađarskom. A nestandardizovani idiomi bez institucionalne zaš­

tite, kojima se služe populacije niskog statusa u poodmakloj

fazi asimilacije, neretko obilato pozajmljuju od prestižnih su­

sednih jezika čak i kada su ovi prilično udaljeni genetski i ti­

pološki . Tako su, primera radi, fonološki i gramatički sistemi

raznih rumunskih dijalekata i jevrejskošpanskog prihvatili struk­

turalno sasvim neočekivana obeležja u kontaktu sa lokalnim ob­

licima srpskohrvatskog i makedonskog.

1 03

Page 104: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

Među arealnim pojavama ovde treba podsetiti i na bal­

kanski jezički savez, pomenut u 3. poglavlju, u okviru koga se

razvij aju zajedničke gramatičke crte. Onome što je o tome već

rečeno dodaćemo samo da tu postoj i i dodatno dejstvo "spolja",

u vidu zajedničkog kulturnog sloja, poreklom iz turske civili­

zacije , u odgovarajućim segmentima rečnika svih balkanskih

jezika. Ovi turcizmi pribl ižavaju te jezike uprkos nj ihovoj raz­

nolikosti i omogućuju izvesno kulturno razumevanje među nj i­

hovim govornicima. S lične pojave mogu se naći i izvan jezičkih

saveza u uobičajenom smislu reči - u Istri , na primer, gde su

lokalni romanski i hrvatski dijalekti pod snažnim kulturnim uti­

cajem italijanskog .

Šire govoreći, jugoslovenski jezici utiču jedni na druge

na razne načine i u različitim stepenima. Takvi uticaj i u načelu

mogu da budu uzajamni ako je reč o jezicima uporedlj ivog sta­

tusa, ali su mahom jednosmerni u kontaktima nejednakih par­

tnera. Srpskohrvatski je snažan izvor uticaj a na sve jugosloven­

ske jezike. On je, opet, sa svoje strane izložen vidlj ivom uticaju

važnij ih evropskih jezika - danas naročito engleskog - čije im­

portacije se onda njegovim posredstvom prenose širom jezičkog

krajolika zemlje .

Najzad, u vezi sa arealnim poj avama možemo pomenuti

i pitanje relativne hronologije - dužine prisustva, ili stepena

autohtonosti , pojedinih jezika na današnjoj teritorij i . Ovde se,

najopštije govoreći , može ustanoviti raspon od romanskih dija­

lekata i albanskog, preko glavnih slovenskih jezika, do mađar­

skog, turskog i jezika koje su na ove prostore doneli kasnij i

1 04

Page 105: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

talasi naseljenika sa raznih područja. Najskoriji među ovima su

govornici ruskog, koj i su većinom ovamo stigli tek u XX veku,

posle Oktobarske revolucije u njihovoj matičnoj zemlj i . I pored

povremenih većih unutrašnjih migracija, obično sa juga ili ju­

goistoka prema severu ili severozapadu, glavni jezici Jugoslavije

uglavnom već stolećima zauzimaju svoja današnja zemljišta.

Što se tiče zvaničnog (ustavnog i zakonskog) statusa ju­

goslovenskih jezika, na koj i sada prelazimo, on je bio regulisan

na nivou etničkih zajednica i na nivou samih jezika. Jugoslo­

venska zakonodavstvo priznavalo je tri kategorije zajednica -

narode, narodnosti i etničke grupe. Narodi su etničke populacije

čija je matica u Jugoslaviji (Srbi, Hrvati , Slovenci , Makedonci,

Crnogorci i Muslimani) . Narodnosti (neadekvatan i zbunjujući

termin za nacionalne manj ine) su kompaktne populacije koje

imaju svoju matičnu zemlju izvan Jugoslavije . Etnička grupa

je slabo definisana kategorija u koju se svrstavaju sasvim male

i l i pak disperzirane populacije niskog statusa. Sa ovog stano­

višta, dakle , imamo jezike jugoslovenskih naroda (srpskohr­

vatski , slovenački , makedonski), jezike narodnosti (albanski ,

mađarski , turski, slovački , rumunski , bugarski , rus inski , ita­

l ijanski , češki , ukrajinski) i jezike etničkih grupa (implicitno

više nego eksplicitno, to bi bili romski, vlaški i svi mali jezici

nabrojani u produžetku Tabele 3).

Ova zvanična podela ima i problematičnih strana. Na pri­

mer, rusinski bi, strogo uzev, morao da se tretira kao jezik na­

roda, jer Rusini više nemaju jasno omeđenu domovinu izvan

Jugoslavije - il i , pri drukčijoj upotrebi terminologije, kao jezik

105

Page 106: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

etničke grupe . Pored toga, moguć je i prelazak iz jedne kate­

gorije u drugu; tako je romski mogao da postane jezik narod­

nosti da su Romi dobili takav status na saveznom nivou (koji

su inače već uživali u Bosni i Hercegovini, ali bez vidlj ivih

posledica u pogledu jezika) .

Osim statusa koj i proističe iz navedene klasifikacije za­

jednica, jezici su bili dodatno predmet direktnog zakonskog re­

gulisanja s obzirom na administrativni nivo službene upotrebe.

Redovna službena upotreba na saveznom nivou obeležavala je

srpskohrvatski , slovenački, makedonski, albanski i mađarski

kao jezike federacije. Dodatna upotreba na sledećem nižem ni­

vou čini turski, slovački , rumunski i rusinski jezicima republika,

odnosno pokraj ina. Na najnižem, opštinskom nivou uz sve te

jezike nalazimo u službenoj upotrebi još bugarski , italijanski ,

češki i ukraj inski . U Jugoslavij i , prema tome, nije bilo jednog

zvaničnog ili državnog jezika, nego se proklamovana politika

jezičke ravnopravnosti ostvarivala kroz hijerarhiju službene

upotrebe koja uključuje veliki broj jezika naroda i narodnosti .

Preostali jezici nisu funkcionisali zvanično na bilo kojem ko­

lektivno definisanom nivou, ali su se mogli koristiti u ostvari­

vanju nekih individualnih jezičkih prava.

Razlike u pogledu zvaničnog tretmana pojedinih jezika sa­

mo su deo šireg pitanja sociokulturnog statusa tih jezika - tačni­

je, nj ihovih zajednica. Ovde mislimo na razlike, često veoma

izrazite, u socijalnoj strukturi , ekonomskoj snazi i obrazovnom

stepenu jezičkih zajednica, njihovoj kulturi i istorij i , stepenu

organizacije i samosvesti , osećanju etničkog identiteta i grupne

106

Page 107: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

distinktivnosti , integrisanosti u jugoslavensko društvo i (za na­

cionalne manjine) jačini veza sa matičnim zemljama, obimu

upotrebe maternjeg jezika kod dvojezičnih grupa, itd. Ovakvi

činioci mogu snažno da utiču na sociokulturni i sociolingvistički

status jezika, zvani čnih kao i nezvani čnih. Oni u svom ukupnom

dejstvu proizvode svojevrsni "imidž" pojedinih jezika i dijale­

kata, koj i može značajno da doprinese nj ihovom očuvanju i

širenju ili pak nj ihovom povlačenju i zameni , kolektivnim pre­

laženjem govornika na prestižnij i jezik okoline.

Dok su nacionalni jezici dovoljno jaki da bi se oduprli i ponekom nepovoljnom uticaju, sudbina mnogih manjinskih jezika

može da bude određena sklopom pomenutih faktora. Evo samo

nekol iko primera. !tal ijanski se asocira sa visokom urbanom kul­

turom, dok jezici kao romski i vlaški pripadaju rasutim ruralnim

populacijama. Prosečan obrazovni nivo govornika italijanskog, ru­

skog ili češkog značajno je viši nego kod predstavnika većine

drugih jezika. Takođe, viši nivo grupne samosvesti i osećanja za

vrednost očuvanja i razvijanja maternjeg jezika karakterišu dobro

organizovane i obrazovane kolektive, koji preduzimaju mere u ci­

lju obezbeđivanja institucionalne podrške svojim jezicima. Nasu­

prot tome, zajednice niskog statusa i lišene jačeg grupnog iden­

titeta služe se idiomima bez takve potpore, pokazujući tendenciju

ka nestabilnosti , fluktuaciji i pomeranju, kako u etničkom tako i

u jezičkom pogledu. Tako većina govornika vlaškog iskazuje

srpsku nacionalnu pripadnost, lstrorumuni se deklarišu kao Hrvati

i prihvataju hrvatski kao svoj standardni jezik, dok se Megleno­

rumuni na sl ičan način oslanjaju na makedonski .

