Embed Size (px)
Citation preview
Uhođenje
Razvoj projekta: Film Maria Vrbančića – UHOĐENJE TRIKO CIRKUS TEATAR
Uhođenje
Uhođenje
Film Uhođenje je eksperimentalni triler u kojem se
svakako puno uhodi, špijunira, prati i gleda;
svojevrsna epopeja pogleda ispričana raznim
filmskim stilovima.
EKIPA: Režija: Mario Vrbančić
Scenarij: Mario Vrbančić
Direktorica fotografije: Bojana Burnać
Montaža: Hrvoslava Brkušić, Senka Božić
Scenografija: Aneta Mudronja
Kostimografija: Lena Andrijević
Glazba: Brandon Labelle, ODLAND, LAIBACH
Uloge: Mladen Vujčić, Katarina Arbanas, Dražen Šivak, Željko Vukmirica, Asim Ugljen, Gordana Džepina, Marko Cindrić, Tomislav Pletenac
Animacija: Anton Svetić
Producentice: Senka Božić, Iva Peter Produkcija: TRIKO CIRKUS TEATAR
Uhođenje
SINOPSIS - U doba ekonomske krize i visoke stope nezaposlenosti možeti dobiti sasvim neobičan posao: uhođenje. Upravo se to dogodilo glavnom protagonistu filma Uhođenje. Danijel, u kasnim dvadesetim, stand-up komičar, svaštar, zgubidan, na nagovor svojih prijateljica Ane (aktivistkinja) i Sally (TV 'zvijezda' u usponu)
počinje pratitit Stranca ('čovjeka iz gomile') koji besciljno tumara Gradom i postaje svjedokom ubojstva.
Uhođenje
I nervozni poslodavac u doba krize može davati svakojake poslove. Haris, paranoični investitor, tajkun, predmnijeva da je ubojstvo koje se
navodno dogodilo u Klubu gdje se okupljaju
marginalci, alternativci i koji je on namijenio za
rušenje, predstavlja neki znak propasti njegovog financijskog imperija. Zato Haris
nalaže svojim zaštitarima, Popaju i Darlingu, da na to obrate pozornost, a oni iz nehaja
upošljavaju besposlenog Danijela. Postepeno Grad postaje sve otajanstveniji i
Danijel sve više biva upleten u paranoičnu mrežu iz koje naizgled nema izlaza. Njegova prijateljica Ana, koja je već godinama zaljubljena u njega, pomaže mu pri dešifriranju gradskih dijagrama. Nižu se ubojstva, za koje ne znamo jesu li odista plod bizarnih okolnosti, ili
Strančevo 'pismo', njegovo nizanje znakova ili zbir maštarija.
Uhođenje
KONCEPCIJA Uhođenje je film o nesigurnosti hoda, svakog našeg koraka koji je istovremeno 'javan i privatan', 'lokalan i
globalan'; film o traženju istine i moralnih dilema koje donosi globalna umreženost i lokalna upletenost - možemo li očuvati sjećanje grada i hod 'šetača' oslobođen konzumerističkih naleta na sva osjetila.
Sasvim slučajno ideja za film niknula je u stand-up komičarskom klubu Dante's
Fitzroy (Melbourne, Australia) pred sam
Božić 2010. kada sam se našao kao jedini član publike okružen s tri stand-
up komičara koji su uskoro počeli jadikovati kako će srušiti klub, jer investitor želi prenamijeniti i preurediti čitavu četvrt. Prva verzija scenarija bila je o marginalcima, multi-kulti
alternativcima iz Dantea koji se odupiru
velikim investitorima, pritisku globalnog
kapitala, dakle tema je bila odupiranje
kao očuvanje različitosti. Po povratku u Zagreb prisustvovao sam
protestima protiv šopingizacije Cvjetnog trga i zauzimanja javnog gradskog
prostora, što me je ponukalo da opet razmišljam o mogućnosti filma koji problematizira sjećanje grada, pritiske globalizacije i svakodnevicu koja lagano
poprima oblike globalne 'istosti'.
Drugim riječima počeo sam razmišljati o tome može li se priča umjesto u multikulturalnoj metropoli odvijati u nekom srednjoeuropskom gradu? Kako bi taj
grad odista trebao izgledati? Počeh promatrati oronule fasade, žbuku koja se ljušti i otpada i kako neka posvemašnja derutnost polako sve zauzima. Grad Zagreb je uistinu izgledao kafkijanski. U procesu pisanja nove verzije scenarija
prethodni elementi trilera su se znatno više proželi s tom kafkijanskom atmosferom. Uhođenje vidim kao svojevrsnu eksperimentalnu epopeju pogleda
ispričanu raznim filmskim stilovima, od elemenata film noire (mračni prostori, famme fatale, uloga pripovjedača) pa do Hichockovskih 'pogleda' gdje se sam Grad pretvara u glavni lik.
Mario Vrbančić doktorirao je 2005. na komparativnoj književnosti i filmskim studijima Sveučilišta u Aucklandu. Objavio je veliki broj radova koji se bave filmom u širem kontekstu popularne kulture , kao i knjigu Lacanian Thing: the unrepresentable in postmodernism, popular culture and cinema (2011).
Objavio je roman, nekoliko dramskih
tekstova i radio drama, te surađivao s više produkcijskih kuća, od Novog Zelanda, Australije do Ukrajine.
Od 2010. surađuje s umjetničkom organizacijom Cirkus Triko Teatar, za koju
osmišljava i režira dokumentarni film
Kupica (2012.), kratki film Osmjeh (2012), Sudac (2011.) i kratki film Vremenski stroj (2011). Uhođenje je njegov prvi dugometražni igrani film.
Uhođenje Triko Cirkus Teatar, [email protected] +385989053747 Projekt razvijen sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra
