Ezoterija Depresije Ideologije Drogiranje Čudotvorci Izopačenost Loša savjest Ojañena srca Nezaposlenost Samoubojstva Kriminal mladeži

Ratovi Zaraze

Religije Pobačaji

Terorizam Katastrofe

Lažni proroci Manipulacija gena

Strah od budućnosti Raspadanje brakova

Ekološko ugrožavanje

Beznañe

Naše vrijeme je, pored sveg blagostanja, obilježeno beznañem. Ono je neprimjetna koprena nad čovječanstvom kroz koju se ne može gledati. To potvrñuju sve učestalija obeshrabrenja i depresije.

Brojnim zabavama i rekreacijom čovjek pokušava

unijeti barem nešto svjetla u svoju tamu,

ali mu to ne uspijeva. Mnoge religije,

ideologije ili čudotvorci nude svoju

pomoć. Ljudi se upuštaju u ezoteriju,

yogu, transcendentalnu

meditaciju itd. Police knjižara su pune knjiga takvog

sadržaja. Mnogi pokušavaju naći pomoć na

dalekom istoku, ali im nijedna od tih metoda nije pomogla.

Sljedeća ilustracija nam može pomoći da uvidimo što znači beznañe:

Čitao sam o dvojici pri-jatelja:

Oba bijahu puni samo-pouzdanja, sigurnosti i životne radosti. Sadržaj njihovog razgovora je bio o sportu, novcu, ženama...

Iznenada je jedan od njih neizlječivo obolio. Prijatelj ga je posjetio te ga pokušavao razveseliti nekom pričom. No dola-zak smrti se nije mogao spriječiti i strah od umi-ranja prožimao ga je sve više i više. Prijatelj, koji ga je promatrao,

pokušavao je usmjeriti njegovu pažnju na nešto drugo, pričajući mu o lijepom vremenu, o posljednjoj nogometnoj utakmici, a čitao mu je i rezultate loto-izvlačenja. Ali čovjeka, koji je stajao na rubu vječnosti, sve to više nije zanimalo.

Prijatelj ga je pokušavao utješiti te uzvikne: "Drži se!" Umirući očajnički otvori oči, ispruži usahle ruke prema nebu i povika: "Za što da se uhvatim?"

Jeste li se i vi već nekad zapitali pri pomisli na predstojeću vječnost: Za što da se uhvatim? Svaki dan u kalendaru nam ukazuje na to da je ovaj svijet zajedno s našim životom prolazan. Mi trebamo nekoga u koga se možemo pouzdati. Mi trebamo čvrsti temelj za naš život. Život ne smije biti besmislen. Naš život nije nastao slučajno.

Jer svi naši dani proñoše...

Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo

mudro srce. Psalam 90, 9-12

21

Isus govori: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život." Ivan 15, 24

Potrebna nam je tema

U liječničkoj čekaonici, na kolodvoru, u restoranu ili na klupi u parku. Kada poslušamo o čemu ljudi razgovaraju, zaklju-čujemo da zapravo nemaju teme za razgovor. Obično im se razgovor vrti oko istih stvari: novac, ogovaranje, nemoral, sport itd. Čovjek se umori slušajući ih te pomišlja: je li to sve o čemu smo mi u stanju još govoriti, zar ne postoji nešto važnije, nešto što ima smisla, što traje?

Isus - jedina nada! Zamislite da umirete. Koja ispunjena želja bi vam umirila dušu? Možda ona da ste u životu uspjeli nagomilati mnogo novca? Sigurno ne! U tim trenucima će vam bogatstvo biti sasvim nevažno. Da li biste tada poželjeli više časti i priznanja od ljudi? Sigurno ne! Tada vas više neće zanimati što ljudi misle o vama. U tim trenucima će se nametnuti jedno jedino pitanje: "Što Bog misli o meni?" Hoćete li poželjeti: volio bih da sam više radio? Siguran sam da će nam mnogo toga postati besmisleno kada se samo sjetimo u što smo ulagali trud. Jedina i snažna čežnja će biti: Da je uz nas onaj koji nas pred Bogom opravdava - Isus Krist. Stoga je svaki trenutak našeg života kojeg posvećujemo njemu, koristan i jedino to ima smisla.