107

Page 108: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

S a funkcionalne tačke gledišta, jezici u donedavnoj Jugo­

slavij i razlikuju se po vrsti i obimu uloga koje obavljaj u u užoj

i široj zajednici . Neki su ograničeni na lokalna stanovništva,

dok drugi imaju znatno širu upotrebu, uključujući i nezvaničnu

funkciju jezika šire komunikacije. Dok su jedni samo maternji

jezici , drugi se koriste i kao nematernji ili drugi jezici u etno­

jezički mešanim sredinama. Neki se, videli smo, upotreblj avaju

i u službenoj i javnoj komunikacij i , drugi mahom samo privat­

no. Jedan od jezika nacionalnih manj ina, italijanski , takođe se

uči i kao strani jezik. (Kao strani jezici široko se izučavaj u i

nemački i ruski , ali nj ihovi malobrojni i rasuti predstavnici u

Jugoslavij i ne obrazuju jezičku zajednicu). S druge strane, je­

zici j ugoslovenskih naroda proučavaju se kao strani jezici , u

zemlj i i van nje, od strane državlj ana drugih zemalja . Ipak,

nijedan od tih jezika ne može se ubroj :tti među sredstva in­

ternacionalne komunikacije .

Jezici se razlikuju i u pogledu pisane tradicije, pa i samog

postojanj a pismenosti . Sasvim male ili rasute etničke grupe po

pravilu se služe nepisanim idiomima, bilo u tom smislu što oni

uopšte nemaju pismo (kao arbanaški i l i vlaški) ili pak utoliko

što se u Jugoslavij i ne kori ste u javne svrhe u pisanom obliku

(kao grčki ili polj ski) . Od pisanih jezika, makedonski , bugarski ,

rusinski i ukraj inski se služe ćiriličnim a drugi latiničnim pi­

smom, a srpskohrvatski koristi oba. (Sinhronijsko korišćenje

dvaju pisama za isti jezik inače je veoma retka pojava u svetu . )

Pisani jezici imaju svoje standardne varijetete, pa otuda

funkcionišu kao standardni jezici. Ovaj status pripada svim je-

108

Page 109: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

zicima navedenim na Tabeli 3 osim vlaškog, uz dodatnu ogradu

da je i romski tek na početku standardizacije, pa se samo uslov­

no može pribrojati standardnim jezicima. Već ova okolnost po­

kazuje da je standardizacija zapravo proces a ne stanje; jezici

se tako razl ikuju po stepenu standardizacije, što uključuje iz­

građenost i stabilnost standardnih normi , razvijenost stručnih

terminologija, specijalnih registara i sti lova itd. , sve to u vezi

sa prirodom i obimom funkcija koje ti jezici obavljaju. Oni se

mogu i rangirati prema svojoj ukupnoj opremljenosti u ovom

smislu, uzimajući u obzir i neke sociološke kriterijume rele­

vantne za funkcionalnu klasifikaciju . Po nekim analizama, na

vrhu takvog spiska našli bi se - prema očekivanju - jezici naroda,

do nj ih albanski, mađarski i italijanski , dok bi pri dnu bil i turski,

ukrajinski i romski.

Dok srpskohrvatski i slovenački već vekovima postoje kao

standardni i l i , tačnije, književni jezici , standardni varijeteti ma­

kedonskog, albanskog ili rusinskog su srazmemo skorašnjeg po­

rekla. Jezici naroda prirodno se normiraju u samoj Jugoslaviji ,

a za jezike nacionalnih manjina u ovdašnjoj jezičkoj politici je

prihvaćen princip poštovanja standardnih normi u nj ihovim ma­

tičnim zemljama (sa izuzetkom izvesnih leksičkih specifičnosti ,

naročito u društveno-političkoj terminologiji) . Za razliku od

svih drugih jezika, koji imaju monocentričnu standardizaciju,

odnosno samo po jedan standardni oblik, srpskohrvatski kroz

svoje varijante ispoljava policentričnu standardizaciju. Lingvi­

stičke razlike između ovih varij anata nisu velike (nešto su veće

u rečniku, posebno stručnim terminologijama) i u normalnim

109

Page 110: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

uslovima ne otežavaju komunikaciju, ali potencijalno nose jak

s imbolički naboj zbog koga ih deo govornika u vrednosnoj ravn i

doživlj ava kao zasebne jezike (u skladu sa onim što je o je ­

zičkom identi tetu rečeno u 1 . poglavlju) .

Važno obeležje funkcionalnog profila jezika jeste nj ihovo

korišćenje u obrazovanju, administrac ij i , pravosuđu, medij ima,

književnosti i publicistici , nauci i drugim oblastima javnog živo­

ta. Jezici naroda i nacionalnih manjina zastupljeni su u ovim

domenima, premda na raznim nivoima i u različitim stepenima,

dok jezici etničkih grupa nisu (uz delimičan izuzetak romskog) .

Ovakva upotreba znatno doprinosi opštem statusu nekog jezika.

Da uzmemo samo obrazovanje, većina jezika naroda i narod­

nosti koriste se kao nastavna sredstva na nekom obrazovnom

nivou i bar u nekim školama, ili se u naj manju ruku izučavaju

kao nastavni predmeti . Kao poseban slučaj pomenućemo kla­

sične jezike (latinski , staroslovenski , arapski , hebrejski) kojima

se više ne govori , al i koj i i dalje obavljaju prestižne funkcije

u verskoj službi i , delimično, kulturi i nauci .

Naposletku, pomenuta svojstva pojedinih jezika - veličina,

prostorni raspored, zakonski , sociokulturni i funkcionalni status

· - imaj u svoje sociopsihološke odraze u društvenim stavovima

prema njima. Kad je reč o stavovima prema sopstvenom jeziku,

govornici se često ponose nj ime, smatrajući ga vrednim čuva­

nja, razvijanja pa, ako treba, i borbe za njegova prava. Ovo je

tipično slučaj kod bolje organizovanih, samosvesnih i institu­

cionalno zaštićenih jezičkih zajednica. S druge strane, socij alno

podređene zajednice mogu u svom maternjem jeziku da vide

l i O

Page 111: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

simbol svoje nevol je i prepreku napretku, što vodi uzdrrnanom

ili promenljivom etničkom identitetu, sveopštoj aktivnoj dvoje­

zičnosti i postepenom utapanju u dominantni jezik okoline.

Ovako nešto dešava se, kako izgleda, sa većinom najmanj ih

jezika navedenih posle Tabele 3, ali i sa brojčano jačim jezicima

niskog profila, naročito romskim i vlaškim.

A što se tiče stavova prema drugim jezicima i varijetetima,

tu se etnički stereotipi lako prenose na jezički plan, pa se često

negativni popularni sudovi o govornim svoj stvima drugih na­

cionalnih grupacij a (kao, navodno, primitivnim ili izveštačenim,

smešnim, odbojnim i sl ično) moraju razumeti upravo kao izraz

nevešto prikrivene odbojnosti prema samim govornicima. A šire

govoreći , j avna slika nekog jezika - njegov "imidž" - proističe

iz prestiža koj i on uživa, što nije samo pitanje veličine jezičke

zajednice ili službene upotrebe jezika, na primer. Tako albanski

i turski , uprkos brojnosti svojih govornika i zvaničnom statusu,

ostaju asocirani sa ekonomski zaostalim stanovništvom visoke

stope nepismenosti . Stoga je nj ihov prestiž u jugoslovenskom

društvu osetno ispod onoga koj i pripada ital ijanskom, čija po­

vezanost sa Ital ijom, udružena sa visokim obrazovnim i drugim

standardima u samoj Jugoslaviji , obilato nadoknađuje mali broj

govornika u ovoj zemlji .

Iako prosečnom stanovniku doskorašnje Jugoslavije nije

strana predstava o jezičkoj raznolikosti , o većinskim i manjin­

skim jezicima i o opštim principima jezičke politike zasnovane

na načelu ravnopravnosti , čini se da to uglavnom važi samo za

jezike naroda i poznatij ih nacionalnih manjina. Mnogi manji

1 1 1

Page 112: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

jezici , ili oni nižeg statusa, jedva da su doprli do društvene

westi o jeziku. Veoma su maglovite predstave o rusinskom, uk­

raj inskom ili češkom kao jezicima koj i imaju svoje zajednice

u ovoj zemlji , da i ne govorimo o nepisanim romanskim dija­

lektima. Malo ko zna, na primer, ko su zapravo Vlasi, gde upra­

vo žive i kojim jezikom govore. (Romski je bolje sreće, najviše

zahvaljujući popularnim ciganskim pesmama i muzici, a sada

i filmovima). A pogotovo je slabo poznato da su ovde, makar

i minimalno, zastupljeni i takvi "egzotični" jezici kao što su

čerkeski ili jermenski . Za razliku od ovoga, popularnoj svesti

su bliži nemački ili pojedini jevrej ski idiomi, sada sasvim mar­

ginalni ali do II svetskog rata mnogo bolje predstavljeni . Sl ično

se može reći i za ruski , kao jezik malobrojne ali uticajne in­

telektualne elite koja je ovde našla pribežište u međuratnom

periodu. Pri tome nema nikakve sumnje da percepciji ruskog

ili nemačkog doprinosi nj ihov status kao velikih svetskih jezika.

Iz obavljenog opšteg pregleda, tokom kojeg se nije mo­

glo zalaziti u pojedinosti, izranj a slika J1.1goslavije kao - može

se pribl ižno reći - prosečno višejezične zemlje u svetskim

razmerima. Za Evropu je ona možda natprosečno šarol ika sa­

mo u nekim aspektima, a izdvaja se najviše osobenim odno­

sima između svih u njoj zastupljenih j ezika i varijeteta i po­

sebno nekim institucionalnim rešenj ima na nivou jezičke po­

litike . Podrobnij i uvid u tu situaciju , kao i površnij i pogled

na jezičku sliku sveta u celini , upečatlj ivo govore o dimen­

zij ama i implikacijama višejezičnosti kao temeljnog svoj stva

ljudskih društava.

