230

Recnik Svetske Mitologije

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Recnik Svetske Mitologije
Page 2: Recnik Svetske Mitologije

Artur Koterel

REČNIK SVETSKE MITOLOGIJE

PREVEO S ENGLESKOG

PAVLE PERENČEVIĆ

1928��1998

BEOGRAD

Page 3: Recnik Svetske Mitologije

#

U spomen na mog oca, Pasija Kotereia,

kojije na s voj posebni način znao

,.

Page 4: Recnik Svetske Mitologije

SADRŽAJ

I LUSTRACIJE ..... '" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . .. . . . . .. . . . . 8

UVOD Značenje mita .......... . . . .... . . . .................... .......... .. ................ . ... 9

ZAPADNA AZIJA Egipat, Sumer, Vavi lon, Hanan, Mala Azija , Persija, Arabija .......................... . . . .............................................. . . .... 17

JUŽNA I S REDNJA AZIJA I ndija, Cej lon , Tibet. ....... . . . . . . . ......... ................................ . . . . 87

ISTOČNA AZIJA Sibir, Mongolija, Kina, Japan, jugoistočna Azija ..... ... .... 1 39

EVROPA Grčka, Rim, keltske zemlje, severna i istočna Evropa . . . 1 87

AMERI KA Severna Amerika, Srednja Amerika, Južna Amerika . . .. 27S

AFRIKA Sahara, zapadna obala, istočna i južna Afrika, Madagaskar .. .. . . . . . ... . . . . . . . ............. ..... ............. .......... ........ . . . 329

OKEANIJA Pol inezija, Melanezija , Mikronezija. Australija ............. . 367

LITERATURA .. .. . . ... . . ........... ........ . ......... . . . ................. . . . . . . . . 413 INDEKS . . . ..... ..... . ................. .. . . .... ............ ...... .......... . . . ...... ... 422

Page 5: Recnik Svetske Mitologije

l

I ,

ILUSTRACIJE

l. Mitra ubija bika - rimska skulptura 2. Egipatski prikaz boginje Izide s kravljim rogovima i

sunčevim kolutom 3. B uda - tibetanska rezbarija 4. Krišnina ljubav prema mlekarici Radi - rukopis iz XVII

ve ka 5 . Amaterasu, boginja s unca u šintoističkoj religiji, izlazi iz

pećine - japanska gravira 6. Rati, "kraljica veštica" - palinezijska skulptura 7. Rađanje Atine iz Zevsove glave, koju je Hefest

raspolutio se kirom - atinska vaza iz VI veka pre n .e . 8. Afrodita zakriljena školjkama - grčka terakota iz II veka pre

n .e . , pronađena u južnoj Italiji 9 . Kecalkoati - astečka maska od nefrita

10. Bakongo iz Angole, nailski fetiš za obuzdavanje natprirodnih sila

ll. M a ui - maorski drvorez iz plemenske skupštine 12. Tangaroa iz Raratonge - polinezijska rezbarija

N avedene fotografije objavljujemo ljubaznošću Majkla Holforda (1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10 i 12) i agenci.ie Photo-resources (6 i ll) .

KARTE

Zapadna Azija . . . . . .. . . .. . . . . . .. . . . . . 16 J užna i srednja Azija . .. . . . .... . . . . 86 Istočna Azija . . . . . . . .. . . . . . . . .. . . . . . . . 138 Evropa .... . . ... . .. . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . 188 Amerika ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276 Afrika . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . . . .. . 328 Okeanija . ........................... 366

Page 6: Recnik Svetske Mitologije

UVOD

Značenje mda

"Ja sam priroda", reče velika boginja , "majka sveta, gospodarica stihija, praiskonsko dete vremena, vladarka duhovnih stvari, kraljica mrtvih i kraljica besmrtnika, je­dinstvena objava svih bogova i boginja što postoje. Klima­njem glave upravljam blistavim visinama nebeskim, sveži m morskim lahorima i žalobnim tišinama donjega sveta. Ma­da se klanjaju mnogim mojim obličjima, pod bezbrojnim imenima njihovim, i mada me umilošćuju najraznorodni­jim obredima, ceo zemaljski šar poštuje zapravo mene jed­nu." Ovako se Izida obznanila svom pokloniku Luciju Apuleju na koncu iskušenja a legorijski prikazanog u nje­govom romanu Zlatni magarac iz I I veka. Sažal i la se n a Lucija i pritekla m u u pomoć, baš kao što j e mogla da poradi II korist' svojih vernika u Frigiji, Grčkoj, Etiopiji i l i na Istoku. Nije pri tom bilo ni od kakvog značaja to što je samo "Egipćani , koj i n admašuju druge narode u svim drevnim naukama . . . zovu p ravim imenom - kraljica Izida".

Velika boginja tvrdila je da je univerzalna . I stina o nje­nom otkrovenju bi la je za sve i svuda ista. Bez obzira na posebne oblike koje bi to otkrovenje moglo imati u Pesinu i l i Eleusini , njegovom primaocu bilo je omogućeno da se u neizrecivoj prisnosti s boginjom zagleda u skrivene dubine. Agoniju traženja zamenjiva l a je radost viđenja. I deja iz­nenadnog obelodanjenja, izražena ovde učenjem jedne grčko rimske mističke religije, predstavlja dobar opis naj ­važnije osobine mita. Najveće mitološke p ovesti nepo­sredno se obraćaju nesvesnom. Oslanjaju se ria intuiciju, a snaga im leži u b lesku uvida koji obasjava skučenost zdra­vorazumskih objašnjenja, primoravajući um da prizna pot­rebu za potpunijom spoznajom. In tenzitetom značenja mitovi podsećaju na poeziju .

Page 7: Recnik Svetske Mitologije

1 0 Artur Kolere!

Poreklo mita

Pojačano zanimanje za mitove u novije vreme dokaz je opšteg priznanja snage koju ove pesničke pripovesti imaju. Još se, međutim, vode značajn i sporovi oko toga u čemu zapravo leži ta snaga. Za Platona - koji je prvi , koliko je poznato, koristio ovaj termin - mj-th% gja nije n išta drugo do kazivanje priča o, najčešće, legendarnim l ičnostima. Glavni l i kovi u tim pričama n isu uvek bogovi, pošto su Grci imal i ogroman broj junaka - poput Herakla , Jasona i Tezeja , da pomenemo samo n ajčuven ije. Možda je Herak­la na njegovih dvanaest poduhvata nagnalo neprijateljstvo boginje Here, al i njegovi n adljudski podvizi ipak nemaju prirodu božanskih dela . On ostaje pra uzor nepokornog pojedinca. Štaviše, teorija po kojoj mitovi izviru iz rituala , proistekla iz ideje da su oni priče o bogovima, dovodi se u pitanje čak i u zapadnoazijskoj tradiciji, glavnom izvoru navodnih dokaza za tu teoriju . Gilgameš, polubožanski kralj iz vavilonskog epa, opsednut je sopstven om smrt­nošću. Kao i Herakle , sin je božanstva i ljudskog bića, ali u n ajvećem delu epa on je za pesnika čovek, a ne bog.

Prema drugoj teoriji o p oreklu mita, narodna knji­ževnost i mitologija gotovo da se ne mogu razlučiti. Neki je Eskim jednom primetio: "N aše priče govore o ljudskim doživljajima, a ono o čem u slušamo nije uvek p rijatno. Ka­da kazujem legende, ne govorim to ja, već iz mene pro­govara mudrost naših p redaka. " Mitovi se tu posmatraju kao n arodne priče koje su pesnici preradili , unevši u njih elemente religioznog verovanja. Bilo bi ipak čudno kada neka sveta legenda ne bi crpla pojedinosti iz života - gnev vavi lonskih bogova zbog buke koju su ljudi pravi l i "u p rizemlju" pominje se čak i kao uzrok potopa. Mada su stanovnici neba bi l i zadovoljn i što ih je čovečanstvo oslo­bodilo tereta rada, nisu mogli da trpe ljudsku graju i me­tež. Stoga su na ljude poslal i kosmičku katastrofu u vidu potopa. Mit se od n arodne priče razlikuje po takvom na­glasku na natp ri rodnom, koji je takođe odraz zaokuplje-

Rečni k svetske mitologije 11

nosti krajnjim p i tanj ima ljudskog postojanja. U n arodnoj priči, pak, najvažnija je fabula . Ovu antitezu i lustruju Ko­jot, bog-podvaladžija iz mitologije severnoameričkih Indi­janaca, i njegov evropski rođak iz srednjovekovne narod­ne književnosti , l isac Rena.u

Proučavajući život stanovnika Trobrijandskog ostrvlja u Melaneziji , B ranislav Malinovski ( 1884-1942) ustvrdio je kako mit n ije p rvenstveno n i simboličke ni etiološke prirode. "Mit u primitivnom društvu", pisao je Malinovski , "odnosno u njegovom p rvobitnom obliku, n ije p uka priča već proživljena stvarnost . . . potvrđivanje prvobitne, više i mnogo važnije realnosti koja upravlja sadašnj im životom, sudbinom i delovanjem čovečanstva . . . " To je bilo priz­nanje postojanj a spone između prošlosti i budućnosti koju mi t uspostavlja u svakodnevnom životu. Time su takođe odbačeni univerzalistički argumenti psihoanal itičara, koj i su tvrdil i da stvaralačke s l ike psihe treba pripisati seksual­nom potiskivanj u. Teoriju Zigmunda Frojda ( 1856-1939) prema kojoj je Edipov kompleks "primordijalni izvor. . . f011s e t Oligo svega", kaže Malinovski, "ne mogu d a pri­hvatim .. . kao jedinstveno ishodište kulture, organizacije i verovanja". Karl Jung ( 1876- 1961), drugi kolos psihoana­l ize, takođe se razišao s Frojdom na tom pitanju , zaklju­čivši da pojedinac poseduje lično i kolektivno nesvesno -l ično nesvesno ispu njeno je materijalom svojstvenim kon­kretnom pojedincu, dok kolektivno nesvesno sadrži men­talno nasleđe čoveč:anstva - arhetipove, i l i praslike, koji

"uvode u našu p rolaznu svest nepoznat psihički život iz daleke prošlosti . Ovaj psih ički život", tvrdio je Jung, "jeste umstvovanje naših davnih p redaka, način na koj i su oni sagledaval i život i svet, bogove i ljude".

Problem preistorije

Ako pri hvatimo Jungovu teoriju, onda fantazije ko­lektivnog nesvesnog potiču iz stvarnih iskustava naših dalekih predaka, ljudi koji su živeli pre najmanje milion

Page 8: Recnik Svetske Mitologije

12 Artur KoLerei

godina, a p reistorijski razvoj, kao ozbiljna oblast istraži­vanja, ima veliki značaj za istraživače mitologije. Postoji, međutim, realna opasnost od p rojektovanja ideja koje smo formirali na osnovu poznatib mitologija na malobrojne do­stupne arheološke podatke. N eke činjenice su nesporne . Boginji majci u zapadnoj Aziji i Evropi svakako je pret­hodilo ovaploćenje plodnosti u tzv. figurinama Venere. Te statuete često p rikazuju ženu ogromnih grudi, bedara i stražnjice. Poruka im je jasna: n ajvažnija potreba primitiv­nih lovačkih i sakupljačkih zajednica jeste neprestana plodnost njihovih žena. U p reistorijskom pećinskom sli­karstvu nailazimo na l ik zveri-gospodara. Rogati duh ili vrač lova pojavljuje se na zidovima pećina, baš kao što njegov rogati pandan u ceremonijama današnj ih austra­lijskih urođenika izvodi dramske prikaze p lemenskih mito­va o "snovremen u", davno minulom dobu kada su duhovi predaka hodali zemljom. Ono, međutim, čega nema u pre­istorijskoj umetnosti jeste naglasak na Ijudsko.i žrtvi, koji srećemo u ran im zemljoradnički m društvima. Po svemu sudeći, primitivni lovci n isu poistovećivali ljudsku sudbinu s vegetativnim ciklusom rasta, zrenja, truljenja, smrti i po­novnog rađanja .

Preistorija je bez sumnje bi la stvaralačko razdoblje mita. Ali u civi l izacijama prvih ratara - gradovima izraslim na obalama Ni la i Inda i u dol in i Tigra i Eufrata - zajedno s mitologijama razvijalo se i sveštenstvo. Sumeri su sebe čak smatrali vlasništvom svoj ih bogova, obdelavateljima božanskih p oseda. Tu su oblikovani i zabeleženi najstariji danas poznati mitovi. ledino u živoj tradici.ii indijske mito­logije možemo otkriti neposredn u vezu s tim formativnim periodom mita. Naime, možda su vedska božanstva, koja su p oštovali arijski osvajači, potisn uta usled oživljavanja starijih verova nja koja su poticala iz civi lizacije doline I nda.

Rečllik svetske mitologije 13

Velike tradic�ie Čitalac može uoč:iti da je u ovoj knjizi obrađeno sedam

velikih tradicija svetske mitologije : zapadna Azija, južna i srednja Azija , istočna Azija, Evropa , Amerika , Afrika i Okeanija . U okviru svake od tih oblasti postoje p osebno istaknute mitologije i mitovi - u zapadnoj Aziji, to su sumerska kosmologija i Ep o GiJgames"u; u Evropi, grčki mitovi i Odinov kult; u Okeaniji, polinezijska mitologija i Mauijevi podvizi. I z istorijskih i geografskih razloga, postoji takođe određen stepen unutrašnje podudarn osti među njima, koja se često može objasniti međusobnim uplivima. Dokaz za to jeste i uticaj zaratustrinskog dua­lizma na jevrejstvo, hrišćanstvo i is lam. Dve su tradicije, međutim, bile naročito plodne: zapadna Azija izvrši la je ogroman uticaj na Evropu, dok su mitovi južne i cen­tra lne Azije prodrli u istočnu Aziju preko h induizma i budizma.

U situaciji u kojoj se I n dija danas nalazi, moguće je sagledati vrednost analoške spoznaje. Kao što je Hajnrih Cimer (Heinrich Zimmer) znalački uočio: "I n dijska mi­tologija - zahvaljujući pre bogatstvu događaja nego bo­gatstvu reči kojima su ti događaj i opisani - služi kao me­dijum za popularisanje ezoterične mudrosti joge i ortodok­sne rel igije. Učinak ovih priča je neposredan, jer one n isu proizvodi pojedinačnih iskustava i reakcija. Nji h stvara, čuva i nadzire religiozna zajednica svojim kolektivnim ra­dom i mišljenjem. Snagu crpu iz neprekidne smene poko­lenja . Prerađuju se, preobl ikuju i dopunjuju novim znače­nj ima u anonimnom stvaralačkom procesu. Prihvataju se kolektivno i i ntuitivno. Prvenstveno deluju na podsvest, dotičući i ntuiciju, osećajnost i maštu. Njihove pojedinosti urezuju se u sećanje i poniru u psihu, oblikujući njene dublje slojeve. Njihove n ajznačajnije epizode, kada se o njima p omnije razmišlja, u stanju su da otkriju raznovrsne nijanse značenja, shodno iskustvu i . životnim potrebama pojed inca. "

Page 9: Recnik Svetske Mitologije

14 Artur KOl.erci

Suštinska razlika u shvatanju vremena između nas i Hindusa očituje se u pojmu mita koji se obnavlja . Dok je za zapadnjaka vreme l i nearno a događaji predstavljaju je­dinstvene fenomene, za Hindusa je istorija sveta prirodan proces u kojem se sve ponaVlja u periodičn im ciklusima. Kraj tog procesa i nestanak stvorenog sveta očekuju se tek u dalekoj budućnosti, kroz neizmerno vel ik broj godina. Najsnažniji osećaj bezvremenosti imaju đaine, u čijem drevnom indijskom verovanju nema mesta ni stvaranju ni uništenju svemira. Grci su takođe vreme poimali cikl ično, premda kod njih ta cikličnost nije imala gorostasne razme­re kao kod Hindusa.

Možda je širina h induskog uma naročito p ogodovala razvoju mitologije . I ndija se svakako visoko kotira u po­gledu broja mitova koje je iznedri la . Samo ep Mahabha­rata ima oko 100 000 stihova. Uvek su, međutim, potrebni pojedinci obdaren i pesničkim u mećem, sposobni da do­građuju mitove. Njihovom nadahn uću verovatno i dugu­jemo n ajpotpunije izraze mitskih tema. Poput l ukavog ju­naka M auija , koji izvlači ostrva iz dubina Tihog okeana, ti pesnici su u "pronic1jivoj mahnitosti" bacal i sopstvene udi­ce u kreativne zakutke nesvesnog, gde , po Jungu, počivaju arhetipovi . Poznato je da su opojn im sredstvima podsti­cane vidi lačke sposobnosti i izazivana viđenja koja su ra­nije doživljavana bez ikakvih pomagala. Korišćenju stimu­lansa u istoriji mitologije obično se pribegavalo kada jed­nostavnij i metodi više ne bi b i l i dovoljn i . Tako su sever­noamerička indijanska p lemena post zamenila pejotlom.

Savremenj mj[ovj

Oko istorijsk ih l ičnosti često se pletu legende. Tamo gde je ovo tkanje naročito gusto, kao u pričama o Tro­janskom ratu, legendarni l ikovi p oprimaju arhetipske mit­ske obl ike. Odisej je tako postao večiti l utalica, zapoved­nik kojem je opasno služiti. Prorocima su se lako pripisi­vala poznanstva s natprirodnim .bićima. Osnivač sikizma, Nanak Čand ( 1469-1538), bio je čudesan dečak koji se

Rečnik svetske mitologije 1 5

družio sa svetim ljudima i anđel ima. Ovi potonji odvel i su ga najvišem biću, koje mu je p redoči lo njegov zadatak n a I'.c mlji - objavu božjeg jedinstva. U životu ovog razumnog reformatora nema, međutim, nimalo one mitske snage ko­ju je posedovao protivnik sv. Petra, Simon Čarobnjak. Tek jc usrdnom mol itvom veliki jevanđelista uspeo da ubedi ( ;ospoda da prekine let hananskog volšebnika iznad rim­skih hramova i pusti Simona da padne na zemlju i "natroje slomi nogu".

Iskonska težnja da se važnim ličnostima prida mitski značaj nipošto se n ije ugasil a u savremenom svetu. Zanim­ljiv je tzv. kult l ičnosti u komunističkim zemljama. Rušenje Stalj inovog kipa za vreme Mađarskog ustanka 1 956. g. predstavljalo je simboličan čin . G nevni stanovnici B udim­pešte p odigli su se protiv arhetipa tiranskog oca. Suprotan predznak imala je žalost koj a .ie zavladala nakon ubistva predsednika Kenedija sedam godina posle pobune u Ma­darskoj , žalost koja je prevazil azi la politički i l i l ični gubi­tak. Možda je s Kenedijem nestao kulturni heroj jednog vrlog n ovog sveta. Masovni mediji svakako igraju veoma značajnu ulogu u širenju legendi . Oni imaju moć da uz­dignu i sruše . Ipak, sl ike koje oni stvaraju izuzetno su nestalne - ima nečeg sintetičkog u Supermenovom l iku. Publ ika je često najsvesnij a prolaznosti karijera pop zve­zda i zabavljača upravo kada su oni na vrhuncu slave. Popularne l ičnosti preleću elektronskim nebom kao ko­mete. Rolan Bart (Rolan Barthes) je ukazivao na aspekte modern ih spektakla "koji se p odrazumevaju" - bi lo da se radi o a lhemijskom kvalitetu p lastike, kultu pene u deter­džentu ili maski filmske junakinje - ali njegova anal iza savremenih znakova pre bi se mogla n azvati izučavanjem rituala nego mita. Mitska sposobnost gotovo je iščezla u industrijskim društvima. Ova knj iga predstavlja pokušaj obnove onoga što su naši preci tako visoko ceni l i i što, kako tvrde neki psihoanalitičari, još uvek obitava u n ašoj podsvesti . Čak i danas, kao što kaže profesor Kerenji (Kerenyi) , ,.mitologija , poput odsečene glave Orfejeve, još peva, mrtva i izdaleka" .

Page 10: Recnik Svetske Mitologije

ZAPADNA AZIJA

Egipat Sumer Vavilon Hanan Mala Azija Persija Arabija

Drevnost Egipta ostavlja la je dubok utisak n a antički svet. I ako je u V veku pre n .e. putnik i istoričar Herodot brojao kipove visokih sveštenika u ogromnom hramu u Karnaku kako bi utvrdio starost Egipta, ondašnji p ose­tioci te zemlje koje je taj p odatak zanimao n isu zaista imal i potrebe da p ribegavaju tom metodu. Svuda oko nj ih nala­zili su se ostaci nekada moćnog carstva - džinovsk i kipovi, hramovi, svetil išta, grobnice, p iramide i gradovi . Ti n a mer­nici osećali su se kao uljezi u religioznom i društvenom sistemu koji je n astao u nepojamnoj prošlosti, još u doba naseljavanja doline Nila . "Kao što Egipćani i maju p osebn u klimu, a reka i m j e potpuno različita od svi h drugih reka", pisao je Herodot, "tako su u nj ih mahom i zakoni i običaji sasvim drukčiji od zakona i običaja svih drugih n aroda. U njih žene kupuju i prodaju, a muškarci ostaju kod kuće da tkaju; pri tom, samo Egipćani potku guraju nadole. Mu­ška

'rci teret n ose na glavi, a žene na leđima. Žene n uždu

vrše u stojećem , a muškarci u sedećem položaju . To čine u kući, dok napolju jedu, tvrdeći da neprijatne stvari n isu za prikazivanje, a da prijatne treba svi da vide. Nijedna žena ne služi nijednom bogu i l i boginji, dok muškarci služe svim božanstvima, kako muškim tako i ženskim. S inovi n isu obavezni da izdržavaju roditelje, ali kćeri su uvek dužne da to čine. "

Egipćane vekovima niko nije uznemiravao u njihovoj rečnoj dol in i p ošto su okolne pustinje predstavljale dovolj­nu prepreku stranim zavojevačima. Njihova svest o bez­bednosti koju i m je pruža la konfiguracija terena očituje se u razlici koju su pravili između "crnih" i "crvenih" pod­ručja . Egipat je bio crno područje. Druge zemlje bile su crvena p lan inska područja , zbog crvene boje njihovog tla.

Page 11: Recnik Svetske Mitologije

18 ZapadII" Azija

Uspešnost egipatske poljoprivrede počivala je n a činjenici da je Nil svake godine p lavio dolinu i za sobom ostavljao taman mulj . "Kada reka preplavi predeo", zabeležio je Herodot, "čitav Egipat pretvori se u more, i samo gradovi izvi ruju iznad površine vode, poput ostrva u Egejskom moru. Kada se ovo desi, ljudi čamcima putuju i kopnom, ne samo kanal ima . . . Nigde drugde ljudi ne dobijaju toliko mnogo od zemlje uz tako malo truda: seljaci ne moraju plugovima il i motikama da p reoravaju tlo; reke bujaju same od sebe, navodnjavaju p olja, a zatim se povlače; seme raznose i u tlo utapkavaju svinje; ove životinje čak muljaju i grožđe posle berbe." Ni l je određivao način života koliko i konfiguraciju tla. Za Egipćane, svet je bio sprud koji je po sredini presecao Nil a sa svih strana opa­savala voda - Veliki kružni okean. Taj okean je personifi­kovao Nun, prvi među bogovima, izvor reka i kiše. Zemlju je n atkriljavalo nebo, koje su p odupirala četiri stuba po­stavljena n a krajevima sveta,

R azlike između Gornjeg i Donjeg Egipta - između uske doline koja se p ružala gotovo hiljadu kilometara od prvog slapa reke do drevnog Memfisa, na čijem se mestu nalazi današnji Kairo, i izukrštanih kanala delte, šeststo pedeset kilometara široke pri samom ušću Nila u Sredozemno more - n ašle su izraz u mitološkoj borbi Ozirisa i Horusa protiv Seta, kao i u državnom ustrojstvu Egipta. Faraon je bio bog koj i je ujedinjavao dve krune - Gornji i Donji Egipat. Za života bio je Horus, a kada bi umro postajao jc Ozi ris, kralj mrtvih. Mumifikovanje i kult mrtvih preplitali su se s mitovima o Horusu i Ozirisu. Zaokupljenost Egip­ćan a suncem takođe je bi la nesvojstvena zapadnoj Aziji . Prema jednoj tradicij i , bog sunca Ra bio je prv i faraon, a kao A tum bio je tvorac sveta . Govorilo se da je Atum, bilo kao samostvoreno božanstvo bilo kao Nunovo dete, izro­nio iz praiskonskih voda u obl iku brega. Obožavanje sun­ca dostiglo je vrhunac za kratke vladavine Amenofisa IV (1387-1366. pre n .e . ) . Po svemu sudeći, taj faraon, pozna­tiji kao Ehnaton, odbacio je mnogobrojna božanstva koja

Rečnik svetske mitologije 1 9

su poštovali raniji vladari i posvetio se jednom bogu, Atonu, predstavljenom kao sunčev kolut.

Oziris je možda bio strano božanstvo čiji je kult nastao LI veoma dalekoj prošlosti, ali je toliko bio prihvaćen u I �giptu da se ne samo n ije razlikovao od domaćih bogova već je prerastao u arhetipskog boga mrtvih. Stari Egipćan i , za koje je smrt bila veoma važna strana ljudskog postoja­nja, smatrali su da se Ozirisova umiranja i vaskrsnuća ugledaju u godišnjim ciklusima izlivanja Nila i rasta i pro­padanja bi ljnog sveta. Oziris je, međutim, bio vrhovni vladar u donjem svetu, koji nam se otkriva u Knjizi mrtvih. Kao car večnosti, gospodar vremenskog beskraja, sedeo je na prestolu i sudio umrlima, koje je pred njega izvodio Anubis, bog sa glavom šakala . Bez obzira na moć koj om ga je obdarila egipatska mašta, Oziris je LI mitologiju starih Grka i Rimljana ušao samo zahvaljujući povezanosti nje­govog kulta s kultovima drugih bogova i boginja . Stanov­nici R imske imperije poznavali su ga preko raskošnih mis­terija I zide, njegove sestre i žene. Poput Serapisa, kojeg su Ptolomejevići usvojil i kao državnog boga tokom svoje vladavine Egiptom (350-330. pre n .e . ) , Oziris je ostao je­dan od sporednih l ikova u mitološkom ciklusu.

U Mesopotamiji , čije su rečne doline predstavljale drugu drevnu kolevku civil izacije u zapadnoj Aziji , kralju sc nije pripisivala božanska priroda. Sumerski monarsi primali su vladarska ovlašćenja od bogova. Tu ideju kas­nije su prihvatili i vavilonski i asirski kraljevi. Kraljevski položaj " dolazio je s neba" . Prema sačuvanim zapisima, monarha je birala i postavlja la skupština bogova. U trećem milenijumu pre n.e. , u doba Sumera, gradsko božanstvo smatrano je vlasnikom grada, a hram je posedovao n ajveći deo navodnjavane zemlje i stara o se o njenom obrađi­vanju. Ovozemaljski vladar bio je, tako, nadzornik kojem su poveren a na upravu božanska imanja. Hram je bio kuća LI kojoj je božanstvo prebivalo, hrani lo se , oblačilo i pri­malo vernike. Religiozna osnova kraljevske vlasti u Sume­rLl očitovala se tokom novogodišnj ih svetkovina, kada je

Page 12: Recnik Svetske Mitologije

20 Zap�rtna Azija

narod proslavljao sveto venčanje kralja i boginj� grada, koju je predstavlja l a jedna od sveštenica. Himne kojima je ta ceremonija bivala p ropraćena neverovatno sliče poeziji bibl ijske Pesme nad pesmama. Kralj je po svoj pri l ici p red­stavljao Dumuzija, boga p lodnosti, a svešten ica boginju l nanu. Njihovom gradu ovo sjedinjavanje osiguravalo je napredak, moć i slogu. Tokom uspona Vavilon a pod amoritskom dinastijom, čiji je n ajčuven ij i predstavnik bio veliki zakonodavac Hamurabi (1728-1686. pre n .e . ) , izme­nil i su se odnosi između h rama i prestola. Mada je kraljev­ski položaj i dalje bio božanska institucija, a l ičnost vlada­ra različita od ličnosti običnih smrtnika, n aglo je počel a da slabi pređašnja dominacija kulta hrama u životu grada. Ograničavanje moći sveštenstva dovelo je do neprikosno­vene zemaljske vlasti asirskih kraljeva.

Poreklo "crnoglavih", kako su sami Suineri sebe na­zivali, n ije tačno utvrđeno. Došavši možda sa istoka na sa­mom p ragu trećeg hiljadugodišta pre n.e . , nasel i l i su ravnu pustinjsku oblast prošaran u močvarama koja se graniči la s Persijskim zalivom. Njihov nesernitski jezik bio je najpre zabeležen p rimitivnim p iktogramima. Koristeći glinu kao materija l za pisanje a trščan a pera za utiskivanje klinolikih znakova, oni su iz p iktograma razvil i kl inasto p ismo, kojim su kasnije beleženi i sumerski i semitski jezici. Vremenom su "crnoglave" p replavi l i Semiti, koji su u talasima pristi­zali dolinom Eufrata, a l i je doprinos Sumera drevnoj me­sopotamskoj kulturi b io ogroman, naročito u mitologiji i rel igij i . Čak i n akon uspona Vavilona, ideje su se nesme­tano prenosile, p ošto su sumerski religiozni tekstovi obič­no bili p ropraćeni i nterl inearnim arkadskim p revodom, koj i su mogli razumeti i semitski osvajači.

Sumerska kosrnologija odražavala je nezavisnost ove gradske civ i l izacije od kiše . Poljoprivreda je cvetala zahva­I.jujući rečnoj vodi i navodnjavanju. Verovalo se da ta slat­ka voda stiže iz ogromnog podzemnog spremišta Abzua. Taj čin i lac p ri rodnog okruženja uslovio je, možda, pre­težno htonični karakter sumerske religije. U njoj su pri-

Rečnik svetske mitologije 2 1

rodne sile zemlje važnije o d si la neba, meseca i zvezda, koje su mnogo prisutnije u semitskim verovanjima. Zemlju je posedovao Enli l , bog grada Nipura i najmoćnije bo­žanstvo u sumerskom panteonu. Za razl iku od egipatskog verovanja , u sumerskoj mitologiji bogovi su ljude stvorili da bi sebi mogli pribavljati h leb nasušni . Gradovi su b i l i osnivan i božj im nalogom a podizani oko zigurata - dži­novskih humki od opeka sušenih na suncu - na čijim su terasama obitavala božanstva. Prema vavilonskom epu o stvaranju sveta, poznatom kao Enuma elis: po njegovim prvim rečima "Kada na n ebesima", razlog za pojavu čovečanstva takođe je bilo služenje bogovima. Zauzvrat, bogovi su osiguravali svakodnevnu obnovu sveta. Kao i u Egiptu, gde je boginja Mat oličavala pravu ravnotežu svemira, prvi n aseljenici Mesopotarnije bi l i su zaokupljeni uređenjem sveta. Druga tem a daje tamniji ton mitologiji Sumera i Vaviiona - tema titanske borbe zlih sila. Inana mora da se uhvati u koštac s bogom planina Ebeom, Gil­gameš sa čudovištern Huvavom u kedrovoj šumi, a Mar­duk stvara svet od tela Tijarnat, strašne zmajevice vodenog haosa.

Sumerski bog Enlil, poznat i pod imenom EIi l , p re­trpeo je pril ično zloćudan p reobražaj u asirs�o-vavilon­skom panteonu, pri čemu je b i l a naglašena njegova zastra­šujuća moć upravljanja atmosferskim pril ikama. On je bio .,divlji bik", uragan i vinovnik potopa koji je trebalo da uništi čovečanstvo. Nasuprot izolovanoj civilizaciji Ni la , istorijsko iskustvo stanovnika dol ina Tigra i Eufrata bi lo je hurno i puno mena. Invazije stranih naroda i unutrašnji sukobi isprepleli su se s neujednačenim tokom tih dveju ve likih reka, izgradivši mitološko viđenje sveta p rema ko­jem je kosrnička borba bila jednako značajna kao i božan­sko uređenje svemira .

I p ak , i deja kosmičke b itke protiv zli h s i la i l i čudovišnih bića u asirsko-vavi lonskim l egendama bledi u poređenju s tadašnjim persijskim verovanjem u strogo dvojstvo dobra i zla, svetlosti i tame, anđela i đavola. Na I ranskoj visoravni ,

Page 13: Recnik Svetske Mitologije

/ 22 Zapa Inil Azija

prorok Zaratustra , i l i Zoroaster (oko 628-551. pre n .e . ) , odbacivao je uobičajeno mitološko tumačenje prema ko­jem dobro i zlo ishode iz zajedničkog izvora bića, koje nadilazi i miri sve suprotnosti. Ovo jedinstveno pre­ob likovanje mita uticalo je ne samo na Persijance već i n a stanovnike Mesopotarnije i Hanana. Nakon što j e Vavi lon pao pod Kirovu vlast 539. pre n .e . , zapadna Azija pri ­ključena je Persijskom carstvu.

Zaratustrino učenje o nagradi i kazni, o nebeskom blaženstvu i p aklenskoj patnji koj i na onom svetu sleduju dobrim odnosno z l im ljudima, neposredno je uticalo na judeo-hrišćansku eshatologiju . Izgnani Jevreji u Vavi lonu su pronašli srodno monoteističko verovanje u persijskoj religij i , a Isaija, jedan od njihovih proroka, javno je izjav­ljivao da je Kir, kao oslobodi l ac Jevreja, zapravo Jahveov miropomazanik . Dotadašnja predstava o podzemnom sve­tu, šeolu, kao senovitom p rebivalištu svih mrtvih, ustupi la je mesto sistemu "razlučivanja ovaca od jaradi" . " I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom", govorio je prorok Danilo, "probudiće se - jedni na život vječni, a drugi na sramotu i prijekor večni . " U Svicima s Mrtvog mora otkrivena je savršen a p aralela zaratustrinskoj borbi dobra i zla, k oju oličavaju b l izanački duhovi Spenta Mainja i Angra Mainja, docnije preobraženi u Ormuzda i Ahrimana. Prema PJiručnjku discipline, Jahve " stvori čoveka da vlada svetom, dodel ivši mu dva duha da uz njih hoda do dana određenog za božju nagradu i l i kaznu. To su duhovi istine i sagrešenja" .

Persija je b i lo ime koje su koristili Grci. Zaratustrin i sledbenici bi l i su Arijci , a reč Iran, starijeg korena, znači prosto "dom A rijaca". Persijanci su tako imali dosta za­jedničkog sa arijskim osvajačima Indije - tesne jezičke ve­ze, kao i sličan panteon. Istorija ih je, međutim , dovela u dol inu Eufrata, a učenju njihovog proroka, koji je vero­vatno živeo u Horazmij i , b i lo je suđeno da utiče n a za­padnoazijsku mitologiju. Zaratustrinska vera danas jedva da i postoji . Poslednje razdoblje njenog uspona u Persiji

Rečni k svetske mitologije 23

pada u vreme S asanidskog carstva (226-652), koje se sru­šilo p red naletom muslimanske sile. Jedino Parsi , grupica izgnanika koji žive u okolini Bombaja, i dalje neguju tu nekad veliku religijsku tradiciju.

Pre otkrića glinenih ploča iz Ras Šamre, drevnog ugaritskog grada, godine 1929, klasični autori premalo su pominjali mitologiju Hanana, zemlje smeštene između civi l izacija Egipta i Mesopotarnije, da bi se na osnovu tih izvora mogle dopuniti pristrasne povesti iz Starog zaveta. Arapski seljak koji je nabasao na ugaritsku nekropolu izmenio je iz temelja naše viđenje zapadnih Semita. U ploče koje su arheolozi potom iskopal i behu utisnuti znaci dotad nepoznatog kl inastog pisma nekog arhaičnog ha­nanskog jezika. Kada su protumačene, ploče su pružile sliku religije bogatog Ugari ta iz perioda oko 1 400. pre n .e. Mada ugari tske p loče predstavljaju važan dodatak našem znanju o drevnom Hananu, a ne tek puku pozadinu bolje zabeležene jevrejske tradicije, još znamo malo p ojedinosti o mitovima aramejskih naroda S irije i Navatejaca, istočno od Mrtvog mora.

Ime Hanan potiče od vrste ljuskara čuvene po boji koju proizvodi . Feničan i koj i su živel i u priobaln im gradovima Tiru, Sidonu i Biblosu ili u njihovim kolonijama, raštr­kanim po istočnom Sredozemlju , nazivali su sebe Hanan­cima . I me "Feničan i" potiče od Rimljana, koji su uveli naziv Poeni da b i razlikovali koloniste u Kartagini od stanovnika matice . U Hananu je bi lo malo izrazitih kul­turnih podela . Čak je i u Izrailju, religijski najrazvijenijem narodu zapadne Azije, stanovništvo bilo mešovito, a Jev­reji svakako n isu jedini izašl i iz Egipta u Mojsijevo vreme. Sledbenici Isusa Navina u njegovom osvajanju Palestine oko 1 300. pre n .e . bi l i su pripadnici različitih p lemena poveza.ni zajedničk im lutanjem po S inaju - snažan uticaj ove arapske pustinje očituje se u njihovoj društvenoj solidarnosti .

Za hananske mitove, onako kako ih prikazuju p loče iz Ras Ša mre, karakteristični su zanimanje za plodnost i tema

Page 14: Recnik Svetske Mitologije

24 ZapIIdIIiI "'zija

nestajućeg boga plodnosti . Grci su, u krajnjoj liniji, iz ovog izvora pozajmili boginju ljubavi Afroditu, kiparsku verziju Astarte , i njenog mi ljenika Adonisa. Ali ti mitovi takođe otkrivaju bl isku p aralelu s Jahveom, Bogom I zrailja, u prirodi vrhovnog hananskog božanstva Ela. Bio je to bog iznad svih drugih . Vladao je kao car "na izvoru reka", što podseća na biblijski raj, gde "voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i oda nde se dijeljaše u četiri rijeke", koje su navodnjavale svet. Ravnodušan u svojoj svemoći, El je i mao n ajvišu vlast nad ljudima i bogovima. Prema jednom zapisu, on je "velik i mudar, a sede vlasi njegove govore mu šta da čini" . Jedinstveno postignuće Jevreja b i lo je to što su doveli do vrhunca zapadnoazijsku usmerenost ka monoteizmu. "Gospod naš Bog, jedan je Gospod." Mada se ovaj razvoj objašnjava na različite načine, teško je razlučiti posebne stepene jevrejske samosvesti. Da li je Avraham bio jednobožac? Došao je iz grada Ura, za čijeg se boga Sina tvrdilo da određuje sudbinu. Da li je Moj­sijevo iskustvo bi lo p resudno? U Egiptu je Mojsije možda znao za Ehnatonove napore da sprovede versku reformu. I li su možda proroci , suočeni s brutalnom silom Asiraca, otkri l i Božji naum za Izrailj? Kakav god da je odgovor - a teško da s� oko ovih p i tanja može očekivati saglasnost - u zaokupljenosti Jevreja pitanjem božanske svemoći i sve­znanja bez sumnje nai lazimo na poseban način mišljenja. Pogledajmo Joninu pritužbu. Dop utovavši , po Božjem nalogu, u utrobi kita u Nin ivu i hrabro dignuvši glas protiv zla počinjenog u tom gradu, Jona se rasrdi saznavši da je pokajnicima trebalo da bude oprošteno. Ali Jahve ovako progovori: "A meni da ne b ude žao Ninevije, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji još ne znaju šta je desno šta li l ijevo, i mnogo stoke?" Mada su Izrailj�i na poseban nači n bili vezani za Jahvea, stavljeno i m je n a znanje da ga izabrani n arod ne može svojatati kao nacionalno božanstvo niti da se može nadati da će p ro­niknuti u to kako Jahve zamahuje kosom sudbine. To je, na kraju krajeva, bio samo deo njegovog nauma za čitav ljudski rod.

Rečnik svetske mitologije 25

Jahve, čija je svetost ulivala strahopoštovanje a pra­vičnost užasavala, bio je isključiva pojava. Njegov kult n ije mogao iznedriti epske povesti u kojima bi se pominjali i drugi bogovi. StaVljanje kumira van zakona p redstavljalo je naročit čin odbacivanja verskih ceremonija koje su se obavljale u h ra movima drugih zapadnoazijskih rel igija -"jer je Gospod Bog tvoj ljubomoran bog". Mada su Jevreji prihvatali e lemente iz mitologije svojih suseda, sopstvene vizije izražavali su simbolima. Snažan osećaj da je Bog je­dan, osećaj nesumnjivo pojačan tokom vekova ispunjenih lutanjem severnim granicama Arabijske pustinje, preživeo je i doseljenje u Hanan, gde je u to vreme već cvetala raz­vijena gradska civil izacija . Iz te tradicije izrasli su hrišćan­stvo i islam, druge dve vel ike jednobožačke religije sveta.

U Otkrivenju i apokrifn im jevanđeljima postoji oči­gledan kontinuitet s nekanonskim knjigama kasnij ih jev­rejskih autora koji su p isali pod pseudonimima Enoh i l i Baruh. Ideja ponovnog dolaska Isusa Hrista n a zeml.ju čin i la je Apokalipsu privlačnom hrišćanskim obraćenici­ma, a ustanci protiv rimske vlasti u Palestin i kao da su svojim tragičnim ishodima potvrđival i propast sveta. Gne­van preko svake mere, i mperator Hadrijan izgradio je 135 . na mestu porušenog Jerusalima rimsku koloniju Eliju Kapitolinu, u kojoj su samo nejevreji smeli da žive. Ipak, .junaci ranih h rišćanskih l egendi jesu sveci i l i njihovi l ični protivnici : sv. Antonije isterao je đavola iz njegovog obi­taval išta u pustinji, a sv. Petar prekinuo je vazdušne akro­bacije Simona Čarobnjaka, " oca jeretika" . Pisanje žitija bi­lo je svojstven o srednjem veku, a pripadalo je evropskoj mitološkoj tradicij i , koja se posle preobraćenja cara Kon­stantina 312 . sve više h ristijanizovala .

Tri stoJeća docnije, verovan.ie Jevreja i hrišćana u strašni sud izvrši lo je uticaj n a Muhameda, islamskog p ro­roka. Oko 610. tom arapskom trgovcu počele su da se uka­zuju vizije dok je tumarao nepristupačnim pobrđem se­verno od Meke. Posetio ga je Gavri lo, "duh svetosti", i n aredio mu da objavi da "nema boga do Alaha" . Legenda

Page 15: Recnik Svetske Mitologije

26 Zapad I la ,\zija

takođc kazuje da je Prorok jedne noći odveden na kri la­tom atu Buraku prvo u Jerusal im, a zatim preko sedam nebesa - na kojima je sreo patrijarhe, Adama i I susa - do Alahovog prestola , gde su mu obznanjene božanske tajne. Mada jc Muhamed koristio zapadnoazijske tradicije, Bog kojeg j'c posetio bio je nesumnjivo arapski Bog, čiji su sveti spisi predstavlja l i neposredne i nezamršene poruke. U tim spisima odanost sopstvenom p lemenu kao izvor podela zamenjena je pripadnošću svih pojedinaca univerzalnom načinu života. Malo je tu bi lo prostora za mit. Tokom sle­dećih dvadeset godina Muhamed je postao vodeći pogla­var Arabije . Njegovim naslednicima, medutim, dat je zada­tak da osvoje čitav svet. Ne samo da su n arodi zapadne Azije potpal i pod islamsku vlast, čime beše okončan a kulturna tradicija koja j e vukla korene još o d drevnih Su­mera, već se čini lo da arapske vojske napreduju u svi m p ravcima v a n zapadnoazijskog prostora. Dok j e Evropa mogla da p redahne posle pobede franačke konjice u bici kod Tura 732, sudar s vojskom moćnog carstva Tang na re­ci Talas 751 . iščupao je srednju Aziju iz kineske sfere uti­caja . To područje više nije bilo b udističko već je pripojeno musl imanskom svetu.

Na kraju, potrebno je reći nekoliko reči o Maloj Aziji . Hetiti , narod indoevropskog porekla , nasel i l i su se na visoravni severno od planinskog masiva Tavora pre XVI I I veka pre n .c . Privučeni bogatim kulturama na jugu, njihovi kraljevi sla l i su vojne snage u pohode preko tog nepri­stupačnog plan inskog venca, s neujednačenim uspehom na bojnom polju. Godine 1 300. p re n .e . hetitska vojska u bojn im kol ima , pod vodstvom kralja Muvatalija, potukla je kod Kadeša egipatsku armiju Ramzesa I I . Premda je faraon tvrdio da su Egipćan i izvojevali pobedu, uspon Hetita u Sirij i se nastavio. Posledica njihovog prodora na j ug b io je uvoz religijskih ideja , mada je hurijska država Mitan verovatno delovala kao posrednik u tom procesu. B ogu vremenskih pril ika " ze mlje Hati", što je bi lo ime za hetitsku domovinu, pridružen a su h urijska božanstva, iz

l eČl l i k svetske mitologije 27

čega se razvio poseban panteon. Srodni stanovnicima kav­kaskih planina, Hurijci su prihvatili mesopotamijska vero­vanja i izvršil i snažan , mada kratkovečan, uticaj na Siriju i predele oko gornjeg toka Eufrata . Godine 1370. pre n .e . Hetiti su razruši l i Vašukani , prestonicu Mitana , mada je kralj Supilulima, koji je predvodio ovaj uspešni pohod, i sam možda imao h urijske krvi u sebi . Mitologija Male Azije, bila ona h urijska, hetitska i l i frigijska, vrte l a se oko kulta odsutnog boga plodnosti . I još jednom je upravo ta strana zapadnoazijskog verovanja snažno privukla najpre Grke a potom i Rimljane. Put K ibele, l idijske majke bo­ginje, iz Pesina na zapad, predstavljao je potpun trijumf. Kibela i neoženjeni joj sin Atis osvoji l i su Rim n a juriš, a mahniti poklonici njihovog "mističnog" kulta često su iza­ziva l i veliku zabrinutost v lasti . Poslednji rimski i mp erator koji je poštovao Kibelu bio je Jul ije, čiji su n apori da za­ustavi uspon hrišćanstva krajem IV veka ostali bez uspeha.

Adapa

Sin boga Ee i sumerski kralj Eridua. Smatral i su ga prvim čovekom i mudracem, a l i ne i besmrtnikom. Za razl iku od Adama, koji je samo dao imena životinjama i pticama, Adapa je, prema akadskom mitu, izmisl io i govor. Dok je ribario Persijski m zal ivom, na njega udari jugo, a l i Ada­pina kletva beše toliko jaka da slomi kri la vetru. Kada Anu naloži Adapi da zbog toga dode na nebo, Ea obuče sin a u odeću od kostreti i reče mu da ne uzima n išta od hrane koja mu tamo bude ponudena. Pošto ga n a nebu dočeka Tamuz, Adapa obavesti tog umirućeg boga da žali zbog njegovog odsustva na zemlj i , što Tamuzu bi drago da čuje. Adapino iskren o prizna nje krivice takode umilostivi Anua, koji mu p onudi "hranu života" i "vodu života". Adapa sve to odbi i vrati se u Eridu.

U drugoj legendi govori se o njegovom gnevu prema Ei, jer je otkrio da ga je otac svojim savetom n amerno l išio besmrtnosti . Kao i pa l i Adam , Adapa je saznao da će ubu­duće bolest i smrt b i ti sudb ina čovečanstva.

Page 16: Recnik Svetske Mitologije

28 Za , a e l l la Azija

Adonis

I zvedena od hananske titule, reč adon znači "gospodar". Grci su prihvati li kult plodnosti vezan za Adonisa, kojeg je ubio divlji vepar, sveta životinja u Sirijaca. Njegovi naj­važniji h ramovi n alazil i su se u B iblosu i Pafu. Po Grcima, tog boga volek su Afrodita i Persefona, boginja podzem­lja. U Biblosu je Astartin hram slavio svake godine smrt i vaskrsnuće Adonisovo. Njegovo ponovno pojavljivanje na zemlji obeležavano je cvetanjem crvene anemone.

Ahri m an

Princip zla u persijskoj mitologij i . Kao Angra Mainja, "duh uništenja" koji .ie prvi doneo smrt u svet, p redvodio je sile zl a protiv vojske Spente Mainje, "svetoga duha" koji je p omagao Ahuri Mazdi , "mudrom gospodarll" - ko­načnom pobedniku u kosmičkoj borbi. "Na početku", go­vorio je Zaratustra, "o bl izanačkim duhovima znalo se da je jedan dobar, a drugi zao - u misli , reči i delu. Mudri su pravi lno birali između njih dvojice, ali ne i budale. I kada bi se ovi duhovi srel i , stvarali bi život i smrt, tako da bi na kraju sledbenike prevare zapadala najgora sudbina, dok bi pristal ice istine odlazili mudrom gospodaru. "

Ahura Mazda ispričao je Zaratustri kako mu je Angra Mainja p oremetio p lanove da Persiju pretvori u raj na zemlj i . Sva stvorenja "mudrog gospodara" - kako duhov­na bića tako i ljudi - posedovala su slobodnu volju . Angra Mainja, brat b lizanac ,.svetoga duha", jednostavno je uži­vao da "po sopstvenom izboru čin i ono što je najgore" . Da bi osujetio Ahuru Mazdu, u zimu je uneo mraz, u Ieto vrućinu, a ljudima doneo svakojake bolesti i druge nesreće koje moraju trpeti . Njegovih ruku del o bio je i zmaj · Aži Dahaka, koji je razrušio zemlju. Kada Ahura Mazda stvori zvezde n a nebu, Angra Mainja "kao guja poskoči do ne­ba" i, zvezdama n asuprot, stvori planete, čiji se pogubni uticaj tada rasu po zemlj i . Tokom čitavog stvaranja sveta rascep i neprijateljstvo behu tako duboki da je pod Sa-

R"čni k svetske mitologije 29

sanidima (226-652) n astao mit kojim je ublažen ovaj dua­l izam. B lizanački duhovi tada su postali potomci jednog p raiskonskog bića, Zurvana Akarane, "beskrajnog vreme­na". Pošto se Zurvan zarekao da će prvorođen ac p ostati car, a kako je Ahriman "rasporio matericu" da bi iz nje prvi izašao i za se prisvojio tu titulu, zlikovcu je dato da bude car sveta ograničeno vreme. "Posle devet h i ljada go­dina", tvrdio je Zurvan, "zavladaće Ormuzd i činiće sve p o svom dobrom nahođenju . "

G lavno Ahrimanovo oružje beše az - žudnja, Zurvanov dar. "Zahvaljujući njegovoj snazi", naglašavao je daro­davac, "sve što je tvoje, čak i ono što sam budeš stvorio. biće proždrano." Ahriman p ristade na to jer to beše "ka� sama njegova suština" . Demonski Az, ženski p rincip, podrazumeva o je više od požude puti . On je takođe p red­stavljao sumnju, slabljenje uma. Ova je ideja možda b i la p ozajmljena iz budizma, koji je avid/u, "neznanje" , i po­žudu, kao njeno ispoljavanje, smatrao razlogom beskraj­nog kruženja ograničenih bića. Az je takođe bio p ovezan sa istoimenim manihejskim demonom, "majkom svih zlih duhova" . U zaratustrizmu, međutim, uloga žene nipošto nije sasvim jasna. Muškarac je bio gotovo sveto stvorenje, predodređeno da igra glavnu ulogu u uništenju zla . Kada je Ahriman ugledao "p ravednika, onesvestio se i pao . Tri hi ljade godina ležao je tako u nesvesti . . . dok ga prokleta bludnica" nije probudil a . leha - tako joj beše ime - žudela je za muškarcima i "prija la se duhom uništenja" ne bi li zadovolj i l a pohotu. Ova ideja izražena je, međutim, tek u kasnijim tekstovima, a po opšteprihvaćenom shvatanju uloga žene bi la je u produženju roda.

Ahura Mazda

Ahura, ,.gospodar", prvobitno je možda bio povezan s Mi­trom - vrhovnim božanstvom u to doba - pre nego što ga je p rorok Zaratustra uzvisio do položaja najvišeg b ića u persijskoj rel igiji i dodao m u epitet Mazda, "mudri" . Mada su bogovi indoevropskih stočara koji su naseli l i I ransku

Page 17: Recnik Svetske Mitologije

visoravan potical i iz istog panteona iz kog SU se razvi l i i bogovi arijskih osvajača I n dije, pravci njihovog religijskog razvoja bi l i su p otpuno razl ičit i . Dok je i ndijska misao tražili:l objedinjujuće načelo u mnoštvu bogova, u Persiji se ta mon istička ten dencija kretala u smeru u niverzalnog jednoboštva, nadahnutog Zaratustrom.

Vatra je smatrana simbolom istine koju je Ahura Maz­da zaveštao svoj im sledbenicima. Svetlost je bi la suprot­stavljena tami i povezana sa istinom i pravednošću, ašom. U mitu o Ataru, neheskom ognju i s inu Ahure Mazde , postoji epizoda horbe sa Aži Dahakom, troglavim zma­jem koji je zauzeo zemaljski presto. Vladavina Aži Daha­ke donela je "oskudicu i bedu, glad i žeđ, starost i smrt, žalost i jadikovku, žegu i studen, i izmešanost demona i ljudi " . Atar je savladao zmaja , koji beše i l i bačen " na dno dubokog mora" i l i okovan lanci ma n a visokoj planin i . Al i Aži Dahaki beše suđeno da pobegne pre kraja sveta i uništi trećin u čovečanstva pre no što i sam bude usmrće n . Božanska vatra, varnica koja obitava u čovečanstvu, bi la j e simbol Ahure M azde , a večni p lamen u hramovima vatre označavao je njegovo prisustvo.

Ahura Mazda je bog proročkog otkrovenja, jedino božanstvo koje se obznanjuje tradicionalno pol i teističkom društvu, još nespremnom da u potpunosti primi njegovu poruku. Zaratustrizam persijskih kraljeva obuhvatio je postojeću versku praksu, dobrim delom zato što su njime upravljal i magi, p ripadnici svešteničke kaste sa kojima on ranije n ije i mao n išta zajedničko. Kada su prorokovi sled­benici shvatil i da n ije moguće zasnovati pravedno kraljev­stvo na zemlji u tadašnjem ciklusu svetskih doba , persijska mitologija mogla je da se razvije u temeljn i dual izam, u kojem je izvor zla sve više bivao personifi kovan . Iz tog razvoja izrasla su najmanje dva apsolutna suparnika: Ahri­mi:ln, majstor obmane, bio je izazivač Ormuzda (skraće no od Ahura Mazda) , a u međusobno sukobljenim vojskama našlo se mesta za drevne bogove koje je Zaratustra poku­šao da ukine .

RečI lik svetske mitologije 3 1

Alilat

Arapska boginja majka, božanstvo pod znatnim asirsko-va­vi lonskim uticajem. lj Petri, prestonici Navatejskog kra­ljevstva , središnji element Ali lat inog kulta b i lo je oboža­vanje D usure, njenog umirućeg sina. Dusura je bio i l i p laninski bog i l i astralno božanstvo. Kipovi ga predstav­ljaju kao duha zaštitnika vinove loze . .Jedan arapski isto­ričar zapisao je da su se Navatejci klanjal i četvorostra­ničnom kamenu, poznatom kao Alat i l i Ali lat . Obožavanje kamenja i stubova hilo je karakteristično za n arode za­padne Azije . .Jevreje su stene, kao prirodni oltari, privukl i tokom njihovog l utanja pustinjom, dok je asketski pokret u hrišćanskoj S iriji dostigao veličanstveni vrhunac u sve­cima stolpnicima, čiji je najznačajn iji predstavn ik bio sv. Simeon.

Mada su obredi iz ranih arapskih religija n aročito bi l i n a meti proroka Muhameda, danas se baš u Meki na lazi naj izrazitiji primer obožavanja kamena - "crnog kamena koji je p ao s nebesa u Adamovo doba". Ovaj kamen, verovatno aerolit, ugrađen je u jedan od uglova K abe, " kuće Alahove " , koju posećuju muslimanski hodočasnici . Prema legendi , nedaleko od Kabe n alazi se grob Ismaila, s ina Adamovog i oca severni h Arapa.

Amun

Egip atski bog sa ovnujskom glavom, često prikazivan kao bradonja s kapom ukrašenom parom vel ikih pera. Ovaj tebanski bog neba doživeo je n ajveći uspon u XVI veku pre n . e . , pošto su Egipćani isteral i zavojevače Hikse i ušli u Hanan , proširujući granice svog carstva. I zuzev za vla­davine Ehnatona, suparništvo Amuna i boga Ra izbegnuto je nj ihovim stapanjem u jedinstveno božanstvo zvano Amon Ra. Kao čuvar dinastije , Amon Ra bio je "car bo­gova" , utelovljen u faraon u n a vlasti . Od danka prikup­ljanog po Aziji sagrađeni su mu vel iki hramovi u Luksoru i Karnaku.

Page 18: Recnik Svetske Mitologije

32 Zavadila Azija

i\mun je smatran jednim od tvoraca svemira, a njegovi poklonici

' iskal i su u svojim molitvama njegovu dobro

znanu darežljivost Za Grke on je bio Amon, poistovećen sa Zevsom i čuven po svom proročištu u Sivi, u Libij i . He rodotu su pripovedali " tebanski žreci da su im Feničani otel i dve sveštenice, i jednu p rodali u Libiji a drugu u Grčkoj. Te žene, kako govorahu, utrle su put proricanju u tim dvema zemljama i u njima osnovale prva proročišta".

An

Oličenje neba u sumerskoj mitologiji . Za razl iku od egi­patskih božanstava, koja su često predstavljana kao živo­tinje , mesopotarnski bogovi uvek se prikazuju u ljudskom obl ičju, mada ih neretko p rate njihove svete životinje. Su­mcr, po svemu sudeći , nije prošao kroz totemističku fazu religijskog razvoja, što sa Egiptom očigledno nije b io slu­čaj . Stari bog An bio je, p rosto, maglovit l ik zaostao iz mita o stvaranju sveta. An je bio otac Enlilov. Mada se u asirsko-vavilonskom panteonu našlo mesta za njega pod imenom Anua, boga carske vlasti i boga neba, aktivna bo­žanstva, naročito Marduk i Ašur, p ri lično su ga potisnula u drugi plan. S imbol mu je bi la zvezda.

Anubis

Egipatski bog mrtvih p rikazivan sa glavom šakala . Pre uspona Ozirisa, drugog velikog boga mrtvih, Anubis je smatran glavnim božanstvom kojem je trebalo upućivati mol itve za umrle i pogi nule . Bio je zaštitnik balsamovanja i čuvar grobnica.

D rugi bog p redstavljan u psećem obličju bio je Vep­vavct, "otvoritelj puteva" . S matrali su ga pomagačem i vodiče m mrtvih. Od n ajranij ih vremena, Vepvavetovu za­stavu nosil i su ispred egipatskog vladara tokom bitke i za vreme p obedničkog slavlja .

Rečnik svetske mitologije 33

Astarta

Boginja majka pojavljuje se u tekstovima iz Ras Ša mre kao Anat, Athirat, i Athtart il i Astarta. Kao pratiiju i se­stru Bala, n ajaktivnijeg hananskog boga, Anat su nazivali "gospom Gorjankom". Njeno laskanje Elu omogući lo je Balu da izgradi kuću na Safonu, planini "na severnoj stra­ni" . Uprkos titulama kao što su "deva" i "devica", Anat je bila osiona boginja. Ubijala je Balove protivnike, kupala se u krvi svoj ih ljudskih žrtava i žudela za Akatovim lu­kom. Prikazivana je s kacigom, bojnom sekirom i kopljem. U Egiptu, gde su je doneli Hiksi tokom osvajačkog po­hoda na tu zemlju, kravlji rogovi boginje Hator postali su sastavni deo Astartine ikonografije.

Athirat, "gospa morkinja" , izgleda da je bi la pratilja boga Ela, pandana jevrejskom bogu Jahveu. Uloga joj je bila ograničena na p lodnost. Astarta, "carica nebeska" , bi la je pristupačnija od Athirat i gotovo isto toliko svirepa kao i Anat. Poštovali su je i Jevreji , koji su je poznavali kao boginju Sidonjana. Jahve je proroku Jeremiji rekao da "sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj , i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene draži l i" . U Micpi su hramovi Jahveu i Astarti izgrađeni jedan do drugog, dok je u Gornjem Egiptu jevrejska zajednica u V veku pre n .e . i dalje sma­trala boginju meseca Božjom družbenicom. Kao i u s lučaju I štar i I nane, sveto venčanje i hramovna prostitucija pred­stavljali su istaknute crte toga kulta. "Kako ih nasitih", žal io se Jahve, "stadoše činiti preljubu, i u kuću kurvinu stječu se gomilom."

Astarta je b i la podjednako opasna i divna. Nosila je volovske rogove . Pobeđivala je u okršaju kao "gospodari­ca konja i bojn ih kola" . Možda je njena arapska varijanta bio bog Athtar, poznat i kao "strašni" gospodar koj i je be­zuspešno pokušavao da istisne Bala.

Page 19: Recnik Svetske Mitologije

34 Z,,.PfI ( i l l" ,\zija

Ašur U J\sirij i , Ašur je preuzeo u loge Marduka i Enlila, � bi? je, kao što bi se u toj ratničkoj civilizaciji moglo očekl�atl , i bog rata . Bi lo je uobičajeno da se kroz . pr�stol1lc�, takođe zvanu Ašur, provede i p ovorka zaroblJel1lka, kOJ e j e pobednicima p odario bog rata. Ašur .je .bio p�ikazivan kao krilati kolut oko zategnutog luka p npremlJenog za odapinjanje strele . Pratilja mu je b i la I �tar. �na .�e na rato­bornu ćud svoga družbenika odgovonla pustanjem brade koja joj je dosezala do nedara.

Atis U Frigiji je održavana prolećna svetkovina u čast boga Atisa sina boginje majke Kibele, poznatog po samosa­kaćedju i vaskrsnuću. Prema jednoj legendi, .Atisa je toliko progonilo jedno zaljubljeno čudovište da Je �amog seb.e uškopio. Prema drugoj, ubijen je zbog ljubaVI prema KI­bel i , kćeri kralja Frigije i Lidije . Svetilište boginje majke bi lo je u Pesinu, blizu reke Sangarija, u �ijem je še:aru Kibela otkrila svog mladog ljubavnika. Klbela se pO\sto­većuje sa I nanom, a Atis s Tamuzom. U Kibelinoj pratn}i b i l i su lavovi , a samoškopljenje, smrt i ponovno rađanje njenog družbenika, koji se običn� prikazuj� .. kao. že.nska�t mladić, oživljavani su Uv godišnjOj ceremo�IJI k�}a .le obi ­lovala puštanjem krvi. Zrtvovan i su ovnov� , .a nJlho�a krv korišćena je za obredno čišćenje. Posvećemcl su sami sebe kastrirali , 'a njen i sveštenici evnusi mahnito su sekli sop­stveno t�lo. inamo da je u Rimu, gde je kult "misterije" uveden 205. pre n .e . , b�r bio povezivan sa �tisom, čiji s� kipovi nosil i pogrebnu odeću. I kao što b � bo? �n:ro I

ponovo se vratio u život, tako bi i posve�el1 lk , sJed1l1Jen s njim, zapadao u stalije b laženstva, za �oJe se smatralo da traje i posle smrti. To jedinstvo postJ�a.l o se s�mo�aka­ćenjem i l i svetim brakom: svim poklol1lclma stajalo Je na raspolaganju ono što se ranije smatralo isključivim pravom zapadnoazijskih kraljeva.

Rečnik svetske mitologije 35

B ill Bukvalno značenje: "gospodar". U Hananu, stari naziv za lokalne bogove plodnosti. Bal sc rdativno kasno pojavio kao poseban bog kiše, poprimivši, kako se čin i , speci fične funkcije svih tih božanstava . Mada u I-Iananu ne postoje takve žarke letnje suše na kakve nailazimo u Mesopo­tamiji , ciklus godišnjih doba dovoljno je bio izražen da bi došlo do objedinjavanja više božanstava u tom bogu plod­nosti koji nestaje odvodeći sa sobom jesenje kišne oblake u donji svet.

Pobedivši boga mora Jama, izgradivši kuću na brdu Safon i zaposevši mnogobrojne gradove, Bal objavi da više ne priznaje prevlast Mota, "smrti " . Motu, l išenom Balove gostoprimlj ivosti i p rijateljstva, bi rečeno da ubuduće na zemlji posećuje samo pustinje. U odgovor na taj izazov, Mot pozva Bala u svoje obitavalište da okusi njegovu hra­nu - blato. Upl ašen, i ne mogavši da izbegne strašn i odla­zak u zemlju mrtvih , Bal se sp ari s teletom kako bi snažniji dočekao predstojeće iskušenje, te krenu na put. El i drugi bogovi obukoše pogrebnu odeću, posuše glave pepelom i osakatiše udove, dok Anat, uz pomoć boginje sunca Šapaš, vrati Balovo telo da ga pokopa. El postavi na Balov upraž­njen i presto boga navodnjavanja Athtara, ali je boginji Anat strašno nedostajao njen pokojni muž i brat. Uzalud je preklinjala Mota da Bala vrati u život, a njeni pokušaji da kod drugih božanstava pobudi zanimanje za to naiđoše na uzdržanu ravnodušnost. Tako je Anat morala da na­padne Mota, rastrgnuvši ga na komade "oštrim nožem", razvejavši mu udove "vctrenjačom za žito", spalivši ga "u ognju" , samlevši ga "u žrvnju" i "razasuvši mu ostatke po poljima". U međuvremenu, El u snu ugleda povratak plodnosti, što je ukazivalo na to da Bal nije stvarno mrtav, te naloži Šapaš da otvori oči tokom svojih dnevnih puto­vanja ne bi li spazi la Bala. Ubrzo potom nađoše Bala potpuno oživelog, a Athtar pobeže s prestola. Ipak, Mot je imao dovoljno snage da iznova napadne Bala, i mada su tom prili kom svi bogovi b i l i na BaJovoj strani , nijedan

Page 20: Recnik Svetske Mitologije

36 ZapadI IR Azija

protivnik ne mogade da nadvlada drugog. Na kraju se umeša El i otera Mota, donevši Ba lu pobedu.

Ovaj mit, čiji se delovi nalaze na pločama iz Ras Ša­mre, odnosi se na smenu godišnji h doba. Bal je hog kiše, grmljavine i munja . "I kedrovi venu na dodir desnice nje­gove. " Jam, gospodar slanih voda, prepusti Balu zvanje duha kiše i biljnog sveta. To unapređenje učini Mota je­dinim preostal im B310vim takmacem posle moćnog Ela. Nesnosna žega, ja lova zemlja, isušen a pustinja, smrt, donji svet: to je bi lo Motovo nepobedivo carstvo sve dok Anat ne bi omlati la, izvejala i samle la požnjeveno žito, plod Balove zemlje, baš kao što je Elovo priklanjanje vaskrslom bogu kiše na kraju obezbeđivalo n astavak godišnjeg cik­lusa. Paralela s pomenutim magičnim obredima može se naći u Psalmima, gde "koji su sa suzama sijal i , neka žanju s pjevanjem. I de i p lače koji nosi sjeme da sije; poći će s pjesmom noseći snopove svoje". To je magija međuzavis­nosti : očekivalo se da će isplakane suze izazvati pojavu kišni h k ap i .

Bal j e bio s in E la , i l i Dagona, malo poznatog božanstva koje su Jevreji povezival i s fil istejsk im gradom Ašdodom. Dagon je možda i mao veze s morem - novčić pronađen u bl izini ovog grada p rikazuje tog boga s riblj im repom. Ma­da je Ba l sam nadvladao Jama, n ije izvesno da li se borio i s Lotanom - Levijatanom iz Starog zaveta. Znamo, među­tim, da je Anat "smrvila vijugavu zmiju, sedmoglavu optu­žen icu" . Još jedan primer uticaja mesopotarnskog načina mišljenja nalazimo u razlozima koje Bal navodi tvrdeći da mu je potreban "dom". Hrana koja mu je prinošcna na žrtvu bi la je suviše slaba za boga "što jaše na oblacima". Od Kartagine do Palmire nalazi l i su se hramovi posvećeni B31-Hamonu, "gospodaru oltara s tamjanom", kojeg su Grci poistovećival i s Kronom. Na "gori Karmiiskoj" pro­rok I lija ozloglasi veru kralja Ahava u moć Balovu kada, na I liji n zahtev, "pade oganj Gospodnji i spali žrtvu pa­ljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkop u popi" . po­tom I lija naredi narodu da pobije "proroke Valove", čime obezbedi da se Jahve i dalje poštuje u Izrai lju .

Rečnik svetske mitologije 37

B aštet Egipatska boginja. mačka verovatno je prvobitno dovo­đe�a u vezu s laVIcom, a ne domaćom mačkom. Grad u kOJem )e po�.t.oj.ao kult boginje .s glavom mačke bio je Bu�astIs, u CIJOJ su se nekropolI nalazile mumifikovane ':la.cke. Druga božanstva koja su i l i štitila određenu živo­tll1Jsku vrs.�u i l i. uzi��l a ?j�n obl ik takođe su imala gra­�ove u kOJ I�a Je ta Zlvotl I1Ja predstavljala svetinju. U Fa­Jum�, gde lC bog Se.bek �zeo krokodi lsko obl ičje, ute-10vIJ��0 �?zanstvo ph�a.lo Je u b�zenu hrama iz kojeg su

��rl1l.cI . p '.h svet� gutIJaJ�. I ako. Je, bez sumnje, n ajveći zlv�tl l1J�kl kult bIO k ':llt b Ika Aplsa, Herodota je zapanj i lo !? st? :,Jednako kao I volove spaljuju i sve ostale ugin ule Zlvotll1Je" .

vM��ke. su �ile �ošt�v.ane i � domaćinstvu. "Kad izbije po.zar , pIsao Je taj grckl p utl1 lk, "vrlo čudne stvari deša­vaJu se mačkama. Egipćani se okope, misleći više na mač­�e nego .ka�? da požar ugase. Mačke, međutim, projure Između lJudi I.h p:eskoče preko njih i upadnu u vatru. Ta­da . nastaje �el Ika zalost. . . Stanovnici kuće u kojoj je mačka ug�nula pr.l:odn�m smr�u briju obrve; tamo gde je p as ugll�U?, bnJu se I glava I te lo . " Tokom svetkovina u čast b?gII1Je . �?štet bio je greh loviti lavove, što je faraonima bila omiljena zabava.

Bes

Om�yeno kućno božanstvo u drevnom Egiptu, verovatno nU?IJskog porekla. Obi čno se predstavl.ja kao patul jak v�I Ikog, bra�ato� . . I ica , čupavih obrva, duge kose, ogr�m­I1l h klempavlh USIJU,. zatupastog nosa i isplaženog jezika. �uke su mu debele I duge, noge krive, i ima rep . Za raz­l Iku ?d drugih egipatskih božanstava, koja se na dvodi­m�nzIOJ:al �l im sl ikama uvek p redstavljaju iz pr9fi la , Bes se �nkazuJe IZ punog anfasa. Taj način p redstavljanja bo­zanstva s:eće s� još samo na sl ikama K eteš, boginje ljubavi uvezene. IZ .AzIJe . . Be� je naročito bio povezan s ljudskim zadovolJstVIma. BIO Je dobroćudan i čuvao ljude od ne-

\

Page 21: Recnik Svetske Mitologije

38 /.11 1 )1 1 1 1 1 1 : 1 , \zi ja

sreće . Ubi j <lo je zmije , štitio decu, pospešivao ljudsku plodnost, �I pomogao jc pri �orođaju i . boginji Tavert, prcdsl <lvljcnoj u obl iku ženke 11 I lskog. kO�J3. . .

J(c lcš , oličcnje ljubavi i \epote, pnkazlvana Je IZ aI:fasa kao naga že l1<1 u stojećem položaju na leđima la,:a, s �I t�m cveća u jednoj i zmijom u drugoj ruci . S��tral I su. Je I Ju� bavnicom bogova i poistovećivali s bogll1Jama I ZIdom I Halor.

Dani lo Jevrejski mi tovi vezani za Dani lov boravak u Vavi��nu bi l i su apokalip tično "otkrivenje" onog što će se de�I:1 u po­tonj im vremenima. Nesreće koje su pogađale I zraIlJ bacale su senku na Božji naum za izabrani narod, uprkos upo­zorenjima proroka Jeremije i Jezekilja. S uža.nJstvo � Va­vi lonu bilo je težak udarac. Nabuhodo�osor. Je OSV�JIO �e­rusalim 597. pre n .e . , kada su vođe JevreJske zaJedl11ce odvedene u zatočeništvo, a l i do konačnog p ustošenja gra­da i masovnog izgona stanovništva došlo je tek 587. pre n.e. Jahve je proroku Jezekiiju kazao da kada s� narod jednom bude odučio od bezbožnosti i iskvare.nostl , on �e, poput pastira, sakupiti svoje p rognano .stado I , kako rece,

dovešću ih u zeml ju nj ihovu, i pašću Ih na gorama lzra­iljevijem pokraj potoka i po svijem mjestima naseljeni)em u zemlji" . To proročanstvo je počelo da se ostvaruje u istoriji �ahvaljujući persijskom kralju Kiru, k?j i j� 539. pre n.e . zauzeo gradove Sipar i Vavilon. Pošto Je Km1Va po� lilika bi la vraćanje prognanih naroda u njihove zemlje � podsticanje njihove tradicio?alne vere; J��r.eJ i s�

.dob��1

pril iku da se vrate u Jerusal Im. To su I uCl ll lh, �h se nJI.� hove muke nastaviše posle smrti Aleksandra VelIkog, kOJI je, osvojivši Persijsko carstvo, ostavio svoj im vojsko

vvođa­

ma bogat pien za komadanje, te ovi "sv�tu dOI��sose ne­izrecivu patnj u" . Seleukidski vladar Antioh EpI fan ( 1 75-163. pre n .e . ) čak podstaknu I zrailjce na otvorenu pobunu.