Definicija svijeta

Uz pomoć jedne riječi; "svijet" je: s = smrt v = vapaj i = izopačenost j = jauk e = egoizam t = trpljenje

Ne može se točnije opisati stanje milijuna ljudi bez nade. Tolike ljude pritišće teret dugovanja, neoproštenih grijeha, ovisnosti i depresije. Toliki trpe pod pritiskom loše savjesti zbog počinjenih djela koja bi rado promi-jenili, kada bi se to moglo. Mnogi ljudi se ne mogu ni radovati ni smijati jer im nedostaje smisao života i jer im beznañe zamagljuje vid. Koliki su

pokušali naći zadovoljstvo u raznim religijama, ezoteriji te kojekakvim zagonetnim društvima, terapijama ili tečajevima samospo-znaje. U početku je zasjao tračak

Ratovi i zaraze...

nade, ali se na kraju ipak pokazalo da je to bio samo lažni sjaj. Nada se polaže u prijateljstva koja u najvećoj potrebi prestaju te se baš u takvom trenutku nemamo na koga osloniti. Ekološke katastrofe...

Zaključak koji se već duže vremena nameće o mnoštvu katastrofa svjetskih razmjera, a što i stručnjaci potvrñuju, je sljedeći: sve postaje gore. To takoñer uočavamo i po ratovima i terorizmu. Kriminal, uzimanje droge, zarazne bolesti za koje se mislilo da su već odavno pobijeñene, sve su češće.

Izgleda da se oko nas sve kida i ruši. Dnevni listovi izvješćuju o ovozemaljskim katastrofama, potresima, orkanskim vjetrovima, vulkanima, poplavama...

U opasnosti su čovjek i životinje

Abortusi su na dnevnom redu. (Procjenjuje se da se svako treće dijete ubija u majčinu trbuhu). Svuda oko nas su nesretni brakovi na što ukazuju učestali razvodi. A mi živimo, tvrdi se, "u jednom modernom i civiliziranom društvu". To isto društvo nije u stanju riješiti sve te probleme. Bilo bi pogubno za nas jednostavno ostati pri ovim izvješćima.

Taj stop, nada i tema slijevaju se u jednu jedinu osobu, Isusa Krista. U njemu se ne oslanjamo na nešto nesigurno, nego na onoga za koga Biblija kaže: "Isus Krist, naša nada." (1 Timoteju 1,1) J. McDowell je istraživao pravno-povijesne dokaze o vjerodostojnosti izvješća biblijskih svjedoka. Došao je do zaključka da je Isus Krist umro i uskrsnuo. U uvodnim riječima svoje knjige "Mrtvi, koji živi" napisao je: "Pred 2000 godina Isus je došao na svijet u jedno židovsko mjestašce. Pripadao je jednoj skromnoj obitelji, a živio je u najmanjoj zemlji na svijetu. Pretpostavlja se da je doživio trideset i tri godine mada je njegovo javno djelovanje iznosilo svega tri posljednje godine njegova života. Pored svega toga, njegovo ime je poznato gotovo svim ljudima. Već i sâm

Ali postoji jedan - jedna NADA i jedna TEMA!

"Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu

njegovih udaljiti neće dok ne doñe onaj kome pripada – kome će se

narodi pokoriti."

Knjiga Postanka 49, 10

datum dnevnih novina ili godina izdavanja neke knjige svjedoče o tome: da se život Isusa Krista ne može usporediti ni sa jednim čovjekom koji je ikad živio na zemlji te da je taj čovjek ostavio neizbrisive posljedice."