1 12

Page 113: Ranko Bugarski - Jezici

5

Jezici u pojedincu

Maternji jezik

Ranije pomenuti negativni evropski stereotip o višejezič­

nosti na državnom planu proteže se i na pojedince . Naime, često

se veruje da je - ne računajući kasnije učenje stranih jezika -

nekako prirodno da svaki čovek primamo usvaja samo jedan

jezik i odrasta s nj im kao maternjim. A naličje ovog stava jeste

maglovito uverenje da u individualnoj dvojezičnosti , u smislu

naporednog usvajanja i l i redovne alternativne upotrebe dvaju

jezika, ima nečeg devijantnog, pa možda i nepovoljnog za men­

talni razvoj i socijal izaciju takve jedinke. U osnovi je ovde reč

o manje i l i više prikrivenom dejstvu predrasuda prema potči­

njenim manj inski m populacijama, čij i pripadnici najčešće i jesu

dvojezičn i . Pri tome su glavni nosioci ovih predrasuda - treba

li to reći - privilegovani monolingvalni predstavnici većinskog

jezika u datoj kulturnoj i društvenoj zajednici , među kojima

dvojezične osobe već samom tom svojom osobinom neretko

izazivaju podozrenje, pa i odbojnost. U ekstremnim slučajevi­

ma, kakav predstavlja prenošenje obrasca monolingvalne isklju­

čivosti u etnički mešane Sjedinjene Američke Države, dvoje-

1 1 3

Page 114: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

zičnost se u svesti većinskog anglosaksonskog stanovništva ti­

pično asocira sa siromaštvom, slabim obrazovanjem, pa i pri­

glupošću.

Na idejnom planu, korelat ovakvog odnosa prema dvoje­

zičnosti - bio on ekspl icitno formulisan i l i pak samo implicitan

- jeste verovanje da je maternj i jezik neprikosnovena svetinja

koj a ne trpi konkurenciju . Svako može samo u njemu do kraja

da se izrazi , dok drugi jezici, koj i se kasnije eventualno nauče

u nekoj meri , mogu samo dodatno da služe određenim prag­

matičkim potrebama koje ne zadiru i intimu ljudske ličnosti .

Treba odmah reći da u ovakvom shvatanju postoj i racionalno

jezgro, premda zavijeno u emotivnu oblandu. Ako ništa drugo,

ovladavanje prvim jezikom u načelu je deo jedinstvenog procesa

otkrivanja sveta i sebe u tom svetu, dok je potonje usvajanje

drugih jezika, do koga dolazi na temelju tako stečenih sposob­

nosti , ipak prevashodno jezička operacija. Otuda i jaka sprega

između prvog naučenog jezika i ličnosti , koja se često mani­

festuje i kroz topao odnos prema tom jeziku.

Ovakvo veličanje jednog i neponovlj ivog maternjeg jezika

pri tome se uklapa u jednu obuhvatniju mitologiju , ranije već

pominjanu, o nacionalno i jezički čistoj državi , u kojoj nisu

poželjne nikakve rasne, etničke , verske pa ni jezičke mešavine.

Ali i ako ostavimo po strani dosta očigledne rasističke kono­

tacije cele ove teze, koje su u novijoj evropskoj istorij i i te

kako umele da se i spolje, moramo da konstatujemo da se i samo

pitanje maternjeg jezika u naznačenom svetlu predstavlja po­

jednostavljeno. Objektivno gledano, današnja stvarnost i u Ev-

1 1 4

Page 115: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

ropi , a pogotovo u svetu kao celini, otkriva znatno diferencira­

niju sliku i zahteva drukčiju perspektivu. Nesporne empirijske

činjenice, kao i uvid u rezultate koje su u ovoj oblasti postigle

razl ičite naučne discipline, pokazuju koliko je pomenuto gle­

danje usko, anahrono i opsednuto predrasudama. Otuda se, iz­

među ostalog, nameću i važne korekcije u shvatanju pojma ma­

ternjeg jezika, a neophodan metodološki preduslov za to jeste

njegova demistifikacija.

Treba, pre svega, razumeti da teškoće počinju od samog

ovog termina, koji svojom naglašenom metaforičnošću sugeriše

prirodnu jedinstvenost: kao što svaki čovek ima samo jednu maj­

ku, tako, valjda, ima i samo jedan maternji jezik, i tačno se zna

koji . Ali maternji jezik nikako nije isto, u pojmovnoj ravni, što i

jezik majke. U praksi se to dvoje vrlo često podudara, ali uopšte

ne mora da bude tako. Ono što se naziva maternjim jezikom može

da bude i jezik oca ako je on drukčij i od majčinog, ili jezik nekog

trećeg l ica ili nove sredine - naročito u situacijama veće etničke

izmešanosti i življih jezičkih kontakata, karakterističnim za razne

manjinske i rnigrantske populacije.

Osim toga, od koga god nasleđen il i preuzet, maternji je­

zik nije nužno jedinstvena i zauvek data kategorija, nego um­

nožavanju podložna, dinamična i promenlj iva vrednost. Tako

milioni ljudi širom sveta - masovno, na primer, u nekim delo­

vima Indije - imaju po dva maternja jezika (ređe, ali ne izu­

zetno, i tri) , najčešće i ne znajući koji je od njih onaj "pravi" .

Ovde ne pomaže dogmatsko insistiranje da jedan od njih mora

ipak u svim slučajevima da ima prednost, koje se često po-

115

Page 116: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUuAKSKI

kušava podupreti popularnim laičkim predstavama anegdotskog

karaktera - primera radi , da je kod višejezičnih istinski maternji

jezik onaj na kojem se misli i l i sanja, i l i onaj koji ostaje očuvan

kod poremećaja ili delimičnog gubitka jezičke sposobnosti us­

led bolesti . Odnos između jezika i mišljenja, kao f jezika i sno­

va, isuviše je složen, i u mnogo čemu još uvek neispitan , za

ovako prosta poistovećivanja, a ni evidencija o afazičnim bo­

lesnicima ne daje nedvosmislene rezultate.

Isto tako, jedan jezik može se usvajati kao maternj i u naj­

ranijem životnom dobu, ali posle biti u toj ulozi zamenjen ne­

kim drugim usled promene okoline, pa čak i nekim trećim, i

to još uz mogućnost povratka prvobitnoj sredini i prethodnom

maternjem jeziku koj i se sada opet učvršćuje.

Ovako fleksibilno sagledan, pojam maternjeg jezika za­

pravo se može razložiti u nekol iko komponenti i definisati po

poreklu, odnosno redosledu usvaj anja (prvi naučeni jezik), ste­

penu znanja (jezik koj i se najbolje zna), funkcij i (jezik koji se

najčešće koristi ) i l i identifikaciji (jezik koji neko sam prihvata

kao svoj maternji , ili mu ga drugi u tom svojstvu pripisuju) .

Ove komponente mogu se podudarati a l i i biti u delirničnom

raskoraku, pa neko može imati različite maternje jezike zavisno

od upotrebljene definicije . Ipak, uz sve pomenute uslovnosti.

za većinu potreba verovatno je naj adekvatnije opšte određenje

da je nečij i maternji jezik onaj koji je to lice najpre nauči lo

(ukoliko on nije kasnije zamenjen) i sa kojim se samo identi­

fikuje. Ali još uvek stoji napomena da to ne mora da bude samo

jedan jezik, jer se i dva mogu naporedo usvajati kao prva, niti

1 16

Page 117: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

mora da ostane isti jezik, ne samo stoga što se on može zameni ti

nego i zato što je i samoidentifikacija podložna promenama.

Iz ovoga sledi i to da se, strogo govoreći, maternji jezik

ne može ne znati . U migrantskim i sličnim situacijama valja

razlikovati pojmove zavičajnog i maternjeg jezika, pa se, na

primer, za potomke naših radnika u Nemačkoj koj i su tamo

rođeni, ako spontano usvajaju nemački kao svoj prvi jezik a

jezik predaka veoma oskudno poznaju, ne može reći da ne znaju

svoj maternji jezik, nego da im je taj jezik - nemački .

Jednom rečju, pitanje maternjeg jezika, i teorij ski a često

i praktično, znatno je složenije nego što to izgleda klasičnom

monolingvalu evropske tradicije . Zbog pomenutih nejasnoća i

mogućih zabuna, danas se u nauci o problemima višejezičnosti

i sam termin "maternji jezik" najčešće izbegava. Umesto toga

radije se govori o prvom odnosno drugom jeziku, pri čemu se

ovi nazivi obično odnose na stepen znanja ili obim upotrebe,

a ne nužno i na redosled usvaj anja (izuzev u posebnim disci­

plinama kao što su razvojna psiholingvi stika i glotodidaktika,

gde je hronologija od posebnog značaja) .

