Razdoblje od 19. stoljeća [1,35 MiB]

Renesansa i barok

• za urbani razvoj Europe poslije 16. st. vaţna su velika geografska otkrića i merkantilistička ekspanzija

• dvojak utjecaj na urbani razvoj: 1. pospješen razvoj gradova pojedinih europskih zemalja, posebno

luka i gl. gradova

2. proširen urbani sistem tih zemalja izvan nacionalnog teritorija (gradnja novih gradova u osvojenim zemljama)

• stvoreni jedinstveni urbani sistemi (gradovi u sklopu nac. teritorija u Europi + gradovi u prekomorskim posjedima)

Renesansa i barok

• stvorena osnovna urbana mreţa u

prekomorskim zemljama - posebno

značenje dobivaju lučki gradovi

• osnovno obiljeţje mreţa urbanih sistema u

tom razdoblju: nepravilnost, tj.

asimetričnost

Svijet 1500-1800

• u Srednjoj i Juţnoj Americi gradovi starih kultura postali su jezgre novih gradova – najznačajniji Cuzco i Tenochtitlan (od 1521. Mexico)

• osnivaju se i novi gradovi (od 1492-1520. uglavnom na Karibima i na sjev. obali Juţne Amerike, a od 1521. do kraja 16. st. na zap. i ist. obalama, u Andama i u Srednjoj Americi

• razvoj gradova ubrzali su eksploatacija prirodnih izvora i razvoj trgovine

Svijet 1500-1800

• u Angloamerici utjecaj Španjolaca preko Meksika (najviše na JZ današnjih SAD)

• za razvoj gradova bile su vaţne Engleska, Francuska i Nizozemska

• prvi grad osnovan je na Floridi - St. Augustine (1565.), a jači razvoj počinje u 17. st. na obali Atlantika (Boston, Philadelphia, New York, Richmond, Jamestown itd.); postupno se mreţa gradova širi prema zapadu

Svijet 1500-1800

• u Africi su glavna ţarišta urbanog razvoja ostala na području Maghreba, u dolini Nila i u zapadnoj Africi, a kasnije i u dijelovima ist. Afrike

• Kairo 300 000 st., Fes, Marrakech i Tunis više od 100 000 st.

• u Aziji – jugozapadna Azija (Irak i Iran), Indijski potkontinent, Kina (između Beijinga i Shanghaija) i Japan

• najveći Beijing od 300 000 (1500.) do 1,1 mil. st. (1800.)

Urbani razvoj i urbani sistemi

Europe u 19. i 20. stoljeću

Industrijsko razdoblje

• urbana eksplozija u 19. st. temelji se na društveno-ekonomskim promjenama potkraj 18. i u 19. st.

• kriza apsolutističkih vladavina i društvenih osnova na kojima su počivale burţoaske revolucije feudalni sistem zamijenjen kapitalističkim, apsolutističke vladavine parlamentarnima

• ekonomska osnova urbane eksplozije bila je industrijalizacija


• industrija je u 19. st. postala najvaţnija

gospodarska grana (veće ulaganje kapitala u

industriju i veliki broj tehničkih i tehnoloških

inovacija industrijska revolucija; glavne

proizvodne grane: rudarstvo, tekstilna industrija,

metalurgija, brodogradnja)

• glavno ţarište industrijske revolucije i urbane

eksplozije - Velika Britanija


• jaka prostorna specijalizacija u industrijskoj proizvodnji

• lokacijski faktori: najprije radna snaga, zatim sirovine, tj. izvori energije (ugljen) industrije se podizale blizu ugljenokopa stvaranje rudarsko-industrijskih regija

• vaţnost prometne dostupnosti (posebno značenje ţeljeznice)

• u 20. st. razvijaju se nove industrije, čija lokacija manje ovisi o izvorima sirovina i energije, a više o dostupnosti trţištu


• do 1830-ih najvaţniji promet vodenim

putovima (mora, rijeke, kanali); zatim

uvođenje parne lokomotive (1829) i razvoj

ţeljezničke mreţe te uvođenje parobroda

• razvoj prometa omogućena je svjetska

razmjena dobara i stvoreni svjetski

ekonomski i urbani sistemi


• ubrzano povećanje broja stanovnika u 19. st.