Rečl l i ].: svetske mitologije 39

"Knjiga proroka Danila" , najraniji primer apokalip­tičke književnosti , napisana je kako bi se ohrabril i Jevreji u otporu politici helenizacije koju su sprovodili Seleukidi. U njoj je reč o porazu Nabuhodonosora, simbola sveko­l ikog tlačenja, i o potvrđivanju Danila kao istinskog privr­ženika Jahveovog. Kada su Sedrah, Misah i Avdenago odbi l i da se poklone Nabuhodonosorovom zlatnom l iku, baciše ih u užarenu peć, ali oni ostaše nepovređeni zahva­ljujući p risustvu pratioca, koji "kao da je sin Božji" . Kada se čudnovat rukopis ukaza na zidu palate za vreme gozbe koju je pri redio Valtasar, verovatno vazaini kralj, jedina osoba kadra da rastumači značenje rukopisa beše Danilo, koji ispravno najavi skori uspon Persijanaca . Kada taj pobožni tumač znakova odbi da posluša Darijevu naredbu, nastavivši da se moli svom zabranjenom Bogu, baciše ga u jamu s l avovima. Al i Jahve "posla anđela svojega i zatvori usta l avovima" te Dani lo osta neozleđen. Mada viđenje b udućnosti opisano u poslednjim poglavlj ima "Knjige pro­roka Danila" p rikazuje grozne zveri sa strašnim čeljustima punim "zuba gvozdenih" , najupečatljivija je ipak slika Nabuhodonosora kako luta pustarom poput divlje životi­nje. "I bi prognan između ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica. "

U apokrifnoj knjizi "Danilo, Bel i zmija" imamo dve priče o Dani lovom uspehu u razotkrivanju svešteničke lu­kavštine. Kiru je pomoću pepela posutog po podu hrama dokazao da su otisci stopala onih koji behu potajno došli da jedu hranu postavljenu za Bela poticali od " sveštenika, njihovih žena i dece". Takođe se rešio svete zmije hraneći je kolačima spravljenim od smese ključa1e "smole, masti i kose" , od čega joj se rasprsnula trbušina .

El Na brdu Safonu boravio je El , "prvi " hananski bog. Taj otac bogova i ljudi bio je nepristupačan, "star" , " gospodar vremena" , " blagonaklon i milostiv vladar". Pod njegovom je vrhovnom vlašću Bal uzeo Anat za ženu, pobedio boga

Page 22: Recnik Svetske Mitologije

40 Z."l-ll 1 L i l la ,\zija

mOf<l .l <l m<l i smrtonosnog Mota, i bio ustoličen kao bo­žanski darivalac životvorne kiše. Ela je samo korak deli o od svemoći , tako da j e uvek b io predstavljan u sedećem položaju, s b ikovskim rogovima, simbolom snage. U Sta­rom zavc tu vrhovno božanstvo pominje se kao El i kao Jahve . Za Melhisedeka, kralja Jerusal ima, kaže se da " iz­nese h ljeb i vino; a on b ijaše sveštenik Boga višnjega" . Ovde upotrebljeni izraz za Boga b io j e "El Elion". D anas se smatr<l da je Stari zavet kompi lacija najmanje triju glav­nih vel'zija jevrejske rel igiozne istorije, u kojoj je jahve­istička tradicija dominantna.

Dva epska ciklusa povezana sa Elom bave se Keretom i Akatom. Prvi govori o pomoći koju je dobio Keret, sin Elov i pravedan kralj. El je Keretu pomogao da nađe drugu ženu, blagoslovio ga "sedmoricom, čak osmoricom sinova" , a pred kraj svoje vladavine spasao ga je od sta­račkih nevolja. Tekst se p rekida na mestu gde jedan od sinova optužuje Kereta za nesposobnost. U drugom epu sukob izbija kada boginja Anat prisvoji divan luk, vlasni­štvo Akata, sina kojeg je El poklonio kralju Danilu. U znak zahvalnosti zbog gostoljubivosti koju mu je ukazao kralj, bog kovačkog zanata Kotar dade Akatu luk "s ro­govima . . . uvijenim poput zmije" . Princ odbi Anatinu po­nudu besmrtnosti u zamen u za njegovo oružje, nazvavši to opsenjivanjem čoveka kojem je suđeno da umre. Zbog te drskosti boginja ga s Elovom dozvolom liši života. Ali l uk "upade usred voda" i s lomi se , z<ljedno sa skupocenim strelama. Š taviše, posle Akatove smrti, sve raslinje uvenu, a Bal ne posla ni dažd n i rosu na zemlju. U nepotpunom tekstu ostaje Pagat, Dani lova kći željna osvete, "da umori bratovljevog umoritelja" . Upečatljiva je paralela sa Balom, mada ni u kom slučaju n ije sigurno da je Akat pred­stavljao pojavni oblik božanstva p lodnosti, "koje umire i oživljava".

Rečni k svetske mitologije 41

Enki S umerski bog vode u Eriduu. Kao i An, bog neba, Enl i l , bog vazduha, i Ninhursaga, majka zeml.j a, Enki je bio tvoračko božanstvo. Sveštenici su često oblači l i halju u obliku ribe kada b i vrši l i obrede očišćenja. Ti obredi sim­bolizovali su pročisnu moć koju je imao Enki kao bog ritualnog pranja . Riba možda ima veze s vavi lonskom le­gendom o Ei, što je bio Enkijev akadski naziv sa znače­njem "gospodar vodene kuće" - slatke podzemne vode koju su Sumeri nazivali Abzu. Prema ovom mitu, u drevn a vremena, kada s u ljudi , poput zveri , živeli u bezakonju, Ea izroni iz mora. Delom čovek a delom riba, dvoglavi bog podučio je ljude zanatima, obradi zemlje, p ismenosti, za­konima, graditeljstvu i magiji . Ublažio je p rvobitnu gru­bost ljudi, i od tog doba n išta n ije dodato njegovom učenju što bi ga poboljšalo. Posle jednodnevne poduke, Ea se vratio u more, i tokom h iljada godina taj božanski čovek­-riba je još samo tri p uta izašao iz vode.

Enki se pojavljuje u sumerskom mitu koji p redstavlja p aralelu starozavetnoj priči o Adamu i "vrtu edernskom". U rajskom D ilmunu, za koji se smatra da je n a mestu današnjeg Bahreina u Persijskom zalivu, bog vode življaše s Ninhursagom. B eše to srećno mesto, gde životinje ne k idisahu jedna na drugu i gde bolest i starost behu nepo­znati . Jedino nedostajaše slatka voda, a nju obezbedi Enki - njegova zajednica s majkom zemljom pretvori ostrvo u plodan vrt. Al i svađa izb i kada Enki pojede osam bi ljaka što ih je gaji la Ninhursaga, i ona baci na njega prokletstvo smrti . Kletva se pokaza delotvornom: na užas drugih bogova, bolest zahvati osam delova Enkijevog tela . Enli l n ije imao moć da zaustavi njegovo propadanje, i kada se čin i lo da nema nade za Enkija, javi se l isica, ponUdivši da, za odgovarajuću nagradu, vrati Ninhursagu u Dilmul1. Ta­ko i bi, te majka zemlja načini osam božanstava koja izlečiše bolesti njenog družbe nika .

Postoje očigledne sličnosti između ovog mita i bibl ijske s l ike raja. U "Postanju", "podizaše se para sa zemlje da

Page 23: Recnik Svetske Mitologije

42 /.fl p�d l l C l ,\zija

l1 C l lapa svu zemlju" , a kušanje zabranjenih b i ljaka jasno podseća na drvo života u Edernu. Sama ideja božanskog ra ja , vrta bogova, sumerskog je porekla . Eva, Adamova žena, i "gospa od rebra", Ninti, boginja stvorena da isceli Enkijeve slabine, takođe imaju nešto zajedničko. Znamo da sveto drvo, kjskanu, beše "posađeno na Abzuu" i da je predstavljalo središnju tačku obreda. Mada se izraz "drvo života" ne pojavljuje ni u jednom sačuvanom mesopotam­skom zapisu, iz l ikovnih prikaza obreda može se zaključiti da je drvo igralo značajnu ulogu.

Sumerska legenda o stvaranju čoveka počinje kuknja­vom bogova kako im je teško da sami pribavljaju hranu. Enki, probuđen iz dremeža, usliši im zahtev za slugama i načini čovečanstvo "od gline". On je bio taj koj i je Ziju­sudru, pobožnog kralja Sipara, upozorio na predstojeći potop . Bogovi , kojima su dojadili njihovi smrtni pomoć­nici, behu odluči l i da unište stanovnike zemlje.

Enli !

Sumerski bog zemlje i vazduha. U početku, praiskonske vode rodiše kosrničku planinu, koju su čin i l i nebo i zemlja. Iz tog jedinstva neba, oličenog u bogu Anu, i zemlje , predstavljene kao boginja Ki, proiziđe Enl i l , bog vazduha, koji razdvoji roditelje i leže s majkom kako b i stvorio ljudsk i rod. Njegov glavni dar ljudima beše pijuk, oruđe namenjeno da im pomogne pri podizanju gradova, uklju­čujući i njegovu vlastitu prestonicu Nipur. Praiskonske vode, Namu, nazivane su " majkom", i možda su bile isto što i Abzu, slatka voda u zemlji , i l i su pak predstavljale močvarnu oblast na ušću Eufrata i Tigra, gde su rečni na­nosi stalno stvaral i novo zemljište.

Mit o rođenju boga meseca govori o tome kako je Enlil bio prognan u donji svet zbog napastvovanja boginje Nini i i , a l i ona odluči da krene za njim kako bi se porodila u njegovom prisustvu. Proterani bog nekako uspe da iz donjeg sveta izbavi nj ihovog sina, Nanu, boga meseca, ka­ko bi ovaj mogao da postane svetilo na noćnom nebu. Sa-

RCČ l l i k s\'ctske mitologije 43

čuvani del ići mita o potopu ukazuju na drugu, još nasiln iju stranu Enli love l ičnosti, pošto je, kao razorni bog vetra, on verovatno izazvao tu nesreću. Samo je pobožni kralj Ziju­sudra utekao u čamcu koji beše sagradio po uputstvima boga vode Enkija. Ovom vladaru Sipara, " semenu čo­večanstva", bi poklonjen "dah večnoga života" .

U vavi lonskoj mitologiji Enl i l je zadržao svoje ime, i l i je pak bio poznat kao Elil , mada je stekao akadski epitet "Bel" - gospodar. Uznemiren cikom i drekom ljudskog roda, on na zemlju posla najpre pošast, zatim sušu i na kraju povodanj . A l i Ea upozori AtrahClsisa, "premudrog" , koji se spase u brodu "Zašti tnik života" . U Epu o GiJ­gamešu, drugoj vavilohskoj povesti o potopu, Utnapištim je bio onaj kojeg je Ea upozorio, a odluku da se uništi sve živo doneli su bogovi, a ne sam Enli I . Druge legende takođe naglašavaju njegov podvojen odnos prema ljudima. S jedne, negativne strane, Enli ! je stvorio čudovište Labua, i l i Lahmua ("gnevnog"), da opustoši zemlju . Labu je na­stao iz p rvobi tnog haosa, kao dete Abzua i Tijarnat. S druge, pozitivne strane, Enl i l je čuvao " ploče sudbine", tupsimati, koje su mu davale ovlašćenje da određuje pr i ­rodu stvari . U drugom hiljadugodištu p re n .e . , vavilonski kralj Hamurabi na stubu na kojem behu zabeleženi njegovi sopstveni zakoni, zazivao je ljutitog Enl i la da kazni neposlušne.

Etana Kralj Kiša. U jednom vavilonskom fragmentu govori se o njegovom pokušaju da se uspne do neba na leđima orla kako b i pribavio "bi ljku rađanja" jer njegova kraljica n ije mogla da mu rodi sina. Šamaš, bog sunca, posavetova Etanu da potraži orla kojeg je zmija držala zarobljenog u jami pošto joj ovaj beše ugrabio mlade . Etana oslobodi orla, koji u znak zahvalnosti ponese svog spasioca k nebu. Šta se s nj ima potom dogodilo nije sasvim jasno. S jedne strane, izgleda da se Etana uplašio, da se orao zaneo u letu

Page 24: Recnik Svetske Mitologije

44 "-iliJiHll liI Azija

i Ua su sc stropoštali n a zemlju i nastradali . S druge strane, pomi nje se Etanin sin kao kralj Kiša.

Gaj omart

D osl ovce, "život k oji umire" . U persijskoj mitologiji to je b io prvi čovek, delo A hure Mazde. Tri hiljade godina Gajomart je živeo kao duh p re nego što se ovaplotio u l epog mladića. Pošto je trideset godina živeo u tom obličju, otrovao ga je Ahriman, na podsticaj Jehe, "b ludnice" . Iz I�jcgovog semen a izrasl i su, poput biljaka, otac i majka lJudskoga roda, Mašje i Mašjane, koji napustiše Ahuru Mazdu i prikloniše se Ahrimanu, zbog čega behu osuđeni na boravak u paklu dok je sveta i veka.

G i lgameš

Polulegendarni k ralj Uruka i j unak akadskog "Epa o Gi lgamešu", zasnovanog na vekovnim sumerskim mito­vima. Najpotpunije sačuvan tekst epa jeste asirski iz bi­b l ioteke kralja Asurbanipala u Ninivi, napisan najranije u VI I veku pre n .e . , barem hi ljadu godina nakon što je bio sastavljen .

Z a Gilgameša, rođenog iz veze boginje i čoveka _

možda iz sakralnog sjedinjenja vladara i visoke sveštenice tokom novogodišnje svečanosti - govorilo se da je dvema trećinama božanstvo, a jednom smrtnik. U su�erskom fragmentu mita, strah od smrti p rogoni Gilgameša i pod­stiče ga na podvig. Prema jednom mišl.jenju, tu i mamo pri­ču o pogrebnom obredu vezanom za odaju za mrtve isko­panu u Uru. Akadski ep prikazuje Gi lgameša kao tiranina, bahatog i sklonog seksualn im ispadima. Njegov narod p rekl injao je bogove za pomoć, te boginja majka Aruru od pljuvačke i gli ne nači ni na pustol in i divljeg kosrnatog čoveka koji se hranio travom, po imenu Enkidu. Saznavši za to, Gilgameš naredi da se pošalje hramovna b ludnica da namami Enkidua, koji još ne beše osetio zadovoljstva puti . Ona upristoji ovog divljaka, a zatim podstaknu u njemu

Rečni k svetske mitologije 45

želju da svrgne Gi lgameša. Borba između njih dvojice za­vrši se, međutim, Enkiduovim porazom i početkom doži­votnog p rijateljstva dvaju junaka.

Prijatelji se zajedno upustiše u niz pustolovina . Najpre osvojiše kedrovu šumu diva vatrenog daha Huvave, i l i Humambe, kojeg ubiše zahvaljujući žestokim vetrovima što im dade bog sunca Šamaš. Zatim Ištar ponudi Gilga­mešu svoju ljubav, al i je ovaj odbi , uz oštre opaske na račun njene koleb lj ivosti i nestalnosti . Razgnevljena bogi­nja zatraži od Anua da nebeski bik razori zemlju . I ako ovaj načini vel iku štetu, Gilgameš i Enkidu dođoše mu gla­ve. Bogovi se, međutim, rasrdiše, i Enl i l izdejstvova Enki­duovu smrt, kao kaznu za njihovu oholost.

Skrhan bolom zbog tog gubitka i do srži pogođen spoznajom smrtnosti, G ilgameš je tumarao pustarom. D a b i pronašao p ut l ičnog spasenja, konačno se odluči da razgovara sa svojim pretkom, obesmrćenim Utnapištimom. Na samoj obal i mora što je opasavalo svet, Gilgamešu priđe S iduri, ovaploćenje boginje I štar. Kada mu S iduri predloži da potraži ovozemaljsk i užitak u krčagu vi!,1a, ovaj odgovori da neće dozvoliti da pokopaju Enkidua. Zal io ga je sedam dana i noći sve dok crv ne ispade iz Enkiduovog nosa. "Bogovi su čoveku namenili smrt", reče S iduri , "a život za se zadržaše . " Ipak, upornost junakova natera "nebesku krčmaricu" da otkrije Gilgamešu da Utnapištim obitava na suprotnoj obal i voda smrti, a na taj put Gi lga­meš je mogao krenuti samo uz pomoć splavara Ursanapija.

Gilgameš p ronađe splavara, sagradi naročit čamac, preplovi kobne vode i stiže do "ušća reka" , mesta koje su bogovi dodel i l i Utnapištimu i njegovoj ženi kao večno obitaval ište. Utnapištim, jedini preživel i u potopu koj i je "celo čovečanstvo ponovo pretvorio u gl inu", podseti Gi l ­ga meša na njegovu smrtnu trećinu. Traganje je b ilo bezna­dežno. G ilgameš n ije mogao da se odupre ni snu, a k amoli smrti . Jedina mu nada beše čarobna bi ljka po imenu " ni ­kad ne ostari " , koja je rasla na dnu mora . I zl ažući se vel i ­koj opasnosti , G ilgameš je donese iz dubina i srećno krenu

Page 25: Recnik Svetske Mitologije

46 i'. II pil d I III Azija

natrag u Uruk, ali na putu k ući , dok je spavao kraj poj i l išta, zmija nanjuši čudesni miris l istova Gi lgamešove bi ljke , prikrade se i pojede je celu . I stog časa steče moć da svuče košulj icu . Gi lgameš se probudi, uvide da mu je smrt suđena i zaplaka od si lne žalosti .

O drugom tekstu govori se o tome kako je Gi lgameš pomogao I nani da obori drvo koje su čuval i zmija, vetar i orao. Od svetog debla načiniše čarobni doboš i dobošar­sku pal icu, koje Gi lgameš slučajno ispusti u donji svet. Kada Enkidu pokuša da vrati doboš i palicu, zaboravi uputstva koja je dobio radi sopstvene zaštite i zauvek osta zarobljen u donjem svetu. Iz rupe koju u zemlji otvori Ea, duh mrtvog junaka izađe "kao dašak vetra" i opisa "kuću prašine", gde su kneževi sluge i gde zemaljski položaj ne pruža nikakvu zašti tu.

Hadad Doslovce, "razbijač". Najvažnije božanstvo aramejskih na­roda S irije bio je Hadad, istovetan sa Bal-Hadadom, koji je tresao zemlju , drmao planine i uništavao drveće. U bib­l ijska vremena v ladari Damaska bi l i su poznati kao Bar­Hadad, "Hadadovi sinovi" . ledno mesto u "Knjizi proroka Zaharije" , gde se pominje naricanje za mrtvim bogom, navodi na zaključak da je Hadadova uloga, kao i Balova, b i la povezana s p lodnošću.

Haoma Persijski ekvivalent indijske Some, el iksira života. Kao ne­besko božanstvo, Haoma je bila " ispravna u veri i neprija­teljica smrti " , p osrednica između zemlje i neba. Obred po­svećen bi ljci h aomi, koji je po predanju uveo lima, i koji je , kao sveta tajna drevne persijske religije, verovatno bio povezan sa žrtvovanje m krvi , osudio je Zaratustra zbog njegovog "prljavog p ijanstva" . Ipak, pošto je orgijastičnost tog obreda b i la dovoljno ublažena, on je konačno postao središnji čin zaratustrinske l i turgije . Herodot pripoveda da

R ečnik svetske mitologije 47

je Kserks žrtvovao b ik ove tokom osvajačkog pohoda na Grčku (480. pre n .e . ) .

Hapi Za razl iku od reka u Mesopotarnij i , Ni l je smatran božan­s�om. Za Egipćane je ta reka bi la Hapi , dežmekasti bog koji je uživao u razrneni poklona. Obično je prikazivan kako drži klasje žita i rog izobilja. Rečnom bogu p rinošeni su hrana, skupoceni ukrasi i nakit, u naknadu za oplođa­vanje tla tokom poplava, koje su nai lazile jednom godiš­nJe.

Hator Krave boginje poštovane su u više delova Egipta, ali s.u rano poistovećene sa boginjom Hator iz Dendere. Ona Je predstavljana i l i kao krava sa sunčevim kolutom i l i kao žena s kravljim rogovima između kojih se nalazio sunčev kolut. Povremeno bi se čak pojavljivala i kao ženka ni lskog konja; epi tet joj je uvek bio "zlatna". Kao bogin.!a plodnosti , Hator je prisustvovala porođajima i sn�atral�a Je zaštitnicom lepote , ljubavi i braka. Ponekad su Je POIStO­većival i sa I zidom, Ozirisovom ženom.

Prema jednoj legendi , izlapeli bog sunca Ra iskoristio je Hator da bi izvršio pokolj čovečanstva. Upla�en . i n�­siguran u sopstvenu moć, bio je tol iko uve�en da ljudI k.�.�u zaveru protiv njega da je poslao jedno svoJe oko, u obhc.1u boginje Hator, da uništi nepobožne. Al i , ne. želeći da .bu?e svedok sveopšteg razaranja , poplavi polja pIvom obo.1e l1 l� u crveno kako bi l iči lo na krv. Opčinjena prizorom, kao I odrazom sopstvenog l ika, Hator zaboravi svoj strašni zadatak i opi se p ivom. Tako ljudski rod bi pošteđen.

Horus

Izida, sestra i žena Ozirisova, začela je Horusa sa ubijenim bogom zahvaljujući magij i . Prema egipatskom mitu, ona je potraži la utočište u močvarama delte, rodila s ina i podigla

Page 26: Recnik Svetske Mitologije

48 Z;) I Jad l la Azija

ga u najvećoj tajnosti . Stasavši , Horus odluči da osveti oče­vu smrt i u dvoboju sa Setom, stricem i ubicom Ozirisovim, izgub i oko. Horus, međutim, pogubi i l i uškopi Seta, a okupljeni bogovi proglasiše da je ovaj poražen u okršaju . M<ld<l mu je Set vratio oko, Horus ga dade Ozirisu, a me­sto njega stavi božansku zmiju, koja je od tada služi la kao oznaka k raljevskog položaja. Horus, sokoglavi bog neba, nasledio je, tako, antropomorfnog boga biljnog sveta Ozi­r isa, kao kralj , faraon celog Egipta.

Kao što je I zida pra uzor žene u žalosti , tako je Horus a rhetip dobrog s ina . Ponikao je u Gornjem Egiptu, kao bog sunca, i možda je bio istovetan sa bogom Ra. Kada b i faraon umro, smatralo se da je postao Oziris, a njegov naslednik Horus i l i Ra.

I lujanka S pobedom vavil onskog Marduka nad zmajevicom Tijarnat može se uporediti hetitski mit o bogu vremenskih pril ika kao ubici zmaja I 1 ujanke, koji je oličavao sile zla . Postoje dve verzije te legende. U starijoj priči , I lujanka je savladao boga vremenskih pri l ika, al i boginja Inara pripremi zmaju zamku. Upri l ičil a je gozbu - sa "bačvama vina i voćnih na­pitaka, i po vrhom punim buretom od svakog drugog pića" - zatraživši pomoć od svog ljubavnika, smrtnika Hupasije. I 1 ujanka i njegova deca jel i su i pil i sve dok više nisu bi l i u stanju da se vrate u svoju jazbinu. Hupasija ih tada sveza jak im konopcem, te ih bog vremenskih pril ika dotuče. Za Hupasiju boginja sagradi naročitu kuću, ali mu naloži da ne gleda kroz p rozor kako ne bi video ženu i decu. Hu­pasija ne posluša naredbu, spazi svoju porodicu i zatraži da se vrati kući . I nara ga zato ubi .

Prema kasnijoj verziji , zmaj je sa sobom poneo srce i oči boga vremenskih pril ika pošto ga je savladao. Da b i povratio oduzete delove tela , osakaćeni bog zače sina, kojeg oženi I 1ujankinom ćerkom. Mladić zatraži očevo srce i oči od svoje m lade žene zmajevice te ih vrati bogu. Oporavljen, ovaj pogubi I 1ujanku, ali - i to na njegov vlas-

RCČll ik svetske mitologije 49

titi zahtev - i svog s ina, koji mu je, poput egipatskog Ho­rusa, vratio pređašnju snagu. Obe priče povezane su sa zapadnoazijskom temom boga plodnosti koji umire i oživ­ljava . Evropa obiluje odjecima ovog temeljnog mita, koji dolaze do izražaja u zmajevskim prolećnim povorkama. I u ovom veku u Raguzi , na Sici l ij i , ogromna skulptura zmaja, s pokretnim repom i očima, nošena je gradom na Đur­đevdan.

I mhotep Jedan od obogotvoren ih smrtnika u egipatskoj religij i . I m­hotep, graditelj kompleksa stepenastih piramida u Sakari , podignutog za kralja Zosera oko 2650. pre n .e, kasnije je postao omiljen bog iscel itelj . Prikazivan je kao sveštenik obrijane glave i sa razvijenim svitkom papirusa na kole­n ima. Bio je i zaštitni k nauke, naročito medicine, a Grci su ga poistovećival i sa Asklepijem.

Drugi obogotvoren i smrtn ik bio je Amenhotep - is­taknuti graditelj pod Amenhotepom I I I krajem XV veka pre n .e . I njemu su p ripisivali ogromnu mudrost i isce­l i teljsku moć.

I nana Prve iskopine sa arheoloških nalazišta u Sumeru ukazuju na to da su hramovi b i l i grupisani u parovima. Božanstva poštovan a u tim svetil ištima verovatno su bi l i boginja majka i njen muž, kasnije nazvani I nana i Dumuzi . I nana, kći Ana i l i Enli la, bila je najvažnija boginja u sumerskom panteonu, a jedna od verzija njenog imena bila je Ninana, " gospodarica neba". Poistovećivali su je s planetom Vene­rom, a kao boginja rata savladala je p l<lninskog boga Ebea, što je najverovatnije bi la aluzija na pobedu izvo­jevanu nad Semitima, koj i su stalno napadali . I nana je, međutim, najpoznatija kao boginja plodnosti i ljubavi .

Veoma je zanimljiva priča o I naninom s ilasku u " zemlju bez povratka" , kUI·-nu-gi-a, suv, prašnjav predeo ispod

Page 27: Recnik Svetske Mitologije

50 /.HPf ld l lfl Azija

sl atkih voda na zemlji . Ona odluči da poseti to tamno carstvo, koje je p ripadalo njenoj neprijateljici i sestri boginji . Ereškiga l , "gospodarici smrti", i da tamo us­p s t avi sopstvenu v last. Uresivši se svim svojim nakitom i n a redivši Ninšuburu, svom veziru, da je izbavi ne bude l i se vrati l a , Inana se spusti u kUJ·-l1u-gi-a. Na svakima od se­dam dveri tog vi lajeta mora la je da skine po jedan deo odeće ili ukras, sve dok se potpuno naga ne pojavi pred Ereškigal i sedmoricom sudija umrlima. " Njihovom okrut­nom naredbom bespomoćna boginja bi pretvorena u leš, koji obesiše o stub . " Kada prođoše tri dana i tri noći, Nin­šubur se zabrinu i potraži pomoć bogova, koji mu rekoše da se ništa ne može učiniti p rotiv odluka iz donjeg sveta. Ali uporni vezir požali se Enkiju, i bog vode stvori dva bespolna bića kojima pristup zemlji ja lovosti i smrti nije mogao b iti uskraćen . Dobivši dozvolu da priđu I n aninom lešu, oni ga oživeše "hranom života" i " vodom života" . Nažalost, oživljena boginja ne mogaše se otresti jezovite svite demona, koj i su je prati l i n a njenom l utanju od grada do grada. Oni odbijahu da odu sve dok joj se ne nađe zamena . Tako se I n ana vrati kući u Uruk, gde na nekakvoj gozbi naiđe na m uža Dumuzija , koji beše kralj obl ižnjeg Kulaba. Razljućena , ona odluči da ga pošalje u ku/'-l1u-gi­-a, gde Dumuzi dospe posle dva neverovatna bekstva iz kandži žestokih demona.

Mit o si lasku otkriva dva vida boginje majke : I nana i Eršekigal, dve sestre, svetlost i tama, predstavljaju antitc­tičnu , protivrečnu pri rodu božanstva. Nažalost, dostupan nam je samo deo ove priče, stare pet h i ljada godina, ne­sumnjivo vrlo b l iske izvoru simbo la koji l eže u samoj os­novi zapadnoazijske misl i . U drugim svojim preobraža­j ima, I nana se javlja kao Ištar, Astarta, Kibe la , Afrodita i Venera. Što se Dumuzija tiče , n ije jasno kol iki je bio njegov značaj. Na kraju je uhvaćen i usmrćen u ovčjem to­ru. B io je I nan in ljubavnik pastir, kojem je ona dal a pred­nost nad svoj im drugim proscem, ratarom Enkimduom. I pak , u atribute koje je Dumuzi usvojio od drugih bogova

sp8dc tl i su i U rlll<i i žito . �a njega sc govorilo da se vratio .. s reke" . p rivLt l:e n žalopojko!n svoj i h pok l unika .

.

I štar

"Najodur niji vavi lon ski običaj" , p rimećuje Herodot, " jeste onaJ prema kojem svaka žena Lt zemlji mora jednom u životu otići u Afrodi tin h ram i leći s nepoznatim . . . Kada žena jednom tu zauzme mesto, ne sme ga napustiti pre no što joj neki muškarac baci novac u kri lo i l egne s njom van hrama. Bacivši novčić, muškarac mora da kaže: ' I štem te u ime Mil i tc ' , što je asi rsko ime za Afroditu. Kada polno sj�d!njenje sa strancem učini žen u svetom u očima bogi­nJ lIllm, ona se vraća kući . Posle toga ni za kakav novac ne može se zadobiti njena naklonost. Naravno, lepe žene vrlo b rzo napuštaju h ram, al i se onim ružnjikavima dešava da čekaju i po nekol iko godina . S l ičan običaj postoji i u ne­kim k rajevima Kipra ."

Mi l i ta je bi la boginja majka Ištar, koja je poticala od sumerske I nane, boginje p lodnosti i l jubavi . U vavilonskoj mitologiji , I štar , žena i sestra Tamuza, sumerskog Dumu­zija , sic.\e u donji svet neprijateljski i p reteći nastrojcna . Čak i Ereškigal ino l ice preblede dok je I štar prilazila. Ipak , smrt savlada Ištar, zbog čega na zemlji p resušiše iz­vori plodnosti . Ali Ea obezbedi njeno oslobođenje pomo­ću " sjajnog" evnuha, koji osvoji srce gospodarice jalovosti i smrti .

.Tedan akadski fragment opisuje I štarino oplakivanje Tamuza , čiji godišnji ci klus smrti , vaskrsnuća i vcnčanja ukazuje na obred plodnosti povezan sa zemljoradn ič'ki;n ci kl usom. Kult mu se proširio i do Hanana, gde se pro rok .Tezcki lj žal io da čak i na vratima ,.doma Gospodnjega . . . gle , žc ne sjeđahu i plakahu za Tamuzam" .

Kao boginju rata, I šteH su naročito poštoval i u Asiriji . Nosila je luk i tobolac, a njenu ratn ičku stranu isticala je b rada sl ična onoj koju je nosio bog Ašur. Sačuvani natpisi govore da jc I štar učestvovala u izboru kraljeva. 'lj svoju božansku izabranost bio je uveren i Asurnarsipal I I

Page 28: Recnik Svetske Mitologije

(884-860. pre n .e . ) , monarh poznat po svirepom postu­panju s buntovnicima i tvrdokornim protivnicima, u čije je vrcmc postalo uobičajeno da se zarobljenici živi deru i da im Sl: odsccaju šake.

Izida Doslovno značenje : "sedište". Egipatska boginja majka, ćerka boginje Nut, Ozirisova žena i sestra i Horusova maj­ka . Predstavljana je kao žena, često kako drži dete Horusa na kri lu i doji ga. Prikazana sa sunčevim kolutom i krav­lj im rogovima, poistovećuje se s boginjom Hator. Prema legendi, Izida je otkrila neopisivo ime boga sunca Ra. Umorna od zemaljskih zbivanja, ona odluči da postane boginja koristeći i me boga sunca, koji već beše podetinjio od starosti . Sakupi njegovu p lj uvačku, pomeša je sa zem­ljom, načini od te smese zmiju otrovnicu i postavi je na put kojim je išao Ra. Zmija ugrize boga sunca, te ga Izida posavetova da izgovori sopstveno ime, čija je božanska p ri roda davala život svakome ko bi ga izrekao. Dejstvo otrova pri mora na kraju boga Ra da kaže svoje ime, i I zida tako prigrabi deo njegove moći . Posle toga b listal a je na nebu kao sazvežđe Sirijus, dok se njen kult proširio do Grčke i Rima.

J ima U persijskoj mitologij i , J ima je rascepljen l ik . Kao i h in­duski Jama, smatran je prvim čovekom i praocem čove­čanstva. Za Zaratustru, međutim, bio je grešnik, " koji , da bi udovoljio svom narodu, h ranjaše ga mesom volujski­jem". Svoj prestup platio je gUbljenjem besmrtnosti, koju su time izgubi l i i njegovi potomci . Jimin zločin možda nije bio toliko u tome što je dopuštao da se u njegovom kra­ljevstvu jede meso koliko što je klao stoku za žrtvu drugim bogovima a ne Ahuri Mazdi, "mudrom gospodaru".

Uprkos tom Zaratustrinom napadu, mit o zlatnom do­bu "kraljeva" Jime opstao je sve do arapskog osvajanja

I�cč"i k s\·e 1ske mi1 ologije 53

652 . To kom njegllve sedamstogl lcl i š l 1 j e vladavi ne, Jimi su u zas l ugu pripisivali potčinjavanje de mona, oduzimanje nj i­hove zemlje i bogatstva, a u tri maha proširio je granice svog kraljevstva da b i napravio mcsta svoj "stoci, krupnoj i sitnoj , ljudima i psima, pt icama i crvenim, plamtećim vat­rama", koje mir i izobi lje behu tol iko umnoži l i . Al i zlatno doba nije moglo večno da traje, i Ah ura Mazda opomenu .T imu da će ubuduće "pokvareni " ljudi na zemlji stradati od "ljutih zima" - da će ih šibati gdld, plaviti dažd i za­trpavati snegovi. Da bi .T ima izbegao tu nesreću, bi mu naloženo da izdubi varu, podzemno sklonište, za svoju najdragoceniju imovinu . "Sakupi" , reče mu Ahura Mazda, "od svih ljudi i žena one najviše , n ajbolje i najlepše; od svih životinjskih vrsta najplemenitije jedinke; od svih b i ljaka i voćaka one najviše i najslađe. Po dvoje od svakog dovedi u svoje utočište. Ali nc dovodi ništa sakato i l i bolesno, niti bi lo kakvu drugu nedaću koju Ahriman navali na svet." Predviđalo se da će se na kraju vremena Jima vratiti i obnoviti l ice zemljino.

Kepra Bog sa glavom kotrljana za kojeg su Egipćani veroval i da jutrom predstavlja boga sunca Ra. Voleli su da kotrljano­vo valjanje loptice izmeta po zemlji upoređuju sa R aovim valjanjem sunca preko neba .

Levijatan Bukvalno , " sk lupčan " . Morska zmija iz jevrejskog mita, kasnija verzija zmajeviee haosa Tijamat, isto je što i Lotan iz R as Šamre, sedmoglavo čudovište koje je ubi l a Anat. lj apokrifnoj " Knjizi Enohovoj" govori se o zveri s kojom se Levijatan javlja u paru. ,J u taj dan biće dva čudovišta razdvojena jedno od drugoga. Žensko, imenom Levijatan, boraviće u ponoru nad izvorima vodenim. A muško se zo­ve Behemot i prsima pokriva beskrajnu pustinju Den­daj in . " lj Talmudu, sažetom prikazu poznijeg rabinskog

Page 29: Recnik Svetske Mitologije

54 Za Pil d I IfI , \ zija

učen ja . tvrJi se Ja iz Levijatanovih peraja izbija svetlost tol iko bleštava da pomračuje i sunčeve zrake. Mada je samo igračka .Tahveova, pred smak sveta morska zmija odbijaćc napade anđela sve dok je Behemot ne umori. Prema is lamskoj tradiciji , Alah je koristio Behemota ne kao uništitdja zmajeva, već kao čvrst temelj sveta, jer nje­gova moćna pleća natkriljuju vodu i podzemnu tamu.

Upečatljiv opis Levijatana dat je u ,.Knjizi o Jovu". Da bi istakao ljudsku slabost i neznanje u poređenju sa Božjom vel ičinom, Jahve upita Jova: "Hoćeš l i udicom iz­vući Levijatana ili užem podvezati mu jezik? .. Nema slo­bodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me? . . Nje­mu gvožđe je kao slamka, a bakar kao trulo drvo . . . Čini te vri dubina kao lonac." N ije ni čudo što je u srednjove­kovnom h rišćanstvu Levijatan, "vladar nad svim sinovima gordosti " , poistovećen s paklom, čiji se ulaz l ikovno pred­stavlja kao ogromno ždrelo.

Mat Kći boga sunca Ra i egipatske boginje isti ne, koja je na se­b i nosi l a tek jedno nojevo pero. Kao oličenje istine i prav­de, pero joj je postavljano na jedan tas terazija za merenje duše umrlog pred sudom Ozirisa, cara "druge zemlje" .

Marduk Bukvalno znači : "sunčev junac". Marduk. Ein s in, po sve­mu sudeći bio je od najranij ih vremena bog čarobnjaštva i bajanja. Taj dvoglavi bog sunca dobio je nadimak Bel , "gospodar", a poistovećivan je sa Enl i lom, naročito kada je preuzeo vlast nad vavilonskim panteonom tokom kos­mičke bitke s Tijamat, zmajevicom slanovodnog okeana. Marduk, u svojstvu liebeskog zatočnika, pogubi Tijamat, pričvrsti p loče sudbine sebi na grudi i stvori nov poredak u svetu, obuhvativši njime i ljudski rod. To je protivrečan mit o stvaranju sveta, jer je čudovište haosa, premda ubi­jeno i raščerečeno, i dalje postojalo kao telo svemira,

Rcčni k svetske mitologije 55

ispoljavajući se u svojoj deci - bogovima i boginjama koj i su iskazivali poštovanje Bel-Marduku.

Marduk je skupštin i bogova izjavio da je središte sve­mira Vavi lon, gde sebi beše sagradio "raskošnu kuću" . Svoje istaknuto mesto u mesopotamskoj religiji i svoj vel i ­k i uticaj na hanansku mitologiju Ll potpunosti je dugovao pol itičkom i p rivrednom značaju Vavilona, koji je usled opadanja sumerske moći zadobio prevlast.

U asirsko-vavilonskom panteonu postojala je snažna henoteistička tendencija, tako da su mnogi bogovi sma­trani pojavnim oblicima Marduka, koji je imao "pedeset imena". Žena mu je bi la Sarpanitu, .,svetlosnica" , planeta Venera. Velika svečanost u čast tog boga tokom prolećne ravnodnevice zvala se zagmuk, "počelo godine" , kada je Marduk vaskrsavao u Esagi l i , "kući dižeglavk i" . Tu čuve­nu svetinju ipak je oskvrnuo kralj Mursil is I I , koj i je pred­vodio svoje h etitske ratni ke u uspešnom pohodu na Va­vilon oko 1590. pre n .e .

Melkart Hananski Herakle i bog grada Tira. U njegovom hramu, pripoveda Herodot, stajala su dva visoka stuba, "jedan od čistoga zlata, a drugi od smaragda, koji b listahu u noći" . Melkart je bio povezan s morem i plovidbom. Na Sici l ij i postoji rt Melkart, i vrlo je moguće da su se Heraklovi stubovi nekada zval i Melkartovi stubovi . Umro je od og­nja, a njegovo b uđenje s lavi lo se svake godine tokom sve­čanosti koja se održavala u januaru.

Min Htonično božanstvo poštovano u gradovima Panopolisu i Koptosu, u Donjem Egiptu. Min, egipatski Prijap, obično je prikazivan kao čovek sa u krasom na glavi iz kojeg štrče dva pera, sa žezlom u obl iku biča i sa uzdignutim udom. Bio je božanski zaštitnik nomada i lovaca, s delokrugom u istočnoj pustinji . Kult Mina , u njegovom posebnom svoj-

Page 30: Recnik Svetske Mitologije

56 /.<1 1 ' , 1 < 1 1 1<1 Azija

stvu boga muževnosti i rađanja, bio je široko rasprostra­nje n . Nekol iko Minovih "izlazaka" slavljeno je širom Egi p ta , p ri čemu su se najvažnije svetkovine odvijale pred poče t a k žetve . Među nižim slojevima, ove proslave su ve­rovatno služile kao povod za razuzdano ponašanje, i sa­svi m je moguće da je Min bio isto toliko omil jen kao i d rugo opštepoštovano božanstvo - Oziris.

.

Mitra

Od svih nebeskih bogova za koje se verovalo da vladaju zemljom, Mitra je bio najomiljeniji u Persijanaca, koji su ga prikazival i kao sina Ahure Mazde. Bio je svetlo koje prethodi sunčevom izlasku, razgon itelj tame. Njegovom prodornom pogledu ništa n ije moglo promaći . Bio je sve­stan svakog, pa i najbeznačajn ijeg, događaja. U predza­ratustrinskom razdoblju, Mitra i Ahura n ajverovatnije su bi l i bl izanački bogovi neba, na koje se gledalo kao na paju-tvord-:tara, "dva tvorca-čuvara" kosrničkog poretka. Kasnija teološka p ri lagođavanja Zaratustrinom uzdizanju Ahure Mazde kao najvišeg bića pokazuju kol iko je za­pravo Mitra ostao moćno božanstvo. "Kada stvorih Mitru, boga divlj ih pašnjaka", reče Ahura Mazda, "stvorih ga divljenja i poštovanja dostojnog kao i sam što sam."

Kao strašni bog rata, Mitra je posebno bio zašti tn i k ratnika, "vozara bojnih kola" ( rataešt81J . I a k o je bio sve­mudar i sveznajući, njegova ratnička strana ispoljavala se u okrutnosti , u nemi losrdnom i upornom proganjanju onih koji b i se drznul i da mu se suprotstave. Oružje su mu bil i smrtonosne strele, ogroman buzdovan, neizlečive bolesti i vepar Veretragna, "oštrokljovan, nedostupan, zver poma­�n a . . . k ičmolomac. Jednim udarcem sve zatire. Od kostiju I kose, mozga i krvi ljudi koji krše zavet pravi blatnenu kašu" . Čak su i njegovi poklonici stajal i u strahopošto­vanju pred takvom bezgraničnom jarošću. "Mi tra, opak si ali p redobar narodima. Mitra, opak si ali predobar lju­dima . U svetu v ladaš ratom i mirom." Ova "opakost", me-

R ečnik svetske mitologije 57

đutim, bila je namenjena verolomnima, onima koj i bi po­gazi l i reč datu "mudrom gospodaru", Ahuri Mazdi , b ira­jući radije pokvarenost "duha zatora" , Ahrimana. Mitra znači "prijatelj" . On je prijateljstvo poklanjao ljudima koji p oštuju svete obaveze - kako one međuljudske, tako i one između ljudi i neba.

Kad mu se Mitra požali kako ga ljudi malo slave, Ahura Mazda ga pozva da učestvuje u obredu posvećenom haomj, koji je zauzimao središnje mesto u zaratustrinskoj l i turgij i . Izgleda da je ispijanje prevrelog soka spravljenog od te bi ljke poticalo od drevnog običaja obrednog napi­janja . Uključivši se tako u obrede, Mitra je ponovo zado­bio čvrst položaj u persijskom panteonu, čime je omo­gućeno njegovo konačno pretvaranje u Mitrasa, božanstvo "misterija" .

Mitrine misterije, koje su se raširile Rimskim carstvom, poticale su od poznog zaratustrinskog prihvatanja Mitre kao "tajne čarob njaka". U I I veku Plutarh je p isao da se između Ormuzda i Ahrimana "nalazi Mitras (Mitra), kojeg Persijanci nazivaju Posrednikom. Od njega naučiše kako da p rvom prinose zavetne žrtve i žrtve zahvalnice, a drugom žrtve radi odvraćanja zla, dela tame". Nejasno je poreklo žrtvovanja bika u rimskom kultu Mitre, t im pre što je pogubilac praiskonskog b ika bio Ahriman. Smatralo se da žrtvovanje bika ima dvojak učinak: neprekinuto blagostanje i plodnost u materijalnom svetu, al i i p rodužen život duše u duhovnom svetu, posle smrti . Ovaj vojnicima privlačni kult ši rio se duž granica Rimskog carstva, od D un ava do Bri tanije . U sumrak paganskih bogova , pružao je okrepijenje i tradici onal istima visoka roda, poput impe­ratora Julijana. U svojoj palati u Konstantinopolju on je 362. sagradio mj[hraeum, pećinu-svetilište , i tu .s lavio tauroboJjum. Tokom te ceremonije Jul ijan bi sedeo u rovu nad koj im su klal i b ika i kupao se u njegovoj krvi . Ovaj obred je možda pozajmljen iz frigijskog kulta Atisa .

Page 31: Recnik Svetske Mitologije

58 Zapadna Azija

Moloh Mojsije je govorio: " Od sjemena svojega ne daj da se od­nes� Molohu." Ran ije se misl i lo da je Moloh, ili Moleh, možda bio Melkart , bog poštovan u Tiru, kao i u Karta­gini , tirskoj kolonij i . Jedan rimski pisac bele�� . kak� se u Kartagini nalazio bronzani kip božanstva na cIJe su I.spru­žene ruke stavljana deca, odakle bi padala u oganJ �o.d kipom. Pošto se na p ločama iz Ras Šamre l�� P?mll1Je žrtvovanje dece, danas se smatra da Moloh l1IJe bio bog već p rosto i zraz korišćen za taj primitivni hanal�ski obr�d. Iskušavajući Avrahama, Jahve mu reče: "Uz�n� sada sl l:a svojega, jedinca svojega mi loga, I saka, p� I?l � zeml.J,� Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje cu ti kazatI : Taj patrijarh b i oslobođen ove strašne obavez� k?d� mu Jahve dade ovna za žrtvu namesto I saka. NaJveca zrtva prvorođenca bi lo je za hrišćane ra�peće I:Irista, "jag�jeta Božjeg". Ovaj vid pogubljenja, kOJ I su nmske vlastI na­menjivale najn ižim prestupnicima, poticao je iz Hanana.

Nehebkav Jedan od jarosni h demona opasnih po mrtve u egipatskom podzemnom svetu. I mao je oblik guje s.a čo.�ečj im ru�a.ma i nogama, za razl iku od Am-muL komb1l1aclJe krokodI l l�e, lavice i n ilske kobi le , koja je proždirala duše osuđen�h. Legenda kaže da je Nehebkav, nakon što ga je Ra ukrotio, verno s lužio bogu sunca.

Nergal Prema jednom vavil onskom mitu, dogodi �e t� E�eškiga

,l ,

"gospodarica smrti" , pozva Nergala da .obJasn.l zasto. nece da u skupštin i bogova ustane p red nJel1lm lzaslal1 lkom. Bogovi se složiše da Nergal napusti nji?ov? d

�ruštvo,

va. Ea

mu dade svitu od četrnaest demona IzaZlvaca bolestma. Izgnani bog i skoristi svoje stravične p ratioce da zaposed?e sedmore dveri donjeg sveta. Ušavši u prestonu od�Ju, zgrabi Erešk igal za kosu i baci je na pod. Ona ga umIlo-

Rečni k svetske mitologije 59

stivi da joj bodežom ne prereže grkljan tek kada damu u njegovu muževnost. "Ne ubijaj me" , povika Ereškigal , "biću t i žena, a carstvo mrtvih priznaje tvoju vlast. U ruke ću ti metnuti ploče mudrosti . " Nergal prihvati njen predlog i od tada je, kao Ereškigalin muž, vl adao smrću. U drugoj legendi govori se o tome kako se Nergal vratio u skupštinu bogova, gde ga sumanuta Ereškigal namami na­trag u postelju. Njen u l timatum bogovima glasio je: i l i Nergal i l i kraj vaskolike p lodnosti i života na zemlji . Ovaj aspekt p lodnosti kod htonične boginje bio je nasleđe od Sumera.

Nergal je prikazivan s krunom na glavi i okružen četr­naestoricom sablasnih podvornika . Grad mu je bio Kuta, čije je ime možda značil o "zemlja mrtvih". S Nergalom su povezival i kugu i razornu moć sunca: on je bio I ra , bog pošasti, požara, boja i pustinje. Takođe je bio bog sunca Šamaš, koji je Gi lgamešu i Enkiduu pozajmio besne vetrove u njihovoj borbi p rotiv diva Huvave. Nergal a su se plaši l i , revno ga umilošćujući . Vavilonci su veroval i da gubitak božje naklonosti označava početak svake nevolje. Bili su ubeđeni da božanski duh boravi u telu božjeg sluge. Da bi pokazao nezadovoljstvo ili srdžbu, dovoljno je bi lo da bog l i š i čoveka svog zaštitničkog prisustva. "Tada bi se onaj ko je lišen boga", objašnjava jedna ploča, "zaodevao u glavobolju kao u ruho svoje "kada iziđe na put. "

Nimrod Prema jevrejskoj tradiciji , nepravičnost i bezbožnost Nim­roda, kralja Šinara, dostigle su vrhunac izgradnjom Vavi­Ionske kule. Taj l ukavi vladar zagospodario je svetom jer jc posedovao odeću koju behu nosil i Adam i Eva. Ova odeća načinjena od životinjske kože, bi la je Jah�eov dar precima čovečanstva i i mala je čudesna svojstva. Zivotinje su se pokoravale onome ko bi je nosio, a u bici je uvek obezbeđivala pobedu. Nimrodov uspeh doveo je do nje­govog obogotvorenja. Narod ga je bezgranično poštovao, a l i kralj t im nije bio zadovoljan . Stoga naredi da se sagradi

Page 32: Recnik Svetske Mitologije

L

60 Zapadna Azija

kula s koje je moguće napasti nebo. Da bi predupredio taj naum, Jahve pomete jezik u Ši n aru, tako da kad bi jedan čovek zatražio mal ter, drugi bi mu dodao opeku. Takvi nesporazumi ubrzo dovedoše do svađa, i narod se izdeli u neprijateljske tabore . Tako Jahve učin i s potomcima No­jevim. Za Izrailj zadrža hebrejski - jezik koji je koristio p ri stvaranju sveta - a svakom od ostalih sedamdeset naroda dade poseban jezik .

U "Postanju" ovaj m i t s e uvodi kako b i se objasnio raspad prvobitnog jedinstva ljudskog roda i njegovo razd­vajanje na razli či te narode koji govore razl ičitim jezicima. I me Vavi lonske kule znači "pometnja". Nimrod se tu ne pominje, mada p rorok Mihej naziva Asiriju "zemljom Nevrodovom". Nedavno su se pojavil i i delovi sumerske legende koja kraj zlatnog doba čovečanstva pripisuje Einom uvođenju jezičke raznovrsnosti .

Ninhursaga

Uz Ana, Enl i l a i Enkija, jedno od glavnih sumerskih božanstava . N ajvažnije od svih bio je An , otac bogova; sledeći na lestvici bio je Enl i l , njegov sin , kojem su se u kazivali poštovanje i poslušnost primeren i starijem bratu u porodici . S njim u rangu, kao starija sestra, bila je Nin­h ursaga. Prema Enkiju, koj i se javlja kasno, odnosil i su se kao prema m la đem bratu. On se takođe voleo s Nin­h ursagom u rajskom Di lmunu, mada njihova ljubav n ije tekla bez trzavica.

Ninhursaga je predstavlja la plodnost i dobra požnje­ven a s pol.ja , čak i s kamenitog tla. Zato je Enl il , bog zemlje i vazduha, njen m už. Njen delokrug obuhvata zveri , naročito one što žive u podbrđu, kao i cikl us rađanja i ustanovu kraljevstva. "U njenoj ruci uistinu je rađanje kraljeva i gospodara . " .

Ninurta

S umerski bog rata. I mao je i vlast nad prolećni m popla­vama i olujama, te otud i njegova veza s pticom nepogo-

d

Rečnik svetske mitologije 61

donosnicom lavlje glave po imenu Zu. Ninurta možda znači "gospodar p lug

". Njegovi atributi vezani za prirodne

pojave postepeno su zamenjivani naglaskom na krvavim sukobima, što je od njega stvoril o arhetip cara ratnika.

Mesopotamija je, naravno, bi la poprište neprekidnih ratova. Pohodi akadskog kralja Rimuša pružaju sliku o tome kakve su bitke vođene u XXIV veku pre n .e . Potukavši neprijatelje i srušivši bedeme njihovih gradova, Rimuš b i uvek izvršio pokolj svih zarobljenika - pet h i ­ljada u Uru, šest h i ljada u Kavaluu i devet h i ljada u Umi ne označavaju izuzetnu brojnost žrtava.

N oje

Zapadnoazijski mit o potopu mesopotamskog je porekla. Sačuvan je spisak sumerskih kraljeva, uz tvrdnju da je za vladavine prvih osam monarha - tokom legendarnog raz­doblja od 241 200 godina - "voda prekrila svekol iko kop­no" . Među ove kraljeve, koji podsećaju na patrija rhe pre bibl ijskog potopa, spadaju i G ilgameš i Dumuzi . Prema sačuvanim fragmentima, kada bogovi odlučiše da podave ljudski rod, bog vode Enki upozori vernog i bogobo­jažljivog Zijusudru, kralja Šipara, koji sagradi čamac kako bi se spasao od sedmodnevne vodene stih ije. Kasnije je Zijusudri omogućeno da "živi poput boga" . U akadskoj književnosti postoje dve verzije priče o potopu. U Epu o GiJgame§u junak je Utnapištim, dok u drugom mitu Atrahasis preživljava glad i potop. Tokom uspona Asiraca, u V I I veku pre n .e . , mit o Atrahasisu korišćen je pri čaranj u na porođaju . U hrišćanstvu, izbavljenje od potopa dobi lo je značenje krštenja, a Nojeva barka značenje Crkve.

U jevrejskoj tradiciji , od čestitosti Noja , Matusalovog unuk�, za�isi da l i će se održati Adamovo seme. Dok je mesop

'otamskim bogovima dosadio rad njihovih ljudskih

slugu, a i buka koju su ovi pri tom stvara l i , Jahve je potop poslao zbog prokletstva bačenog na zemlju Adamovim grehom. Nojev život i ponašanje bili su izvor neprestane

Page 33: Recnik Svetske Mitologije

62 l." , , , , , , , ,, , Azija

pok u de za njegove savremenike. koje su tada na greh poJsl ical i pali anđe l i . Starozavetna priča o Noju, međutim, zam · tg lj u je njegovu civilizacijsku ulogu kao utemeljivača n ( )v i h 7.cmljoradničkih tehnika. On je, naime, uveo gajenje vinove; loze . U apokri fn im spisima govori se o tome kako sc Nuje napio zato što se udružio sa Satanom da b i n apra­vio vino. Satana zal i korenje vinove loze krvlju zaklanog jagn jc la , lava, svinje i majmuna i tako pokaza Noju oso­bine vi na : pre nego što ga čovek okusi, nevin je kao jagnje ; olpivši koji gutljaj, oseća se snažan kao lav; potegnuvši malo višc nego što treba, postaje n al ik svinj i ; a kada se n apije , ponaša se kao majmun , govori nesuvislo i izvodi gluposli i proslakiuke.

Nun

Praiskonske vode u egipatskoj mitologij i . U retkim l ikov­n im pri kazima, Nun je čovek do struka u vodi, ruku podig­nutih kako bi podupro sunčevu barku. Haos praiskonskih voda bio je dubok, beskrajan , mračan i neprirnetan: svaku od ove četiri osobine ol ičavao je po jedan par h toničnih božanstava - Nun i Naunet, I-Iuh i Hauhet, Kuk i Kakvet, Amun i Amaunet - koji su svi zajedno čin i l i Ogdoad I -imun , "grad osmorke " . Mada su Egipćani smatrali da voda okružuje svet, u nj ihovim legen dama upadljivo je od­sustvo potopa.

Nut

Egipatska boginja neba. Atum je nastao iz Nuna, pra­iskonske vode, i stvorio Šu i Tefnut, vazduh i v lagu. Iz njihovog spoja p roistek l i su Geb, bog zemlje , i Nut , čija su deca bi la Oziris , Set, Izida i Neptis. Boginja neba obično je prikazivana kao ogroinna , naga žena, čijim je povijenim leđima, koja je podupirao ŠU , bi lo obuhvaćeno nebo. Sme­nu dana i noći legenda objašnjava ponovnim rađanjem sunca. S unce je bilo dete koje uveče ulazi na Nuti n a usta , noću prolazi kroz njeno te lo , a ujutru joj se ponovo rađa iz utrobe.

R CČl li k s\'ctske m.itologije 63

Oziris

Egipatski spasitelj: glavno božanstvo smrti i .:edini bog koj i je mogao da se nadrneće sa solarn im kullom boga Ra. Njemu posvećen grad bio je Zedu, koji jc ime dobio po Ozirisovom fetišu - nekoliko snopova žita postavljenih jedan na drugi . D už raskošnih kanala delte , Oziris je bio gospodar poplava i b i l jnog sveta te car mrtvih i njihov su­dija . Od Anubisa, ranijeg boga mrtvih sa psećom ili šaka­lovom glavom , stekao je simbol šakala, baš kao što se u Gornjem Egiptu Kenti-Amentiju, pas povezan s mrtvima i pri kazivan u ležećem položaju, stopio sa Oziris om u Abi­dosu, gde se verovalo da je zakopana Ozirisova glava. U Egiptu bogovi nisu imal i posebno obitavalište, kao što je kod starih Grka to b io Olimp, jer su lokaln a boravišta božanstava vekovima ostajala nepromenjena, s izuzetkom onih bogova koje su apsorbovali viši članovi panteona.

Oziris je predstavljan kao zelenobradi i l i crnobradi čovek s krunom Gornjeg Egipta na glavi, umotan u trake poput m umije. Taj umirući i vaskrsavajući bog u rukama je držao mlati lo i pastirski štap, znamenja htonične vlasti . Pripisivalo m u se uvođenje ratarstva i drugih veština , a bio je i pokretač verskih obreda. naročito misterija vezanih za postupak balsamovanja i mumifikacije . U Zeduu se mogla videti i mumija samoga Ozirisa. Smatralo se da večnog ži­vota nema bez zaštite mrtvog tela od propadanja . Ako telo n ije b i lo sačuvano, n ije moglo biti ni života posIe smrti . Osim tela, Egipćani su priznaval i i postojanje ba i ka. Dok je ba bi lo duša, prikazivana kao ptica s ljudskom glavom, ka je bio neka vrsta dvojnika tela i njegov čuvar, koji se rađao s nji m i ostajao mu saputni k i u svetu mrtvih .

U p rvo vreme samo s u faraoni postajali Ozirisi posle smrti . Poistovećivani su sa bogom mrtvih, kao što su im naslednici poistovećivani s Horusom, sinom Ozirisovim. Od trećeg mi lenijuma pre n .e . svi muškarci koji bi prošli sud dobra i zla mogli su da postignu takvo spasenje . Pred Ozirisom i četrdeset dvojicom presuditelja stajale su tera­zije. Nj ima je rukovao Anubis, koji bi na jedan tas stavljao

Page 34: Recnik Svetske Mitologije

64 i'.H p;" i l l" Azija

d ušu u m rloga, a na drugi, kao protivteg, pero istine, dok bi zapisn ičar Tot na p loči zapisivao ishod merenja. Ne­sr ' 'n i ke jc čekalo čudovište , delom krokodi l iea, delom la­vica , cl delom ni ls ka kobi la . Bi la je to Am-mut, ,,proždira­čica m rtvih" . U egipatskoj kosmologij i , "druga zemlja" u m rlih na lazila se na zapadnom obzorju , tamo gde je sun­ce sva kog dana nestaja lo sa svojom svetlošću i životo­davnom toplotom i odakle su se na dol inu Nila spuštali ne sa mo l ama već i studeni vetrovi pustinja, koje se noću brzo hlade .

Pre ma mi tu , Oziris je udavljen i raskomadan, a delovi njegovog tela razbacan i svuda po kopnu i vodi. Bral Set zalvori ga u sanduk i l i sarkofag i baci u Nil . Utopljen ik otpl uta n iz rek u i kroz jedan od rukavaca delte uplovi u Sredozemno more , koje ga odnese do luke Biblosa. Tamo ga p ronađe I zida, njegova žena i sestra, a ćerka boga zem­lje Geba. Iz Setove zavisti zbog sreće Ozi risove i Izidine rodi se njegovo večno neprijateljstvo. Set ubrzo ugrabi kovčeg u kome je bilo telo mrtvoga boga te iseče leš na više od če trnaest komada, koje razbaca po celom Egiptu. Izida ponovo potraži muža i , pronašavši ga, vaskrsnu mu, uz pomoć Nut, Ozirisove majke, čitavo telo, sem stidnih delova, koje izjedoše ribe. Ponovo rođeni bog ne osta, međutim, na zemlj i , već postade bog mrtvih u jalovoj "dru­goj zemlji". Prema drugoj legendi , I zida je pokopala svaki deo Ozi risovog tela tamo gde bi ga našla, posvuda šireći snagu tog boga. Horus, s in koga Izida na čudesan način zače s mrtvim Ozirisom, bio je njegov osvetnik.

Kult Ozi risa, kao arhetipa vaskrslog mrtvaca, širio se na sve strane , a za vreme Rimskog carstva prerastao je u mnogim provincijama u značajnu versku sektu. Prema jednoj teoriji o poreklu tog mita, Oziris je bio istorij i poznat kralj koj i je u davno doba vladao Egiptom iz svoje prestonice u delt i . Njegova nasi lna smrt bi la je možda po­sledica pobune Ombosa, Setu posvećenog grada u Gor­njem Egiptu. Prema toj verziji , podeljeno kraljevstvo ponovo je ujedinio, ubivši buntovnog Seta , Ozirisov s in , obogotvoren kao Horus. Prema drugom objašnjenju, mit

R C Č l li k s\'ctskc mitologije 65

naglašava smrt i vaskrsnuće Ozi risa, boga bi lja koji se ponovo rađa svake godine s plavijenjem dol ine Nila.

Ptah

Vodeći član egipatskog panteona. Središte njegovog kulta bi lo je u Memfisu, gde mu je boginja lavica Sakrnet bi la žena, a Nefertem sin . U početku svih stvari , Ptah je po­stojao kao Nun, praiskonsko more. Govorom i l i gnječe­njem b lata, Ptah-Nun stvori svet. U jednom zapisu čak mu se pripisuje rođenje Aturna, obl ičja koje je Ra poprimio u hel iopoliskom mitu o stvaranju sveta. Tako su Ptahovi sveštenici pokušal i da ugrade osnovne elemente supar­ničkih učenja u sopstvenu kosrnologiju. Na nešto nižem nivou, Ptah se spojio sa bogom nekropola, tako da je božanstvo Memfisa b i lo Ptah-Sokar.

Ptah je uvek prikazivan kao osoba koja drži ank, sim­bol života i rodi lačkih snaga svemira. Možda su ga smatral i i bogom kovačem, jer su ga Grci dovodili u vezu s Hefestom, svoj im bogom zanata. U Memfisu je takođe bio omi ljen kult b ika Apisa. Vel ik i broj bikova i krava sma­tran je svetim, ali je tc razl ičite kultove bacilo u zasenak obožavanje memfiskog bika. U bilo kom trenutku po jedan bik Apis bio je u životu, a odbor duhovnika ne bi b irao sledećeg stanovnika svetog tora sve dok mumi fiko­vano i prinčevski obučeno tel o bika ne bi položi l i u sarko­fag da počiva kraj tela svoj ih p rethodnika. Žreci nekoliko istaknutih egipatskih bogova učestvovali su u svečano­stima vezanim za bika Apisa. Ne zna se kakav je zapravo bio Ptahov odnos prema toj životinji, ali se govori lo da posle smrti ona postaje Oziris.

R a

Heliopolis je b i o središte kulta boga sunca Ra. Ugled koji je Ra uživao bio je tol iki da se to božanstvo pojavljivalo u mitovima mnogih kultova, dok su Egipćani smatrali da i u svojoj staračkoj izlapelosti R a i dalje poseduje ogromnu

Page 35: Recnik Svetske Mitologije

66 /,lI pa< l l l < l Azija

moč, U trećem h iljadugodištu pre n ,e . . faraon Kct'ren prvi se nazvao ,.si nom Raovim", al i je tek reformatorski žar /\ m 'norisa IV (1 387-1366. pre n .e . ) uzdigao poštovanje boga sunca do neviđenih vis ina. Kao Ehnaton, "poštovalac /\tona" , taj neobičn i faraon pokušao je da posvećenost bogu su nca us meri na njegovu čisto materijal nu prirodu, kao obožavanje sunčevog koluta, Atona. On je odbacio božanstva koja su zazivali prethodni vladari, progoneći sveštenike Amuna, boga Tebe sa ovnujskom glavom, čiji je ve rsk i uticaj b io neosporan od isterivanja Hiksa iz Egipta . Odlučio je da sagradi i novo prebivalište za boga sunca i sebe. Taj grad, nazvan Ahetaton , "Atonovo ob­zo lje" , nalazio se na pola puta između Tebe i Memfisa. Tu su ;\tona obožavali kao stvaralački princip svega živog, oca svih lj udi, koji im je podario razl iči te boje kože , raz­ličite jezike i različite zemlje. Egipćanima je dao Nil, dru­gim a kišu. Zaokupljen verskim pita njima, Ehnaton osta u Ahetatonu, odvojen od ostal ih delova zemlje i očigledno neuznemiren gubitkom egipatskih poseda u Hananu. Ipak n ije uspeo da vaspostavi veru u kojoj više ne bi bi lo mesta za egipatsku mi tologiju, je r posle njegove smrti Tutanka­mon vrati dvor u Tebu, a pod poslednj im faraonom iz osamnaeste dinastije , Haremhabom ( 1 353-1 3 1 9 . pre n.e . ) , konačno se izgubi svaki trag obožavanju Atona .

U heliopol iskom mitu, Ra, k a o Atum, b i o j e tvorac sve mira. Sam i samoopstojan, onanišući i l i koristeći plju­vačku, Atum stvori božanski par ŠU, vazduh, i Tefnut, vlagu. Iz njihovog jedinstva iznedriše se bog zemlje Geb i boginja neba N ut. Najveći Atumov neprijatelj beše zmi­jasti Apoi'is, pandan vavilonskoj zmajevici Tij amat, koju pogubi bog sunca Marduk. Šu , Atumov sin, potuče Apo­fisovu vojsku, mada je prema drugoj verziji pobednik nad si lama haosa bio Set. Apofis, međutim, n ikada n ije zado­bio onaj značaj u Egiptu kakav je taj zli duh i mao u dru­gim zapadnoazijskim tradicijama. Plavljenje dol ine Nila bilo jc redovan događaj , za razl iku od nepredvidljivih po­plava u dolini Tigra i Eufrata. U Egiptu ne nai lazimo ni na

RCČl l i k "'clske mitologije 67

šta slično sukob u neprijate ljskih si la u vavilonskoj mitolo­gij i , gde arhetipski zmaj haosa i praiskonske vode kao njegov pri rodni element zahtevaju hero jsko uplitanje boga sunca.

U jednom hramu u Tebi odvijao se obred koj im je trebalo pomoći bogu sunca u njegovoj svakodnevnoj borbi sa Apofisom. Verovalo se da kada padne mrak, Apofisove sile napadaju boga sunca i da b i tka koja potom sledi traje či tavu noć. Ča k i posle svan uća Apofis bi se ponekad drznuo da namakne olujne oblake preko nebeskog svoda kako bi sakrio sunčevu svetlost i moć. Tebanska svečanost podrazumevala je uništenje magijskog l ika. Obličje Apo­fisa, predstavljenog kao krokodil il i zmija, bilo bi izvajano od voska, a na njemu bi zelenim masti lom bilo ispisano Apofisovo ime. Zajedno sa obličj ima njegovih sledbenika, takođe zavijenim u papirus, Apofisov lik bi vređali, seckali noževima i obarali na zemlju. Za to vreme sveštenik bi izgovarao basmu. U Egiptu, gde se i za same bogove mo­glo reći da pribegavaju vračanju, magijska praksa bi la je neraskidivo povezana s verskim obredom. Božanstva koja je stvorio Atum mani fcstovala su njegovu hike, i l i "ma­gijsku moć" .

Staračko podetinjenje boga sunca bi lo je predmet nekol iko omi ljenih mitova . Izidi je prestrašeni nebeski sta­rac otkrio svoje neopisivo ime . Bogin j i kravi Hator napra­siti , svadljivi starac poverio je zadatak uništenja čove­čanstva. Drugi primer prepl itanja legendi tiče se Raovog oka i oka koje je Horus izgubio u dvoboju sa Setom. Ta dva prvobitno odvojena mita često su spajana u kasnijim verzijama priča o bogovima. Raovo oko, zvezda Danica, bilo je povezano sa Ozirisom nakon što je ovoga oživeo sin Horus. U obliku bogi nje Tefnut, oko boga sunca čak iš­čeznu za neko vreme i vrati se tek posle dugog pre kl i ­njanja i umilošćavanja .

Raova uloga u brizi za mrtve b i l a je isto tako istaknuta kao i uloga koju je i mao u oblikovanju ljudske sudbine. Zajedno s Horusom, u kraljevskoj grobnici postavljao je

Page 36: Recnik Svetske Mitologije

68 iI,ap H I IIH Azija

lestvice za bekstvo umrlog faraona. Ra je takođe vodio njegov duh u pal atu bogova . Kult boga sunca konačno je ustuknuo pred takmacem, Ozirisovim kultom, čije je prvt;nstvt;no bavljenje smrću i vaskrsenjem zadovoljavalo potrt;bu koju kosmološke spekulacije solarnih mitova nisu mogle zadovolj it i .

R ašnu

"Pravedni" sudija u persijskoj mitologiji . Zajedno s Mit­rom i Sraošom, on presuđuje dušama ljudi prema njihovim del ima. " Niko n ije povlašćen na njegovim duhovnim tera­zijama: ni dobri ni rđavi, pa ni sami kraljevi i prinčevi . Neće odstupiti n i za dlaku, jer on ne gleda ko je ko. Ne­pristrasno deli p ravdu i onima najvišeg roda i onima naj­nižeg." Smatralo se da duša tri dana i tri noći sedi kraj tela umrlog i da za to vreme Rašnu donosi presudu i određuje njenu sudbinu . Potom bi spasenima krasna moma, oličenje dobrih dela duše , pomogla da pređu "most razdvajanja" i bezbedno ih odvel a na nebo, gde je sve bi lo sušta svetlost i radost. Ali za osuđene p rokletnike, "duše kojima nema opravdanja" , taj b i most bio uzan kao oštrica brijača te bi se oni surval i u p akao, gde ih je čekala gadna ženturina, oličenje duš in ih zlodela . Ona bi osuđenu dušu predala demonima, i potom bi ova b i la zatočenik muči l išta Druja , s grot\om poput grozovite provalije koje se spušta do gole­mog i strahotnog tesnaca . . . gde boravak beše neizdrživ. "

Saba

Kralj ica od Sabe došla je u .Jerusalim da "zagonetkama" iskuša mudrost cara Solomona. Legende su isplele bogato tkanje oko posete te , bezimene kraljice. Darovi joj behu veličanstven i zato što je b ogatstvo njene zemlje , današnjeg Jemena, potica lo od skoro potpunog monopola na ponudu tamjana i izmirne. U jevrejskoj mitologiji , Solomon "leže s kraljicom od Sabe, i ona rodi Nabuhodonosora". U Eti-

Rečl l i k s\'ctske mitologije 69

opiji je legenda o kraljici od Sabe dobila pol itički značaj, jer se u revidiranom ustavu te ze mlje, iz 1 955, tvrdilo da je car Hai le� "direktni potomak Mene l ika L sina kraljice Etiopije , kralj ice od Sabe, i ca ra Solomona jeru­salimskog". I p ak , najzanimljiviji su ukrasni dodaci ovoj legendi na koje nai lazimo u islamskoj tradicij i , gde u pohode nije došla kraljica već Solomon. On je putovao iz Meke u Sabu, očekujući da će kraljica imati "magareće noge jer joj je majka bi la džin" , demonica. Na njegovo vel iko olakšanje , ispostavi se da su kraljičine noge čak privl ačno ženske - mada dosta runjave. I tako se oni ven­čaše - nakon što je kraljica od Sabe upotrebi la sredstvo za skidanje malja.