Tipovi bilingvizma

Već i naznačena terminološka praksa govoii o osnovnom

metodološkom doprinosu nauke u ovoj oblasti - a to je relati­

vizacija i uzajamna uslovljenost onih ključnih pojmova koji se

inače popularno zamišljaju kao unapred zadati, poznati i strogo

odeliti . Ovo ćemo u nastavku da ilustrujemo u više ravni , u

1 1 7

Page 118: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

vezi sa individualnim bilingvizmom. Pošto smo slične uslov­

nosti već razmotril i na nivou socijetalnog bi lingvizma, uklju­

čujući i povezanost ovih dveju pojava, najpre ćemo da se osvr­

nemo na neke distinkcije koje ih presecaju .

Razl ika između stabilnog bilingvizma, pri kome se dvo­

jezičnost održava u ravnoteži , i prelaznog bil ingvizma, kao vre­

menski ograničene međufaze između jednojezičnosti u jednom

a potom u drugom jeziku, tipičina je za mnoge slučajeve so­

cijetalnog bil ingvizma. Ona se, međutim, može na određen na­

čin ispolj iti i kod individualnog bilingvizma, tako što se prvo­

bitno naučeni jezik postepeno dopunjuje drugim, pa se onda

zadržava naporedo s ovim ili pak biva od njega potisnut. Ako

se u tom procesu prvi jezik sasvim izgubi , to se naziva gubitkom

jezika - a ova je pojava na planu pojedinca korelat smrti jezika

na nivou govorne zajednice. Ove mogućnosti takođe se mogu

prikazati šemom na Slici 2 u l . poglavlju, gde ceo sled od A

do B ilustruje prelazni bilingvizam, a segment AB . u kome se

proces može i prekinuti , stabilni bilingvizam.

Takođe, na oba nivoa se javlja odnos između horizontal­

nog bilingvizma, kada su oba jezika ravnopravna po standar­

dizaciji i društvenom statusu, i vertikalnog bilingvizma, oka­

rakterisanog diglosijskim rascepom između višeg i nižeg jezič­

kog varijeteta. Ova potonja situacij a otvara i načelno nezane­

marlj ivu mogućnost da se o bilingvizmu govori i u okviru jed­

nog jezika, s obzirom na njegove različite varijetete, registre i

stilove. Stoga se pri s lobodnijoj upotrebi terminologije može

1 1 8

Page 119: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

reći da su i mnogi koj i ne poseduju dva jezika ipak višejezični

u svom jednom jeziku !

Društveni kontekst snažno se probija i kroz distinkciju iz­

među narodnog i elitnog bilingvizma. Prvi termin označava ma­

sovnu i aktivnu dvojezičnost među pripadnicima etno-jezičkih

manj ina, povezanu sa problemima očuvanja identiteta, sticanja

obrazovanja i sličnim, a drugi uglavnom visoko obrazovane po­

jedince koj i vladaju stranim jezicima i u tome vide obogaćanje

a ne izvor problema. Slična razl ika između - uslovno rečeno

- negativnog i pozitivnog psihološkog predznaka, odnosno so­

cijalnog okruženja, može se zapaziti i kod podele na prirodni,

školski i kulturni bilingvizam. U prvom slučaju reč je o deci

iz dvojezičnih porodica ili sredina za koje je bilingvizam vitalna

potreba i svojevrsna socijalna prinuda. Nasuprot tome, u dru­

gom i trećem slučaju (deca koja uče strane jezike u škol i , od­

nosno odrasli koj i ih uče za poslovne i sl ične potrebe) usvajanje

drugih jezika je u principu stvar dobrovoljnog ličnog izbora i

doživljava se kao nešto poželjno. Kako se delimično ovlada­

vanje stranim jezicima kroz institucije obrazovnog sistema sa­

mo uslovno može nazvati višejezičnošću, većina pravih bilin­

gvala sveta pripada kategoriji narodnog, prirodnog bilingvizma.

Međutim, šta je "pravi" bilingvizam? Treba odmah reći

da ne postoji nikakva opštevažeća definicija individualnog -

kao, uostalom, ni socijetalnog - bil ingvizma. Razmatrajući po­

jam maternjeg jezika, videli smo da se on može različito

određivati prema kriterijumima kao što su poreklo, znanje, fun­

kcija ili identifikacij a. Slična merila mogu se primeniti i na

1 19

Page 120: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

bilingvizam, i sa analognim rezultatima, pa neko može da bude

svrstan među bilingvale po jednoj definicij i , al i ne nužno i po

nekoj drugoj . Prema tome, već u startu se suočavamo sa izra­

zitom relativnošću ovog pojma.

Prema popularnom poimanju, bil ingval i su retki i posebni

pojedinci, većinom iz mešovitih brakova, koj i su odrasli sa dva

jezika i otuda "perfektno" znaju oba. Ali nasuprot ovom shva­

tanju , za potrebe naučnog pristupa - koj i uzima u obzir globalnu

empirijsku raširenost i izrazito diferencirano ispoljavanje bilin­

gvizma u različitim dimenzijama - ova pojava mora se posma­

trati u jednom obuhvatnom rasponu. A tada nam se bilingvizam

ukazuje kao kontinuum omeđen s jedne strane teorij ski potpu­

nom dvojezičnošću, koja približno odgovara upravo pomenutoj

laičkoj predstavi, a s druge strane čistim monolingvizmom, od­

nosno posedovanjem samo jednog jezika. Sve što je između

ovih polova može se legitimno proučavati pod imenom bi lin­

gvizma, ali uz uočavanje i razlučivanje razl ičitih aspekata ovog

složenog fenomena.

Među ovim aspektima, dva su dosad privukla najveću paž­

nju istraživača. Prvi, već sasvim tradicionalan, pretežno formal­

ne i psihološke prirode, u bilingvizmu vidi pre svega pitanje

znanja dvaju jezika, idealno ga definišući kao maksimalno i

jednako. Sa tog stanovišta, dakle, bilingval je lice koje ima dva

potpuna matemja jezika. Drugi i novij i aspekt više je funkcio­

nalno i sociološki određen, prikazujući bilingvizam kao, u osno­

vi , stvar upotrebe tih jezika, pa je bilingval osoba koja redovno

upotrebljava dva jezika.

120

Page 121: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Polazeći od stepena znanja, pomenuti kontinuum može se

podeliti na segmente, dakako bez oštrih granica. U prvi segment

došli bi ambilingvali - oni koj i podjednako i u potpunosti vla­

daju obama jezicima. Tu se podrazumeva sposobnost nj ihovog

alternativnog korišćenja u svim domenima i situacijima upotrebe

jezika, uključujući sve jezičke veštine (razumevanje, govorenje,

čitanje, pisanje), i bez interferencije jednog jezika u strukture dru­

gog na bilo kom jezičkom nivou (šematski , A na Slici 8) .

Balansirani bilingvali r • • • • • r . . . . . :

L , L z [±] A B

Dominantni bilingvali . . . . . - ... . . . . - .

L , L z rn D E

S/iko. 8.

. . . . . . - . . . . . . ' ' ' ' ' ' ' '

rn e

· · · - - · - · · · · · · ' ' '

� F

Ali ovakvi pojedinci pre su mitološka nego realna bića, ne

samo iz psiholoških nego i iz socioloških razloga; na primer, dva

1 2 1

Page 122: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

jezika nikada nisu potpuno podudama u svojim društvenim fun­

kcijama niti ekvivalentna u svim domenima upotrebe (da jesu,

jedan od njih bi bio sasvim suvišan, pa zajednica i njeni članovi

ne bi ni bili dvojezični) .

Životnoj stvarnosti bliži su ekvilingvali - ljudi koji takođe

podjednako vladaju svojim jezicima, ali ne i potpuno u nekom

strogom smislu monolingvalnih normi (B na Slici 8) . Ovaj tip

priznaje, naime, činjenicu da i bil ingval i visokih sposobnosti u

oba jezika te jezike diferencirano raspoređuju prema prilikama,

crpeći iz svog ukupnog verbalnog repertoara - principijelno na

isti način na koj i rnonolingval distribuira elemente svog jedno­

jezičnog repertoara. Iz ovog proističe važan metodološki uvid

da ukupnu jezičku sposobnost bi lingvala zapravo ne treba upo­

ređivati sa zbirom sposobnosti dvaju odelitih monolingvalnih

govornika i stih jezika, nego sa sposobnošću jednog od njih . Bi­

lingvizam se time ukazuje kao fenomen sa sopstvenim norma­

ma, za koj i ne moraju da važe monolingvalne norme (na primer,

zahtev da se svaki od dva jezika zna u istoj meri i na identičan

način na koji ga znaju njegovi monolingvalni govornici) .

Ovaj elastičnij i pogled sasvim prirodno prihvata neke is­

kustveno poznate i nesporne činjenice o jezičkoj praksi bilin­

gvala. Mnogi od nj ih radije pribegavaju jednom od svojih jezika

u svakodnevnom privatnom razgovoru, a drugom u javnoj ko­

munikacij i ; ako čitaju na oba, možda ipak radije pišu na jed­

nom; i slično. Neretko dolazi i do specij alizacije, utol iko što

se jedan od jezika uopšte ne aktivira u nekim domenima, si-

122

Page 123: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

tuacijama ili veštinama - a nekada niJedan od njih (ima i ne­

pismenih bi lingvala) .