polarizacija u populacijskom razvoju

• migracije stanovništva (selo-grad, unutar

pojedine zemlje, izvan Europe u Novi svijet)

• u 19. st. preobrazba europskog društva od

agrarnog u industrijsko posljedice na urbani

razvoj porast stupnja urbanizacije i promjene

u prostornoj strukturi gradova razlike između

predindustrijskih i industrijskih gradova


• eksplozivan razvoj gradova, nastanak velikih aglomeracija

• glavni gradovi, industrijska i lučko-industrijska središta (Glasgow, Liverpool, Manchester, Napulj, Hamburg, Milano i dr.)

• London i Pariz – centri internacionalnog urbanog sistema


• apsolutno povećanje

broja stanovnika i

udjela gradskog

stanovništva

(1800. – 2,9%

gradskoga

stanovništva, nakon

toga stalan porast)

Industrijsko

razdoblje

• velike razlike u

stupnju i dinamici

urbanizacije pojedinih

zemalja

Industrijsko

razdoblje

• opće obiljeţje: velik broj novih gradova + eksplozivan rast postojećih gradova velike aglomeracije, milijunski gradovi

• 1800. najveći Beijing, 1,1 mil. st.

• 1850. London 2,3 mil., Beijing, Pariz

• 1875. London 4,2 mil., Pariz 2,3 mil., New York 1,9 mil., Beijing, Berlin i Beč više od 1 mil.

• 1900. London 6,5 mil., New York 4,2 mil., zatim Pariz, Berlin, Chicago, Beč, Tokyo itd.

• 1925. najveći New York (7,8 mil.), zatim London, Tokyo, Pariz, Berlin, Chicago itd.

• 1960-ih najveći postaje Tokyo

Neka obiljeţja industrijskoga grada

• velika preobrazba prostorne strukture industrijskoga grada novi urbani sadrţaji i koncentracija stanovništva prostorno širenjegradova

• najznačajniji urbani sadrţaj su tvornice – velika uloga u aglomeriranju stanovništva

• velik priljev radne snage izgradnja radničkih naselja stambeno-radne zone s tvornicama i radničkim naseljima

• nizak standard stanovanja, velika prenaseljenost

Manchester (“Cottonopolis”)

dolje desno: Lowry: Manchester,

1830-ih

London, 1840-ih


• kolijevka industrijalizacije bila je Velika

Britanija - 5 etapa razvoja gradova:

1. do 1835. nekontroliran i spontan razvoj;

grad se razvija "prema unutra“; razvoj

grada bio je ograničen na starogradsku

jezgru


• 2. do 1860-ih – razvoj

grada "prema van";

tvornice se podiţu na

rubovima grada, a

kraj njih velika

radnička naselja

Preston, UK


• specifičan tip

radničkih kuća, tzv.

back-to-back houses


3. od 1860-ih do 1. svj. rata - gradovi dobivaju svoja upravna tijela (City Council) zabranjuje se izgradnja back-to-back kuća, a propisan je novi tip kuće s višim standardom stanovanja, tzv. bye-law houses

4. od 1. svj. rata do kraja 2. svj. rata - faza eksplozivnog širenja grada prema van (tzv. urban sprawl)

5. nakon 1945. – strogo planski, kontrolirani razvoj s velikim sanacijskim programima


• gradnja ţeljezničkih kolodvora izvan gradskih zidina postupno nestajanje obrambenih sistema (na njihovom mjestu grade se široke kružne ceste, tzv. ringovi, nove zgrade, parkovi, šetališta i dr.) velike promjene u funkcionalno-prostornoj strukturi grada

• u 19. st. u velikim gradovima

provedene su velike

rekonstrukcije; Pariz (E.

Haussmann), Beč, Berlin itd.


• s prostornim širenjem, razvojem novih

funkcija i izgradnjom novih urbanih

sadrţaja počinju se u gradu diferencirati

pojedini funkcionalni dijelovi: industrijsko-

stambene, industrijske, stambene,

poslovne zone itd.


