SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA

TUZLA

Predmet: Informatika

RAZVOJ PROFESIONALNIH FOTOAPARATA

SEMINARSKI RAD

Učenik: Predmetni nastavnik:

Adelisa Džafić Prof.Džemo Brčaninović

Tuzla, Decembar, 2012.

SadržajUVOD......................................................................................................................................................1

Mračna komora..................................................................................................................................2

POVIJEST FOTOGRAFIJE..........................................................................................................................3

Prva električna bljeskalica (blic)........................................................................................................5

Prvi digitalni fotoaparat......................................................................................................................6

Photoshop...........................................................................................................................................6

Prvi profesionalni digitalni fotoaparat................................................................................................6

VRSTE FOTOAPARATA.................................................................................................................8

SLR I DSLR FOTOAPARATI...........................................................................................................8

PROFESIONALNA OPREMA........................................................................................................10

Kompaktni aparati :..........................................................................................................................10

Ultrakompaktni aparati :...................................................................................................................10

Optički okular...................................................................................................................................11

Refleksni okular...............................................................................................................................11

LCD okular...................................................................................................................................11

Objektiv............................................................................................................................................11

Dubinska oštrina...............................................................................................................................12

Optički zum......................................................................................................................................12

Digitalni zum....................................................................................................................................13

Relativni otvor objektiva..................................................................................................................13

Ekspozicija.......................................................................................................................................13

LITERATURA..........................................................................................................................................15

1

UVOD

"Camera obscura" (lat. "mračna komora" ili "zamračena prostorija") je kutija (svjetlonepropusna opna bilo kakvog oblika) čije unutrašnje plohe ne dopuštaju odraz svjetlosnih zraka (moraju biti obojene crnom mat bojom ili još bolje, prekrivene crnim filcom). Na stijenki kutije izbušena je rup(ic)a. Kroz taj sitan otvor ("mlaznicu svjetla") svjetlosne zrake izvana, ulaze u mračnu komoru i projiciraju sliku motiva pred kamerom po čitavoj unutrašnjosti komore. Ukoliko se u mračnu komoru stavi fotoosjetljiva ploha, tj. list materijala koji je osjetljiv na svjetlo, a koji može biti kemijski (npr. "fotografski film" ili "foto papir") ili digitalni ("senzor"), može se napraviti snimka motiva.

-kontinuirana dubinska oštrina (svi detalji motiva su jednako "oštri" bez obzira na udaljenost motiva od kamere ili projekcionog zaslona od rupe-objektiva) koja omogućava snimanjene samo na ravni projekcioni zaslon nego i na projekcione zaslone valjkaste, sferne ili bilo kojeg oblika! Projekciju kontinuirane oštrine na cilindričnu plohu daje samo rupa-objektiv.

-kompresija vremena (pokretni detalji motiva ostaju ili potpuno nesnimljeni ili pak zabilježeni tek kao nakupina svjetlosnih titraja, zbog dužine trajanja ekspozicije jer kroz rup(ic)u-objektiv prolazi veoma malo svjetlosti, a nepokretni detalji ostaju jasno zabilježeni)

-širok raspon kadra ("kuteva snimanja" koji ovise o formatu na koji se snima i udaljenosti rup(ic)e-objektiva od formata na koji se snima mogu biti veoma široki. Praktička ograničenja veličine kamere i snimke koju snima određeni su veličinama nabavljivih materijala)

-egzaktna perspektivna projekcija (kada se motiv snima na potpuno ravnu fotoosjetljivu plohu svi pravci iz prostora proiciraju se na ravninu kao pravci)

-potpuna propusnost svjetlosti svih valnih dužina (rupa-objektiv mračne komore propušta i one valne dužine svjetlosti koje ne prolaze kroz staklo, npr. ultraljubičasti dio spektra)

Mračna komora

Mračna komora osnova je za sve današnje kamere (foto aparate, kino, video, ili digaitalne kamere) štoviše, ona postoji u svim suvremenim kamerama, a predstavlja prostor između objektiva (otvora sa sustavom leća, kojim je zamijenjena rupica) i fotoosjetljive plohe na koju se snima. Plohe tog prostora suvremenih kamera ne smiju održavati svjetlosne zrake.

Skup leća (objektiv) fokusira (izoštrava) projekciju motiva na plohu snimanja, kao uvećavanu ili smanjenu sliku motiva pred objektivom.