Na pitanje postavljeno poznatom povjesničaru H. G. Wellsu: "Koja je osoba najviše utjecala na povijest?" on je odgovorio: "Kada bi se veličina jednog čovjeka procjenjivala prema povijesnim stajalištima, onda prvo mjesto može pripadati samo Isusu." Povjesničar Kenneth Scott Latourette procjenjuje: "Kako vrijeme više odmiče, time postaje uočljivije da je Isus u odnosu na povijest živio takvim životom koji je na ovu planetu imao daleko više utjecaja nego bilo koja osoba koja je na njoj živjela. A taj se utjecaj, izgleda, još povećava ." Ernest Renan zapaža: "Isus je na razini religije najgenijalnija osoba koja je ikad živjela. Njegov sjaj je vječne naravi i njegova vladavina neće prestati."

On je u svakom pogledu jedinstven i ne može se ni sa kim usporediti.

Bez Krista ne bi mogli razumjeti povijest. U čemu se razlikuje Krist u odnosu na ostale religiozne voñe: Budu,

Muhameda ili Konfucija? 1. Nitko od njih nije za sebe tvrdio da je Bog. Isus Krist, naprotiv, stoji

čvrsto pri ovoj tvrdnji. "Znamo, takoñer, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum, da upoznamo Istinitoga. Mi smo u Istinitome, u njegovu Sinu Isusu Kristu. On je Istiniti, Bog i vječni život." (1 Ivanova 5,20)

A sada

- zatvorivši oči nad vremenima neznanja -

Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate,

jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka

koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.

Djela apostolska 17,30-31

Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda

svatko tko vjeruje.

Rimljanima 10, 4

Život bez Isusa je besmislen, jer on je smisao života. On je Božja tema za nas, on je nada i štit. Isus oslobaña našu savjest koja je preopterećena grijehom.

U njemu su otvorena vrata u vječnost tako da smo izmireni s Bogom i

imamo obnovljeno zajedništvo s njim. Biblija izvješćuje o promjeni bez-naña u nadu: "Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuñeni od izraelskoga grañanstva, bez dijela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovome svijetu! Ali sada, u Kristu Isusu, vi, koji ste nekoć bili >daleko<, postadoste >blizu< krvlju Kristovom." (Efežanima 2,12-13)

2. Religije su ispružene ljudske ruke prema Bogu, a Isus Krist je Božja ispružena ruka ljudima.

3. U jednom božićnom pozdravu se moglo

čitati: "Mnogi ljudi žele biti bogovi, ali samo jedini Bog htjede postati čovjekom." Isus nije donio novu religiju, on je donio ISTINU.

Bog je u Isusu Kristu postao čovjekom.

Došao nas je osloboditi te dati smisao našem životu: "Znamo, takoñer, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum..." (1 Ivanova 5,21). Smisao života ima ime: ISUS!

Prihvatite novi život jer su djeca dar Božji!

5. zapovijed glasi: ne ubij!

Živa nada, koju nam poklanja Bog, utemeljena je na činjenici Isusova uskrsnuća. Zato se kaže: "Jer zato Krist umrije i oživje da zagospodari i mrtvima i živima." (Rimljanima 14,9) Čovjek ispod križa Čovjek ispod križa ostavlja na me snažan utisak. Radi se o rimskom

stotniku koji je, vjerojatno, zapovijedao grupom vojnika koja je Isusa prikovala na križ. Možda je bio prisutan od samog početka i sve pratio: kako je Isus bio izrugivan, udaran i pljuvan. Čuo je o tom Nazarećaninu čudne stvari: kako uskrisuje mrtve, iscjeljuje bolesne, istjeruje demone, kako u ljudima stvara nadu zbog čega su ga mnogi slijedili.

Sada je promatrao tog čovjeka kako visi na križu, kako moli za svoje mučitelje koji ga razapinju i kako razbojniku na križu pored sebe obećava kraljevstvo Božje.

Kada je Isus umirao, nastala je potpuna tama usred dana, zemlja se uzdrmala, a hramski zastor se razderao. Nije više mogao zadržati riječi, on, koji je kao rimski stotnik doživio mnoga mučenja i raspinjanja. Morao je reći ono što zapravo rimski vojnik nije smio, jer je rimski car bio bog Rimljana. On nije mogao a da ne izusti: "Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji."