• zbog središnjeg poloţaja i velike

dostupnosti u gradskoj jezgri se lociraju

trgovina, financije i druge poslovne

funkcije; istodobno sve više se gubi

stambena funkcija u tim zonama stvara

se središnja poslovna zona (CBD ili city),

najčešće u staroj jezgri, unutar bivšeg

obrambenog sustava


• s funkcionalnim promjenama došlo je i do

prerazmještaja stanovništva

• mijenja se gustoća naseljenosti i socijalna

topografija bogatije stanovništvo seli

prema rubovima grada, a oko poslovne

zone koncentrira se siromašnije

stanovništvo; radnici često stanuju i dalje

blizu tvornica, u radničkim naseljima


• ţeljeznica je pospješila razvoj grada prema van (tzv. klasičan oblik suburbanizacije ili radijalno širenje uzduţ ţeljezničkih pruga uz koje su se razvijala predgrađa)

• gradski promet se postupno usavršavao (najprije tramvaj s konjskom zapregom, zatim električni tramvaj, a u velikim gradovima podzemna ţeljeznica + automobilizacija)

• ekološki problemi

• stvaranje slamova


• ideje o novim, humaniziranijim i

funkcionalnijim oblicima gradova i

njihovom unutrašnjem uređenju

• dva glavna pristupa:

1. gradnja novih satelitskih (tzv. vrtnih)

gradova (garden cities, Ebenezer Howard)

2. gradnja visokih stambenih zgrada sa

zelenim površinama (Le Corbusier)

Vrtni gradovi

Vrtni gradovi

Welwyn, Hertfordshire

Metropolitansko razdoblje

• u razvijenim zemljama mijenja se prostorna

struktura grada i njegovo značenje u prostoru

• razvoj tercijarnih djelatnosti i novih industrija čija

lokacija ovisi o kupovnoj moći, a ne o blizini

izvora sirovina i energije prostorni razmještaj

novih radnih mjesta slijedi razmještaj

stanovništva (proces suprotan onome u

industrijskoj fazi)


• raste značenje srednjih slojeva stanovništva gradnja obiteljskih kuća na rubu grada promjena socijalne topografije grada srednji i viši slojevi ţive na rubu grada i u prigradskim naseljima, a niţi slojevi u središnjim dijelovima

• to je potaknuto razvojem automobilskog prometa

• razvoj prometa dnevna migracija socijalno prestrukturiranje stanovništva okolice i njezina urbanizacija nastanak metropolitanskih (gradskih) regija, tj. dnevnih ili lokalnih urbanih sistema


• odnos grada i okolice - nekoliko faza:

• 1. klasičan oblik suburbanizacije – ţeljeznica potiče razvoj predgrađa grad se širi radijalno, uzduţ prometnica

• 2. utjecaj grada na okolicu zbog jakog automobilskog prometa - nastaju stambena naselja, tzv. suburbiji viših slojeva stanovništva (simboli: obiteljska kuća u zelenilu i automobil)

• 3. jače dnevne migracije radne snage iz okolice u grad širenje urbanizacije dalje u prostor stvaranje gradskih regija


• proces metropolitanizacije najraniji i najizraţeniji u razvijenim zapadnim zemljama – formiraju se različiti tipovi gradskih regija

• u Angloamerici najranije, vrlo intenzivno između dva svjetska rata, u VB počinje između dva svjetska rata, ali intenzivnije nakon drugog, u Njemačkoj šezdesetih godina 20. st., nakon poslijeratne obnove


• u sklopu metropolitanskih regija

najrazvijenijih zemalja Europe 1970. je

ţivjelo više od 88% stanovništva

– do 1960.-ih godina većina stanovništva ţivjela

je u jezgrama, a manji dio u okolicama;

– nakon 1960. broj stanovništva okolice znatno

brţe raste od stanovništva jezgre, tj. matičnog

grada - obiljeţje tercijarne (metropolitanske)

faze urbanizacije

Neka obilježja europskih

nacionalnih urbanih sistema• razlike između pojedinih

zemalja posljedica su povijesnog razvoja, prirodno-geografskih obiljeţja, općeg stupnja razvijenosti i sl.