S aošjant

B ukvalno, "spasitelj" . U persijskoj mitologiji onaj koji će na k raju vre mena doći da obnovi vaskoliki život. Ukloniće svaki trag zla koje je na svetu izazvao Ahriman i najaviti "drugo bivstvovanje", sjedinjujući duše s njihovim tel irna. Vaskrsnuće svi mrtvi , i dobri i z l i : i sledbenici Ahure Mazde, koji borave u prebival ištu svetlosti , zajedno s dru­gim nebeskim bićima, ili "svetlenicima"; i stanovnici Dru­ja , h ladnog, smradnog i mračnog mesta namenjenog onima što izabraše Ahrimana za gospodara. Uslediće vel iki po­žar, rastopljeni metal poteći će zemljom i paklom. Svi ljudi moraće da izdrže vatrenu b ujicu, koja će p ravednima izgledati kao "toplo mleko", a grešnima bi ti ono što za­pravo i jeste. Gresi prokletih , međutim, trebalo bi da budu očišćen i ovom strašnom kušnjom i sva stvorenja će se s ra­došću vratiti Ormuzdu. To će b i ti fi'aškart, "konačno vas­postavljanje dobra" . U ovoj kasnoj eshatologiji krajnja sudb ina Ahrimana i njegovih demona n ije poznata, mada spaljivanje Druja ukazuje na potpuno uništenje pri ncipa zla .

Zaratustra je možda predviđao reformaciju na zemlji kao neposrednu posledicu sopstvene misi.ie . Pošto do tog

Page 37: Recnik Svetske Mitologije

70 Zapad"a ,\ zija

p n.: u reUcn ja nije došlo, njegovi učenici su smatral i da će p ro ro k a n as1edit i tri spasitelja, koji će se pojaviti u raz­macim,. I od po hi ljadu godina . Na , .konačnoj prekretn ici b ivstvovan j a" očekivali su sud na kojem će grešni ke stići kon ' Ična p ropast, a pravednike večna n agrada. Pojam raja i p a k l a k a o neizmenijivih stanja bio je pod Sasanidima (226-652 ) zamenjen konačn im trijumfom Ormuzda, koji jc, kan izvor dobrote, došao na mesto Ahure Mazde i Spc n te Mainje .

Pre m a jednom poznom mitu, "vreme je tokom dva­naest hiljada godina" b i lo podeljeno u četiri razdoblja od po tri mi lenijuma . Prva , duhovna, epoha sadržavala je {ra va.fijc, preegzistentne spoljašnje' duše, anđele čuvare; tokom drugog razdoblja stvoreni su Gajomart, prvi čovek, i pra iskonski b ik ; tokom treće epohe, zlo nadjača Gajo­marta i b ibi , dok je troglavi zmaj Aži Dahaka kinjio ljud­ski rod; sadašnje doba uživa blagodeti Zaratustrinog uče­nja i okončaće se Saošjantovim dolaskom.

Satana

Verovanje u zlonamerna bića koja borave u vazduhu i obi­l aze tajnovita mesta na zemlj i poticalo je iz nagonskog straha prvobitnih ljudi od nepoznatog, čudnog i zastrašu­jućeg. U zapadnoj Azij i ovo uobičajeno sujeverje snažno se ispoljavalo na razne načine: Egipćani su se bori l i protiv Am-mut, ,.proždiračice mrtvih", a gmizavac Apofis svako­dnevno je ugrožavao boga sunca Ra; Vavilonci su bolest i nesreću pripisivali nasrtaj ima demona, dok je muškarcima noću preti la Lilitu, privlačna krilata demonica; Jevreji su mora l i da izlaze na kraj s vojskom pal ih anđela pod luka­vim vođstvom satane i Belzebuba; Arapi su odbijal i napa­de bezbrojnih džinova, "skrivenjaka" , koji su naseljavali zemlju p re čoveka; Persijanci , najpritešnjeniji od svih na­roda, suočaval i su se sa strašnim stvorovima Ahrimanovim kao sa apsolutnim zlom. Upravo je zahvaljujući uticaju persijskog dualizma na .Jevreje, posle njihovog vavilon-

Rečni k svetske mitologije 71

skog izgnanstva đavo poprimio obl i k u kojem ga danas prepoznajemo.

U Starom zavetu, reč satana prvobitno je označavala "protivnika", natprirodno biće kojem je .J ahve dopustio da iskuša .Jova, "čovjeka . . . dobrog i pravednog". Pojam zlog duha, međutim, bio je razvi jen u apokri fnoj književnosti, naročito u Knjizi Enohovoj, n apisanoj posle 200. Satanin pad prikazan je kao posledica surevnjivosti . Zavidan na Adama, satana, kao ,.sin Božj i" , odbi da mu iskazuje poš­tovanje. Mihailo mu na to reče da mora poštovati "Božji l ik" i l i se suočiti s Jahveovim gnevom, al i satana i sled­benici njegovi ne povinovaše se. Zato ih Bog baci s neba na zemlju, i tada započe neprijateljstvo između satane i čo­večanstva. Ostali anđeli , međutim, pal i su na zemlju zbog telesnih draži kćeri čovečijih . To se desilo Šemhazaju i Azazelu, koji je b io otac "opakom demonu Asmodeju", zaratustrinskom Ešmi . Na Dan pomirenja, sveštenici su moral i da žrtvuju još jednog ovna. Prvi ovan b io je za is­kupljenje greha Izrai ljevih, a drugi za Azazela . Iz zajednica anđela i žena rađali su se titan i , koji se pominju u "Posta­nju", divovi koji se podaviše zajedno s "pokvarenim" po­tomcima Adamovim za vreme potopa .

Hrišćanstvo je n as\edilo ovu demonologiju, dodavši joj verovanje da su paganska božanstva đavoli . Sv. Pavle imao je nepokolebljiv stav prema tom teološkom p itanju: "Ne možete piti čaše gospodnje i čaše đavolske. " B elzebub, i l i Balzebub, "gospodar muva", bilo je iskrivljeno ime hanan­skog boga, koje je verovatno znači lo "gospodar kuće" . Takođe se javil o shvatanje da je svakoj duši dodeljen po jedan dobar i jedan zao anđeo. Međutim, u apokal ipsi Otkrivenja Jovanovog verni znaju za konačan poraz sata­ne, j asno poistovećenog sa ,.zmajem" iz "Postanja" . Prema jevanđelisti sv. Petru, Isus Hristos je posle svog stradanja " propovijedao i duhovima koji su u tamnici " . Upečatljiv pri kaz njegovog s i laska u pakao dat je u apokrifnom "Je­vanđelju po Nikodemu" , iz IV veka.

Page 38: Recnik Svetske Mitologije

72 Zapa d I la Azija

( l nosti k i asketa Saturnin , savremen ik Simona Ča­r bn.i · � ka , zapisao je: "Brak i rađanje od satane su ." Pošto je svet bio pod sataninom zlom vlašću, uzdržavanje je bilo jeuini put koj im je "iskra života" mogla da umakne. U gnostičkoj mitologiji đavo je bio u savezu sa ženski m prin­cipom, koji je " bez p redznanja, gnevan, sa dva uma i dva tel a , ozgo devica, ozdo guja" .

Sekcr

Egipatski pogrebni bog u obl iku mumifi kovanog muškarca sa gl avom sokola . Središte Sekerovog kulta bi la je nekro­pola u Mem fisu, a delokrug mu je bio jedan od delova podzemnog sveta gde je zmijol iki Nehebkav sačekivao umrle. Seker je često poistovećivan sa Ozi risom, koji se takođe pojavljuje umotan kao mumija, i sa božanskim za­natIijom, Ptahom, u čiju su čast pri ređivane kultne svet­kovine u gradu Memfisu. Prema jednoj h ipotezi , Ptahovo ime možda je istog porekla kao semitski koren "otvoriti ", što, kao i u slučaju boga Mina, ukazuje na njegovu ranu vezu s p lodnošću.

Drugo božanstvo u obliku mumije, sa glavom majmuna, bio je Hapi, jedan od četiri Horusova sina. Njegova po­sebna dužnost b i la je čuvanje urne u kojoj su se nalazila balsamovana p luća preminul ih . Ostal i Horusovi s inovi ču­vali su druge tri pogrebne urne : čovekoglavi Mesta pazio je na jetru; šakaloglavi Tuamutef, na žel udac; a sokolo­gIavi Kebsesenuf na creva. Drevni Egipćani uvek su po­hranj ival i unutrašnje organe umrlih odvojeno od njihovih u platno zavijenih tela .

Serapi s

Državni bog ptolomejskog Egipta, za vreme makedonske vladavine (305-30. pre n .e . ) . Prikazivan je kao muškarac kovrdžave kose i brade, s košarom na glavi . Njegov kult, čije je središte b i lo u Aleksandriji , centru učenosti i trgo­vine pod Ptolomejevićima poticao je od obožavanja bika

Rečl l ik s\'e\ske mitologije 73

Apisa u Memfisu. Njegovo svetil ište I I Aleksandrij i , Se­rapej, smatrano je jednim od svetskih čuda i privlačilo je hodočasnike, koji su dolazi l i iz dalekih krajeva u potrazi za čudotvorni m lekovima. Serapis je Ll prvom redu isce­l i telj bolesnih, bog nadređen sudbi ni , koji je od Ozirisa zadržao obeležje htoničnog božanstva . Vršio je ogroman uticaj na Rimljane sve dok ga nije istisnuo kult boginje Izide. Konačno je pobožni imperator Teodosije I (379-395) čestitao hrišćanima u Aleksandriji na razaranju Sera­peja, koje je podstakao patrijarh Teofi l .

Set

Prikazi na nadgrobnim p ločama u Gornjem Egiptu iz tre­ćeg milenijuma pre n .e . predstavljaju Seta kao magarca dugih nogu, dugačkih i š irokih ušiju i kratkog, uspravnog repa . Set se tokom vekova, međutim, preobrazio u mitsku životinju nalik velikom psu. Bio je "gospodar Gornjeg Egipta" , a posvećen mu je bio grad Ombos. U tom svoj­stvu postao je suparn ik nećaku Horusu. Legenda o Setu pripoveda o borbi tih dvaju protivnika nakon što je Set ubio Ozirisa, privremeno prigrabivši vlast nad Gornj im Egiptom. Grci su Seta poistovećivali s Ti fonom, ogromnim čudovištem koje se bori lo protiv Zevsa , a l i je b i lo pobe­đeno i pokopano na Sicil ij i , ispod vulkana Etne, čija su tutnjava i erupcije svedoči le o upinjanju tog čudovišta da se oslobodi . Neptis, žen a Setova i sestra Ozirisova, b i la je povezana s pogrebnim obredima, jer ona i I zida behu za­štitnice gornjeg i donjeg kraja mrtvačkog kovčega. Neptis znači "gospa od zamka" .

Dok je delta bila pod vlašću Hiksa, Set je zakratko bio gl avno božanstvo, pošto su ga t i semitski osvajači p ri ­hvati l i kao jedinog boga i čak pokušali da nametnu njegov kult ostal im delovima Egipta, koji su zadržali nezavisnost. Hekaukhasut, "vladari tuđinskih zemalja" , ili - kako ih m i nazivamo - Hiksi, ustanovi l i su d a Set i m a dosta zajed­n ičkog s njihovim vlastitim B al irna. Štaviše, grad Avaris, njihova prestonica, predstavljao je staro središte kulta tog

Page 39: Recnik Svetske Mitologije

74 i'."pat l "" ,\zija

buga . Posle isterivanja Hiksa iz Egipta, oko 1 570. pre n .e . , fa raon /\mozis p onovo je ujedinio zemlju i vaspostavio poštovanj<.: osta l ih egipatskih bogova. Međutim, posredna posl<.:dica Setovog uzleta pod Hiksima možda je bio po­kuša j /\ menofisa I V da sve bogove zameni sunčevim kolu­tom. /\ tonom.

S fi nga L J e ' ipa tskoj mitologiji je S finga bi la l i k boga sunca, mada je prvobitna predstava o njoj kao o lavu u ležećem polo­ža ju . s ljudskom glavom s faraonskim ukrasom možda pro­sto bila nadahnuta neobičn im obl ikom kakvog krečnjač­kog brega na visoravn i G ize . Zanatl ije su u trećem mile­nijumu pre n . e . , po nalogu faraona Kefrena , izvajale Veli­ku S fingu u Gizi , dugačku sedamdeset tri metra i l icem okrenutu suncu na izl asku. Zaštitnica piramida i pogubna po protivnike boga sunca Ra , S finga je bila omiljen motiv u egipatskom sl ikarstvu i graditeljstvu. Prema legendi, S finga je Tutmozisu IV ( 1 425-1412 . pre n .e . ) , dok .ie ovaj još bio princ, obećala da će postati faraon ako ukloni pe­sak koji je potpuno prekrivao šape Velike S finge.

S finga je u grčkoj mitologiji bila kri lato čudovište sa ženskim l icem i grudima i l avljim telom. Na ze mlju ju je, kao pošast gradu Tebi , posl a la boginja zemlje Hera. S finga je čuvala klanac na l itici pokraj mora i svakome ko bi hteo tuda da prođe postavi la b i po zagonetku. Kada Edip dade odgonetku, S finga skonča bacivši se sa stene u more .

S imon Čarobnjak

Hrišćanske teologe mnogo je namučilo gnostičko učenje ovog hananskog vrača . Boraveći u Jerusal imu, sv. Petar je morao da ukori Simona Samarjanina jer ovaj htede da kupi magijske moći za koje je mislio da i h apostoli behu primi l i od Svetog Duha. Legendarni susret Simona i Petra zbio se u Rimu, gde je, prema apokrifn im " Delima Pet­rovim" , Samarjan in pokušao da uzleti na nebo. Simon je

R eč l li k S\'d s kc ll1itologije 75

možda trebalo da ponese nadimak mf/gnus ("ve l iki " ) a ne magus ( "čarobnjak") , pošto je re kao da će otići od Rim­ljana , " bezbožnih grešnika, i od 1<.:t<.: t i do Boga" . čija je "s i la" bio on l ično. Kada se Simon vinu ka nebu "i bi uznet visoko, i svi ga gledah u kako leti ponad Rima i nje­govih hramova i bregova", verni se okren uše Petru, uzne­mirenom utiskom koji je taj p rizor ostavljao na njih . " Po­kaži svoju milost, Gospode" , molio je jevanđel ista , ,.i učini da padne s visine i povredi se. Neka ne pogine. već neka se ugruva i natroje prelomi nogu ." I tako se dogodi da Simon padne na zemlju i prelomi nogu natroje, a razočarana svet ina još ga zasu k išom kamenica.

Za ebionite , "siromahe" , jevrejsko-hrišćansku sektu koja je živela b l izu Mrtvog mora, l ik Simona Čarobnjaka bio je neprijateljska maska pod kojom se, u žučnoj ras­pravi sa sv. Petrom, skrivao sv. Pavle . Možda su "Dela Petrova" , čija je tema Simonova smrt, bila ebionitskog po­rekla . Stvarni protivnici sv. Pavla bez sumnje su bili vođe jevrejskih obraćenika koji su živel i u Jerusal imu. Među nj ima su bi l i p rvi Isusovi učenici . Po svemu sudeći, oni su odbacivali verziju vere koju je nejevrej ima izlagao sv. Pavl e , helen izovani Jevrejin i prvi sve tac koji nije pozna­vao i storijskog mesiju. On je na preobraćenje gledao kao na prihvatanje nove religije. h rišćanstva, oslobođenog spo­rednih elemenata jevrejskog verovanja kao što su obre­zivanje i p laćanje hramovnih desetaka. Nakon što su Rim­ljan i 70. godine razori l i Jerusal im, prestao je otpor teolo­giji sv. Pavla , pa su i preobraćenici slobodno prihvatani u stado vernih .

Značaj S imona Čarobnjaka nije ostao nepriznat. Epi­skop I ri nej ( 1 30-220) pisao je da je njegovo učenje "kl ica svih jeresi . . . Vodio je sa sobom nekakvu Jelenu, koju izbavi iz b ludničkog života u Tiru . . . Govorio je da ona beše prva zamisao u njegovom umu, Majka svega, preko koje u početku steče ideju o stvaranju anđela i arhanđela. Ova i deja . iznedrivši se iz njega i znajući šta joj otac ište , spusti se s visin a i stvori anđele i arhanđele, koji načiniše j

Page 40: Recnik Svetske Mitologije

76 /.Hpa d l li l Azija

ov".i svd". Zbog zavisti i neznanja anđela ona bi zarob­ljen" u lj udskom telu , pa joj se duša seli la tokom vekova -j(;dnom i u te lo Jelene trojanske - dok je konačno S imon , , 1 1(; SP"S(; i ne oslobodi okova, da b i zatim ljudima po­l 1udio spasenje putem svog znanja" .

Ljudi poput Simona pretežno su tvrdili da poseduju fjnusu, "znanje" , a posvećenicima su prenosil i poznavanje kosmosa, ljudske prirode i sudbine . I zrazita podvojenost tela i duše u gnosticizmu imala je svoj kosmološki pandan u suprotstavljenosti demijurga i vrhovnog bića, za koje je

imon tvrdio da je on sam. Mada je demijurg stvorio svet, gnostički fi lozof Ptolomej napisao je oko 160. godine da je to biće , "koje n ije u stanju da spozna duhovne stvari , sma­tralo sebe jedi nim Bogom i kroz proroke govorilo : 'Nema drugoga ''' . Simon Čarobnjak, taj arhetipski opsenar , pamti se danas još samo u vezi s grehom kupovine i p rodaje crkvenih sl užbi , po njemu nazvanom "simonija".

S in

Bog meseca iz Ura i p rvi sin Enl i la , sumerskog boga zemlje i vazduha. K ult S ina , kao "gospodara kalendara" , naginjao je jednoboštvu, jer je on bio taj "koji određuje sudbine dalekih dana" i " čije naume n ijedan bog ne zna". Prema ,,Postanju" , Avraham je poreklom bio iz Ura hal­dejskog, odakle je stigao u Haran, a u oba ta grada vladao je kult boga meseca. U Arabiji su Sina takođe poštovali pod različitim imenima, i sasvim je moguće da je S inajska gora, koja se u jevrejskim tekstovima prvi put pominje oko 1 000. p re n .e . , bila povezana sa obožavanjem meseca.

Druga imena za S ina b i l a su S uen i Nana. U molitvama su mu se obraćal i kao "savršenom u gospodstvu" , a pove­zival i su ga s p lodnošću, kao "gospodara kravara" , s do­nj im svetom i kraljevsk im dostojanstvom. U mitu o Nani­nom udvaranju majci boginje I n ane, Ningal , govori se o tome kako Ningal odbija Nanu sve dok ovaj ne ispuni rečna korita prvim bujicama, učin i da žito raste na poljima,

Rečni k svetske mitologije 77

i stavi ribe u bare, trske duž rečnih obala, jelene u šume, bi ljke u pustinje, med i vino u voćnjake, potočarke u bašte i unese dug život u kraljevski dvor. Tek kada nastane sve to izobi lje, N ingal je spremna da ode i živi s Nanom u njegovoj kući na samom vrhu urskog zigurata.

Sraoša

B ukvalno znači: "načuljiti uši " . Prvobitno je bio genije sluha i poslušnosti u persijskoj mitologiji . Preživeo je arap­sko osvajanje kao Suruš, Alahov glasnik, ponekad poisto­većivan s arhanđelom Gavri lom. U zaratustrinska vreme­na, bio je svečujuće uho Ahure Mazde za plač ljudi ko­j ima su sluge Ahri mana, "zatornog duha" , nanele neprav­du na zemlj i . Pošto je svako zlo najviše delovalo noću, on se po zalasku sunca spuštao na zemlju i p rogonio Ešmu, demona gneva i nasilja. Glavni protivnik bio mu je upravo taj zli duh, kome beše naređeno da napada pra iskonskog bika. Sraoša je, kao i Mitra, bio posrednik i spona po­slušnosti koja je zemlju vezivala za nebo. Na nebeskom sudu samo je Sraoši bilo dozvoljeno da iziđe pred Ahuru Mazdu.

Sv. Antonije

Tokom celog srednjeg veka, sv. Antonije je slavljen zbog njegovih legendarnih iskušenja. Oko 270, kao dvadeseto­g�dišnjak, otišao je u egipatsku pustinju. Mladić koji se "stideo jesti " p rihvati kao naređenje upućeno njemu lično Hristove reči : " I di prodaj sve što imaš i podaj siroma­sima . . . pa h ajde za mnom. " U pustinji đavo skoli sv. Antonija razni m iskušenjima, ali ovoga ništa ne mogaše da pomet�, čak ni čudovišni kentaur - u hrišćanskoj i kono­grafiji simbol životinjske čulnosti. Pustinjaka se ništa ne dotače. Satana se čak požal i kako pustinja, od davnina \i' zapadnoj Aziji smatrana branjevinom demona, vrvi za­puštenim isposnicima. Svetac samotnik umro je 365, jasno stavivši do znanja da ga treba pokopati u zemlju. U to

Page 41: Recnik Svetske Mitologije

78 I'.lI p" d l la ,\zija

vn.:mc; , vdtina balsamovanja bivala je sve omiljenija među hrišćan ima . O sopstvenom telu , sv. Antonije rekao jc sle­dde : "U dan vaskrscnja primiću ga netruležno iz ruku I l .r istuvi h . "

.

Sv. l I r istofor

Kakndar Koptske crkve slavi mučeništvo sv. I- Iristofora 28. marta . Taj egipatski svetac "bio je iz zemlje onih što jedu ljude i pse" . Otac mu beše prihvatio hrišćanstvo, a on sam odgajen je u toj veri . U vreme pograničnih neprijatelj­stava uhvatiše ga Ri mljani , ali on, ne poznajući njihov jezi k , ne mogaše da im kaže n i reči . Uslišivši njegove usrd­ne m l i tve , Bog ga obdari sposobnošću da razgovara s R in1ljan ima, kao što mu drugom pri l ikom, posebnom Bož­jom milošću bi omogućeno da čudotvorno nahrani izgi ad­nele vojnike . Čuvši za sv. Hristofora, imperator Decije na­redi da ga dovedu u Antiohiju, gde je 250. godine taj vla­dar i p rotivnik hrišćanstva stavio na proveru I -Iristoforovu veru iskušenj ima i mučenjem. Ne uspevši da pridobije Božjeg čoveka a ni da ga usmrti u ključaloj vodi , udavi i l i osakati , Decije naredi stražarima u dvoru da mu odrube glavu.

Koptski je bio narodni jezik egipatskih starosedelaca. U njemu su bi l i sačuvani pojmovi starih Egipćana, mada glasovi nisu zap isivani h ijerogl i fima, već alfabetskim zna­cima, koje Grci p rvi behu pozajmi l i od Feničana. Legenda dovodi u vezu osnivanje Egipatske crkve s propovedima jevanđel iste sv. Marka među grčkim naseljenicima u Alek­sandrij i , a l i je h rišćanstvo u Egip tu ubrzo postalo potpuno koptski fenomen . Vrlo je verovatno da su se priče vezane za sv. I-Iristofora u veli koj meri oslanjale na starosedelačku bašt inu . U pozadini predanja o sv. I-Iristoforu pritajio se Anubis, šakaloglavi hog smrti , koj i je igrao veoma zna­čajnu ulogu u drevnom pogrebnom kultu. Lepa ikona sv. I-lristofora Psoglavog iz XVII veka, koja se čuva u Vizan­tijskom muzeju u Atin i , lako može biti p rikaz mučenika iz " ze mlje onih što jedu ljude i pse" .

Rečl l i k svetske mitologije 79

Sv. S imeon Sti l i t

U zapadnoj Aziji ostao je neprevaziden žestoki indivi­dualizam sirijskih svetaca. Behu to "ljudi od vatre", duše pročišćene surovim asketizmom. Najosobenij i među njima bio je S imeon (oko 390-459) , a rhetip sveca stolpnika i n adahnuće isposnicima tokom či tavog jednog milenijuma. Četrdeset godina živeo je na vrhu osamnaest metara vi ­sokog stuba u brdima iza Antiohije. Pokretačka snaga bi lo mu je potpuno odricanje od telesnog, a u sredstva njego­vog samomučenja spadali su košulje od kostreti , okovrat­n ici sa ši ljcima, opekotine, ujedi kukaca, b ičevanje, pokva­rena hrana , namerno izazivanje zatvora i neprekidno izlaganje st ihij i . Dogodi se, prema legendi , da sv . Simeonu, dok je hranio crve na ranama koje je sam sebi nane o , i koje baš radi toga n ije puštao da zarastu, jedna larva spade s razgrizenog mesa. Vraćajući je tamo gde je bi la, svetac se obreenu na nju: ".Tedi što t i je Bog dao! " Barem jedan sve­tac stolpnik poginuo je od groma. Iako manastirske vlasti nisu odobravale isposnička preterivanja, ti divlji ljudi zaprepašćivali su i uznemiravali istočno Sredozemlje. Slava sv. Simeona Sti l ita prošir i la se čak do Gal ije i Persije .

Te l ip inu

Hetitski bog vremenskih pri l ika bio je i bog plodnosti, a nestao je kao i sin mu Tel ipinu, bog zemljoradnje. U jednom mitu govori se o p ustoši koja je nastala na zemlji zbog gnevnog odlaska Te l ip inuovog i o merama preduze­tim kako b i se on umirio i vratio na zemlju. Kada bog zemljoradnje napusti zemlju u nastupu besa, "u takvoj žurbi da je desnu čizmu nazuo na levu nogu, a levu čizmu na desnu" , i bogovi i ljudi suočiše se s propašću. Drveće svenu, polja se osušiše, a izvori presahnuše. Krave prestaše da se tele, ovce da se jagnje , a žene da rađaju. Glad za­vlada čitavim svetom "kad se Telip inu dugim, ljutitim koracima zaputi ka leševima i u jedan leš se zakopa" . Pošto orao poslat od boga sunca, ne pronađe nestalo bo-

Page 42: Recnik Svetske Mitologije

80 ZIIpI lU l llI Azija

žanstv( ) , boginja majka Hanahana zamoli samog boga vre­mens k i h pri l ika da krene u potragu. Ovaj proval i u Teli­pinu( v grad, ne n ađe tamo nikoga, "a zatim sede jadan prcjadan" . Na to Hanahana posla pčelu, naredivši joj da, kada ga nađe, ubode Telipinua u ruke i noge i tako ga pokrene, a zatim da ga oblepi voskom i vrati kući . Ali pče­l inji ubodi samo razdražiše Tel ipinua i on izazva poplave koje "odnesoše k uće , ljude i životinje". Tek kada Kamru­sepa, bogi nja čaranja - i l i , možda, isceliteljstva - magijs­k om ce remonijom stiša njegovu srdžbu, Telip inu pristade da se na leđima orla vrati u svoj hram i posveti pažnju poplavljenim polj ima. "Tada posadiše pred Telipinuom zimzelen s kojeg je visi lo runo" , u kome beše ovčije salo, te žito, vino i goveda prinesen i mu na žrtvu.

Tijarnat

Vavilonska zmajevica. Prauzor joj je bilo sumersko čudo­vište Labu, koje je stvorio i uništio Enl i l . Enuma cJiš sa­drži priču o tome kako je svemir izgledao pre događaja koji su dovel i do Mardukovog stvaranja novog poretka u svetu. U početku p ostojale su samo izmešane vode Abzua, bezdana slatke vode, i Tijamat, slanovodnog okeana, kao i Mumu, izmagli ca koja je lebdela nad njihovim površina­ma. Abzu i Tijarnat bi l i su roditelji prvih bogova , Lahmu i Lahamu, čija su deca b i l i Anšar i Kišar, a praunuci Anu i Ea. Metež koj i su u svemir unela ta mlađa božanstva uzne­miravao je Abzua i Tijarnat, i oni , na Mumuov predlog, odlučiše da unište svoje potomstvo. Kada Ea dozna za to, on upotrebi svoje volšebne moći da im osujeti n apad, pri čemu je možda i pogubio Abzua . Konačan spas postignut je zahvaljujući Einom sinu Marduku, rođenom u slatkoj vodi.

Kada vest o T ijarnatin im strašnim pripremama za rat dopre do bogova , ovi se preplaš iše i padoše u očajanje . Zajedno sa svoj im drugim mužem, Kinguom, i vojskom ču­dovišnih zmajskih i zmijski h stvorenja, Tijarnat, majka bo­gova, naumi da u ništi sve što postoji . Haos zapreti svetu.

RečI li k svetske mitologije 81

Tada Anšar predloži da Marduka imcnu j u božanskim za­točni kom i da ga za strašnu bitku oprel�e ,.oružjem kak­vom nema ravnog" . B ogovi se složišc, prihvativši, takođe, Mardukov zahtev da bude priznat kao prvi među bogo­vima. Naoružan lukom, trozupcem, toljagom, mrežom i arsenalom vetrova, on potera svoja bojna kola u okršaj. Kada Tijarnat zinu da ga proguta, Marduk hitnu žestok vetar pravo u njenu gubicu, zbog čega Tijamat ne mogade da sklop i čeljusti . Zatim odape strelu ciljajući joj u trbuh, i tako joj dođe glave. Njene sledbenike zarobi , a ploče sudbine - Tijamatin svadbeni dar Kinguu - pričvrsti sebi na grudi . Potom rascepi Tijarnatino truplo nadvoje : jedan deo baci uvis da od njega postane nebeski svod, a drugi iskoristi da načini tlo nad morskim bezdanom. U mcđu­svetu stvori čoveka iz krvi Kinguove, a polom se povuče u svoj hram u Vavi lonu.

Tijamat su zamišljal i kao mešanca : delom životinju, delom guju, a delom pticu, odvratnog izgleda, zastrašujuću kad se rasrdi . Ona je b i la zla; prava zmajevica. B lagotvorni vid boginje majke potpuno je tu iščeznuo. Zapadnoazijski mit o zmaju, koj i predstavlja haos prvobitne mate rije u neprestanoj kavzi sa stvorenim poretkom, našao je svoj najpotpunij i izraz u sukobu Marduka i Tijamat, koja je verovatno bi la prototip za satanu.

Bezbroj hrišćanskih svetaca susretalo se sa zmajem, a najslavniji među njima bio je Sv. Đorđe. Njegova pobeda nad zmajem zbi la se u Libij i , čije je stanovnike oslobodio obaveze da svakog dana nezajažljivoj zveri žrtvuju po jed­nu devicu. U jednoj gruzijskoj legendi govori sc o manje viteškom susretu sveca s Tijamatin im potomkom. Sv. Da­vid iz Garesje, prethodnik ljUbitelja životinja, sv. Franje, bio je pustinjak rodom iz Asirije. Nakon što mu je jelene zlostavljao " vel iki strašni zmaj zakrvavljenih bčiju, s rogom na čel u i vel ikom grivom oko vrata", sv. David zapreti zmaju da će m u rasporiti utrobu štapom i pretvoriti ga u h ranu za miševe ukol iko se mirno ne udalj i . Ali iz bezbednosti svoje pećine zmaj uzviknu da se ne usuđuje

Page 43: Recnik Svetske Mitologije

82 l.ap'H i l l" Azija

izići je r SG plaši groma. Jedino ako svetac obeća da neće skidat i oka s njega dok ne stigne do reke, zmaj će pristati da odG o Sv. David mu zadade reč te zajedno krenuše - sve­lac n.: ci t u j ući psalme, a zmaj potresajući zemlju leškim koracima . Ali kad već behu b l izu reke , anđeo Gospodnji reče i/.a n j ih : " Davide ! " Ovaj pogleda za sobom, i kako se osv rn u . zmaja pogodi grom i sveg ga sprži . Kada to vide dob rostivi sv. David, rastuži se i upita za razlog toj prevari . ;\ n (k o mu odgovori da je zmaj kojim slučajem bio ušao u re ku , ot išao bi u more, gde b i , hraneći se ribom, si lno n a rč:l s t ao i bio u stanju da prevrće brodovlje i mnoge duše l iš i živo t a . Možda je tu letopisac iz IX veka preobratio zmaja u Levijatana .

Tot

Pisa r egipatskih bogova i glavno božanstvo I-Imuna, i l i Hermopolisa. Zamišljal i su ga i l i s glavom ibisa i l i s glavom bamb usa. Tot je najpre bio tvoračko božanstvo, ali mu se od druge p olovine trećeg milenijuma pre n.e. pripisavalo uvođenje zakona, unapređenje nauke i p ronalazak hijero­gl i fskog pisma. Šp i l karata koji je danas u upotrebi, i za koji neki smatraju da predstavlja prilagođene hijerogl i fe, ponekad se naziva "Totovom knjigom" .

U svojim proučavanjima, Tot j e savladao veštinu hike, "magije". Hmunski mit o stvaranju sveta govori o tome kako je samostvoreni bog mudrosti izgovorio reči koje oži ­veše:

'"behu zaodevene u ruho bića". Taj mit naročito je

privlačio p otonje mađioničare i čudotvorce . Zanimljivu vari jantu hmunske kosmologije predstavljao je lotosov cvet koji je izrastao iz praiskonskih voda, otvorio se i me­đu svoj im la ticama pokazao divno dete, tvorca sveta - sun­ce mladenče.

U l i kumi

Pesma o UJjkumjju je hurijski mit, mada o njoj znamo sa­mo preko hetitskih ploča otkrivenih u Hatusi. Pesma go­vori o sukobu između nekol iko pokolenja bogova. U

R � � l I i k s\'el s ke mitologije 83

početku Alalus beše nebeski car, kome je služio Anu, "prvi među bogovima" , sve dok zavG rc n i ci ne oboriše Ala­lusa s vlasti, posl aše svrgn uto božanstvo u "tamnu zemlju" i ustoličiše Anua. Alalusovog nasledn ika , napao je , među­tim, Kumarbi , "otac bogova", k oji uškopi Anua jednim ugrizom i ispljunu tri nova božanstva - Tešuba , boga ne­pogode. Tasmisusa, pratioca Tešubovog, i jednog rečnog boga . Izgleda da je Tešub is t i s n uo KLlI'narbija, ali tvrdo­korni otac odbi da prihvati gubitak dostojanstva i skova zaveru protiv sina uzurpatora . Kumarbi zadobi podršku boga mora, a prema drugoj verziji oženi se ćerkom boga mora i zače diva po imenu Ulikumi, što možda znači "uništ ite lj Kumije" , Tešubovog prebivališta. Uli kumi beše načinjen od kamena diorita, i kada ga snesoše na zemlju i postaviše na desno rame Upelurija, stvora nal ik Atlantu, on poče da raste tako brzo da se bog sunca uplaši i pobeže kako bi upozorio boga nepogode.

Tešub, Ištar, njegova sestra, i Tasmisus, rasplakaše se posmatrajući s vrha jedne planine čudovišnog Ulikumija kako se podiže iz mora. Bog nepogode reši da krene na Ul ikumija , ali grmljavina i kiša ne ostaviše nikakvog traga na divu, koji je i dalje rastao. Uskoro je bio dovoljno visok da je mogao dosegnuti nebo. Bačen u zasenak Kumar­bijevim gorostasnim kamenim sinom, Tešub je morao da siđe s prestola i napusti K u m ij u . O n se , međutim, požal i Ei , koji sazva bogove u slatkovodnom okeanu Abzuu da vide šta se može učiniti povodom tog žalosnog stanja. Kada se sastanak prekinu u atmosferi opšteg oč:ajanja, Ea sc posavctova sa Enli lom, tc nj ih dvoj ica odoše Upeluriju, koj i , zaokupljen sobom, nije n išta znao o tom sukobu. "Kada na me navališe nebo i zemlju" , reče Upeluri Ei , ,.ne znadoh za to. Kada dođoše i rastaviše nebo i zemlju ba­kamom testerom - opet ne znadoh za to. Sada mi nešto pritiska desno rame, ali ne znam ko je taj bog. " Čuvši te reči, Ea baci pogled na Upe lurijevo desno rame , gde ugle­da Ulikumijeva stopala . Razmišljao je šta da radi. Prona­šavši u starom skladištu kosrnički rezač, bakarnu testeru

Page 44: Recnik Svetske Mitologije

84 Zapad I I" Azija

koju je pomenuo Upeluri , Ea se vrati , odseče divu kamena stop' ; l a i tako mu uništi moć. Mada je kraj priče izgubljen, može mo pretpostaviti da su u borbi koja je usledi la bogovi shvi l i pobedu i da je Tešubova vlast bi la vaspostavljena.

Mit o Ul ikumiju i svetoj borbi bio je deo obreda pove­zanog s prolećnom svetkovinom. Kameni div predstavljao jc pretnju bogovima i ljudima kao sila čijim je nevcrovat­nim rastom bio ugrožen sam poredak svemira. Grčka parale la Uli kumiju bio je Tifon, čudovište koje je gl avom dosezalo do neba i koje je u ime Geje, boginje zcmlje, izazva l o Zevsa na megdan. Urana, boga neba, takode je kastrirao sin, Kron , otac Zevsov. Kumarbijeva božanska trudnoća ima mnogo b ledu paralelu u Kronovom gutanju sopstvene dece i njihovom izbljuvavanju pod Zevsovom pretnjom.

Vahanj

Nacionalno božanstvo drevnih Jermena, koji su, po svemu sudeći , došli u Malu Aziju iz Trakije u VI I vek u pre n .e . Vahanj, bog rata, b io je dovoljno omiljen da izbegne sudb inu manjih božanstava, čije su mesto zauzel i persijski bogovi nakon što je Kir osvojio .Jerrneniju. Vahnja su po­vezivali sa suncem, munjama i vatrom. Na rodenju je imao "vatren u kosu i ognjenu bradu, a oči mu behu dva sunca" . Podvizi Vahnja kao p ogubitelja zmajeva dovel i su do nje­govog p oistovećivanja s Heraklom, mada bi Hanibala ve­rovatno više podsetio na Melkarta u vreme kada je taj kartaginski vojskovođa potražio utočište u Artaksati . Go­dine 1 90. p re n .e . Artaksija, seleukidski zapovednik te provincije, proglasi nezavisnost, a Hanibal, u bekstvu pred Rimljanima posle katastro falnog pohoda na I ta l iju, po­može tom pobunjeniku da zasnuje dinastiju.

Zavetni kovčeg

Kada je 63. p re n.e. Pompej na juriš osvojio Jerusal im i prodro u svetinju nad svetinjama da vidi šta se unutra

Rečl li k svetske ntitologije 85

nalazi, zatekao je prazou odaju. Kumiri . s l ike i razni drugi predmeti karakteristični za kult hrama u zapadnoazijskim religijama upadljivo su bi l i odsutni LI jevrejstvu. Bogo­služenje se odvijalo na uzvisinama i pod svakim zelenim drvetom, a l i je Jahveovo obitaval ište b i la "gora Sion, na sjevernoj strani . . . grad cara vel ikoga". Ovde sapbon, "sever", predstavlja a luziju na planinu Safon, nedaleko od Ugari ta - Olimp hananskih bogova.

Na S inajskom poluostrvu Mojsije se peo na vrh pla­nine, gde mu se obraćao Jahve. Ali k ada narod način i zlat­no tele i Mojsije razbi prve ploče zakona, Jahve mu naloži da sagradi kovčeg i l i sanduk od drveta u koji će pohraniti druge p loče zakona. Zavetni kovčeg Gospodnj i , simbol vere Jevreja u njihov posebni odnos s Bogom, jednom pri l ikom oteše Fil istejci , a l i morahu da ga vrate i još da prinesu žrtvu zbog povrede jevrejske zemlje, jer su pošasti udarale na stanovni ke svih gradova kroz koje b i kovčeg prošao.

Zu

Kroz čitavu mesopotamsku mitologiju provlači se legenda o pločama sudbine, Lupsimali, na kojima behu zapisani vaseljenski zakoni . Zu, sumerska ptica nepogodonosn ica s glavom l ava, ote ove ploče Enl i lu , ugrozivši tako samo postojanje bogova, jer onaj ko bi ploče nosio na grudima bio bi vrhovni vladar sveta . Osramoćeni i uplašeni , bogovi na svojoj skupštin i ne mogahu pronaći zatočnika, sve dok Ninurta, sin Enli lov i bog rata i lova, ne otkri Zu ovo gnezdo na mitskoj p lan in i Sabuu i spase ploče.

Tupsimali su · prvobitno pripadale vavilonskoj zma­jevici Tij arnat, koja je postojala pre stvaranja zemlje . One behu njen svadbeni dar drugom mužu Kinguu, kojeg · Marduk pogubi da b i od njegove krvi stvorio čoveka.

.

Page 45: Recnik Svetske Mitologije

T I B E T

"-

RAM B MOST (ADAMO

MOST) CEJLON

Lasa .

JUŽNA I SREDNJ A AZIJA

Indija Cej lon Tibet

I ndija razmišlja u sl i kama. Simboli i metafore bi l i su bl iski indijskoj misl i kao ni u jednoj drugoj naprednoj civi­l izaciji . Za razliku od grčke, indijsku mitologiju fi lozofi n ikada n isu potcenjival i , n iti su vel ike legende I ndije pesnici preobražaval i u alegorije . Hinduski mit ostao je arhaična kolektivna baština jedne verske zajednice , baš­tina koja i danas preobl ikuje n ajsložen iju živu kulturu sve­ta . Kao što je tradicionalni kastinski sistem društvene or­ganizacije u Indiji tokom proteklih tri i po hiljade godina rastao zahvaljujući p ovezivanju i prik ljučivanju - ne uki­dajući običaje asimilovanih n aroda već ih postavljajući na nisko mesto u hijerarh iji - tako je i i ndijska mitologija odbaci la mal i broj verovanja, mahom ih ugrađujući u sebe u njihovom vlastitom razvojnom obl iku , čak i ako bi ta verovanja na prvi pogled izgledala nespojiva s postojećim. Tako je p red kraj X I X veka Šri Ramakrišna o svojoj pobožnosti mogao reći sledeće: "Upražnjavao sam sve rel igije - hinduizam, islam, hrišćanstvo - a sledio sam i pu­teve razl ičitih hinduskih sekti . Ustanovio sam da se sve kreću k a istom Bogu, premda različitim stazama. Morate probati sva verovanja i proći jednom svim tim razl ičitim putevima. " I dok je Mahatma Gandi možda bio u pravu opisujući Ramakrišnin život kao "priču o religij i na delu", taj bengalski svetac nijednom nije poklekn uo u svojoj odanosti božanskoj majci, čiji je jedan p ojavni obl ik , Kal i ("crna") , vezan za njeno utaživanje žeđi krvlju nebrojenih žrtava.

.

Takvo monističko shvatanje svemira, gde se svaki njegov deo smatra živim ispoljavanjem sveukupne božan­stvenosti , l eži u osnovi h induizma, uprkos mnoštvu bogova i nadljudskih b ića koj ima vrvi njegova mitologija . M nogo-

Page 46: Recnik Svetske Mitologije

88 J l lžl lfl i srednja Azija

broj ni po javni oblici samo su vidovi večnog cik lusa stva­ranja , trajanja i raspadanja . Umaći s beskrajne vrteške ponovnog rađanja i ući u n euslovijenu stvarnost iznad dnevnih pričina predstavlja zadatak mudraca, askete. Mok.fćl, , .oslobođenje, izb avljenje, bekstvo, spasenje" jeste unut rašnje . nedvojno opažanje kakvo su doživel i Ramak­rišna i drugi koji konačno viđenje postižu u samadhiju. R azumevanje tog jedinstva jeste cilj h induske mudrosti . S one strane odvratnosti i žudnje leže jedinstvo i podu­daranje svih vrsta suprotnosti u jednom, transcendentnom izvoru. R ođenje, ljubav, radost, prijateljstvo, lepota, gnev, bolest, bol, strah i smrt imaju svoja posebna mesta u sta lnoj i sveopštoj evoluciji osnovne stvarnosti .

Zbi rka himni Rig veda sadrži najranije poznate pojedi­nosti o bogovima arijskih osvajača koji su oko 1700. pre n .e . pokori l i d revnu civil izaciju doline reke I nda. Vrh­ovno božanstvo bio im je I ndra, bog oluje. Indrino oružje b io je grom, a u bitku je išao n a zlatnim bojnim kolima koja su vukla dva riđana. Kao puramdara, "razoritelj utvr­da", poklonio je nomadskim Arijcima pobedu nad kultivi­sanim zemljodelcima koji su živel i u gradovima I-Iarapi i Mohenđo-Daru. Civilizacija dol ine I nda proširila se n a oblast mnogo veću od Egipta i l i Sumera i , po svemu sudeći , dostigla vrhunac oko 2500. pre n.e . I pored dokaza o trgovačkim vezama s Mesopotarnijom, gradove dol ine I nda odlikuje mnogo razvijenija arh itektura, kao i upadlji­vo odsustvo hramova. U Mohenđo-Daru naročito se isti­cal a javna zgrada u kojoj se na lazio b azen za kupanje sa odajama. Ona nagoveštava kasnij a sveta kupal išta u I ndiji na kakva nai lazimo duž svetih reka i u okviru hramovni h sklopova. "Na mestima bez spremišta z a vodu" , piše u jed­nom h induskom tekstu n ovijeg datuma, "bogovi nisu pri­sutni " . Dva glavna kulta u doli n i I nda bila su obožavanje fal usa i prinošenje žrtve majci boginj i , praroditeljki Kal i . Pored fal usnog lingama, fragmenti koje su iskopali arhe­olozi i koji n avešćuju druge Šivine atribute, prikazuju ga kao kosrničkog plesača i trol ikog jogina . Tih nekol iko

Rečn i k svetske mitologije 89

ostataka ukazuju na opčinjujuću neprekidnost. mitološke tradicije duge punih četiri h i ljade godina . Možda je do oživljavanja starih verovanja došlo tokom docnijeg potis­kivanja vedskih božanstava koja su poštoval i arijsk i osvajači, što je dove lo do trijumfa Višnua, Š ive i Devi , boginje majke, nad Indrom, Brahmom i njihovim rođa­cIma.

Još uvek se malo zna o razdoblju posle pada civil izacije dol ine I nda. Arheološki podaci o sledećoj fazi gradskog života potiču tek iz 1 000. pre n.e . Scena se premešta u dol inu reke Ganga, gde se naseobine s bedemima pojav­ljuju na plodnim priobalnim čistinama usred gustih džungli k oje su tada p rekrivale severne ravnice. Tamo p ronađene rukotvorine otkrivaju nam razvijeno društvo, a od 400. p re n .e . nailazimo n a ostatke budističkih hramova i stupa, p ogrebnih spomenika u koj ima se obično na lazi la B udina rel ikvija. Postojale su četiri kaste: brahmini. sveštenici, ks":alrije, ratnici , vaJ�Yl/e, seljaci, i šudre, robovi i l i sluge, kasta koju je verovatno sačinjavalo lokalno nearijsko sta­n ovništvo. Toj p oslednjoj kasti vremenom su p ridodati i nedodirljivi , baš kao što su i njihovi južni susedi preobra­žen i u demone h induizma.

I ndra je potisnut u drugi p lan . On je podređen trojstvu koje čine tvorac B rahma, održavatelj Višnu i razoritelj Š iva. Brahmi, koji je u početku bio zamišljen kao perso­n i fi kacija Brahmana, transcendentnog i imanentnog apso­l uta, uvek je nedostaja la mitološka zaokruženost. On p redstavlja pozitivni vid životnog toka u vaseljen i , i n ikada nije prikazivan kako uništava ono što je stvorio . D uhovno usredsređenje koje je zapostavljalo zagonetnu i o nespoko­javajuću stranu stvaranja ostavi lo je tako prostora za uspon Višnua i Š ive, kao božanstava koja su obuhvatala rođenje, život i smrt. Brahma n am, međutim, pruža vre­mensku skalu svemira po kojoj se indijska bitno razl ikuje od ostalih svetskih mitologija . I ako se svetski ciklusi u h induizmu dele n a četiri juge, i l i doba, slično grčko-rim­skim razdoblji ma zlata, srebra, bronze i gvožđa, j uge slede

J

Page 47: Recnik Svetske Mitologije

90 .I I I� I II I i sr� d l lja Azija

jedna d rugu u n a izgled beskonačnom protoku vremena. Toč<l k r ( lJanja i umiranja - reinkarnacija - obuhvata poje­din '(1 , vrstu, društveni poredak, p lanetu, bogove i svemir. To jc vrcmenska skala same prirode. Procesi p romene i p r ' in < lkc heskrajn i su, nepovratni i nezaustavni . Ciklus iz­vi r<l n j a , sazrevanja, razgradnje i ponovnog izviranja iz p rvob i tne supstance toliko je gorostasan da ga čovečan­stvo nc može pojmiti . Čak je i I ndra jedva shvatio istinu kada mu jednom pri l ikom Šiva i Višnu rekoše kako je ra­nijc već postoja lo mnoštvo I ndri . Sama ta božanstva vra­ćaju se iznova u svakom sporom ciklusu kako bi ponovi la svoja mitološka dela . U svom veprovskom avataru, noseći boginju zemlje koju je izbavio iz dubokih voda, Višnu primećuje : "Svaki put kada te nosim ovuda . , , "

Indijsko raču nanje vremena predstavlja vežbu u do­davanju nula . ledna ka/pa, Brahmin dan i noć, iznosi 8 640 000 000 ljudskih godina i obuhvata dve hi ljade svetskih ci klusa. Na koncu stotinu Brahminih godina, koje čine Brahmini dani i noći , dolazi do potpune razgradnje sveta, i pre nego što istekne jedno Brahmino stoleće mirovanja, univerzalni cik lus može ponovo početi, ili pak može doći do konačnog kraja stvorenog sveta. Zabrinutost zbog ove kosmičke neizvesnosti nešto je ublažena znanjem da do nje ima još otpri l ike 31 000 000 000 000 godina . Do pot­puno drukčijeg viđenja sveta došao je anglikanski duhov­nik iz XVI I veka Džems Ašer (James Usher) , nadbiskup iz Armaga, koji je na osnovu materijala iz Starog zaveta izračunao da je svet stvoren 4004. pre n .e. Godine 1642. Dr Lajtfut (Lightfoot), vicekancelar Kembričkog univer­ziteta, "usavršio" je tu tehniku datovanja i objavio da je Bog stvorio svet 23 . oktobra 4004. pre n .e . , u devet časova izjutra - pravo vreme za početak radnog dana. Mada su njihovi proračun i odavno odbačeni , pretpostavka na kojoj se zasnivaju obeležava i današnje mišljenje n a Zapadu, koje događaje p osmatra kao jedinstvene, neponovljive pOJ ave.

Rečl l ik svetske;: mitologije 91

Sa beskrajnošću vre mena u indijskoj mi tologij i p ovezan je i pojam maje, možda najsloženiji i naj tcmeljniji od svih pojmova. Naša reč "mađija " (eng\ . magic) ima dodi rnih tača ka s nj im i prenosi dosta od njegovog značenja . Maja može da označava vark u proizvedenu natprirodnim delo­vanjem. U IX veku, Šankara - kojeg su jedn i smatrali Šivinim utelovljenjem, a drugi izuzetno znača.in im uči te­ljem i svecem - tvrdio je da je vidljivi k osmos maja, opsena nametnuta neuništivoj duši, divi, preko nepročišćenih čul a i neprosvetljenog uma. I pak, maja je i rodilačka s i la un utar prvobi tne supstance. Ona uobl ičava bezbrojne forme stvo­renog sveta i održava postojanje bogova, svetaca i ljudi. Taj stav odslikava popularna metafora zmije i uŽeta. Ne poznajući prirodu užeta koje leži na zemlji ; čovek veruje da vidi zmiju. Glavni cilj h induizma jeste da razotkrije jednost unutar maj ine igre.

B uda, "prosvetljeni" , bukvalno se "probudio" iz snoli­kog procesa maje. Iščupao se iz mreže varljivog iskustva, neprestanog kruženja bića, samsare, a njegovo naučavanje i delovanje nisu bi l i n išta drugo do pokazivanje pravoga p uta. Gautama Sidarta (oko 563-479 pre n .e . ) , severno­indijski princ koji je postao Buda, živeo je u vreme kada su ljudi pažnju sve više usmeravali ka svom unutarnjem biću. Prema jednom cej lonskom predanju, Buda je shvatio da se njegovo prosvetljenje ne može izraziti rečima, ali ga je B rahma ubedio da poduči one malobrojne sposobne da ga slede.

Drugi izvor pripoveda o preprekama na koje je Buda naišao kada je pokušao da prenese svoju viziju šuniate, univerzalne praznine . Uvidevši da se ljudi p laše, on je svoju dublju poruku preneo /Jagama, zmijodusima koji su u drugom stoleću u svoje tajne uputil i Nagarđunu, fi lozofa mahaj anskog budizma. Mada je B uda - kao i Lao Ce, osnivač kineskog taoizma - znao da se njegovo iskustvo ne može na pravi način objasniti rečima i premda je n amerno ograničavao l ikovne prikaze svoga života i delanja, razvila se zamršena mitologija , koja se u Indiji na kraju stopi l a s

Page 48: Recnik Svetske Mitologije

92 J I Ižl l ; ' i s rednja Azija

hinduizmom, dok je drugde nastavila da se razvija i utiče na osta le tradicije. Preobraćenje kralja Ašoke u budizam u I I I veku p re n .e . predstavlja azijski pandan priklanjanju cara Konstantina hrišćanstvu šest stoleća docnije u Evropi . Tn j e b i o početak dotad neviđene verske aktivnosti kojom sc budizam raširio prvo do srednje Azije , potom do Kine, Koreje i Japana, a onda i do južne I ndije, Cejlona i jugo­istočne Azije.

Buda, međutim, nije bio sam na svom putu u unu­trašnjost vlasti tog bića. Godine 526 pre n .e . umro je Maha­vira, poslednji od dvadeset četvorice đainskih tirthankara, ,. tvoraca gaza" . Danas u I ndiji živi još samo dva mil iona daina, a l i oni i dalje podržavaju izuzetno strogu grupu asketa - kako muškaraca tako i žena - u središtu toga drevnog kulta. Ta grupa isposnika možda je ostatak iz dalekih prearijskih vremena . Tirthankara je moćniji od bogova i ne dotiču ga beskrajne promene večnog kosmič­kog poretka. Obitavajući bl izu krune svemira, tirthal1kare su dostojanstveno odaljene i od nebeskih i od zemaljskih događaja . Pošto đaine ne pretpostavljaju ni boga tvorca ni stvaranje, jedini cilj t ih asketski h bića jeste da označe krajnje odredište, nadzemaljsku ravan gde oslobođene duše plutaju u beskrajnom znanju i b laženstvu. Kolosalni kip Gomatešvare, na grani tnom uzvišenju Sravana Bc1goli , u Misori , savršeno sažima kajotsaJgu, đainsko odbacivanje te la . Nagost svetaca digambarfi, "nebom zaodenutih" , predstavlja stav asketskog natčoveka, čija je svest usidrena u misl ima što nadilaze ljudske i božanske brige.

U đain izmu vaseljena se prikazuje kao džinovsko ljud­sko obličje, muško ili žensko - kosmološki dijagrami uvek su i b i l i predmet si lnog n agađanja. Shvatajući vreme kao večno, đaini čak uspevaju da h induističkom i budističkom zanimanju za cikluse zbivanja daju notu užurbanosti . Pre­arijski koren i đain izma verovatno se otkrivaju u dvojnoj pri rodi đainskog svemira, jer sama materija sadrži karmu, grehovni pokretač ponovnog rađanja koj i prlja nemate­rija lnu dušu. Đainski isposnik nosi metlu kojom čisti put

Rt:č l l i k s,"et ske mitologije 93

pred sobom - da mu stopala ne bi zgnječila sićušna stvo­renja koja mu se nađu na tom putu i tako na sebe navukla još veću obogaljenost. Obred saIJekhana, i l i post do smrti , omiljeni je način konačnog povlačenja iz sveta među usavršenim asketama. Možda je đaina bio i Kalanos, sve­tac koji se spalio na lomači u Susi pred zbunjenim voj­nicima Aleksandra Makedonskog.

U opreci tom drastičnom odbacivanju života stajao je tantrički budizam i hinduizam, pokret koji je vrhunio na početku prvog milenijuma i čiji su trajn i spomenici hra­movi u Kađurahu i Bubanešvaru. U tim bogomoljama, sa upečatlj ivim erotskim vajarstvom i kipovima ljubavnika u zanosu maithune, "dvojednosti ", Hindusi su u b iološkim impulsima traži l i jedinstvo s prvobitnom supstancom. Ob­redi su smišljani kako bi omogućil i kontemplaciju o božan­skom bez ikakvog odbacivanja maje. U telesnom spajanju vernici bi trenutno iskusi l i nedvojstvo, brisanje svih raz­l ika . To je u tibetskom budizmu bilo poznato kao lab-jum. Mistično spajanje suprotnosti , muškog i ženskog principa, suparn ičkih a l i u isto vreme i saradničkih si la - kao što su Šiva i njegova družbenica , šakti - označavalo je povratak boginje majke , Devi, i početak njenog sadašnjeg uspona. Ipak, strogi simbol kamenog fal usa retko je napuštao bezbednost svog položaja u utrobi zemlje . Najsvetija pred­stava o h induskom hramu ostao je lingam u garbhaghri, "materičnoj kući" , malenoj odaji u samom središtu građe­vine. U tom svetilištu sagrađenom ljudskom rukom i mrač­nom poput planinske pećine pojedinac se može duhovno ponovo roditi ako shvati neuslovijenu prirodu prvobitne supstance . U Indiji , naime, veoma je ogran ičeno zajed­n ičko učestvovanje u obredima.

Obožavajući Devi , Ramakrišna je, zajedno s jednom kaluđericom, prošao tantrika-sadhanu, a putnici pripove­daju da su sve do početka ovoga stoleća primetni bili osta­ci hramovne p rostitucije. M ajka Kal i , međutim, ne skriva svoju tamniju stranu od sopstvenih poklonika. Kao i Šiva i Višnu, ona ima više atributa - stvaranje, održavanje i raz-

Page 49: Recnik Svetske Mitologije

94 .I l ll. 1 1i l i srednja Azija

gradn ju sveta. K ada je Ramakrišnu neki učen ik upitao zašto Majka Kal i održava svet takvim kakav je , ovaj mu od .ovor i : "To joj je volja . Ona žel i da se i dalje igra svojim stvore n j ima."

r ndija je sveta zemlja za j užnu, srednju i istočnu Aziju. D u hovna previranja I ndije nisu iznedril a samo jevanđe­l izam budističke vere već i duboki upliv koji je h induizam i mao na narode u jugoistočnoj Azij i , o čemu danas svedoči na jzname nitiji spomenik u tom delu sveta, Ankor Vat u Kambodži. I ndijska mitologija najviše je uticala na zemlje koje se neposredno gran iče sa I ndijom - Cejlon i Tibet. Za potonji razvoj b udizma u tim zemljama, kao proces pri ­I Clgodavan ja dvcma zascbnim tradicijama domaćeg vero­vCln j a , može se reći da je otpočco tek kada je budizam potpuno iščezao u I ndij i . Sa ožiVljavanjem hinduizma na početkU drugog milenijumCI, sledbenici Bude u Tibetu i na Cej l onu počeli su po svojoj volji da tumače svete spise.

Legenda kaže: da je Buda u tri maha posetio Cejlon . .Tednom se popeo na Adamov vrh, ostavivši tamo otiske stopala . Zajedno sa ostatkom Budinog levog očnjaka, uvezenog u V veku, otisak Budinog stopala i dalje pred­stavlja magnet za hodočasn ike i moćan simbol narodnog verovanja da je Cej lon dhammadipa, ostrvo koje čuva isti nsko Budino učenje . .Toš pre nego što je kralj Ašoka pohval io budističku religiju D evanampiji Tisi, kralju Tam­bapanija (Cej lona) , postojale su podele unutar kal uđerske zajednice , sanghe. Iz tih doktrinarnih razl ika, kao i iz pro­mena u stavu prema manastirskom životu, rodio se novi pokret u okviru budizma, koji j e na kraju postao poznat kao mahajana ( "vel iko vozi lo" ) . Naglasak na samilosti i ideal bodisatve, i l i budućeg B ude , spasiteljske l ičnosti koja asocira na hrišćanstvo, predstavljaju suprotnost duhovnoj mudrosti koja se toliko een i la u ranijoj tradiciji , od tada poznatoj kao hjnajan8 ("malo vozilo"). I dok se narod Cej lona priklonio monaški m ciljevima h inajane, koja po­tiče neposredno od Anande , jednog od Budinih glavnih

R.:čni k sve t s ke mitologije 95

učenika , preobraćenje Tibetanaca u budizam vezano je za mahajansko učenje .

Možda se razvijenijom ikonogra fijom ,.vel ikih kola" može objasniti odgovarajuća snaga tibe tskog mita. I l i je toj snazi možda doprinela sama geografija Tibeta. Daleko od bujnog Cejlona na laze se snežni vrhovi tibe tskih p lanina, gde ledeni vetrovi i o luje donose zrnevlje grada dovoljno teško da ubije čoveka . Razaranje je Tibetaneima oduvek bilo b l isko. Oni p rikazuju Jamu kao oličenje zatorništva, čudovište koje smrtonosnim stiskom mrvi toča k života. Mada se kralj Stron-btsan-sgam-po (umro 650) smatra prvim budističkim vladarom, sve do kraja prvog mileni­juma uvezen a rel igija n ije uspela da istisne bon, tibetski obl ik stare animističko-šamanističke vere koja je svojevre­meno bi la rasprostranjena ne samo u Sibiru već i u ee loj srednjoj i severoistočnoj Aziji . O vrednostima indijskog i kineskog oblika budizma raspravljalo se 792. u Lasi, pri čemu je prednost data indijskoj varijanti , al i sve do 1 042. nijedan vodeći indijski učitelj nije posetio Tibet. Tada je Atisa , koji je prethodno putovao čak do Sumatre na poziv njenog budističkog vladara, stigao u Tibet i tamo izložio budističko uče nje, produživši zatim za Cej lon . Tokom mongolskog osvajanja Kine ( 1279-1 368), Tibetanci su no­madske zavojevače priklonil i sopstvenom obl iku budizma, a uticaj l ama u Nebeskom carstvu bio je toliki da je 1 322, kada je i za kovani novac bivalo sve manje bakra, za hram kod Pekinga izliven B udin kip od tog metCI la težak tri stotine tona. Ubrzo posle tog razdoblja, oni su pojam rein karnacije primeni l i na sledbu glavnih kaluđera. Vero­valo se da se bodisatva Avalokitešvara ponovo rađa u oso­bi svakog narednog dalaj-lame : četrnaesti u nizu dalaj-la­ma živi danas kao prognanik u I ndij i . Do početka . XX veka ta i deja se raširi l a po svim manastirima u Tibetu, tako da se brojn e starešine manastira smatraju ute lovlje­nj ima njihovih prethodnika.

Page 50: Recnik Svetske Mitologije

96 .l I lŽ I IH i srednja A.zija

I pa k , la ički svetac ostaje najznačajnij i l ik u istočnoj i srcdn joj Azij i . Njemu je sve sveto. Prema jednoj hinduis­tičkoj I c

.ge ndi , neki asketa spavao je nogu položenih na

l inge l lll , Š ivin simbol. To svetogrđe primeti jedan brahmin i strogo u k ori isposnika. Ovaj reče da mu je žao i zamoli b rahmina da mu spusti noge sa l ingama. Razljućen, brah­min ga šakama steže oko članaka, ali kud god bi mu pome­rio nog!.) , l i ngam bi poskočio sa zemlje. Tada se brahmin , p u n poštovanja, pokloni svecu n a počinku i produži put.

Agni

Jedan od tri glavna boga u Rig ved/ Oličavao je vatru i na lazio se u središtu drevnog bogočašća. Ognjeni oltar gle­dao je na istok , tamo gde se rađa sunce i sve uvek iznova počinje . Donoseći besmrtnost i uklanjajući greh posle smrti, Agni je posredovao između bogova i ljudi .

Boga vatre, rođenog iz lotosa koji je stvorio Brahma, prikazival i su crvenog, sa dva l ica i sedam jezi k a kojima je l izao maslo korišćeno pri prinošenju žrtve. Kada se u Mahabharali, epu s početka prvog milenij uma, Agni iscrpi pojevši suviše prinetih darova, on, uz Krišninu i Arđuninu pomoć i prkoseći I ndri, obnavlja snagu proždirući šumu Kandavu. Agnija, koj i više n ije predmet posebnog kulta, danas zazivaju hinduski ljubavnici, kao i muškarci radi veće muževnosti .

Amitaba

Bodisatva " beskrajne svetlosti ", koji predstavlja prvo­bitnog, samoopstojnog Budu. Kao pojavni obl ik najdublje suštine šestorice "meditirajućih Buda" , izn ikao je iz lotosa i sta lno pomaže slabima i grešnima. Amitaba se zavetovao da će se odreći sopstvenog spasenja ukoliko ne dobije moć zahvaljujući kojoj bi se svako b iće koje mu se obrati za pomoć čim umre ponovo rađalo u čistoj zemlji , zapadnom raju . Sve što se od onih što streme svetosti traži jeste obo­žavanje Amitabe ili izgovaranje svete formule njegovog

Rečl li k s,'el ske mitologije 97

imena. Tako su bezbrojna pokolenja umirala sa imenom bodisatve "neizmernog prosvctljujućeg sjaja" na usnama. Ta duhovna "prečica" p rivlači la je kineske budiste , koje je sa Amitaborn - pod imenom Amitofo - prvi put uyoznao Či Čijen (oko 230) , pola Indus, pola Skit. Č:i Cijen je ostavio značajan trag u Kin i : vladar države Vu proizveo ga je u po-šiha, "učenjaka vel i kog znanja", i na ložio mu da prestolonaslednika podučava moralu. Amitaba, prauzor samilosti, postao je u Kin i i Japanu lak, ugodan i omiljen put spasenja za mahajanske b udiste. Samotnjački napori, asketizam, čak i dobra dela, iščezavaju pred obećanjem neograničene mi losti . Svako biće koje se ponovo rodi u čistoj zemlji može spokojno da očekuje lotosov presto.

A mri ta

D oslovno znači " nemrtva" . Voda života u h induističkoj mitologiji . Izbavljena je pri l ikom penušanja okeana, kada je demon Rahu uspeo da p op ije jedan gutljaj, što natera Višll Ua da mu odrubi glavu kako bi ga sprečio da stekne potpunu nesavladivost. Taj odsečeni deo besmrtnosti , od­vratan, s rogovima, izbuljenim očima i oblapornom gubi­com, prihvaćen je kao amaj l ija , zaštita od loših u ticaja, a u h induističkim h ramovima može se videti u ulozi s l ičnoj onoj koju na zapadnim građevinama igraju groteskne ljud­ske i l i životinjske figure. Prema legendi o Kirtimuki , ,J icu slave" , Šiva je ubedio l avoglavog demona da se h rani sop­stvenim mesom, što je ovaj i činio sve dok jedući samoga sebe n ije stigao do donje usne.

Verovatno istovetna sa samom, Indrinim omiljen im pi­ćem, amrita predstavlja odjek običaja koji zacelo prethode arijskom osvajanju . Soma, sok mlečikaste puzavicc , pripre­mana je vrenjem kao piće za bogove i brahmine. U Indiji se sunčeva nesmiljena vre l ina smatrala smrtonosnom si­lom, dok je Soma - luna, donosnica rose i upraviteljka vo­da - p reuze la u logu izvora života. "Pili smo somu", pripo­veda se u Vedama, "obesmrti l i se, ušli u svetlost, spozna l i

Page 51: Recnik Svetske Mitologije

98 J I I�. l liI i srednja Azija

bogove . " Njena moć da razgal i podseća nas na ulogu opojn ih sredstava u drevnim rel igijama.

A nanta

vetska zmija u h induističkoj mitologij i . Tokom Brahmine noći , razdoblja mirovanja svemira, Višnu spava na uvojima golemog zmijca, Šeše, poznatog kao Ananta, "beskrajni ", čije se h i ljade glava poput baldah ina uzdižu nad usnulim božanstvom. Antropomorfni bog, zmijski prstenovi koji mu sl uže kao postelja i vode na koj ima beskonačna zmija pluta predstavljaju, naravno, razl ičita ispoljavanja prvo­bitne suštine.

Kao Balarama, pol ubrat Krišnin, Ananta uzima ljudsko obličje , mada tom junaku pred kraj legende, dok utonuo u misli sedi pod drvetom na obali okeana, zmija ispuzi iz usta i raste lovijuje ga . Vrativši se vodenim dubinama, Ananta bljuje otrovnu vatru koja n a kraju svake ka/pe uništava stvoren i svet. Bogovi i demoni, među kojima je nekada vladalo privremeno primirje, upotrebiše svetsku zmiju kao uže, obmotavši je oko planine Mandare i zapenušavši tako okean kako b i dobi l i e l iksir besmrtnosti, amritu .

Asure

U Rig vedi, reč asura odnosi se na vrhovnog duha i znači "duhovni, božanski ". Pandan asuri bio je Ahura Mazda, drevno persijsko božanstvo. Docnije je ta reč p restala da označava jednog određenog boga i stekla potpuno sup­rotno značenje - "protivbog" i l i "demon". Asure su po­tekle od Prađapatija, "pretka", poj avnog obl ika Indre, Some i drugih zemaljskih božanstava. Obitavališta su im pećine planine Sumeru i okeanske dubine . Bogovi i asure međusobno se dopunjuju. Nijedan od tih suparničkih ta­bora, zarobljen ih n izom večitih međusobnih ratova, ni­kada ne postiže potpunu pobedu pošto b i uništenje jedne strane drugu učin i lo suvišnom.

RCČl l i k s\ctske mitologije 99

Avalokitešvara

B udistički uzor sami losti i sažaljen ja . Kada je Avalokite­švara stekao najvišu svest, odlučio jc da ne pređe u n ir­vanu već se zakleo da će ostati da pomogne nesrećnicima. I spunjen je kamnom, saosećanjem za patnje živih , koje stalno pokušava da privede prosvetljenju. To je maha­janski ideal bodisatve, kao suprotnost h inajanskom cilju , arhalu, kaluđeru koji je stekao najviše znanje. Nakon što je Cejlon usvojio monašku tradiciju hinajane - tegobnog i samotnog p uta isposnika - u I ndiji se razvi la složena i konografija mahajanskih bodisatvi . Kada j e oko 400. ki­neski hodočasnik Fa-Sjen posetio glavne budističke hra­move u dol in i Ganga, prisustvovao je javnim svetkovina­ma tokom kojih su se Avalokitešvara i drugi sveci slavil i kao polubogovi . Zajedno sa B udinim kipovima, pronošen i su gradskim ul icama na brižljivo ukrašenim kolima, koja su prati l i pevači , muzičari i kaluđeri . Kao i hramovna kola h induističkih božanstava, ta vozila dostizala su visinu od pet spratova, ne nadgofl1.j avajući jedino najvažnije zgrade i gradske kapije.

A valokitešvara je prikazivan kao lep mladić s lotosovim cvetom u l evoj ruci . Cesto je u kosi nosio sliku Amitabe, bodisatve koji je u mahajanskom budizmu praktično za­menio Šakjamunija, istorijskog Budu. Kinezi su negde pre X veka preobrazi l i A valokitešvaru u boginju samilosti . Družbenica A valokitešvarina bi la je Tara, takođe poznata kao pandaravasilli, "u belo odenuta" , atribut koji odlikuje i Kvan .Tin , kineskog Avalokitešvaru u ženskom vidu.

U Tibetu Avalokitešvara je imao sreću da postane nacionalno božanstvo. Tu se on i danas utelovljuje u osobi dalaj-lame, kaluđera najvišeg ranga. Kada dalaj-lama um­re , Avalokitešvarin duh prelazi u, neko novorođenče, koje sc pronalazi i donosi u tibetski hram. A valokitešvara, me­đutim, ima božansku moć da uzima obličja po sopstve­nom nahođenju. U njegove pojavne obli ke spadaju i spo­doba s jedanaest glava i h i ljadu ruku, mitski oblak i razno­razne životinje i ljudi .

Page 52: Recnik Svetske Mitologije

1 00 J l Iž l lil i srednja Azija

Brahma

Mada se Brahma smatra jednim od članova hinduističkog trojstva , njegove su tvoračke moći 12reuzela druga dva člana te trijade - Višnu, održavatelj, i Siva, uništi telj - kao i božanska majka. B rahma je crven i četvoroglav. Prvo­bitno je imao pet glava, ali je jednu sagorela vatra iz Šivi nog trećeg oka zbog Brahminih neljubaznih reči . tj svoj im četirma rukama Brahma drži žezlo i l i brojanicu, l uk , posudu za mi lodarje i rukopis Rig vede. Jedan kasniji mit prikazuje ga kako, zajedno s drugim članovima hindu­ističkog panteona, okupljen im radi poklonjenja ženskom principu, daruje vrhovnoj boginji zdelu prosjaka isposni ka i čarobnu mudrost svetih spisa.

O Brahmi se govori u jednoj legendi o stvaranju sveta. Prvobitna suština . ili neuslovi jena, samoopstojna supstan­ca, Brahman, stv�rio je kosl�ičke vode i u njih položio seme, koje je postalo zl atno jaje, hiranja-garbha, iz kojeg se on sam rodio kao Brahma, tvorac vaseljene. To prvo biće bio je Puruša, kosmički čovek, što je jedno od Brah­minih imena. Prema drugoj legendi, Brahma je izronio na lotosovom cvetu iz Višnuovog pupka, u prisustvu Višnu­ove družbenice Lakšmi, boginje lotosa, koja 01 ičava obi lje i sreću. Njegovoj strasti prema sopstvenoj prelepoj tal1-kovitoj kćeri dugujemo rođenje čovečanstva. Tu je reč o Brahminom rodoskvrnom odnosu sa božanskom Va k, "izgovorenom Rečju", ,.mi lozvučnom kravom što donosi mleko i vodu", i l i s .. majkom Veda" . Vak predstavlja govor i prirodne si le - ona je, u izvesnom smislu, maja. Lavica Vak pojavljuje se u društvu čoveka kao simbolični ukras oko osnove hinduističkog hrama. Gusan, ili hamsa, B rahmino vozilo , vahana, predstavlja proširenje tog mita, zato što je i me ptice povezano sa osnovnim zvukom sve­mira : dahom. Tvrdi se da udah stvara zvuk ham, a izdah sa. To su vežbe disanja jogina i dah života. I u hramovnoj arhitekturi jedan od motiva koji se ponavljaju jeste hamsa, par gusana, često p rikazan ih po jedan sa svake strane lotosa, simbola znanja.