Osim ovog, postoje i drugi načini kako se mogu dobiti fotografske slike, kao fotogrami ili rayografije (prema fotografu Man Rayu, koji je često koristio tu metodu ) ili fotokopije (xerografije). Rayografija se radi tako da se u tamnoj komori (zamračenoj sobi) direktno na fotoosjetljivi sloj kao motiv stave neki predmeti, a zatim osvijetle pa sliku (Rayogram) tvore sjene motiva kao i odrazi svjetla s motiva. Neki autori Rayograme nazivaju fotogrami ili kemogrami (Ž.Jerman) mada bi fotokemogram bio naispravniji naziv jer svojom širinom obuhvaća stvaranje svake analogne fotografske slike. Za fotokopije (xerografije) ili kontaktne kopije snimki (negativa) u anglosaksonskom govornom području ustaljen je naziv fotogram.

2

Većina fotografskih aparata ima mogućnost podešavanja sljedećih vrijednosti:

fokus (kojim se izoštrava projekcija motiva što je na nekoj udaljenosti od objektiva), blenda (otvorenost objektiva, što je veći otvor blende na fotoosjetljivi sloj pada više

svjetla) ekspozicija (trajanje propuštanja svjetla kroz objektiv, što je dulja ekspozicija na film

pada više svjetla).

Osim toga, fotograf može odabrati:

objektive raznih žarišnih duljina (ovisno o tome kakvo uvećanje motiva se želi dobiti na snimci) i

filmove različite osjetljivosti (kojom je određena količina svjetla potrebnog da bi neki motiv bio snimljen dovoljno osvjetljeno).

Jeftini aparati nemaju mogućnost mijenjanja (nekih ili svih) navedenih vrijednosti, a oni obični automatski (tzv. "idiot-kamere") ugrađenim mikroprocesorom sami procjenjuju najbolju kombinaciju traženih vrijednosti za uspješnu snimku.

Motiv je dobro "fokusiran" ako se na snimci vidi jasno (tj. "oštro" sa što više detalja). Ako je motiv dalji ili bliži od podešene udaljenosti snimanja on postaje mutniji ("neoštar") i razgovjetno je vidljivo sve manje njegovih detalja. Radi se o dubinskoj oštrini snimke. Ako je "fokusiran" motiv u prednjem planu, tada će pozadina motiva motiva biti neoštra (i obrnuto, "fokusiranom" pozadinom dobit ćemo neoštru snimku motiva u prednjem planu). Ako se želi dobiti oštru snimku motiva u prednjem i stražnjem planu tada treba smanjiti otvor blende, no tada treba produžiti i trajanje ekspozicije proporcionalno smanjenju otvora blende. Ove vrijednosti su međusobno zavisne, a kod boljih fotoaparata automatski se usklađuju. Treba međutim napomenuti da će dinamički (pokretni) motivi produženjem trajanja ekspozicije biti snimljeni u pomaku ("razmazano").

3

POVIJEST FOTOGRAFIJE

Do 15. st. Camera obscura (tamna komora) korištena da bi ocrtavala sjene na zidovima zatamnjenih prostorija. Slika se formirala kroz rupicu na samoj kutiji. Naravno nije bilo trajne pohrane dobivenog prikaza.16. st. Oštrina, svjetlost i sam prikaz Camere Obscure su poboljšani povećanjem rupe i umetanjem teleskopske leće.17. st. Camera obscura se sve više koristi od strane umjetnika i postaje prijenosna.1727. Prof. J. Schulze je pomiješao kredu, dušičnu kiselinu i srebro u posudi te je primijetio da je strana koja je bila izložena sunčevoj svjetlosti pocrnila. Tako je nastala prva fotoosjetljiva mješavina.1800. Thomas Wedgwood je napravio fotografiju Sunca tako da je smjestio neproziran objekt na kožu koju je posuo srebrenim nitratom. 1816. Nicéphore Niépce je kombinirao Cameru obscuru i fotoosjetljivi papir1826. Niépce je uspio stvoriti trajnu fotografiju1834. Henry Fox Talbot je načinio trajnu negativ fotografiju koristeći papir umočen u srebreni klorid i fiksiran sa slanom otopinom. Također je napravio pozitiv fotografiju na način da je prislonio negativ na drugi sloj papira. 1841. Henry Fox Talbot je patentirao svoj proces pod nazivom «kalotip»1853. Nada (Felix Toumancoh) otvorio portretni studio u Parizu.1855. početak stereoskopske ere1861. Škotski fizičar James Clerk-Maxwell demonstrirao je fotografiju u boji tako da je tri crno bijele fotografije koje su snimljene sa crvenim, zelenim i plavim filterom prikazao kao slajdove osvijetljene sa istim tim filterima. 1861-65. Mathew Brady i ekipa su popratili Američki civilni rat sa preko 7000 negativa.1868. Ducas de Hauron je izdao knjigu koja je objašnjavala tehnike kolor fotografije1872. Eduard Maybridge je prvi fotografirao pokretne objekte.1880. George Eastman u dobi od 24 godine je osnovao Eastman Dry Plate Company in Rochester, New York. Prva fotografija se pojavila u dnevnim novinama.1888. Eastman na osnovu kombinacija na slovo K smislio riječ Kodak, te je iste godine napravljena prva Kodak aparat u čijoj se prodaji koristio poznati slogan: «Vi pritisnite dugme a mi ćemo napraviti ostalo.»1889. Kodak unaprijedio kameru koja je sada koristila film u roli.1907. Prvi komercijalni kolor film Autochrom, proizveden od braće Lumiere u Francuskoj. Film je reproducirao nježne pastelne boje.1914. Oscar Barnack, zaposlenik Njemačkog proizvođača mikroskopa Leitz razvio je kameru koja koristi suvremeni 24x36mm format i koristi 35mm film.1917. Nippon Kogaku KK, koji je kasnije preimenovan u Nikon osnovan u Tokiu.1923. Prve kamere s motornim transportom filma.1924. Leitz je na tržište pustila derivat Barnackove kamere, komercijalno nazvane Leica koja je bila prva visokokvalitetna 35mm kamera.1925. Prvi put upotrebljene bljeskalice.1925. Andre Kertesz odselio iz Mađarske u Pariz i započeo 11 godina dug projekt fotografiranja života na ulici.1928. Kodakov prvi kolor film, kodakcolor.1932. George Eastman u dobi od 77 godina napisao oproštajno pismo: Moj posao je završen,