• neke zemlje imaju pravilne, a neke nepravilne sisteme; ponegdje je urbana primarnost jako naglašena

• urbana primarnost: odnos broja stanovnika najvećega grada i drugoga po veličini (G1/G2) – prema pravilu reda veličine, pravilan je odnos 1:2 (u nekim zemljama je mnogo veći)

red veličine

gradova


nacionalnih urbanih sistema• u svojoj prostornoj dimenziji,

većina nacionalnih sistema pokazuje veću ili manju nepravilnost – urbane mreţe su asimetrične, a gustoća centara nije jednaka; glavni grad je često periferno poloţen

• najgušću mreţu centara imaju gospodarski najvredniji krajevi (plodne ravnice, rudarske regije i sl.); također veliko značenje obala (proces litoralizacije)


nacionalnih urbanih sistema

• velik utjecaj najnovijih političkih promjena (npr. njemačkim ujedinjenjem stvoren jedinstveni urbani sistem s Berlinom kao gl. gradom)

• nove nacionalne drţave imaju različit stupanj urbanizacije i nasljeđene uglavnom nepravilne urbane sisteme

• razlog: njihovi urbani sistemi bili su sastavni dijelovi većih urbanih sistema višenacionalnih drţava; njihova nepravilnost izraţena je i u asimetričnosti urbanih mreţa

Urbani sistemi i integracija

Europe

• dezintegracija pojedinih socijalističkih zemalja, a integracija zapadne Europe (početkom 21. stoljeća neke od tranzicijskih zemalja uključene u proces integracije) utjecaj na urbane sisteme

• integracija slobodna cirkulacija kapitala, radne snage, robe internacionalizacija političkog odlučivanja porast značenja pojedinih gradova funkcionalno povezivanje velikih gradova

• nova tehnološka revolucija razvoj informatičkoga društva nova uloga gradova globalizacija

• ipak, još uvijek glavno značenje imaju nacionalni sistemi


Europe

• pojava nekih specifičnih

prostorno-strukturnih

oblika koncentracije

gradova:

– osovine razvoja (u obliku

banane, npr. od Engleske,

preko Porajnja do sjeverne

Italije)

– razvojne osovine koje se

međusobno kriţaju (tzv.

japanski koridori)

– policentrični razvoj (oblik

grozda)


Europe• dva bitna procesa u budućnosti:

• prostorna polarizacija - prednost pojedinih gradova jezgre u odnosu prema europskoj periferiji (posebno značenje globalnih gradova); također i polarizacija na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini

• prostorna specijalizacija - u skladu s lokalnim i regionalnim potencijalima i poloţajem pojedini gradovi jače se specijaliziraju u pojedinim granama proizvodnog ili usluţnog sektora (najizraţenije u automobilskoj industriji, bankarstvu, znanosti itd.)

Razvoj urbanog sistema

Hrvatske


Hrvatske

• duga tradicija urbanog razvoja, više od 2000 godina

• unutrašnji i vanjski faktori razvoja

• unutrašnji – mogućnosti različitih oblika iskorištavanja prirodnih resursa, mogućnosti prometnog povezivanja, stupanj političke samostalnosti, oblici političko-teritorijalne organizacije

• vanjski – ekonomski i politički


Hrvatske• prvi gradovi u antičko doba

• grčke kolonije: najvaţnija Issa, zatim Pharos, Korkyra Melaina, Tragurion, Epetion itd.

• nakon Grka Rimljani: uspostavili političko-teritorijalnu organizaciju (provincije) provincijski centri i druga naselja

• najgušća mreţa na obali (Salona, Parentium, Pola, Flanona, Senia, Apsorus, Jadera, Scardona, Epetium, Epidaurum itd.), u unutrašnjosti rjeđa (Siscia, Mursa, Cibalae i dr.), na vaţnim prometnicama

• propašću Rimskoga Carstva neki gradovi nestali, a neki se i dalje razvijaju


Hrvatske

• srednji vijek – konsolidacija naseljenosti i organizacija ţivota Hrvata (VII. st.) – utjecaj gustoće naseljenosti, političko-teritorijalne organizacije feudalnog ţivota, širenja kršćanstva i crkvene organizacije

• u ranom srednjem vijeku teţište u primorskom dijelu – flišne zone, zaravnjene površine u kršu (u unutrašnjosti teţište naseljavanja su prigorja, pobrđa i više zaravni)

• glavna središta: Knin, Nin, Biograd


Hrvatske

• Hrvati u početku organizirani prema plemenskoj pripadnosti; u okviru pojedinih plemena postojale ţupanije s različitim ovlastima (vojne, sudske, vjerske i dr.)