Takođe veoma često dolazi do uticaja jednog jezika na

drugi , ili obostranog, pa se u poređenju sa monolingvalnom pro­

dukcijom primećuju razlike i modifikacije u izgovoru il i pra­

vopisu, građenju reči , sintaksi i l i semantici . Ova odstupanj a ne­

kada su suptil na i teže primetna, al i su obično najpre prepoz­

natlj iva u artikulacij i - kada neko veoma tečno i gramatički

ispravno govori jednim jezikom, ali sa naglaskom i intonacijom

onog drugog. (Za jednog istaknutog savremenog lingvistu reče­

no je da tečno govori pet jezika - na ruskom ! ) U ovaj kontekst

treba postaviti i svetski poznate primere ljudi koj i su pisali zna­

čajna knj iževna dela na jezicima koj i im nisu bi li maternj i (kao

Džozef Konrad, Vladimir Nabokov il i Samjuel Beket). Njihova

izuzetna dostignuća ostvarena su visoko specijalizovanom pri­

menom jedne od jezičkih veština, pisanjem beletri stike, ali oni

ne mogu samim tim da posluže kao realna mera ravnomernog

i harmoničnog bilingvizma.

Na izloženi način oslabljeni i raslojeni pojam bilingvizma

sa stanovišta jezičkog znanja pripušta pod ovaj krov sve veći

broj ljudi od krvi i mesa . Idući dalje prema kraju kontinuuma,

dolazimo do pojma - doduše, spornog - semilingvala. Naime,

dete koje odrasta sa dva jezika u izrazito nepovoljnim okolno­

stima, kakve neretko prate život radnika migranata ali i drugih

prikraćenih manj inskih grupa, može oba jezika da usvoji samo

polovično. Tada ono, umesto da postane dvojezično, postaje samo

"dvostruko polujezično" (C na Slici 8).

1 23

Page 124: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

Dosad razmotreni tipovi bilingvizma, kod kojih se pretpo­

stavlja podjednako dobro (ili lošije) znanje oba jezika, idu pod

opšte zaglavlje balansiranog bil ingvizma. Njemu se suprotstavlja

pojam dominantnog bilingvizma, kod koga u svakoj od posma­

tranih realizacija znanje jednog jezika manje ili više preteže nad

znanjem onod drugog (D, E, F na Slici 8). Ukupno uzev, ovo je

nesumnjivo mnogo češća pojava, naročito ako uzmemo u obzir

da poznavanje drugog jezika može da bude i srazmerno oskudno.

Izloženi tipovi i odnosi predstavljeni su grubo i šematski,

i služe samo za opštu orijentaciju . Osnovna slabost celog pri­

stupa je u teškoći egzaktnog merenja j ezičkog znanja bilingvala

- kao, uostalom, i monolingvala. Nije moguće precizno utvrditi

kvalitativne ili kvantitativne uslove koje neko treba da ispunj ava

da bi bio klasifikovan kao, na primer, "potpuni bi lingval" , iz­

među ostalog i stoga što se ne zna tačno šta bi bio "potpuni

monolingval" . I jednojezični predstavnici istog jezika mogu se

veoma razlikovati po vrsti i količini znanj a i veština u tom j e­

ziku : j edan može, recimo, da bude nepismen i oskudnog rečni­

ka, a drugi pismen i artikul isao, i slično. Kada je reč o dva

jezika, raspon ovakvih varijacija je još veći , pa je utol iko teže

pronaći neko čvršće merilo, jednu uporišnu tačku prema kojoj

bi se na objektivan i merljiv način određivao stepen dvojezično­

sti. Iako su u merenju bi lingvizma postignuti izvesni rezultati ,

zasad je veoma teško kvantifikovati dobijene nalaze na neki

univerzalno validan način, pa je to i pojačalo svest o ograniče­

njima tradicionalnog prilaza bilingvizmu kao, pre svega, jezič­

kom znanju.

1 24

Page 125: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Ovde nije mnogo pomogla ni uticajna - iako dosta ospo­

ravana i nedovoljno jasna - podela na donekle srodne tipove

sa semantičkog i razvojnog stanovišta. Ova podela zasnovana

je, lingvistički rečeno, na pitanju raspolaganja jednim jezičkim

kodom sa dve real izacije ili pak dvama odelitim kodovima. Po­

pularnije, što znači uprošćeno i zapravo neadekvatno, to se mo­

že predstaviti kao pitanje odnosa mišljenja i upotrebe jezika

kod bilingvala, na što upućuju uslovne parafraze koje ćemo dati

u zagradama i pod navodnicima. Složeni bi lingvali imaju jedan

semantički sistem realizovao u dva jezika, usvojena naporedo

i spontano u ranom životnom dobu, koja se i u kasnij oj pro­

dukcij i mogu neosetno mešati , pa govornici nisu uvek ni svesni

koj im se od nj ih trenutno služe ("misle bez posebne veze sa

jednim ili drugim jezikom" ) . Koordinirani bilingvali , pak, imaju

odelite semantičke sisteme jer su svoje jezike usvojil i u dife­

renciranim okolnostima, usled čega ih drže odvojene ("misle

na onom jeziku kojim se trenutno služe") . Najzad, subordinirani

bilingvali polaze od semantičkog sistema svog prvog jezika i

spontano ga "prevode" u elemente svog drugog jezika, najčešće

kasnije naučenog i otuda podređenog ("misle na prvom jeziku

i kada govore na drugom" ) . No ova terminologija se upotre­

bljava neujednačeno, a sama materij a se teško nudi egzaktnom

proučavanju.

Kad smo već dotakli problem razvoja jezičkih sposobno­

sti , napomenimo još da se tu razlikuju rani ili simu/tani i kasni

il i sukcesivni bilingvizam. Dok se prvi odnosi na usvaj anje dva

jezika mahom već u predškolskom dobu, drugi uključuje i uče-

1 2 5

Page 126: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

nje drugih ili stranih jezika u školi, pa i kasnije. Za razliku od

funkcionalnog bilingvizma, kada oba jezika značajno i vidno

funkci onišu u produkcij i pojedinca, veoma često dolazi i do

takve asimetrije u nj ihovoj zastupljenosti pri kojoj postaje re­

levantna razlika između aktivnog ili produktivnog i pasivnog

ili receptivnog bilingvizma. U ovom potonjem slučaju bilingval

uglavnom samo razume svoj drugi, po pravilu kasno naučeni

jezik, ali nj ime teže govori ili čak - što bi po nekim shvatanjima

bio moguć granični slučaj bilingvizma - uopšte ne govori .

S a prethodnim je delimično povezano i razlikovanje adi­

tivnog i suptraktivnog bilingvizma. Adi tivni tip je onaj kod koga

se znanj a stečena u drugom jeziku prosto dodaju ranije usvo­

jenim sposobnostima u prvom jeziku, pa je ukupni rezultat ne­

sumnj ivo jezičko obogaćenje. Do ovoga dolazi u povoljnim

okolnostima i uz pozitivan psihološki predznak: drugi jezik se

usvaj a jer se to želi . Kod suptraktivnog tipa, međutim, znanja

u drugom jeziku stiču se na račun prvog jezika, kome se tako

oduzima deo terena, što rezultira svojevrsnom nivelacijom do­

bitka i gubitka. Ovo se može desiti u nepovoljnim pril ikama,

koje nose negativan predznak: drugi jezik se uči zato što se to

mora.

Primeri prvog tipa nalaze se, recimo, među doseljeničkim

populacijama u razvijeni m zemljama, pod uslovom da one, ne

odstupajući od svog zavičajnog jezika, prihvataju i jezik nove

sredine kao sredstvo odomaćivanja i prosperiteta u njoj ; a ovde

svakako spada, bar u načelu, i učenje stranih jezika širom sveta.

Primeri drugog tipa česti su kod autohtonih manj ina, inače ugro-

1 26

Page 127: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

ženih, kojima je drugi jezik pragmatički potreban ali emocio­

nalno odbojan kao pretnja sopstvenom etničkom identitetu; ovaj

procep može negativno da se odrazi i na prvi jezik. Ovakve

pojave, praćene odgovarajućim stavovima prema jeziku, mogu

da proizvedu i dugoročne posledice, doprinoseći procesima oču­

vanja ili širenja, odnosno zamene i l i povlačenja, pa i gašenja

jezika. Primera radi , aditivni bilingvizam podstiče širenje među­

narodnih jezika, dok suptraktivni bilingvizam, ako je masovan

u datoj zajednici, može da signal izuje njen postepeni prelazak

sa prvog na drugi jezik i moguću smrt prethodnog.

Ako je teško meriti bilingvalno znanje, nije lako iznaći ob­

jektivne i praktično primenljive kriterijume ni za merenje upotrebe

dvaju jezika, kod pojedinca kao ni u zajednici . Pa ipak se danas

sve više vodi računa i o ovom aspektu - u najmanju ruku kao

nužnom korektivu insistiranja na količini jezičkog znanja. Uosta­

lom, te dve strane pitanja bilingvizma su međusobno povezane,

kako se moglo videti i iz našeg prikaza, pa se ovom drugom neće­

mo dalje posebno baviti .