4

zašto čekati??? I potom se ubio.1934. osnovan Fuji Photo film1934. Canon napravio prvi fotoaparat po imenu Hansa.1935. Prvi slajd film, Kodakchrome , razvoj Exakte, prve 35mm SLR kamere.1936. Egzakta generalno prihvaćena kao prva 35mm SLR kamera premda postoji dvojba da je to izvorno konstrukcija Ruske kamere Gomz «Sport 1935»1938. Prvi aparat s ugrađenim svjetlomjerom.1947. Minolta 35, prva Minoltina 35mm SLR kamera1948. Hasselblad u Švedskoj komercijalno ponudio prvu srednjeformatnu SLR kameru.1949. Zeiss je razvio Contax S, prvi SLR sa neobrnutim prikazom u tražilu.1959. Predstavljen Nikon F1963.Prvi instant kolor film razvijen od strane tvrtke Polaroid, prvo podvodno kućište od Nikonos-a1972. Kodak predstavio 110mm format kamere sa 13x17mm formatom1982. Sony predstavio Mavicu1985. Minolta predstavila prvu autofokus SLR kameru.1992. Kodak predstavio Photo CD1995. Kodak DCS 460, profesionalni digitalni SLR sa 6,2MP1996. Nikon F5, prvi aparat koji pri mjerenju uzima u obzir i boju objekta.1997. Digitalni fotoaparati polako ulaze na tržište1998. Osnovan Dpreview.com , danas najpoznatiji portal o digitalnoj fotografiji.1998. Digitalna utrka se zahuktava, aparati od preko 1MP namijenjeni amaterskom tržištu.1999.Digitalni aparati namijenjeni amaterskom tržištu prelaze 2MP.2000. Digitalni aparati namijenjeni amaterskom tržištu prelaze 3MP, sve veći broj proizvođača i modela.2000-03. Digitalni aparati uzimaju sve veći udio na tržištu u odnosu na analogne. Razlog tome je i rapidno povećanje kvalitete fotografija učinjenih digitalnim aparatima.2003. Konica i Minolta se odružile i osnovale firmu Konica-Minolta.2004. 5MP postaje standard a sve više i 8MP aparata. DSLR (digital SLR) postaju sve pristupačniji amaterima jer su dostupni za cijenu od 1000$ za tijelo.

5

Prva električna bljeskalica (blic)Proizvela ju je tvrtka General Electric 1927. Razvojem elektronike nižu se mnogi izumi važni za digitalnu fotografiju – 1967. IBM proizvodi disketu, prvi medij za pohranjivanje elektroničkih podataka – to je preteča memorijskih kartica koje danas koristimo. 1994. je proizvedena prva memorijska kartica u tvrtci SanDisc.

Prvi digitalni fotoaparatProizvela ga je japanska tvrtka Sony 1981. pod nazivom Mavica. Imao je rezoluciju od 0,28 megapiksela. Podatke je pohranjivao na disketu.