Rečnik s,"etske mitologije 101

Mit O poreklu l ingama završava se tako što Šiva razre­šava sukob između Brahme i Višnua oko toga ko je tvorac svemira . Nj ihovu prepirku prekida plamenom ukrašen l ingam koji se izdiže nad njima iz dubina kosmičkog oke­ana. Brahma, gusan , i Višnu, vepar, odlučuju da ispitaju stvar. Vinuvši se uvis, gusan se prenerazi videvši kako se kosmički falus raspada i ugledavši u pećinolikom sveti lištu skrivenog tvorca, Sivu, najvišu silu svemira.

B ud a

Gautama Sidarta (oko 563-479. pre n .e . ) , severnoindijski princ koji je postao Buda, "prosvetljeni" , zahtevao je od svojih sledbenika da se povuku iz svetovnog života. Halja budističkih monaha, šafranove boje, bi la je obeležje koj im su oni običnim ljudima saopštavali svoju odluku da se odaIje od njihove patnje i napora. Boja tog ruha bi la je ista ona koja se koristi la za odevanje osuđenika na dan pogub­ljenja . Podložni p onovnom rađanju zbog sopstva i pozna­jući dukkhu, tegobnost življenja, "zamorenost svetom", oni su teži l i nirvani, nerođenosti, konačnom izbavljenju od karmičkog ropstva. Od poklonika se n ije traži lo ništa ma­nje od utrnuća sopstvenog ega, sloboda od odvratnosti i žudnje.

Mada postoje upečatljive paralele između priča o živo­tima đainskog spasitelja Paršve i Bude, što možda ukazuje na neprekinuto postojanje prearijske verske tradicije , Sidarta je počeo kao h induist, a njegova vlastita potraga za mudrošću bi la je u osnovi nov pristup starom p roblemu izbavljenja, mok§c. Buda je naišao na poteškoće pokušavši da svoje novo znanje o ropstvu pojedinačnog p ostojanja prenese drugima. Te teškoće proizlazi le su iz protivrečnog položaja u kojem se , Buda, kao učitelj, našao. Samo je on razumeo prosvetljenje jer je ono predstavljalo unutrašnje iskustvo, ali B uda je i drugima hteo da pokaže put ka samoispunjenju. To iskustvo, međutim, bilo je neiskazivo. Možda se tom smetnjom u saobraćanju može objasniti Bu­dina nesklonost da odobri l ikovno p rikazivanje sop-

Page 53: Recnik Svetske Mitologije

1 02 .J 1 I�, I I f 1 i srednja Azija

stve nog života i delanja. Umesto toga, pretpostavljalo se da p razna stolica, otisak stopala i l i točak ukazuju n a put koji jl; on otkrio i propovedao. Nasuprot drugim velikim učitelj ima sveta - Zaratustri , Konfučiju , I susu i Muhamedu - Buda j l; bio poznat kao Šakjamuni, "tihi mudrac iz p le­mena �ak.ia" . Uloga sangh e, monaške zajednice, bi la je da delu jl; kao trajan duhovni putokaz svetovnjacima, koje su sva kodnl;vno na pravi put podsećali kaluđeri prosjaci, bhikkhui. I danas je na Cejlonu i u Tajlandu uobičajeno da m\;·tdi ljudi za kratko pristupe svetim redovima. Budino učenje , međutim - baš kao što je, kako se tvrdi , on sam predvideo - postalo je tokom vekova organizovana rel igija i razvi lo karakterističnu mitologiju, dok se u svojoj posled­njoj fazi u I ndiji budizam stopio s h induizmom.

B uda je imao mnoštvo ranij ih života, koji su opisani u Da/ah Ovde ćemo se baviti samo glavnim predanjima ve­zanim za život istorijskog osn ivača budističke vere . B uda nije n ikad poricao hinduistički panteon. Naprotiv, pre no što se ovaplotio kao Gautama Sidarta, živeo je u nebes­kom carstvu, gde je bogove podučavao zakonima. "Uisti­nu, kaluđeri ", reče Buda jednom pril ikom, "bio sam I ndra, gospodar bogova, trideset šest puta, a stotinama p uta bio sam ovozemaljski vladar. " Kako se pribl ižavao tre nutak njegovog rođenja kao B ude, počeše se dešavati zemljotresi i razna čudesa, ta drevna znamenja značajnih događaja . U gradu Kapilavastuu, tamo gde je današnja indijsko-nepal­ska granica, njegova zemaljska majka, kraljica Maja, doži­ve čudesno začeće. Usnu budućeg Budu kako joj si lazi u utrobu u obličju belog slona. Taj san i s njim povezana prirodna znamenja tumači la su šezdeset četiri brahmina. Oni predvideše rođenje s ina koji će postati i l i vladar sveta i l i njegov spasite l.i . Kada je došlo vreme, kraljica Maja otide u obl ižnji šumarak Lumbin i , gde rodi čudesno dete koje joj izađe iz desne slabine ne nanevši joj pri tom n i najmanji bol . Primivši mladoga princa, Brahma i drugi bo­govi ustanoviše da je obdaren govorom, a na zemlji se iza svakog njegovog koraka pojavIjivaše lotos. Odmah su ro-

Rečni k svet ske mitologije 1 03

đeni i Jašodara Devi, njegova žena; Kantaka, konj na ko­jem je Buda napustio palatu u potrazi za najvišom svešću; Čandaka, vozar njegovih kočija ; Ananda, njegov glavni učenik; i drvo Bo, pod čij im je dugačkim granama Buda doživeo prosvetljenje.

Prema jednoj legendi , kraljica Maja umirala je sedam dana nakon što je na svet donela princa Sidartu. Stekavši najviše zna nje i podstaknut sinovskim poštovanjem, Buda se uspe do neba Trajastrimse i ostade tamo tri meseca propovedajući zakon majci . Ta sutra, i l i narativni spis, postala je veoma omiljena u Kini, gde su se budistički mi­sionari suočavali sa civilizacijom koja je mnogo polagala na poštovanje predaka. Rel igiju pojedinačnog spasenja trebalo je tamo pri lagoditi društvu zasnovanom na poro­dičnom i plemenskom skladu kako halja šafranove boje ne bi izgledala sasvim neprimereno.

Imajući na umu proročanstvo da mladi princ neće po­stati veliki vladar već veliki mudrac, ukoliko spozna patnje čovečanstva, kralj Sudodana, njegov otac, učini sve da spreči svak i dodir Sidartin sa spoljašnji m svetom. Dade da se sagradi raskošna palata u kojoj su se mladiću pružala sva moguća zadovoljstva kako bi mu zavarala um. Čak i reči "smrt" i "žalost" behu zabranjene. Sudodana naumi da sina neraskidivo poveže s kraljevstvom tako što će ga oženiti i potom proglasi ti zakonitim naslednikom. Za ženu mu odabraše prelepu Jašodaru, ministarsku kćer, a Si­darta, kao kšatrija, morao je da osvoji njenu ruku dokazu­jući svoju veštinu u mačevanju, pl ivanju i borbi na naro­čitom turniru. S idartin duh, međutim, poče da se komeša. Čuvši vest o rođenju sina, S idarta izgovori dečakovo ime, Rahula, tako da je znači lo "puto", "spona", "prepreka" . Mada je kralj Sudodana preduzeo sve mere opreza, na­redivši da se prestoničke ul ice očiste da blistaju , da se urese cvećem i sa nji h odstrani sve što je neprijatno, poseta dvadesetdevetogodišnjeg Sidarte i Čandake bila je poraz­no iskustvo za prestolonaslednika. Sidarta ugleda tetura­vog starca, povijenog nad štapom, a kasnije spazi i jednog

Page 54: Recnik Svetske Mitologije

1 04 .J l lž l la i m;linja Azija

ne izlečivog bogalja . Ti prizori znatno ga onespokojiše, a l i tek susrL: t s telom pokojnika koje nošahu na spaljivanje probudi u njemu nesmirivo nezadovoljstvo obiljem u ko­jem je do tada živeo. Vedra mirnoća nekog pustinjaka nagovL:st i mu smer kojim treba da ide, te, n apustivši pre­s to, porodicu i potomstvo, on posta asketa lutal ica name­ran da spozn a suštinu stvari . Pošto je šest godina bez­uspešno isprobavao put samomučenja, kaluđer Gautama, kako sc sada zvao, otputova u Gaju i odluči da sedi i medit ira pod smokvinim drvetom sve dok ne okonča pot­ragu. UsleJilo je njegovo prosvetljenje, čime je postao Buda, onaj koji je oslobođen sveopšte svesti o patnji .

Demon Mara napade monaha utonulog u kontem­placiju i nepokre tnog pod drvetom Bo, ali n išta nije moglo da uznemiri usmcrenost l3udinog uma ka jednom cilju. Ni Marine kćeri , vešte u svakoj mađiji žudnje i putenosti, ne mogahu to da pos tignu svoj im mamljenjem. Nije Buda obraćao pažnju ni na pretnje moćno opremljene vojske odurnih demona nakaznog obl i ka . Marino poslednje oruž­je, plameni kolut, pretvori se u cvetni baldahin kada ga ova.j hitnu na Budu. Pet nedelja .je posednik savršenog prosvetljenja, bodhija, meditirao kao zatravljen, dok su mu se otkrivali njegovi pređašnji životi . Tokom pete ne­delje , oluja uzdrma svet, ali Mučalinda, kralj naga, zaštiti B udu svojim zmijskim telom.

Prosvetljen ik se tada suoči sa izborom. Mogao je da uđe u nirvanu - bukvalno, prestanak (nil) duševnih nemi­ra ( vriLI) - nepomućeno stanje najviše svesti. Ili je, pak, privremeno odbaciviši sopstveno izbavljenje, mogao da propoveda zakon. Mara je zagovarao prvi put, a Brahma drugi . Buda na kraju popusti pred usrdnim molbama ve­l ikog boga, koji mu se obraćao u ime svih stvorenja. po­tom poče da p utuje i naučava, osnovavši kaluđerski red i stvorivši okvir za budističko razdoblje indijske civilizaci je . Jednoga dana neko dete požele da mu prinese dar ali ne imaše n išta na ovom svetu. Ono nevino dade Budi go­mi l icu prašine na blagoslov, a ovaj je primi uz osmeh. Za

Rečni k svetske mitologije 1 05

dete se priča da se ponovo rodi lo kao car Ašoka, koji je vladao od 272. do 232. pre n.e. Taj monarh ne samo da je širom svog carstva osnovao nebrojene manastire i izgradio osamdeset hiljada stupa, i l i re l ikvijarnih sveti l išta, već je svoje budističke misionarc slao sve do Siri je i Egipta.

D arma

Drevni hinduistič:ki mudrac, ri.s"i, koji se oženio s trinaest Dakšinih kćeri. Prema Mahabharati, Dakša je izašao iz desnog, a njegova supruga iz levog palca Brahminog. Nji ­h ove brojne ćerke, očito personifikacije vrl ina i verskih obreda, udale su se za Darmu, moralnu dužnost; za Kas­japu, drugog drevnog mudraca i dedu Manua, p rarodi telja čovečanstva; i za Somu, kralja brahmina, čuvara žrtvenih darova. Danna u h induističkoj re l igiji predstavlja učenje o dužnostima i pravima svake pojedinačne kaste u idealnom društvu i , kao takvo, ogledalo je svakog moralnog delanja.

Devi

Velika hinduistička boginja - Mahadevi. Kao Šivinu druž­benicu, poštuju je u raznorazn im oblicima, koji odgovaraju dvama njenim vidovima - dobrohotnosti i jarosti . U svoj im blažim ispoljavanjima ona je Uma, "svetlost" , Gauri , " žuta i l i sjajna", Parvati , " gorjanka", i Đaganmata, "majka sve­ta" . Njeni strahobni vidovi su Durga, "nepristupačna", Kali , " crna", Č:andi , ,.svirepa", i Bairavi, "užasna".

Šiva i Devi smatraju se dvojakim ol ičenjem prvobitne supstance, Brahmana. Kao i Višnu, Š iva nije u neposred­nom dodiru sa opipljivim elementima svemira i mora izrači t i pojavni obl ik , ispoljenu energiju , šakti, koju mit pre dstavlja bi lo kao suprugu bi lo kao ćerku. U hindu­ističkoj ikonografiji , prisustvo šakti. družbenice božanstva, važno je umnogome i zato što ona privlači p oklonika i pomaže mu. Obožavanje Devi dostiglo je vrhunac tokom razdoblja Tantri , počev od V I I veka, kada se smatralo da je izbavljenje moguće postići maitbunom, "dvojednošću" .

Page 55: Recnik Svetske Mitologije

1 00 . I I I?"" i src'dn j;; r\Zij:l

Nr tjS l t H i j i pOlIl a t i p rimc r tog bl iskog zagr lja j a pok loni ka pn;dstav l j r l . medut im, rezbarija n a jednom budističkom spome n i k u u Sančiju iz II veka p . n .e . Razuzdani obredi koji s u Sl' vrši l i radi p lođenja t la rasprostranjeni su, na­ravn o, po ce lom svetu, baš kao što se na tragove obrednog izgovara n ja razvra tn ih reči koj ima se budi uspavana seksua lno-životna ene rgija može n aići i dan-danas u mas-

• nim vicevima i svatovski m doskočicama. U Zlatnoj gral1J' govori se cl zanimljivoj ceremoniji nadvlačenja konopca koju s u izvodil i p ripadnici pojedin ih indonežanskih na­roda k a ko bi p rizval i kišu i obezbedi l i rast useva. Muškarci i žene na lazil i bi se na suprotn im krajevima konopca i , vu kući svako na svoju stranu, pokretima oponašali telesno sjedi njč:lVanje . Izgleda da je pred kraj vedsko& razdoblja postoja lo nekol iko boginja koje su smatrane S ivinim, il i Rudri n im, ženama, dok su druge boginje poštovali pri­padn ici različi t i h k asta u razl iči t im delovima I ndije. Ta raznol ika božanstva na kraju su se stopi la u jednu ve liku boginju , Devi , čije je praizvorište možda bila bogin.ia maj­ka iz civi l izacije dol ine I nda. Kao vrhovno božanstvo, Devi drži "vasionu u materici". Ona "pal i svetiljku mudrosti" i "unosi radost u srce Šive, svoga gospodara" . Tako je u IX veku p isao Šankara, a i danas je božanska majka najveća si la u h induizmu.

Velika boginja najpre se ispolj i l a kao Durga , predivna žutoputa devica ratnica na tigrovim leđima. Njeno čudesno prispeće , svojevrsno izrastanje moći iz zajedničke srdžbe bogova , izazvan o je samovoljom čudovišnog demona Ma­h iše , koji strahovi t im uzdržavanjem i strogim isposničkim životom beše stekao nesavladivu snagu. Bogovi su se pla­ši l i tog ogromnog b ivola, jer n i Višnu ni Šiva nisu mogli da ga pobedc . Čin i lo sc da jedino združena energija svih nebeskih bića , .fakti, može da porazi Mahišu, i tako osam­naestoru ka D urga izađe ovome n a dvoboj . Posle t i tanske

'" Poznalo a nt ropološko delo Džejmsa Džordža Frcjzera (J a Illes George

Frazer. TIJe GoIdelI BOl/gli) iz 1 922 (pnjn. preF.).

R"člli k svetske mitologije 1 07

borbe , ona nadjača i b ika i njegovo oružje, strašn i buz­dovan . Uspon joj potom beše obezbeden . Kad bi se našli u nevolj i , bogovi su Devi predavali sve svoje oružje i moć. Postala je "sveobuhvatna" .

Najstrašnije ispoljavanje te boginje jeste Kali , koju pri­kazuju kako stoji na telu Šive ispruženom na poste lji od lotosa. Odevena u predivno ruho i urešena skupocenim ukrasima, Kal i nosi pojas od odsečen ih ruku i ogrl icu od lobanja. Palaca jezikom, verovatno uživajući u ukusu krvi . I ma četi ri ruke. Jednom levicom steže okrvavljen mač, a u drugoj za kosu drži odsečenu glavu i mlatara njome. Jed­nom desnicom daje blagos lov, a drugom pokazuje poklo­nicima da se nemaju čega bojati . Poprimi la je neumoljivost Rudre i Š ive, kao Bairave. Ipak, u atribute tog oblika božanske majke spadaju i život i smrt. "U tvojim rukama", govorio je Šankara, "nalaze se užitak i bol . Tvoji su senka smrti i el i ksir besmrtnoga života ! "

Dataka

" Priče o rođenju", nj ih pet stotina četrdeset sedam, jesu Budine povesti o njegovim pređašnj im rođenjima kao pti­ce , životinje i čoveka. I zvestan broj t ih priča predbu­dističkog je porekla i na lazi se u indijskim zbirkama poput Panča tan tre. Druge su, pak, nastale izvan južne i srednje Azije. Pamtili su ih i zapisival i Budini sledbenici ubrzo po njegovom prelasku u nirvanu. Za budistu one imaju auto­biogra fski i mora ln i značaj, pošto se pretpostavlja da se osobine i l i situacije onih o kojima se u tim pričama govori mogu barem delimično objasniti njihovim ponašanjem u prethodnim životima, onako kako su oni opisani u Đataki. Kroz sve te priče slavi se i razmatra n i t ponovnog rađanja koja se završava životom i misijom samoga Bude. Podjed­nako se obrađuju i vrline i poroci . Tipična je priča o psu parij i . U njoj se govori o tome kako je B uda jednom uzeo obl i čje psa lutalice i živeo od otpadaka na groblju. Za­hvaljujući svome karakteru, postao je vođa svih pasa l uta­l ica te ga ovi pozvaše da ih odbrani od kraljevog gneva.

Page 56: Recnik Svetske Mitologije

108 .l UŽI liI i srednja Azija

Orma koja se koristila za kral jevske kočije beše ostavljena da leži u · dvorištu palate, a k�ko je noćna kiša omekšala i raskvasila kožne delove opreme, kraljevi psi je rastrgnuše i poždraše . Kada mu dvorjani rekoše da su za to krivi psi lutal ice koj i u dvorište pa late ulaze kroz odvodne kanale, kralj n a redi da se oni potamane. Pas B uda umiri svoje uzbudene sledbenike, a zatim se uputi ka palati . Jedno­st ' lvnim pozivanjem na ist inu, bezgrešni pas parija uspe da neul'.nemi ravan stigne do samoga prestola. Potom ubedi kralja da n ahrani svoj čopor travom i mlaćenicom, na što kraljevi psi ispovraćaše kožne delove orme, dokazavši ta­ko nevinost Budinih sledbenika. Oduševljen tom mud­rošću, kralj naredi da pas parija deli s njim njegovu vlastitu hranu. Ta kode usliši molbu da poštedi živote svih živih stvorenja. Buda je bio poglavica pasa, a kralj je bio Anan­da, njegov gl avni učen ik .

Ganeša Slonoglavi s in Šivin i h induistički pandan Hermesu. Uk­lanja prepreke i udeljuje mudrost. Umilošćava se pre sva­kog važnijeg poduhvata i zaziva na početku knjiga. Danas se u I ndiji često pojavljuje na koricama školskih svezaka.

Ganeša se prikazuje kao nizak, trbušast žutoputi čovek, s četiri ruke i glavom s lona bez jedne kljove. Ponekad se predstavlja na leđima pacova i l i u pratnji te životinje. U jednoj ruci drži školjku, u drugoj kolut, u trećoj toljagu, a u četvrtoj lokvanj . Na Dekanu ima mnogo n jegovih svc­til išta, a l ikovno je predstavljen i u brojnim Š ivinim hra­movima.

Predaja objašnjava Ganešinu slonovsku glavu kao po­sledicu prepirke. Parvati je otišla u kupati lo, rekavši sjnu da stražari na vratima. I zvršavajući nalog, Ganeša ni Sivi ne dopusti da uđe te mu ovaj odrubi glavu. Boginja Par­vati beše toliko p otresena obezglavljivanje m Ganešinim da mu Šiva nađe slonovsku glavu, prvu koja mu je dopala ruku, ne bi li je umirio. Gubitak jedne kljove objašnjava se u priči u kojoj Parašurama, "Rama sa sekirom", posećuje

Rečni k svetske mitologije 109 usnulog Šivu. I tu Ganeša ne dozvoljava ulazak . i Par�šu­rama ga zato povređuje, mada Ganeša d?brovol)no pnn�a udarac po kljovi, videvši da posetilac vitla seklf()(TI kOJ U Šiva b eše poklonio tom avataru.

Gomatešvara

Đainizam je dostigao vrhunac u V veku, a u verskom ži­votu I ndij� ostao je moćna s i la sve do muslimanskih osva­janja sed�m stolcća docnije. Njegov nepovratni pad i .�o­�ačni nestanak predviđali su đainski videoci više od hI lJa� du godina. I me poslednjeg đainskog kaluđera �r�balo ?I da bude Dupasahasuri . U srednjem veku, đal 11 lzam Je i mao vel iki broj sledbenika u južnoj Indij i , gde je na Sra­vana Belgoli 983. podignut Gomatešvarin kip visok se­damnaest metara.

B ahubal i , poznat kao Gomatešvara, bio je s.in Riša�e , prvog đainskog spasitelja, i b rat Baratin . yPredanJe g,?von o borbi braće oko carstva. Borba se zavrsava tako sto Ba­h ubal i , pobedivši , gubi i luzije i prepušta zemaljsko kra­ljevstvo Barati , a sam se povlači u šumu ?a u�.i.n i pokoru. To se, prema legendi, dogodi lo u severnOj In?IJ I , na mestu zvanom Paudanapura. Tu je Bahubali godl11u dana n�­pokolebljivo stajao u samadhUu. Vinova loza. puzala mu .le po nogama i rukama, mravinjaci su mu rash oko . . nogu;ya društvo u samotničkom bdenju pravile su mu zmiJe. Pnca se da je Barata, u nameri da ovekoveči taj neverovatni p odvig - koj im je Bahubali u odbacivanju svetovl:og ž.ivo­ta oponašao njihovog oca - podigao ogromal: kip, visok preko petsto dužina lukova. Toliko je čuvena bI la ta skulp­tura da je čak i Ravana, demonski kralj Cejlona hodo­častio na to mesto.

Kolosaln i vajani lik na S ravana Helgoli možda je po­stavio (�amund�raja, viši ministar kralja Rađamale iz dina­stije Ganga. Čamundaraja je boravio u monaškim hram?­vima na granitnom bregu Čandragiriju kada mu pažnju p rivuče slično uzvišenje, Vindjagiri , nasuprot gradu Sra-

Page 57: Recnik Svetske Mitologije

1 1 0 J \ lž l la i srednja Azija

vana Be lgol i . Kada se uspeo sto pedeset metara do vrha Vind jagirija, tamo ga pozdravi boginja zemlje, Kusmandi, i o tkri mu sveto mesto na kojem beše sakriven Gomateš­varin k ip . Raščistiše zemljište i dovedoše zanatlije da statui povr<l tc sjaj . Možda je svrha te pripovesti o čudesnom otk riću iz 983 . bi la da se kip poveže sa Barati n im spo­me ni kom, il i je to prosto bio pesnički izraz si lnoga truda koji je trebalo uložiti da bi se izrezbari la ta slobodno­stoj<.:ća skulptura, viša od bilo koje statue egipatskog fa­raona Ramzesa. Prema drugoj legendi, Čamundaraja je že­leo pomazanjem da oda poštovanje tek izvajanom kipu, ali ustanovi da ma kol iko bi ćupova mleka i meda ispraznio sa skela postavljenih nad Gomatešvarinom glavom ama baš ništa ne bi docurelo do njegovih stopala. Na to se pojavi Kusmandi u obl ičju starice i s velikom pobožnošću izli jednu jedinu šolju mleka na glavu kipa, što bi dovoljno da okupa čitavo te lo Gomatešvarino. I dan-danas površina kipa izgleda sveže i čisto zato što se pomazuje svakih dva­deset pet godina . Zadnji put je to učinjeno 30. marta 1967.

Hajagriva

Bukvalno, "konjovrati " . Prema jednom predanju , demon koj i je ukrao svete spise iz usta usnulog Brahme i kojeg je ubio Višnu ovaploćen u ribi, kao maL�ia-avalara. Prema drugoj verziji legende, sam Višnu je poprimio to obličje kako bi od demona povratio ukradene Vede.

U tibetskom budizmu Hajagriva je postao gospodar gneva, prvi od osam strašnih bogova, drag-gšheda. Ostalih sedam takođe potiču iz hinduističke mitologije , a među nj ima su Jama , njegova sestra Jami i Devi. U ovim bo­žanstvima očituje se tibetska veština u prikazivanju stra­hobne strane duhovnih si la, užasavajuće viđenje koje po­mračuje čak i uobičajenu dobronamernost bodisatvi .

Rečl li k s\"e l ske mitologije 1 1 1

Hanuman

U hinduističkoj mitologij i , majmunski poglavica i Vajuov sin. B io je Ramin saveznik u njegovoj bici s Ravanom. Hanumanova božanska priroda bi la je veoma raznovrsna, omogućavajući mu dramatične promene obličja i vel ičine i dajući mu i moć letenja. Kada se Hanuman zaleteo kako bi preskočio more i dospeo na Cejlon, uporište Ravanino, demonica Surasa pokuša da ga celog proguta. Da bi izbe­gao tu nepri l iku, Hanuman rasteže svoje telo , nateravši Surasu da si lno izduži usta, a onda se iznenada smanji do veličine palca, projuri joj kroz glavu i izađe na njeno desno uvo. Bezbedno se prizemljivši na ostrvu, on potuče Ra­vanine snage i spal i mu preston icu. Za mnogobrojne uslu­ge njegove, Rama nagradi Hanumana večnim životom i mladošću.

U budističkoj mitologij i , priča o majmunskom božan­stvu ukrašena je mnogim dodatnim pojedinostima. Naj­slavnija povest o njegovim podvizima nalazi se u kineskom romanu Hodočašće na zapad Vu Čengena ( 1 505-1 580). Tu se pripoveda o Hanumanovoj pomoći Tripitak i na nje­govom dugom putovanju u Indiju radi pribavljanja svetih budističkih spisa.

I n dra

Kralj bogova u Rjg vedj, ranoj zbirci h induističkih himni . I ndra ima vlast nad nebeskim svodom i po sopstvenom nahođenju šalje kišu i gromove. Do svoga položaja dospeo je ubivši Vri tru, i l i Ahija, zmiju suše koja je progutala kosrničke vode i ležala sklupčana u planinama. Odlučujući udar groma rascepio je Ahijevu utrobu , oslobodivši vode, rodivši život i izbavivši zoru . Ta pobeda " boga neba nad zmijom, utelovljenjem majke zemlje, veoma je star mit. Kod Grka je gorljiva boginja zemlje Hera, sestra i žena Zevsa, nebeskog boga oca, poslala svoje zmijske pod­vornike da ubiju Herakla , dete proisteklo iz tajne veze Zevsa i smrtnice Alkmene.

Page 58: Recnik Svetske Mitologije

1 12 .l I IŽ I l< l i srednja Azija

I ndra .ie spasao svete krave bogova od asura, ili de­mona , i odmeravao snagu s ljudskim protivnicima na boj­nom polju, gde je njegovo prisustvo nagoveštava la duga na nebu. Mada obično vozi zlatne kočije u koje su upregnuta dva ata riđana, ponekad se pri kazuje i kako jaše slona. Ta životin ja je hi l a vedski simbol carevanja. pa se katkad i Buda naziva slonom. I n dra, s in boga i žene i l i krave, po­kazivao jc izuzetnu sklonost ka razuzdanosti . !l1ahabharata be leži da je jedna od žena koje je zaveo bila Ahalja, sup­ruga mudraca Gotame, koji se toliko ražestio zbog toga da je kletvom utisnuo na kralja bogova hiljadu belega nal ik na stidnicu. Tako je I ndra bio poznat kao Sa-joni sve dok se stidnice srećom ne preobražiše u oči .

Poraz koji je Indri naneo demon Ravana, rakšaski kralj Cejlona, i njegovo puštanje iz zatočeništva po 13rahminom nalogu prip isivali su se zavođenju Ahaije. Pripovest o toj ponižavajućoj kazni , prepričana u Ramajani, verovatno ipak nije bila ništa drugo do priznanje slabljenja I ndrinog nebeskog položaja, čemu su možda kumoval i brahmini na­merni da umanje uticaj božanskog zašti tnika ratničke kas­te.

.Tama

Hinduistički bog smrti . On j e " obuzdavalac", i u početku je smatran kra ljem duhova pokojnika koji obitavaju na gornjem nebu. Jama i njegova sestra Jami, prvi smrtnici , behu deca S urje, boga sunca . Jamina uloga prijatelja mrt­vih postepeno se promeni la u ulogu manje blagonaklonog božanstva . Zelenog te la, oboružan omčom i batinom te jašući bivola , postao je strašni sudija i kažnjavač ljudskih nedela. Dva nezasita četvorooka psa raširenih nozdrva ču­vala su put koj i . ie vodio do njegovog prebivališta. Napus­tivši telo, duša žurno prolazi mimo ovih jarosnih zveri i n astavlja ka palati smrti. Tamo be1ežn ik Čitragupta čita svoj izveštaj na osnovu kojeg Jama treba da donese od­luku. Presudom duša biva upućena ili u rajsko obitavalište ili u neki od dvadeset i jednog pakla ili n atrag u svet da se

Reč"ik s\'elske mitologije 1 13

ponovo rodi . Na podzemlje iz grčke mitologije podsećaju Vaitarani, reka koja se graniči sa zemljom mrtvih , i iske­žene njuške pasa čuvara, koji su svoju glasovitost vero­vatno dugovali strvinarskim rođacima na zemlj i . Uz tel a umrlih u Grčkoj prilagani su mcdenjaci koj ima je u pod­zemnom svetu trebalo nahrani ti Kerbera.

.Tuga

Jedno od četi ri svetska doba u h induističkoj kosmologij i . To su krita, treta, dvapara i kal i , a razdvojena su razdob­lj ima sumraka, od kojih svako traje jednu desetinu juge . Krita juga , prvo doba sveta, traje četiri h i ljade božanskih godina; treta juga, drugo doba - tri hiljade; dvapara juga, treće doba - dve hi ljade: i kal i juga, čctvrto daha - hiljadu godina. Čitav cik lus svetskih doba i međurazdoblja traie više od dvanaest h iljada godina , što, budući da jedna b�­žanska godina predstavlja trista šezdeset ljudskih, iznosi ukupno 4 320 000 godina. Ta jedinica kosmološkog vreme­na poznata je kao mahajuga, a dve hi ljade mahajuga čine jednu kalpu, Brahmin dan i noć, ili 8 640 000 000 godina. Mada Brahma iznova stvara svet na početku svake kalpe, taj proces traje svega jednu paru, jedno stoleće takvih dana i noći. Prema h induističkoj tradicij i , ž.ivot Brahme i vaseljene traje jednu paru. Sadašnja kalpa nalazi se na po­četku druge polovine te pare, iz čega proizi lazi da je Brah­ma pedcsetogodišnjak. Samo je jedna jedina h induistič�ka fi lozofska škola p oricala da je svet konačan u vremenu. dclcći sa đainizmom pojam o večnom ncstvorcnom sve­miru.

Tokom kri ta juge vlada pravednost. Ljudi su vrli i ispu­njavaju dužnosti bez zlobe, tuge, oholosti i l i p retvornosti . Nema ničega što b i narušilo mir toga doba. Za vreme treta juge počinju promene u odnosima. Dužnosti više n i su pri­rodni zakoni ljudskog ponašanja već se moraju učiti . Pot­rebne su žrtve. Ljudi slede istin u i posvećuju se praved­nosti putem svetkovina, koje se smatraju sredstvom za po­stizanje određenih ci ljeva. Tokom dvapara juge neravno-

Page 59: Recnik Svetske Mitologije

1 1 4 .J l l Ž l lil i srednja Azija

teža se povećava, a pravednost se stalno smanjuje. Pojav­ljuje sc Rig veda. Bolesti , žudnje i nesreće muče ljude, od kojih nek i traže oslobođenje u strogosti obrednih postu­paka. Napokon, kal i jugu, današnje mračno doba, razdiru razmirice, svađe, kavge i ratovi . Ljubav i polnost su raz­dvojen i . Malo ljudi pozna istinu . I movinsko stanje a ne pravednost određuje položaj pojedinca, dok se spoljašnji ukrasi brkaju sa unutarnjom verom. Našem razdoblju, koje je počelo 3 1 02. pre n .e . , predstoji još četiri sto dva­deset sedam vekova.

Kama

Slično crosu, Kama se pojavio pri stvaranju sveta , kao prvorođeni bog. Žudnja je bi la iskonska klica univerzal­nog uma. I pak , h i nduistički bog ljubavi n ije Kupidon. Za razl iku od tog p utenog deteta, kako Kupidona predstav­ljaju zapadni umetnici, Kama je izuzetno spretan mladić, suprug Rati , boginje pohote. Lukom od šećerne trske, koji zateže tetiva od pčela , Kama odapinje strele na čij im vr­hovima cveće mirisom najavlju,ie sladak, probojan i neodo­ljiv napad ljubavi . Kamino tajanstveno poreklo i opšti uti­caj njegove moći uč� ini l i su da ima raznorazna zan imljiva zvanja . On je Dipaka, "uspaljivač"; Gritsa, "oštri" ; Maj i , "obmanjivač"; Mara, "uništitelj" ; R agavrinta, "vlat stras­t i" ; i Titha, "vatra" .

Kamin n apad na Š ivu stajao ga je njegovog divnog obličja . I ndra beše naredio Kami da odapne stre lu na bo­žanskog jogina kako b i prekinuo njegovu savršenu medi­taciju i raspal io u njemu ljubav prema bogin,ii Parvati, a l i Kama oseti svu s i l inu Š ivinog trećeg oka, koje ga sprži. Zato se Kama opisuje i kao ananga, "bestelesni " . U jed­nom kasnijem životu. Kami je, međutim, pošlo za rukom da probode Š ivino srce i ispuni ga ljubavlju prema Sati, utelovljenju božanske majke. Podstrek ač tog drugog na­pada bio je Brahma, koj i se veoma bri n uo da Š ivin as­ketski život potpuno ne zaustavi vaseljenu.

Rečni k s\'c l ske milologije 1 15

Lakšmi

Boginja lotosa u hinduističkoj mi tologij i , žena Višnuova i simbol njegove stvaral ačke energije. Ona je boginja ratar­stva, što je n aznačeno lotosom, biljn im simbolom prika­zanim ispod nje, kao i cvetom lotosa u njenoj levici . Lak­šmi, "sreća" , nije samo sveopšta majka života u ' svom dobrohotnom vidu podsticatelj ke života , no u još većoj meri , veli kodušno dodeljuj ući mudrost, predstavlja ulaz u transcendentalni život.

Prema jednom mitu, na početku svake obnove sveta, iz kosmičkih voda izrasta lotos od čistoga zlata s hi ljadu lati­ca, a iz njega se rađa Brahma tvorac. S tom vaseljenskom matericom Lakšmi je povezana kao Loka-mata, "majka sveta", i Đaladi-đa, "rođen a iz okeana" . Sa očima poput lotosa , te l a boje lotosa i ukrašena lotosovim vencima, ona je simbol majčinske blagonaklonosti, a njene p une grudi stalan su izvor pomoći i užitka.

Mahavira

Poslednji đainski spasitelj i savremenik Budin. Umro je oko 500. pre n .e . Detinjstvo mu je bi lo obeleženo čude­sima. Jednom je savladao guju koja je pret i la njegovi m prijatelj ima, čime j e stekao zvanje Mahavire, "veleju­naka". Za života roditelja, Mahavira je bio običan doma­ćin , oženje n čovek i otac jedne kćeri . Al i , čim su mu majka i otac, kao poklonici Paršvini , izvel i obred sallekhane, pošćenja do smrti , on zaključi da pred njegovom sopstve­nom sklonošću ka askezi više ne stoje nikakve prepreke. U trideset drugoj godini života Mahavira razdel i svu svoju imovinu siromasima i započe unutarnju potragu. Nebesa odmah odgovoriše na taj zemaljski događaj . Nebeski svod zabl ista poput jezera pre krivenog lotosovim cvetovima, vazduh se ispuni zvucima predivne muzike, a bogovi se spustiše na zemlju da odaju počast Mahaviri .

Neko vreme imena Mahavire i Makal i Gosale dovo­dena su u vezu jedno s drugim. Njih dvojica su možda ži­ve la u istoj verskoj zajednici . Za Gosa l inu nauku zan im-

Page 60: Recnik Svetske Mitologije

1 1 6 .J l Iž I la i srecinja Azija

lj ivo je to što ju je B uda osudio kao najgore od svih tadaš­njih pogrešnih učenja. Uporedio ju je sa odećom od ko­noplje , koja je neudobna i ne štiti ni od zimske h ladnoće ni od letnje vre l ine . Gosala je tvrdio da sva bića, sve što je stvoreno, vremenom dostiže savršenstvo. Ništa se ne može učin iti da bi se ubrzao taj proces, koji traje čitavo razdob­lje bezbrojnih utelovljenja. Raskol između dva pustinjaka izazva li su nj ihovi različiti pogledi na slobodu volje. Za­stupaj ući tradicionalno đainsko verovanje, Mahavira jc p n.11 ovedao da p ojedinačna duša, seli lačka điva, ima slo­bodu da se sama izbavi postojanim samoporicanjem. Na­suprot Budinom stavu, Mahavira je dušu smatrao fizički zarobljenom, okovanom karmičkom tvari, tako da je put ka oslobođenju, duhovni uspon do vrha vaseljene, pod­razumcvao da sc duša mora potpuno iščupati iz tih lanaca. Đainski kaluđeri nosi l i su veo preko usta , pa je čak i sve­tovnjacima bilo zabranjeno da po zalasku sunca piju vodu, kako ne bi progutali kakvog sićušnog kukca. Tako je ne­nasi lje, ahimsa, dovedeno do krajnosti.

Potpuno samoporicanje kod tirthankara, od kojih je poslednji bio Mahavira, možda je najstroži simbol ikada smišljen. On se nalazi na bezl ičnom kraju spektra drevnih mitova , daleko od zapadnjačkog verovanja u preživlja­vanje l ičnosti . U I ndiji nikada n ije postojao Had za seni mrtvih niti Elisej u koji su prenošen i živi. Reinkarnacija isključuje pojedinačnu l ičnost.

Mai treja

I l i Meteja. I me B ude koji tek treba da dođe. To je u skla­du s budistički m shvatanjem da postoji čitav niz prosvet­ljenika, koji su živel i pre i l i će živeti posle istorijskog Bu­de. Smatra se da Maitreja sada živi u tušita-raju na vrhu čulne vaseljene. U Kin i , gde ga zovu Mj Lo, taj vid nje­govog mita doživeo je znatne p romene, pri čemu mu se dom poistovećuje sa utočištem od beskrajnog kruga rađa­nja. U Tibetu i K in i na laze se zapisi u steni koji glase: " Dođi , Maitreja , dođi ! "

Rečni k svetske mitologije 1 1 7

Manjđušri

Bodisatva koji se, sl ično Avalokitešvari , poštuje kao bo­žanstvo u mahajanskom budizmu. U Nepalu i Tibetu taj bodisatva uzdignut je do ranga Bude. Omiljeno je božan­stvo i veruje se da je Himalaj ima doneo civil izaciju. Nje­gova je briga da patnička bića vodi ka prosvetljenju. Okovi neznanja i žudnje lome se pod njegovim udarcem. U svom strahobnom vidu on je " uništitelj Jame, gospodara smrti" . Manjđušri , pra uzor mudrosti, u rukama drži mač i knjigu. U Kini je postao značajan bodisatva, a tekstovi o njemu prevođeni su nešto pre 420. godine. Kao što dalaj-lamu Tibetanci smatraju utelovljenjem Avalokitešvare, tako se i premudri v ladari u istočnoj Aziji smatraju Manjđušrijevim ovaploćenjima.

Manu

Hinduistički Noje. Jednoga dana, u vodi koju mu done­soše da njome opere ruke, Manu otkri ribicu koja ga usrdno zamoli da joj poštedi život. "Sačuvaj me", reče ribica, lli ja ču sačuvati tebe . " Kada je Manu upita kako će to ona njega sačuvati , ribica mu odgovori da će uskoro nastati potop koj i će sa sobom odneti sva živa bića. Manu stavi ribicu u ćup, ali je ona rasla tako brzo da je morao da je premesti u spremište za vodu, potom u jezero, i na kraju u more. Na to riba predskaza potop i reče Manuu da p ripremi brod u kojem će se spasti pogibelj i , što on i učin i . Kada se voda podiže i Manu zapluta po površini , riba se vrati i užetom pričvršćenim za rog kormila stade vući brod. Njihov put je dugo trajao, dovevši ih ponad potopljenih vrhova Himalaja, gde se usamljeni Manu mol io da ostavi potomstvo za sobom. Molba mu bi uslišena i on dobi ženu. I z toga braka proistekoše pokolenja Manuova, praroditelji čovečanstva.

Po jednom predanju, riba otkriva svoj identitet kao Višnu, a po drugom kao Brahma. U h induističkoj kosmo­logij i , međutim , postoji četrnaest Manua, pošto u svakoj

Page 61: Recnik Svetske Mitologije

1 1 8 J I IŽ I I < l i srednja Azija

kRIpi postoji četrnaest man van tara, Manuovih potopa. Zakonik koji se pripisuje Manuu sastavio je jedan od njih čc trn<lcstorice . Sadašnje razdoblje jeste sedma kajpa, a naš potop biće poznat, kada za to dođe vreme , kao potop " Manua, sina blistavoga sunca" .

MCI rCl U i ndijskoj mitologiji , Kama i Mara predstavljaju dve stranc postojanja: žudnju za životom i strah od smrti -ukusni mamac i oštru udicu. Tc dve sile gospodare svetom ncprobudcnih , onih koje je p revarila maja. Kao put izbav­lje nja iz tog stanja neprosvetljenosti , Buda je propovedao sopstveno učenje, zvano .iana, "vozilo", splav koj im se pre­lazi na drugu obalu, tamo gdl: više ne vlada duhovno nez­nanJe.

Mara, čarobnjak i majstor varke, postao je zlikovac u budističkom mitu. Pošto je Buda oslobađao ljude žudnje, rođenja i smrti , Mara mu je b io naročiti neprijatelj, kušač njegov i svih onih koji bi s ledi l i Budin zakon . Ugrožen prosvetljenjem, moćni demon napregnu sve svoje snage kako bi zarobio Gautamin um, a l i pod raši renim granama drveta Bo mudrac osta neuznemiren u meditacij i . Na­padnut Marinim si lama, Buda jednostavno dodi rnu zemlju jagodicama prstiju , na šta bogovi zagrmeše u znak odo­bravanja i s iđoše na zemlju kako bi Budi ukazali poš­tovanje. Za Maru se kaže da, premda poražen i osramo­ćen, i dalje boravi u svetu, u nadi da će se dočepati duša samrtn ika.

Mi l inda

LJ MjJjndanpan.ihj (Milindinim pjtaI1}ima) zabeleženo je Menandrovo preobraćenje u h udizam. Taj grčki vojsko­vođa zaposeo je severn u I n diju , napavši je iz grčko-bak­trijskog kraljevstva Gandare oko 190. pre n .e . , i uspostavio zasebno kraljevstvo, u kojem je kovan novac sa dvo­jezičnim, grčko-indijskim natpis ima i kombinacijom l ikov­n ih motiva iz obeju kulturnih tradicija.

Rcčni k svetske mitologije 1 19

Kao Mil inda, Menandar je postao legenda među bu­distima. Njegov posmrtni pepeo sah ranjen je u stupi , a ime mu se dovodilo u vezu s poreklom kipa smaragdnog Bude, koji je njegov učitelj Nagasena natprirodnim p utem na­čin io od čarobnog smaragda.

Mučali nd a

Džinovski zmijoduh koji j e boravio u korenju drveta Bo, pod čij im je granama Buda stekao najvišu svest. Medi­tirajući u stanju blaženstva, mudrac ne primeti kako se sprema strašna oluja , te Mučal inda sedam puta pobožno obvi B udino telo vlastitim pre nego što će svoj široki klo­buk raši ri ti nad nj im kao kišobran. Kada nevreme uminu, monarh naga se rasklupča, pretvori u mladića i , ruku sklop ljen ih u znak poštovanja, do zemlje pokloni spasi­telju sveta. Ovaj mit predstavlja klasično očitovanje ne­dvojstva - prosvetljenje je sveobuhvatno.

Nage

Zmijodusi u mi tologiji h induizma, đain izma i budizma. To su zmijol iki bogovi vode čiji je načelno prijateljski stav suprotan simbolici suprotstavljanja spasitelja i zmije u zapadnoj Azij i . Primer za to jeste zaštita koju je Mučalinda pružio B udi , kada se za vreme sedmodnevne nepogode ta moćna kobra uvi la oko mudraca utonulog u medi taciju i raširi la svoj klobuk nad njim kao kišobran.

Naga se prikazuje kao stvor s ljudskim licem i zmijskim repom i širokim vratom kobre. Nage su potekle od Kadru, ćerke D akše, s ina Brahminog, i žene drevnog mudraca Kasjape. Nastanjuju podvodne raj eve i žive na dnu reka, jezera i mora. Devojke su im čuvene po \epoti , b istrini i umilj atosti . Među pretkinjama j užnoindijsk ih dinastija nalaze se i mnoge nagjne.

Zaštitnička funkcija naga očigledna je u hramovnoj arhitekturi - one stražare na ulazima u svetilišta. LJ :i užnoj Indiji nerotkinje podižu, kao zavetni dar, n aga kaJe, ka-

Page 62: Recnik Svetske Mitologije

mL' l 1jl ' u k l aŠ e l 1 Cl jcLi nClm i l i dvema i sprep le ten i m zm ijam;-! .

Ke- I da sc flap/kal izduoi , ostavlja sc da stoji u kakvom je­ze lu· tu n e k i h šest meseci pre nego što sc ritualno postavi u dvorišt u h rama, bl izu kapije, pod drvetom ili pored r ibnj a k ' \ '

Paršva

1:.( 1 dvadeset trećeg đai nskog tirthankaru, Paršvu, ili Parš­van a t u . tvrdi se da je živeo u V I I I veku pre n .e . , nekih OSamdeset četi ri hiljade godina posle smrti njegovog sve­tačk og p re teče , Neminate. Prema predanju. Paršva je na ze mlji p roboravio jedno stoleće , napustivši porodicu kada mu jc bi lo trideset godina kako b i postao isposnik. Bio je ovaploće nje I ndre , lep i otmen čovek, čiji su rođaci pri­hvati l i njegovu rcšc nos t da se zavetuje na sanija.m, odri­canje od sveta, tek kada nisu imal i drugog izbora. Paršvin otac, kralj Asvasena iz Benaresa, saznao je iz pretporo­dajn i h snova svoje kraljice da će mu sin biti ili svetski monarh ili spasite lj sveta.

I zgkda da je susret osmogodišnjeg Paršve s Mahipa­lom. dedom s m<'ljčine str<'lne , bio prekretnica u njegovom razvoju . Jašući na slonu kroz džunglu, Paršva nabasa na Mahipalu, koj i jc živeo kao isposnik više od deset godin<'l, još od smrti Paršvine bake. Stari pustinjak bio je van sebe od besa: njega, koj i nekada beše kralj, Paršva je omeo usred najstrože pokore, uz to ga još nepropisno pozdra­vivši ! Dohvativši sekiru, M<'lhipala krenu da rascepi neku kladu naJvllj e . kada mu Paršva reče da će tako ubiti dve guje u drve t�I . .. A ko si ti? Brah ma? Višnu? Šiva? Kako sc i:'i n i , ti svud<'l sve vidiš" , dobaci mu prezrivo Mahipala, zam<'lhnu sek i rom i raspolovi zmije skrivene u cepanici . Nevoljko, samotni k priznade unuku d a j e veliki mudrac, naroi:'ito kada se Paršvino pojanje himni pokaza dostatnim Ja obezbedi ponovno ovaploće nje dveju umirućih životi ­n ja kao I\nante, kosmičke zmije , i Lakšmi, Višnuove sup­ruge .

. - � --- --

Rcčni k svctske n1itologije 1 2 1

Zamoren nesavršenostima postojanja, Paršva s e okrenu meditacij i , a svest mu je tako brzo narasta la da bogovi na nebesima zadrhtaše, a potom zajedno siđoše na zemlj u ne b i l i ga umoli l i da svim živim stvorovima otvori put ka b laženstvu. Paršva skide svu odeću, poslednje ostatke ze­m aljske žudnje, i zauze ukočen , uspravan stav, posteći bez prekida, sve dok ne postiže n ajvišu svest. Ništa n ije moglo da ga smete, osim iskrenih moli tava bogova i njegovog glavnog učen ika, Svajambua, koj i ga nagovori da propo­veda put koj im se može izbaviti iz večitog ciklusa po­novnih rađanja.

Pušan

Često pominjano u Rjg vedj, to h induističko božanstvo steklo je jasno određen karakter tek u potonjim vreme­n ima . "Hran i telj" , pribavljač stoke i svoj ine, Pušan nosi badalj , a vuku ga koze. Zbog njegove obezubelosti, vernici mu prinose kašu i drugu skuvanu hranu spravljenu od smlevenih sastojaka . .Tedna priča o tome kako je taj bog ostao bez zuba kazuje da je, na svoju nesreću, Pušan osetio svu s i l inu Š ivine pesnice u nebeskom metežu nastalom pri Dakšinom pri nošenju žrtve.

Rišaba

S in polubožanskih roditelja � oca mu ponekad smatraju jednim od četrnaestorice Manua � Rišaba jc b io prvi tirt­hankara i osnivač đainizma. I mao je stotinu sinova. Pre­p ustivši kraljevstvo najstarijem od nj ih, B arati , povukao se u isposničk u izbu, gde je živeo tol iko strogim životom da je na samrti bio sama kost i koža. Mada se tema silaska s prestola i povlačenja iz sveta stalno ponavlja u I n diji , đainsko učenje o karmičkom zatočeništvu duše i dubokom osećaju okuženosti u običnom životu podrazumevalo je da se on i što teže duhovnom oslobođenju moraju sasvim od­voj i ti od svakodnevnih iskustava. Na Sravana Belgolu, gran i tno uzvišenje posvećeno đainama u Misori , stigao je

Page 63: Recnik Svetske Mitologije

1 22 .J I IŽ l lil i srednja Azija

sa sc�c nl , zajedno sa svoj im guru om, Badrabahuom, osta­re li Candragupta Maurja , zavetovaši se, sl ično Rišabi, da se od riče sveta . Taj monarh došao je na vlast 322. pre n .e . , pet godi na pošto je Aleksandar Veliki prodro u severo­zapadne ravnice I n dije . Za njegove odlučne vladavine, dr­žave doline Ganga stopile su se u jedinstvenu moćnu im­periju. Kao i Buda, Čandragupta Maurja pripadao je prcarijskom plemstvu, čij i su bodriji sinovi bil i u stanju da vaspostave domaće dinastije čim bi arijski zavojevači pokl:lzali znake iscrp ljenosti. Đain izam verovatno potiče od te autoh tone loze i njene tradicije, mada se uvek sma­tralo da je nemoguće izračunati datum Rišabinog pojav­ljiva nja u istorij i .

Rišaba, prvi od dvadeset četvorice ti rthankara tvora-ca gaza" , predstavljao je prauzor čiji će eterični l{k

'�rezan u stenu zauvek usredsređivati posvećenikov um na nir­vanu, konačnu slobodu duha. ledini znak individualnosti prisutan na kipovima toga sveca jeste bik pod njegovim stopal ima.

Riš ij i

Hinduistički videoci. Ti božanski nadahnuti mudraci sasta­vili su vedske h imne, koje simboličnim jezikom prenose skrivene tajne i najdublju fi lozofiju arijskog verovanja. Ri­šij i su bi l i preteče brahmina i utemelj ivači njihove rel igije . Poezija im prevazi lazi verska obzor.ja stočara osvajača. U stanju samadhija doživljaval i su vizije kosmičkog jedinstva vaseljene, unutarnje otkrovenje naznačeno zvanjem "sed­morice rišija": za narod oni su bi l i prađapatJ/i, Brahmini "umno rođeni s inovi" . Na najstarijem poznatom spisku rišija nalaze se imena Gotame, Baradvađe Višvamitre Đamad"agnija, Vasište, K asjape i Atrija .

' ,

O Baradvađi se priča da je p roživeo "tri života", nakon čega se "obesmrtio i uzdigao do nebeskog sveta, do jedin­stva sa suncem". Đamad-agni je imao jedan jedin i , al i mnogo zanimljiviji život - život ratnika brahmina. Savla­davši vaskoliku svetu nauku, on se oženio Renukom,

Rečnik svet ske mitologije 123

sunčevom princezom, koja mu je rodi la petoricu s inova i s njim del i la asketski život. Jednoga dana ona otide da se okupa u reci te u p l ićaku spazi ljubavn i par. Taj prizor ispuni je ljubomornom žudnjom. Primetivši da je Renuka "posrnula u savršenosti i izgubila sjaj svetosti" , Đ amad­-agni je ukori, a sinovima naredi da je ubiju. Četvorica sinova odbiše da ga poslušaju, zbog čega razjareni otac baci na njih k letvu slaboumnosti, al i peti , Parasurama, izvrši očevu naredbu, odrubivši Renukinu glavu jednim jedinim zamahom sekire . Taj čin pokornosti umiri Đ amad­-agnija, te ovaj reče svom vernom sinu da ga zamoli što­god. Parasurama zaiska od oca da Renuku dovede u stanje pređašnje čistote, a ostaloj braći da vrati razum. Sve to usliši ratn ik brahmin. Drugo predanje daje i Parasurami ključnu ulogu. Kada hi ljadoruki Kartavitja poseti ispos­ničko obitaval ište Đamad-agnija i njegovih sinova, tokom njihovog odsustva, on zloupotrebi Ren ukino gostoprim­stvo te poruši drveće oko kuće i ugrabi tele svete krave, Surabi , koju ratnik brahmin beše stekao zahvaljujući asketskom životu. Parasurama krenu u poteru za Karta­virjom i dođe mu glave, ali kradljivčevi sinovi izvedoše iznenadni protivnapad u kojem okrutno umoriše Damad­-agnija. Našavši očevo telo, Parasurama se zakle da će iskoreniti sve kšatrije. To obećanje ispunio je dvadeset sedam puta.

Mitovi o Vasišti , "najbogatijem", i Višvamitri , sinu Ga­dija, koji je bio utelovljenje I ndre, obrađeni su u po­sebnim odrednicama, ali je ovde potrebno reći nekoliko reči o osta l im prvobitnim rišij ima. Za Atrija, "žderača" , docnije se tvrdi lo da je otac Some, meseca, kao i asketskog D atatreje, u kojem je ovaploćen deo Brahme, Višnua i Š ive. Gotami se pripisuje a utorstvo jedne pravne knj ige, dok je Kasjapa, "kornjača" povezan s Višnuom kao jedan vid vremena . Kao vamana-avatara, Višnu je rođen kao kepec, sin K asjape i Adit i , personifikacije vidljivog neba. Sedmoricu rišija na nebu predstavlja sedam zvezda saz­vežđa Vel ikog medveda.

Page 64: Recnik Svetske Mitologije

124 J l lž l lil i srednja Azija

S vremenom su tom uzvišenom društvu pridodati i B rigu i Dakša. Tada te mudrace prozvaše devetoricom bra h ma-rišija . Brigua, sina Manuovog, zamoliše jednom osta li rišij i da sazna koje božanstvo najviše zaslužuje da mu b rahmini iskazuju poštovanje . Šivina svađa sa ženom spreči Brigua da stupi u bi lo kakav dodir s njim te ovaj mud rac primora Šivu da uzme obl ik l i ngama. Sa Brahmom ispitivač nije imao mnogo više uspeha pošto jc uobraže­nost toga božanstva onemogućavala bilo kakav razuman razgovor. Stoga Brigu isključi Brahmu iz redovnog bo­goštovanja i pohita Višnuu, kojeg zateče usnulog. Nalju­ćen tom ravnodušnošću prema svetu, riši udari nogom o tle i p robudi zaspalog boga, koj i , umesto da pokaže gnev, nežno pritisnu B riguovu nogu u znak poštovanja . Višnu i B rigu porazgovoraše , a potonji se , zadovoljan susretom, vrati ostal im rišij ima da ih izvesti kako samo Višnu zaslu­žuje poštovanje b ogova i ljudi , sa čim se oni jednoglasno složiše .

Dakša, " oštroumni, vešti" , b io je sin Brahmin, proiza­šao iz desnog palca tog boga. D akša i Aditi zamišljani su kao nezavisni . Ona je bi la večna i beskrajna , van svih međa i ogranič:enja, dok je on b io unutarnji duh, rodilac bogova u večnosti . Prema Mahabh ara ti, Dakša se ponovo rodio zbog kletve svoga zeta Šive. Priča o Dakšinom pri­nošenju žrtve Višnuu tiče se drugog nesporazuma sa Ši ­vom, koji je nasi lno prekinuo obred i uleteo među ver­nike, napravivši pravi lom. I ndru je oborio na zemlju, Jami polomio štap, boginji Sarasvati otkinuo nos, Mitri iskopao oči , Pušanu sasuo zube u grlo, Briguu iščupao bradu, a ostale rišije tukao, probadao nožem i kopljem i gazio po njima . Krivcu za ovu katastrofu, D akši , koji beše zabora­vio da ga pozove na svečanost, Š iva .ie odrubio glavu i ba­cio Uv žrtven i oganj. Posle mnogo izvinjavanja i preklinja­nja , S iva pristade da vrati svoje žrtve u njihovo pređašnje stanje, ali je D akša morao da se zadovolji ovnujskom glavom pošto njegovu vlastitu nisu mogl i da pronađu. U drugoj verziji tog mita, Šivin p la meni trozub ac uništava D akši n u žrtvu i s ogromnom si l inom pada na Višnuove

Rečnik svetske mitologije 125

grudi. Borbu koja je usledi l a između njih dvojice prekinuo jc Brahma, ubedivši Š ivu, kao Rudru, da umilostivi Viš­nua, kao Narajanu, " hodača po vodi".

Sarasvati

Gang, Đ umna i Sarasvati svete su reke u hinduistič:koj mi­tologij i . Sarasvati je bila međa Bramvarte, postojbine pr­vih Arijaea, personifikovana kao rečna hoginja koja ih je bl agosiljala pročisnim vodama. Kasnije je Sarasvati dodala svoj im atributima i zvuk - postala je Vak, boginja govora koji podseća na proticanje re ke. U jednoj bengalskoj legendi objašnjava se njeno venčanje s Brahmom. Shva­tivši da su tri pametne supruge ipak previše za njega, Višnu dade Sarasvati Brahmi, a Gangu pokloni Šivi, za­državši za sebe samo Lakšmi. Reka Gang, koja je takođe boginja, izvirala je iz Višnuovog nožnog prsta, a u si lasku na zemlju pomagao joj je Šiva, čiji su zamršen i uvojci skretali i krotil i njeno moćno propinjanje.

Sumeru

Meru, i l i Sumeru, jeste svetska p lan ina u hinduističkoj mitologiji . Uspravna osa svemira, p lanina Sumeru uzdiže se do oblaka kao divovski vavi lonski zigurat, nudeći na svoj im p rirodnim terasama p rijatna obitavališta mnoštvu bogova, nad kojima caruje I ndra. Sunce, mesec i zvezde kruže oko njenog ve l ičanstvenog obličja. Š ivin raj nal azi se na Kai lasi , p lanini u Himalajima. I H imalaji i p laninski venac Vindja dugo su smatrani prebivalištima bogova. Vin dja, koji se nalazi na krajnjem severu Dekana, bio je za Arijce mesto gde se rađa sunce, dok su reke koje izviru iz prevoja Himalaja b i le vode života.

S u rj a

U Rig vedi, bog sunca b i o je jedno o d tri glavna božanstva - druga dva bi la su I ndra, bog kiše, i Agni, bog vatre. Surju, najizrazitijeg od nekoliko h induističkih b ogova

Page 65: Recnik Svetske Mitologije

1 26 .J I IŽ l lil i srednja Azija

sunca, prikazuju kako niskog stasa i sjajn og te la bakarne boje, jezdi nebom u kočijama u koje je upregn uto sedam rid<l na i čija je vozarka Aru na, zora, njegova žena i l i maj­ka . 7.a više razl ičitih bogova tvrdi se da su mu rodi telj i . a jedan od njih je i B rahma. lj njegovo potomstvo spadaju Jama , kralj mrtvih, i Jamuna, današnja reka Đumna. To dvoje, brata i sestru, neki smatraju prvim ljudskim bićima, baš kao što je i Jama bio prvi čovek koji je umro i otpu­tovao u drugo carstvo. Kada je Surjina žena Sanđna, za­sleplje na njegovim sjajem, u obličju kobi le utekla u šum­sku hladovinu i tamo se bavila meditacijom, bog sunca prišao joj je kao pastuv. Kasnije je njen otac, Višvakarma, smanjio blistavost Surj in ih zraka odrezavši osminu nje­govog bića, pri čemu vatrene okresine padoše na zeml ju kao Višn uov kolut i Š iv in trozubac. Na obožava nje Su�je može se naići u Biharu i Tamilnadu, gde se njegova dobro­hotnost zaziva radi iscelj ivanja bolesnih.

Š iva

I me Šiva ne pominje se u drevnim spisima, al i se Rudra -"urlač", "rikač" i l i "užasni " - što je drugo i skoro jednako uobičajeno ime za to božanstvo, često pojavljuje . Š iva je rano u razvoju hinduističkog trojstva apsorbovao vedskog Rudru, ol ičenje neumolj ivih zatorničkih si la . Š iva je bio "povratilac i l i odnosite lj" . Svetloput je, ima četiri ruke, četiri l ica i tri oka. Trećim okom, smešten im posred čela , upućuje plamene poglede pred kojima uzmiče sve živo. Treće Šivino oko katkad je predstavljeno trima vodorav­nim crtama, oznakom koju danas nose posveće nici toga boga. Šiva je obučen u tigrovo krzno, a oko vrata mu se obavija zmija . Ta dva komada odeće stekao je pobedivši ove životinje , koje zavidlj ivi rišij i , i l i mudraci , poslaše da ga unište . Bio je isposn ik nad i sposnicima, Božanski jogin koji sedi sam na brdu Kai lasi , visoko u Himalaj ima. Po Indrinoj naredbi , bog ljubavi Kama odape stre lu žudnje kako bi prenuo Š ivu iz njegovog bezvremenog snatrenja i skrenuo mu p ažnju na Parvat i , "gorjanku", božansku kćer

Rečnik s\'cl skc milologije 127

plan inskoga kralja Himalaja i ovaploćenje vrhovne bogi­nje. Ali kada cvetna strela pogodi svoj cilj, uzdrmavši Šivu u njegovoj savršenoj meditaciji , munjevit blesak gneva sevn u mu iz srednjeg oka i sprži Kamu. I ako je Šiva do­zvol io bogu ljubavi da se ponovo rodi kao Rukmini , sin "varke" i l i maje, Kamino divno telo nije se moglo obnoviti te Kamu prozvaše ananga, "bestelesni" .

Na Šivinu razoriteljsku stranu upućuje i nje�ovo zvanje Bairave, "radosn og proždirača". lj tom vidu, Siva obilazi groblja i mesta za spaljivanje mrtvih, sa zmijama oba­vijen im oko glave i ogrlicom od lobanja, a prate ga vojske demona i đavolaka. Ipak, suprotna strana njegove prirode postaje jednako očigledna u njegovom kosmičkom plesu, kada kao Natarađa, "kralj p lesača", igra pred Parvati ne bi l i o lakšao patnje svojih sledbenika . Tu nailazimo na jedan od n ajbl istavij ih simbola u svetskoj mitologij i , duboku misao opredmećenu u predivnim bronzan im kipovima južne I ndije. Da su se transevi izazvani plesom i jogom smatrali istovetnim vidi se iz propisa vezanih za obredni p les p red svetim l ikom u hinduističkom hramu. Šiva Na­ta rađa opkoljen je prstenom plamenova, životn ih procesa stvaranja sveta, i, s jednom nogom podignutom, stoji na maloj figuri zgrčen oj na lotosu. Taj patuljasti demon jeste ljudsko neznanje, varke maje, čij i poraz predstavlja po­stizanje mudrosti i izbavljenje iz okova sveta. lj jednoj ruci bog drži doboš, simbol govora, izvor otkrovenja i tradicije. Drugom rukom daje blagoslov i okrepu. Plamen i jezik na d lanu treće podseća na uništenje, dok četvrta ruka poka­zuje n adole, prema podignutom stopalu, već spasenom od si la opsene. Ono označava utočište i spasenje poklo­n i kovo.

lj Mamalapuramu, južno od Madrasa, nalazi se čuvena rezbarija li sten i koja predstavlja si lazak Ganga. Ona slavi drugi , jednako čuven događaj vezan za Š ivino posredo­vanje u svojstvu Ganga-dare , "održavatelja G anga". Ne­kada zemlja beše l išena vlage , a živodajne vode Ganga tekle su nebesima, natapajući samo njihove vis ine . Zemlja

Page 66: Recnik Svetske Mitologije

1 28 .l I IŽ I IH i srednja Azija

se tol i ko napuni pepelom mrtvih da se činilo kako je ne­moguće očistiti je. D a b i prekinuo tu užasnu sušu, mudrae Bagi ratCl nameri da spusti Gang s neba. Ali zbog ogromnih di menzija svete reke, njen pad bi izazvao razaranje na zemlji da se Š iva nije umešao i dočekclo svu njenu si l inu na sopstvenu glavu, gde su vode mogle da mu vijugaju među zam ršenim uvojcima i uliju se u sedam mirnih pri toka. I zgle da da to predanje, kao i I ndrino ubistvo Vritre, zmije suše , pre predstavljaju priče o nekoj pri rodnoj pojavi koja se redovno ponavlja n ego povesti o stvaranju sveta. po­stoje očigledne veze sa divlj im monsunskim olujama i navi­ran jem ve l ik ih reka nab ujal ih od otopljenog snega.

Š ivino prevozno sredstvo jeste Nandi, mlečnobeli bik, upadljivo predstavljen sa spoljašnje strane ulaza u Šivine hramove . Nandi je zašti tn ik četvoronogih stvorenja.

Tara

U tibetskom budizmu, Avalokitešvaru prati supruga Tara. Ona je bodisatvina šakti, energija njegove suštine. Ona je bila ta koja ga je podstakla da na zemlji s(vori Gautamu Sidartu. Smatra se da su kineska i nepa lska princeza, dve supruge Stron-btsan-sgam-poa, prvog budističkog kralja Tibeta, bi le utelovljenja belog i zelenog vida Tarinog.

Mada je najranij i dokaz o poštovanju Tare javanski zapis iz 778, ima razloga da se veruje da se vel iki kineski hodočasnik , Sjuen Cang, koji je putovao u I ndiju izmedu 629 i 640, susreo s Tarom u hramu blizu Nalande. On iz­veštava da l ik koji prati Avalokitcšvaru, poznat kao to-lo, predstavlja "omiljen pre dmet obožavanja". S druge strane, u jednom bonskom mitu o porek lu Tibetanaca govori se o tome kako su "đavo i Ijudožderka stolovali u kraju koji se nazivao zemljom dveju nemani . Odatle proistekoše crve­nol iki mesožderi". U verziji toga predanja prilagođenoj budizmu tvrdi se da su tibetski narod začel i majmun Bodisatra, ovaploćenje Avaloki tešvare , i pohotna kamena ljudožderka , utelovljenje Tare . Najverovatnije je da je Ta­rin kult u Tibetu uveden zahvaljujući nepalskoj ženi Stron-

Rečnik svetske mitologije 129

btsan-sgam-poa. Za nju se zna da je sa sobom u Tibet do­nela kip boginje načinjen od sandalovine.

Poštovanje Tare jedan je od najrasprostranjenijih kul­tova u Tibetu. Ona prevazi lazi društvene razl i ke i pruža svojim poklon icima l ični odnos kakav ne n udi n ijedno dru­go pojedinačno božanstvo. Tara je dobrostiva i puna lju­bavi, uprkos jazu bivstvovanja koji je nužno razdvaja od običnih ljudi .

Vađrasatva

On je od "nerazorive tvari " , "gromovnik" . T aj Buda je jedan od šestorice dhjani buda, "meditirajućih Buda". U Tibetu se smatra iskonsk im B udom, iz kojeg su proizašl i svi ostal i , i zaziva se kao zašti tnik poklonika u potrazi za prosvetljenjem. Bronzan i kipovi otkrivaju tu usmerenost ka unutarnjem: Jab-Jum, večni zagrljaj muškog i ženskog principa. Jedinstvo Vađrasatve i njegove šakti predstavlja , kao i u Šivinom slučaju, slaganje suprotnosti , postizanje jednosti . Tako se nirvana i samsara, prosvetl.jeno utrnuće i beskrajni krug ponovnih rađanja, ne posmatraju kao suš­tinski različiti već predstavljaju suprotna ispoljavanja transcendentnog izvora, koji nadilazi oboje.

I pak, Vađrasatvina priroda ima i svoju okrutnu stranu. Njegova si lovita jarost očituje se u kiši, gradu i snegu -elementarni m s i lama koje Vadrasatva često koristi kako bi zaštitio nage od surovih

·kandži džinovskih ptica garuda.

Vaju

D oslovno, "vazduh, vetar" . U RJg vedj se često povezuje sa I ndrom, s kojim del i kočije . Hinduistička egzegeza tvr­di: "Agni obitava na zemlj i , Vaju i I ndra borave u vaz­duhu, a Surj ina kuća je na nebu." U potonjim svetim spi­s ima Vaju se sukobljava s Višnuom. Kada je mudrac Nara­da podbo vetar da skrši vrh p lanine Meru, Višnuova ptica Garuda zaklon i l a je p lan inu kril ima i tako ublaži la oštr inu vetrovih udara. Al i u Garudinom odsustvu, Narada ko-

Page 67: Recnik Svetske Mitologije

1 30 J užna i srednja Azija

načno uspe u svom naumu, odsekavši vrh planine i bacivši ga u more, gde od te gromade n astade ostrvo Cej lon .

Varuna

.Jedno od najstariji h h induistički h božanstava. Za razliku od I ndre, čije je rođenje opisano kao proizvod sjedinjenja

"bodrog boga" i " junačne žene", Varuna je nestvoren. On je svcopšti obuhvatitelj , ol ičenje svezakriljujućeg neba, izvor i okrepa stvorenja. Povezan s Mitrom, vladarem da­na, verovatno bl iskim persijskom Mitri, Varuna je uprav­ljao noćnim nebom, čija je osutost zvezdama u svim de­lovi ma sveta izazivala divljenje prvih ljudi. Docnije je iz­gub io položaj vrhunskog božanstva i postao neka vrsta Nep tuna, bog mora i reka i j ahač Makare, fantastične morske životinje koja je delom krokodi l , delom ajkula a delom del fin .

V asišta

Taj h induistički mudrac bio je posednik svete krave zvarle Nandini , koja m u je mogla podariti šta god b i zaželeo. Njegov suparnik među rišij ima, Višvamitra, n ije uspeo da se dočepa te čudesne životinje, a neprijateljstvo između te dvojice svetaca središnja je tema nekoliko tekstova. Prema jednoj teoriji , Vasištino i Višvamitrino nadmetanje odra­žava borbu za premoć između njihovih dveju kasta - prvi je b io brahmin , a drugi kšatrija .

U drugoj legendi pripoveda se o sukobu u kojem je učestvovao riši G otama. Nimi, kralj Mitile, zatraži da Va­sišta s luži žrtven i obred koji je trebalo da traje h i ljadu go­dina. Videlac objasni kako zbog obaveza koje će imati pre­ma I n dri tokom sledećih pet stotin a godina neće moći od­mah da činodejstvuje . Mada je izgledalo da su se obe stra­ne s ložile da Vasišta taj obred s luži kasnije, ovaj dozna da je Nimi za to unajmio Gotarnu te stoga prokun u kral.ja po­želevši mu da izgubi sopstveno telo. Ovaj mu uzvrati isto­vetnom željom te obojica napustiše svoja te\esna obličja.

Rečnik svetske mitologije 1 3 1

Na kraju Mitra i Varuna pribaviše. Vasišti novo telo, al i Nimi beše suviše potresen da bi se ponovo rodio te se bogovi složiše da može postati deo očiju svih živih bića. Tako je namigivanje, njmjša, postalo opšta navika.