(Matej 27, 54)

Nemoj se bojati! Ja sam Prvi i Posljednji,

Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim

u vijeke vjekova i imam klju čeve

smrti i podzemlja.

Otkrivenje 1,17-18

Isus živi!

Isus nije samo umro nego je i uskrsnuo od mrtvih te pobijedio smrt - posljednjeg čovjekovog neprijatelja.

Simon Greenleaf, američki pravni ekspert i juristički profesor na Harva-

rdu, u vezi s Kristovim uskrsnućem, izmeñu ostalog je rekao: "...kada bi se trebalo dokazati pravnim principima kao što se to pred sudom običava, onda bi Kristovo uskrsnuće bilo jedno od najbolje dokazanih dogañaja u povijesti." (McDowell, >Mrtvi, koji živi<)

Lord Darling, bivši vrhovni sudac Engleske, nakon jurističkog

ispitivanja došao je do zaključka: >U svojem svojstvu žive istine, uskrsnuće je tako snažan dokaz, kako pozitivno tako i negativno, u svim činjenicama i indicijama, da bi svaki inteligentni sud ovoga svijeta morao dosuditi: >Uskrsnuće je stvarno.< (McDowell, >Mrtvi, koji živi<)

Istinitost i bit vjere

Za vrijeme drugog Svjetskog rata Japanci su hvatali i

zatvarali misionare u Indoneziji. U logoru su se dogañale strahote. Harale su glad i zaraza. Indonezijski stražari su motreći ispitivali da li će bijeli misionari sve to izdržati. Pastor Vries je umirao. Nekoliko minuta prije nego što je ispustio dušu, dozvao je sve koji su bili u logoru i oko njega, i jakim glasom rekao: "To što sam za cijelog svog života propovijedao, želim još jedanput, prije nego odem u vječni dom, reći i posvjedočiti: U životu i smrti postoji samo jedan koji može utješiti i usrećiti. To je Spasitelj, koji je za nas umro na križu i za nas prolio svoju krv. Njemu sam živio, Njemu sam se predao. Sada želim Njemu i umrijeti."

Isusovi učenici, zajedno s oko 500 ljudi, bili su svjedoci Isusova uskrsnuća. Oni su takoñer tvrdili da su ga osobno i vidjeli. Na dan Isusove muke i raspeća učenike je ispunila tuga i beznañe. No prvog dana u tjednu, nakon Isusova uskrsnuća i sve dane poslije, njihova srca su zračila radost i nadu. U svakoj prilici su apostoli svjedočili uskrsnuće Isusa Krista u velikoj sili. Nisu se stidjeli te činjenice pa su tako mnogi prigrlili vjeru. Oni koji su se zauzimali za istinu, a neistinu kategorički pobijali, oni koji su učili poštenje i osuñivali svaki oblik grijeha, oni su svjedočili Uskrsloga kao savršenu istinu i nadu za svakog koji vjeruje u Krista Isusa.

Apostoli su bili očevici onoga što su usmeno i pismeno svjedočili

drugima (1 Ivanova 1,1-3). Sve što su osobno doživjeli spremno su prenosili, a za tu istinu su bili spremni ići i na mučenje i bičevanje, pa čak i u smrt.

Apostol Pavao je bio progonjen, optuživan, a prijetila mu je i osuda te smrtna kazna zbog svjedočenja ove istine. U svojoj obrani je rekao: "I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog uputi našim očevima. Ispunjenje ovog obećanja nada se postići naših dvanaest plemena, koja postojano, noć i dan, služe Bogu. Upravo me zbog te nade, kralju, tuže Židovi. Ima li po vašem sudu nešto nevjerojatno u tom da Bog uskrisuje mrtve?"

(Djela apostolska 26,6-8) Oprostom i očišćenjem Kristovom krvi,

vaš brak i obitelj mogu postati novi!

Nikada nisu ni svijet ni svemir bili tako uzdrmani kao u onaj dan kad je rečeno:

Gospodin je zaista uskrsnuo! (Luka 24,34) U toj činjenici živi postojana nada da će Bog uskrisiti svakog koji živi

živu vjeru u Krista. "Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim" (1 Sol 4,14).