1990. Kodak je prikazao javnosti DCS 100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu upotrebu. Ipak, to je značilo rođenje komercijalne digitalne fotografije.

PhotoshopProgram za digitalnu obradu fotografija počeo se razvijati od 1990. Danas se koristi kao najmodniji alat za obradu digitalnih fotografija .

6

Prvi profesionalni digitalni fotoaparatCanon 1D prvi je pravi profesionalni digitalni fotoaparat koji se na tržištu pojavio 2001.godine.

7

FOTOAPARAT

VRSTE FOTOAPARATA Dvije su osnovne vrste fotoaparata koji se danas najčešde koriste – to su kompaktni fotoaparati i SLR fotoaparati. Kompaktni fotoaparati su manji, praktičniji i jednostavniji. Sastoje se od manjeg tijela koje je najčešde veličine šake (malo su vedi od mobitela). Imaju jedan objektiv promjenjive fokusne dužine, tzv. zoom objektiv i najčešde ugrađenu bljeskalicu. Njima se fotografira tako da se na LCD zaslonu (koji je na stražnjoj strani aparata) odredi kadar i jednostavnim pritiskom na okidač (koji je najčešde na vrhu aparata) snimi fotografija. Ovakvi fotoaparati najčešde nemaju optičko tražilo. Ako ga i imaju njime se ne gleda kroz objektiv, ved kroz poseban prozorčid. Imaju ograničene mogudnosti za kreativno snimanje, no neki od kompakata ipak nude neke mogudnosti kontroliranja bljeskalice, određivanje modusa snimanja (makro, sport, pejzaž, portret, nodno snimanje) te podešavanja svjetline fotografija. Prvenstveno su napravljeni za snimanje u automatskom režimu, a to znači da se njima jednostavno nacilja i fotografira bez razmišljanja. Fotoaparati bez mogudnosti ručnog podešavanja nazivaju se „point-and-shoot-camera“ („uperi i okidaj“). Ovakvi se fotoaparati ugrađuju i u mobitele. Prednosti ovakvih fotoaparata su njihova kompaktnost (mali su i lako prenosivi, stanu u džep), niska cijena, najčešde su vrlo oštri ako se snima na otvorenom i rade izvrsne makro snimke (snimke izbliza). Nedostaci su im, međutim, mnogi. Ne mogu im se mijenjati objektivi, ograničene su im mogudnosti za kreativno snimanje, okidaju sa zakašnjenjem (puno vedim od SLR-a) i najčešde pružaju malo mogudnosti za obradu fotografije jer nude pohranjivanje samo u JPEG formatu. SLR aparati su vedi i kompliciraniji. Sastoje se od tijela fotoaparata na koje se mogu stavljati različiti objektivi i vanjska bljeskalica. Njima se fotografira gledajudi kroz tražilo i u tražilu je vidljiv kadar koji „gleda“ objektiv. SLR aparati nude potpunu kontrolu u fotografiranju što znači da fotograf njima može postidi upravo ono što želi fotografijom. Da bismo naučili fotografirati ovakvim fotoaparatima treba puno učenja i upornosti u fotografskim vježbama. Nedostaci su im veda cijena, veličina (pogotovo ako imamo više objektiva i vanjsku bljeskalicu), težina opreme (može težiti i nekoliko kilograma ako koristimo kvalitetnije teleobjektive) i osjetljivost na vremenske prilike (vlaga i prašina) te na udarce. Kako bilo,

8

fotografsku kreativnost lakše demo ostvariti SLR i DSLR fotoaparatima pa demo ih i malo bolje upoznati.

SLR I DSLR FOTOAPARATI SLR je kratica od Single Lens Reflex – što označava da kamera ima jednu ledu (objektiv) i zrcalo. Ovakvi fotoaparati kod nas se nazivaju zrcalo-refleksnim fotoaparatima. DSLR je kratica od Digital Single Lens Reflex, dakle digitalni zrcalno-refleksni fotoaparat. Princip rada ovih fotoaparata je sljededi. Zahvaljujudi zrcalu koje se nalazi iza objektiva u tijelu fotoaparata i pentaprizmi koja se nalazi iznad zrcala kroz tražilo je vidljiv kadar koji de se kroz objektiv zabilježiti na film ili na svjetlosni senzor. Pri okidanju fotografije zrcalo se podiže i propušta svjetlo iz objektiva do filma ili senzora. Dakle, svjetlo prolazi kroz objektiv i lomi se na određeni način da bi se dobila oštra slika. U objektivu blenda (pomični otvor) kontrolira količinu i kut svijetla koja de dodi do filma ili senzora. Kad je blenda pritvorena prolazi manje svjetla u oštrijem kutu, a kad je otvorena prolazi više svjetla u ne toliko oštrom kutu. Zato je blendom mogude kontrolirati količinu oštrine na fotografiji. Prije osvjetljavanja filma ili senzora zatvarač se otvara na kratko vrijeme koje se mjeri najčešde u dijelovima sekunde (1/125, 1/250, 1/500) ili pri dužim ekspozicijama i u desetinama sekunde ili u sekundama. Zatvarač se nalazi tik ispred filma ili senzora.