Višnu

Kao održavatelj i obnovitelj, Višnu je veoma omiljeno bo­žanstvo hinduističkih vernika. Koren njegovog imena, vjš, znači "prožeti" , a Višnu se smatra sveprožimajućim pri­sustvom, čija se moć svetu očituje u različitim oblicima zvanim a vatarj, "silasci" , pri čemu se deo njegove božan­ske suštine ovaploćuje u ljudskom ili natprirodnom obl ič­ju . Avatar se pojavljuje kad god je potrebno brzo ispraviti dejstvo nekog vel ikog zla u svetu. "Kada su ugroženi red, pravda i smrtnici ", primećuje Višnu, "tada ja silazirn na zemlju ." Mada Šivini poklonici tvrde da njihovo božanstvo ima dvadeset osam utelovljenja, glavnu ulogu u hinduisti­čkoj mitologiji ipak igra Višnuovih deset najvažnijih avatara.

Višnu se najčešće l ikovno predstavlja kao lep mladić tamnoplavog tena i odeven poput kakvog drevnog cara. U svoj im četirrna rukama drži školjku, kolut, batinu i lotosov cve t. Prevozno sredstvo mu je Garuda, sunčana ptica i suvražnik svih zmija. To neprijateljstvo dramatično je pri­kazano u Krišninoj pobedi nad vodenim gujcem Kalijom. Nakon što ga je Balarama podsetio na njegovu božansku p rirodu, Višnu se, u vidu Krišne, pokrenu iz počinka na dnu jezera i zaigra na Kal ij inoj golemoj , pretećoj glavi . I 'oštedevši iscrpljenog zmijskog kralja , Krišna mu reče: "Više nećeš prebivati u reci Jamuni, već u bezdanu oke­anskom. I di sad! I još ti vel im da će te Garuda, zlatna su nčana ptica, smrtni neprijatelj svih zmija i moje vozilo u beskrajnom prostoru, poštedeti zanavek - tebe kojeg dota­koh. " Prema jednom tumačenju, u toj omiljenoj legendi reč je , zapravo, o zameni domaćeg božanstva prirode an­I ropomorfn im bogom, Krišnom, koj i se kasnije stopio s Višnuom. Paralelu tom mitu moglo b i u grčkoj mitologiji

Page 68: Recnik Svetske Mitologije

1 32 J l lžna i srednja Azija

predstavljati Apolonovo svladavanje podzemnog udava iz Delfa, čije je proročište prisvoj io taj grčki bog, ubivši zmi­ju. Garudin značaj ne ograničava se na indijsku mitologiju , pošto u kambodžanskoj arhitekturi čitav hram počiva na leđima te mitske p tice.

Polovina Višnuovih glavnih avatara su ljudska bića, a polovina životinje. Riblje utelovljenje, mats ja-a vatara, povezano je sa spasavanjem Manua od potopa. Do kurma­-a vali:ire došlo je kada je božanstvo, u obličju kornjače, tajno pripomoglo penušanje okeana. Veprovsko ovaploće­nje, va.raha-avata.ra, tiče se izbavljenja zemlje iz vodenih dubina, gde su je tokom nekog drugog povodnja odneli moćni demoni kradlj ivci . A kao nrsimha-a vatara, "lavo­čovek", Višnu je s prestola svrgnuo Hiranjakasipu, de­monskog kralja koji je zbog svog strogog isposničkog života od Brahme dobio dovoljno snage da I ndru istisne s neba. Na poziv ostal ih bogova, Višnu je uzeo obličje pa­tuljka, vamana-avala.ra, kako bi ponovo osvoj io tri sveta koja beše prisvoj io demon Bal i . Dok je taj otimač bio za­okupljen pri n ošenjem žrtve na obali reke, priđe mu patu­ljak brahman i zamoli ga za uslugu. Pun poštovanja i sves­tan svojih domaćinskih obaveza, Bali mu usliši molbu, ma­da mu bi jasno da će verovatno biti na gubitku zbog toga. Patuljak reče: "Tražim od tebe samo komadić zemlje, tek koliko mogu p re meriti s tri koraka. Ne ištem ti n išta više, jer mudracu valja da traži samo onoliko koliko mu je po­trebno." Tada sićušni svešten ik naraste u kosrničkog goro­stasa, u dva koraka pređe čitavu vaseljenu, a trećim kora­kom stade p oraženom demonu na glavu. Više ratobornosti pokazao je Parasu.rama, "Rama sa sekirom", avatar koji je ubio kralja H imalaja, Kartavirju. Taj h i ljadoruki monarh "beše tlačio i bogove i ljude" .

Junak najran ijeg sanskritskog epa, Ramajane, jeste Višnuovo ovaploćenje Rama, potomak drevne solarne dinastije. Rama se rodio kao sin 'kralja D ašarate iz Ajodje zbog zastrašenosti bogova pretnjama demona Ravane, rakšaskog kralja Cejlona, koji beše stekao izuzetnu snagu

Rečnik svetske mitologije 1 33

teškom pokorom i strogim obožavanjem Brahme. Naime, kada uplašeni bogovi zamol iše Višnua da ih spase, on se pojavi pred Dašaratom u žrtvenom ognju i uruči mu ćup nektara da da suprugama da piju iz njega. Dašarata dade polovinu nektara Kausalj i , koja rodi Ramu s polovinom božanske suštine; četvrtinu napitka dobi Kaikeji , čiji je sin Barata jednom četvrtinom svojom bio bog; a ostatak dobi Sumi tra, koja rodi dva sina, Lakšmanu i Satrugnu, od ko­jih je svaki posedovao po osmin u božanske suštine.

Mudrac Višvamitra potraži mladoga Ramu kako bi se ovaj suprotstavio rakšasama. Opremljen nebeskim oruž­jem i ohrabren Višvamitrin im rečima, Rama savlada sop­stvenu nevoljkost da se bori protiv žene te ubi demonicu Taraku. Posle toga mudrac dovede Ramu, zajedno s njegovom braćom, na dvor Đanake, kralja Videhe. Taj vladar imao je p redivnu kćer po imenu Sita , čiju je ruku n udio svakome ko bi uzmogao da savije čudesni luk što je nekada pripadao Šivi . Rama ne samo da savi luk već ga i prelomi. Sita se udade za njega, a braća mu se poženiše njen im sestrama i rođakama.

Kada dođe vreme da Rama bude proglašen nasIed­n ikom svoga oca, Kaikeji , majka Baratina, nagovori Daša­ratu da ustol iči Baratu kao kralja a da Ramu pošalje u petnaestogodišnje progonstvo. Rama, Sita i Lakšmana krenuše iz Ajodje i , putujući na j ug, n astaniše se u šumi Dandaki . Mada Barata odbi presto i zamoli Ramu da se vrati , ovaj ustraja na tome da izdrži svih petnaest godina izgnanstva i postavi Baratu za svog namesnika . Tokom toga razdoblja, Rama je živeo u Pančavati.iu , oblasti pod vlašću rakšasa, a njegova ravnodušnost p rema udvaranju Surpanake, Ravanine ćerke, dovede do sukoba sa Cejlo­nom. Da bi se osvetila Rami, Surpanaka pods tače u svom bratu takvu strast prema Siti da je taj demon si lom odvede u svoje kraljevstvo. U poteri za Sit inim otimačem, Rama i Lakšmana ubiše Kabandu, bezglavo čudovište, čiji ih duh posavetova da potraže pomoć Sugrive, kralja majmuna. Uz podršku svoga majmunskog domaćina, Sugrive, i Hanu-

Page 69: Recnik Svetske Mitologije

1 34 J užna i srednja Azija

mana, okretnog majmunskog poglavice, braća pređoše na Cejlon na Rama-setuu, " Raminom mostu", lancu stena u kanalu između I ndijskog potkontinenta i tog ostrva, koji današnje mape beleže kao Adamov most. Zauzevši de­monsku prestonicu, oni ubiše Ravanu i oslobodiše Situ, mada se u početku Rama odnosio dosta sumnjičavo prema njoj. Nevinost joj , ipak, bi dokazana činom istine, drevnim verovanjem da će onaj koji je bez ijedne greške čitavoga života ispunjavao svoju dann u, dužnost i l i ulogu, biti u stanju da izvede čarol iju jednostavno pozivajući samu tu či njen icu za svedoka. To učini i Sita, "brazda". Majka zem­lja joj posvedoči, otvorivši se i primivši je u se. Ne mogavši da izdrži život bez supruge , neutešni Rama krenu za njom u večnost, ugazivši u vode reke Saraju. Višnu se , naravno, dovodi u vezu sa prvobitnim vodama kao Narajana, "hodač po vodi " . Odmara se na uvojima Anante, svetske zmije.

Kao Krišna, avatar iz Mahabharate, sanskrit�kog epa koji sadrži Bhagavad-gitu, "Pesmu o božanstvu", Višnu posmatra zbivanja sa uzvišenije tačke. Ipak, Krišna, naj­omiljenije božanstvo u Indiji danas, ispoljava i neke veoma ljudske slabosti - prevarnosL nepoštenje i lukav­štinu . Taj junak, o kojem su se isprele brojne legende i skaske, verovatno je živeo u razdoblju nakon pada ci­vi l izacije doline I nda, dok Arijci još ne behu stigl i dalje od svojih prvih naseobina na severozapadu. Pozniji dodaci pripovestima o njegovim junačkim podvizima uzdigli su Krišnu do ranga božanstva, a u liku "svemoćnog princa mudrosti" on " Arđuni pokazuje najviši obl ik velikoga boga" . Ova kosmička vizija otkriva se dok Krišna vozi Ar­đunina bojna kola u b ici između Pandava i Kaurava. Tada se "pojaviše bezbrojne oči i usta i nebrojena tajnovita obličja, sa svetl im ukrasima i p lamenim nebesni m oružjem. Krunisan i b l istav stajaše Ćudesn i , Bezmeđni , Sveprisutni . Kada bi se sjaj h iljadu sunaca mogao sakupiti na jednom mestu, bio bi to tek slabašan odblesak blistavosti najvišega gospodara . " Arđunu prestravi i porazi to otkrovenje, koje

Rečnik svctskc mitologije 135

"niko do tada ne vide" . Kada ga Krišna , vrativši se u ljud­sko obl ičje, umiri, Arđuni se ote uzdah olakšanja : "Pono­vo sam onaj pređašnj i ! " Možda slično Petru, Jakovu i Jovanu nakon preobraženja Hristovog, Arđuna poče da zaboravlja avatarovu božansku prirodu i prihvata njegovu spoljašnju, ljudsku pojavnost. Uvek su se , međutim, pre­poznavale opasnosti takvog iZlaganja . Svami Vivekanda, glavni Ramakrišnin učenik, koji se objavio kao utelovlje­nje Višnua, ovo je rekao oko 1885: "Kada se ljudi trude da upražnjavaju rel igiju, osamdeset posto njih postanu va­ral ice, a oko petnaest posto ih poludi. Tek preostalih pet posto stekne nekakvo neposredno znanje o istini i tako zadobije b laženstvo. Stoga, budite na oprezu ! " Uprkos na­rasloj narodnoj predaji o Krišni, a naročito o njegovom nestašnom detinjstvu među govedarima, vizija iz Bha-ga­yad-gite ostaje sveta knjiga hinduizma.

Krišna, "mračn i", bio je poslednji pripadnik Jadava, starog pastirskog naroda. Višnu mu iščupa dve vlasi kose, jednu crnu a drugu sedu, i postavi prvu u Devakinu, a drugu u Rohininu matericu. Crna vlas rodi se kao Krišna, a seda kao Balarama. Kansa, osvajač Mature, saznade od nekog mudraca da će ga uništiti Devakin si n , tako da je nesrećna majka morala da zameni Krišnu za tek rođenu kćer kravara Nande i žene mu Jasode. Tokom tog puto­vanja kroz seoske krajeve, Krišna preduze brojne podu­hvate . Naročito su se istical i pobeda nad Kalijom, otmica kćeri kralja Gandarve i uništenje Saube, letećeg grada Daitja . Od Agnija, boga vatre, pribavio je kolut. Takvi podvizi verovatno su podstakli grčke naseljen ike u severo­zapadnoj I ndiji, čija su kraljevstva cvetala tokom I I veka p .n .e . , da Krišnu poistovete s Heraklom. Jasoda je prvi put postala svesna Krišn inih naročitih moći kada mu je slu­čajno zaviri la u grlo. Zaprepastila se ugledavši tamo čitavu vaseljenu. Današnje poštovanje Krišne, kao savršenog obogotvorenja života, naglašeno je u njegovoj ljubavi pre­ma mlekarici (govedarici) Radi.

Page 70: Recnik Svetske Mitologije

1 36 J UŽl ln i srednja Azija

Dost igavši zrelost, Krišna napusti govedare i vrati se u Maturu , gde ubi Kansu. U ratu između Pandava i Ka­urava - a i s jednima i s drugima Krišna je bio u srodstvu -odigrao je ključnu ulogu, umnogome tako što je privo1eo Ardu nu da učestvuje u bici kojoj beše suđeno da se završi kao besmislen pokolj prijatelja i rođaka. Krišna podseti J\rdu nu da mu je, kao kšatrij i , dužnost da se bori, te mu reče da je " jedino junak čiju dušu ne dotiču okolnosti , koji mirno prima kako užitak tako i bol , podoban za bes­mrtnost". Na samom bojnom polju, Arđunu je podržavao Krišna , dok je Kauravama pomagala Krišnina vojska. Ne­ko vreme po obustavi neprijateljstava, u Dvaraki , "gradu kapija" u Guđaratu, izbi pijana tuča u kojoj Balarama pogibe ispod drveta. Tada i samoga Krišnu nehotice stre­lom ubi lovac Daras, ili " starost" .

Sledeći Višnuov avatar b iće Kalki , "đogat". Pojaviće se tokom sledećih 428 vekova kal i juge, sadašn.ieg svetskog doba. U međuvremenu, poklonici Višnuovi smatraju tog boga najvišim od svih . Višnu je tvorac jer mu je iz pupka izašao Brahma na lotosu. On je, kao i Krišna, održavatelj. A poput Šive, koji mu je, prema Mahabharati, izašao iz čela , on je zatornik.

Višvamitra

Jedan od sedmorice vel ikih rišija . Poticao je od kraljevske loze i b io kšatrijski sin sa osobinama brahmina. U Rig vedi, zbi rci drevnih h induistički h himni , posredno se pominje suparništvo između Višvamitre i Vasište, borba za prvenstvo zbog kojeg ti v ideoci nisu prezal i ni od nasilja. Jednom pril ikom Višvamitra naredi reci Sarasvati da mu privede Vasištu da ga pogubi , ali , umesto da ga poslušaju, vode odnesoše Vasištu van Višvamitrinog domaša.ia. Na to razjareni Višvamitra prometnu Sarasvatinu vodu u krv. U Ramajani, medutim, Vasišta ponižava svog nepopustlj ivog protivnika, te kšatrija odlučuje da prevlada taj poraz sop­stvenim uzdizanjem do kaste brahmina. Na kraju Viš­vami tra neverovatnom pokorom i isposništvom - čak se i

Rečni k svetske mitologije 137

I ndra toliko beše uznemirio zbog videočeve narasle moći da posla nimfu da mu opčini čula - stiče povlastice koje je tražio , te se napokon pomiri i s Vasištom.

Page 71: Recnik Svetske Mitologije

S I B I R

BAJK1A KO JEZERO

Karakorum e

G M

f I

a f

zfJ -< �ijakO

� o � Kamakura

. . ,...­u;WUDŽI lZ�(?

ISTOČNA AZIJA

Sibir Mongolij a Kina Japan jugoistočna Azija

Na prostorima što ih je od Kine odvajao Veliki zid odvajkada je preovladavao nomadski način života. Bes­krajnim pustolinama tumarala su krda koja su pripadala severnim narodima - Mongolima, Turcima, Tatarima, Tunguzima, Hunima. Stepa , taj svet za sebe, sve do po­četka XIX veka predstavlja la je stalan izvor zebnje za Aziju i Evropu, čije su civ i l izacije oduvek počivale na in­tenzivnoj zemljoradnji i gradskim naseobinama. Pljačkaš­ke konjice upadale su iz stepe s takvom si l inom da je strah koji su ti nomadi izazival i ušao u legendu. Najozloglašeniji među njima bio je Džingis Kan (oko 1 1 62-1227), koji je naredio da se svaki otpor mongolskom oružju ima kazniti potpunim istrebljenjem protivnika. "Najveća .ie radost" , rekao je Džingis Kan jednom pril ikom, "potući svoje ne­prijatelje, progoniti ih, prisvoj i ti im imovinu, videti njihove porodice u ritama, jahati im konje i oteti njihove kćeri i žene. " I ako mongolskom n ajezdom u XI I I veku nije stvo­rena svetska imperija, razaranja izazvana tokom brojnih mongolskih pohoda bi la su strahovita, pri čemu je Kina podnela najveći teret napada.

Mongolsko osvajanje Kine ( 1279-1365) ipak je za posledicu imalo uvođenje b udizma u Mongoliji i S ibiru, pošto je tibetski oblik budizma usvojen kao zvanična rel i ­gija tog nomadskog carstva. "Crna vera" , prvobitna ani­mističko-šamanistička rel igija severa, ustupala je mesto novoj, "žutoj veri " . Mnogi stari narodni običaji preživeli su sa izmenjen im značenjima, dok su se rani mitovi sačuval i zahvaljujući umeću p ripovedača. S labio je , međutim, uticaj šamana, "vrača" , koji više n ije bio isključivi čuvar duše. Nekada su šamani, ti duhovima opsednuti ljudi, tražil i i

Page 72: Recnik Svetske Mitologije

140 I st. očna Azija

vraća li izgubljene i l i otete duše bolesnika. U transu i mah­nitost i , šaman se uzdizao do sveta duhova, gde je sticao vlast nad određenim bestelesnim b ićima, a naročito nad bići ma vezanim za bolest i smrt, kako bi ih izagnao iz ljudi . Tako pripadnici b urijatskog plemena, koji nastanjuju oba­le Bajkalskog jezera, tvrde da je Morgan-Kara, njihov prvi šaman , b io u stanju da vraća na zemlju čak i duše umrlih. Tol iko je zbog toga bio uznemiren gospodar "drugoga sve­ta" da se požalio uzvišenom gospodaru nebesa, koj i odluči da isk uša šamana tako što će se dočepati duše nekog čoveka i staviti je u bocu, začepivši palcem grlić. Kada se taj nesrećnik razbole, njegovi rođaci zamoliše Morgon­Karu da mu pomogne. Šaman uzjaha svoj čarobn i b ubanj i pretraži svaki kutak svemira dok na kraju ne nađe mesto gde je gospodar nebesa čuvao nestalu dušu. Tada se vis­preni šaman prometnu u osu, slete božanstvu na čelo i ubode ga tako snažno da se gospodar nebesa trže i pomeri palac s otvo�a boce . Kralj neba ipak ne htede da dozvoli Morgon-Kan potpunu pobedu. Samanov let sa oslobo­đenom dušom zamalo se ne pretvori u strmoglav pad kada mu razgnevljeni bog razdera bubanj nadvoje. Od tada, objašnjava burijatska predaja, magijski bubnjevi imaju samo jednu kožu, kao znak šamanove smanjene moći .

S kineske strane Velikog zida, vračarije severnoazijskih naroda našle su svoje mesto u taoizmu, kineskoj religiji pojedinačnog spasenja. Taoizam je imao dva izvorišta. Prvo su predstavljal i filozofi iz razdoblja zaraćen ih država (48 1-221 p .n .e . ) , koji su se povlačil i sa dvorova feudalnih kneževa i provodi l i život u šumama ili po planinama, meditirajući o prirodi . Lao Ce, "stari filozof", jednostavno je napustio civil izaciju . Tom "skrivenom mudracu" n ije se �nao grob , što je b io upadljiv propust za doba koje je Izuzetno mnogo držalo do poštovanja predaka. "Konfučije se kreće u društvu," p isao je Džuang Ce (350-275 pre n .e . ) , n aj istaknutiji sledbenik Lao Cea, "dok se ja krećem van njega. " Taoisti su osećal i m udrost "u kostima", odbacujući razradu društvenih dužnosti za koju su se

Rečnik svetske mitologije 141

toliko zalagali konfučijanci. Umesto da naglašavaju poro­dicu i p leme, tragali su za ženskim i primljivim znanjem koje se moglo pojaviti jedino kao plod pasivnog stava i p redavanja pri posmatranju pri rodnih pojava. To filozof­sko shvatanje bi lo je važno za rani razvoj nauke u Kin i , pošto taoističko posmatranje i eksperimentisanje u alhe­mij i p redstavljaju maglovite začetke naučnog metoda. Ti upućenici pokušavali su da p ronađu e liksir života, hemij­sko sredstvo za postizanje besmrtnosti. Uporno se vero­valo da je to moguće, kao što pokazuje priča iz IX veka u kojoj slučajno otkriće davno zakopanog kamenog kov­čega ispunjenog svilom uznemirava sedokosog čoveka dostojanstvenog izraza l ica, koji se pridiže iz škrinje, po­pravlja odeću i nestaje.

Drugi koren taoizma bi lo je čarobnjaštvo VU8 - čudo­tvorki i čudotvoraca. Njihova simpatička magija olakša­vala je tegobni život seljaka, umirujući zlobne i zazivajući dobrostivije duhove. Sačuvane su pojedinosti jednog ob­reda vezanog za izlaganje pri rodnim si lama - očekivalo se da će kapi znoja što su se slivale niz l ice i telo vešca koji je igrao ukrug pod užarenim suncem izazvati padanje ki�nih kapi . Mentalne moći vua takođe su omogućavale stupanje u vezu s duhovima na onom svetu, mada plemstvo nije ce­ni lo te njihove sposobnosti . Vu čarobnjaci , zajedno s celo­kupnom tradicijom seoskih verovanja, ostali su nepo­dobni , potpuno odeljeni od društveno cenjenih obreda. N ije se bez razloga taoizam, konfučijanskom pravoverju nasuprot, oslanjao na primitivnu snagu vu§, či.ji su ša­manizam stalno osnaživali novi talasi zavojevača sa severa.

Godine 6 15. ugled taoizma na dvoru počeo je da raste. , Kineski car je tada po prvi p ut prineo žrtvu Lao Ceu, a l i taj obred n ije zaista ugrožavao premoć konfučijanstva. Samo je mahajanski budizam stalno težio da postane n aci­onalna religija, pa je utakmica s tom stranom verom preo­b razi l a taoizam u organizovanu crkvu. B udina učenje vrši­l o je snažan uticaj na svim razinama kineskog društva. Sve do n ašeg doba, samo je Indija , sveta zemlja za istočnu Azi-

Page 73: Recnik Svetske Mitologije

1 42 I s toč I IiI .\zija

ju , uticc t \ a na K inu . I pak jc ta jedins tvena kineska sposob­nost apsorbuvanja drugi h naroda, bilo Tatara bi lo Mon­gola bi lo mandžurskih osvajača, uticala i na razvoj budiz­ma. Na kraju je uvezena vera prilagođena kako bi odgova­ra la ki neskom društvu, umesto da nova religija promeni Kinu. Budistička crkva pri lagodila se konfučijanskoj drža-V l .

Prema predanju, kada se 551 . pre n .c . rodio Konfučije , pojavio se či /jn (jednorog) i ispljunuo komad žada na kojem je pisa lo da će Konfučije biti " nekrunisani car" . Jednorogovo proročanstvo pokazalo se tačnim. Mada jc Konfučije za života ostao malo poznat i zanemarcn učitelj , uticaj njegove misl i na potonju istoriju Kine b io je og­roman. Ovosvetsko učenje tog moralnog filozofa pred­stavljalo je feudalnu etiku koja je od monarha očekivala da vlada dobrohotno i iskreno. Vladar je b io s in neba čij i je skladan odnos sa duhovnim carstvom obezbeđivao dob­robit naroda. Nedostojnost monarha odražavala bi se na stav neba, .5ang nja, b�š kao što se "zemlja tresla" i "reke sahnule" tokom sušnih godina za vladavine despota, lošeg sina. Primitivni obredi obožavanja predaka, koje je konfu­čijanska filozofij a tako uzdigla do nivoa moralnog zakona, predstavljali su ceremonija lno susretanje dvaju svetova, duhovnog i zemaljskog. Ti obredi ležali su u osnovi vlasti - prestola, plemena i porodice.

Konfučijev stav prema rel igiji bio je sasvim praktičan. "Prema duhovima se odnosim sa strahopoštovanjem", govor io je učen icima, "a l i ih držim na odstojanju" . Nije poricao postojanje duhova , već je jednostavno morao da razmišlja o mnogo čemu drugom na ovome sve tu. Bio je pril ično sumnjičav p rema ljudskoj moći shvatanja. U tajne ncbeskog carstva nije se moglo proniknuti gatanjcm il i zvezdoznanstvom. Ta nesklonost Konfučijeva da se izjasni o rel igiji proizve la je osećaj ravnoteže kako na duhovnom tako i na ovozemaljskom planu. Ta ravnoteža pomagala je tradicionalistima koji su se protivi li gorljivosti budizma. Car Tang Huej Čang zaključ�io je 845. da je sveštenstvo

Rečni k svetske mitologije 143

postalo suviše brojno, a mere koje je p reduzeo kako bi rešio to p i tanje bi le su pri l ično jednostavne. Svi kaluđeri i kaluđerice u Kini , njih dvesta šezdeset h i ljada petsto, car­skim dekretom postali su svetovnjaci . Nakon toga, poslovi verskih redova stavljeni su pod strogu pasku, koja je obu­hvatala i vrbovanje novih verskih s lužbenika, kao i vlasni­čka pi tanja . Iako je zahvaljujući tom skepticizmu kineska istorija ostala neukaljana verskim ratovima, njime je, s druge strane, ograničena maštovitost verske spekulacije. Mitologija je mahom ostala branjevina taoizma i budizma, naročito nakon što je b udizam pokleknuo pred kineskom poli tičkom tradicijom jake središnje vlasti , prihvativši ulo­gu narodne, a ne državne, rel igije. Kineski um obogatio je budističku kosmologiju, podstakavši razvoj nekol iko na­prednih škola budističke misli , al i se u istočnoj Aziji razvoj te religije dovršio u Japanu. U XI I veku istaknuti neokon­fučijanac Ču Si smelo je ustvrdio: "Nema na nebu nika­kvog čoveka koji prosuđuje o gresima."

Knez Šotoku (572-621 ) , japanski pandan caru Kon­stantinu, uporedio je tri etička sistema svoje zemlje sa de­lovima drveta. Šintoizam je predstavljao glavni koren urastao u bogato tle narodnog predanja, konfučijanstvo je bi lo čvrsto stablo i krošnja društvenog poretka i nauke, dok je budizam izazivao cvetanje verskih osećanja, zrel ih plodova duhovnog razvoja. Shvatanje da se ta tri različita puta oslanjaju jedan na drugi prevladavalo je sve do političkih p reokreta u XIV veku, kada su verski sukobi besnel i naporedo s feudalnim ratovima.

Šintoizam, " put bogova", autohtona religija japanskog naroda, za razl iku od bucuda, "Budin og puta", uvek je ostao u žiži nacionalnih stremljenja, jer je poštovanje vla­dajuće porodice nerazdvojivo povezano sa s lavljenjem Amaterasu, boginje sunca. Kao pretkinja kraljevske kuće, ona je glavno božanstvo u velikom narodnom pan teonu, al i je i sama tek najviše očitovanje nevidlj ivog duha vase­ljene, Kunitokotačija . Mada su vlasti Rodržavale šin to­izam, čiji se h ramovi na laze posvuda po zemlji , on n ikada

Page 74: Recnik Svetske Mitologije

144 Istočna Azija

nije dostigao organizovanost nacionalne crkve. Umesto to­ga, šintoizam je svojevrsno poštovanje domaćih duhova, predačkih si la, prestola i porodice . Taj moralni naglasak osnaž.i la je konfučijanska etika, koja je 'posle I I I veka prodrla u Japan zahvaljujući Korejcima. Cak su usvajani kineski nazivi za različite odnose i vrline neophodne u društvenom opštenju. Prvi neposredni i zvanični kontakt s Kinom, međutim, zbio se 607, kada je knez Šotoku poslao poklisara u Kinu . Uskoro su kaluđeri i učenici krenuli za poslanicima, što je kao pos�dicu imalo ogroman uticaj ki neske kulture na Japan.

Najsnažnije su na .Japan uticali novi pravci u budizmu ko.ji su nastaja l i u to vreme, kao npr. Ćan eung, ili "škola unutarnjeg svetl a", čiji je vrhunac u .Japanu bio zen. U mitologiju je ta nova vera prenela dosta od indijske maštovitosti , kao i ogromne vremenske razme re i bezbroj­ne oblike , zajedno s tananim dodacima kineske umnosti . Ne samo da je razuđena ikonografija "velikog vozila" pod­sticala razvo.; .;apanske mitologije već je prisustvo budis­tičke književnosti izuzetno uticalo na japansku narodnu predaju. Otvorena spoljašnj im uticajima, baš kao što je b i la otvorena i za pripadnike naroda koji su naseljaval i kontinent na zapadu i ostrvlje na istoku - "zemlja koja gleda sunce" n ije se mnogo skanj ivala da preuzme strane i deje i dalje ih razvija. Japan predstavlja Sicil iju istočne Azije .

Reč Indokina, stari naziv za zemlje najbl iže južnoj kineskoj granici , upućuje na istorijsko iskustvo Kambodže, Laosa i Vijetnama. Tu su se sretale dve drevne tradicije, i ndijska i k ineska, mada su pol i tičke i verske ideje kon­fučijanstva čvrsto ukorenjene samo u Vijetnamu. Kinezi nisu uspel i da izvezu svoju kulturu u oblasti kojima nisu neposredno upravljal i . Od udaljen ij ih kraljeva bio im je dovoljan pristanak na nejasno određen vazaini odnos. Za prekomorsku politiku Kine karakterističan je odnos pre­ma sultanu Malake, bl izu čijeg je grada 1406. s lavni kineski vojskovođa Ćeng Ho osnovao p rivremenu pomorsku ba-

Rečnik svetske mjtol ogije 145

zu. Kinezi su bi l i dobrodošli u Malaki , državi koja skoro beše stekla nezavisnost i čiji je vladar tri puta putovao u Peking kako bi se kineskom sizerenu zakleo na vernost. To što je sultan počeo da vlada kao budista da bi kasnije postao musliman n ije uopšte zabrinjavalo trpeljivog Sina neba.

Kambodža i Laos, zajedno s Tajlandom, Burrnom, Ma­lezijom i zapadnim delom I ndonezije, Sumatre, Jave i Balija, prvobitno su b i l i pod hinduističkim uticajem, mada ih nikada nijedna indijska država nije pokorila. Ne postoje zapisi iz kojih bi se videlo kako je tačno do toga došlo, ali su verovatno u te krajeve najpre stigli trgovci iz južne In­dije u potrazi za začinima, koristeći se monsunskim vetro­vima kako bi lakše upravljal i brodovima. Za njima su došli brahmini , koji su preobraćali poglavice vladajućih ple­mena u poklonike hinduističkog panteona i osnivali kra­ljevstva po uzoru na drevni indijski sistem kraljevanja. Prema jednoj kambodžanskoj legendi , i ndijski brahmin po imenu Kaundinja dospeo je u Kambodžu na trgovačkom brodu u I veku i oženio se domaćom princezom, postavši tako vladar te obalske zemlje. Za princezu se tvrdi lo da je bi la l1agini, zmija-devojka, jedna od mnogih koje se po­minju kao pretkinje južnoindijskih dinastija. Uticaj tih dose ljenika bio je snažan i trajao je nekoliko stoleća, a docnije ga je povećao dolazak budističkih kaluđera, koji su napusti l i 19diju kada je ožiVljavanje h induizma zapretilo da ugasi njihovu religiju. Kaluđeri-misionari doneli su stariju od dveju budističkih tradicija , h inajanu, i l i "malo vozi lo", koja je bila posvećena pojedinačnom spasenju a monaško samoobuzdavan;e prikazivala kao sredstvo za postizanje tog cilja. Kra(jevi Šrividžave iz saj Iendraske dinastije pozdravi l i su novu rel igiju, a natpis iz 778. sve­doči o izgradnji svetil išta u njihovim oblastima na .Javi . Us­koro je nasred tog ostrva sagrađen najveličanstvenij i saj­lendraski spomenik - ogromna stupa koja predstavlja Bo­robudura. Njeno podizanje s početka IX veka dokaz je bogatstva Šrividžave, dominantne države u jugoistočnoj

Page 75: Recnik Svetske Mitologije

146 Istočna Azija

Aziji , dok ikonografija stupe otkriva silaznu l in iju " malog vozi la" , koje već tada zaostaje za snažnij im "vel ikim vo­zi lom" - mahajanskom tradicijom, s njenim idealom spa­senja za sve i razvijanjem discipl ine narodne pobožnosti i univerzalnog svetovnog bogoštovanja. Danas se hinajana mahom održava u Burmi i Taj landu.

Opadanje moći hinduističko-budističkih država u indo­nežanskom arhipelagu bilo je posledica vulkanskih erup­cija, gladi, krvavih ratova i postepenog prodora musl i ­manske rel igije . Islam se, naime, širio ovim ostrvljem ot­kad je pred kraj X I I I veka stekao prvo uporište na severo­zapadnoj obali Sumatre. Uskoro je Malaka postala musli­manska, a posle toga je i većina doseljenika iz Indije ispo­vedala tu veru. Preobraćanje lokalnih naroda uglavnom se odvijalo mirno, ali ništa manje odlučno. Sa izuzetkom ostrvca Bali, koje se tvrdoglavo držalo svoje hinduističke kulture, mitologija i umetnost ove prekomorske Indije sahnuli su i nestajali pred i konoborstvom islama. Samo na istočnoazijskom kontinentu hinduizam i budizam opsto­javali su kao nacionalne re l igije , i pored toga što je sukob s Tajlanđanima primorao Kambodžance da 1450. napuste svoj ogromni h ramovni kompleks Ankor Vat i povuku se n iže prema izvoru reke Mekong.

Ostatak jugoistočne Azije predstavlja oblast koja nije primi la ni k inesku ni indijsku civil izaciju i koja svoju sa­dašnju kulturu najviše duguje skorašnjem prodoru islama i hrišćanstva. Tu spadaju Fi l ip in i , koje su Španci zauzel i 1 521 , znatan deo vel ikog ostrva Bornea, Celebes i Am­bojna. Autohtonu rel igiju činio je primitivni animizam, a tamo gde on i danas postoji - npr. u istaknutoj usme�oj tradiciji plemena Bornea - nai lazimo na mitologiju punu duhova i utvara vezanih za prirodne pojave. To je uda­ljena obala mitološkog sveta, tik izvan struja glavnih tra­dicija . I ndijske i k ineske i deje n ikada nisu stigle do nje , a zapadnoazijska misao dospela je tu preko posrednika, hrišćanske Evrope i l i arapskog islama. Taj deo jugoistočne Azije predstavlja kraj sveta, uju - ime koje je narod

Rečnik svctske mitologije 147

Dajaka is Saravaka nadenuo u džunglu zarasloj unu­trašnjosti zemlje.

Adžis i t Bukvalno, "rodilja" . Boginja majka Jakuta, naroda tur­skog porekla koji nastanjuje područje oko · reke Lene u Si�ir� . Za "majk� kolevki " verovalo se da prisustvuje po­rođaJU svake svoJe poklonice . Bila je A džisil-idžaksil-ko­!an, "majka rodilja i h raniteljka" . S nebesa je spuštala du­su no�?rođenčeta .k�ko bi moglo da nastane celovito ljud­sko. b ice . �ruga Sibirska plemena veroval a su da boginja majka obl�av� na nebu na sedmospratnoj p lanin i , gde sv��om pOJ�dll1cu određuje sudbinu, zapisujući je u zlatnu knjigu po njegovom rođenju.

�ltajs� i Tatari priznavali su boginju zvanu "majka mlecnog Jezera" , ali kod samih Jakuta postoji čudan mit o b�lom mla��ću koj i je naišao na mirno "mlečno jezero" bl Izu kosmickog drveta, svetskoga stuba lIin-aJ-lodžona, "belog gospodara tvorca". Potraživši b lagoslov drveta, beli mla?i� oseti topl inu lahora, začu drvo kako puca i ugleda bogl l1Ju kako se diže iz korenja i nudi mu mleko iz svojih punih grudi . Utaživši tako žeđ, on oseti da mu se sn�ga usto��ru�uje . Tako su združeni boginja majka mlekopi­tatelJIca I drvo života. Značaj kosmičkog drveta, bi lo kao nebesko� stuba bi l? kao izvora plodnosti , vidi se iz druge ulo�e kOJu ono vrši - kao kolac za privezivanje zvezda što lutaJu nebom.

Amaterasu .. 'apanska boginja sunca. Mi tovi o njoj čine najvažniji deo .J apanske autohtone vere šintoizma, "puta bogova" . Ta na­rodna. tradicija u osnovi nije tol iko religija kol iko skup drevI1lh verovanja i običaja koji su se malo promenil i za rro�ekl ih h i ljadu godina, uprkos prodoru konfučijanstva i budizma u Japan. Amaterasu je istočno azijska sestra Ina­ne, sumerske boginje plodnosti i l jubavi .

Page 76: Recnik Svetske Mitologije

1 48 Istočna Azija

Glavno p redanje vezano za Amaterasu jeste pnca o izmamljivanju te bl istave boginje iz njene nebeske pećine u ključnom trenutku ,za svet. Amaterasu se beše povukla u pećinu zbog lošeg vladanja svoga brata Susanova, boga oluje. Premda je more bi lo njegovo carstvo, to " hitro, ne­obuzdano božanstvo" zapostavljalo je svoje dužnosti ve­zane za more, praveći svakojake izgrede i dižući graju na zemlj i , kojom je prethodno dobrohotno i mudro vladala Amaterasu. Oglušivši se o sestrino prekl injanje, Susanovo je uništavao pirinčana polja, čupao drveće, rušio čak i svete građevine. Na kraju je probio rupu u krovu njene tkaonice , na smrt joj preplašivši dvorkinje , a samu boginju sunca oterao je u pećinu. Tek kada je Amaterasu zatvorila ulaz svoga pribežišta, zakračunavši vrata tako da se nisu mogla pomeriti , bogovi shvatiše koliko je osion bio Susa­novo. On beše kriv za trajan nestanak sunca, bez čijih bla­gotvornih zraka nema ni vaseljene. Tama prekri svet, z l i dusi se razulariše, a nebesko mnoštvo obuze panika.

Na dnu mirne nebeske reke, ama-no-jasu-gavare, skup­ština bogova zaključi da mora privoleti Amaterasu da se vrati. Bogovi izložiše mnoge dokaze svoje delotvornosti , kao što su ogledalo, mač i ponude u odeći . Posadiše i vel i ­ko drvo i ukrasiše ga dragim kamenjem. Postaviše petlove pri ulazu u pećinu kako bi mogli bez prestanka da ku­kuriču. Zapal iše vatre i prirediše ples, uz pratnju glasne muzike. Tol iko zabavna i poletna beše igračica, boginja po

. imenu Uzurne, da se "osam mil iona prisutnih božanstava" smejalo sve dok se vazduh ne ispuni njihovom grajom, potresajući veliku nebesku ravnicu.

Začuvši zvuke veselja, boginja neba požele da sazna šta se to dešava napolju. Otškrinuvši vrata svoga utočišta, ona upita bogove kako im u takvoj tami može biti do smeha. Uzu me joj lukavo odgovori : "Radujemo se i vesel imo jer postoji još svetlije božanstvo od boginje sunca ." Dok je Uzu me govori la , dva boga prinesoše ogledalo i s puno po­štovanja pokazaše ga Amaterasu, koju zablesnu odraz vlastitoga l ika . Dok je ona posmatrala ogledalo, jedan sna-

Rečnik svetske mitologije 149

žan bog proširi otvor peći ne , uhvati Amaterasu za ruku i izvuče je iz skrovišta. Na to drugi bog rasteže s lamnato uže, zvano §imenava, preko ulaza u pećinu i reče : "Ući unutra više nikada nećeš." Tako se Amaterasu ponovo pojavi . Svemir ponovo beše b l istavo obasjan, zle s i le se po­vukoše, a red i mir vratiše se na zemlju. Posle toga sunce je bilo odsutno samo noću, pošto je uže šimenava sprečavalo Amaterasu da zauvek nestane.

Pobeda boginje sunca nad bogom oluje obezbedila joj je vlast nad svetom, a verovanje u nju kao u najvažnije božanstvo bi lo je povezano s tradicijom po kojoj vladarska porodica potiče od boginje sunca. Amaterasu je b i la naj­više očitovanje Kunitokotačija, nevidljivog, transcendent­nog al i i imanentnog duha svemira. Sunce se retko javlja kao boginja a ne kao bog, što je možda ostatak iz naj­arbaičnijeg razdoblja svetske mitologije. U zaplašenosti Amaterasuinoj , njenoj patn.ii zbog Susanovovog haranja i njenom bekstvu pred njegovim nesmiljenim neprija­teljstvom možemo nazreti nešto od one ncžnosti koju su prvi Japanci osećali prema daru svetlosti . Amaterasu ie bi la predivna boginja, dobrostiva, samilosna i b lag

'a,

božanstvo koje je uživalo da po svoj im omiljenim ostrvima rasipa živodajne sunčane zrake.

Amid a-nioraj

Od svih bogova u japanskom budističkom panteonu, "Bu­da beskrajne svetlosti " najbl iži je zapadnoazijskom i ev­ropskom pojmu uzvišenog a ipak ličnog boga. Amida-nio­raj , japanski Amitaba , p redstavlja velebno pribežište na koje poklonik pomišlja u samrtnom času.

Strogo posmatrano, budizam poriče postojanje trajnog odmorišta duše i govori o večnom toku promene u moral­noj prirodi pojedinca. Ali taj kontinuitet, beskrajn i krug ponovnog rađanja p rouzrokovan karmom, grehom, u mahajanskoj tradiciji obuhvatao je b rojna carstva posto­janja , od najviših nebesa do najnižih paklova. Japanska mitologija obi luje pojedinostima o hodočašću duše do tih

Page 77: Recnik Svetske Mitologije

1 50 [st očna Azija

carstava i njenom povratku iz njih , kao i o duhovima onih koji , možda kao tengui , lebde u međuprostorima. Najomi­ljenija predanja tiču se raja čiste zemlje, Gokuraku Džo­doa, carstva Amida-nioraja . U tom nebeskom prebivalištu nalazi se lotosovo jezero s gajevima ambrozije. Na drveću posutom dragulj ima milozvučni zvončići vise sa grana, na koji ma čuče p rekrasne ptice, dok iznad Bude i njegovih svetaca kruže anđel i , rasipajući latice nošene umilnim povetarcem.

Sektu džodo, i l i "čistu zemlju", osnovao je monah Genku, poznatiji kao Honen ( 1 1 33-1212). Nastala je kako bi zadovolj i la duhovne potrebe razdoblja društvene i pri­vredne krize. Prethodno su sledbenici Amida-nioraja vero­vali da je njegova samilost jedini put spasenja i da se bl iži kraj sveta. S Honenovim učenjem pojavila se posebna doktrina pobožnosti, zasnovana na jednostavnoj veri u Bu­dinu dobrotu i njegovu mi lostivu spremnost da spase sve ljude. Prema I-Ionenu, ko god iskrena srca zaziva sveto ime Amida-nioraja moći će da po svršetku svojih zemaljskih dana uđe u zapadni raj čiste zemlje. Na Honenovu svest duboko i trajno je uticalo razbojničko ubistvo njegovog oca. Umirući , ovaj je zatražio od svoga mladog sina da oprosti njegovim napadačima i da se "trudi da ljude vodi putem večnoga spasenja". Honenovu metodu čini lo je pot­puno uklanjanje mističn ih elemenata i kaluđerske strogos­ti iz obožavanja Amida-nioraja . Odlikovala ju je otvore­nost deteta punog poverenja . Taj jednostavni pristup nije bio bezopasan , umnogome i zato što se zazivanje svetog imena moglo izroditi u mehaničko izgovaranje prazne formule .

Benten

Sarasvati , h induistička rečna boginja, preobražena je u ja­panskoj narodnoj predaj i , kao Benten, u duha muzike, čuvarkinju rečitosti i donositeljku bogatstva. Kao božan­stvo srećne sudb ine, omiljena je od XI I veka, a o njoj i nje­nim svetil išt ima isprele su se mnoge lokalne legende . Na

Rečnik s\'etske mitologije 151

jednom ostrvcetu b lizu Kamakure sagrađen je hram u ko­jem se slavi venčanje te boginje i zmijskoga kralja . Prema predanju, zmijolikost njenog ljubavnika uzrujala je Ben­ten , koja se veoma nevoljko prepusti la njegovom zagrljaju. Davnašnje je verovanje da u morima koja zapljuskuju Japan obitavaju zmijski narodi.

B išamon-teno

Jedan od nebeskih čuvara sveta. Uspešno ga je zazivao knez Šotoku 587. tokom pohoda na antibudistička pleme­na Japana. U ikonografiji se Bišamon-teno pojaVljuje kao moćan monarh u oklopu i naoružan kopljem.

Bodidarrna

Kineski Ta-mo i japanski Daruma - osnivač budističke "škole unutarnjeg svetla", Čan Cung. Ta sekta predstav­lja l a je jedan od najistaknutijih i najizvorniji h proizvoda kineskog uma, dok je zen, kao njen vrhunac, duboko uti­cao ne samo na istočnu Aziju već i na Zapad.

Bodidarma je oko 520. stigao u Nanking iz južne In­dije . Oko tog zagonetnog čoveka, koji je ubrzo postao sla­van, izatkale su se mnoge legende. O snazi Bodidarmine l ičnosti i danas se ponešto može naslutiti iz sledeće priče o njegovom razgovoru s kineskim carem. Audijencija je bi la kratka i bez mnogo nepotrebnih reči. Car objasni kako je osnivao manastire , podržavao prevodioce i čin io milosrdna dela ne b i li podstakao veru, a zatim upita Bodidarmu kakve je zasluge stekao tim svoj im postupcima - što je sa stanovišta mahajanske doktrine postepenog p rosvetljenja predstavljalo sasvim razumno p itanje. Bodidarma mu odgovori: "Ama baš nikakve ." Zapanjeni car upita pose­tioca za prvo načelo budizma. " Ne postoji takvo načelo", beše odgovor, "jer, kako je sve praznina, ništa se ne može smatrati svetim." "Ko si ti onda?" zapita car. "Ne znam", odgovori Bodidarma. Napustivši Nanking, Bodidarma je otišao na sever i skrasio se u jednom manastiru, provevši ostatak života u meditaciji - "zureći u zid" .

Page 78: Recnik Svetske Mitologije

1 52 [SLOČI lH Azija

U drugoj legendi pripoveda se o prenosu svesti sa �?didarme na njegovog n aslednika Huej Koa, drugog pat­njarha . Buej Ko mol.jaše indijskog mudraca da ga poduča­va, ali ga je ovaj stalno odbijao. Kineski učenik ipak osta­de d.a meditira ispred hrama, strpljivo čekajući u snegu da Bodldarma konačno popusti . Jednoga dana, ne mogavši više da izdrži neizvesnost, Huej Ko odseče svoju \evu šaku i posla je unutra. Na to ga Bodidanna upita šta žel i . Huej Ko zatraži umnu smirenost, a l i kada mu Bodidarma reče da pokaže svoj um, ovaj ne mogaše da ga pronađe . Na to indijski mudrac reče: "Vidiš, smirio sam ti um!"

Buej Ko je doživeo jedinstven blesak uvida: iznenadno buđenje - tUI1 vu prema kineskoj školi čan, il i salOli u zenu. Bodidarma je u istočnu Aziju uveo duhovnu tra­di��ju �o�a je izbegavala svete spise i nije upotrebljavala recI . B\O Je to metod "neposrednog ukazivanja na čovečiju dušu" , kojim se opažalo unutarnje "budinstv;" svih . Svaka spona s ljudskim društvom, izražena bi lo svetovnim bi lo monaškim propisima, iščezavala je poput prašine u takvom trenutku. Bez umanjivanja Bodidarminog doprinosa, može se reći da tu postoje očigledne paralele s taoističkim kvije­tizl"?om, I:aročito u pogledu nepostojanja formalne organi­zacIJe kOJa se smatra neophodnom u potrazi za znanjem. Han Šan, čuveni kineski pesnik monah iz IX veka, b io je veoma nal ik taoističkom isposniku - družio se sa oblaciIlla na stenovitoj padini, gde je čitao Lao Ceova dela i budis­tičke spise.

Legende o Bodidarmi zadržale su deo snage udarnog talasa koji je on proizveo . Jednom pril ikom Bodidarma je zaspao tokom meditacije i toliko se ražestio da je odsekao sopstv.ene očne kapke. Iz nj ih je izraslo prvo čajno drvo, od kOjeg su monasi potom spravljali napitak.

B uga

Bukvalno, "bog". Vrhovno božanstvo Tunguza u Sibiru. Od gvožđa, vatre i zemlje stvorio je p rvo dvoje ljudi . Od zemlje im je načinio meso i kosti , od gvožđa srca, od vode krv, a od vatre te\esnu toplotu.

Rečni k svetske mitologije 1 53

Cao Čuen

Kineski bog kuhinje, taoističko božanstvo iz davne proš­losti. Hram mu predstavlja mala niša blizu peći, dugo sma­trana najvažnijim komadom nameštaja u kući . Ishrana je u Kineza predmet stalnog zan imanja, mada je jedan Cao Čuenov poklonik b io dugog veka zahvaljujući dvostrukom daru: nije stario, a mogao je da živi a da ne jede. Cao Čuen se prikazuje kao b lagorodan dostojnik okružen decom.

D ain iči-nioraj

Buda Mahavairočana, "vel iki p rosvetlitelj", predstavljao je Prosvetljenikov poseban obl ik u šingonu. Tu japansku sektu, čije ime znači "istinita reč", osnovao je Kukaj (774-835), poznatiji po svom posmrtnom zvanju Kobo-daišija, "širi telja zakona". Godine 804. Kobo-daiši stigao je u Ki­nu, gde su ga uputil i u ezoterično učenje čen jena, i l i "ško­le isti nite reči " . Vrativši se u Japan 806, osnovao je mana­stir na brdu Koja i propovedao tajnovito učenje šingona. Kobo-daiši je postao nacionalna veličina 826, kada je ime­novan za opata velikog hramovnog kompleksa u Mijaku. Zaključivši desetak godina docnije da je svoju ovoze­maljsku misiju priveo kraju, taj je kontemplativni monah u samadhjju dao da ga živog sahrane na usamljenom mestu na brdu Kajo. Veruje se da njegovo telo nikada nije stru­nulo već će uskrsnuti po dolasku Mirokubosacua, Bude koji tek treba da stigne.

.

Legenda kaže da ga ništa n ije moglo uznemirit i . Jed­nom su morske guje pokušale da mu poremete meditaciju , a l i i h Kobo-daiši rastera mađijom, usmerivši na njih zrake zvezde večernjače. Drugom pri l ikom, dok se molio u hra­mu, upotrebio je magični krug kako bi zbunio demonskog Onija. Kobo-daiši je tvrdio da božanstva i demoni iz raz­l ičit ih rel igija predstavljaju ispoljavanja Dainiči-nioraja, či­je telo obuhvata vascel i kosmos. Dainiči-nioraj p risutan je čak i u trunčici prašine. Takvo shvatanje odražava pokušaj ujedinjenja različitih panteona, pronalaženja jedinstva unutar rastuće teološke razuđenosti.

Page 79: Recnik Svetske Mitologije

154 lst.očna Azija

Dain iči-nioraj se prikazuje kako sedi na belom lotosu, u dubokoj , smirenoj kontemplaciji . Od njega se kružno šire njegove emanacije - bodisatve, sveci i bezbrojna bića koja čine univerzalni poredak. Ta ispoljavanja su idealni obl ici , neuništive mogućnosti koj ima je suđeno da se očituju u dinamičkom vidu vasione. To su kon-ga-kaj, "elementi dijamanta", a njihova oči tovanja se pojavljuju u tal-za-kaJ', nepročišćenom, " primitivnom elementu". po­moću složenog obreda, kako tvrdi š ingonska sekta, mogu­će je prizvati čarobne moći koje Dainiči-nioraju dopuštaju da bude prisutan na zemlji .

Džizo-bosacu

Kineski Ti Cang, japanski Džizo - bodisatva Kšitigarba -večno luta paklenskim carstvima, tešeći namučene duše i izbavljujući ih iz tame sopstvenim prisustvom. I zgleda da Kšitigarba, "onaj čija materica beše zemlja" nije bio od omiljen ij ih bodisatvi u I ndij i , gde se pojavio relativno kas­no, a l i njegova povezanost s presuđivanjem umrlima ve­oma je privlači la kineske budiste. Ti Cang, docnije Džizo, postao je savetn ik i utešitelj mrtvih. Obično se predstavlja kao monah blagog izraza lica i obrijane glave, odeven u dugačku halju i sa štapom na čijem jednom kraju zvekeću prstenovi. Štap - koji se prvobitno, u I ndij i , zvao hakara zbog zvuka "hak" koji je proizvodio - najavljuje inače ti­hog prosjaka koji hoda ulicom ili pri lazi s prosjačkom zdelom po svoj dnevni obrok. Budistički monah nikada ne traži mi losrđe n i ti ga priznaje. Jedini zvuk dolazi od štapa, koji je u rukama Džizo-bosacua dovoljno moćan da razag­na si le zla.

Japanska sekta džodo ("čista zemlja") neguje mit o Džizo-bosacuu kao o "ocu i majci" detinjih duša zaroblje­n ih na paklenskoj rečnoj obali a sve zbog žalopojke nji­hovih roditelja. Umesto da se mole za ponovno rođenje tih duša, očajn i roditelji obuzeti su gorkom tugom zbog ras­padanja njihovih telašaca. Veruje se da ta nasukana deca dane provode gradeći od kamenja s rečne obale mala

Rečnik svetske mitologije 155

svetil išta za svoje porodice, koja demoni noću ruše gvoz­denim šipkama.

Erlanga

.Tedini bal inezijski princ koj i je vladao ostrvima Balijem i Javom. Oko njegovog zanimlj ivog života isplele su se broj­ne legende, a njegov posmrtn i kip predstavljao je VišIma koji sedi na Garudi , zlatnoj sunčanoj ptici .

Erlanga se rodio 991 , a rodno ostrvo napustio je kao mladić da bi stigao na javanski dvor, gde se oženio prin­cezom i postao juvarada, "mladi kralj" zadužen da vlada određenom pokrajinom. Godine 1 006. kraljevstvo je pok­leklo pred stranom najezdom, kraljevska kuća je desetko­vana, lokalne poglavice uvukle su stanovništvo u građan­sk i rat, a juvarađa je bio prinuđen da , poput pustinjaka, luta šumama i planinama. Trebalo je trideset godina žes­tokih borb i da se obnovi nacionalno jedinstvo, al i Erlanga, obavivši taj zamašni posao, podeli kraljevinu - posle vlastite kratkotrajne vladavine - između svoja dva sina, a sam se povuče u samoću isposničke ćel ije, gde je i umro 1 050. Erlanga je bio veliki obnovitelj i održavatelj i ute­lovljenje Višnuovo. Tu počast del io je sa kmerskim kra­ljevima Kambodže.

Erl i k

U sibirskoj mitologiji , duh zla koji s e katkad smatrao prvim, u nemilost palim, čovekom. U l aponskoj mitologiji uvek je b io "gospodar podzemnog sveta", čudovišni za­štitnik duša pokojnika.

Kod altajskih Tatara postoji legenda o Erlikovom na­stanku . .Tednom prilikom Ulgan spazi parče blata sa ljud­skim crtama kako pluta okeanom. Uzvišeni bog udahnu život toj grudvi blata a stvorenju nadenu ime Erl ik . Pri­jateljstvo između Ulgana i Erlika, međutim, ne beše dugog veka, jer je oholost ovog potonjeg dovela do njegovog progonstva u morske dubine , gde je postao kralj mrtvih.

Page 80: Recnik Svetske Mitologije

1 56 [stočna Azija

Uprkos toj njegovoj strahobnosti, koju je delom bez sum­nje dugovao tibetskom shvatanju Jame kao simbola uniš­te nja, al tajski Tatari n ikada nisu poricali da je Erl ik pra­otac čovečanstva. On je i dalje bio "otac" . Na paralelan mit o opredeljenju za zlo nail azimo u persijskoj priči o ocu i majci ljudskoga roda, Mašjeu i Mašjane, koji su odbaci l i mudroga gospodara zarad zlog Ahrimana. Zanimlj ivo je da su Tunguzi oko reke Amura verovali da su prvo dvoje ljudi , Kadau i Mamaidi , b i l i šamani koji su svoje čarobne moći koristil i kako bi zagospodaril i "zemljom s druge strane" .

Erl ik je za sebe prisvajao mrtve, ostavljajući Ulganu "one s dahom". Ta ravnodušnost Ulganova prema mrt­vima bi la je tip ična za tvoračke bogove severne Azije . U jednom mitu govori se o tome kako je tvorčev s in prvi otvorio put ka "zemlji s druge strane" - on je predstavljao arhetipski leš, konačno stanje svih "koji dišu" . Prema altajskim Tatarima , Erl ik je stvorio neprijatna, močvarna mesta. Kada je Ulgan prvom čoveku naredio da iz dubina prvobitnog okeana donese grudvu zemlje, ovaj u ustima sakri jedno parče, u nameri da stvori vlastiti svet. Kada taj komadić poče da se širi , kao i grudva zemlje koju Ulgan beše bacio na površinu vode, Erl ik se gotovo uguši. Pro­zrevši Erlikov naum, Ulgan mu reče da ispljune zemlju, što ovaj i učin i , a od ispljunutog blata nastaše močvare .

Crni Tatari tvrdi l i su da čovečanstvo Erl ikovoj plju­vački duguje svoj sadašnji izgled. Stvorivši prva ljudska bića, demijurg ustanovi da im ne može dati živodajne duše . Stoga je morao da se uspne na nebo i zamoli Kudaja, vr­hovno božanstvo, za pomoć, ostavivši "nagog" psa da čuva nedovršeno čovečanstvo. Erlik tada priđe psu i ponudi mu zlatno krzno u zamenu za "stvorenja bez duša" . Pas pod­leže iskušenjli i pristade na razmenu. Erlik uprlja p rve lju­de p ljunuvši na nji h , te ode svoj im putem. Kada se demi­jurg vrati s dušama i vide šta se desilo za njegovog odsust­vovanja, on izvrnu ljudska tela naopako. Zato nam se sluz na lazi u crevima.

Rečni k svetske mitologije 1 57

Fudo-mju

Čuvar mudrosti , "nepokolebljivi duh " . Jedna od nekoliko si la i l i formula personifikovanih u japanskom budizmu. Druga je Ajzen-mju - ljubav preobražena u žudnju za pro­svetljenjem. Mada sam njihov izgled užasava, srdžba mjua usmerena je samo na ono što hodočasnika može da skrene s pravoga p uta. Fudo-mju, snažni spasite lj duša, zaštitn ik je asketa.

Fudžijama

Nevolje koje su zadesile srednjovekovni Japan b i le su glavni uzrok oživljavanja šintoističkog verovanja . Usred građanskog rata nije b i lo mnogo prostora za staru trpe­ljivost rijobua, "dvostrukog puta bogova", u kojem se do­maći šintoizam bio stopio sa uvezenim budizmom. Nove, rodoljub ive sekte iznikle su u XVI i XVII veku, nauča­vajući da je Japan glava među narodima i središte sveta, a da je planina Fudži obitaval ište najvišeg božanstva, Kuni­tokotačija . Tako je Fudžijama, sveta duh-planina postala čuvar nacije , i na nju se moglo uspeti tek posle obrednog pročišćenja. I danas se svakoga jula h i ljade hodočasnika penju na vrh te planine .

S intoistička predaja objašnjava i izgled planine Fudži. Jednom davno nekakav starac koji uzgajaše bambus na njenim obroncima pronađe devojčicu, još bebu, zvanu Kaguja-hime. Starac ju je podizao sve dok je ne proglasiše naj lepšom devojkom u zemlji i udaše za cara. Sedam go­dina po svom venčanju, princeza Kaguja-hime obznani da nije smrtna te da se mora vratiti svome nebeskom domu. Da bi ublaži la muževljevu tugu, ona mu dade čarobno ogledalo u kojem je uvek mogao da joj vidi lik. A onda Kaguja-hime nestade . Car je bio toliko nesrećan da odluči da pođe za njom na nebo. Noseći ogledalo u rukama, on se pope na p laninu Fudži , al i na njenom vrhu ne beše ni traga od izgubljene p rinceze, n iti se car bi lo kako mogao uspeti još više. Ljubav mu provali iz grudi , a njegova pla-

Page 81: Recnik Svetske Mitologije

1 58 Ist.očna Azija

mena strast zapal i ogledalo. Od toga dana dim se stalno diže s vrha vulkana.

Fugen-bosacu

U Japanu, bodisatva Samantabadra, koji će biti poslednji Buda, dok sada, podstaknut božanskom sami lošću, bad­rom, š iri ,.prosvetljujuću mudrost", samantu. Prikazuje se kao mladić koji sedi na slonu - obično belom i sa šest kljova - sklopljenih ruku i l i , poput bodisatve A valoki­tešvare , držeći u njima lotosov cvet. U srednjovekovnom Japanu ženama je naročito b io privlačan Fugen-bosacu, koji se u X I I I veku objavio nekom monah u kao kurtizana, pokazavši tako da sva stvorenja mogu biti Buda. Danas je poštovanje tog bodisatve gotovo zamrlo.

Samantabadra je bio taj koj i je Sudanu uputio u pot­puno i savršeno prosvetljenje . Taj mladi indijski asketa obišao je sva mesta i ljude povezane s Budom ubrzo nakon što je Šakjamuni p rešao u n irvanu . On je prvi krenuo u duhovnu potragu u svetu kojem je nedostajao živi , fizički B uda - otuda veza s nebeskim bodisatvom. Sudana je arhetipski hodočasnik, a uzor je i današnjim budistima. Naučivši o Budinom životu i delu od Manjdušrija, po­bednika nad smrću, Sudana je lutao od mesta do mesta , upražnjavajući sve veći asketizam, sve dok nije stigao do Maitreje, b udućeg Bude. Dospevši na kraju do Saman­tabadre, revnosni hodočasnik konačno postiže prosvet­ljenje . Sudanina potraga p redstavlja značajan motiv na reljefima gorostasne Borobudurove stupe na Javi . Taj spo­menik iz V I I I i IX stoleća podignut je u vreme kada je mahajanski oblik budizma zamenj ivao hinajanski na ovom ostrvu. Borobudur možda ne znači n išta drugo do .,mnogo Buda".

Fu S i

Legendarni k ineski car za koga s e veruje d a je vladao na početku trećeg milenijuma p re n.e. Pa kua, ,.osam tri-

Rečnik svetske mitologije 159

grama" koji se koriste p ri proricanju . pripisuju se Fu Siju, al i su izmišljeni tek oko 1 000. pre n .e. Ti trigrami , u šezdeset četiri kombinacije, čine osnovu kineske kos­mološke spekulacije , čiji je klasični priručnik Jj Džjng (Kl�llga promene) . Pojedini prikazi Fu Sija predstavljaju tog drevnog vladara s riblj im repom.

Gimokodan

Donji svet plemena Bagobo na fi l ip inskom ostrvu Min­danao. Na tamnoj reci koja opasuje taj vilajet prebiva orijašica čije je telo p rekriveno bradavicama i koja usisava duhove odojačadi p re nego što ova umru. Sam Gimoko­dan sastoji se od dva dela : crvenog, namenjenog poginu­l ima u boju, i belog, koji je nal ik gornjem svetu, s tim što je sve izokrenuto. Duhovi tumaraju noću, a danju se p re­tvaraju u rosu i odmaraju u uzdel ičenom lišću. Za velike životinje i ljudska b ića veruje se da imaju po nekoliko duša, i l i gjmokoda.

Hačiman

Bog rata u šintoizmu, omiljeno božanstvo u Japanu. Lju­bimac je vojnika, al i ga poštuju i kao čuvara života -na­ročito dece - kao boga ratarstva i kao božanskog zaštit­nika japanskog arhipelaga. Godine 783 . dobio je zvanje bodisatve, b udućeg B ude, i poistovećen je sa osmostrukim putem iz budističke etike. Tokom tog razdoblja domaću šintoističku veru gotovo je potpuno apsorbovao uvezeni bucudo, "Budin put" . To učenje bi lo je poznato kao rijo­bu, "dvostruki put bogova".

Hari-Hara

Doslovno značenje: "uzgajivač-odstrani te lj" . HaI], omi­ljeno ime za Višnua, podrazumeva obnavljanje i rast b i lja­ka, dok je Hara Šivin uobičajeni atribut. Zajedno s im­bolizuju velike suprotnosti , stvaranje-uništenje, život-smrt - p risni sklad dvaju vrhovnih suparničkih božanskih

Page 82: Recnik Svetske Mitologije

1 60 I s t "Čilo Azije

nače l a . Vidljivi obl ik log lajanslve no.g pojma jeste l-lari ­- I-I a ra , čija desna strana predstavlja Sivu, a leva VišIma. Na dobre primere nai lazimo u ruševinama hramova u Kambodži, ne kada slavnom hinduističko-budističkom kra­l jevstvu. .

Godine 1 1 1 2 , pod kraljem Surjavarmanom I I , Kmeri su počel i da grade ogroman hram, Ankor Vat, b l izu pre­stonice Ankor Tom, usred dol ine reke Mekong. LJ tom raskošnom hramu i kral jevskom obitavalištu, sa nekih sto­tinak metara bedema i Šanaca duž svake strane, slavili su se mitski poduhvati Višnua, čije je utelovljenje, kako se verovalo, bio kmerski monarh . U kraljevom telu počivao je deo t�ga božanstva, čime . se objašnjava običaj Kam­bodžanaca da kipovima kraljeva daju stav najviših bogova. Ta ve l ičanstvena građevina slavi još i Šivu i Budu. Izgleda da je ime "palata manastir", ankor vat, prihvaćeno za vla­da;ine kral ja Džajavarmana VI I ( 1 1 81 - 1 201 ) , gorljivog budiste. Ču�eni mukha-lingami, "I ingami s licem", izvajani na brojnim kulama hrama Bajon, �oji se nalazi blizu Ankor Vata, predstavljaju četiri l ica Sive utonulog u me­ditaciju. U poznijoj mitologij i , četvorol iki Šiva odsekao je petu Brahminu glavu, koju ovaj beše pustio da mu izraste kako bi dokazao svoju premoć. Za pokoru, Šiva je morao da nosi odsečenu glavu na dugom hodočašću, čega su ga na kraju oslobodile svete vode Ganga u Benaresu.

Prema jednom indijskom predanju, sjedinjenje Višnua i Šive bi lo je zajednički odgovor na opasnost koju je pred­stavljao Guha, "prikrivač", jarosni demon neograničene snag� . Strašnim samomučenjem Cluha je I2risi l io Brahmu da ga učini neranjivim čak i za Višnua i Sivu , koji su se uzalud, jedan za drugim, bori l i protiv kosmičkog nadiranja tog den-;ona. Kada im ništa drugo nije preostalo, spojiše se kao Hari-Hara, suočiše se sa svetskim tiraninom i svrgnuše ga. I deja koja leži u osnovi ove priče jeste jednakost Višnua i Šive, održavateljskog i zatorničkog božanskog vida. Višnu postaje Šiva kada se život okonča, dok Šiva postaje Višnu kada daruje mudrost i mir. S tim mitom

Rečrtik svetske mitologije 161

paralelan je mit o androginom Šivi, ardh an ariju, "polu­ženi " ; i tu je Šiva na desnoj strani , dok je žena na levoj. U tibetskom budizmu to pozno prikazivanje naporednosti dveju suprotnosti koje podržavaju jedna drugu poprimilo je obl ik jab-juma, telesnog jedinstva bodisatve i njegove šaklj, "ženskog vida". Sa stanovišta meditacije , ženski obl ik, ju m, smatra se vremenom, a muški , jab, večnošću. Zajedno, oni predstavljaju n i rvanu, transcendentni po­činak.

Hou Tu

Ratarska priroda kineske civil izacije ogleda se u pošto­vanju Hou Tua, ili Šea, "kneza zemlje" . U svakom selu postojalo je sveti lište, obično humka zemlje koja je sim­bolizovala plodnost tla, a u važnij im gradovima nalazi le su se veće humke za javne svetkovine u okviru toga kulta. U Pekingu, b lizu Jung Ting Mena, i l i Južne kapije, nalazi se Oltar ratarstva, na čij im je terasama car rukovodio žrt­venim obredima vezanim za prolećno pluženje, keng čl. Taj godišnji obred konfučijanskog pravoverja, tokom kojeg bi car svojeručno zaorao prvu brazdu, neobično je privlačio evropske philosophes iz XVI I I veka. Za njih je to bio savršen simbol zabrinutosti vladara za sopstveni n arod i njegove očinske dobrohotnosti , i to tol iko da je 1 756. Luj XV, na nagovor enciklopediste Kenea (Ques­nay) a posreds tvom Madam Pompadur, odlučio da sledi p rimer kineskih careva, odavši tako počast Hou Tuu.

Huang Ti

Bukvalno, "žuti car". Svetac zašti tnik svih taoista. Premda na.istariji među legendarnim carevima, Huang Ti je zapra­vo poslednji izmišljen, a u kineskoj mitologiji nije se pojavljivao sve do IV veka pre n .e . Uvek se povezuje s Lao eeom.

U Knjjzj Lije Cea, sastavljenoj možda posle I veka n.e. , veliki ode\jak posvećen je Huang Tiju, čije je carstvo posle

Page 83: Recnik Svetske Mitologije

1 62 istočna Azija

petnaest godina zapalo u ne,":olje. Dok su podanici uživali u njegovoj blagonaklonosti , Zuti car "zabavljao je oči i uši , ugađao nozdrvama i ustima, sve dok mu lice ne poprimi žućkastu boju a čula potpuno otupeše". Nakon sledećih petnaest godina na p restolu, usred sve većih nemira, "lice mu beše ispijeno i bleda, dok mu omamljena čula još više otupeše. " Tada Huang Ti odluči da državne odluke prepusti ministrima, te otpusti dvorane, pojednostavi svoje redovne dnevne poslove i nastan i se "u kolibi u glavnom dvorištu, gde je postio kako bi obuzdao telo i um". Jed­noga dana zaspa , usnivši carstvo Hua Sju, majke mitskoga vladara Fu Sija. Do toga carstva "nije se moglo stići n i brodom ni kočijama n iti nogama bilo kojeg smrtnika. Jedino je duša mogla putovati tako daleko". Bila je to idealna država, "bez poglavara i l i vladaoca. Ona je jed­nostavno postojala sama od sebe. Narod u njoj b io je bez želja i žudnj i , prosto sledeći svoje prirodne nagone. Ljudi n isu osećali ni radost života ni užas smrti , tako da niko nije umirao pre svoga vremena. Nisu osećali ni privrženost sopstvu ni ravnodušnost prema drugima. Na taj način behu oslobođeni i ljubavi i mržnje . . . Jezdili su prostorom kao da hodaju po čvrstoj zemlj i , a na vazduhu su spavali kao na postelj i . Oblaci i magle ne zaklanjahu im vidik, ne zaglušivaše ih grmljavina, lepota i ružnoća ne uznemira­vahu im srca, planine i dolovi ne saplitahu ih - jer oni putovahu samo u duhu".

Probudivši se, Huang Ti sabra svoje ministre i reče im da se put, Tao, " ne može tražiti čul ima. Ja to znam, ja sam ga n ašao, ali ja vam to ne mogu preneti rečima". Provevši još dvadeset osam godina na prestolu, pri čemu je u nje­govom carstvu vladao red koji se gotovo mogao meriti s redom u Hua Sjuinom carstvu, Huang Ti se uspe do neba kao sjen, besmrtnik. Narod je bez prestanka žal io za njim sledećih dvesta godina.

Legenda o čudesnom caru, čija je duga vladavina b i la pravo zlatno doba , predstavlja i lustraciju mudrosti . Hu­ang Ti je dostigao unutarnje i spoljašnje savršenstvo. On je

Rečnik svetske mit ologije 1 63

i kulturni junak. Osim što je savladao pobunjenike -jednom pri l ikom predstavljene kao čudovište gvozdene glave, bronzanog čela , vl asi nakostrešenih poput isukanih mačeva i kopalja, i volovskog tela sa šest ruku i sa po osam prstiju na svakoj ruci - Žuti car je uveo i ustanove vlasti. Pojedine tradicije p ripisuju mu pronalazak kompasa i kovanog novca, koji je kao sredstvo razmene zamenio kauri školjke , dok mu je žena bi la veoma uspcšna u uzga­janju svile i domaćim veštinama. Kada je njegov glavni ministar izumeo pisane znake, "svi duhovi kriknuše u agoniji jer se tako otkriše najskrivenije tajne pri rode" .

I n ari

Bog pirinča u šintoističkoj mitologij i . Ponekad se naziva "bogom hrane" i poistovećuje sa Uke-moči, " dobrom de­monicom". Kada je Uke-moči primi la boga meseca, Cuki­jomija, da bi ga zabavi la, napunila je zemlju "provrelim" pirinčem, more ribom, a planine divljači. Ali bog meseca beše nezadovoljan jer su joj ti darovi dolazili iz usta, te stoga umori svoju nesrećnu domaćicu. Iz njenoga mrtvog tela, međutim, izrastoše bi ljke, stoka i svilene bube.

Tom mitu o poreklu donekle manjka istorijska vred­nost kada je reč o uzgoju svilene bube, jer je kineski mo­nopol prekinut tek u I I veku, kada su jaja svi lene bube prokrijumčarena u Koreju. Pojmom univerzalne p lodnosti naglašava se suštinski značaj obnavljanja zal iha , umiranja tla kako bi se rodio novi život.