Smrt, koja je posljedica grijeha, je pobijeñena uskrsnućem Krista, jer je bezgrešni Isus umro na križu.

Rt nade Nekada je >Rt nade< bilo stravično predgorje na južnom vrhu Afrike. Nijedan se brod, nanešen tamo morskom strujom ili olujom, nije vratio. To predgorje je bilo strava za moreplovce te je nazvano >Olujni rt<. Ipak se jedanput usudi jedan hrabri moreplovac zaobići to predgorje. Time je otkrio morski put prema Indiji, a time i istočni svijet. Kada je to čuo kralj, rekao je: od sada se to predgorje više neće zvati >Olujni rt<, nego >Rt nade<.

Na našem životnom proputovanju kroz ovu zemlju i mi nailazimo na predgorje strave >Olujni rt< - s m r t.

Tada je kraljevstvo nebesko naše jer smo baštinici Božji a subaštinici

Kristovi. Ako povjerimo svoj život Kristu, bit ćemo zaštićeni od svih oluja, kako u ovom vremenu tako i u vječnosti. Ta živa nada je Božja sila koja i danas mijenja čovjekov život.

"Uistinu, ja se ne stidim Evanñelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu Židovu, tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: Pravednik će živjeti od vjere." (Rimljanima 1,16-17)

Skoro svi živimo u strahu pred tom mračnom silom. Koliki su se već nasukali na ovaj >Olujni rt<. No od trenutka Isusove pobjede nad smrću, kada je otvorio put u život, smrt je za nas postala >Rt nade<.

Prihvatimo Isusa na brod našeg života. Predajmo kormilo u njegove ruke, neka on upravlja našim putovanjem kroz život. On će nas sigurno prenijeti kroz smrt u novi život.

Gdje ćete Vi provoditi vječnost ?

Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za život vječni, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Daniel 12, 2

Beznañe – Ne uništavajte svoj život! Andre Heller, bečki multi-medijski poetičar, u jednom je intervjuu rekao: "Oprostit ću se jednom od života samoubojstvom. A to će se dogoditi upravo kada se bude govorilo: Što taj još hoće? On ima sve! Trebao bi, zapravo, biti sretan."

Elenore, kneginja Reußa, svoj život je živjela u punom sjaju, ali kada je doživjela susret sa živim Kristom, napisala je ovu pjesmu: Putovala sam ovom zemljom, i zemlja je velika i lijepa, no svejedno me vuče želja daleko, daleko od ovog' svijeta. Vidjeh ljude gdje traže od ranog jutra do kasno u noć, dolaze i prolaze, a život im je teret, rad, muka i nemoć. Oni traže, što se ne može naći u tjelesnoj ljubavi, slavi i sreći, tako da im teret grijeha i nezadovoljstva postaje još teži i veći. Ali postoji jedan mir za srce umorno i slabo Recite svima na zemlji; ovdje se tješi ono. Ovdje je potpuni mir za sve; iz bliza i daljine: u ranama janjeta Božjeg, na križu Golgote.

Jeste li i Vi već izne-mogli gradeći kule u zraku?

- Povjerite se Kristu, ma kako velika bila Vaša potreba!

Petar, nanovoroñeni kršćanin, piše:

Mladost sam proveo u takozvanim kršćanskim domovima. Svaki dan sam išao u crkvu, svaki dan sam se molio. U početku je bilo i zanimljivo, ali kako je vrijeme odmicalo, dolazile su mi sumnje po pitanju vjere. S jedne strane učenje Riječi Božje, a s druge strane življenje onih koji su mi propovijedali tu Riječ postalo mi je upitno. Sve mi je postalo nekako sumnjivo. Uza sve to još i stalno primoravanje na vjeru. Ništa se tu nije slagalo. Napokon sam donio odluku: Bog - možda, ali...? (Petar je postao uvjereni ateist)