9

PROFESIONALNA OPREMA

 

uz potpunu automatiku omogućuje i ručne postave ili zadavanje pojedinih elemenata (veličine relativnog otvora objektiva, osjetljivosti filma), nudeći bolje performanse i velik broj posebnih opcija (vrhunske sustave mjerenja svjetline slike u više točaka, veću snagu i posebne režime bljeskalice, mjerni predbljesak u cilju izračunavanja ispravne ekspozicije, makrosnimanje sitnih objekata sa svega nekoliko cm udaljenosti, veće raspone teleskopiranja, snimanje ugrađenim "nevidljivim" svjetlom u potpunom mraku, veći izbor kvaliteta razlučivanja uključivo snimanje u TIFF formatu, snimanje panoramskih snimaka, automatsko uzastopno snimanje 1-3 slike u sekundi, snimanje tzv. "tepiha", tj. istog motiva sa tri različite ekspozicije od kojih se bira najbolja i dr.). Profesionalna oprema se u pravilu izvodi u SLR izvedbi, sa izmjenjivm objektivom, čime je uvjetovana i refleksna izvedba tražila.

Nešto detaljnija podjela mogla bi izgledati ovako:

kompaktni aparati

amaterski kompaktni aparati

poluprofesionalni kompaktni aparati ultrakompaktni aparati

amaterski ultrakompaktni aparati

poluprofesionalni ultrakompaktni aparati SLR aparati

kompaktni SLR aparati (uglavnom poluprofesionalni)

profesionalni SLR aparati (s izmjenjivim objektivom)

10

U klasi kompaktnih i ultrakompaktnih aparata umjesto "poluprofesionalni" možda bolje pristaje pridjev "napredni".

Kompaktni aparati :

Aparati sa neizmjenjivim objektivom, manje težine. Objektiv se može uvlačiti u tijelo aparata kad nije u uporabi, ali to nije obavezno. U pravilu i amaterska i napredna klasa ima nešto bolje performanse od ultrakompaktnih izvedbi.

Ultrakompaktni aparati :

Aparati s neizmjenjivim objektivom koji se uvlači u kućište, ili ne strši iz njega, malih dimenzija i težine ispod cca 200 gr. Značajan naglasak je dat na minijaturizaciju, pa se mogu nositi u džepu, torbici i sl. tako da minimalno opterećuju vlasnika. Ipak, napredne izvedbe mogu imati i vrlo dobre performanse i davati vrlo dobre snimke, što obično prati i povisoka cijena aparata.

Optički okular 

Izvedeno od nekoliko leća, treba pratiti promjenu obuhvata prilikom zumiranja. Bolji aparati (a pogotovo kino-kamere) omogućuju prilagodbu optičkog tražila dioptrijama korisnika. Budući da je tražilo izmaknuto sa osi objektiva, neizbježna je pojava paralakse, tj. slika u tražilu neće biti identična onome što objektiv projicira na CCD zaslon. Ta je "greška" neprimjetna u širokokutnom opsegu pri simanju udaljenih objekata. Pri snimanju bliskih objekata, (osobito pri snimanju makrofotogtafija) međutim greška može biti tolika, da se može dogoditi da glavni objekt ili njegov veliki dio uopće neće biti uhvaćen na slici. Paralaksa se ublažava što je moguće bližim položajem tražila optičkoj osi objektiva. Najbolje rješenje imaju tzv. SLR "refleksni aparati" pluprofesionalnih i profesionalnih izvedbi.

Refleksni okular 

Za vrijeme kadriranja, na putu svjetlosnog snopa koga propušta objektiv, postavljeno je koso ogledalo, kojim se slika skreće prema staklenoj prizmi na vrhu aparata. Sliku stvorenu na donjoj, matiranoj plohi, prizma okreće, jer se u aparatu inače svara zrcalna slika stvarnosti, postavljena naglavce. Prizma usmjeruje sliku u okular aparata s mogućnošću korekcije vida podešavanja dioptrija).