Svako japansko selo ima sveti lište posvećeno I nariju, kao davaocu berićetnosti , a u mnogim kućama taj se bog poštuje i kao donosi lac bogatstva i prijateljstva.

I r in-aj-todžon

Doslovno značenje: " be l i gospodar tvorac". Prema Jaku­tima, koji žive uz reku Lenu u Sibiru, I ri n-aj-todžon bio je vrhovno b iće , čiji je kolac za privezivanje životinja pred­stavljao stub sveta, džinovsko drvo. S vrha moćnoga brega,

Page 84: Recnik Svetske Mitologije

1 64 Istočna Azija

u "pupku" sveta, kosrničko drvo stremilo je uvis . Grane su mu nadgornjavale sedam nebeskih spratova, dok mu je korenje pod zemljom sezalo do ponora gde je čini lo pot­porn ike u kućama zemaljskih duhova. Kora toga drveta nikada n ije pucala , niti je njegovo bujno l išće ikada ve­nulo.

U početku, I rin -aj-todžon lebdeo je nad prvobitnim okeanom, kada ugleda neku mešinu kako pluta po vodi . Odgovarajući na njegovo p i tanje, mešina reče da je ona zapravo duh zla, stanovnik zemlje skrivene pod vodom. I rin-aj-todžon reče: "Ako zaista postoji zemlja ispod okeana, pohitaj i donesi mi jedan grumen." Zli duh napusti mešinu, zaroni i vrati se sa šakom punom zemlje , koju be l i gospodar tvorac b lagoslovi , položi na površinu okeana i sede na nju . Kada zl i duh pokuša da udavi I rin ­aj-todžon a raširivši kopno, zapanji se ustanovivši da što više rasteže zemlju to čvršća ona postaje, tako da na kraju od onoga grumena nastade čitav kontinent.

Saradnja dobra i zla u tom mitu o oblikovanju sveta n ipošto nije jedinstvena u Sibiru i l i Mongolij i . To, među­tim, nije mit o stvaranju, pošto .Takuti veruju da "je svet oduvek b io tu". Prema drugoj verziji te priče, zemlja je pala, i l i b i l a ispuštena, s neba. Kirgijska plemena, raš­trkana po š irokoj oblasti severno od reke I rtiš, verovala su da u početku uopšte n ije ni b i lo vode. Prvobitni vo način io je jezera i reke kopajući zemlju rogovima. Motiv vode takođe se pojavljuje u .iednoj legendi Burijata , koji nase­ljavaju obale Bajkalskog jezera. Moćni Ulgan, što je drugo ime za I ri n-aj-todžona, stvorio je kopno na vodi , a pod kolut zemlje postavio, kao potporu, tri goleme ribe. Otuda Burijati objašnjavaju zemljotrese kretanjem riba .

Izanami

Pramajka u šintoizmu. B i l a je sestra i supruga Izanagija , koji je bezuspešno krenuo za njom u donji svet.

Prema drevnim japanskim zapisima, u početku je po­stojao samo okean haosa. I z toga gliba, u obl ičju trske

Rečnik svetske mitologije 1 65

izrastoše Kuni tokotači , "večni vladar zemlje", i dva njemu potčinjena božanstva, koja su po svemu sudeći simholi­zovala ženski i m uški princip , slično međuzavisnim si lama j ina i janga u kineskoj kosrnologij i . Izanami, "pozivačica" i Izanagi , "pozivač", behu potomci tih dveju si la potčinjen ih Kunitokotačiju . Zajedno su stvoril i zemaljski svet, kao i njegove božanske vladare, boginju sunca Amaterasu, boga meseca Cuki-jomija i boga oluje Susanova.

Začudo, boginja koja je predstavljala ženski princip kasnije je preobražena u duh raspadanja, nakon što je umrla rodivši vatru i prešavši u podzemno mesto gde je vladala tama. Izanagi je putovao u jomocu-kul11', "zemlju sumora", nadajući se da će vratiti Izanami, pošto posao stvaranja "još ne beše okončan" . Susrevši se s njim na ula­zu, I zanami ga zamoli da je sačeka tu dok se ona sa božan­stvima smrti ne dogovori oko svoga oslobađanja, upozo­rivši ga da je ne gleda izbl iza. Pošto prođe dosta vremena, I zanagi odlomi jedan od krajnjih zubaca na češlju u svojoj kosi, i zapalivši ga kao baklju , uđe u jomocu-kuni i osmotri to mesto. Prizor je bio užasan: posvuda su se roj i l i crvi , a Izanami je trunula .

Skrhan vizijom raspadanja i s vešticom za petama, I za­nagi se dade u beg. Da bi umakao tom groznom stvo­renju, on zbaci ukras s glave, koji se pretvori u grozd. Dok se njegova progoniteljka odmarala jedući grozd, Izanagi nastavi da beži . Potom slomi češalj i baci ga na zemlju. Češalj se pretvori u sočne bambusove mladice, a kad se veštica zaustavi da ih poždere, Izanagi pO.iuri dalje. Zna­jući za te smicalice , Izanami posla za bratom i suprugom osam gromovnika s vojskom strahobnih ratnika . Izanagi se, međutim, dočepa gran ičnog klanca koji je razdvajao obitavalište živih od staništa mrtvih, i kada sva ona s i la n ahrupi na njega, on hitnu tr i breskve i porazi svoje progonioce.

Konačno, Izanami l ično utvrdi da je Izanagi zatvorio klanac ogromnom stenom, koju n i h i ljadu ljudi ne mogahu da pomere. Tako se božanski supružnici oprostiše jedno

Page 85: Recnik Svetske Mitologije

166 Isločna Azija

od drugog. Ona zapreti da će "svakoga dana ubiti po hi lja­du ljudi u njegovom kraljevstvu", a on joj uzvrati da će "učin iti da se svakoga dana porodi hiljadu pet stotina žena" .

I dok se mit završava p itanjem ravnoteže između umi­ranja i rađanja. tako važnim za opstanak drevnog društva, u celoj priči izgleda da je najznačajniji sam grob. Izana­gijevi postupci ukloni l i su jezovitost neposredne smrti , a moćna stena obezbeđivala je njegovim podanicima kratak i nepomućen životni vek.

Jakuši -niora.i

Bukvalno, "gospodar lekova", jedan od šestorice "medi­ti rajućih Buda" . Japanci tog spasitelja poštuju kao onoga koji je obećao da će izlečiti sve bolesti i čovečanstvu pri­baviti lekove koji su mu potrebni .

Jen Yang

Jen Yang u Kin i , Ema-o u Japanu - prvobitno Jama, hin­duistički bog smrti - uvezen je kao deo budističke mito­logije. Zadatak mu je bio da sprovodi zakon odmazde, ali pojam točka ponovnog rađanja koji se vrti sam od sebe potisnuo je ideju o paklenskom sudu, ostavivši "kralja đa­vola" da muči samo najgroznije duše. U Kini se Jen Yang stopio sa domaći m tradicijama vezanim za carstvo smrti , Žute izvore, hU8J1g ČU8n. To sumorno prebival ište sličilo je našem vlastitom svetu, a rudari su se uvek brinul i da slu­čajno ne prodru u njega. Najranij i zapisi o poštovanju pre­daka ukazuju na ondašnji strah od porodičnih duhova. Pronađeni natpisi često sadrže p i tanja o tome da li su ne­zadovoljni preci prouzrokovali određene bolesti i l i ne­sreće .

U Japanu, tamnoliki bog smrti vlada kraljevstvom za koje se smatra da je sušta suprotnost raju čiste zemlje . Kao anti teza Amidi-nioraju, Ema-o je nemilosrdni sudija na koga ne utiče preklinjanje Džizo-bosacua. Otuda i omilje-

Rečnik s\'etske mitologi je 1 67

na poslovica: "Uzajmljuj sa Džizovim l icem, al i dug vraćaj s Emin im pogledom."

Ji

Kineski Yiljem Tel . U davna vremena na nebu se pojavi lo ništa manje nego deset sunaca, pržeći zemlju i mučeći je užasnom vrel inom. Neki junak po imenu Ji, " izvanredni strelac", čarobnim lukom oborio je devet sunaca. Zna­čenje te priče je nejasno. S jedne strane, pojava nekoliko sunaca b i la je jasan znak nereda - tako su se pre pada ti­ranina Džou Sina, poslednjeg monarha iz dinastije Šang, mogla videti dva sunca. S druge strane, u kineskoj misli rano se javi la svest o p rostoru.

Sjuan Je, ili "škola beskrajnog pniznog prostora" , tvrdi­la je p red kraj I I veka da je "nebo prazno i bez ikakve tvari . Kada ga pogledamo, vidimo da je neizmerno visoko i udaljeno i bez gran ica . . . Sunce , mesec i družina zvezda lebde u praznom prostoru, krećući se i l i mirujući . Svi oni predstavljaju zgusnutu paru". Zbog suštinske uloge pri­rode u kineskoj civil izacij i - te drevne prisnosti čoveka sa okol inom izražene u teoriji o j inu i jangu - astronomi, astrolozi , i nženjeri i čarobnjaci bi l i su svi deo carske administracije. Nauka i čarobnjaštvo postojali su naporedo zahvaljujući gledištu da su prirodne pojave, kao potopi , zemljotresi i pomračenja nebeskih tela, povezane s nat­prirodnim silama. Dobrohotnost Šang Tija prizivao je car žrec, S in neba. Zato se ogromna pažnja posvećival(l astro­nomij i , čija se funkcija predviđanja kretanja nebeskih te la smatrala državnom tajnom. Posmatranje je predstavljalo ozbi ljan posao. Podaci o sunčevim pegama sistematski su beležen i od 28. godine. Carski astronomi su nebeska tela najverovatnije posmatrali kroz tanke l istove žada ili ka­kvog sl ičnog providnog materijala.

U drugoj legendi o J iu govori se o el iksiru života. Taj stre lac pribavio je dragoceni lek, a l i mu ga je ukrala supruga, odletevši na nebo. J iu čarobni luk očigledno n ije bio od koristi u ovom s lučaju jer "beše vrlo tužan zbog tog

Page 86: Recnik Svetske Mitologije

1 68 [sločna Azija

nenadoknadivog gubitka" . Tako je Džuang Ce (350-275 pre n .e . ) pisao da "Ji nikad nije mogao da spazi" PuL i l i Tao.

Jin i j ang

Dve međuzavisne si le koje održavaju kineski kosmos, "deset hi ljada stvari " . Nisu u sukobu, već se nalaze u oset­ljivoj ravnoteži , čije remećenje donosi nesreće čovečan­stvu. Od te ravnoteže zavisi sklad svemira. Jin predstavlja negativnost, ženskost, tamu, zemlju. Jang je pozitivnost, muškost, svetlost, nebo. Stari Kinezi su nebo, kao izvor vremenskih pri l ika, smatrali carstvom Šang Tija, čiju je blagonaklonost morao da izmoli vladar, Sin neba. Takvo viđenje prirodnih sila poticalo je od svakodnevnog is­kustva prvih ratara na lesnom tlu dol ine Žute reke, gde je iznenadna provala oblaka mogla dramatično da izmeni krajolik. Priroda je bi la jedinstven, tanano uravnotežen organizam u neprestanim menama, a čovek je morao na­učiti da pravilno reaguje na te mene. To je oduvek bilo pi­tanje pri lagođavanja prethodno uređenom skladu I�ia, univerzalnog obrasca. Tako je Ju, "veliki inženjer", kopao dublja korita reka i pravio niske nasipe. Tragao je za prirodnim putem, taOlTI upravljanja vodom.

.Ju

Polulegendarni k ineski car i slavni inženjer hidraul ike. Prema .�u Džingu ( Knjizi povestI), Jua su zamoli l i da obu­zda povodanj koj i je izazvao božanski monarh Šuen. "Bu­j ica kao da je napadala samo nebo", govorio je Ju, "grl i la je bregove i nadvisivala vel ike humke, te su ljudi bi l i zbu­njeni i prestravljen i . . . Otvorio sam prolaze vodenim toko­vima kroz devet pokraj ina i tako ih sproveo do mora . " Ju je trinaest godina "krotio vode" , n ijednom ne posetivši že­nu i decu za sve to vreme. Svojim umećem narodu je do­neo "koristi od vode" - poplave su prestale , a polja su bi la navodnjena. Njegovoj vlasti toj porodici pripala je povlas-

Rečni k svelskc mitologije 1 69

tica da zasnuje prvu dinastiju, Sja . U dol in i Žute reke u početku nije b i lo moguće navodnjavanje većeg obima, ali su kasnije, uz navodnjavanje, sprovođeni i sve zamašniji p l anovi odvođenja vode i sprečavanja poplava. Konfuči­jancima je Ju b io uzor vrl ine, drevno meri lo vršenja javne dužnosti . Taoisti su, međutim, b i l i ubeđeni da njegova or­ganizacija rada u vodoinženjerstvu predstavlja udaljavanje od prirodnog reda stvari. Plašil i su se promene u feu­dalnim odnosima.

Kadaklan

"Najveće" božanstvo Tingujana, naroda koji nastanjuje p laninsku unutrašnjost Luzona, najsevernijeg fi l ipinskog ostrva. Kao gromovnik, Kadaklan živi na nebu s vernim psom Kimatom, munjom, koji će ugristi kuću, drvo i l i polje kad god se božanski gospodar zažel i kakve posebne svetkovine. Poreklo Kadaklanovo je nejasno - jedna te­orija ukazuje na Špance - a manje je cenjen od ple­menskih predaka. Pogreb predstavlja glavni tingujanski obred, pri čemu je najvažnije da pokojnik bezbedno dospe u magla vu, podzemni svet.

Kiš imo-džin

Zaštitnica dece i japanski pandan boginje Hariti , "grab­ljivice" , koju je Buda ubedio da ne krade i ne jede decu. D irnuta učenjem o samilosti , tim duboko indijskim oseća­njem ahimse ("ne povredi ti n ijedno živo biće" ) , demonska boginja odrekla se razaranja i postala zaštitničko božan­stvo dece, sveopšta majka okružena bebama koje čuva i neguJe .

Preobraćena Ijudožderka b i la je omiljena u b udističkoj Indiji i Kini , gde su je obožaval i kao darovateljku dece. Hariti je u sebi spajala tri arhetipske delatnosti boginje majke: davala je, podsticala i uništavala život. U tom b udističkom mitu ipak je narušena ravnoteža božanskog trojstva stvaranja, održavanja i zatiranja. U prikazivanju

Page 87: Recnik Svetske Mitologije

1 70 Istočna Azija

I-lari ti kao stvorenja nal ik Bogorodici nailazimo n a jasan pomak prema dobrohotnosti - idi l i porodičnog života.

Kult Kišimo-džin postao je omiljen u Japanu p red kraj X I I I stoleća. Prema predanju, ljudi su je čak i videli jed­nom pri l ikom. Od toga doba u svetil ištima se prikazuje kao doji lja s detetom, a simbol joj je nar, koji predstavlja plodnost.

Kuen Ti

Bog rata u konfučijanskoj tradiciji i omiljeni lik u kineskoj narodnoj predaji . Istorijski Kuen Ti bio je jedan od glav­nih vojskovođa tokom razdoblja nejedinstva poznatog kao San Kuo, i l i Tri carstva (22 1-65) . On nije, međutim, kao Mars, b io ratoboran i neumoljiv, već je sprečavao rat. Kao Kuen Ju - gorostas visok jedanaest metara, brade duge preko pola metra, rumenog tena i veđa poput usnulih svi lenih buba nadvijen ih nad skerletnocrvenim očima kao u fen iksa - latio se oružja u zamršenom građanskom ratu jer je hteo da "otplati državi dug vernosti i podari mir svo­jim crnokosim zemljacima" . Cao Cao, svrgavač poslednjeg cara iz dinastije Han i začetnik trvenja , rekao je jednom pril ikom: "Bolje da ja izdam cel i svet nego da svet izda mene . "

Kuen Jua ubil i s u pripadnici moćnoga klana Sun os­novanog u Č:eng Tuu, a l i njegova hrabrost i dol ičnost predstavljali su živi p rekor savremenicima, ogrezli m u iz­dajstvo i nasilje. Njegov kult doživeo je apoteozu 1 594, kada mu je car dodel io zvanje tija, velikog podupiratelja neba i zaštitnika carstva. Kuen Ti je postao nebeski za­točnik, uvek spreman da se suprotstavi svima koj i naru­šavaju mir - pobunjenicima, čarobnjacima, demonima i strancima.

Kumang

Boginja majka Ibanaca, morskih D ajaka sa Bornea. Ku­mang, čija su "bela leđa" spržil i zraci zalazećeg sunca, bi la

Rečni k svet ske I l li \.Ologije 1 71

je zad užena za raj , elom Budžanga. prvog Ibcll1ca . Ta zem­lja nalazila se bl izu Meke , odakle su Budžangovi potomci dolutali do Sumatre , a potom do Bornea, često u pratnji plemenskih božanstava . Ta legenda o seobi iz zapadne Azije odnosi sc možda na važne ideje koje je donc io neko­l iko vođa, a ne na neku stvarnu migraciju. Osećaj bl iskosti s duhovnim svetom obeležje je svakodnevnog života u za­jedničkim kućama Ibanaca, selima pod jednim krovom, a tokom svakoga ga vaja, i l i svetkovine, uobičajeno je zazi­vati pretke i božanstva. Brojne su i priče o pojavljivanju te boginje u snovima.

Jednom pri l ikom Kumang se prikazala stidljivom mla­dom ratniku i obavestila ga da je okamenjena stabljika bambusa koju ovaj beše pronašao zapravo tal isman koji će od njega način iti vel ikog vojskovođu. Sve donedavno je lov na ljudske glave bio najveći dokaz muževnosti , umno­gome zato što su se posedovanjem glava sticale čarobne moći . Vojskovođu čuva {ua, i l i duh zaštitn ik. Ako je tua udav, u bici ga usmeravaju preci ; ako je tua kobra, usme­rava ga Kling, bog rata. Duhovi zaštitnici najčešće su zmi­je, mogu biti i divlje mačke i jelen i . Pojedinac obično spoz­naje vlastitu tuu pomoću sna.

Kvan .Ti n

Kineska Kvan J in , japanska Kvanon, "Bogorodica istočne Azije", darovateljka je dece i svesamilosna boginja majka. Bodisatva A valokitešvara, "saža ljivi gospodar oborena po­gl eda", elož.iveo je taj preob ražaj u Kin i , ve rovatno pod uticajem tantričkog budizma. Samo je Amitofo, i l i Ami­taba, bio omiljeniji od Kvan .Tin , kao boginje sami losti . U mnogim legen dama pripoveda se o postupcima Kvan .Tin kao božanstva što iskupljuje i održava svet i koje je , sve­sno njegove patnje , zastalo na pragu nirvane. Androgina priroda tog bodisatve nije razjašnjena - psihološki ona zadire u obl ast gde dvojstvu nema mesta.

U .Tapanu preovladava Kvanonin muški oblik. I ko­nografija prikazuje tog bodisatvu u prinčevskom obl ičju, a

Page 88: Recnik Svetske Mitologije

1 72 Istočna Azija

i samoga kneza Šotokua (572-621 ) , glavnog pobornika bu­dizma, za života su prihvatal i kao jedno od njegovih ute­lovijenja. Drugi prikazi imaju h i ljadu očiju i ruku, i l i jeda­naest glava, i l i konjsku glavu. Svrha te vizueine složenosti jeste da prenese utisak o Kvanoninoj beskrajnoj moći , sa­milosti i kreposti.

Lao Ce

"Ludak iz Čua", prvi među "neodgovornim pustinjacima", bio je, prema konfučijancima, Li Er (rođen 604. pre n .e.) , al i se u Kini uobičaji lo da se o osnivaču taoizma govori kao o Lao Ceu, "starom filozofu". I ako je možda bio čuvar kraljevske arhive u Lojangu, vrlo se malo zna o njegovom životu. Lao Ce je bio "skriveni mudrac;', kojem se nije mi l i lo da osniva školu ili stiče sledbenike.

Kako predanje tvrdi , Lao Ce je jednostavno odlučio da napusti društvo. B io bi nestao bez traga da ga carinici na granici n isu zamoli l i da napiše knjigu pre nego što se povuče iz sveta. Tako je taj mudrac napisao knjigu o " pra­vi lnom životu" , a zatim produžio svojim putem. Niko ne zna gde je umro. Prema docnijoj taoističkoj mitologij i , put na zapad omogućio je Lao Ceu da kao Buda poseti Indiju. Lao Ceova i Budina ćutljivost, kao produbljeno ukazi­vanje tih mudraca na nemoć reči da iskažu ono što je zaista potrebno reći, dala je maha ovakvom poistoveći­vanju , mada je š irenje toga mita podsticala nada da će se njime umanj iti uticaj budističkih sveštenika na stanov­ništvo. Da bi izašao na kraj sa suparničkim konfučijan­stvom, i Džuang Ce (350-275 pre n .e . ) pozivao se na arhe­tipski susret Lao Cea i Konfučija . Opravši kosu i rasplevši je niz leđa kako bi se osuši la , Lao Ce je sličio beživotnom tel u kada ga je sreo Konfučije. Kada ga ovaj upita šta je to proizvelo takav utisak, Lao Ce odgovori kako je " lutao po nerođenom". Upitan šta se dobija takvim l utanjem, Lao Ce reče Konfučiju da su njegova posledica "savršena do­brota i savršena sreća" . Džuang Ce tvrdi da je to otkro­venje dotaklo posetiočevo srce, a l i je malo verovatno da se

Rečnik svetske mitologije 1 73

Konfučiju dopao šamanizam sadržan u njemu - ukoliko je do tog razgovora ikada došlo. Golemost vaseljene, a na­ročito duhovne oblasti kojima je prošao Lao Ce, nisu pri­vlačile Konfučija u njegovom reformatorskom žaru.

Lije Ce

Taj polulegendarni mudrac savršen je primer taoističke nedokučivosti . "Četrdeset godina je proboravio na jednoj parcel i u povrtnjaku a da niko nije znao šta je on zapra­vo." Prema kineskoj tradiciji , mudrac dostiže uzvišenost al i obavlja obične poslove . Kao i drugi sjeni, besmrtnici, Lije Ce je jahao na vetru, a uživao je u zagonetnim izreka­ma taoističke filozofije . Učenicima je zborio: " Iako ništa ne govori i ništa ne zna, nema zaista ničeg što čovek ne kaže, n ičeg što čovek ne zna. "

Li Tjen

Prvi čovek za kojeg se zna da je protiv demona koristio praskalice. Li Tjenov uspeh u XI veku navodno je doveo do rasprostranjene upotrebe vatrometa. U stvari, barut, koj i je izmišljen stotinak godina pre Li Tjenovog vreme­na, najpre se koristio u kosmološke svrhe, dok je mo­gućnost njegove vojne upotrebe postala očigledna tek kas­I1IJe.

Lung

Zmaj u kineskoj narodnoj predaj i . Za razliku od jarosnog i zlog stvorenja iz zapadnoazijske i srednjovekovne evrop­ske mitologije, lung je u suštin i dobrohotno i uvažavano božanstvo. Daždonosac je i gospodar voda - oblaka, reka, močvara, jezera i mora. Na drevnim natpisima zazivaju se b rojni l ungovi kako bi zemlju osvežil i kišom. Ti bogovi vode mogu se smanjiti do veličine svi lene bube i l i uvećati toliko da zasene čitav svet. Mogu se vinuti među oblake i zaroniti do najdublj ih izvora. I zgledom predstavljaju kom-

Page 89: Recnik Svetske Mitologije

1 74 Istočna A.zija

binaciju delova tel a razl iči ti h životinja i fantastič�.ih bi�a --: imaju jelenje rogove, kamiiju glavu, demonske OCI , zmlJs� 1 vrat, riblju krljušt, orlovske kandže, tigrovske šape, b l ­kovske uši i duge mačje brke.

Zmaj se dovodio u tesnu vezu s kineskim carem, a lung s pet kandži predstavljao je imperijalno znamenje. Z�na­jevi su često pokušaval i da ugrizu sunce, svoga suparnIka. 'Yerovalo se da u ustima svakog l unga počiva "biser mud­rosti " . Mudrace su nazival i "zmajoljudima" , a u bici protiv potopa Ju je od zmajskog ata dobio čarobnu mapu koja je izašl a iz Žute reke .

Mi Lo

Budući Buda, koji trenutno živi kao bodisatva u tušita­raju. U I ndiji je Mai treja, "onaj što tek treba da dođe" , igrao manje važnu ulogu, a na značaju je dobio tek pošto je dospeo u Kinu. Poklon ici su mu se moli l i za svoje po­novno rođenje u njegovom raju, ali je u Y I I veku čIsta zemlja Amitofoa, ili Amitabe, baci la Mi Loovo pribežište u za�enak. Kada je kult Mi Loa oživeo šeststo godina docnije , izgled toga bodisatve znatno se promenio. Popri­mio je obličje debelog veseljaka, a pominjali su . ga kao Nasmejanog Budu. Izgleda da se ta promena zasl1 1vala na legendama o životu nekog kineskog monaha iz X veka na­boranog čel a i ogromnog trbuha. Stanovn icima Kaj Fenga taj monah je svojim postupcima naveštavao kakvo ć� vreme imati . Kad god bi spavao na pijačnom mostu, mog} 1 su biti sigurni da će naredni dan biti lep, ali ako bi se , skup ivši komad odeće koj im je pokrivao slabine, odgegao do kakvog zaklona, mogl i su očekivati provalu oblaka. Novog, okruglastog Mi Loa pratilo je jato dece , što je odražavalo kineski ideal vel ike porodice.

U Japanu se Maitreja, kao Mirokubosacu, obično pred­stavlja u stavu zamišljenosti . Sedi s glavom nagnutom na­pred i oslonjenom o desnu šaku, dok se drugom rukom drži za gležanj desne noge podignut iznad kolena leve . Ponekad nosi min ijaturnu stupu kao ćivot.

Rečnik s\'etske mitologije 1 75

Okuninuši Bukvalno, "ve l iki gospodar zemlje". Zet Susanova, boga oluje u šintoističkoj tradiciji . Do ruke Susano.vine kće�i došao je krađom, što je njegov tast veoma cemo. Okul1 1 -nuši je preko noći privezao svu kosu boga oluj� za gred.e kuće i utekao s njegovom ćerkom. Susanovo Je OkunI­nušija imenovao kraljem pokrajine Izumo, koja gleda na Japansko more i kojom je ovaj vladao uz pomoć pa­tuljastog boga Sukuna-b ikoa.

Drugi kralj I zumoa bio je Omicunu, "gospodar �ala" . Taj unuk Susanovov uvećao je svoje ca�stvo k?nt1l1e l:� tal nim delovima Koreje i obl ižnjim ostrvl]em, pnvukavsI ih Japanskom arhipelagu pomoću dugačke vrpce . Treba podsetiti da je vologlavi bog oluje prvi kolonizovao Ko­reju .

Izumo je potpao pod uticaj boginje sunca Amaterasu nakon što je ova organizovala pohod protiv Okuninušija . Susanovovi potomci dobi l i su ograničenu moć, Uključujući "skriveni" svet mađije, a l i su svi morali priznati vl.ad�juću porodicu. Nadmetanje boginje �unca i boga

,. ol�]e .Jasl�o

odražava ranu borbu za prevlast Između vodeclh .JapanskI h klanova.

Oni Japanski demoni . U šintoizmu, oni se povezuju s bolešću, nesrećom i bedom. Ti duhovi koji se mešaju u ljudske poslove u osnovi su čovekolikog izgleda, al i s tri oka, raz­japljenih usta, s rogovima i po tri oštre kandže na obema 'rukama i nogama. Mogu da lete, često se obrušujući s ve­l ike visine na duše zlikovaca samrtnika. Obred alJi-jarahi, "isterivanje demona", ima obl ik drame koja se izvodi pos­lednjeg d�na u godini i tokom koje se izgone personifi ­kovane bolesti , zla kob i razne nesreće.

Smatra se da su budistički monasi smrt za alJije. Ni­čirenska sekta povremeno se povlači iz sveta kako b i iste­rivala zle duhove svih vrsta. Ničiren ( 1222-1282) osnovao

Page 90: Recnik Svetske Mitologije

1 76 Istočna Azija

je budističku školu u vreme kada je - prema njenim vlasti­tim istoričarima - ,.sve bi lo mračno u Japanu . . . Smenjivale su se mongolske najezde . . . zemljotresi , pošasti i glad, kao i greške nas Japanaca, koji osnovasmo prestonicu u Kama­kuri , gde vladaše vojna diktatura upletena u bratoubilačke borbe" . Niči ren je svuda video delovanje onija, a zen sektu nazivao je "đavolj im izumom".

Drugi demonski duhovi b i l i su tengu, na zlom glasu zbog svoje jarosti i pretećeg ponašanja. Jedna vrsta tih du­hova je poluljudska, s kri l ima i kandžama ogromnog orla, dok je druga potpuno pticol ika. Uzor im je možda bila pti­ca Garuda iz h induističkog p redanja, premda ih japanska tradicija objašnjava kao utelovljenja ponosni h i oholih ljudi , naročito sveštenika i vojnika . Opsednutost tenguima, međutim, pratile su manje nepodopštine od onih koje su se vezivale za onije.

Pan Ku U kineskoj mito logij i , prvobitni čovek, rođen iz kosrničkog jajeta. U početku vaseljene, ili "deset h iljada stvari" , beše jaje. Jednoga dana ja.ie se raspoluti . Iz njegove gornje po­lovine nastade nebo, a iz donje zemlja. Pan Ku, koji se ispi l io iz raspuklog jajeta, rastao je po tri metra dnevno, kao što je i nebo svakoga dana raslo po tri metra u visinu, a zemlja isto tol iko dobijala na deblj ini . Pan Ku je umro posle osamnaest h i ljada godina , rascepivši se, poput kos­mičkog jajeta, na nekoliko delova. Od njegove glave na­stal i su sunce i mesec, od krvi reke i mora, od kose šume, od znoja kiša, od daha vetar, od glasa grmljavina, a od njegovih vaški postadoše preci čovečanstva.

Taj mit verovatno je pridodat taoističkoj kosrnologiji u IV veku pre n ove ere . To je manje povest o stvaranju a više objašnjenje teorije j ina i janga. Od Pan Kua potiču j in i jang, međuzavisne si le prisutne u svim pojavama. Za­panjuje n izak položaj dodeljen čoveku: on n ije središte stvaranja i gorostas usred krajol ika, već mala pri l ika u og­romnom pokretu p ri rode . Beznačajnost čovečja, onako

Rečnik svetske mitologije 177

kako je data u mitu o Pan Kuu, nalazi svoj savršen izraz u kineskom pejzažnom slikarstvu, gde su sitne figurice po­stavljene usred veličanstvenosti prirode, planina i dol ina, reka i jezera, oblaka i vodopada, drveća i cveća.

Rad in Vođa Ibanaca, morskih Dajaka sa Bornea, iz XVI I I sto­leća. U jednoj legendi o Radinu govori se o gladnom duhu koji mu je kosio narod opakom boleštinom, vel ikim bo­ginjama. Dobivši bi tku kod Betonga i pribavivši mnoštvo neprijatel.iskih glava, Radin odluči da priredi ptičju svet­kovinu, gavaj bUfong. Na tu gozbu pozvao je sve ostale vojskovođe i značajne l ičnosti . Dok su oni pirovali , neki od starij ih gostiju rekoše Radinu da lik ptice kljunorošca, posvećen ptičjem bogu Sengalang Burongu, zašti tniku lo­vaca na glave, mora da se ukloni iz sela tri dana po okon­čanju slavlja, kao i da ljudi moraju napusti ti to mesto. Radin ispuni zahtev koji se ticao svetog l ika, ali ne napusti zajedničku plemensku kuću, se lo pod jedn im krovom. Ne prođe mnogo dana a vel ike boginje počeše da mu satiru narod. Tri noći zaredom, ležeći bez sna, zabrinut zbog sve većeg broja umrl ih , Radin je s lušao divnu melodiju pesme u kojoj se sa uživanjem govori lo o nesreći što je zadesila njegove plemenike. Četvrte noći uze mačetu i sakri se u asuri svijenoj u rolnu. Kada se, pevajući o slatkoći ljud­skog mesa, gladni duh pojavi bl izu mesta na kojem se Radin beše sakrio, ovaj iskoči iz asure i mačetom saseče nevidljivu avet. Čuo je kako je nešto palo, al i n išta nije video. Otišavši ujutro da obiđe drvenu skUlpturu k ljuno­rošca, Radin utvrdi da ju je neko bacio na zemlju, pret­hodno je isekavši nekakvim velikim nožem. Zbunjen, po­traži savet od ljudi sebi ravnih po rangu, a oni mu rekoše da je sveti l ik bio suviše moćan i preporučiše mu da ga odmah ukloni još dalje. Tako Radin i njegov narod i učin iše, a staru zajedničku kuću od tada su koristi l i kao groblje.

Page 91: Recnik Svetske Mitologije

1 78 [stočna Azija

Rati Bukvalno, " ljubavna žudnja" . Bal inezijska verzija h induis­tičke boginje materinstva i plodnosti. Ima nečeg nadreal­nog u p rikazivanju Rati kao žene u p oodmakloj trudnoći i pohotnog pogleda. Plodonosna materica i bujne grudi, kao atributi boginje majke, dramatično su kombinovani s de­monskom razbludnošću, što možda p redstavlja mračno na­sleđe p olinezijske prošlosti toga ostrva. Java je oduvek slo­vila kao "ostrvo bogato ječmom", javadvipa, dok je Bal i , po svemu sudeći , zadržao svoju staru slavu ostrva aveti , p redačkih duhova koji obitavaju na izvorima reka. Drevna bal inezijska vera, opsednuta duhovima, nalazi savršen iz­raz u l iku Rati. Boginja se ruga svima koji se priklanjaju uvezenim isposničkim ideal ima.

Sjen Bukvalno, "besmrtnik" koji živi na zemlji i l i iznad nje, a l i unutar p ri rodnih stvari, materijalna besmrtnost pri kojoj je telo i dal je potrebno, ma koliko bi lo sačuvano u " osvet­Ijenom" obliku. Sjeni su bi l i taoistički besmrt.niei . za k�je se ve rovalo da su kušali e l iksir života, a u ramm hkovntm prikazima često se pojavljuju kao pernati ljudi. D�evni Kinezi verovali su u postojanje opojnih sredstava kO.la se mogu uzimati radi produženja života. Pojam eliksira poja­vio se u IV veku pre n .e . , podstaknut možda glasinama iz Indije , Persije i l i Mesopotamije o kakvoj narkotičkoj biljci. Usledio je do tada neviđen talas a lhemijskog eksperimen­tisanja . Odsustvo jasne granice između dobra i zla u ki­neskoj misl i sputalo je razvoj etičke eshatologije kojom bi se "razlučivale ovce od jaradi " . Ono je otvorilo put uve­renju da postoje tehnička sredstva pomoću kojih l.judi mogu p rodužiti trajanje svoj ih dana toJ iko da postanu go­tovo besmrtni , i to ne u podzemlju Zutih izvora već na p lan inama i u gorama ovoga sveta.

Kinezi su čoveka smatrali telom koje spaja dve duše. Duša h un dolazi l a je s neba i vraća la se njemu, dok je duša

Rečnik svetske mitologije 1 79

lo poticala iz zemlje i vraćal a joj se posIe smrti . Njihova životna ravnoteža u telu odgovarala je univerzalnoj teoriji jina i janga . Ko Hung, istaknuti autor alhemijskih spisa iz I I I veka, pominje dve vrste el i ksira: jedna je ograničavala let [aa, a druga opozivala hun. Za Ko I-Iunga prelazak iz stanja smrtnosti u stanje besmrtnosti bio je samo jedan vid promena i preinaka kojima obiluje priroda. Metali su se menjal i , predeli izobličaval i , ljudi pretvarali u životinje, zmije postajale zmajevi, gusenice preobražavale u noćne leptire - svuda je vladala samodelatnost prirodc. Isto tako, pisao je on, "gospodari najviše kategorije u stanju su da izdignu svoje duše i te la sve do vazdušne praznine . Nj ih nazivamo nebeskim besmrtnicima, ljen sje/7. Gospodari druge kategorije odlaze u čuvene planine i šume i nazivaju se zemaljskim besmrtnicima, li sjeno Što se oni h iz treće katcgorije tiče, oni jednostavno odbacuju telo kao zmija košuljicu posle smrti , i to su besmrtnici oslobođeni leševa , .iii Člje sjed' . Ne objašnjava sc, doduše, gde prebivaju gos­podari iz treće kategorije, ali se pretpostavlja da je to me­sto ugodnije od Žutih izvora .

Prema legendi , Ko Hung je uspeo da pripravi p i lule besmrtnosti . Jednu pi lulu dao je psu koji se skljokao mr­tav. Potom je i sam uzeo jednu pi lulu, sa istim ishodom. Ipak , i Ko Hung i pas oživeli su usred pogrebnih priprema. Najdramatičniji je bio odlazak Čang Dao Linga, za kojeg se tvrdi da je živeo od 34. do 1 56, dakle sto dvadeset dve godine. Za tog prvog ljen lija, ili "nebeskog učite lja" tao­ističke erkve , kaže se da je za sobom ostavio samo svoju odeću. Osim što su pi l i e l iksir, taoistički upućen iei upraž­njavali su pet tehnika: kontrolu disanja, " nošenje sunčevih zraka", gimnastiku, "veštine iz spavaće sobe", i dije tu.

"Ostarel i a l i neumrl i" , sjeni su slobodno l utali vase­ljenom, a svojim postupcima i " čudesima" stvarali su ne­običnu mitologiju. San čil1g, " tri čistote" , čine taoističko trojstvo, glavna božanstva najviše klase , (jen sjeI7. Prvo božanstvo, Jucn Š i , jeste s in Pan Kua, prvoga čoveka, i Taj .ruen, svete žene. Juen Ši je bio u stanju da h oda i govori

Page 92: Recnik Svetske Mitologije

1 80 Istočna Azija

na rođenju, dok mu je telo okružavao oblak u pet različitih boja. Drugi besmrtnik povezuje se sa Vu Vangom, plemi­ćem koji je 1027. pre n.e . svrgnuo s vlasti nepravednika i tlačitelja Džou S ina , poslednjega cara iz dinastije Šang. Poroci tiranina i njegove supruge - razvratne igre, opijanje i mučenje - možda su tek suparničko iskrivljavanje izveš­taja o verskim svečanostima posvećenim bogovima plod­nosti , ali se sjenu Da Čuenu, kao Vu Vangu, u svakom slučaju pripisuje ustanovljavanje racionalne vlasti. Treći član trojstva jeste Lao Ce, prvi taoistički filozof.

Među druge istaknute sjene spadaju: književni genije Ven Čang, brilj an tni naučn ik iz VI stoleća koji se uzdigao do visokog položaja a potom iznenada nestao: upućenik Li Tje Kuej , strogi asketa i Lao Ceov učenik; sudija Lu Tung Pin, nagrađivač poštenja; i Ho Sjen Ku, devojka koja je stekla besmrtnost pojevši sedefni prah.

Uzdizanje do statusa s/ella zahtevalo je brižljivo raz­rađen u pripremu. Danas znamo da su pril ikom pogrebnih obreda imućni ljudi troši l i ogromne svote na žad, koji se dugo smatrao zaštitom od fizičkog propadanja. Ko Bung je uočio zaštitni učinak komadića žada smeštenih " u devet otvora" , a otkriće grobnice princeze Tou Van 1 968. pot­vrdi lo je da su ljudi sahranjivani u "odeći od žada proši­venoj zlatnim koncem". Njena pogrebna odežda obuhva­tala je više od dve h i ljade komada ža da upletenih zlatnom i posrebrenom gvozdenom žicom. Zanimljivo je da su žad, kao i verovanje da on sprečava telesno raspadanje , možda uvezen i iz Sibira, najbližeg izvora tog dragog kamena u drevna vremena .

S ukuna-biko

Bog kepec u Japanu. U šintoističkoj mitologij i , "slavni gospodarčić" b io je saveznik Okuninušija, Susanovovog zeta i kralja Izumoa. Sukuna-biko je naročito bio vešt u medicin i i zemljoradnji . Premda niskoga rasta i sporih po­kreta, patuljasti b og znao je sve n a ovom svetu, koji je pro-

Rečnik svetske mitologi.ie 1 8 1

putovao uzduž i popreko. Njegov nestanak nije razjašnjen . Izgleda da je sa vlati prosa katapult iran u svemir.

'

Susanovo Takeha/a Susallovo, "smelo, h i tro i neobuzdano božan­stvo", bog je oluje u š intoizmu, autohtonom japanskom verovanju. Zato što je kinj io Amaterasu, boginju sunca, izgubio je bradu, oduzeta mu je imovina i osuđen je na progonstvo. Svet beše izdeljen između tri božanstva, dece praroditelja Izanagija i Iza�ami, Carstvo svetlosti, koje je obuhvatalo nebesa i zemlju, dodeljeno je boginji sunca, carstvo noći Cuki-jomiju, bogu meseca, dok je more dato Susan ovu na upravljanje. Ne mogavši da savlada nasi lni vid svoje l ičnosti, bog olujn ik pustošio :ie zemlju i po­mračivao nebo, navukavši tako na se srdžbu "osam mili­on,a bož�nstava" , koja vratiše Amaterasu na mesto koje joj pnpadase.

�usanovo je u izgnanstvu započeo svoja lutanja i pusto-10vll1e , U Izumou se borio protiv zmije sa osam čudovišnih glava, Kada joj je lešinu ise kao na komade, sa zmijskog repa otpade mač, te bog oluje posla sestri to čudesno oružje u znak vlasti tog pokoravanja, Mač, zajedno sa og­ledalom i draguljem, p redstavljao je simbol vladajuće po­rodic� , U ostale njegove poduhvate spadaju potčinjavanje KoreJe, obuzdavanje k uge i pošumljavanje obale Tihog okeana, Na planinama je zasadio sopstvenu kosu, od koie nastade drveće. Veruje se da mu se grobnica nalazi na i's­točnoj obali Kija.

Šaka-nioraj U Japant:, Buda poznat kao Šakjamuni, "tihi mudrac iz plemena Sakja", savršeno je ovaploćenje vrline. Sa izuzet­kom sekte džodo, koja se usredsređuje isključivo na obo­žavanje Amida-nioraja, u svakom budističkom manastiru postoji svetil ište posvećeno Šaka-nioraju. Tog nemog mudraca ipak najviše poštuju privrženici zena,

Page 93: Recnik Svetske Mitologije

1 82 Istočna Azija

Mada je učenje Čan Cunga, i l i " škole unutarnjeg svet­la", prvi put stiglo iz Kine 1 191 , pravim utemeljivačcm sek­te zen smatra se Dogen ( 1 200-1253), koj i je osnovao vel iki manasti r Ej ihej idži . Dogena su četiri godine podučavali ki neski učitelj i , a i današnji Japanci priznaju da učenje ze­na mnogo toga duguje taoizmu . Smatra se da je Buda, kao i Lao Ce, uvideo da iskustvo prosvetljenja ne može da se prenese rečima. Stoga se neiskazivo učenje rodilo iz osme­ha Šaka-nioraja pred lotosom. Zen je nova sekta. Metodi podučavanja su mu usmeni i intuitivni, bez kanonskih knjiga i tekstova. Majstori zena pokušavaju učenike da dovedu do trenutnog i iznenadnog osvešćenja, sa ton/a, " buđenja", tokom kojeg ovi treba intuitivno da spoznaju samu prirodu stvari. To je nedual ističko viđenje. Dogen je govorio: "Ako posmatramo obalu dok plovimo čamcem, čini nam se da se obala pomera. Ali ako pogledamo vodu bl izu čamca, videćemo da se zapravo čamac pomera. Kada vaseljenu posmatramo u zbrci te la i uma, često pogrešno poverujemo da je naš um .postojan. Ali ako pođemo pu­tcm zena i vratimo sc sebi, shvatićemo da je to pogrešno."

Vel iki praznik Šaka-nioraja jeste njegov rođendan, 8. apri l . Narodni naziv te svetkovine jeste Hanamacuri, "praznik cveća" . Dok je Buda, zadubljen u kontemplaciju, sedeo ispod drveta Bo, demon Mara je h i tnuo na njega plameni kolut koji se pretvorio u cvetni baldahin .

Šen Nung

Legendarni v ladar Šen Nung bio je tipičan Kinez. Učio je ljude ratarskoj veštin i i otkrivao blagotvorna svojstva bilja­ka. Umro je kada je na samome sebi pokušao da ispita dej­stvo "trave što probija creva". Verovalo se da je njegov providni želudac omogućavao starim Kinezima da spoz­naju tajne zdravlja. U Kini su se od najranij ih vremena prep.1 itali kuvarsko umeće i medicina.

Rečnik svetske lnitologije 1 83

Šoten .Japanska verzija Ganeše, slonoglavog hinduističkog boga preduzetnosti koj i uklanja prepreke i dodeljuje mudrost. Kult toga božanstva, kao deo b udističke mitologije, cvetao je u okvi ru raznih ezoteričn ih sekti, dospevši u .Japan na početku IX veka. Šoten je povezivan s tantričkim postup­cima, a jedan od njegovih l i kova bio je "dvotelesan", pred­stavljajući seksualno jedinstvo muškarca i žene. Šoten i Kvanon su tako ujedinjeni u nedvojstvu. Oni su božanski par, živa sl ika ostvarenog prosvetljenja.

Taj Šan

Bukvalno, "ve l ika planina", najpoštovanija od pet svetih planina Kine . .Jednako su je obožavali konfučijanci, budisti i taoisti. Svakog proleća na njenom vrhu carevi su prinosil i žrtvu Šang Tiju, a tokom vekova planina Taj Šan postala je glavno središte hodočašća. Za taoiste, božanstvenost Taj Šana p redstavlja najveću zemaljsku si lu, poznatu kao Šeng Ti, Sveti car. On ypravlja sudbinom, određuje rođenje smrt i stoluje nad Zutim izvorima, podzemnim svetom.

Tengri

Bukvalno znači " bog" i l i "nebo". Bog neba u Mongola, nji hovo tvoračko božanstvo. Tengrija su smatrali načinite­Ijem svega vidlj ivog i nevidljivog, vladarem sudbine i gos­podarom sveta. "Nebo je odl uči lo ." To snažno verovanje u sudbinu Mongoli su možda nasledil i od Persijanaca . Ali na Mongole, kao i na druge severne narode, dubok utisak ostavljale su i p ri rodne pojave . Smatral i su da meteori do­nose sreću, a ko god bi spazio takvu "pukotinu u nebu" mogao je u tom času od proviđenja da zatraži kakvu uslu­gu. Gdid i oluja donosi l i su nesreću. Zbog velikog nevre­mena s gradom kod Karakoruma 1 5. avgusta 1 246, odlože­no je , po savetu šamana, ustoli čenje Gujuga kao kana, tako da je ceremonija obavljena na drugom mestu devet dana docnije. Tengrijevi atributi su "vel iki" , "milostivi vla-

Page 94: Recnik Svetske Mitologije

1 84 Istočna Azija

dar", i "bogati " . Sam Džingis Kan bojio je telo kako bi postao nebu najmil ij i poglavar. Nebo je i donelo odluku o njegovim vel ikim pobedama.

Trip it aka Istorijski Sjuen Cang, vel i ki kineski hodočasnik . Godine 629. krenuo je kopnom na dug put u Indiju, gde je primio poduku iz budističke metafizike, i sam joj doprinevši pre nego što će se oko 640, natovaren rukopisima i l ikovnim prikazima, vratiti u Čangan . Kada je indijskim prijatelj ima objavio želju da se vrati kući, ovi mu zaprepašćeno rekoše: "U ovoj se zemlji rodio B uda, i ako budeš posetio sva sve­ta mesta vezana za njega, imaćeš dovoljno toga da razgle­daš do kraja života. Kada si već jednom stigao ovde, šteta bi bi la da odeš ! " Tripitaka je morao da im objasni da je B udina poruka upućena čitavom čovečanstvu i da je on, Tripitaka, hodočastio u I ndiju radi kineskih vernika koji su imal i nepotpuno znanje o Budinom učenju.

Ne zna se kada je tačno budizam stigao u Kinu. Oko 65. godine u Šantungu je živeo knez koji je "govorio tanane reči Lao Cea i pun poštovanja prinosio plemenite žrtve Budi" . Mada u tom prvom pomenu budizma nai lazimo na karakterističnu mešavinu taoističkih i budističk ih eleme­nata malo se zna o ranom kineskom budizmu. Eklektici­zam

'je bio posledica okolnosti : tekstova je bilo malo, a i

one tekstove koji su staja l i na raspo laganju nije bi lo lako prevoditi . Zbog nepoznavanja i ndijskih jezika pozadina budizma ostajala je nepoznata Kinezima. Sem toga, i uče­nja razl iči ti h sekti stiza la su do Kine u različito vreme. Tri­p i taka je, da bi raspleo zamršene n i ti neizvesnosti, krenuo na zapa d, usnuvši krista ln i vrh p lan ine Sumeru kako se izdiže iz kosrriičkog okeana. Kada je pokušao da pređe moćne vode, kameni l otos izroni mu pod nogama i bez­bedno ga prevede do Svetske p lan ine . Kada Tripitaka iz­gubi uporište na njen im strmim padinama , iznenadan nalet vetra uznese ga sve do vrha.

Rečnik svetske mitologije 1 85

Legenda je Tripitakino h odočašće pretvorila u najomi­ljeniji ciklus kineskih narodnih priča. Prema toj predaj i , on nije tiho krenuo na put u I n diju, već mu je car dao konja beka, a na samom putu, ispunjenom pustolovinama, Tri­pitaka je susreo mnogobrojna božanstva. Tako je Kvan .Ti n prisi l i la zmaja koji j e izronio iz duboke reke i proždrao Tripitakinog đogata da bude zamena pojedenom atu. Bo­ginja milosti primorala je kralja majmuna da bude Tripita­kin vodič, savetnik i prijatelj kao uslov za njegovo oslobo­đenje od kazne na koju beše osuđen zbog nebeskih nede­la. Taj dovitljivi majmun bio je niko drugi do H anuman: on je bio Sun Hou Ce, "neumorni, neuništivi l ukavac" koji se hranio sokom od žada. Rođen iz kamenog jajeta, Sun Hou Ce mogao je da leti, pravi skokove od gotovo dva­deset hi ljada k i lometara i neverovatno vešto rukuje čarob­nom palicom. To čudesno oružje moglo je da se pri lagodi svim njegovim željama - da poprimi kosmičke razmere i l i da se smanj i do veličine najmanje igle kako b i ga maj­munski bog zakačio za uho. Drugi Tripitakin pomoćnik bio je Ču Pa Čije, groteskno svinjol i ko božanstvo, naoru­žano vi lama za gnoj ali skoro potpuno razoružano vla­stitim životinjskim strastima. Sun Hou Ce i Ču Pa Č�ije uval i l i su Tripitaku i Ša Ho Šanga, "sveštenika Ša" , nje­govog smrtnog saputnika, u raznorazne nevolje, ali su ih i spasli najrazliči tiji h opasnosti . Taj grubi h umor vrhu ni u Hodoča.�-:ću na zapad, romanu Vu Čengena iz XVI stoleća zasnovanom na životu Sjuen Canga.

Ukulan-todžon Vodeni duh Jakuta. U dol in i reke Lene, kao i u čitavom Sibiru i Mongolij i , od pamtiveka se verovalo da vaselje­nom upravljaju duhovi. U svim "živim" stvorenjima - dr­veću, planinama, rekama, jezerima, životinjama - obitava duh, čije odsustvo dovodi do propadanja i smrti . Alta.jski Tatari rečju kut označavaju d uše kako ljudsk ih b ića tako i predmeta u pri rodi . Vrhovni duhovi , poput Ukulan-to­džona, gospodara svih voda, vladaju drugim duhovima,

Page 95: Recnik Svetske Mitologije

1 86 [stočna Azija

zaduženim za pojedine žive vrste i l i tipove krajolika . Mon­goli su se s naročitim poštovanjem odnosili prema vodi . koja je oduvek bi la predmet posebnog obožavanja u sever­noj Azij i . Prinosi l i su žrtve radi bezbednog prelaska reke . a neuredan izgled tih osvajača Kine može se pripisati ta� buu protiv pranja i l i nošenja odeće oprane u tekućoj vodi. Šta�iše, među severnim narodima rasprostranjeno j� vero­vanje da se pojedine reke ul ivaju u ogromne ledene zalive kojima vladaju pakosni duhovi - proždirači ljudskih duša.

Uraš ima Dečak ribolovac u japanskoj narodnoj predaji . Oženio se morskom devicom i živeo u palati pod talasima. Kada ga obuze želja da ponovo vidi roditelje, supruga mu dade kovčežić koji će mu osigurati bezbedan povratak u more pod uslovom da ga ne otvara. Zastraše n saznanjem da su čitava stoleća minula od njegovog odlaska, Uraš'ima skinu poklopac. I stoga časa pramen belog dima izvi se iz kov­čežića i odle1uja ka moru, dok je Urašima cvokotao na stu­denom vetru koj i ga pretvori najpre u neverovatno starog čoveka a potom u leš . Danas se Urašimino svetil i šte nalazi na obal i Tangoa .

EVROPA

Grčka Rim keltske zemlje severna i istočna Evropa

Preistorijski bogovi i boginje oblasti koje savremeni arheolozi nazivaju "starom Evropom" - egejskog arhipe­l aga, Jadrana, Bal kana i zapadne Ukraj ine - imali su za­datak da održavaju život. Zmije, ptice i jaja preovladaval i su u do danas otkrivenim kultovima. Glavna božanstva bi la su boginja majka, čije je područje delovanja obuhva­talo p lodnost i zagrobn i život, i bog b ilja, prauzor Dionisa. Moć boginje majke nad smrću dobi la je . l ikovni izraz u predmetima kao što su gusenica, čahura larve i leptir. po­što nema dokaza iz mlađeg kamenog doba da su tadašnji ljudi razumeli mehanizam b iološkog začeća, sveprisutnost falusnih simbola ukazuje na veličanje spontani h životni h s i la . S rađanjem poljoprivrede, međutim, prvi ratari počel i su da posmatraju prirodne pojave pomnije i intenzivnije nego raniji l ovci i skupljači p lodova. Pojavila se zasebna boginja b i lja, povezana s vel ikom majkom ali prvenstveno odgovorna za setvu svetog semena od kojeg je sve više zavisio život.

Preistorijski panteon odraz je društva kojim dominira majka. Po svemu sudeći , u loga žene nije bi la potčinjena ulozi muškarca, tako da je u minojskoj civil izaciji drevnoga Krita (oko 2000-1450. pre n .e . ) ženski duh mogao i dalje da cveta. Ta p rva evropska civi l izacija bi la je predgrčka i zasigurno je nešto dugovala ranim dodirima s Malom Azijom, Sirijom i Egiptom. Čak su i legendarnog Minoja, po kojem je ser Artur Evans skovao termin "minojski" , otkopavši njegovu palatu u Knosu, Grci zapamti l i kao potomka nekog zapadnoazijskog kralja. Njegov otac Zevs, "skupljač oblaka", oteo mu je majku, Europu, s dvora Agenora, kralja Tira.

Page 96: Recnik Svetske Mitologije

Rečnik svetske mitologije 189

Grci, najveći tvorci evropskih mitova, dodali su sop­stven a indoevropska verovanja n asleđu "stare Evrope" ne­gde tokom drugog milenijuma pre n .e . Mikenska era ( 1550-11 50. pre n .e . ) , prva faza njihove prevlasti , n azvana je po velikoj tvrđavi Mikeni, Agamemnonovom sedištu na Peloponezu. Religija tog razdoblja predstavlja la je spoj mikenske i minojske prakse, pri čemu je indoevropski kult boga neba Zevsa nadvladao domaće tradicije koje su sla­vile boginju zemlje. Ali kult Here, "gospe", bio je dovolj­no snažan u Argol idi da dovede do asimilacije te lokalne boginje majke kao sestre i supruge Zevsove. Sasvim je mo­guće da su docnije legende o njenoj ljubomori i svad­ljivosti odjek snažnog suparn ištva koje je ranije postojalo između njihova dva kulta.

Ubrzo posle 700. pre n.e. pesnik Hesiod pokušao je da se izbori sa zamršenošću grčkih mitova, koja se del imično može objasniti seobama i ratovima. Razvoj bogova pred­met je njegove Te og onije, u kojoj se za univerzalnim po­retkom traga u genealoškim odnosima. U toj p oemi go­vori se o Zevsovom usponu, o događajima u kojima je taj moćni s in Krona, prvog svetskog osvajača, ostvario pre­moć i utemeljio svoje obitavalište na planini Ol imp . Teo­gonija sadrži mnoštvo bogova i junaka koji potiču još iz mikenskih vremena, kada je vladarska kuća u svakom važnijem gradu posedovala mitski rodoslov, a u p odvizima legendarnih junaka nalazimo jedinstveno obeležje grčke mito logije. U malo tradicija nalazimo pandane Jasonu, He­rak lu i Asklepiju. U Indiji, učenje o avataru n ikada ne dopušta da se zaboravi božanska priroda Rame i l i Krišne, dok su u drevnoj Mesopotamiji G ilgameša od drugih sveš­tenika kraljeva izdvajale nevolje kroz koje je p rošao. U Egiptu je veoma zaokružena mitologija ponikla iz neobič­ne premoći faraona i sveštenstva - ona se usredsređivala na sudbinu duše p osle smrti . Kod starih Grka ne nai lazimo na takvu zaokupljenost onostranošću, jer su se bogovi na u lici mogli sresti koliko i u hramu. Jaz između besmrtnika i smrtnika n ikada n ije bio velik - i jedni i drugi p ripadali su

Page 97: Recnik Svetske Mitologije

1 90 Enopa

istoj zajednici. "Ljudi i bogovi", pisao je Pindar u V veku pre n .e . , "od jednog su soja. Rođeni smo od iste majke, mada jc vel ika razl ika u snazi između bogova i ljudi . "

Putnik i istoričar Herodot, savremenik pesnika Pindara, verovao je da je većina grčkih bogova pozajmljena iz Egip­ta , čija je očevidna drevnost na njega ostavi la dubok uti­sak. Mada je pogrešio odabravši tu zemlju za izvorište grčke mitologije, pravilno je uočio da istočno Sredozemlje već dugo predstavlja kulturni kontinuum. Dodiri s Malom Azijom svakako su igrali određenu ulogu u meteorskom razvoju grčke civil izacije.

Danas smo svesni kulturnih dodira između mikenske Grčke i Hetita, koji su do 1400. pre n .e . vladali većim de­lom Male Azije. Štaviše, kult Zevsa Labraundosa dosta je pozajmio od hetitskog boga vremenskih prilika, umorite lja zmaja I l ujanke. Kulturni dodiri na Kipru, gde su se Grci nasel i l i pre 1250. pre n .e . , doneli su Evropi Afroditu, potomkinju boginje majke Astarte iz tekstova iz Ras Šam­re, koji predstavljaju arhivu drevnoga si rijskog grada Uga­rita. A frodita , boginja ljubavi , lepote i plodnosti , čak je uvela zapadnoazijski običaj hramovne prosti tucije u grčki i rimski svet. Ubrzo se, međutim, javila sumnjičavost prema mitologiji i nepodnošenje sablažnjivog ponašanja bogova. U VI stol eću pre n .e . , Ksenofan iz Kolofona, napadajući vidno ljudske atribute ol impskih bogova, izjavio je da bi stoka kada bi mogla da crta, svoje bogove načinila po vlas­titom l iku. To filozofsko gledište nije uticalo na grčku na­rodnu rel igiju, mada je ona vremenom razdvoji la logos, "um", od myth osa, , .mita" . Umovanje , koje je nekol iko godina kasnije Herakl it iz Efesa n azvao mudrošću, postalo je sredstvo za spoznavanje shvatljivog svemira. Kao što je govorio Heraklit : "Ovaj svet, jedan isti za sve, nije stvorio niko od bogova i niko od ljudi, već je uvek bio, jeste i biće večno živa vatra, koja se delom pal i a delom gasi ." Godine 3 16. p re n.e. sicilijanski filozof Euhmer, koji je živeo na makedonskom dvoru, mogao je da ustvrdi da su svi drevn i mitovi b i l i istorijski događaj i . Njegova Sveta jstodja pri-

Rečnik svetske mitologije 1 9 1

kazivala j e bogove kao ljude koji s u se nečim istakli i zbog čega im je zahvalni n arod posmrtno dodeljivao božanska odličja.

Osvajanje zemalja koje opasuju Sredozemno more - što je istorijsko događanje od najvećeg značaja , gotovo pot­puno dovršeno do Hristovog rođenja - stvorilo je od carskog Rima metropolu drevnoga sveta, a ujedno i nas­lednika nekoliko mitoloških tradicija. I dok se niko nije mogao suprotstaviti napredovanju rimskih legija, pokoreni narodi su, na svoje veliko iznenađenje, uviđali da su gra­đani Rima potpuno bespomoćni pred stranim rel igijama. To se naročito odnosi lo na odnos Grčke i Rima. Proces asimilacije otpočeo je u drugoj polovin i I V veka pre n .e . , kada je Rim, kao najveća si la u I talij i , došao u dodir s gradovima državama grčkoga sveta. Skor6jevićki Rim iz­jedao se zbog nedostatka tradicije, nepostojanja slavne prošlosti ispunjene bogovima i junacima, a njegovim po­vesničarima palo je u zadatak da stvore hronologiju dos­tojnu rimske veličine. Oni su tu dužnost i ispuni l i , a Rim je konačno dobio naciona lnu tradiciju koja je sezala sve do Trojanskog rata , tradiciju celovitu i skladnu mahom zato što su se rimski istoričari trudili da je takvom učine. Maš­tovita legenda o porekl u Rimljana dobi la je državno priz­nanje 239. pre n .e . , kada je Senat odlučio da zaštiti Akar­nanjane, koje su stalno napadali Etolci, zato što sc od svih Grka samo Akarnanjani n isu neprijateljski odnosil i prema Trojancima, navodnim p recima rimskoga naroda. Klasičn u obradu tog mita imamo u Vergilijevoj Ene;i'di, spevanoj u slavu Avgustovog ustanovljenja carstva 3 1 . pre n .e .

Bilo je i drugih uticaja na rane Rimljane. U susedstvu su im se na lazi l i glavni suparnici , Etrurci i Kartaginjani . "Moć Etruraca. pre uspona Rimljana", pisao je istoričar Livije, savremenik Vergi lijev, "prostiral a se širom kopna i mora . . . od Alpa do Sici l ijanskog tesnaca. " Samim Rimom nekada su vladali etrurski kraljevi, a Rimljani su bi l i svesni uloge Etrurije u širenju grčke i zapadnoazijske kulture me­đu i talskim n arodima. Zbog našeg današnjeg nepozna-

Page 98: Recnik Svetske Mitologije

1 92 Evropa

vanja etrurskog jezika, ne možemo donositi nikakve ko- . načne sudove . Ne znamo gde se tačno nalazila p rapo­stojbina Etruraca, mada je to verovatno bila Mala Azija . Poznati su nam etrurska veština gatanja iz utrobe žrtvenih životinja te imena etrurskih bogova, ali to je uglavnom sve. Više se zna o Kartagin i , kolonij i koju su 814. pre n .e. osnoval i Feničani , ali je njen uticaj na Rim bio potpuno negativan i može se sažeti u jednu jedinu reč: Hanibal . Muke koje su Rimljani p retrpeli zbog njegovog pohoda -petnaest godina poraza i p ustošenja (21 7-203 pre n .e . ) -usadil i su u njih strah od velikih si la u opasnoj blizin i Ape­ninskog poluostrva. Rim je nastojao da nadzire Sredo­zemlje, obrušavajući se na svaku državu koja bi pokazala znake osamostaljivanja. Čak je 146. pre n.e. razorio već os­labljene gradove Kartagin u i Korint . Posledica takve poli­tike bi la je propast Rimske republ ike i osnivanje Rimskog carstva .

Utemeljitelj rimske premoći bio je Julije Cezar. Pre ne­go što je svrgnuo Republiku, proveo je deset godina osva­jajući i pripajajući Galiju, srce keltskoga naroda. Godine 55. pre n.e. izvideo je j užnu obalu Britanije, ali je rimsko osvajanje tog ostrva usledilo tek stoleće docnije. Dugi pohod n a Galiju stvorio je od njegovih legija nepobedivu vojsku, a njega samog učinio vrhovnim vojnim zapoved­nikom i monarhom, što je on i ostao sve do atentata 44. pre n .e . Julije Cezar je postavio rimsku granicu na Rajni , stvorio nekoliko velikih provincija i - što je posebno važ­no - većinu Kelta doveo u neposredan dodir s antičkim svetom.

Kelti su se najpre pojavi l i u Nemačkoj. Od X veka pre n .e . talasi seli laca stizal i su u Galiju, na Iberijsko polu­ostrvo, u severnu Italiju, n a Balkan, u Malu Aziju i Bri­taniju . Jedna skitačka gomi la čak je poharala grad Rim 386 pre n .e . Geografskim rasejavanjem keltskog naroda obja­šnjava se nedostatak jedinstva u njihovoj mitologiji , pošto je svaka grupa, n aseljavajući se, nai lazila na različite lo­kalne uslove. Poslednju seobu predstavljalo je osvajanje

Rečnik svetske mitologije 1 93

Britill1ije u I veku pre n .e . od strane Belgijanaca. Mada su . žreci poznati kao druidi p ostali poznati zahvaljujući spi­sima proučavalaca antike, malo je dokaza da su oni zauzi­mali najviši položaj u keltskoj rel igij i . Taj sveštenički red bio je možda ograničen na Britaniju i Galiju . Julije Cezar saznao je da je druidsko učenje "izmišljeno u Britanij i , a odatle preneto u Galiju, i . . . da vredni sledbenici te dis­cipl ine mahom putuju tamo da je proučavaju". Štaviše, povezivanje druidskog gaja sa Stounhendžom toliko se ustali lo kao deo britanske usmene predaje da često zabo­ravljamo kako je ta teorija stara tek nekih tri stotine godi­na. Funkcija Stounhendža , pretkeitskog spomenika čija je izgradnja verovatno dovršena oko 1500. p re n .e . , ostala je nepoznata. Pošto su se Kelti oslanjali na usmenu tradiciju (Julije Cezar je primetio da druidi "ne žele , kao prvo, da se njihov sistem obuke razglašava u drugim zemljama me­đu prostim pukom, i , kao drugo, da se učenik oslanja na pisanu reč a zanemaruje pamćenje"), postoji malo izvora podataka o nj ihovoj religij i , te će ona zauvek ostati tajna. Kel tsku mitologiju stoga p redstavljaju legendarni ciklusi srednjovekovne I rske i iz njih izvedena arturovska tra­dicija u Velsu, Bretanji i Engleskoj.

Kada je 3 13 . h rišćanstvo dobilo puno pravo građanstva u Rimskom carstvu, taj srećni obrt u razvoju ove zapadno­azijske vere uticao je isto toliko na Kelte unutar carskih granica kol iko i na sve druge narode pod rimskom vlašću. To je bio znak za opšti uzmak mitologije koju su hrišćani nazivali "paganskom". Godine 3 1 2. caru Konstantinu pri ­kazao se u snu Hristos, rekavši mu da će pobediti pro­tivnike ako na štitove svoj ih vojnika stavi h rišćanski znak. Naslikavši krst na štitovima barem nekih od svoj ih ljudi, Konstanti n je krenuo u bi tku kod Milvijskog mosta, gde je njegova vojska nenadano odnela pobedu. Premda je Kon­stantin vlastito krštenje odgađao sve dok se nije našao n a samrtničkoj p ostelji dvadeset pet godina docnije, ukazom iz 3 1 3. poništio je diskriminatorske zakone i dozvolio versku slobodu, pa čak i n aredio povraćaj svekolike imo-

Page 99: Recnik Svetske Mitologije

1 94 Evropa

vine . otete od Crkve tokom ranijih p rogona. Sa izuzetkom Julijana, koji je v ladao od 360. do 363, carevi su jedan za drugim izdavali ukaze protiv nehrišćanskih žrtava, obo­žavanja l ikova, ulaska u hramove i magije. Paganske apo­logete bi l i su u defanzivi, priznaj ući veliki deo onoga što je Crkva tvrdila . Hrišćanski fan atici su, štaviše , ugrabili pri l iku da unište drevna kultna središta, poput Serapeja u Aleksandrij i . Godine 391 . biskup Teofi l je poveo svoju militantnu pastvu u napad na taj hram, za koji se govorilo da je najstariji u antičkom svetu, i spalio ga do temelja. Paganski hramovi su bili i l i razarani , pri čemu su se od njihovog materijala gradile crkve, i l i pretvarani u hrišćan­ske bogomolje tako što bi ih sveštenstvo obredno očistilo od paganskih veza. Jedan od p rvih tako osvećenih hramo­va u Rimu bilo je okruglo svetil ište Fauna, rimskoga Pana, koj i je papa S imp licije (468-483) prozvao Rotondom sv. Stefana .

Posledica takve pol itike pri lagođavanja bez sumnje je bi lo p režiVljavanje paganstva. Vernici su izveštavali o pri­sustvu demona, koje je možda trebalo da odagnaju doc­nije uvedeni groteskni ljudski i životinjski l ikovi na fasa­dama crkava. Godine 530. sv. Benedikt je na Monte Kasi­nu n abasao na gaj posvećen Apolonu gde su se i dalje iz­vodili drevni obredi. Kada je razorio svetil ište i prilagodio to mesto hrišćanskoj upotrebi , pojavio se satana sa svojim pritužbama, a l i svetac ne reče ni reči . Njegovi pratioci su čuli, ali nisu mogli da vide đavola . U starim zapadnim pro­vincijama Rimskoga carstva paganski mitovi otvoreno su opstojaval i , naročito u seoskim kultovima prirode. Hriš­ćanski b iskupi i sveci dugo su se borili protiv tih jeretičkih skretanja, koje je delimično snažila narodna predaja ger­manskih naroda što su stizal i s druge obale Rajne. Ipak, srednjovekovno h rišćanstvo n ije bi lo bez vlastitih legendi. Umove vernika zaokupljali su, između ostalog, Antihrist, dies irae, gnev sudnjega dana, mošti , kult Device, čudesni događaj i , znaci i znamenja, kao i sveprisutne sile zla. Doba vere dalo je svoj doprinos riznici svetske mitologije.

Rečnik svetske mitologije 1 95

U Y veku Zapadno rimsko carstvo pregazil i su ger­manski n arodi koji su pred Hunima bežali na zapad. Sam Rim opustošil i su Vizigoti 4 10. i Vandali 455 . Ovi potonji učini l i su to tako temeljno da se imenom toga skitačkog plemena i danas nazivaju oni koji uživaju u obesnom uni­štavanju lepih predmeta. Vandali su iz Španije stigl i u Af­riku 429, svega dve godine pošto su prešli Rajnu, a sv. Av­gustin živeo je dovoljno dugo da prisustvuje vandalskom osvajanju grada Hipona, svoga biskupskog sedišta. Avgus­tinova čuvena rasprava De Civitate Dei, ili Božja dlŽa va, može se smatrati pokušajem nalaženja nekakvog smisla za hrišćane u propasti rimske vlasti. Naro�ito su bolne bi le glasine da pad Rima predstavlja k'aznu nehrišćanskih bo­gova zbog potiskivanja njihovih kultova od 391 . do 392.

l dok je sv. Avgustin pobijao jeretičke istorijske teorije, severni uljezi dovršavali su osvajanje zapadnih provincija . Poraz koj i je Bunima nanela združena vojska Rimljana i Vizi gota kod grada Troa 451 . i smrt hunskog vojskovođe Atile dve godine kasnije ipak nisu bili dovoljni da spasu Zapadno rimsko carstvo, koje je više bilo žrtva unutrašnjih slabosti nego snage germanskog oružja. Ono nije .moglo da izdrži velike pokrete naroda, i hegemonija nad zapadnom Evropom prešla je u ruke njegovih tradicionalnih neprija­te lja . Još od vremena kada je Julije Cezar pomerio granicu do Rajne, Rimljani su znali da ratnička plemena koja krstare šumama s druge strane reke žive u drukčijem mito­loškom svetu. Godine 98. Tacit u svojim spisima pominje germansku legendu o poreklu plemena: "U svojim starim baladama, njihovoj jedinoj zabeleženoj istorij i , oni slave Tvista , boga izniklog iz zemlje, oca Manusa, koji je preko svoja tri sina njihov predak." Rimljani su takođe bil i potpuno svesni da je Skandinavija vagina na tion um, "ma­terica naroda", koja im stalno šalje nove talase sel i laca. Ono što nisu mogli znati bi lo je to da su germanski na­seljenici n a severu pripadal i indoevropskoj jezičkoj grupi od koje su potekl i i italski dijalekti. Na sličan način , Angl i , Sasi i Juti , koji su zauzeli Britaniju po povlačenju rimskih

Page 100: Recnik Svetske Mitologije

1 96 Evropa

legijp 423, suoči l i su se tokom docnijih vikinških osvaja nja . s napadom manje dalekih ali zato suroviji h rođaka.