Bilingvizam i prateće pojave

Sa tačke gledišta kulturnih razlika i s njima povezanih

socijalnih i obrazovnih programa posebno je zanimlj ivo pitanje

odnosa bilingvizma i bikulturalivna. Iako ove dve pojave ne

moraju uvek da idu uporedo, uspešan bilingval najčešće bar u

nekoj meri ovladava i dvema kulturama. Bez toga se, naime,

ne mogu izbeći kulturne greške, dobro poznate u nastavi stranih

1 27

Page 128: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

jezika, koje nastaju kada se analogna jezička sredstva primen­

juju na način stran kulturi jednog od jezika. Ovo je čest slučaj

pril ikom nuđenja, zahvalj ivanja, izvinjavanja i sl ičnih kulturno

osetlj ivih govornih činova, gde čak i unutar evropske kulture

u š irem smislu - da i ne idemo dalje po svetu - postoje značajne

razlike u idiomatskoj upotrebi pojedinih jezičkih sredstava.

U saobraćaju između bil ingvala ispoljava se jedan red po­

java koje odskora ulaze u žižu interdisciplinarnih naučnih istra­

živanj a i koje možemo samo da pomenemo. Među njima je

pitanje izbora jezika na kome će se opštiti, zavisno od raznih

kulturnih, socioloških, psiholoških i drugih činilaca. Tu su, po­

tom, mehanizmi prilagođavanja govorniku tokom verbalne in­

terakcije, s obzirom na zajedničko poznavanje jednog i l i više

kodova, uslove i ciljeve komunikacije, etničku pripadnost i druš­

tveni status sagovornika, kao i simboličku vrednost govornog

približavanja ili distanciranja. A u vezi s obema pomenutim

verbalnim strategijama je i menjanje ("preključivanje ") kodova

- raširena praksa kombinovanja elemenata dvaju jezika tokom

iste interakcije između bilingvala. Ovakve alternacije veoma su

česte u pograničnim i drugim etno-jezički mešanim krajevima,

zatim među iseljenicima i povratnicima, ali i kod nekih profe­

sionalnih grupa u inače pretežno monolingvalnim urbanim sre­

dinama. Kod nas , na primer, profesori stranih jezika u nefor­

malnom međusobnom razgovoru (dakle , ne samo u učionici)

spontano kombinuju jedinice i iskaze svog maternjeg jezika i

jezika koji predaju. Pored čisto lingvističkih obeležja ovakvog

"skakanja" između jezika, pažnju privlače i njegove brojne psi-

1 28

Page 129: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

holingvističke, sociolingvističke, sociopsihološke i druge impli­

kacije i posledice.

Kad smo već pomenul i posledice, treba da dodamo da je

i pitanje bilingvizma u celini od početka opsednuto spekulaci­

jama i sporenjima oko njegovog dej stva na intelektualni i du­

hovni razvoj dvojezičnih pojedinaca i nj ihov dalj i život . Glo­

balno govoreći , starija škola mišljenja o ovoj problematici, obli­

kovana u obrascu ranije pomenutih negativnih predubeđenja o

bilingvalima, pretežno je tu naglašavala štetne posledice - u

smislu mogućeg slabijeg poznavanja obaju jezika, izvesnih za­

stoja u mentalnim funkcijama, nesigurnosti u ponašanju i re­

akcijama, s labijeg uspeha u školi , možda čak i podeljene lično­

sti , i sličnog. Iako je povremeno bivalo ovakvih nalaza, oni se

danas uglavnom tumače uticajem nepovoljnih okolnosti u ko­

j ima se bilingval neretko razvija, pre nego samog bilingvizma

kao takvog. Nova i modernija istraživanja, empirij ska ali i teo­

rij ska, znatno veću težinu daju pozitivnom dej stvu bilingvizma

kao činioca koji podstiče kognitivni razvoj , psihološku fleksi­

bilnost, toleranciju prema drugom i drukčijem uz suzbijanje lin­

gvocentrizma i etnocentrizma, širenje intelektualnih horizonata

i druge poželjne karakteristike ličnosti . A ima i mišljenja da

bilingvizam sam po sebi zapravo ne deluje ni negativno ni po­

zitivno, budući u svetskim razmerima tako obična stv;p-, te da

je to u suštini neka vrsta potencijalne dodatne sposobnosti čij i

rezultati zavise od uslova, načina i stepena njene realizacije.

Ako u svemu ovome ima još mnogo nejasnog, pa i kon­

tradiktornog, to je dobrim delom posledica činjenice da je na-

1 29

Page 130: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

učno proučavanje bilingvizma - koj i kao pojava postoj i još od

pradavnih vremena - ozbiljnije započeto tek pre nekol iko de­

cenija. Danas je ono u punom zamahu, kao izrazito multidisci­

plinarno područje sa nekol iko teži šta. Bi l ingvizam uopšte (dva

koegzistentna jezika) od značaja je za opštu lingvistiku, sa sta­

novišta jezičkih kontakata i pratećih pojava. Socijetalni bilin­

gvizam (dva jezika u jednom društvu) je predmet interesovanja

prevashodno sociolingvistike i sociologije jezika, sa posebnim

obzirom na jezičku pol itiku i planiranje jezika. Individualni bi­

li ngvizam privlači pažnju još nekih disciplina iz nj ihovih po­

sebnih uglova. Među nj ima su neurolingvistika (dva jezika u

jednom mozgu), zainteresovana za neurol ingvističke procese

kod bil ingvala i nj ihova oštećenja u afazij i ; psiholingvistika (us­

vajanje dveju gramatika), zaokupljena psihičkim i kognitivnim

razvojem; te pedagogija (učenje i nastava drugog jezika) , na­

ročito u kontekstu manj inskog, dvojezičnog ali i opšteg obra­

zovanj a.

U vezi s ovim poslednj im pomenućemo evoluciju shva­

tanj a o prioritetima jezičke nastave. Negde do sredine našeg

stoleća ona je, što se manj ina tiče, mahom bila otvoreno asi­

mi latorska, sa insistiranjem na većinskom jeziku. Godine 1953. UNESKO je izdao uticajnu preporuku o obrazovanju na ma­

ternjem jeziku i za manj ine, bar na osnovnom stepenu. Time

je učinjen važan korak napred, ali su se ispoljila i neka ogra­

ničenj a ovog pristupa. Stoga danas Evropski savet preporučuje,

za evropske prilike, zastupljenost četiri jezika tokom osnovnog i

srednjeg obrazovanja: maternjeg jezika pripadnika manjine, na-

1 30

Page 131: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

cionalnog jezika države, i dva strana jezika gde god je to mo­

guće. Za govornike većinskih jezika ovo bi najčešće značilo

ukupno tri jezika.

Mi smo, govoreći o bilingvizmu, po pravilu misl i l i na dva

jezika, al i se na sl ičan način može govoriti i o tri , pa možda i

više jezika - kod višejezičnih manjinskih grupa u mnogim de­

lovima sveta, ali i kod izuzetnih pojedinaca bilo gde . A pri

prihvaćenom elastičnom shvatanju ove poj ave, koje ne podra­

zumeva nužno analogne sposobnosti u oba jezika il i u svim

jezicima, mnogi lj udi su doslovno multilingvalni ako su naučil i

više jezika, makar i na način na koj i se uče strani jezici . Pa

ipak će u svetlu rečenog biti jasno da jezičkom folkloru, a ne

stvarnosti, pripadaju povremeni izveštaj i o poliglotima koji

"perfektno govore" desetak, i l i "znaju" dvadesetak jezika. Što

se pak tiče profesionalnih l ingvista, oni često analitički poznaju

strukturu mnogobrojnih jezika, ali to nipošto ne podrazumeva

da su u stanju j· da govore na svima nj ima.

Možemo da zaključimo sledeće. Polovi ranije ocrtanog

kontinuuma bi l ingvizma mogu se zanemariti , jer potpunih am­

bilingvala u strogom smislu navedenog određenja gotovo izve­

sno nema, a čisti monolingval po definicij i izlazi iz domena

bi l ingvizma. Ali kada se ovi polovi odseku, u rasponu koj i osta­

je - od ekvilingvala pa sve do lica koj a u izvesnoj meri raspo­

lažu i nekim drugim jezikom - ima mesta za razne vrste i ste­

pene bilingvizma. Takvih bilingvala ima sasvim dovoljno i pre

nego što stignemo do poslednjeg segmenta kontinuuma, teorij­

ski manje interesantnog a praktično slabije uočlj ivog. Dovoljno,

1 3 1

Page 132: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

naime, jer i ako računamo samo one koj i se u svakodnevnom

životu slobodno služe bar dvama jezicima, i time izbegnemo

svaku krajnost i ostanemo pri sasvim legitimnoj upotrebi ter­

minologije, dvojezična je - po grubim procenama - bar polo­

vina čovečanstva. Pri tome bilingvala ima bezmalo u svakoj

zemlji sveta, u svim društvenim slojevima, i na svim uzrastima.