• jačanje feudalizma veća politička rascjepkanost podizanje brojnih utvrđenih gradova

• značajna uloga crkve središta crkvenih ţupa (Josip Buturac: Popis župa Zagrebačke biskupije 1334.) često su bila jezgre razvoja gradova


Hrvatske

• razvoj obrta i trgovine od 11. st. – potreba za razvojem samostalnih gradova

• u 13. st. pojačana nesigurnost zbog prodora Tatara neki gradovi dobivaju status slobodnog kraljevskog grada (Varaţdin 1209., Vukovar 1231., Virovitica 1234., Petrinja 1240., Zagreb 1242., Samobor 1242., Jablanac 1251., Kriţevci 1252., Jastrebarsko 1257. itd.)

• autonomne gradske općine (grad i okolno agrarno područje) – priznavale stranu vlast (Split, Trogir...) + Dubrovnik


Hrvatske

• srednjovjekovni sistem naseljenosti

Hrvatske činili su burgovi, slobodni

kraljevski gradovi, autonomne gradske

općine te ruralna naselja


Hrvatske

• od 1102. do 1991. urbani sistemi u

Hrvatskoj razvijali su se kao podsistemi

većih drţava (gl. centri Beč, Budimpešta,

Venecija, Beograd i sl.) urbani sistem

Hrvatske nije bio jedinstvena funkcionalna

cjelina


Hrvatske• od 16. do 19. st. gradnja novih i razvoj postojećih

gradova (pod utjecajem političkih promjena)

• nove utvrde (već u 15. st. Austrija počinje graditi obrambeni sustav protiv Turaka sistem utvrda od mora do Ţumberka; od 16. st. do 1881. Vojna krajina) –gradnja Karlovca (1579), Slavonskog Broda, krajiških gradova (Gospić, Bjelovar, Nova Gradiška itd.) + prostorno širenje postojećih gradova (barokne četvrti "barokni” gradovi: Varaţdin, Poţega...)

• mreţa gradova na turskom području (najvaţniji centri sandţaka)


Hrvatske

• Zagreb – glavni grad, sjedište bana i kraljevskog namjesničkog vijeća (polit. funkcija od 16. st.)

• Pula – glavna austrijska ratna luka

• Rijeka – nakon Austro-Ugarske nagodbe, glavna mađarska luka

• Zadar – glavno središte Dalmacije

• Osijek – glavno središte panonske Hrvatske


Hrvatske• početkom 20. st. stvoren urbani sistem koji

počinje funkcionirati kao cjelina, s izraţenijom funkcionalnom hijerarhijom

• Zagreb je u pravom smislu postao glavni grad (snaţan demografski i gospodarski razvoj; najvaţnije gospodarsko središte novostvorene Krajevine SHS te Jugoslavije)

• jači razvoj Splita (zbog najpovoljnijeg geografskog poloţaja u novim uvjetima), Rijeke (postala je glavna luka) i Osijeka

• razvoj pojedinih regionalnih centara (gospodarske, administrativne i druge funkcije)


Hrvatske

• u neovisnoj Hrvatskoj stvoren novi nacionalni

urbani sistem i nova političko-teritorijalna

organizacija

• osnovna obiljeţja urbanog sistema:

• nepravilnost: prevlast malih gradova, velika

urbana primarnost, asimetričnost mreže

• prema kulturno-genetskim obiljeţjima hrvatski

gradovi imaju obiljeţja mediteranskog i

srednjoeuropskoga kulturnog kruga

Documents

Razdoblje od 19. stoljeća [1,35 MiB]