U tražilu se vidi točno ono, što će biti projicirano na CCD zaslon, dakle SLR sustav nema paralakse. Prije okidanja, zrcalo se preklapa, tj. uklanja s puta svjetlosti, nakon čega se otvara zatvarač aparata i počinje ekspozicija. Čim se zatvarač zatvori, zrcalo se vraća u položaj za skretanje svjelosnog snopa u tražilo, koje je u klasičnim izvedbama "slijepo" za trajanja ekspozicije. Pojavom LCD tražila, refleksno tražilo je nešto izgubilo na značaju, ali je kod profesionalnih fotoaparata još je uvijek obavezno.

LCD okular 

Mali LCD (Liquid Crystal Display) ekrančić, na poleđini (kod camcordera na boku) aparata na kome je vidljiva slika uhvaćena na CCD zaslonu. Poželjne su što veće dimenzije LCD tražila, čija se dijagonala kreće od 1,5 do 2,5, pa i 3 inča (uobičajeno 4-6 cm). Neke kamere

11

imaju minijaturni LCD ekrančić i umjesto optičkog tražila, ponekad crno-bijeli, čime se izbjegava paralaksa i kod kompaktnih aparata ili filmskih kamera. Kad se koristi optičko tražilo (nezahtjevnije "škljocanje" npr. za obiteljski album) LCD tražilo je dobro isključiti, jer se time štedi baterija. Bolji aparati automatski isključuju tražilo ako se komande aparata ne koriste određeno vrijeme (pola minute do nekoliko minuta) koje se može zadati po želji.

Clear Photo LCD 

"Normalni" LCD zaslon slabo se vidi na jakom osunčanju. Clear Photo LCD je izvedba s daleko jačim kontrastom i osvijetljenošću ekrančića, te daje jasnu sliku i u uvjetima jakog osunčanja (plaže, snijeg, planine). Ipak, treba izbjegavati duže izlaganje LCD zaslona suncu. Ovi ekrani uobičajeno imaju mogućnost ručnog podešavanja osvijetljenosti, jer blješteće LCD tražilo može biti i smetnja u mračnijem okruženju.

Objektiv 

Objektivi lomeći svjetlosne zrake odbijene od objekta snimanja stvaraju sliku tih objekata na CCD zaslonu, koji te slike digitalizira, a kamera sprema tako dobivene podatke na magnetski medij. Specijalni objektivi za digitalne aparate razlikuju se od objektiva za "klasične" aparate, jer CCD čipu ne odgovara koso padanje zraka svjetlosti na rubnim dijelovima slike. Tek su noviji modeli čipova prilagođeni širem kutu obuhvata, tj. "hvatanju " slike sa širokokutnog objektiva.

Najvažnije karakteristike objektiva su svjetlosna jakost, tj. maksimalni relativni otvor (tzv. "otvor blende"), žarišna duljina i oštrina crtanja, koja se kod klasičnih aparata izražava u broju linija koje se mogu razaznati na 1 mm filma. Dobri klasični objektivi razdvajaju preko 60 linija na mm. Ni najbolja digitalna tehnika ne može izvući oštru sliku kod većih povećanja iz snimka koji je snimljen objektivom koji nedovoljno oštro "crta". Uz oštrinu crtanja, od značaja je i kontrast kojega objektiv ostvaruje. Objektiv i CCD zaslon odgovorni su i za kvalitet reprodukcije boja (prirodnost boja u slici).

Dubinska oštrina 

Udaljenost na kojoj objektiv stvara oštru umanjenu sliku na strani filma, zavisi od udaljenosti objekta od objektiva na strani stvarnosti. Budući da su predmeti u prirodi raspoređeni na raznim udaljenostima, teoretski se u ravnini filma, ili kod digitalnih aparata u ravnini CCD zaslona može uoštriti samo jedna ravnina u prirodi. Svi predmeti ispred i iza te ravnine, bit će manje ili više neoštri na slici. Premještanjem objektiva, moguće je uoštriti na slici onaj predmet koji nam je najvažniji.

Ipak, i predmeti u blizini ravnine uoštravanja, bit će podnošljivo oštri, tj. područje oštrine obuhvatit će raspon udaljenosti od objektiva koga nazivamo dubinskom oštrinom. Dubinska oštrina zavisi o tri faktora: udaljenosti predmeta od objektiva, žaršnoj duljini objektiva, i veličini relativnog otvora. Što je manja udaljenost objekta od objektiva i veća žarišna duljina, manja će biti dubinska oštrina. Dubinska oštrina, može se povećati smanjenjem relativnog otvora, ali se time slabi svjetlina slike, koju treba kompenzirati produženjem vremena ekspozicije (izlaganja CCD zaslona svjetlosti) ili povećanjem tzv. "osjetljivosti filma" čiji ekvivalent susrećemo i u digitalnoj fotografiji.