Tako je bi lingvizam u svetu uistinu rasprostranjena pojava, pre

pravilo nego izuzetak. On se direktno tiče jezičke šarolikosti o

kojoj je, sa raznih aspekata, bilo reči u celoj ovoj knj izi . Same

po sebi , kao empirijska činjenica, jezičke razlike nisu ni blažen­

stvo ni prokletstvo, ali jesu jedan od vel ikih izazova na koje

je Homo loquens tokom svoje evolucije morao da traži odgo­

vore . A među ovima je masovni bil ingvizam u društvima i među

pojedincima, koj i onda omogućuje i podstiče široke prevodi­

lačke i druge delatnosti , svakako najvažnij i .

132

Page 133: Ranko Bugarski - Jezici

Bibliografija

Za pi sanje ove knj ige nije bilo gotovih uzora, u smislu

sintetičkih pregleda celokupne razmatrane problematike, na ko­

je bi se sada mogla skrenuti pažnj a čitaocu. Za razliku od toga,

o pojedinim ovde izloženim pitanj ima postoj i veoma obimna i

teško pregledna literatura na raznim jezicima. Od dela obja­

vljenih na srpskohrvatskom i l i prevedenih na ovaj jezik ukazu­

jemo na sledeća. O jezičkom identitetu piše R. Katičić , "Iden­

ti tet jezika" , Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb 1 986. Sažet en­

ciklopedij ski prikaz jezika sveta daje M. Križman, "Jezici na

svijetu" , Opća enciklopedija JLZ - Dopunski svezak, Zagreb

1 988; v. i D . Škiljan, "Jezici i pisma svijeta" , Pogled u lingvi­

stiku, Zagreb 1 980. O opštem problemu jezičkih klasifikacija

govori E. Benvenist, "Klasifikacija jezika" , Problemi opšte lin­

gvistike, Beograd 1 975. Šire o ovome, uključujući i aspekte koji

ovde nisu posebno razmatrani - naročito tipološki - v. u R.

B ugarski, Jezik i lingvistika, Beograd 1 9842, a za podrobne bib­

liografske podatke i tumačenja još i pojedine odeljke u M. Ivić,

Pravci u lingvistici 1-11, Beograd 1 9906 . Opštij i uvid u društveni

kontekst funkcioni sanja jezika, a u tim okvirima i u višeje­

zičnost, omogućuju R. Bugarski, Jezik u društvu, Beograd 1 986,

133

Page 134: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO B UGARSKI

M. Radovanović, Sociolingvistika, Novi Sad 1 986, te J. A. Fi­

shman, Sociologija jezika, Sarajevo 1 978 (The Sociology of

Language, Rowley, Mass . 1 972), a posebno sa stanovišta j e­

zičke pol itike D . Škiljan, Jezična politika, Zagreb 1 988. i M.

Pupovac (ur.) , Jezici i politike, Zagreb 1 988. (gde se daje prikaz

jezičke situacije i politike u odabranim evropskim i vanevrop­

skim zemljama, uključujući i Jugoslaviju) . O jezicima u Jugo­

slavij i v. naročito A. Kovačec , "Jezici i pisma naroda i narod­

nosti" u okviru tematske celine "Jugoslavija" , Enciklopedija Ju­

goslavije, sv. 6, Zagreb 1 990; i "Standardni jezici u SFRJ" ,

Lingvistički časopis SOL, br. 8, Zagreb 1 989. U svetu zapažena

monografija o višejezičnosti, sa posebnim osvrtom na probleme

obrazovanja jezičkih manjina, je T. Skutnab Kangas , Bilingvi­

zam - da ili ne, Beograd 199 1 (T. Skutnabb Kangas, Bilingua­

lism or Not, Clevedon 1984) . - Među najvažnijim aktuelnim

izvorima obaveštenja o plural itetu, klasifikaciji i registru jezika

sveta su: C. F. and F. M. Voegelin, Classification and Index of

the World 's Languages, New York 1 977; B . F. Grimes (ed.) ,

Languages of the World: Ethnologue, Dallas 1 9881 1 ; G . Decsy,

Statistical Report of the Languages of the World as of J 985, Part I , Bloomington 1 986; B . H . .HpQeBa (pe,n;.) , 513btKU u

ouaJleKmbt Mupa - llpocneKm u CJlOBHUK, MocKBa 1 982. Veoma koristan moderan pregled genetske klasifikacije i arealne

distribucije jezika, u istorij skoj i teorijskoj projekcij i , daje M.

Ruhlen, A Guide to the World 's Languages, Vol . I : Classifi­

cation, Stanford/London 1 987. Iscrpna obaveštenja o genetskoj

pripadnosti i gramatičkoj strukturi 50 važnijih jezika, uz osnovne

sociolingvističke podatke, sadrži B. Cornrie (ed.), The World 's

1 34

Page 135: Ranko Bugarski - Jezici

JEZICI

Major Languages, London 1 987. Mnoštvo enciklopedijski iska­

zanih podataka o raznim pitanjima dotaknutim u ovoj knjizi

pruža i D. Kristal , Kembrička enciklopedija jezika, Beograd

1 996 (D. Crystal, The Cambridge Encyclopedia of Language,

Cambridge 1 987).

1 3 5

Page 136: Ranko Bugarski - Jezici
Page 137: Ranko Bugarski - Jezici

Registar jezika

Ovaj registar obuhvata jezike, jezičke porodice i dijalekte

koj i se pominju u knjizi . Oznaka "j ." iza naziva je skraćenica

za reč "jezici" i upućuje na genetsku grupu jezika. Registar ne

sadrži pokušaj klasifikacije (npr. dijalekata pod jezike kojima

pripadaju) niti jednoznačne identifikacije jezika sa dva imena.

U retkim slučajevima, tamo gde je to izgledalo potrebno, date

su upute unutar registra; ostala obaveštenja mogu se naći na

naznačenim mestima u knjizi . Korišćena je isključivo sprsko­

hrvatska adaptacija imena; samo na tri mesta, gde bi takav po­

stupak mogao kod čitaoca da izazove ozbiljnije nedoumice oko

identiteta, u zagradi su dati izvorni nazivi .

afrikans 57, 90

afroazijski j . 46, 53-7

ainu 4 1 , 83

ajmara 5 8-9

akadski 54

albanski 1 8 , 46, 47, 5 3 , 65 ,

66, 74, 97, 99- 1 02, 1 0�,

1 09, 1 1 1

algonkinski j . 58

altaj ski j . 46. 49, 54, 55, 1 0 1

1 37

amerindijanski j . 46, 4 8 , 5 8

(v. i indijanski j . )

amharski 56

anatolski j . 47

anglosaksonski 1 7

aramej ski 54

arapski 26, 32, 5 1 , 54, 56, 66,

74, 86, 87, 94, 1 1 0

aravakanski j . 59

arbanaški 98, 1 00, l 08

Page 138: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

arumunski 1 8 , l OO (v. i vlaški)

asamski 1 2, 54

atabaskanski j. 5 8

australij ski j . 27, 46, 4 8 , 60--2

austroazij ski j . 46, 49, 55

austronezij ski j . 46, 48, 55,

5 7 , 60-- 1

azerbejdžanski 54

bahasa 55, 73

baltički j. 5 3

balto-slovenski j . 47

bantu j. 1 5 , 1 9, 57

baskijski 4 1 , 52, 64, 80

beloruski 53

bengalski 1 2, 32, 5 1 , 54

benue-kongoanski j . 57

berberski j . 56

biharski 32, 54

bretonski 53, 80

bugarski 1 6, 53 , 65, 97, 99,

1 00, 1 02, 1 05 , 1 06, 1 08

burmanski 54

burušaski 4 1

ciganski 1 8

(v. i romski)

čadski j. 56

čakavski 1 4

čerkeski 9 8 , 1 0 1 , 1 1 2

1 38

češki 53, 97, 1 00, 1 02, 1 05-7,

1 1 2

čukotsko-kamčatski j . 55

daički j . 55

dajački 19

dakorumunski l OO dalmatski 23

danski 1 2, 1 4, 53, 94

dinka 56

dravidski j . 46, 54, 64

engleski l l , 1 2, 1 4, 1 7 , 20,

25, 26, 32-4, 5 1 , 53, 5 5 ,

5 7 , 59, 60, 6 1 -2, 64-6,

70--2, 74, 75, 80, 8 1 , 8 3 ,

84, 90, 92-4, 96, l 04

- kreol 1 2, 60, 62

eskimski 5 9

eskimsko-aleutski j . 4 6 , 5 8 , 83

esperanto 7 1

estonski 5 3

etrurski 26, 4 1

farsi 1 8

fidžij ski 6 1

finski 1 0, 5 3 , 94

flamanski 1 2, 74, 75, 80

francuski 1 2, 1 6, 1 7, 20,

32-4, 37, 5 1 , 53, 5 5 , 57,

59, 60, 64, 66, 70, 72-5,

80, 8 1 , 84, 87, 90, 94

- kreol 1 2, 57, 60

Page 139: Ranko Bugarski - Jezici

franko-provansalski 7 1

fula 57

galicijski 53, 80

gelski 1 8

germanski j . 44, 47, 5 3 , 1 00

gilj ački 4 1

grčki 1 7, 26, 47 , 5 3 , 6 5 , 66,

70, 74, 83 , 86, 94, 98, 1 00,

1 03 , 108

- dimotiki 86

- katarevusa 86

gruzijski 53

gudžaratski 54

gvarani 58, 59, 72

hausa 5 1 , 56, 59, 93

havajski 6 1

hebrejski 1 8 , 2 1 , 54, 72-3 , 1 1 0

helenski j . 47

hetitski 26

hindi l l , 32, 3 3 , 5 1 , 54, 93

hindustanski l l hmong 55

hoisanski j . 46, 56, 57

holandski 1 2, 1 5 , 1 6, 5 3 , 57,

60, 75, 94

hrvatski l l , l 04, l 07

iberski 26

igbo 57, 93

ilokano 55

JEZICI

indijanski j . 27, 83

(v. i amerindijanski j . )