Odjednom sam stekao mnoštvo bogova (djevojke, auta, alkohol, droga te razne kazne radi provokacije) i pri tome sam se osjećao dobro. Ova radost nije dugo potrajala. Privatni i privredni kaos, zatvor i nezadovoljstvo uzajamno su se izmjenjivali. Polako sam se oslobodio svojih bogova. Ponovo sam postao usamljen. Što sada? U meñuvremenu sam se oženio i dobio troje djece. Moja supruga je postala kršćanka. To je njezin problem, mislio sam. Dobio sam Bibliju na poklon. Pošto sam obećao da ću je čitati, potrudio sam se da to i činim. Prve tri rečenice su me dovele na granicu mog duhovnog horizonta. Koga god sam pitao, nitko mi nije znao dati zadovoljavajuće objašnjenje. To je bilo sve.

Jednog dana sam slušao kazetu o roñenju Isusa. To me je zanimalo samo iz povijesnih razloga. No propovijed i tumačenje Riječi Božje je bilo izvrsno. Zaželio sam poslušati više kazeta od tog istog propovjednika. Čak je i mom slabom duhu izlaganje Svetog Pisma postalo razumljivo. U meni se sve više počeo širiti jedan unutarnji nemir. Silno sam želio upoznati tog čovjeka - pitanja su me progonila.

Dogodilo se na Uskrs 1995. Napokon sam ga osobno upoznao i odmah prešao na stvar. Tražio sam razumljiv odgovor na svoje sumnje i pitanja - i dobio ga. Za sljedeći dan sam dogovorio ponovni razgovor. Sve mi je postalo potpuno jasno i nisam mogao odoljeti, te sam povjerio svoj život Bogu. U meni se nastanio neopisiv osjećaj nove vrijednosti. Od kada se Isus nastanio u meni, mnogo toga se izmijenilo, a moj život je dobio smisao. (Petar, 41, odani kršćanin!)

„Jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!“ (Psalam 71,5)

„Nada za vječni život potpisana je životom: Golgotskim križem i praznim grobom na uskrs.“

Nada u ponovni dolazak Isusa Krista Mnoge biblijske tvrdnje ukazuju na to da će Isus Krist ponovo doći.

Samo on može riješiti svjetske probleme. Pod njegovom vlašću će prestati ratovi i progonstva, a uspostavit će se pravda: Svi će biti siti i nikomu neće ništa nedostajati.

Isus je rekao da će se Evanñelje propovijedati po cijelom svijetu te da će se izraelski narod, koji je rasijan po cijelom svijetu, vratiti u svoju zemlju. Tko danas može tome proturječiti? Kada su Ben Guriona, prvog

predsjednika Izraela, svojevremeno upitali: "Vjerujete li vi da je današnja država Izrael ispunjenje proročanstva? "Odgovorio je: "Na neki drugi način, to se ne bi moglo

Izrael će i pored svih terorističkih napada pobijediti, jer Gospodin kaže: "Posadit ću ih u zemlju njihovu, i nikad se više neće iščupati iz zemlje koju im dadoh."

(Amos 9,15)

Izraelski državni grb (Grane masline i svijećnjak) je uzet iz Biblije (usporedi sa Zaharijom 4, 2-6). Značenje mu je: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim - rije č je Jahve nad vojskama."

Ben Gurion: "S pouzdanjem u svemogućega Boga potpisujem ovu povelju..."

Theodor Herzl: "Mi smo jedan narod, narod... Država Židova je svjetska potreba, stoga će i nastati".

dogoditi, to je ono što ja vjerujem. Židovi dolaze iz Iraka, iz nekadašnjeg Babilona, iz Indije, Jemena i iz cijeloga svijeta. Kako su došli? Tko ih je na to potaknuo? Jedina knjiga! To je prvi i najvažniji faktor." U jednoj drugoj prilici je rekao: "Naš narod se vraća iz Palestine kako bi pripravio dolazak Mesije! Mi živimo u danima Mesije!"