Govornici indoevropskog prajezika razmileli su se iz nepoznate p rapostojbi ne oko 2500. p re n .e . Njihova grana poznata Rimljanima kao Germani sopstveno poreklo izvo­dila je iz Skandinavije. U današnje potomke te loze spada­ju Nemci , Holanđani, Danci, Šveđani, Norvežani, I slanđa­ni, Englezi i svi koji od njih potiču. Malo toga se zna o germanskoj mitologiji iz doba pada Rimskoga carstva. Osim kratkih runskih natpisa, sve do hrišćanske ere n ije bi lo pisanih spomenika, pri čemu se n a Islandu oni pojav­I.iuju tek 1 000. godine. Mitološka k njiževnost najviše je sačuvana na tom ostrvu, koje se n akon seobe iz 874. pridružilo vikinškom svetu. Najveći doprinos razumevanju germanskih legendi dao je islandski naučnik i državnik Snori (Snorri) Sturluson ( 1 1 79-1241 ) , čije delo Prozna Eda sadrži priručn ik za pesnike o svetu drevnih bogova, sa objašnjenjima metafora zasnovanih n a starim mitovima. U doba Vikinga (750-1 050) snažno se razvila kosrnologija u čijem su središtu bi la junačka dela Odina, Tora i božan­stava Freja i Freje, brata i sestre. Upravo tu poznu tradi­ciju tumači nam Snori . Drugde u zapadnoj Evropi , ger­manski zavojevači brzo su bivali preobraćeni u h rišćan­stvo. Vladavina Karla Velikog (768-81 4) predstavljala je trijumf h rišćanske crkve . Franačko kraljevstvo brani lo je katoličku veru, koja se borila i protiv jeretika i protiv pa­gana. Tokom pohoda protiv svojih saksonskih rođaka, Karlo Veliki je pokazivao izrazitu netrpelj ivost prema nehrišćanskim običajima. I dok stanovnici S kandinavije ni­su bili uznemiravani , misionari su pronosil i veru daleko preko granica franačke države. Godine 597. A vgustin se iskrcao n a ostrvo Tanet u misiji preobraćanja Engleza.

Rusija je hrišćanstvo p rimila 989, pri čemu su obraće­n ici prišli istočnoj pravoslavnoj a ne rimokatoličkoj crkvi. Taj događaj omogućio je istočnoj hrišćanskoj tradiciji da se proširi na sever sve do obala Arktičkog okeana i na istok do obala Tihog okeana. Grčki misionari naišl i su na

Rečnik s\·etske mitologije 1 97

p rimi tivnu mitologiju kod S lovena, ali najstarija verovanja nisu dugo živela po zvaničnom ukidariju paganskog bogo­čašća pošto je hrišćanstvo imalo civi l izujući uticaj . Izgleda da su bogovi Slovena i Balta, S lovenima n ajbližih jezičkih suseda, imenima neodoljivo p odsećala na indoiranska i trakijsko-frigijska božanstva. Tako se smatra da slovenski raj p redstavlja neposrednu pozajmicu iranske reči ray, ko­ja označava nebesku blistavost i l i lepotu. Gromovniku i bogu oluje Perunu priređivan i su raskošn i obredi u Kijevu sve do X veka. To je jedno od slovenskih božanstava o ko­j ima znamo nešto više, premda samo na osnovu izveštaja o ukidanju njegovog kulta. Ostatak mitologije istočne Evro­pe izgUbljen je u maglama p rethrišćanske ere.

Konačno, u najsevernijim delovima Evrope i danas po­stoje raštrkani ostaci drevnoga naroda Uralaca. Laponci u Finskoj, Samojedi u Rusij i , zajedno s nekoliko manjih grupa koje naseljavaju tundru, sačuvali su u svojoj narod­noj predaji tradicije naroda čije je rasejanje verovatno po­čelo negde u četvrtom milenijumu pre n .e . Njihova vero­vanja slična su verovanjima sibirskih plemena, i ta veza snažno upućuje na postojanje p rvobitnog šamanizma. Do­kazi o šamanskim delatnostima vračeva, sveštenika opsed­nutih duhovima, nalaze se u izveštajima prvih posetilaca l aponskih krajeva. Neki danski putnik iz XVII I veka p risustvovao je transu u koji je jedan takav medijum pao posle niza vrtoglavih plesova. Dok je bio nesvestan svoga neposrednog okruženja - za njegov duh se tvrdilo da je otputovao u zemlju mrtvih kako bi tamo savladao sablast koja mu je mučila pacijenta - medijum je bio u stanju da u rukama drži zapaljene cepanice i da se udara oštricom se­kire po kolenima nimalo se ne ozleđujući . Osvestivši se, objavio je prirodu bolesti i vreme koje će bolesniku biti potrebno da se oporavi. Na tragove vračanja nai lazimo i u drevnim verovanjima Finaca, Vogula i Mađara, koji svi p otiču od uraIske loze. Shvatanje da je svako stvorenje oživljeno duhom Mađari su izgleda razvil i do tvrdn.ie da svak i ud i organ ima svoju zasebnu dušu. Letopis iz 899.

Page 101: Recnik Svetske Mitologije

1 98 Evropa

beleži da_ iz mađijskih razloga Mađari jedu srca svoj ih za­robljenika.

(\A��� . . . . . .

Grčka boginja lJubaVI. Za razliku od njenog nmsk�g pa.�­dana Venere, s kojom su je poistovećivali , Afrodita l1lJe bi la samo boginja čulne ljubavi već naklonosti uopšte, ka? i svih poriva koji leže u osnovi društ�en�g. �ivota . AfrodI­t ina putenost del imično se može obJasl1ltJ Jednom od le­gendi o njenom rođenju . Kada je Kron oštrim srpom o?se­kao Uranov fal us. bacio je besmrtn i ud u more. U bozan­skom mesu, koje Je p lutalo na b�loj peni. odra:l a je bog.i­nja koju su Grci prozvali Afrodltom, "onom sto dođe. IZ pene". Na taj način je stigla i do "morem opasanog �IP­ra" , gde su joj , u Pafu i Amatu, sagrađen� dva �azna svetil išta. Ono u Amatu bi lo je posvećeno njenom liku s bradom, koji je podsećao na asirsku Ištar.

.U stv.ari, Afro­

dita je putovala u suprotnom smeru: došla }� s. Klpr�, �str­va koje je od davnina bi lo pod zapadno.azlJsklm u�lca}e!n. Suparništvo s Herom, autohtonom maJk?l"? ze�IJe I . zc� nom Zevsovom, učin i lo je Afroditu bogll1Jom lJubavI . S vremenom je Afrodita postala majka Erosa, . . ?o�ans�v� s koj im prvobitno n ije imala nikakve veze. Stanj i vldov� .nJe� nog kulta - grčko preobraženje sume�ske Inane -yrezlveli su u njenim imenima. A frodita je bi la Apostrohja, "ona koja se okreće"; Androfona, "umoriteljka m��kar�c�" ; Timborih , ,.grobarica"; Anosija , "nesveta"; EpltImbldlJa, "ona na grobnicama"; a pre svega, Pasifaesa, ,.�1adal.eko svetla" kralj ica podzemlja . Atinjani su je smatral� "n.aJst�­rijom Mojrom", glavnom među suđajama. Afrodita Je sti­cala posebne epitete i kao boginja ljubavi: Kalipigo "ona s prekrasnom stražnjicom"; Morfo , .,lepo. građena" ; i .Am� bologera, "odložiteljka starosti" . U Konntu su postOJale l h ramovne b ludnice .

Prema predanju , Afroditu su na Kipru primil� H�re: pokrivši joj nagotu p rikladnom odećom. Hor� su ��le. kcen Temide, boginje odgovorne za red, pravdu I godlsnJa do-

Rečnik svetske mitologije 1 99

ba. Prvi kip nage Afrodite načinio je vajar Praksi tel i po­stavio ga u Knidu, na jugozapadnoj obal i Male Azije u IV v . pre n .e . Kn iđani su poštovali vaganj, jer su verovali da je boginja ljubavi izrasla u toj školjci .

Afrodita, neverna supruga Hefesta, sakatog boga kova­ča, imala je nekoliko dece s bogom rata Arejem. Isplevši mrežu od tananih niti i njome uhvativši ljubavnike dok su ležali u postelj i . razgnevljeni muž pozva ol impske bogove da budu svedoci njegove sramote. Ovi se, međutim, na­smejaše - sem Posejdona, koji u ime bogova obeća He­festu odgovarajuću nadoknadu. Tek tada Hefest pristade da oslobodi Afroditu i Areja.

Afrodita je najviše volela Adonisa, sirijskog boga kojeg je umorio divlji vepar. Adonis je rođen iz rodoskvrnog odnosa nekog kralja i njegove dvanaestogodišnje kćeri -verovatno kralja Libana koga je prevarila princeza Mira -i bio je tol iko lep da su se Afrodita i Persefona, kraljica mrtvih, posvađale oko toga kojoj će pripasti . Nj ihova žestoka prepirka stigla je i pred Zevsa, koj i odluči da će Adonis trećinu godine živeti sam, trećinu s Persefonom, a trećinu sa A froditom. Tako je taj sirijski bog svake godine umirao i oživljavao, dok mu je majka pretvorena u drvo, koje je svoj im plačem proizvodilo mirisnu smolu - iz­mirnu .

Od povesnog su značaja dve priče koje Afroditu po­vezuju s Trojom. Toliko je moćna bi la boginja ljubavi da je čak i Zevsa naterala da se zaljubljuje u smrtnice i za­nemari njenu suparnicu Heru, kćer Krona i Reje. Za­uzvrat, Zevs ju je primorao da se zaljubi u trojanskog pas­tira Anhisa. Prerušena u frigijsku princezu, ona je pose­ćivala obore , zaslepljujući jadnika svojom lepotom. Prem­da se Anhisov strah posle ljubavne noći sa Afroditom pokazao opravdanim, teši lo ga .ie saznanje da će njihov s in, Eneja, utemelj iti lat insku naciju u Ital ij i . Zato što je spavao sa boginjom - što) je za svakog smrtnika bila skupa povlastica - Anhis beše il i osakaćen munjom il i oslepljen pomoću pče la . I ako je Afrodita pomogla da se spasu pre-

Page 102: Recnik Svetske Mitologije

200 Evropa

ostal i Trojanci obezbedivši im Enejino vođstvo nakon pa­da grada u grčke ruke, i sama je bi la doprinela tom kob­nom sukobu. U želji da je Paris, sin Prijama i Hekabe, koji je tada s lužio kao pastir, proglasi najlepšom među bogi­njama, Afrodita mu obeća ruku Jelene, tada već supruge spartanskog kralja Menelaja . Parisova otmica Jelene dovela je do Trojanskog rata.

Junak Homerove f/ijade, epske p ovesti iz IX veka pre n .e . o opsadi Troje , događaju koji se verovatno zbio četiri stoleća ranije . Ahi l , sin tesalskog kralja Peleja i n imfe Te­tide, bio je nepobediv ratnik, ali sklon neobjašnjivim izlivima jarosti . Svađao se s drugim grčkim glavarima, du­rio se u svom šatoru, a preko bojnog polja vukao telo trojanskog zatočnika I-lektora, kO.ieg je ubio u dvoboju. Prema legendi , Tetida je pokušala da Ahila učin i besmrt­n im potopivši ga u podzemnu reku Stigu, ne pokvasivši mu pri tom jedino petu za koju ga je držala . To ranjivo mesto pronađe strela odapeta iz Parisovog luka te Ahil umre pre pada Troje.

Antihrist

U srednjovekovnoj hrišćanskoj mitologij i , strašni tiranin poslednjih dana sveta, din-dušmanin Hristov. U pojmu Antihrista združeni su persijski dual izam i judeohrišćanska apokalipsa. Antihrist se n ajpre j avlja u "Otkrivenju" kao l ažn i mesija "koji se protivi i p odiže više svega što se zove Bog i l i se poštuje . . . i dano mu bi da se bije sa svetima, i da ih pobijedi; i dana mu bi oblast nad svakijem koljenom i n arodom i jezikom i plemenom". U srednjem veku, među­tim, Antihrist je prikazivan ne samo kao svetski tiranin već i kao l eteća zver ogromne glave, plamenih očiju, maga­rećih ušiju i gvozdenih zuba.

Rečni k svetske mitologije 201

Dolazak Antihristov n apeto se iščekivao. Godine 1 096. pap a Urban je hrišćanima naložio da izagnaju muslimane iz Jerusalima pošto će tiranin uskoro doći a središte nje­gove vlasti biće Sveta zemlja. Tako je Urban p okrenuo Prvi krstaški rat. U vremena kada pretnja saracenske, ta­tarske ili turske najezde ne bi podgrevala mit o Antihristu, Evropa je njegove pristalice pronalazi la u sebi samoj . Sa­tana je postao "otac Jevreja" , što je za posledicu imalo krvave progone pripadnika toga naroda. Ali, dok je većina ljudi verovala da će Antihrist biti Jevrejin, mnogi su sma­trali da će on biti sin kakvog biskupa ili opatice . Tako je došlo do neobičnog preplitanja antiklerikalizma i Anti­hrista. I kao što je papa Bonifacije VIII 1296. napisao: " Antički pisci pripovedaju kako svetovnjaci pokazuju duh neprijateljstva prema sveštenstvu, a to jasno dokazuje da­našnje iskustvo." Nije ni čudo da su tokom Reformacije protestanti smatrali da je papa Antihrist, dok su katolici taj kompliment uzvraćali Luteru.

�� Brat b l izanac Artemide, devičanske lovkinje, i s in Zevsa i titanke Lete. Grci su ga nazivali Febom, "sjajnim". Kultne asocijacije s Malom Azijom prethode asocijacijama sa Grč­kom: za Letu se tvrdilo da je rodila Apolona i Artemidu u Likij i , mada je mesto koje se najtešnje povezuje sa Apolo­novim rođenjem bilo sveto ostrvo Del. Na rođenju je re­kao: "Dragi će mi biti l i ra i l uk, a u proročištima otkrivaću ljudima neumoljivu volju Zevsovu. "

Prema jednom predanju, mladi Apolon stigao je u Delfe kada mu je bi lo četiri dana kako bi ubio zemnu zmi­ju koja mu je ugrožavala majkU tokom trudnoće. Taj pi­ton, Gejin sin, slao je otkrovenja na površinu zemlje kroz pukotinu u steni . Proročica Pitija n adahnjivala se udišući jaka isparenja i izgovarala zagonetne rečenice - predska­zanja delfskog proročišta. Apolon je ubio veliku zmiju i zauzeo njeno mesto. Prema drugoj legendi , svrgnuto stvo-

Page 103: Recnik Svetske Mitologije

202 Evropa

renje bi la je zmajevica po imenu Delfina, "materici slična" . Otuda i ime De l fi .

Među njegovim ljubavnim pustolovinama najvrednije pomena bi le su njegove veze s Koronidom, majkom boga medicine, Asklepija; sa Dafnom, divljom devicom iz Tesa­lije, koja se preobrazi la u lovor kako bi izbegla napastvo­vanje ; s nimfom Driopom, kojoj je prišao prerušen u kornjaču; i sa dečakom Kiparisom, " čempresom", nekom vrstom dvojnika samoga Apolona. Dafna i Kiparis mora da potiču iz starije postojbine tog boga, iz divljih severnih predela . Apolon je prvobitno bio zaštitn i k pastira. Posle ustol ičenja u Del fima, stekao je vlast nad streljanjem iz l uka, muzikom i medicinom. Rimljani su prvi Apolonov hram sagradil i 432. pre n.e . Možda su ga usvoji l i od grčki h doseljenika i l i od Etruraca, čije je božanstvo Vejovis poistovećivano sa Apolonom.

�� Grčki bog rata, Zevsov i Herin sin. To neorniljeno bo­žanstvo ozbiljno je poštovano jedino u srednjoj i severnoj Grčkoj . lj mitologij i se pojavljuje kao podstrekač nasilja, neobuzdan ljubavnik i l i nepouzdan prijatelj . Arej nema nikakvih moraln ih atributa, i - u oštroj opreci prema rim­skom Marsu - može biti krvav, nemilosrdan, plašljiv i malodušan .

\� Kada b i zasjao mesec, pojavi la bi se Artemida, a zveri i biljke počeli b i da p lešu. Plesači i plesačice izvodi l i su svo­je tačke u čast te boginje, a seljaci u Arkadij i , na Pelopo­nezu, kiti l i su devojke fal usima. Atinjani su osećal i pred- . grčko poreklo devičanske lovkinje Artemide, boginje div­lji h mesta i divlj ih stvari, a kult joj je bio ograničen na predeo koji je okružavao Atinu, gde su je dvorile arktoi, "medveđe device" . U njenom kultu mogu se naći ostaci ljudske žrtve: iz male posekotine na vratu žrtvovanog krv su puštale poklonice nekadašnje boginje medvedice.

Rečnik svetske mitologije 203

Grčka legenda p ripoveda kako je Akteon imao tu ne­sreću da loveći nabasa na Artemidu dok se ova kupala. Ona ga pretvori u jelena, a njegovi vlastiti psi potekoše za njim i rastrgoše ga na komade. U ranijoj verziji te priče , lovac A kteon prišao je nagoj Arternidi pokriven jelenjom kožom. Poput Atene, Artemida je ponekad nosi la strašnu masku Gorgone na vratu, jer je, zajedno sa Atenom i Bes­tijom, blagom zaštitnicom doma, b i la jedna od boginja nad koj ima Afrodita nije imala vlast. lj Maloj Azij i , međutim, Afrodita je često poistovećivana sa Artemidom u njenom vidu devičanske lovkinje.

Artemida, kao Koritalija, "lovorova deva", bila je kći Zevsa i titanke Lete, i Apolonova sestra bliznakinja. Kada div Titije napade Letu na njenom putu u Delfe , ubi ga jedna od Artemidinih strela ili udarac Apolonov. Odisej je prestupnika video u Badu: džin beše okovan l ancima, a dva \ešinara bez prestanka su mu kidala jetru .

Artur Hic jacet ArlfJUrus, rex quondam, rexque �UlUru�. "Ov?e počiva Artur, negdašnji i budući kralj . " OvaJ natpIs n� nJe­govoj grobnici u Glastonberiju najbolje dočarava I?Jegov legendarni život i neumrlost. U Velsu, Kornvolu I Bre­tanji među pukom je vladalo čvrsto uverenje da Artur nije mrtav već da će se vratiti kako bi svoj narod spasao od ne­prijate lja . On je bio središte i nadahnuće pozne keltske mitologije . . U jednom od najranijih spomena Artura, u delu /-!Jslo­ria Briltonum velškog monaha Nenija iz IX stoleća, Artur se opisuje kao dux bel/orum, " vođa vojnika": Poput. Irca Fin a Makula, Artur je bio ratnik koji je bramo zemlJU od stran ih zavojevača. Ali njegov legendarni l i k daleko nadmašuje njegovu istorijsku slavu; ma kolika ona bila. lj romantičnoj knj iževnosti, kralj Artur i vitezovi okruglog stola predstavlja l i su prauzore viteštva.

Artur se rodio kao vanbračno dete Jutera Pendragona, kralja Britanije, i I grejn, supruge vojvode Gorloa iz Korn-

Page 104: Recnik Svetske Mitologije

204 Evropa

vola, a odgojio ga je .čarobnjak Merlin . I zvadivši čudotvor­ni mač Ekskal ibur iz stene iz koje niko drugi ni.je mogao da ga iščupa, Artur se otkrio - mada je tada bio tek dete -kao sudbinski predodređen za kralja . Krunisan je s pet­naest godina u Velsu, a uskoro je pokazao i svoje umeće vojnog zapovednika, stigavši čak do grada Rima tokom jednog pohoda. Protivno Merl inovom savetu, oženio se Giniverom, koja je volela ser Lanselota i bi la neverna Ar­turu. Nesreća je zadesi la njegovo kraljevstvo u obliku us­tanka koji je podigao Mordred, njegov nećak. Došlo je do velike bi tke. Izginuli su gotovo svi vitezovi okruglog stol� , a sam Artur bi teško ranjen . Ser Bedivijer, po Arturovom nalogu, baci Ekskalibur u jezero, a tri vile povedoše Artura čamcem u Avalon, ili Avalah, koji se poistovećuje sa Glastonberijem.

Asi U germanskoj mitologiji postojale su dve vrste bogova, asi, i vani. Snori Sturluson ( 1 1 79-1241 ) smatrao je da asi poti­ču od reči Azija , tvrdeći da je Tor unuk trojanskog Prija­ma, a da je Odin njegov potomak u dvadesetom kolenu. Vani su prvobitno naseljavali zemlju oko reke Don, "ne­kada zvane Vanakvisl" . Mada to tumačenje skandinavske tradicije danas nema podršku, sasvim je moguće da su van i kasno stigli iz Male Azije i da njihovo prvobitno supar­n ištvo sa asima predstavlja pri lagođavanje u okviru neke starije mitologije. Odin je bio glavn i bog među asima, dok je boginja Freja igrala vodeću ulogu među vanima, naro­čito u vreme kada su te dve vrste božanstava bile sinkre­tizovane .

Bogovima se suprotstavljao rod mraznih divova, poto­maka Bergelmija, koji je p reživeo krvavi potop izazvan umorstvom Irnija. Bogovi su očigledno bi l i u rukama sud­bine i neumitno se kretali ka sopstvenom kraju, ragna­roku. Na taj dan, si le zla nadvladaće bogove i njihove saveznike, ejnhelije, ubijene ratnike i miljenike Odin ove. Dva ljudska b ića, Lif i L i ftrasi , treba da prežive tu kata-

Rečnik svetske mitologije 205

strofu: nji hovi potol1)ci nasel iće novu zemlju i n a novom nebu obožavati Odinovog sina Baldera.

Asklepi ·e -----U grčkoj mitologij i , zaštitnik medicine i sin Apolonov. Ne samo da je vidao bolesne već je i oživljavao mrtve . Ta retka vlast nad Hadom poticala je možda iz okolnostI nje­govog rođenja . lezersku nimfu Koronidu oplodio je Apo­lon, al i se ona i pored toga drznula da potajno uzme smrt­nika za svog drugog ljubavni ka . Apolon se toliko ražestio doznavši za njeno ne�erstvo da je poslao sestru Artemidu da umori Koronidu boleštinom. Kad je vatra već plamtela oko jezerske n imfe na njenoj pogrebnoj lomači , Apolon se sažai i na nerođen og sina i izvadi ga iz Koronidinog leša. Tako je AskIepije došao na svet. Veštin i lečenja pod.u�a­vao ga je Hiron, najmudriji među kentaurima, zverohklm čudovištima koja su obitavala u šumama. Njegova poduka bila je toliko uspešna da se Ze vs poboja da b i ljudi mogli doskočiti i samoj smrti te munjom ubi Asklepija. Ipak, na Apolonov zahtev, on postavi boga medicine međ� zvezde . Glavni hram bio mu je u Epidauru, blizu Arga. BI le su mu posvećene zmije - jedina životinjska vrsta koja je u stanju da svuče sopstven u kožu. Rimljani su obožavanje AskIe­pija primili iz Grčke 293. pre n .e . , ne bi l i sprečil i pošasti .

Atena Kći Zevsa i Metide, "savetnice ", Atena se rodila iz očeve glave kao sasvim odrasla i potpuno naoružana, nakon što je Ze vs progutao trudnu Metidu. Bog kovač Hefest možda Je svojom sekirom pripomogao njeno rođenje. Devi.čanska ratnica, Atena Palada, za razl iku od boga rata Areja, klo� n i la se besmislenog nasilja, radije se oslanjajući na smelost mudrosti . Uspešno se raspravljala sa bogom mora Posej­donom oko toga ko će upravljati Atinom. U tom sporu Zevs je presudio u njenu korist zato što beše zasadila masl i�u. Njena ćud imala je i svoju tamn u stranu, jer Ate-

Page 105: Recnik Svetske Mitologije

206 Evropa

na je bi la Glaukopida, "sovooka" , i Gorgopida, "gorgo­nol ika" .

Bi la je zaštitnica zanatiija, naročito kovača, tkalaca i pre laca. Time se objašnjava njeno zvanje Hefestije, druž­benice boga kovača. Ali odnosi Hefesta i Atene nisu bi l i idea ln i , kao što pokazuje mit o Erihtoniju. Da b i sprečila Hefesta da joj oduzme nevinost, Atena ga je odgurnula od sebe i l i je na čudotvoran način iščezla iz svadbene postelje . Prosuto seme boga kovača palo je na zemlj u, gde je iz njega izrastao zmij ac Erih tonije. B oginja je trima kćerima Kekropa, prvog ati nskog kralja i čoveka zmije , dala kutiju u kojoj je bio Erih tonije, rekavši im da ne zaviruju unutra. Al i dve medu njima nisu mogle da savladaju radoznalost te poludeše ugledavši božansko dete zmiju. Atena ipak n ije gradu uskrat i la zašti tu. Štaviše , uvek je bila odlučna i delotvorna boginja. Svojom aktivnom Podrškom pomogla je Odiseju na njegovom epskom p utu kući iz Trojanskog rata.

Balder

"Bog koji krvari" u germanskoj mitologiji , čuven po lepoti i mudrost i . Odinov drugi sin bio je severnjački odjek Ado­nisa, Atisa, Tumuza i Ozirisa. Samrtni Balder vratiće se u novom svetu, posle ragnaroka, uništenja bogova, kada ze­lena zemlja izron i iz mora.

Baldera je ubi la strela od grančice imele, koja je od pamtiveka u Evropi smatrana tajanstvenom i svetom bilj­kom. Smrtonosnu strci u odapeo je slepi bog I-lod, kojeg je u tu svrhu iskoristio lukavi Loki . Nakon Balderovog pada medu bogovima su vladali zbunjenost i neizvesnost, sve dok Friga ne p redloži da neko odjaše do he/a, carstva mrt­vih , i ustanovi kol iki se otkup traži za Baldera. To mračno mesto bi lo je zapravo tamnica ispunjena dušama koje će se boriti protiv bogova za vreme ragnaroka. Njegova kraljica Hel imala je pa latu zvanu Kišomraz i muči la one koje b i joj poslal i - one koji nisu slavno nastradali u boju već su umrl i od bolesti, starosti i l i poginu l i nesrećnim s lučajem.

Rečnik svetske mitologije 207

Balder je bio poznat kao " bog suza" jer je njegov brat Herrnod dojahao iz he/a na S lejpniju, Odinovom osmo­nogom konju, s vešću da je za Balderovo puštanje iz car­stva mrtvih potrebno da sva stvorenja plaču za nj im . Sva su zaista i p lakala - osim Lokija, kojeg bogovi svezaše zbog te drskosti . Germanski narodi uvek su verovali da ć� se jednoga dana, posle kosrničke katakl izme, Balder, kOJI zapravo nije mrtav, vratiti podmladenom svetu. S vreme­nom je Baldera u srcima severnjaka zamenio umirući i vaskrsavajući s in hrišćanskog božanstva.

Bestij arijurni Zbirke priča o životinjama, najčešće izmišljenim, omiljene u srednjem veku. Najčuveniji medu mitskim zverima bio je Jednorog, stvorenje kojem su se divile device. Najsmrto­nosniji je bio Bazil isk, zmij ica svega petnaest centimetara dugačka. Tol iko je otrovan bio Bazil iskov dah da je . to gnusno stvorenje živelo u pustinji koju je. samo stvonio: Najčudniji je bio azijski Bonakon, zver bl�ovske �la:e � konjskog tela. Golemi rogovi b i l i su mu tohko zaknvl.Jel1l da i h nije mogao koristiti za odbranu. Ipak nije bio bez za­štite, jer je pri begu progonite lje zasipao vlastitom izlu­čevinom. Tom plamenom tvari , opasnom po b i ljke, živo­tinje i ljude, mogao je da prekrije više od tri jutra zemlje .

Bor Bukvalno. "roden". Prema germanskoj predaj i , prvobitna krava Audumla, "hraniteljka" , l iza la je ledene stene koje su joj izgledale slane. Do večeri prvoga dana, na mestu ko­je je l izala iz leda je izrasla ljudska kosa. Drugoga dana pojavila se ljudska glava, a trećega dana ceo čovek . T� je bio Buri , "rodenik", lep , visok i snažan . On je začeo sma zvanog Bor, koji se oženio Bestlom, kćerkom mraznog diva. Bor i Bestla imali su tri slavna sina: Odina, Vi l ija i Veja. Ta božanstva su ubi la staroga orijaša Imija, kojeg je u životu održavalo Audumlino mleko. Od Imijevog l eša

Page 106: Recnik Svetske Mitologije

208 Evropa

�tvoril i SU svet, a kr" što je l ip tala iz Imijevog tel a podavila Je skoro sve druge mrazne divove. �� L�_�rejJ I me koje su Grci dali severcu. Mada su bogove vetra obo­žavali i Grci i Rimljani , Borej je zauzimao posebno mesto u mitol?giji jer je naneo veliku štetu persijskoj floti za vreme bitke kod Artemisija 480. pre n.e .

B ran Sin Febalov i kraljevski junak irskog epa iz VI I I stoleća �r�novo putovanje i pust% vine. Putovanja morem op­c1l1Javala su i rske pripovedače, koji su razl ikoval i echtrai. "pustolovine" , od immrama, "putovanja", pri čemu su ov� potonja obuhvatala i posete ostrvima na onom svetu. U priči o Branu kombinuju se obe tradicije. Ona počinje sre­brnom granom prekrivenom belim cvetovima. ženom u čudnom ruhu i njenom pesmom o čudesima k.oja se na­hode u svetu iza mora, s brojnim ostrvima od kojih je sva­ko veće od I rske, s predivnim ženama i umilnom muzi­kom, u svetu gde su nepoznati izdajstvo, žalost, bolest i smrt. Tamo su odjedri l i B ran i njegovi ljudi. Među mes­tima koja je posetio Bran behu Ostrvo radosti , gde svi bezbri�no zijaju i smeju se, i Ostrvo žena, koje je Bran napustio . tek

vposle mnogo nago�aranja sadruga željnog doma. StIgavsI u I rsku, Bran otkn da ga tamo znaju samo kao legendarnog putnika u drugi svet, te on ponovo diže te�r? Onaj član njegove posade, pak, kojeg je morila ceznJa za rodnom grudom, iskoči na obalu i pretvori se u gomilu pepela .

B res Legendarni i rski kralj. Sin Elate, kneza Fomorijana, na­�oda �iji su pripadnici imal i po jednu ruku i nogu, i I riju, zene IZ naroda zvanog Tuata De Danan, "ljudi boginje Dane". S in im se zvao Johej, " lepotan", i rastao je dvap�t

Rečnik svetske mitologi je 209

brže od osta l ih deč"ka. Bres se još zvao i Gormak, " po­korni sin", al i nije opravdao to ime. Tuata De Danan su mu dal i da kraljuje I rskom, nadajući se da će njegova vlast obezbediti mir i dobru volju između njih i Fomorijana. Ali Bres se nije pokazao dostojn im kraljevskog položaja. Rat­n ike je ponižavao dajući im sluginske poslove , dok je obič­ne ljude tlačio. Kada su ga svrgl i , pobegao je Fomorijani­ma i s njima podigao ogromnu vojskU. U strašnom pokolju Druge bitke kod Matireda, Tuata De Danan odneli su pobedu nad Fomorijanima. Rat t ih mitskih naroda najve­rovatnije je odjek ranih borbi za premoć između selilaČk ih p lemena. Kada su se Tuata De Danan prvi put iskrcali na obalu I rske, odlučno su spali l i svoje brodove "kako u nj i-ma ne bi morali da beže" s tog ostrva.

.

Čisti l iš te Je.dan od najtvrdokornijih mitova srednjega veka bio je Imt o čisti l ištu, čijim se stanovnicima - umereno grešnim h rišćanskim pokojnicima - može pomoći mol itvom. U srednjem ve�u pretnja čisti l išnim plamenovima bila je go­tovo Isto tohko strašna koliko i paklenski oganj, uprkos mogućnosti napredovanja u čistil ištu - uspinjanja Plani­n�m očišćenja, kroz pokoru i samoodricanje, sve do raj­skih vrata. Mada je grčka pravoslavna crkva poricala čisti l ište, ono je u zvaničnu katol ičku dogmu ušlo 1245. i ostalo deo te dogme sve do danas. "Razumno čisti l ište" mnogim vern icima izgleda kao prihvatljiva stanica na putu ka strašnom sudu.

D agda D oslovno znači ,.dobri bog". Drevno i rsko božanstvo života i smrti . .Tednim krajem štapa mogao je da ubije de­vetoricu ljudi , a drugim da ih oživi . Dagda je bio poglavar mitskog naroda Tuata De Danan, mnogo mu pomogavši tokom Druge bitke kod Matireda. B io je Ed, "vatra"; Olater, "sveotac"; Ruad Rofesa, "gospodar velikog zna-

Page 107: Recnik Svetske Mitologije

2 1 0 Evropa

nja"; i bog druidizrna i l i mađije, dIaJdeht. U njegovu svetu i movinu spadal i su neiscrpni kotao, dve čudotvorne svinje - jedna koja se uvek peče i druga koja uvek raste - i voćke vazda bogate p lodovima.

Ćerka mu se zvala Brigit i bi la je boginja vatre, plod­nosti , stoke i pesništva. U galskim i britanskim natpisima pojavljuje se kao Brigindo i Briganta. Pojedini vidovi nje­ne l ičnosti, naročito njena vel ikodušnost, preneti su na sv. Brigitu (453-523) . Ta hrišćanska svetica dovela je oca do očajanja širokogrudo razdeljuj ući porodičnu imovinu siro­masima. Njene dobre želje ušle su u legendu: "veliko jeze­ro piva Kralja kraljeva"; "neka nebeska porodica pije iz njega do kraja vremena"; "neka Isus bude među ovim vesel im ljudima"; i " razdati brodovlje puno oružja" . Dan sv. Brigite zapravo je stari prazn i k proleća.

Dana

Majka drevnih i rskih bogova i zaštitnica čarobnjaka Tuata. Možda je bila povezana s rekama. Njen hinduistički pan­dan bila bi stara boginja Danu, " nebeske vode". Isti koren javlja se u imenima evropskih reka Dona, Dnjepra, Dnjes­tra, Donvija. Tuata De Danan, "narod boginje Dane", vladao je I rskom p re dolaska Milovih sinova, predaka da­našnj ih stanovnika ostrva. Kada su ih Milovi s inovi pobe­di l i ,

'dodeljeno i m je podzemlje - " bregovi i vi l inski pre­

del i , tako da im vi lenjaci pod zemljom behu potčinjeni" . " Mali ljudi" iz n arodne predaje o vilenjaci ma u hrišćan­skoj I rskoj predstavljaju umanjene verzije stariji h pagan­skih božanstava.

Dedal

Legendarni grčki zanatlija . Na zapovest kritskog kralja Minoja, planirao je i sagradio lavirint, u kojem se skrivao Minotaur, čudovišno stvorenje rođeno iz neobične ljubavi kritske kraljice Pasifaje prema Posejdon ovom biku. Minoj je od Posejdona zatražio znak kada se sa braćom nad-

Rečnik svetske mitologije 2 1 1

metao oko prestola, te se dogodi d a predivni bik što ga taj bog posla iz talasa probudi u Pasifaji neukrotivu strast, koju ona zadovolji pomoću bronzane krave u koju se sakrila kako bi zavarala zver. I bronzana krava bi la je delo Dedalovih ruku.

Prema legendi , Minoj je zatvorio "lukavog" Dedala zato što je ovaj odao tajnu lavirinta, al i je Dedal pobegao sagradivši kri la za sebe i sina Ikara . Uprkos očevom upo­zorenju, dečak je Ieteo suviše bl izu Sunca. Njegova topl ina rastopi vosak koj im su krila bila spojena te I kar pade u more i utopi se . Sam Dedal bezbedno se prizemlj io na Sici l ij i .

\ Dem���;J ----

Demetra u Grčkoj , Cerera u Italij i - boginja rastl I1,1a i plodnosti , naročito ži tarica - imala je nekoliko ljubavnika, među koje spadaju i Zevs i Posejdon. Kada je zaljubljeni bog mor a počeo da p rogoni Demetru, ona je već bi la za­uzeta potragom za otetom ćerkom Persefonom. Demetra sc preobrazila u kobi lu i pomešala s konjima na ispaši, ali je Posejdon primetio njenu prevaru i , u obličju pastuva, spario se s njom. Njihova deca bila su tajanstvena kći i crni pastuv. Sa Zevsom je boginja žitarica rodi la Persdonu, kće r koja umire i oživljava. Prema orfičkoj tradiciji - jed­nom od grčkih kul tova " misterija" - Reja, kao Demetra, z<:lbrani la je Zevsu da se oženi . Na to je taj bog neba po­k ušao da s i luje majkU. Kada se Reja pretvori la u guju, i /,evs je učinio to isto, te su se, kao dve zmije, spari l i . Zevs je takođe uzeo zmijsko obl ičje dok je uživao u nj ihovoj će rki Persefoni , s kojom je začeo Dionisa.

A tinjani su bi l i gorljivi poštovaoci Demetre . Tvrdil i su d<:l je legendarni predak Triptolem izumeo plug i ratarstvo, pa stoga i civil izaciju . On je bio taj koji je utemelj io obrede u Eleusin i , gde su ga umetnici prikazivali kao mladića u bojnim kolima i sa žezlom i klasjem žita u rukama. Tripto­lem, ,. trostruki ratnik", možda je prvobitno bio bog rata,

Page 108: Recnik Svetske Mitologije

2 1 2 Evropa

umoritelj ljudi . Jasoa je b i la htoničnost eleusinskih mi­sterija - Atinjani su mrtve nazivali "Demetrinim n aro­dom".

Devica Marija

U osobi Device Marije, boginja zemlja i l i "velika ma.ika" iz drevnih religija uspela je donekle da vaspostavi svoj ne­kadašnji po ložaj. U prvo vreme , Devica Marija nije bi la poštovana više od drugih svetaca i svetica, ali počev od IV veka njen kult sve je više jačao medu hrišćanima. Efeski sabor se 431 . sastao u crkvi za koju se verovalo da čuva njene zemne ostatke i potvrdio joj titulu theotokos, "Bo­gorodica" , što je na l atinski prevedeno kao Mater Dei, majka Božja. Taj naziv odražavao je viziju sv. Jovana iz Patma, onako kako je ona opisana u "Otkrivenju" . "I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mjesec p od nogama njezin ijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. "

Bi la je Mater Virgo, devica majka, prvobitna supstanca, docnije izdeljena u mnoštvo stvorenih stvari; Stella MaTis, zvezda mora, neokaljana materica božanskog izvora, kao i praiskonske vode nad koj ima je lebdeo Duh; i " stablo Jesejevo" , osovina vaseljene i grana na kojoj će "počivati Duh Gospodnji" . Mada su to bi l i atributi očigledno na­sledeni iz narodne tradicije, Crkva je morala da se pomiri s kultom Device i legendama vezanim za nju . Pritisak puč­kih verovanja nadjačao je teološko čistunstvo. Uzalud je sv. Bernar ( 1090-1 153) , brani lac katoličkog pravoverja, pokušavao da obuzda pl imu. Neki monah iz Klervoa, stare opatije sv. Bernara, snovideo je mrtvog sveca s tamnom mrljom na grudima, kao pos\edicom njegovog odbijanja da prihvati teoriju bezgrešnog začeća. Pril agodavanja se vrše i dan-danas: papa Pije XI I je 1 950. bulom Munificenlissimus Dei proglasio dogmu o telesnom uznesenju Device Marije na nebo. U Pravoslavnoj crkvi omiljenost njenog kulta ogleda se u obi lju svetih sl ika, ikona.

Rečnik svetske nlitologije 2 1 3

Bogorodica j e uvek teši l a one koji b i zapal i u duboko očajanje. Prema jednoj srednjovekovnoj legendi , neki siro­mašni vitez p rodade ženu satani za veliko bogatstvo. Kada muž nesrećnicu p ovede da je preda davolu i tako ispuni svoj deo pogodbe, ona potraži utočište u jednoj crkvi i p repusti svoju sudbinu Devici Mariji . Bogorodica se za­meni sa ženom, bez vitezovog znanja, i ude u grotlo pakla . Tamo satan i oduze vlast nad onima koji nju pozovu, a zatim ga otpusti . Vitezu reče da razda svoje bogatstvo, što ovaj i učini , dobivši potom od nje još veće blago.

Postojali su stvarni razlozi za davolovo nezadovoljstvo. Bogorodica je o lakšavala muke "jadnim dušama" u čistil i­štu, obitavalištu grešnika k rivih za manje prestupe, pa je čak i izbavlj ivala iz pakla one koji behu umrli u smrtnom grehu. Jedan srednjovekovni letopisac zabeležio je navod­nu davolovu p ritužbu: "Svakoga dana žalim se Bogu na te nepravde, ali on je gl uv kada je reč o Njegovoj Majci , i pušta je da b ude gospodarica i gospa od raja ." Na ovoze­maljskom p lanu, Bogorodica je pomagala siromašnima i iscelj ivala bolesne. Savremena središta njenog kulta u Za­padnoj Evrop i n astala su u Lurdu 1858. i u Fatimi, u Portugalu, 1 9 1 7, nakon vesti da se prikazala u ovim mes­tima.

Dies irae

( Lat. "dan gneva". ) Srednjovekovni hrišćani bi l i su za­okupljeni krajem sveta. Predvi dali su strašn i sud, posle kojeg će doći mi lenijum, H ristovo hiljadugodišnje carstvo. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva, oživel o je verova­nje u smak sveta . Godina 1 000. takode je podsticala mito­loško domišlja nje, kao što su to činili i glad, kuga i zemljo­tresi . Najuticajniji su bili pogledi vidovnjaka Joahima iz Fjore (1 1 45-1202) . On je istoriju pode\io na nekoliko do­ba, prorekavši da će se 1 260. okončati doba Duha, koje je p očelo sa sv. Benediktom (480-550). Te godine čovečan­stvo može očekivati novo otkrivenje, dolazak Antihrista i poslednje dane gneva. Taj mit, zapisan po papskom na-

Page 109: Recnik Svetske Mitologije

(

2 1 4 Evropa

logu, moćno je utic;ao na srednjovekovnu misao, a svojom vizijom budućeg sveta u kojem će Sveto rimsko carstvo i R imska crkva ustupiti mesto slobodnoj zajednici usa­vršenih bića koj ima nisu potrebni sveštenstvo, svete tajne i sveti spisi navestio je savremene milenarističke teorije.

l _g i����J U grčkoj mitologij i , dečačko božanstvo bilja, vina i eksta­ze. Sin Zevsa i tebanske princeze Semele, Dionis je bio "urlač" , " b ivorogi bog", jer se često očitovao kao bik ve­l ike plodnosti i snage . Dionisova majka, koju je obmanula ljubomorna I-lera, zahtevala je da joj njen božanski ljubavnik dođe u svom pravom obl ičju, a kako je Zevs bio bog munje, on je pretvori u prah. Ali iz njenih ugljenisanih ostataka Zevs uze nerođeno dete i uši ga sebi u bedro, gde ono ostade sve do svoje zrelosti. Trakija i Frigija nadme­tale su se za počast da ih smatraju Dionisovim zavičajem, p remda Dionis možda potiče sa ostrva Krita. Grcima je on bio strano božanstvo neverovatne snage - Tebanci su od­b ijal i da mu se klanjaju, zbog čega, prema legendi, behu kažnjeni ludilom i ubistvom. Dionis je bio Dimetor, " od dve majke"; Enorh, " opremljen semenicima"; Arsenotelis, "muško-ženskast"; Endendar, "onaj na drvetu"; Omadije, "žderač sirovog mesa"; Mist, "posvećenik"; dok je kao Bromije i u drugim zvanjima nadzirao pijanu mahnitost svoj ih poklonika .

Htoničnost Dionisova očigledna je iz druge priče o njegovom rođenju: zmijasti Zevs, sklupčavši se zajedno s majkom Rejom, koja se beše preobrazi la u zmiju kako bi izbegla sinovljeve ljubavne n apade, zače Persefonu, sup­rugu boga podzemlja Hada. Zmijoliki bog neba ponovo se spario, ovoga p uta sa ćerkom Persefonom, koja rodi Dio­n isa. Zmija je tajn i simbol zemlje i vode. Kao reka što kri­vuda, ona bešumno puzi po zemlji . Prebiva u tlu, a iz svoje rupe izbija kao izvor i l i mladica. Nadasve, zmija može pro­dreti u grobn icu, a odbacivanje košuljice simboliše uskrs­n uće mrtvih.

Rečnik svetske rnitologije 215

Dionis je b io omiljeno božanstvo, pri čemu su većinu njegovih sledbenika čini le žene - menade . One se predaju divljem, ekstatičnom gorskom plesu i izvode obrede koji uključuju trganje mesa, čak i ljudskog. Obožavanje tog velikog uklonitelja psiholoških zapreka s vremenom je obuzdano uvođenjem p ovorki za pojedina godišnja doba, kao i svetih drama. Žestina Dionisova i njegov dalekosežni uticaj na ljudsku osećajnost ipak su utkani u nekol iko le­gendi . Najčuvenija je bi la tragedija tebanskog kralja Pen­teja. On je pokušao da spreči obožavanje tog boga, ali su ga menade, u svojoj orgijastičkoj pomami, rastrgle na ko­made. Te besomučne poklonice predvodila je , štaviše, Pentejeva rođena majka.

Dionis se uvek dovodio u vezu s vinovom l ozom, ali nije, kao njegov rimski pandan, Bah, isključivo bio bog vina . Godine 1 86. pre n .e . , rimski Senat doneo je više za­kona protiv orgijastičkih obreda uvezenih "misterija" . Sas­vim je moguće da je nekoliko h i ljada ljudi pogubljeno pre nego što je zvanični kult boga vina Baha uhvatio korena u I talij i .

DiOSk� Zevsovi sinovi - Kastor i Pol ideuk, ili Poluks kod Rim­ljana . Homer ih zove braćom Jelene, koju su izbavi l i iz Atike pošto ju je Tezej tamo odveo. Bili su među Argo­nautima, tokom čijeg je pohoda Polideuk gol i m rukama ubio Amika, kralja Bebrika, naroda iz Bitinije. Njihov poslednji podvig, pokušaj otmice, završio se Kastorovom smrću, mada legenda tvrdi da su oba Zevsova s ina stekla besmrtnost. Kult Dioskura bio je veoma važan kod Spar­tanaca, koji su ga povezivali s tradicijom dvojnog kraljev­stva. I u Rimu su se Kastor i Poluks poštovali od V veka pre n .e . pa nadalje . Govori lo se da su oni Rimljanima lično priskakali u pomoć n a bojnom polju.

Page 110: Recnik Svetske Mitologije

216 Evropa

Dives (Lat. "bogat" . ) Srcdnjovekovna hrišćanska personifikacija bogataša. D ives je bio osuđen na paklenski oganj, dok se prosjak Lazar, njegova sušta suprotnost, odmarao na Avrahamovim nedrima. U ikonografiji se Dives pojavljuje kao oličenje škrtosti . Vreća s novcem vuče ga nadole kao teg, dok ga đavoli udaraju na muke.

Druidi Drevni keltski red sveštenika, učitelja, gatalaca i čarob­njaka. Veruje se da samo ime potiče od imena hrasta, drus. Julije Cezar izveštava da su se druidi sastajal i svake godine na mestu za koje se verovalo da je središte Gal ije. On takođe pominje i vrhovnog druida. Jedini podroban prikaz neke druidske svetkovine zabe ležio je drugi rimski p isac. Vreme vršenja tog obreda određivao je rast imele na hrastu. Dr1,l id u beloj odeždi popeo bi se na drvo i "zlat­nim srpom" odsekao granu imele, koj u bi na zemlji doče­kivali na bel i plašt. Potom bi bi la žrtvovana dva bela bika, a onda b i usledi la gozba. Nejasno je značenje tog obreda, kao i mnogo čega drugog vezanog za druide.

Edip Bukvalno: "natečeno stopalo" . Sin tebanskog kralja Laja i kraljice Jokaste. Laj je, saznavši od proročišta da mu je su­đen� da pogine od ruke sopstvenog sina, ostavio Edipa na planini , s probodenim i sapetim stopal ima, odmah po nje­govom rođenju . Dete je p ronašao neki pasti r i odneo b��� detnom korintskom kra\iu i kraljici , a ovi su Edipa odgoJIh kao vlastitog sina.

Edipu je proročište u Delfima u mladosti reklo da će ubiti oca i oženiti se majkom, te on, užasnut, odluči da se nikada ne vrati u Korint. Ne znajući n išta o svojim pravim roditelj ima, on krenu put Tebe i srete kralja Laja, kojeg ubi tokom svađe oko prvenstva prolaza. Stigavši b lizu grada, Edip razreši zagonetku koju je postavila Sfi nga, u

Rečnik svetske mitologije 2 1 7

to vreme pOš<\st svih p utnika. Zato što j e porazio tu ču­dovišnu krilatu l avicu, Tebanci ga proglasiše kraljem. On se oženi obudovelom .Tokastom, te tako, i ne znajući, ispu­ni proročanstvo. Vremenom je postao svestan sopstvenog oceubistva i rodoskvrnuća. Zbog tog samootkrića oduzeo je sebi vid pre odlaska u izgnanstvo, gde su u Kolonovom gaju, bl izu Atine, Eumenide konačno oslobodi le Edipa zemaljskog b ivstvovanja . Jokasta sc ubrzo posle toga obesi la .

Eja � . . . vk ' . I o o . P H ' d Knlata bogll1J a zore u gre oJ mIto oglJ \ . rema eSlO u , b i la je kćerka titana Hiperiona i Teje. Kao i Arunu, njen h induistički pandan čije ime znači " ružičasta", zamišlja l i su je kako tik pred svanuće nebom vozi trijumfalna kola. Ej ina dva ata zvala su se Bl istavi i Svetl i . Bog sunca I-!elije, s druge strane, imao je četvoropreg, što je ukazivalo na njegov viš i položaj.

Ejinu reputaciju boginje sklone ljubavnim pustolovina­ma nije lako objasnit i , p remda se u jednom mitu govori o moći Što ju je imala nad bogom rata Arejem, uspehu koji joj Afrodita nikada n ije oprostila . Većina njenih ljubav­nika b i l i su oteti mladići , poput Titona, kojeg je Eja držala sve dok nije sasvim iznemogao od starosti . Čak i tada ne­voljko se rastala od njega, uprkos njegovom neprekidnom blebetanju. I l i ga je ona zatvoril a u spavaonicu i l i je on postao cvrčak, koji i dan -danas bez prestanka cvrči .

Za razl iku od Eje, s bogom sunca nije povezano mnogo mitova. Verovalo se da I-klije, prešavši nebo, noću p lovi oko zemlje u zlatnoj posudi, opasujući reku Okean, i p red samu zoru stiže natrag na istok. Jednom je Feton, s in Helijev, pokušao da vozi b listavu kočiju, ali je ubrzo iz­gubio kontrolu nad njom. Tek je Zevs uspeo da obuzda jogunaste konje i sprečio da se ze!n lja ne zapali . Feton je poginuo u ovoj strci , upavši kod Cil i barskih ostrva u reku Eridan, u čije je postojanje Herodot sumnjao.

Page 111: Recnik Svetske Mitologije

2 1 8 Eyropa

Neobične pojave vezane za Sunce bile su za stare Grke isto toliko ozbiljne koliko i za njihovo glavno božanstvo Zevsa. Ipak se prvo p omračenje Sunca koje je tačno predvideo neki Grk zbi lo još 585. pre n .e . , kad� j� Tales iz Mileta, verovatno koristeći be leške što su ih v�dil i vavi­Ionski žreci , uspeo da prcdskaže dramatično zatamnje nje neba zbog kojeg su Liđani i Medejci prekinuli bi tku �a obalama reke Hal is .

Ejlejtij�J ---

Grčka boginja rađanja, koju su Rimljani poistovećivali s Lucinom, jednim od lunoninih atributa. Prvobitno minoj­ska dvojna boginja, s pećinskim sveti l ištem .bl izu Knosa Ejlejtija je igrala veoma podređenu ulogu u božanskim po� slovima. Bi la je najvećma značajna po svom odsustvu, kao onda kada joj Hera nije dozvol i la da prati Letu na ostrvo De.l . K.ao posledica tog odlaganja, Apolonovo rođenje trajalo Je devet dana i noći .

Empedok\e

Taj grčki fi lozof, rođen u Akargu, današnjem Agriđentu na Sicilij i , živeo jc i stvarao u V v. pre n.e. Osim po svo jim spisima i predavanjima, Empedok\e je bio čuven i

' po

uspešnom lečenju bolesti i aktivnoj podršci demokratskim načel ima. Predanje tvrdi da je nestao u ognju Etne hoteći ?a dokaže da je postao b og. Taj motiv mu je pripisan kada Je vul�an izbacio jednu od njegovih bronzanih papuča. Vatra Je možda oduzela život i njegovom učitelju - građani Krotone u I talij i nekol iko godina ranije zapali l i su Pita­gorinu školu. Očigledno da je bratstvo

'filozo fa moralo da

upravlja gradom državom ukoliko n ije želelo da nastrada kao pitagorejci . Prauzor pal ikuće bio je, naravno, I-Iero­strat, koji je 356. pre n .e . do temelja spalio vel iki Arte­midin hram u Efesu kako bi se na taj način obesmrtio.

Rečnik svetske mitologije 219

Enej a

Čuveni trojansko-rimski junak; s i n Anhisa i boginje Vene­re - Afrodite . Rimljani su verovali da je jedan njihov va­žan etnički e lement stigao iz Male Azije - Trojanci koji su umakli grčkom pustošenju Troje i krenuli za Enejom. Taj mit je doživeo klasičnu obradu u Vergilijevoj Enejidj, pri­povesti o lutanj ima begunca Eneje sve do njegovog dose­ljavanja u I tal iju. Carski interes b io je veoma izražen u toj epskoj poemi. U pismu Vergi l iju iz 26. pre n .e . , Avgust, prvi rimski car, tražio je od njega skicu i l i delove cnejlde, koja beše započeta negde u to vreme. Vergi l ije je slavio sudbinu Rimljana kao božanski nadahnutih vladara antič­kog sveta: to osećanje beše blisko Avgustu, pobedniku kod Akcija .

.

Doplovivši do Krita, gde je u snu saznao da je Dardan, predak trojanske kraljevske porodice, rodom iz I tal ije, Eneja produži ka Epiru na i stočnoj jadranskoj obal i , a zatim ka Sici l ij i i Kartagini , p re nego što će se iskrcati kod pećinskog sveti l išta kumejske Sibi le. U severnu A friku Eneja je skrenuo zbog iznenadne nepogode što je posla boginja Junona, koja ga je tokom puta neprestano proga­njala svojom omrazom. To neprijate ljstvo izgleda da je de­lom bilo posledica Herine mržnje prema grčkom junaku Heraklu. U Kartagin i , Venera se postara da se Eneja i kartaginska kralj ica Didona zaljube jedno u drugo. Kada Eneja, poslušavši Jupiterovu naredbu, napusti Didonu, ova se spali na pogrebnoj lomači.

Zanimljiva je i Enejina poseta podzemnom svetu. Sibi la mu naloži da se domogne zlatne grane, te zajedno siđoše u "zemlju seni" . Kada Eneja tamo srete Didonu i pokuša da joj se obrati , ona se ćutke okrenu. Ali Eneja tada nabasa na Anhisa, svog oca. Ovaj mu otkri buduću slavu Rima, koji će vrhunac doživeti za Avgustove vladavine. Ostatak El1cji'de bavi se ujedinjenjem Trojanaca i Latina u jedan narod, što je b i lo vel iko mitsko postignuće " pobožnoga" Eneje.

Page 112: Recnik Svetske Mitologije

220 Enopa

,r" ' ! Erin ij0 Bukvalno: "srdite" . To su bi la osvetnička božanstva u grčkoj mitologiji , furije koje su progonile oskrnavite lje običaja . Te tri htonične boginje , rođene iz krvi osakaćen�g Urana u Gejinoj materici, stari Grci zamišljali su kao ruž­ne žene, sa gujama upletenim u kose i s bakljama i šibama u rukama. Bile su nemilosrdne i u životu i u smrti . Ali. za razl iku od satane i drugih zapadnoazijskih duhova zla, Eri­nije n ikada nisu bi le bezrazložno zloćudne. Zvale su se Alekta, "beskrajna" , Tis ifona, "glas osvete", i Megera, "zavidljivi gnev".

Erin ije su progoni le one koji bi nepravično proli l i krv, a naročito majčinu . Tako su zbog materoubistva bi le za petama Orestu, iako je ovaj delovao po neposrednom ' naređenju Apolonovom. Oresta beše Klitemnestra, nje­gova majka, poslala od kuće dok mu je otac Agamemnon bio zauzet opsadom Troje. kako b i mogla uživati u svojoj nezakonitoj vezi sa Egistom. Sin se vratio u grad Arg kada su Kli temnestra i Egist ubili Agamemnona po njegovom �ovratk.u iz rata. Orest se osvetio ubivši majku i njenog l.1ubavl1lka. Prema dramatičaru Eshi lu (525-456 pre n .e . ) , Eri nije su pristale da prekinu svoj progon nakon što je Oresta krivice oslobodio Areopag, drevni savet na čijem je čelu stajala Atena. Presuda je smiri la jarost furija , koje �u od tog doba bile poznate kao Eumenide, "umirene bogi­nje" . Moguće je, međutim, da su Grci primenjivali na n jih taj eu�emizam zato što su se plaši l i da upotrebe njiho'vo pravo Ime.

\E uropa grčkoj mitologiji , kći ti rskog kralja Agenora. Njen otac.

Libij ino i Posejdonovo dete, napustio je Egipat �da bi se nasel io u Fenikiji sa svoj ih pet s inova, Kadmom. Fenikom Kil i kom, Tasom i Finejom. Ti mladi prinčevi poslati su d� potraže sestru nakon što je Zevs, prerušen u bika , dopl i ­vao do Krita sa Europom na leđima. Na tom ostrvu ona je

Rečni k s\'etske mjtologije 221

Zevsu rodi la tri s ina, Minoja, Radamanta i Sarpedona. Pri l ično je uverljiva tvrdnja da je Europa bila boginja noći , pošto joj je ime povezano sa semitskim korenom glagola "zalaziti" . U tekstu iz sirijskog grada Ugarita, naprednog trgovačkog središta poznatog mikenskim Grcima p re nje­govog razaranja oko 1 190. pre n .e . , govori se o "našoj Gospi , boginj i , nevesti pod velom . . . koja nestaje u zalasku sunca". To je u suštini mit o Europi , odvedenoj daleko na zapad radi udaje.

Pošto je Zevsu rodi la tri sina, Europa se udala za krit­skog kralja Asterija, koji je usvojio Zevsove sinove, a od njihovog oca kao nadoknadu dobio čudesnog bronzanog čoveka zvanog Tal da mu brani kraljevstvo. Za Tala , koji možda predstavlja maglovitu grčku uspomenu na minojsko metalurško umeće, govori lo se da je ne�eljene strance odbijao gađajući ih ognjenim kamenjem i l i pak, p ržeći i h svojom usijanom kopčom. Taj i drugi božanski darovi do­pali su Minoju po njegovom dolasku na presto.

Fin Maku!

Ili Fin MakumejI, Fion Makumal. Fiana, stari ciklus spe­vova o Finu i njegovom sinu Oizinu slavi sjaj i rskih kra­ljeva iz I I I v. Jedna od t ih povesti, "Progon Dijarmajda i Grijanija" , p rauzor je priče o Tristanu i lzoldi.

Družina iskusnih ratnika, Fenijana, "Finovog naroda", u svoje redove primala je samo hrabre , učene i sposobne. Jedan ispit diskval ifikovao bi većinu kandidata: "Niko ne bi bio priml.jen dok u t lu ne bi b i la iskopana rupa koja čoveku stŽe do struka, a on staVljen u nju zajedno sa št i­tom i !eskovom granom dužine podlaktice. Tada b i devet ratnika s devet kopalja istovremeno nasrnuli na njega s razdalj ine od deset brazdi . Ako b i ga povredil i , ne b i bio primljen u bratstvo."

Fortuna

I taIska boginja poistovećena s grčkom boginjom sreće Ti­hom, "detetom Zevsa oslobodioea" . Grci su veroval i da Tiha deluje potajno, uzdižući jednog čoveka i rušeći dru-

Page 113: Recnik Svetske Mitologije

222 Evropa

gog. Bi la je ol i{�nje slu{aja . U I tal i.ii je Fortuna, i l i Fors, po{el a kao donositeljka pri rasta , berićeta i vel ikih stada. Postepeno jc njen kult u Rimu dobio mnogo širu ulogu, možda zato što sreća ne obraća pažnju na li{nosti. Š taviše, njena je bila jedna od nekoliko prvih svetkovina - održa­vala se svakoga juna - kojoj su mogli da prisustvuju kako slobodni ljudi tako i robovi . I nače se smatralo da robovi i l i zatvorenici p rljaju svaki verski obred kojem prisustvuju, tako da su p reduzimane opsežne mere predostrožnosti kako bi im se onemogućio p ristup još pre po{etka cere­monije . Omilje na Fortuna p reživela je do srednjeg veka kao to{ak sreće . Kult Fe licitas, boginje sreće, zvani{no je ustanovljen p od rimskim carevima, koji su je smatrali savezn icom Viktorije.

Frej

Među vanima b i la su na.1cuvenija blizanačka božanstva, Frej i Freja, sin i kći Njorda, lepog boga mora. U german­skoj mitologiji Frej i Freja doprineli su spajanju dva bo­žanska roda , asa i vana, tako da se Freja stopi la s Frigom, Odinovom ženom.

Frej znači "gospodar", a Freja ,.gospa" , što upućuje na vezu s ku l lom svetog braka u drevnoj Zapadnoj Aziji . U hramu Upsala , prema Adamu iz Bremena, nalazio se oko 1200. prikaz Freja sa izražen im fa lusom. Svešten ici su ga zapravo zval i Friko, "ljubavn ik" , a rimski pandan bio mu je Prijap, Dionisov i Afrodit in s in . Baš kao što je Frej bio naj lepši među bogovima i v ladao kišom, suncem i plod­nošću prirode, tako je Freja b i la najlepša boginja i sa Odi­nom ravnopravno del i la ubijene. Na putovanjima je kori ­sti la kola u koja su bile upregnute dve mačke.

Friga ./

U germanskoj mitologij i , žena Odin ova i majka bogova. Ta boginja p lodnosti koja "neće reći sudbinu, ali dobro poznaje usude", verovatno je došl a sa severa pre vana i pri tom izgubi la aktivni vid svoje božanske prirode. Kada je

Rečnik svetske mitologije 223

Balder usnio predstojeće zlo, Friga je od svih stvorenja osim imele iznudi la obećanje da se nikakvo zlo neće do­goditi njenom sinu. I nače je Friga najčešće bi la pasivno božanstvo: znala je budućnost, ali n ije imala moć da utite na nJu.

G avejn

U A rturovoj smrti Tomasa Malorija (Thomas Malory), koju je 1 485. izdao Kakston (Wil l iam Caxton), ser Gavejn je savršen vitez, strogi brani lac ritcrstva i protivni k ser Lanselota. U delu Ser Ga ve;il i Zeleni vitez, ranoj al i te­rativnoj poemi , njegova reputacija stavlja se na p robu i dovodi u sumnju tokom njegovog neobi{nog susreta sa Bersi lakom de Odezcrom, Zelenim vitezom. Ta pustolo­vina otpočela je u Arturovoj dvorani na Badnje veče, kada je zeleni div izazvao vitezove na takmičenje u odsecanju glava. Ser Gavejn je pristao i jednim zamahom sekire od­rubio strančevu glavu. Na iznenađenje okupljenog društva, orijaš se ponašao kao da se ništa n ije dogodilo. Mirno se sagn uvši , podigao je odsečenu glavu i uzjahao svog zele­nog ata. Tada se na krvavoj glavi pokrenuše strašne usne, naloživši ser Gavejnu da se kroz godinu dana sretne sa strancem kod usamljene kapele kako bi primio svoj deo oštrice . Posle mnogo peripetija i iskušenja koj ima ne beše sasvim odoleo, ser Gavejn je došao na sastanak. a l i je ustu­knuo kada je zeleni gorostas zamahnuo svoj im oružjem. Mada se vratio u Kamelot, Arturovo prebivalište, samo s posckotinom, ser Gavejn je spoznao unutarnje rane sop­stvene nesavršenosti .

Gavejn je prvobitno verovatno bio povezan s kultom sunca. Snaga mu je rasla do podneva, da bi potom p las­nula . Nešto duguje i Kuhol inu, arhetipskom ratni ku iz irskih epova. Obojica su nosil i čarobni pojas koj i ih je tinio neranjivim. Čarobnica koju je ser Gavejn sreo tokom svoje potrage bi la je Morgan a la Fej, polusestra kralja Artura. Ona se takođe poistovećuje s Ninevom. Merl ino­vom ljubavnicom.

Page 114: Recnik Svetske Mitologije

224 Evropa

Gogmagog

Ili Gurmejon , kolosalni lik urezan u kredina brda kod Kembridža. Mada su nepoznati starost i identitet tog pret­keltskog l ika, kao i ostal ih l ikova urezanih u kredu na koje se može naići u južnoj Engleskoj , nema mnogo sumnje da je on bio povezan sa obredima plodnosti iz preistorijske rel igije. Ukazom iz c 1 izabetanskog doba zabranjuje se kembričkim studentima da posećuju proslave koje su se tada održavale kod Gogmagoga - bile su, naime, suviše ra­zuzdane.

� Gorgone) ----U grčkoj mitologij i , tri strahobne sestre Stena, Eurijala i Meduza. Kosa im jc bila sačinjena od zmija, a ko god bi ih pogledao pretvorio bi sc u kamen. Meduza, koja jedina među njima trima beše smrtna, bila je u početku l epog obličja, ali ju je Atena preobrazi la u krilato čudovište zato što je spavala s Posejdonom, bogom mora . .Junak Persej ubio je Meduzu ne pogledavši nikada p ravo u nju već sa­mo u njen odraz na svom štitu. Potonje tradicije smeštaju Gorgone u Lib iju.

Gral

Sangri l , sveti Gral . .Jedna od najrasprostranjenijih srednjo­vekovn ih legendi . Tvrdi lo se da je Gral posuda koja jc ko­rišćena za vreme Tajne večere i u koju se tokom raspeća Hristovog slivala krv s koplja zabodenog u njegovu sla­binu. U Britan iju ga je doneo .Josif iz Arimateje, bogataš koji je sahranio Hrista i osnovao hrišćansko naselje u Glastonberiju . Gral se docnije izgubio i potraga za njim zaokupljala je vitezove kralja Artura. Pesnici su bili uve­reni da je Gral .još uvek u Britaniji, ali u tajanstvenom zamku okruženom pusta rom i delovima rečnog toka. Ču­var Gra la je Kralj ribar, koji je ležao ranjen i nepokretan , n i živ n i mrtav. Verovalo se da oporavak Kralja ribara i obnova njegovog u ništenog poseda zavise od uspešnog

1 . Mitra ubija bika -

rimska skulptura

2. Egipatski prikaz boginje

Iziđe s kravljim rogovima

i sunčevim kolutom

Page 115: Recnik Svetske Mitologije

3. Buda - tibetanska rezbarija 4. Krišnina ljubav prema mlekarici Radi - rukopis iz XVII veka

Page 116: Recnik Svetske Mitologije

- '" '" .... OJ ::> � o.. " -> ::> � � 3 � '" '" 12 :� . " .- c:: .� :.: '" '" C<: .o -o

5. Amaterasu, boginja sunca u šintoističkoj religiji, izlazi iz pećine - japanska gravira

II

Page 117: Recnik Svetske Mitologije

7. Rađanje Atine iz Zevsove glave, koju je Hefest raspolutio sekirom _

ati nska vaza iz VI veka pre n.e.

8. Afrodita zakriljena školjkama - grčka terakota iz II veka pre n.e., pronađena u južnoj Italiji

Page 118: Recnik Svetske Mitologije

Rečnik svetske mitologije 225

okončanja potrage. Sfj.ffiO je ser Galahad imao celovitu viziju Grala.

Crkva nikada nije bila naklonjena toj legendi, koja je zadržala čvrste veze sa znamenjima i posudama koriš­ćenim u prethrišćanskim obredima. U pozadini je stajao keltski kotao, bi lo onaj koji je upotrebljavala veštica Ka­ridven kako bi pripremila kapi nadahnuća, bi lo onaj koji je mogao da oživi mrtve, kotao ponovnog rađanja otkriven na dnu jednog irskog jezera.

G re n de l

ČU.dovište iz anglosaksonskog sp eva BeovuJf, i z VI I veka. "Smrknut i proždrljiv, zverski okrutan" bio je Grendel, taj "jezivi poseti l ac krajine, koji se šunjao . po p ištalinama, ritovima i oko tvrđave". Da bi danskog kralja Hrotgara oslobodio tog užasa, mladi princ ratnik Beovulf postavio je zamku i u ljutom boju Grendelu odsekao ruku. Kasnije je Beovulf ubio razjarenu majku te grdobe, a, pronašavši Grendela na samrtničkoj postelji , odrubio mu je glavu. Bi la su potrebna četiri čoveka da trofej odvuku u dvor I-Ieorot.

I-Ia�J U grčkoj mitologiji jedan od Kronova četiri sina koji su vladali svetom, brat Zevsov i muž Persefonin. Pri razdeobi sveta, posle svrgnuća Kronovog, Ze vs je preuzeo nebo, Posejdon more , a Had podzemlje. Zemlju je trebalo da dele među sobom. "Kuća Hadova" bila je obitaval ište se­nI, mrtvih . Njenom upravniku bi lo je ime PolidegmoI1 , , .primalac mnogih gostiju", zbog mnoštva koje je ulazilo kroz njene dveri . Had je bio Zevs podzemlja - chthonjos tamnog carstva , nasuprot kultu boga neba, hypsjstos. T07 l iko je svirep i neumoljiv bio bog smrti da su njegovi pok­lonici skretal i pogled prinoseći mu žrtvu. Zvali su ga Plu-

o ton, "darovatelj bogatstva", zato što se niko n ije usuđivao da izgovori strašno ime Hadovo. To ime odnosilo se, na-

Page 119: Recnik Svetske Mitologije

226 Evropa

ravno, na b lagoslove zem.lje: useve, minerale i bistru izvor­sku vodu. Had kao prebivalište mrtvih pripada poznijem razvoju, ali čak ni tada to tamno mesto n ije sliči lo hrišćan­skom paklu. Had n ikada nije bio mesto kažnjavanja. --O (�' H�ron Vremešni čamdžija grčkog podzemlja . U usta mrtvaca stavljan je novčić kako bi se isplati la Haronova nadnica za prevoženje seni preko reka Hada.

Heka��) - -'-Bukval no, "odaljena". Grci su je povezival i s mesecom.

Blagotvorno je uticala na delatnosti kao što je ratarstvo, ali je bi la i boginja tamn ih časova - duhovi i veštičarenje opčinjavali su odaljenu boginju, koja je prebivala " na grobnicama", na mestima "gde se presecaju dva puta" i l i "blizu krvi ubijenih" . Atinjani su je revno umilošćaval i , ostavljajući joj svakog meseca ponude u hrani na raskrs­nicama. Hekata je bi la rođaka Artemide, božanske lov­kinje.

\ Hefes'J

------Grčki bog kovač. Bio je h rom jer se upleo u svađu svoj ih rodi te lja, Zevsa i Here . Tol iko Ze vs beše pobesneo da je sina bacio sa Olimpa i pustio ga da tresne na ostrvo Lem­nos. Poznija varijanta tog predanja tvrdi da se Hefest ro­dio patuljast i hrom i da ga je Hera, zgađena, bacila u mo­re, gde bi se utopio da ga n imfe nisu spasle.

Hefest je izgleda uvezen iz Male Azije. Povezival i su ga s podzemnim vatrama. Grci su, naime, verovali da Lemnos pokazuje znake vulkanske aktivnosti . U Atini , kao i u dru­gim zanatskim središtima, bog vatre preobražen je u bo­žanstvo majstora koji u radu koriste vatru. Njegova sop­stvena radionica nalazi l a se u vulkanu Etni na Sici l ij i . Tu ideju Rimljani su usvoj i l i za svog boga vatre, Vulkana.

Rečnik svetske mitologije 227

l le ra \ _ _ . __ .J

Bukvalno, "gospa" . Boginja zemlje iz Arga , predgrčko božanstvo, asimilovano kao Kronova i Rejina kći i sestra i sl�pruga Zevsova. Bi la je zaštitnica braka, rađanja i doma. Ljubomorom i svadljivošću često je unesrećivala bogove, junake i ljude, mučeći Zevsove ljubavnice i progoneći i n� decu. Na odojče Herakla, kojeg je Zevs začeo sa Al kme­nom, poslala je dve guje, al i ih je novorođeni junak zada­vio u kolevci . Taj antički natčovek na kraju je ipak b io žrtva Herinog " ljutog gneva" . Kada je Ze vs rodio Atenu bez njene pomoći , Hera je rodi la Tifaona, bez Zevsovog učešća. To strašno stvorenje ) nije l ičilo ni na bogove ni na ljude, a podsećalo je na čudovište Tifona, koje je izazva l o Z,evsa I:!_.�me prvobitne boginje zemlje Geje.