indoarijski j . 1 5 , 47, 54, 64

indoevropski j . 46-9, 52-4,

57, 59, 1 00, 1 0 1

indoiranski j . 47, 54

indonežanski 55, 73

indo-pacifički j. 46, 49, 60- 1

iranski j . 47

irokvojski j. 58

irski 1 8, 2 1 , 25 , 26, 53 , 72

islandski 73

istroromanski 98, l OO istrorumunski 98, l OO italijanski 1 6, 1 7, 32, 37, 53,

59, 72, 80, 83, 84, 87, 94,

97, 99- 1 09, I l l i talski j . 47

ivrit 1 8

jao 55

japanski 1 0, 32, 4 1 , 5 1 , 55, 59

javanski 32, 55, 70

jermenski 47, 53, 59, 98, 1 00,

1 1 2

jevrejskošpanski 1 8 , 98, l OO, 1 03

jevrejskonemačkl 1 8, 98, 1 00

jidiš 1 2, 1 8, 59, 98

joruba 57, 93

juručki 98, 1 0 1

1 39

Page 140: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

kamaški 23

kanada 54

kanuri 56

karipski j. 59

katalonski 37, 53, 66, 80 � kavkaski j . 46, 48, 52, 5 3 , 1 0 1 JJ

kazaški 54

kečua 5 8, 59

keltski j . 23, 26, 47, 53, 64, 80

kineski l l , 1 4, 32-4, 5 1 , 54,

59 , 7� 73, 83, 9� 97

kirgiski 54

kmerski 55

koptski 26, 56

kordofanski j. 56

korej ski 10 , 32, 4 1 , 55 , 83

kornvolski 26

korzikanski 80

kosa 5 7

kušitski j . 5 6

kutenaj 4 1

ladino 1 8 , 9 8

laoski 55

laponski l l

latinski 1 7, 22, 26, 37, 47, 66,

73, 1 1 0

latvijski 53

lingala 57

litvanski 5 3

lolo 5 4

luo 56

madurski 55

mađarski 1 0, 53, 74, 97,

1 0 1 -6, 1 09

maj anski j . 59

makedonski 1 4, 1 6, 30, 53,

65, 94, 97- 1 00, 1 02- 1 09

malajalam 54

malajski 33, 5 1 , 55, 7 1 -3

malajsko-polinezijski j . 60

malgaški 57, 6 1

malinke-bambara 57

malteški 53

mandarinski 32

mandžurski 54

manski (Manx) 23, 25

maorski 6 1

maratski 32, 54

meglenorumunski 98, 1 00

mijao 5 5

mijao-jao j . 5 5

mijen 5 5

minangkabau 55

moldavski 1 2

mongolski 54

na-dene j. 46, 5 8

nahuatl 2 0 , 58, 59

navaho 58

nemački 1 2, 1 4, 15, 1 6, 32,

34, 40, 53, 59, 70, 72, 74,

80, 84, 86, 87, 94, 98, 1 00,

1 03 , 1 08, 1 1 2, 1 1 7

nepalski 54

1 40

Page 141: Ranko Bugarski - Jezici

niger-kongoanski j . 56, 57

niger-kordofanski j. 46, 48 , 56

nilo-saharski j . 46, 56

norveški 1 2, 14 , 5 3

- landsmol 1 2

- riksmol 1 2

oksitanski 70, 80

orija 54

oromo 56

paleoazijski (paleosibirski)

j. 55

papuanski j. 60

pašto 54

pendžapski 32, 54

persijski 1 8 , 54

polinezij ski j. 1 5

poljski 53, 84, 98, 1 00, 1 03 ,

1 08

portugalski 20, 32, 37, 5 1 , 5 3 ,

5 7 , 5 9 , 60, 66, 8 3 , 94

- kreol 57, 60

provansalski 80

romanski j. 1 7, 22, 23, 37,

47, 53, 80, 1 00, 1 04, 1 1 2

romanš 72, 8 1

romski 1 8, 53 , 97, 1 00, 1 0 1 ,

1 02, 1 05-7, 1 09, l 1 0-2

rumunski 1 2, 1 7, 37, 53 , 65,

97, 99, 1 00, 1 02, 1 03 , 1 05 ,

1 06

JEZICI

1 4 1

rusinski 97, 1 00, 1 02, 1 03 ,

1 05 , 1 06, 1 08 , 1 09, 1 1 2

ruski 1 0, 32-4, 5 1 , 53 , 55 ,

66, 70, 75 , 94. 98, 1 00,

1 03, 1 05 , 1 07, 1 08 , 1 1 2,

1 23

sami l l samojedski j . 5 3

sanskrit 26, 54

santali 55

sebuano 55 semitski j . 49, 52-4, 56

semitsko-hamitski j . 54

sinhaleški 54

sino-tibetski j. 46, 48, 54

s lovački 53, 97, l OO, l 02, 1 03, 1 05 , 1 06

slovenački 1 4, 53, 87, 94, 97-9, 1 02, 1 06, 1 09

slovenski j . 44, 53 , 59, 80, 1 00, 1 0 1 ' 1 04

somalski 56 srpski l l srpskohrvatski l l , 1 3 , 1 4, 1 6,

5 3 , 64, 65 , 70, 73-5 , 83 , 94, 97- 1 06, l 08, l 09

staroegipatski 56

staroslovenski 26, 53, l l O sumerski 4 1

sundanski 55 suski j. (Sioux) 5 8 svahili 5 1 , 5 7 , 70, 7 1 , 9 3

Page 142: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

škotski gelski 5 3

šona 5 7

španski 1 7, 20, 32-4, 37, 5 1 ,

5 3 , 59, 60, 64, 66, 70, 72,

74, 80, 84, 94

- kreol 57, 60

švedski 1 4, 53, 94

tadžički 54

tagalog 55

tagiš 24

taj 55

tamilski 32, 54, 72

tatarski 54

telugu 32, 54

tibetski 54

tibetsko-burmanski j. 54

tigrinj a 56

toharski j . 47

tok pisin (Tok Pisin) 62, 7 1

torlački 1 4

tunguski j . 54

tupij ski j . 59

turkički j . 52, 54, 1 0 1

142

turkmenski 54

turski 54, 66, 74, 8 1 , 8 3 , 97,

1 0 1 , 1 02, 1 04-6, 1 09, 1 1 1

ugro-finski j . 53, 1 0 1

ujgurski 54

ukrajinski 53, 97, 99, 1 00,

1 02, 1 05, 1 06, 1 08, 1 09 ,

1 1 2

uralski j . 23, 46, 52, 5 3 , 5 5 ,

1 0 1

uralsko-jukagirski j . 5 3

urdu l l , 3 2 , 33 , 54

uto-astečki j. 59

uzbečki 54

velški 53

vijetnamski 32, 55, 59

vlaški 1 8, 97, 99, 1 00, . 1 02,

fo5 , 1 07-9, 1 1 1

zulu 5 7

zunji 40

Page 143: Ranko Bugarski - Jezici

Sadržaj

U vodna napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

l . JEZICI U SVETU

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Broj jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Broj govornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

2. JEZICI U VREMENU

Jezička evolucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Genetska klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

3. JEZICI U PROSTORU

Arealna klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

Jezički kontakti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

4. JEZICI U DRUŠTVU

Funkcionalna klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Jezici i države . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

Manifestacije društvene višejezičnosti . . . . . . . . . . . . . . 85

Društvena kontrola višejezičnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

Jezici u bivšoj Jugoslavij i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

143

Page 144: Ranko Bugarski - Jezici

RANKO BUGARSKI

5 . JEZICI U POJEDINCU

Maternji jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l l ) Tipovi bi lingvizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 7 Bilingvizam i prateće pojave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 27

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3 3

Registar jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 37

CIP - KaTanorH3a�Hja y rry6JIHKa�jH Hapo):IHa OHOJIHOTeKa Cp6Hje, Eeorpa):l

81 ' 1 81 '27

EYrAPCKM, PaHKO Jezici l Ranko Bugarski. - 2. izd. ­

Beograd : Čigoja štampa : XX vek, 2003 (Beograd : Čigoja štampa). - 143 str. ; 20

cm. - (Sabrana dela l Ranko Bugarski ; knj . 9)

Tiraž 300. - Bibliografija: str. 1 33- 1 35. - Registar.

ISBN 86-7558- 1 99-8 a) Je3H� b) JlHHrBHCTHKa e) Je3HK ­

<j>yHK�Hja COBISS. SR-10 1 1 0076940

Page 145: Ranko Bugarski - Jezici
Page 146: Ranko Bugarski - Jezici