Ovo se sve dogaña neposredno pred ponovni Kristov dolazak. Tada će

se ispuniti što je sâm Gospodin rekao: "Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom." (Luka 21,27)

Ljudi na razne načine - religijom, politikom, ideologijom... pokušavaju uspostaviti mir na zemlji, ali ne uspijevaju.

Na Srednjem istoku će nastati potpuni mir tek kada doñe knez mira, Isus Krist. U Psalmu 2 čitamo: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se

rote protiv Jahve i Pomazanika njegova: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo! Smije se onaj što na nebu stoluje. Gospod im se podruguje. Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom. Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbit ih kao sud lončarski. Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, suci zemaljski. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utječu!

Isus Krist će tu nadu pretvoriti u stvarnost. On će uspostaviti svoje Kraljevstvo mira u kojem će On vladati. To će, doista, biti raj. Tu će vladati pravda i mir. Blagostanje, zdravlje i dug život će u njemu biti sasvim normalni. Ispunit će se proročanstva Izaije 11,35 i 65, jer će se prokletstvo koje pritišće prirodu pretvoriti u blagoslov. "...Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. ...Bit će to dan čudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noć; i u vrijeme večeri bit će svjetlo. U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola k moru zapadnom... I Jahve će biti Kralj nad svom zemljom..." (Zaharija 14,5-10)

Stihovi posljednje knjige Svetog Pisma se ispunjavaju: "Evo dolazim" i "Evo sve činim novo" (Otkrivenje 1,7; 21,5). Jedino ponovo dolazeći Krist mijenja svijet. U to se sa sigurnošću možemo pouzdati: da i pored sveg nereda i poteškoća i sve učestalijih nemira u svijetu, On krči sebi put, jer On mora ponovno doći. A znaci vremena koji ukazuju na njegov ponovni i skori dolazak su sve očitiji.

Isus je doista živio, On je doista umro i

uskrsnuo, On će zasigurno ponovno doći. Doći će dan kada se neće spominjati ni Buda ni Muhamed. Sva nastojanja i učenja, sve ideologije i religije - umuknut će, a o Isusu će se zauvijek govoriti. Za njega se kaže; "Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti."

(Hebrejima 13,8)

A na svom ogrtaču – na boku – nosi napisano ime: "Kralj kraljeva " i "Gospodar gospodara".

Otkrivenje 19,16

Buda je pri kraju svoga

života izjavio: "Još uvijek tražim istinu."

5

U podzemnoj željeznici u Münhenu ljutiti putnik je urezao na zidu sljedeći citat: "Bog je mrtav! - Nitzsche." Neki drugi putnik precrtao je taj citat i napisao: "Nitzsche je mrtav - Bog."

Nada? Ipak postoji i ima ime:

Isus Krist! Kuda ćete sa svojim životom? Komu ćete

se obratiti ako ne Njemu? Komu ćemo više vjerovati i u koga se pouzdati ako ne u Isusa Krista?

Komu ili čemu ćemo se povjeriti osim živom Bogu koji je svladao smrt, sotonu i grijeh? Tko nam može ponuditi veću sigurnost?

Nama je potreban prijatelj koji nas može osloboditi grijeha, a to ne može nitko osim Isusa.

Ne želite li s psalmistom zazvati: "A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si moj Bog!" Psalam 31,15

Tu jedinu i stvarnu nadu možete sada prihvatiti i vi!

Dragi čitatelju, osjećate li se potaknuti izlaganjem ove brošure tako da želite povjeriti svoj život Isusu Kristu? Posjetite naše sastanke. Mi smo ljudi koji su svoj život povjerili u najbolje ruke, te živimo u nadi i željno iščekujemo Njegov ponovni dolazak. Do tada ga želimo svim srcem ljubiti, Njemu se moliti, u zajedništvu s Njegovima proučavati Njegovu riječ i naviještati Njegovu Radosnu vijest.

Jedinstvenost Isusa Krista

"Težite meñu sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzema-ljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist."

Filipljanima 2,5-11

"I tko se god ne nañe upisan u knjizi života, bî bačen u ognjeno jezero."

Otkrivenje 20,15

8