Sukladno tome, osobito su teleobjektivi, koje odlikuje velika žarišna duljina, osjetljivi na uoštravanje, odnosno imaju malu dubinsku oštrinu. Uvjete izoštravanja pogoršava i velika osjetljivost na sitne pomake aparata pri velikim žarišnim duljinama, tako da pri snimanju

12

teleobjektivom treba koristiti stativ ili dobar naslon i pri ekspozicijama kod kojih se "normalnim" objektivom može snimati "iz ruke".

Još je manja dubinska oštrina kod snimanja tzv. makrosnimaka, tj. sitnih predmeta, koje današnji digitalni aparati mogu snimati i sa nekoliko cm udaljenosti (računa se udaljenost od predmeta do vanjskog lica objektiva, a ne do "leđa" aparata, odnosno našeg oka). Kod takvih snimaka dubinska oštrina može pasti na svega nekoliko desetinki milimetra, pa ako uoštrimo muhino oko, krilo će joj biti potpuno neoštro. Jedina je pomoć u tom slučaju smanjenje relativnog otvora uz osiguranje dovoljne rasvjete

Optički zum 

Složeni sustav leća koji aksijalnim pomacima unutar objektiva omogućuje promjenu njegove žarišne duljine. Na taj način, korisnik može povećati obuhvat slike (rad u tzv. "širokokutnom" području) ili ga smanjiti i time razvući mali središnji dio slike preko čitavog formata (područje teleobjektiva). Učinak se svodi na efekt približavanja objektu ili povećavanja njegovih detalja. Treba voditi računa o tome, da se povećanjem žarišne duljine smanjuje efektivni relativni otvor, odnosno osvijetljenost slike, koju će trebati kompenzirati produženjem ekspozicije. Drugim riječima, objektiv je u načelu na zum-u svjetlosno slabiji nego na širokokutnom području. Dodajmo, da je na zum-u također daleko veća osjetljivost na trešnju i nehotično pomicanje kamere, koje će rezultirati "razmazivanjem" slike u jednom smjeru, pa jaki zum zahtijeva uporabu stativa. Čak i sa stativom pritisak na okidač može izazvati pojavu neoštrine, pa nije na odmet koristiti daljinski okidač, koji se često isporučuje i uz digitalne aparate srednje klase.

Stupnjevanje zuma izražava se u ekvivalentima klasičnih 35 milimetarskih aparata, pa govorimo o zumu koji odgovara rasponu žarišnih duljina od primjerice 35 - 350 mm kod 35 mm aparata, što bi prestavljalo deseterostruki zum. Digitalni aparati se izvode sa šarolikim rasponima optičkog zuma, od 3x do 12 x (iznimno i više). Treba reći da "promjenjivost" zuma , odnosno obuhvatnog kuta objektiva zavisi i o minimalnoj žarišnoj duljini. Efekt "približavanja" bit će primjerice znatno veći na zumu koji radi u području 24-240 mm, nego u području 50-500 mm iako se u oba slučaja radi o deseterostrukom zumu (10 X).

Digitalni zum

Digitalni aparati (i fotoaparati i kamere) uz optički zum koji se ostvaruje pomacima unutar sustava leća, raspon "zumiranja" povećavaju i programskim putem, povećanjem sredine slike uhvaćene na CCD zaslonu. Time se međutim povećavaju i sve greške i neoštrine, pa i "pixeli" od kojih je slika sastavljena, što srozava izvornu rezoluciju koju omogućuje CCD zaslon. Stoga je taj, tzv. "digitalni zum" više marketinški trik nego neka osobito korisna opcija. Takvo povećanje izreza (osobito kod fotoaparata) daleko je kvalitetnije izvedivo kompjutorskom obradom snimka na računalu, nego u fotoaparatu, pa pravu mjeru za raspon zuma predstavlja jedino optički, a ne i digitalni zum.

Relativni otvor objektiva 

Svjetlina slike koju stvara objektiv, zavisi o omjeru između žarišne duljine objektiva i promjera otvora (zaslona ili blende) kroz koji svjetlost ulazi u kameru. Što je manja žarišna duljina objektiva, a veći otvor zaslona, slika na filmu ili CCD zaslonu bit će svijetlija. Relativni otvor se bilježi slovom f: iza čega slijedi trenutno namještena veličina relativnog otvora, točnije recipročna vrijednost omjera između žarišne duljine i promjera trenutno

13

namještenog otvora u obliku f= 1:x . Svjetlosnu jakost objektiva karakterizira najmanji mogući djelitelj u tom odnosu.

U fotografskom žargonu uobičajeno se izgovara samo djelitelj, a često se samo on označava i u oznakama ili postavama aparata. Uobičajeni rasponi relativnog otpora kod digitalnih aparata manji su nego kod klasičnih aparata i kreće se u rasponu F = 1:2.8 - 1:8. Oštrina crtanja objektiva, obično je optimizirana na neku srednju veličinu relativnog otvora, koja se kod digitalnih aparata (ne računajući vrhunske profesionalne izvedbe) kreće oko 1:4 do 1:5.6. Kod tog će otvora ispravno uoštreni predmet imati najveću moguću oštrinu, što ne treba brkati sa spomenutom dubinskom oštrinom, koja je najveća kod najmanjeg relativnog otvora.

Ekspozicija 

Vrijeme izloženosti CCD zaslona svjetlu, odnosno vrijeme otvorenosti zatvarača kamere. Za postizanje Ispravnog doziranja količine svjetla potrebnog za preobrazbu fotoosjetljivog sastojka u klasičnom filmu, odnosno za korektnu digitalizaciju slike na CCD zaslonu, kombinira se svjetlina slike i trajanje izloženosti foto-osjetljivog prijemnika svjetlu. Nedovoljna količina svjetla rezultirat će tamnom, podeksponiranom slikom, a prekomjerna preeksponiranim (preosvjetljenim, u žargonu "pregorjelim") snimkom.

Trajanje ispravne ekspozicije zavisi o općoj osvijetljenosti objekta, osvijetljenosti područja u dubokoj sjeni (dakle o kontrastu motiva), vrijednosti relativnog otvora objektiva, karakteristikama snimane povšrine (svijetla, tamna, mat, sjajna, reflektirajuća, upijajuća), i osjetljivosti prijemnika svjetla (filma kod klasičnih ili CCD zaslona kod digitalnih aparata), koju zbog naviknutosti na ranije korištene jedinice i kod digitalnih kamera nazivamo ""osjetljivošću filma" ".

U rasponu od noćnih snimaka (osobito teleskopski snimci zvijezda i planeta) s vrlo oskudnim svjetlom, do otvorenih pejsaža na snijegu ili vodenim površinama i dr. vrijednosti trajanja ekspozicije kreću se u ekstremnim slučajevma u ogromnom rasponu od kojih pola sata do ispod 1/1000 sekunde. Uobčajena trajanja kreću se u rasponu od 1/500 do nekih 1/15 sekunde. Objektivima normalne žarišne duljine (kut obuhvata cca 50 stupnjeva) moguće je snimati "iz ruke" s ekspozicijama do 1/60, (eventualno 1/30 sekunde za manje zahtjevne snimke). Duže ekspozicije "iz ruke" uzrokuju neoštinu zbog nehotičnog pomicanja i vibracija kamere, pa se takvi snimci moraju snimati sa stativa, eventualno uz daljinsko aktiviranje okidača. Utjecaj trešnje i vibracija snažno raste s povećanjem žarišne duljine, dakle i s jakim zumiranjem.

Kod video kamera (camcordera) nisu primjenjive duže ekspozicije zbog neophodnog standardnog broja (25) sličica u sekundi koji osigurava reprodukciju pokreta bez "poskakivanja". Stoga video kamere u pravilu imaju svjetlosno jače objektive od fotoaparata (veće maksimalne otvore objektiva). Ponekad to ide na uštrb oštrine crtanja, koja kod pokretne slike nije toliko kritična kao kod fotografija za velika povećanja (plakate, postere, znanstvene, satelitske i sl. Snimk.

14

Analogna i digitalna fotografija.

LITERATURA

Internet:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Adobe_Photoshop

http://en.wikipedia.org/wiki/Adobe_Photoshop

http://morris-photographics.com/photoshop/index.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Digitalna_fotografija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Digitalni_fotoaparat#Osjetljivost_filma

15

http://www.digitalna-fotografija.110mb.com/

http://www.cambridgeincolour.com/tutorials/high-dynamic-range.htm

http://www.stuckincustoms.com/hdr-tutorial/

http://en.wikipedia.org/wiki/High_dynamic_range_imaging

http://www.photoshopcafe.com/tutorials/HDR_ps/hdr-ps.htm

http://www.secondpicture.com/tutorials/photography/tone_mapping.html

http://tutorialblog.org/hdr-tutorials-roundup/

http://www.luminous-landscape.com/tutorials/hdr.shtml

http://repro.grf.hr/media/download_gallery/HDRI_Madracevic_Materni.pdf

http://www.cet.rs/cetcitaliste/CitalisteTekstovi/485.pdf

16