I l erakle ) l l i rimski Herkul . Najveći od svih junaka u grčkoj mito­logij i . Sin Tebanke Alkmene i Zevsa. Heraklov život obl i ­kovalo je neprijateljstvo Here , koja ga je progoni la svojom nemi losrdnom mržnjom. Oterala ga je u l udi lo te je ubio vlastitu porodicu. Da bi okajao taj strašni zloči n, preduzeo je čuvenih dvanaest poduhvata. To su bi l i : Ubijanje nemej­skog lava, što je postigao goloruk; usmrćivanje Hidre , de­vetoglave zmajeviee posvećene I-Jeri ; hvatanje arkadijskog je lena: ubijanje erimantskog vepra; čišćenje Augijevih šta­la, u kojima je bi lo tri hi ljade goveda: ubistvo stimfalidskih ptica, opakih stvorenja boga rata Areja; otmica bika kojeg jc Posejdon poslao kritskom kralju Minoju; hvatanje me­sožderskih konja u Trakij i ; prisvajanje pojasa kraljice I\mazonki, naroda ratnica ; hvatanje goveda koja su pri ­padala Gerionu, španskom kralju s tri glave, šest ruku i tri tela spojena u struku; donošenje zlatni h jabuka Hesperida, čuvarkinja p loda koj i je Geja poklonila Heri za njeno venčanje sa Zevsom; i , konačno, dovođenje troglavog psa Kerbera iz podzemlja.

Page 120: Recnik Svetske Mitologije

228 Evropa

Herakle je bio omiljen l ik, kod starih Grka, koji su po­kazivali izrazitu naklonost prema polubožanskim junaci­ma. On se punoj božanskoj časti približio više od bi lo kog svog mitskog savremenika - Perseja, Tezeja, Jasona i l i Asklepija . U V veku pre n.e. Pindar ga je nazvao heros [h e os, "junak-bog" . Njegovi zemni ostaci nisu pripali ni­jednom gradu ili državi. S pogrebne lomače prenet je pra­vo na planinu Olimp. Kasnije su Rimljani bez oklevanja usvoji l i Herkula kao boga telesne snage.

.

...- . . -� Hermafrodit J --- ----

Sin božanskog skoroteče Hermesa i Afrodite, boginje ljubavi . Prema grčkoj legendi, taj ljupki petnaestogodiš­njak p osetio je Malu Aziju i probudio strast u Salmakidi , nimfi jednog izvora kod Halikarnasa. Kada je Hermafrodit odbio njeno udvaranje, Salmakida zamoli bogove da joj omoguće da se s njim zauvek sjedin i . Želja joj bi uslišena, a p rva prilika joj se ukaza kada se Hermafrodit kupao u začaran im vodama izvora. Salmakida ga hrabro zagrli . Nimfa i čudesn i dečak stopiše se telesno, i od tada reč hermafrodit označava ženskastog mladića - ali ne poput frigijskog Atisa, koji je odsekao svoju muškost.

�ermes

Omiljeno božanstvo u grčkoj mitologiji , sin Zevsa i nimfe Maje. B io je glasn ik bogova koji je često ljude odvodio s pravog puta. Kao psychopompos, " vodič duša", pratio je mrtve u podzemlje, Hadovo carstvo. Ta njegova funkcija objašnjava docnije poistovećivanje germanskog boga Odina s Merkurom, rimskom verzijom Hermesa - Odin je bio otac ubijenih .

Hermesa su smatrali zaštitnikom sreće i sudbine, čuva­rem trgovaca i lopova. Krilate sandale pomogle su mu da ukrade krave koje su pripadale njegovom polubratu Apo­lonu, dok su ga krilate misli spasie Apolonovog gneva, jer mu je dao svoj izum, liru, kao n aknadu za ukradena go-

Rečni k svetske mitologije 229

veda. Hermes je bio i bog puteva i p lodnosti. Ti njegovi vidovi sadržani su u hermeia, četvorouglastim stubovima sa bistom boga postavljenom na vrhu i pod njom izrez­barenim falusom. U svom najranijem obliku, ta njegova krajputna svetil išta bi la su puke gomile kamenja, i putnici koji bi iskali njegovu zašti tu dodali bi po jedan kamen n a takvu gomilu . Kako je vreme prolazi lo, postalo j e uobi­čajeno proliti ulje. U I I I v. pre n.e. , Teofrast je, izrugujući se praznoverju, napisao da neki čovek, "kada prolazi mi­mo izrezbarenih stubova na raskršćima, proliva ulje n a njih i z pljoske, pada na kolena, klanja s e i tek tada pro­dužava svojim putem". Danas se kraj planinskih puteva Grčke nalaze mali hrišćanski sveti l išni stubovi svetački potomci hermeia.

'

I J j I2. Q o

Bukvalno, "san". Prema Hesiodovoj Teogoniji, Hipnos je obitavao u podzemlju i n ikada nije ugledao sunce, ali je tokom časova tame tiho ulazio u svet i donosio ljudima slatki počinak. U Ifijad� on je najpre čovek kojeg je, kako k aže Homer, samo Noć spasla Zevsovog gneva. Preobra­zivši se u pticu, Hipnos je odleteo daleko od dnevne svetlosti i potražio utočište kod strah ob ne Noći, kosrničke sile koju je Zevs izuzetno tog puta, iz nekog nepoznatog razloga, odlučio da poštuje . Tri Hipnosova sina slali su sn ove - Morfej ljudskim bićima, Fobetor životinjama, l :antas neživim oblicima.

Tanatosa, mitološko ol ičenje smrti , Grci su takođe smatrali donosiocem utehe umornima od života. Tanatos j� umnogome bio nal ik " luci mira" s imbolično predstav­Ijt.:noj grobom u srednjem veku. Naravno, Grci su se i p lašil i smrti. Legenda govori kako je Sizif jednom prilikom vezao Tanatosa tako da niko nije umirao sve dok bog rata A rej nije spasao Tanatosa a njegovog zarobljivača predao I l adu da ga kazni . Ipak, Sizif je uspeo da umakne iz pod­z� mlja , ali mu je Had n apokon dao večni zadatak da valja

/

Page 121: Recnik Svetske Mitologije

/

230 Evropa

slenu uz brdo, sa čijeg bi se vr.ha ona uvek skotrljala u podnožje.

If ige nija

Kći koju je žrtvovao Agamemnon kako bi ga dobar vetar pralio do Troje. Atinjani su I figenijin kult spajali s po­štovanjem Artemide. U Brauronu, na istočnoj obali Alike, za jednu pećin u b l izu Artemidinog sveti l išta verovalo se da je I figenij ina grobnica i l i kenotaf. Druga legenda, pak, navodi na zaključak da je I figenija možda bila Artemidina svešten ica, pošto joj je zadatak bio da toj boginji prinosi na žrtvu sve strance uhvaćene u zemlji Tauridi , gde je ži­velo jedno skitsko p leme.

I gdrasil

Kosmički jasen u germanskoj mitologij i . Granama je nat� kriljavao sve svetove i nadgornjavao nebesa. Imao je tri moćna korena: jedan je sezao do zemlje divova, gde se nalazio Mimijev izvor mudrosti; drugi se završavao u maglovitom Ni flhejmu, bl izu izvora Hvergelmi, "bučnog kotla", i zmaja Nidhoga, "strašnog grizača" koji je odozdo izjedao koren; poslednji koren bio je usađen u nebo, a pod njim se nalazio sveti izvor U rd, gde su bogovi donosili presude.

Igdrasil znači "at strahotni ka", tj. Odina. Kako je Odin otkrio tajnu runske mudrosti obesivši se o kosmički jasen - zapravo žrtvujući se samom sebi - Igdrasil je verovatno smatran drvetom znanja. Legenda o Odinovoj smrti , kao 12aralela hrišćanskoj priči o raspeću, ima zasebno poreklo . Zrtveno drveće je u severnoj Evropi postojalo od najra­ni j ih vremena. Na užas i gnev naroda, posecali su ga hriš­ć�nski inisionari, kao sv. Bonifacije (oko 674-754), koji i sam na kraju bi posečen kod Dokuma, bl izu frizijske obale.

Rečnik svetske nli toiogije 231

.Jambe-aka

Bukvalno, "starica mrtvih" . U laponskoj mitologij i , vla­dala je podzemljem, koje je, izgleda, zamišljano kao mesto slično ovozemaljskom svetu, izuzev što su duhovi pokoj­nika hodali iznad tla. I zgleda da se pre dolaska hrišćanstva nije verovalo da smrt raskida jedinstvo duha i tela , a pre­ma sirjanskoj predaj i , duh usnule osobe može izići iz nje u mišjem obličju. Tako su duše preminulih ponekad ulazi le u životinje, ptice ili i nsekte. Za to su često birale leptire, koji su lepršali po osunčanim čistinama severnih šuma tokom kratkih letnj ih meseci .

Laponci su mrtve sahranjivali opremljene za dugo pu­lovanje. Obično su ih obuvali u cipele od brezove kore, a u grob starca stavljali bi štap kako bi mogao da se osloni na njega. Na kovčeg device uvek je polagana hrpa odeće i ukrasa zbog verovanja da muškarci koji umiru neoženjeni prose devojke s mirazom. Sve dok se grob ne bi urušio, što bi označilo potpuno fizičko propadanje tela, b io je običaj da rođaci kuvaju h ranu na groblju. Ako bi p okojnicima bila uskraćena prava, oni bi se mogli uvredi ti i, vrativši se iz podzemnog sveta , narušiti mir onih koji su ih nadživeli . Misionari su zabeleži l i i pogrebni običaj sl ičan irskom bdenju - "pogrebno pivo" trošilo bi se u ogromnim kol iči­nama nakon što bi oplakivači zamočil i p rste u njega i nji­me nakvasil i l ica .

Verovalo se da ulaz u podzemni svet predstavlja ušće reke u ledeni okean . Jambe-aka je vladala tim sumornim carstvom, mada u nekim legendama starac, a ne starica, " nosi " zemlju, pošto je pakao podupirao zemlju živih a zemlja se tresla kad god bi zadrhtale njihove staračke ruke.

Janus

Staro itaisko božanstvo, predstavljeno sa dva l ica koja gle­daju u različitim pravcima. Njegov hram s dve kapije na rimskom Forumu i mao je simbolično značenje - bio je

Page 122: Recnik Svetske Mitologije

232 Evropa

otvoren u vreme rata i zatvoren l) doba mira. Janus je možda bio povezan s ratnom srećom, jer je svaka vojska pre pohoda morala da prođe k roz nekakvu kapiju. !anua, ulazna kapija, ima dve strane i veruje se da predstavlja d�� moguća ishoda bi lo kojeg budućeg događaja - uspeh I I I propast. . . Iz tih vojničkih asocijacija Janus se razvIo u boga sVIh "početaka".' Posvećen mu je bio januar - Evropljani�a je i dan-danas to prvi mesec u godini . Kao Janus Kvadnfons, "četvoroglavi ", nadzirao je četiri godišnja doba. Rimljani su Janusa prvog navodi l i na svakom spisku bogova za­zivanih u molitvama.

Jason Legendarni grčki junak i vođa Argonauta, odvažni ka koji su lađom A l;GO stigli u Kolhidu kako bi se domogli zlatnog runa. Jason je prebrodio čudesno more, izvrši� teš�e zadatke, savladao zmaja koji je čuvao zlatno runo I vratJ� se kući s plenom i moći da svrgne otimača prestola: SvoJ uspeh delimično je dugovao mađiji kolhidske pnnceze Medeje, kojom se i oženio, kao i pomoći boginje At�ne. Medeja je, po svemu sudeći , bila povezana sa �erečenJe �n . Kada su Argonauti žurno zaplovi l i natrag kuĆI sa zl atl1 1m runom ona predloži da raskomadaju njenog brata Apsirta i delov� njegovog tela bace u more kako bi usporili njih.o� vog oca Ejeta, koji im je b io za petama . T? ArgonautJ I učiniše nateravši Kolhiđane da skupe Apslrtove ostatke kako b'i ih dostojno sahrani l i . Kada su se junaci vratil i u Grčku, Medeja ubedi kćerke Pelije, kralja Jolka, da iseku oca na komadiće i skuvaju ga kako bi mu vratile mladost. One je pos lušaše, sa ishodom koji se l ako mogao pretpo­staviti čime bi osvećena smrt Jasonovog oca .

Po�le nekoliko godina, Jason je napustio Medeju radi Glauke a l i se b ivša žena osveti la ubivši Glauku i vl astitu decu. S�m junak poginuo je kada mu je na glavu pao ko­mad drveta s već trulog A l;ga. Mitovi o .Jason u pred­stavljaju mešavinu različi t ih elemenata: junakovo ime,

Rečnik svetske rrtitologije 233

npr. , znači " iscel i te lj" i navodi na zaključak da je on prvo­bitno bio sasvim drukčiji l ik .

Junona U rimskoj mitologij i , nebeska kraljica i sup ruga .Jupi­terova. Poreklo joj je nejasno, al i čini se da je bi la itaIska boginja majka. U Rimu su je obožavali zajedno s .Jupite­rom i Minervom. Kao duh-zaštitnik ženskosti , obezbe­đivala je plodnost, rođenje i brak. Mesec jun, koji se ne­kada zvao junonijus, smatran je najpovoljnij im mesecom za venčanja. U etrurskom gradu Veju, Junonino drugo ime bi lo je Regina, "kraljica". Docnije je poistovećena sa grčkom boginjom Herom.

Jup iter Latinska verzija indoevropskog boga neba. Zajedno s .Ju­nonom i Minervom, činio je trojstvo bogova koje su obo­žavali u hramu na rimskom Kapitolu. Kult Jupitera Opti ­musa Maksimusa, "najboljeg i najvećeg", ustanovljen je pod etrurskim kraljevima, čije se vrhovno božanstvo zvalo Tinija.

Prvobitno bog neba, povezan s vremenskim pri l ikama i zemljoradničkim ciklusom, Jupiter se razvio u posebnog zaštitnika rimskog naroda. Njegovim imenima kao što su Tonans, "gromovnik", i Fulgur, ,.gospodar munja", dodati su još Imperatol� ,.vrhovni zapovednik", in victus, ".ne­pobedivi" , Triumphator, , .pobednik" i f!raed�tor, ,.�I.la�­kaš" . Sa urbanizacijom i sve većim značajem Rl lna, bIlo .le sasvim normalno da se to zaštitničko božanstvo, poput Marduka u Vavi lonu, još više uzdigne u svojoj premoći, dok je Mars odbacio veze s ratarstvom i stekao ratoborniju nara�. Pod imenom Juppiter Capitolinus nadgledao je rimske igre , koje su uvek bi le važno obeležje života tog antičkog grada. Uvođenje obožavanja cara, kao načina is­p itivanja vernosti podanika, ali i kao zvanične rel igije, donekle je umanji lo Jupiterovu političku funkciju , premda

Page 123: Recnik Svetske Mitologije

234 Evropa

su i�dajnike i da lje bacali u ponor s . Tarpejske stene na Kapl tol� . On više nije bio jedino ol ičenje veličine i nap­retka Rimskog carstva. Umesto toga, postao je božanski v�dič sveta, upravljajući izdaleka ljudskim ·sudbinama. �Iceron, kome su 43. pre n.e. odrubi l i glavu i odsekli šake ]er

v se za l�gao za. povratak republ ikanskim načel ima, izjed­

nacavao Je JupItera sa numen praestantissimae mentis

::straš��I� prisust�om vrhovnog uma". Ta ideja bi la je sli� cna hnscanskom jednoboštvu čije je prihvatanje od strane cara Konstantina 3 1 2 . označi lo početak kraja· paganskog doba u Evropi .

.

Kadmo Osnivač Tebe . Prema Grcima, Kadmo i njegova četvorica braće �e?u po

/�lati p o E.ur?pu .sa uputstvom da se bez nje

ne vr�caju kucI . Mada tl S1l10VI Agenora, kralja Tira, nisu uspel i d� v�ate sestru koju beše oteo Zevs, izgleda da su dosta utica l i na mesta koja su na kraju nasel i l i . Po savetu del fs�?g pr�ročišta, Kadmo je osnovao grad Tebu u Beo�I] I . . Da bl prib�vio vodu, ubio je zmaja, sina boga rata Are]a , I osam ?odll1a .morao da služi Areja. Atena mu je rekl� . da �.oseje zmajeve zube te iz njih izni koše ljuti ratmcI, kOJ ima Kadmo zagospodari nahuškavši ih da se bore jedni protiv drugih . Verovalo se da tebanska aristo­kratija potiče od pet preživelih ratn ika.

Grci . su smatra l i i da je Kadmo u Evropu iz Fenikije uveo al tabet od šesnaest slova. U stvari , kod an tičkih pis�­ca �e više puta pominje feničansko delovanje u Egejskom arhipelagu: Herodot kaže da su Afrodi tino sveti l ište na o�tr�u Ki.t�ri ,. na pola puta između Peloponeza i Krita, po­digli Fe l1 lcal1 l po uzoru na hram te boginje u Aškalonu. C?n d�daje. da je Kadmo tražio Europu po egejskim ostr­vima I da Je na Teri , današnjem Santorinu, ostavio, " bi lo zato što je . zemlja prijatna i l i iz nekog drugog razloga . . . među drugim Feničanima svog rođaka Memblijara".

Rečnj k svetske mjtologije 235

Kiklopi BukvaTno, "okruglooki" . Jednooki divovi u grčkoj mito­logij i . Hesiod je u svojoj Te ag ani;;, sastavljenoj s početka VII v. pre n.e . , tvrdio da su kiklopi dali Zevsu njegovo naročito oružje, grom i munju . U Odise;i, koja je nastala barem sto pedeset godina ranije, Homer je opisao kiklope kao "bahate bezakonike" . To su bi l i svi repi pastiri , skloni ljudožderstvu. Odisej je naišao na njihovog okrutnog vo­du, Posejdonovog sina Pol i fema, u njegovoj pećini blizu planine Etne na Sici l i j i . Os1epivši ugarkom pijanog jedno­okog orijaša, Odisej i njegovi preživel i drugovi mogli su da uteknu, ali su na se navukli večitu mržnju boga mora. Te dve legende u neskladu su jedna s drugom, a kiklopi , ti čudni grmalji s jednim okom na čelu, zauvek ostaju tajna.

K · ka

U Homcrovoj Odise;i, boginja koja je živela na mitskom ostrvu Eji , kasnije poistovećenom sa I tal ijom. Njene vol­šcbne moći pretvorile su Odisejeve ljude u svinje. Uz Her­mcsovLl pomoć, junak je odo1eo njenim činima, vratio čla­novima svoje posade ljudsko obličje, a od same Kirke do­bio savet kako da prebrodi vode sirena i opasni p rolaz između Skile i Haribde.

Homer ne opisuje izgled sirena, čije su pesme namam­Ijivale moreplovce u smrt. Umetnici ih prikazuju kao žene ptice. Ski la , šcstoglavo morsko čudovište, s tri reda zuba i dvanaest nogu, živela je u pećini nasuprot pogibeljnom vrtlogu Haribdi. Verovalo se da je strašni tesnac između Ski le i Haribde zapravo Mesinski moreuz.

Kormak Makart I rski Solomon. Njegova s lavna vladavina trajala je možda između 226. i 266, kada je Tara uživala razdoblje dotad neviđenog b lagostanja. Jedan od Kormakovih savreme­nika bio je Fin Maku!' koji je svoju ratničku družinu vodio u vel ike poduhvate. Kormakova mudrost izvirala je iz ču-

Page 124: Recnik Svetske Mitologije

236 Evropa

desnog zlatnog pehara koji b i se rasp(;lo na tri dela ako b i se nad njim izrekle tri l aži , dok bi mu izgovaranje triju istina vratil o prvobitni , celoviti oblik. Kralj je takođe posedovao muzičku granu, načinjenu od srebra, s tri zlatne jabuke na njoj . Kada bi Kormak protresao granu, bolesni , ranjeni i porodilje zaspal i b i probudivši se tek narednog dana. I čarobni pehar i grana bi l i su darovi Mananana Maklira, "slavnog trgovca koji življaše na ostrvu Man" . Oba predmeta iščezla su po Kormakovoj smrti .

Kron -

U grčkoj mitologij i , Kron je b io titan, s in Geje, zemlje, i Urana, neba. Uškopio je svog nebeskog oca i prigrabio vlast nad svetom. OženivšI se sestrom Rejom, sledio je očev primer, ubijajući vlastite sinove, a sve zbog upozo­renja proročišta da će ga svrgnuti jedan od nj ih . Kron je svoju decu p roždirao čim bi se rodi la, ali supruga mU, na Gejin savet, dade kamen zavijen u pelene umesto tek rođenog Zevsa , kojeg potajno odvedoše na Krit kako bi tamo mogao bezbedno da odraste. Kada Zevs beše već sasvim vel ik , on natera Krona da izbljuje njegovu braću i sestre - Posejdona, Hada, Heru, Hestiju i Demetru - kao i da oslobodi njegove stričeve i tetke, koje je Kron, ukloniv­ši Urana s vlasti, ostavio u l ancima. Među ovima najznačaj­nij i su bi l i kiklopi , jednooki divovi koji su, u znak zahval­nosti, pokloni l i Zevsu munje i gromove, što su potom bila znamenja njegove vlasti i sredstva za njeno održanje. Kron i Titani izgubi l i su borbu koja je zatim usledila . Kron je, zajedno s jednim delom zlatnog doba, poslat u progonstvo na Ostrva b laženih , na samoj ivici sveta, dok su Titani bačeni u Tartar, zemlju ispod Hada. Stanovnici Tartara -vremenom su okovani Titani dobi l i društvo - nisu bi l i ve­liki grešnici, već prestupnici koji su uvredi l i vel ike.

Reja, supruga i sestra Kronova, poistovećena je sa bo­ginjom majkom Frižana, Kibelom. Za ekstatične p lesove njenih poklonica, čuvene po b učnom zveketanju, govorilo se da zaglušuju p lač deteta Zevsa sakrivenog od Krona u

Rečnik svetske mitologije 237

kritskoj pećin i . To je očigledno mitolqško objašnjenje tog obreda, povezanog sa orgijastičkim obožavanjem zapadno­azijske boginje zemlje.

Krunisanje

Drevna zapadnoazijska ideja o božanski ustol ičenom mo­narhu uhvati la je korena u Evropi 25. decembra 800, kada je Papa krunisao Karla Velikog. Nemoć Vizantije ?a sma­nji p ri tisak Langobarda na Rim 753. podstakla J�. pap� Stefana I I da p ređe Alpe kako b i od Franaka zatrazIO vOJ­nu pomoć u I ta l ij i . Franci su porazi li Langobarde i pa­p instvu dali oblast oko Ravene koja je ran ije bila u rukama Konstantinopolja. Uprkos snažnom protivljenju Vizantije, koja je naglašavala n ačelo jedinstvenog carstva, Konstantinopolj je primoran da Karlu Velikom dodel i ti tulu Vasileja, "kralja".

Hrišćanskim obredima vezan im za krunisanje kraljeva uvek se jasno isticalo da se svetovni monarh u izvesnom smislu zareduje jer biva svetotajinski mi ropomazan, a b iskup ga rukopolaže kao kad zaređuje sveštenika. Crkva je opravdavala postojanje Krune, baš kao što su i stari 'jevrejski kraljevi služboval i kao .Tahveovi pomazanici . '"Vladavina pod Bogom po nebeskom pravu" b i la je mit predviđen da p ol itiku poveže s religijom, kao što se do­godilo u Engleskoj u XVI I v.

Kuhol in

Polulegendarni i rski junak za koga se tvrdi da je živeo u I veku. Otac mu je b io Lug, poglavica naroda Tuata De Da­nano Kuhol in je b io mladić izuzetne lepote i stasa i vesele naravi , miljenik dama i pesnika, al i je postajao strah oban " kada bi g� obuze\a bojna pomama". Telo bi mu se silo­vito treslo. Pete i l istovi pojavljival i bi mu se spreda, jedno oko bi mu se uvuklo u glavu, dok bi mu drugo štrčalo na obrazu, vel iko i crveno. Čovečja glava mogla je da mu sta­ne u usta. Kosa bi mu se nakostreši la kao glogovo trnje, a

Page 125: Recnik Svetske Mitologije

238 Evropa

na svakoj dlaci stajala b i po jedna kqp krvi . S venca nje­gove krune dizao se gust stub tamne krvi kao jarbol ka­kvog velikog broda. Tog arhetipskog ratnika bi lo je stra­šno gledati u takvom grču. Jednom pril ikom, dok su mu bojna kola "krasile krvave glave neprijatelja", Kuholin je jurišao oko tvrđave Emen Maha, urlajući od želje za bor­bom. Trebalo je što p re naći nači na da se ublaži n.jegova ogromna jarost, te iz tvrđave iziđoše sto pedeset nagih žena, s bačvama hladne vode, kako bi smirile ratnika. Ku­hol in, zbunjen i l i možda zapanjen takvim ispoljavanjem ženskosti , skrenu pogled u stranu, na šta ga one gurnuše u prvu bačvu s hladnom vodom. Ta se bačva međuti m ras-, , pade . Voda u drugoj bačvi proključa, a u trećoj se samo dobro zagreja. Tako junak bi obuzdan, a tvrđava spasena.

Drevni irski junaci bi l i su svirepi lovci na ljudske gl ave , odvažn i kradljivci stoke i veliki p roždrljivci . Njihove goz­be, kao i njihove b itke, odvijale su se na nadljudskoj razi­n i . Često bi izazov i l i hvalisanje u dvorani doveli . do nadmetanja čiji je cilj b io da odredi ratnika koji će odseći pobednički komad mesa, prvi režanj pečene prasetine . Ali Kuhol inu n ije bilo ravnog. Snagom mišica kršio je oružje. Mrvio je bojna kola. Sa čitavim vojskama suočavao se sam-samcit, bez ičije pomoći . Čudovišta su bežala pred njegovim smrtonosnim udarcima. Malo je bilo onih ko.ji bi se usudili da ga izazovu na dvoboj , a žene su ga obožavale . Ciklus priča o Kuhol inu veoma je uticao na razvoj tradici je o kralj u Arturu u Velsu, B retanji i Engleskoj.

.

Kul

Sirjanski duh vode, z lo biće koje obitava u dubokim vo­dama. Imalo je ljudski obl ik . Kod susednih naroda, među­tim, Kul-džunk, ili , .duh riba", nije imao zloćudnu narav već je smatran duhom-zaštitn ikom riba . Starostavni običaji nalagali su da se li kasno proleće , kada popuca led na re­kama, do mesta za ribarenje donese ribolika figura nači­njena od drveta i l i b rezine kore. Tako je deo prvog ulova posvećivan bogu riba , koji je, poput boga medveda, Lejb-

Rečnik svetske mitologije 239

-olmaja, pomagao severnjacima u njihovoj teškoj borbi za opstanak.

Kupidon

I talski Kupidon i l i Amor, grčki Eros - bog ljubavi, !\ froditin sin . Otac mu je bio Zevs, Arej i l i Hermes. Kupidona su smatral i p rekrasnim ali nestašnim dečakom, naoružanim zlatnim tobo1cem punim "streličastih žudnji" . Prema jednom poznom predanju, Venera je postala ljubo­morna na divnu Psihu, " dušu", i naredila sinu da u ovu udahne ljubav prema najružnijem muškarcu. Sam Kupi­uon se, međutim, zaljubio u Psihu, i, nevidljiv, posećivao je svake noći . Naredio joj je da ne pokušava da ga vidi , a kada je ona, obuzeta radoznalošću, prekrši la njegovu za­povest, on je napusti . Psiha je lutala svetom tražeći Kupi­dona i savlađujući brojne prepreke koje je pred nju p o­stavljala Venera, sve dok joj Jupiter napokon nije pok­lonio besmrtnost te se dvoje ljubavnika ponovo sjedin iše. Grčko-rimskom shvatanju boga ljubavi, međutim, ne­dostaju bl istavost i domišljatost njegovog hinduističkog pandana Kame.

Kvirin U rimskoj mitologiji , bog rata povezan s Jupiterom i Mar­som. Kvir ina su prvobitno poštovali Sabinjani , koji su na­sdjavali najviše delove srednjih Apenina. Jedna od kolo­nija tog naroda obitavala je na brdu Kvi rinal , a nekoliko vel ikih rimskih porodica ponosno se pozivalo na svoje sa­b injansko p oreklo. I storičar Livije je u I veku p re n .e . pisao da je naslednik Romula, osnivača Rima, b io Sabi­njanin Numa Pompi l ije, kojeg su Rimljani , zbog njegove proslavljene pobožnosti, pozvali da im bude kralj . Premda su Numi kasniji naraštaji dodeli l i kuću na Kvirinalu, koja je još u Liv ijevo vreme predstavljala atrakciju za turiste, malo je verovatno da je među istorijskim kraljevima ra-

Page 126: Recnik Svetske Mitologije

240 Evropa

noga Rima b i lo pripadnika ijednog drugog naroda sem Etruraca, koji su tada gospodaril i I talijom.

Lanselot

Lanselot de Lak, Lanselot od Jezera, najprivlačniji je i najbl istaviji među vitezovima kralja Artura, i pored toga što krši zakletvu odanosti svome gospodaru, sramoti ideal gvozdenog riterstva i svojom brakolomnom ljubavlju pre­ma kraljici Giniveri onepodobijuje sebe za traženje svetog grala . Kada mu je bi lo godinu dana, Lanselota je ukrala i odgoji la Nimua, Gospa od Jezera, koja je takođe poklo­n i la Arturu pouzdani mač Ekskal ibur. Ser Lanselot je sa ženskog stanovišta bio idealan vitez, jer je njegova ljubav p rema Giniveri oblikovala celokupnu njegovu sudbinu. Posle Arturove nesmrti , Lanselot se zaredio i vodio brigu o kraljevom grobu.

Lejb-olmaj

Doslovno značenje: "čovek jove". Čovek-medved, i l i med­veđi bog kojeg poštuju Laponci . Lovcima je donosio sreću, sprečavajući da se povrede u okršaju s medvedom. Na medveđim gozbama, lovci bi u počast Lejb-olmaja prskali l ice ekstraktom jovine kore.

Ovda, napadač finskih goroseča, bio je neprijateljski šumski duh i sušta suprotnost medvedem bogu. Lutao je šumom kao nago ljudsko b iće , al i sa stopalima posuvra­ćen im unazad. Katkad b i se pojavio kao muškarac, a kat­kad kao žena . Metod razaranja koji je koristio Ovda bio je izuzetno domišljat : mamio je ljude da plešu i l i da se rvu, a onda b i ih usmrtio golicanjem i l i p lesom.

Limb

(Lat. Jjmbus, "ivica" . ) Predvorje pakla i carstvo umrlih pa­ganskih kreposnika. Hrišćanstvo je rešilo pitanje onih koj i su živel i čestitim životom p re Hristovog dolaska, kao i

Rečnik svetske mitologije 241

nekrštene dece smestivši te duše u poseban odeljak p akla nazvan l imb. Tu oni nisu osećal i nikakav bol, al i im je b i lo nedostupno rajsko b laženstvo. U Božanstvenoj komediji, pesnika Dantea (1265-1321 ) kroz l imb provodi Vergil ije , i sam njegov stanovnik .

Loki

Smutljivac medu germanskim bogovima. Prevrtljiv i p re­varan, bistar i l ukav, bog-varal ica Loki bio je "otac l aži" . To "prepredeno božanstvo", verovatno oličenje šumskog požara, jedne od naj razorniji h si la poznatih drevnim naro­dima, na kraju će ubrzati dolazak ragnaroka, sumraka bogova. Zbog njegove pakosti Balder je završio u helu, tamnici umrl ih, a s i le zla sakupi le su se na poljani Vigrid radi poslednje bitke.

S jednom gorostasnom ljudožderkom Loki je dob io troje strašne dece: vuka Fenrija, morsku guju Jormungand i Hel, kraljicu istoimenog carstva mrtvih. Ta zla stvorenja, zajedno s podanicima hela, digla su vojsku protiv koje su se Odin i Tor uzalud boril i tokom ragnaroka. Tada je Loki , u obličju ognjenog diva Suta, vaskoliki svet pret­vorio u prah i pepeo.

Lukrecija

Napastvovanje Lukrecije bio je zločin koji je doneo pro­past polulegendarni m etrurskim kraljevima Rima. Godine 510. pre n .e . , Seks to Tarkvinije, sin kralja Tarkvin ija Oho­log, si lovao je tu rimsku gospu, koja se zbog toga ubi la probovši se mačem. Lukrecijina sahrana ražest i la je narod, čiji je gnev govorničk i dar Lucija Junija Bruta pretvorio u želju za svrgavanjem monarhije. Tako su potonji rimski istoričari objasni l i mitsko osnivanje Republike.

Mananan Makl i r

Eponimni junak stanovnika ostrva Mana. On im je b io prvi kralj i veliki čarobnjak i vrač. Ostrvo Man , Inis Ma-

Page 127: Recnik Svetske Mitologije

242 Evropa

nalJ, bilo je možda staro trgovačko središte. Mananan Maklir je b io "sin mora" , mac Lir, najslavniji kormilar n� zapadu Evrope i trgovac koji je irskom kralju Kormaku poklonio čarobni pehar i granu. Morsk i bog Mananan pojavljuje se u i rskim i velškim pričama, zajedno sa drugim kraljevima volšebnicima.

Mars Posle Jupitera, Mars je uživao najveće počasti u Rimu. Ve­l ičajući vojničku moć i slavu, Rimljani su tog boga rata uzdig.l i daleko iznad njegovog grčkog pandana, Areja . GrčkI Arej bio je neorniljeno božanstvo - krvožedan i s�ro�; o.n je hvalisavac, pa čak i kukavica. Marsa su, pak, R lmlJaOl smatral i ocem Romula, koji je izgradio rimske bedeme. Taj bog rata štitio je i seljake i stočare, a ponekad je koristio i i me Si lvan.

U martu, Marsovom mesecu, održavao se niz sveča­n�sti

'po�većenih bogu rata i zaštitn iku rasta. Prvoga marta

Rl lnlJaOl su ponovo pal i l i sveti p lamen u Vestinom sveti­l ištu, a kuće sveštenika i druge svete zgrade ukrašava ne su granama lovora, drveta koje je oduvek poveziva no s Ma�som. Četrnaesto� marta na velikom Marsovom polju o�rzavale su se konJske trke, na koje su hrl i l i građani Rl lna. Dvadeset trećeg marta obredno su čišćene svete ratne trube .

Merl i n Arhetipski čarobnjak iz legendi o kralju Arturu. Spojio je �rturove roditelje , kralja Jutera Pendragona i Igrejn, koja �e u t� .vreme bi la s.upruga vojvode od Kornvola. Merl in je IzmađlJao zavođenje I grejn , a potom je sam pazio na mla­dog Artura, potajno ga p ripremajući . za ono što mu je sudbina nameni la . Prema jednoj tradiciji , svoju mađiju upotrebio je i da bi sagradio Stounhendž, čiji su kameni bl?kovi dopremljeni iz I rske i podignuti kao spomenik bntanskom p lemstvu k oje su zatrli Sasi . Veruje se da je

Rečnik svetske mit ologije 243

Merl.inovo delo i Okrugli sto, čija kopija možda još postoji u Vinčesteru.

Samog Merlina rodila je kći nekog kralja, začevši ga s tajanstvenim mladićem koji se noću uvukao u njenu ma­nastirsku odaju. U svojoj Isto]]}! kraljeva (Historia Re­gum) iz XI I v . , Džefri od Monmuta (Geoffrey of Mon­mouth ), tvrdio je da je Merlinov otac bio demon . Njegova proročanstva toliko su uticala na srednjovekovnu Evropu da ih je Tridentski sabor* uvrstio u �pisak zabranjenih knjiga Index librorum prohibitorum. Merlinov kraj bio je dokaz velike moći vil inskog sveta, a to je motiv koji se stalno ponavlja u keltskoj mitologiji . Voleći Ninevu, koja je možda bi la kći sici l ijanske sirene, dovoljno ju je podučio čarobnjaštvu da je ona bi la u stanju da baci č in i na njega. Tako je zauvek ostao zarobljen u začaranoj šumi . I kao što je rekao ser Gavejnu, koji je jednom pril ikom prošao po­red njega : ".Ja sam takođe najveća budala. Volim neko drugo biće više nego sebe samog. Svoju voljenu naučio sam da me veže za se, a sada me niko ne može osloboditi . "

Mid a Mitski kralj Frigije. O njemu postoji neko l iko legendi, među kojima je najčuvenija ona o "Midinom dodiru". Kralj je, naime, i l i uhvatio p ijanog satira i l i mu je po­mogao, a D ionis mu je zauzvrat obećao da će mu ispuniti jednu želju, ma kakva ona bi la . Mida zaiska da se sve što dotakne pretvori u zlato. Uskoro, međutim, otkri da se to odnosi i na njegovu hranu, te zatraži od Dionisa da ga oslobodi takvog dara. Ta se legenda bez sumnje odnosi na hogatstvo Frigije , a kasnije i L idije. Te su zemlje bi le bas­noslovno bogate, i iskovale p rvi Grcima poznat novac.

Devetnaesti vaseljenski sabor Rimokatoličke cr1:ve (1545-1563), koji je sazvao

p�pa Pavle III i čije su refonne i dogme predsta,·ljale osnovu Protincfonnacije (prim. /I!"el�) .

Page 128: Recnik Svetske Mitologije

244 Evropa

Minervp

Rimska boginja mudrosti i umetnosti, poistovećena s grč­kom Atenom. I me joj možda sadrži isti koren kao i reč mens, "misao". Kult joj je bio raširen u I talij i , mada je samo u Rimu bi la izrazito ratničke naravi. Tu je Minerva predstavljana s kacigom, štitom i oklopom. Posvećivan joj je i ratni pien.

Minoj � Grčka mitologija dvojako se odnosi prema Minoju, krit-skom kralju koji se pojavljuje i kao zakonodavac i kao surovi tlačitelj . Pošto je Minoj, po svemu sudeći , bi lo zvanje a ne lično ime, stari Grci sećali su se slavnih dana civi lizacije koju danas nazivamo minojskom po tom bezi­menom kralju. Za Minoja je u njegovoj legendarnoj palati u Knosu radio Dedal, kojeg su Grci poštovali kao arhe­tipskog zanatliju i umetnika. Za njegova dela verovalo se da u sebi sadrže primesu božanskog. Toliko su životni bil i njegovi kipovi da su morali da ih privežu lancima kako ne bi pobegli . Nešto praktičniji posao što ga je Dedal obavio za Minojevu kraljicu, ukletu Pasifaju , uništio je tog zanat­l iju, jer je ova pomoću Dedalove l ažne krave namamila Posejdonovog bika da joj priđe i oplodi je te je s tom životinjom začela nakaznog Minotaura. Minoj je s velikom flotom progonio begunca Dedala do Sicilije, ali je kralj kod Kamikosa, na Siciliji, okončao život. Po svemu sudeći, kćeri lokalnog vladara nisu htele da izgube Dedala, koji im je pravio divne igračke, te su zajedno s njim smisl i le kako da Minoju dođu glave. Dedal je kroz krov kupati la pro­vukao cev u koju su sasuli vrelu vodu i l i ulje na Minoja dok se kupao. Minojev leš docnije je predat Krićanima, koji su kral.ja sahranil i u grobnici unutar lokalnog hrama posvećenog Afroditi. Tek je u V v. pre n.e. Teron, tiranin obližnjeg Akraga, vratio navodne posmrtne ostatke Mino­jeve na Krit.

Rečnik svetske mitologije 245

Na nykoliko italskih vaza Minoj je prikazan kao pre­suditelj mrtvima, i ta se tradicija održala sve do srednjeg veka. U drugom krugu Danteovog pakla , Minoj, straho­ban i iskežen, ispituje prestupe nesrećnika poslatih u "kuću bola". Svoju presudu saopštava "obavijajući se sop­stvenim repom" - naime, broj zavoja označava u kojem će od devet paklenskih krugova prebivati izgub ljena duša.

� Grčke boginje sudbine. Rodoslovlje im je zbrkano i odra­žava njihov prelaz od htoničnih božanstava povezanih sa smrću ka upraviteljkama ljudskog usuda, onima koje od­lučuju šta će zadesiti pojedinca . Obično ih je bilo tri: Kloto, "prelja" , Lahesa, "dodeliteljka", i Atropa, "neumit­na". Kasnije se javilo shvatanje da suđaje predu nit koja predstavlja smrtniku dodeljen životni vek.

Naglfar

Sablasni brod sagrađen od noktiju pokojnika. Otuda ger­manski narodi umrlima obavezno podrezuju nokte pre ne­go što ih pokopaju. Za vreme ragnaroka, uništenja bogo­va, NagJfarće se oteti svom sidrištu u divljem moru koje će uzburkati razjarena morska neman Jormungand.

Nemez<L

Grčka boginja koju je bezuspešno progonio Zevs. Većina njenih dela povezana je sa odmazdom, "neizbežnom" kaznom za ljudsku drskost.

Nestor

Stari grčki državnik za vreme Trojanskog rata. Bio je "majstor uglađene reči, govornik jasnoga glasa" koji je pokušao da izmiri gnevnog Ahila i Agarnemnona, glavnog zapovednika grčke vojske, kada se ova dvojica posvađaše na trojanskoj ravnici.

Page 129: Recnik Svetske Mitologije

246 Evropa

Za Nestora se tvrdilo da je doživeo duboku starost. Bio je sin Neleja, koji je došao na vlast u Mesenij i i sagradio palatu u Pilu . Prema Homeru, čuvena je bi la veliko­dušnost Pila, gde gostima "zlatni pehari uvek behu rubom puni vina". Savremena arheologija je možda pronašla od­ređene dokaze tog legendarnog bogatstva u vidu bezbroj­nih čaša i kondira i dugačkih spiskova napitaka i namir­n ica korišćenih pri žrtvenim gozbama. Homer kaže da se Odisejev sin Telemah, stigavši na Atenino nagovaranje, l ađom u Pil , zajedno sa svoj im sledbenicima sreo na obali s Nestorom, žrtvovavši osamdeset jednog "ugljenocrnog bika Posejdonu, zemljotrescu, bogu tamnih uvojaka". Ploče ispisane l i nearnim B p ismom otkrivene u arhivi pa­l ate zaista potvrđuju prvobitnu Posejdonovu premoć II Pi lu, pošto žrtve prinošene njemu nadmašuju žrtve Zevsu.

�-Boginja pobede u staroj GrČkoj . Poštovao ju je Zevs jer se borila na strani bogova a protiv Titana. Atinjani su joj posveti l i kip u Delfima posle pomorske pobede nad Per­sijaneima kod Sa lamine (480 p re n .e . ) . I sportisti i vozači trijumfalnih kola iskazivali su joj počast zbog svojih uspeha u igrama. Rimljanima je Nika postala simbol pobe­de nad smrću , dok im je nj ihova vlastita Viktorija obez­beđivala ovozemaljska osvajanja. Viktorijin najznačajniji oltar postavio je Avgust 29. godine pre n .e. u zgradi Senata.

Num

Bog neba kod S amojeda. Nebo je imalo na.1V\S\ znacaJ u uralskoj kosmologij i , a Voguli su čak verovali da je njihov bog neba Numitorem slao životinje li šume i ribe u reke. S amojedi nisu l ikovno predstavljal i Numa, a l i prema jed­nom mitu, on je poslao ptice da istraže voden i haos na početku sveta i načinio zemlju od blata koje je jedna od njih donela u kljunu. Prema finskoj legendi , orlovica je

Rečnik svetske mitologije 247

letela preko beskrajnih voda, tražeći suvo mesto n a kojem bi položila jaja . Iznenada, ona opazi koleno čarobnjaka Vejnemejnena kako viri iz vode. Tu orlovica savi gnezdo i položi jaja. Kada dremljivi čudotvorac oseti ne lagodu u kolenu, on se promeškolji i pomeri noge, nehotice oborivši jaje u vodu, koje istog časa puče. Od žumanceta postadoše Sunce i Mesec, dok od komadića ljuske nastaše Zemlja i zvezde .

Vejnemejnen, arhetipski čarobnjak dalekog severa, b io je s in boginje vazduha I lmatar. Taj kulturni junak izumeo jc citru, a njegova svirka na tom drevnom instrumentu ispunjavala je šume radošću. Divlje zveri su se p i tomile, a stih ije jenjavale. Vejnemejnen je takođe krenuo u pot­ragu za čudesnim mlinom sampom, koji je "mleo" b lago­stanje .

Odin

U germanskoj mitologij i , jednooko božanstvo b itke, ma­dije, nadahnuća i pokojnika . Stariji sin Bora i orijaškinje Bestle, Odin je bio "vrhovni i najstariji među bogovima". Pišući u XI I I v . , veliki islandski učenjak i državnik Snori Sturluson ovako je pokušao da objasni Odinov uspon to­kom vikinškog razdoblja (750-1 050), kada je bog rata pre­uzeo mnoge funkcije boga neba. "Sve je bilo kako je on hteo. Ma kako moćni b i l i drugi bogovi. ipak su ga svi slu­ži l i , kao deca oca." Odin je bio Alfod, "otac bogova"; Valfod, " otac ubijen ih" ; Veratir, "gospodar ljudi" ; B i lejg i l3alejg, "lukavooki" i "plamenooki" ; Glapsvidir, "brz na obmani"; Fjolsvidir, "velik u mudrosti"; Farmatir, "bog tovara"; Oski, "ispunitelj želja"; S idfod, "otac pobeda"; a imao je i mnoge druge nadimke, koje je dobio " po nečemu što je učinio".

I me Odin - ponekad Voden, Votan i Vuotan - vero­vatno je znači lo "divalj" i l i "besan" . Nadahnjivao je stra­šne berseIke, gnevne ratnike koji su nagi jurišal i u najžešći okršaj. Kao Valfod, Odin je posin io sve Ubijene u boju. Valhala, dvorana izginulih ratnika, beše ispunjena ejnhe-

Page 130: Recnik Svetske Mitologije

248 Evropa

rijima, dlJšama boraca koje su tu okupile Valkire . Na ra­nom stupnju , Odin je verovatno zamenio Tira, germansku verziju prvobitnog indoevropskog boga neba, jer je jed­noruki Tir nazivan "sinom Odinovim". Tir je b io prastari sinoninim za boga, a u glavnom mitu po kojem se svrgnuti Alfod pamtio , prikazan je kao čuvar neba. Kada je vuka Fenrija sprečio da proždre "svetlost" neba, zapravo Sunce i Mesec, odgrizena ruka ostala mu je u vučjoj čeljusti . l dok se Tir - i l i Tvisto, kako ga je 98. nazvao Tacit - pri­lagodio manje značajnoj ulozi boga rata u poznoj german­skoj mitologij i , Odin i njegova dva b rata, Vili i Vej, uz­dignuti su do položaja tvoračkih božanstava. Odin , kao Alfod, postojao je "od početka vremena", "stvorio nebo i zemlju i sve na njima" i posedovao "apsolutnu vlast" .

Borovi s inovi - Odin , Vil i i Vej - ratovali su protiv mraznog p radiva I mija . Kada usmrtiše moćnog gorostasa, iz njegovih rana izl i se toliko krvi da se podaviše svi mrazni divovi, osim Bergelmija i njegove žene. Sinovi Bo� rovi tada odnesoše Imijev leš u ginungagap, prvobitni bezdan, te stvoriše tlo od njegovog mesa, planinske l i tice od njegovih kostiju i stenje od njegovih nožnih prstiju. Od preostale krvi načiniše jezera i mora. Iz I mijevog leša is­crvljaše se bezbrojni patuljci , kojima bogovi dadoše ljudski razum i obl ičje . Staništa su im bila u zemlji i stenama. Od Imijeve lobanje stvoreno je nebo, koje su pridržavala četiri patuljka, dok su od orijaševog mozga, bačenog u vetar, nastali oblaci .

Ovaj mit o stvaranju i potopu dobio je bibl ijski prizvuk u XVI veku, kada se Bergelmi nije spasao "penjanjem na vodenicu" već "uzlaženjem u ladi" . Drugi veliki mit o Borovim sinovima govori o stvaranju ljudi. Jednoga dana na morskom žalu oni nadoše dve cepanice koje je more tu izbacilo, te ih podigoše i izdeljaše u ljudska bića. Odin lju­dima dade "dragocenu dušu", Vi l i razum i osećanja, a Vej ljudske sposobnosti i obličje. Ta priča ukazuje na prvobit­nu dužnost Odina kao boga vetra i vodiča duša koje jure kroz vazduh. U jednoj odrednici iz 1 127. u AngJo-

Rečnik svetske mitologije 249

saksonskoj h ronic/ govori se o tome kako je jedne noći mnoštvo ljudi posmatralo nebeske lovce koji su "bili crni , golemi i zastrašujući . Jahali su vrane konje i crne jarce, a psi su im bi l i strahobni , ugljenocrni , očiju velikih kao zdele. Videli su ih ljudi u samom lovištu grada Peterburga, i u svim šumama što se protežu od toga grada do Stam­forda, i čitavu su ih noć monasi slušali kako duvaju i trube u rogove". I zgleda da je i posle preobraćenja Germana u hrišćanstvo, pomamna vojska Odina Atrida, "jahača" , jezdila germanskim nebesima.

Jedan od čini laca koji su konačno doveli do opadanja Odinovog kulta i uspona hrišćanstva u severnoj Evropi nesumnjivo je bi lo povećano naglašavanje nasi lja, koje se vremenski poklopilo sa dobom vikinškog ekspanzionizma. Fatalističke ratnike iz dugačkih čamaca opčinjavao je po­jam ragnaroka, uništenja bogova. Kao što je ciklus ger­manske mitologije počeo sa svetom okupanim Imijevom krvlju, tako je poslednji prizor predstavljalo bojište na ogromnom polju Vigrid, gde je bogovima bi lo sudeno da izginu. Ragnarok, sumrak bogova, počeo je smrću BaIde­ra, Odinovog drugog sina, i spoznajom bogova da su do­zvol i l i zlu da raste u Lokiju , šumskom požaru i umoritelju . lako su Lokija privezali lancima, znali su da je već prekasno. Kraj - "doba vetra, vučje doba" - bio je blizu. Vuk Fenri uspeo je da proguta Sunce i ugrize Mesec, dok je morska zmija Jormungand zagrejala more do kiptanja , razvejavajući kužne oblake svukud po zemlji i nebu. Na ravnici Vigrid sakupile su se sile zla - Fenri i Jormungand, zajedno s Lokijem i I-himom, koji je predvodio mrazne divove - a p rotiv njih stupal i su bogovi i ejnherij i , potpuno svesni svog p redstojećeg poraza. Tada uzdrhta kosmički jasen I gdrasi l , dok je užas obuzimao svet. U opštem su­kobu pal i su Odin, Tor, Tir, vuk Fenri i morska zmija, kao

bezbrojni drugi borci, da bi na kraju Loki , u obličju

+ Istorijsko-knjižemo delo, započeto na podsticaj engleskog kralja Alfreda Velikog

�849-899) i sačuvano II četiri verzije, od kojih najduža beleži događaje od Cezarovog osvajanja Britanije 55. pre n.e. sve do 1 154 (PIim. prev.).

Page 131: Recnik Svetske Mitologije

250 Evropa

Surta, "crnog" ognjenog diva, prekrio zemlju p lamenovi­ma, a nebo pretvorio u prah i pepeo. Opis te katastrofe neobično podseća na vulkanske erupcije na Islandu, poput erupcije planine Hekle u XVI I I veku. Posle ragnaroka, koji je možda isklj učivo plod skandinavskog uma, "zemlja će se izdići iz mora, zelena i lepa", a bi ljke će rasti tamo gde ne behu posejane. ,.Nastupiće idil ično doba", pisao je Snori, i svi će "živeti u ljubavi" .

Drugi mitovi o Odinu govore o njegovim poduhvatima u razl ičitim svetovima. Kao svipall, "promenljivi " , lutao je prerušen - najčešće u jednookog, sedobradog starca sa štapom i šeširom opuštenog oboda. Da bi stekao dar mud­rosti , Odin je b acio jedno oko u bunar čuvenog mudraca Mirnija . Taj tajanstveni bunar, povezan s podzemnim svetom, nalazio se pod jednim od Igdrasi lovih korena. Prema drugoj verziji , Odin je p rimio Mimijevu odrubljenu glavu, koju je sačuvao pomoću bilja i čarolija . Keltsku paralelu tom mitu p redstavlja Branova glava koja govori-o Sasvim je razl ičit mit o zadobijanju mudrosti u kojem se Odin obesio o kosrnički jasen kako bi naučio tajne rune. Čovek čije je neraspadnuto nago telo staro dve hi ljade godina pronađeno 1 950. u tolundskoj močvari na Ji landu, bio je možda obešen o žrtvena vešala u sećanje na Odina. Na kraju, treba spomenuti izvor pesničkog nadahnuća, čudesnu medovinu koju su patuljci spravil i od meda pomešanog s krvlju najmudrijeg čoveka, Kvasija , i koju je Odin ukrao.

Odisej

I l i Ul iks kod Rimljana. Taj grčki junak bio je kralj I take, malog ostrva u Jonskom moru. Učestvovao je u Trojan­skom ratu i stekao zvanje sizifida zbog svojih lukavih smicalica, od koj ih je nesumnjivo najuspdnija bi la iz­gradnja drvenog konja . Nasevši raznim prevarama, Tro­j anci uvukoše tu skalarneriju n a točkovima u svoj neosvo­jivi grad, a zajedno s njom i Grke koji su se skrivali u njenom šupljem trbuhu. I Odisej je bio među tim voj-

Rečnik svetske m.itologije 251

nicima, kQji iziđoše noću i otvoriše kapije saborcima koji su ih čekali s druge strane bedema.

Nakon pustošenja Troje, Odisej je krenuo natrag na Itaku, i taj put, koji predstavlja temu Homerove Odiseje, sastavljene u I X V . pre n .e . , trajao je deset godina, i ako je boginja Atena pruži la Odiseju posebnu zaštitu. Pustolo­vina je b i lo mnogo. Na Sici l iji je Odisej u Posejdonu ste­kao večitog neprijatelja oslepivši sina tog boga mora, kiklopa Pol i fema. Susreo se s ljudožderskim narodom, Lestrigoncima. Na Kirkinom ostrvu, odoleo je činima uz Hermesovu pomoć i primorao čarobnicu da vrati ljudsko obličje njegovim ljudima, koje Kirka beše pretvorila u svinje. Odisejeve lađe na brodolomno stenje zamalo nisu navukle privlačne sirene, olujne žene ptice, i nakazna Ski la, šestoglava stanovnica pećine u tesnacu između I ta­lije i S icilije. Odisej je posetio i Lotofage, "žderače lotosa", sišao u podzemni svet i proveo nekoliko godina na ostrvu nimfe Kalipso, pre nego što će se, kao jedini preživel i , prerušen vratiti na ! taku da b i u vlastitom dvoru zatekao pedesetoricu obesnih prosaca svoje žene Penelope. Su­prugu je ubedio da se obeća proscu koji uzmogne da odapne strelu iz njegovog moćnog luka. Samo Odisej beše u stanju da zategne strunu na svom oružju, te njegovim smrtonosnim strelama pobi prosce sve do jednog. U toj borb i , jedini saveznici b i l i su mu dve verne sluge i mlađani sin Telemah.

Oizin

I l i Osijan. ,.Je lenče", irski junak koji je proveo trista godina kao kralj lir na n-Og-a, "zemlje mladosti" . U šumi je sreo tajanstvenu ženu predivnog tela ali sa glavom svi­nje . Ona mu reče da je svinjska glava posledica druidske čarol ije , obećavši da će ta nakaznost iščeznuti čim se oženi njome. To se i zbi , i oni proživeše mnogo srećnih godina u ,.zemlji mladosti" . Kada Oizin požele da ponovo poseti I rsku, žena mu reče da su stoleća prošla, ali ako već mora da ide, onda neka jaše đogata i neka stopalom ne dotakne

Page 132: Recnik Svetske Mitologije

252 Evropa

zemlju. Na n esreću, Oizin se spotače na putu, što istoga časa donese smrt njegovom čudesnom atu, dok on sam osta da leži na zemlj i , star i s lepo

Okean

Reka koja okružuje zemlju i i zvor svih voda na njoj. Taj rani pojam u grčkoj mitologiji verovatno potiče iz velikih rečnih civil izacija Egipta i Mesopotamije, čije su kosrno­logije prikazivale zemlju kako poput splava pluta na pra­iskonski m vodama. Čak je i p rvi grčki filozof Tales iz VI v. pre n.e. smatrao da je voda p rvo nače lo iz kojeg je sve nastalo i iz kojeg sve dobija svoju živodajnu moć. Homer u dva maha naziva reku koja opasuje zemlju "roditeljkom svih" , mada iz te tvrdnje ne izvodi nikakvu kosmološku teoriju . Aristotel je u IV v. pre n .e . smatrao da je stvaranje za Homera čedo toka i kretanja. Mitološki Okean bio je muž i brat Tetije, koja je rodi la reke, uključujući i otrovnu Stigu u podzemlju. Drugi drevni bog mora bio je Nerej, mudri prorok koji je živeo u p lavim dubinama zajedno 'sa kćerima Nereidama.

Orfej

Legendarni grčki pesnik i junak. Sin Apolona i muze Ka­l iope, Orfej je b io vel iki muzičar. Njegova svirka uzbuđi­vala je ne samo životinje i b i ljke već i stenje i drugu neživu pri rodu. Kada mu je žena Euridika umrla od zmijskog ujeda, Orfej siđe u podzemlje , gde njegova lira "izmami gvozdene suze" bogu smrti Hadu. Ovaj mu predade Euri­diku, ali je on, prema jednom predanju, ponovo izgubi . Žaleći za Euridikom, Orfej prezre druge žene, koje ga, i z osvete, rastrgoše na komade u pomami svoj ih dionizijskih orgija . Učenje orfizma, grčki h misterija , poticalo je iz pe­sama koje su pripisivane Orfeju .

Rečnik svetske mitologije 253

Pan

O;Čki poštovaoci ovog kozorogog i kozonogog boga nisu uopšte bil i sigurni da l i on predstavlja jedno božanstvo i l i više njih . Prema predanju, Pan je bio Hermesov s in i mi lje­nik D ionisa, boga plodnosti. Rodio se u Arkadij i , pastir­skoj zemlji usred Peloponeza. Svirao je na pastirskoj fruli i obi lazio pećine i vrletna, nenaseljena mesta. B io je nesta­šan i bodar, ali i razdražljiv, naročito kada bi ga uznemiril i tokom podnevnog odmora. Znao je da ljude i životinje ispuni strahom, iznenadnom i bezrazložnom prestravlje­nošću. Duvajući u školjku, izazvao je paniku kada je Zevs poveo bogove protiv Krona i Titana. Poput drugih ol impskih bogova, uživao je da proganja nimfe, a naročito Eho.

O Panovoj smrti stigli su izveštaji za vladavine rimskog cara Tiberija ( 14-37). Brod koj i je plovio iz Grčke za I taliju ostao je bez vetra nedaleko od ostrva Paksa. Izne­nada, glas sa obale povika tri puta: " Tamuze ! " Kormilar, koji se zvao Tamuz, odgovori na poziv, a glas sa obale mu reče: "Kaži im da je veliki Pan mrtav." Kada morska struja pribl iži lađu obal i , ali na drugom mestu, kormilar povika da je Pan mrtav, na šta narod na kopnu udari u plač i kuknjavu. Čim moreplovci stigoše u I taliju, car pozva kor­milara, a učenjaci sazvani da protumače ovaj događaj slo­žiše se da dotični Pan nije bog već istoimeni demon. Po svemu sudeći , mornari su čuli obrednu naricaljku za Adonisom i l i , čak, vavilonskim Tamuzom. Prvi h rišćani nalazil i su utehu u toj priči , verujući da ona naveštava početak kraja paganskog doba.

Persefona ----

Persefonu u Grčkoj , Prozerpinu u I talij i - kraljicu pod­zemlja - oteo je Kronov i Rej in sin Had. Ona se igrala sa kćerima Okeana, kružne vode, berući cveće na b ujnoj l i ­vadi , kada ugleda stocveti narcis koji je posadi la majka zemlja Geja kako bi ugodila bogu smrti Hadu. Kada se

Page 133: Recnik Svetske Mitologije

254 Evropa

Persefona saže dč;'l ga ubere obema rukama, otvori se po­nor iz kojeg izroni Had, ščepa je i odvede u svoje pod­zemno carstvo. I stoga časa presahnuše izvori p lodnosti : rastinje uvenu, životinje p restaše da se množc, a ruka smrti dodirnu ljudski rod. Persefonina majka - Demetra u Grka i Cerera kod Rimljana - tumarala je zemljom s dve baklje u rukama. Nije htela ni da jede ni da se mije. Na kraju se umeša Zevs, na loživši svom podzemnom bratu da preda zarobljenu nevestu, osim ako ona, rečju ili delom, ne prihvati sopstvenu otmicu. Na Hadov nagovor, Persefona pojede seme nara, što b i dovoljno da od tada svoje vreme jednako deli između muža i majke.

Persefona je možda b i la predgrčka boginja podzemlja. Kao Kora, "devica" , b i la je moć rasta u samom žitnom zrnu, širi vid boginje žitarica Demetre, njene majke. Njeno redovno godišnje iščeznuće i patnja što ju je taj nestanak izazivao mogli su se porediti jedino s radošću bogova zbog njenog povratka na Olimp. Taj mit je zapravo priča o svetoj drami koja se izvodi la u Eleusin i , b l izu Atine. Za letnje žege, nakon što bi letina bi la pobrana, boginja žita­rica nestaja la bi pod sprženom zemljom, poput žita sprem­ljenog u podzemnim ambarima. Eleusinske misterije obu­hvatale su sveti b rak, kao i druge obrede inicijacije zajed­ničke kultovima plodnosti u zapadnoj Azij i . U Atini , o mrtvima se eufemistički govorilo kao o "Demetrinom narodu" .

Persej

Legendarni grčki junak. S in argivske princeze Danajc i Zevsa, koj i joj je prišao kao zlatan dažd. Persej je ubio Gorgonu Meduzu a njen u glavu poklonio boginji Ateni , koja mu je dala zrcalni štit .

Perun

Drevni s lovenski bog gromovnik. Bio je vrhovno, štaviše tvoračko božanstvo, a u Kijevu se sve do X stoleća nalazilo

Rečnik svetske mitologije 255

njegovo važno kultno središte. I ako postoje očigledne pa­ralele s Torom, koje ukazuju na mogući uticaj tog ger­manskog boga, vrlo je verovatno da je Perun proizašao iz autohtonog kulta groma u R usij i . I me mu se povezuje s hrastom, hrastovom šumom i l i brdom obrasl im hrastovim drvećem. Sačuvane su pojedinosti obreda izazivanja kiše : nevina devojka, naga i pokrivena cvećem, pomamno se vrtela u sredini kruga, zazivajući Perunovu plodonosnu vlagu. Izgleda da su vijenje ukrug i opijanje igrali značajnu ulogu u obožavanju Peruna . Prikazival i su ga kao muš­karca, obično "izdubljenog u drvetu, srebrne glave i zl at­n ih brkova".

Posejdon

Vodeći član grčkog panteona. Sin Kronov i Rejin, i brat Zevsov i I-Iadov, Posejdon je bio gospodar talasa, morski bog sklon izlivima žestokog gneva. Putovao je morskim dubinama u kočijama u koje behu upregnuti predivni zlatni konj i . lj rukama mu se nalazio moćan trozub ac, koj im je mogao da uspomami vode, poput iznenadne oluje u Egejskom moru. Posejdon je bio neobuzdano i neza­visno božanstvo. Po ulozi koju je imao, b io je na pola puta između poslušnog družbenika majke zemlje i nadmoćnog oca neba. Začeo je mnoga konjolika morska stvorenja, a žena mu je b i la boginja mora Amfitrita. Tvrdi se da je, zajedno sa Apolonom, sagradio trojanske bedeme. U Odi­seji, koju je Homer sastavio oko 850. pre n .e . , predstavljen je kao neumoljiv protivnik Odiseja, koji je oslepio nje­govog jednookog s ina Poli fema .

Posejdon je naročito ul ivao strah kao donosilac zem­ljotresa, koj ima je Egejski arhipelag i dan-danas sklon . Stoga su "zem ljotrescu" gradovi i pojedinci prinosil i izdaš­ne žrtve . Rimljani su Posejdona poistovećivali s Neptu­nom, i talsk im bogom voda.

Page 134: Recnik Svetske Mitologije

256 Evropa

Prijam

Ostare l i kralj Troje u vreme grčke opsade i razaranja tog grada. Trojanski rat se , po svemu sudeći , vodio u drugoj polovini X I I I v. pre n .e . Prema predanju, neprijateljstva su otpočela zbog Jeleninog bekstva u Troju. Kći Zevsa i Ne­meze , personifikacije osvete, Jelena je bi la supruga spar­tanskog kralja Menelaja, ali je pobegla s Parisom, jednim od Prijamovih sinova.

U početku svoje vladavine, Prijam je podržavao borbu Frižana protiv Amazonki, naroda ratnica koje su živele b lizu granice sveta. Kada su se Grci iskrcali na trojansku obalu, Prijam je bio prestar da bi učestvovao u ratu. Tro­jan ce . su predvodi l i njegovi sinovi, među kojima se naročito isticao Hektor, kojeg u dvoboju ubi Ahi l . Dok su Grci pustoši l i grad, Prijama je usmrtio Ahilov sin Pir. Jelena se vratila u Spartu s Menelajem i tiho živel a sve do smrti . Tvrdilo se, međutim, da je u podzemnom svetu na-­pusti la muža zarad Ahila .

Prijap

Bog plodnosti , kojeg su najpre poštovali grčki naseljenici Lampsaka u Maloj Azij i . Obično se prikazuje kao smešno gnomoliko stvorenje sa ogromnim falusom u erekcij i . po­sle Aleksandrove smrti, 323. pre n.e . , kult mu je dopro i do Grčke, a potom i do I ta l ije . Gostionica čiji su ostaci iskopani kod Herkulanuma rek lamirala se Prijapovim l i ­kom napadno riasl ikanim iza tezge kako bi ga svi prolaz­nici mogli videti . Pošto se verovalo da taj bog plodnosti uspešno otklanja uroke , vlasnik krčme očigledno je na taj način hteo da mušterijama donese sreću.

Prometej

Doslovno znači : "smotrenost" . Grčki bog vatre i prijatelj čovečanstva, sin titana Japeta i n imfe Klimene, te Atlan­tov, Menetijev i Epimetejev b rat. Japetovi s inovi, kao Zevsovi neprijatelj i , naišl i su na sebi ravnog u tom širo-

Rečnik svetske mitologije 257

kovidom bogu .neba , mada je sam Prometej izvojevao Pi rovu pobedu istrpevši mučen.ie i ne odavši pri tom svoje tajno znanje o budućim događajima. Znao je da ako Zevs dobije sina sa boginjom mora Tetidom, ovaj će oca is­tisnuti s položaja glavnog među bogovima. Zevs je "oho­log" Menetija ošinuo munjom, naterao "tvrdoglavog" At­lanta da podigne nebo, razornu Pandoru podario "buda­lastom" Epimeteju, a "lukavog" Prometeja okovao na steni , šaljući orla da se danju hrani njegovom besmrtnom jetrom, koja bi se svake noći obnavljala . Mučeničkog boga vatre možda je oslobodio junak Herakle, bez pristanka olimpskih bogova.

Hesiod je u VI I veku pre n.e. pisao da postoji pet ljud­skih rasa, kojima odgovara pet svetskih doba. To su zlatna rasa - Kronovi zadovoljni podanici ; kratkcivečna srebrna -koju je bezbožnom učinio Prometej ; svirepa b ronzana -bezimeni Arejevi poklonici, ratnici predodređeni za pod­zemni svet; junačka - časniji naslednici bronzanih ljudi; i, konačno, gvozdena - u koju spada Hesiod, kao i mi sami. Gvozdena rasa neće prestati sa uništavanjem sve dok je Ze vs ne počisti sa l ica zemlje, kao što je to učin io i s pret­hodne četiri rase. Prvobitno zemaljsko obilje, iz kojeg je izniklo čovečanstvo, Zevs je uklonio nakon što je Prometej naučio ljude da tom vrhovnom bogu prevarno uskraćuju dužnu mu žrtvu. Zevs je takođe ljudima oduzeo vatru, element neophodan za postojanje civilizacije. Prometej se drzn uo da ukrade plamen, bi lo iz Hefestove radionice bi lo sa ognjišta bogova na Olimpu, a Zevs se osvetio obećavši da će stvoriti zlo. To beše " svenadarena" Pandora, koju Hefest način i po Zevsovom nalogu. Uprkos Prometejo­vom upozorenju da ne prima nikakve darove od Zevsa, Epimetej prihvati Pandoru i njen krčag, iz kojeg iziđoše "sve pogubne nesreće ljudskoga roda". Posle toga postade sasvim očigledna podela na smrtnike i besmrtnike.

Prometej je dvojak l ik. I mao je dva vida božanskog po­magača: oganj je bio njegov dar čovečanstvu (u nekim pričama to je bio sam život), a l i cena tehnološkog na-

Page 135: Recnik Svetske Mitologije

258 Evropa

pretka b i l i su jad i razaranje, kao obeležje gvozdenog doba . Dva koraka n ap red , jedan korak nazad - u pore­đenju sa zlatnim dobom, možda čak tri koraka nazad. Prometej, svejedno, ostaje privlačan simbol, oličenje ne­porobive volje koja se suprotstavlja nadmoćnijoj si l i , več­no okovani patnik, ali s iguran u konačnu pobedu stvari za koju se bori .

Pui l

Velški plemić i junak jednog od delova Mabinogi/ona, srednjovekovnog ciklusa legendi. Puil je sreo u sivo ode­nutog Arauna, čarobnjaka i kralja podzemnog sveta, ano­vena, te se s nj im dogovori da na godinu dana razmene obličja i dužnosti. D ocnije je Puil uzco za ženu Rijanon , ali mu ju je privremeno p reoteo varlj ivi Gvaul, razočarani prosac kojeg je podržavala njena porodica. Puil ju je po­vratio smical icom, a l i j e njegov vlastiti narod ljutila nji­hova bezdetnost, te Rijanon zadesi žalosna sudbina. Mada im sc sin konačno ipak rodio, porodicu je i dalje progonila zla kob , čak i posle Pui love smrti. Prošle su godine i godine pune žalosti pre n ego što behu skinute čini koje na Puilovu porodicu baciše Gvaulovi rođaci .

Pui la su zval i poglavarom Daveda, oblasti u jugozapad­nom Velsu, i gospodarom podzemnog sveta , anovena. To drugo zvanje izgleda da je stekao potčinjavanjem i trplje­njem, a l i j e prvo umalo izgubio venčanjem s Rijanon. Ona je bila nedvosmisleno povezana s konj ima - kad se prvi put pojavila , jahala je " najbržeg ata" - a možda je bi la i "vel ika kraljica" Epona, keltska boginja poznata s rimskih natpisa. Eponu su p rikazivali kako jaše na kobi l i , a imala je vlast i nad p utovanje m duše posle smrti . Ime Gvaul je znači lo " svetlost" , tako da je pozadina sukoba koji je izbio tokom svadbenog p ira verovatno bio drevni obred borbe godišnjih doba.

Rečnik svetske mitologije 259

Radamant

Predgrčko ime nepoznatog značenja. U grčkoj mitologij i , to je b io Zevsov i Europin s in , a Minojev i Sarpedonov brat. Njegovo nejasno poreklo možda objašnjava i njegov nesvakidašnji kraj. Za razl iku od uzrujanih seni koje su se spuštale u B.adovo carstvo, Radamant je dospeo u Elisej , raj koji je I -Iomer smestio na daleki zapad, na obale sve­opasujuće reke Okeana. Vergi l ije u Ene/idi kaže da Rada­mant nadzi re Tartar, magloviti zaliv duboko pod zemljom. Kao i Minoja , Radamanta su smatrali mudrim sudijom. ( ; rci su takođe tvrdil i da je u Beotiju vratio krutu trsku, odličnu za pravljenje kopalja i frula .

Re l ikvije

[ ,judi od davnina čuvaju predmete za koje veruju da su zbog svojih ranij ih veza ispunjeni vrl inom. I-Irišćanski kult re likvija takođe je nastao rano, u vezi s moštima muče­n i ka. Kad su sv. Ignjatija 1 07. pojel i lavovi, pri čemu su od n jega ostale samo duge kosti , ove su prenete u njegov rodni grad Antiohiju, gde su čuvane kao " neprocenjivo blago ostavljeno Crkvi milošću što beše u mučeniku". Verovanje u delotvornost takvih predmeta dovelo je do raspodele zemnih ostataka između mnogih crkava i vern i ­ka. Ubrzo je kult re l ikvija obogaćen krađama, zanatskim majstorijama i prevarama. Sv. Avgustin (354-430) ža l io se kako pojedinci , p rerušen i u kaluđere, l utaju unaokolo i p rodaju mošti mučenika i druge lažne amajlije. Tamo gde se znalo da su rel ikvije autentične, hrišćani su, puni pouz­danja, očekivali da se dese čuda. Godine 4 15 , iskopano telo sv. Stefan a izazivalo je čudesna isceljenja dok su hodočasnici hrl i l i ka njegovom hramu u Jerusal imu.

Uobičaj i lo se da se rel ikvije nose kao sredstvo za zašti­tu od rđavih uticaja . Vil ijam Osvajač krenuo je 1066. u bit­ku kod Hejstingsa noseći ogrlicu od rel ikvija koju mu je poklonio Papa. B i lo je i glasova protiv toga kulta. Alkuin (735-804), crkven i savetnik Karla Velikog, rekao je da je

Page 136: Recnik Svetske Mitologije

260 E\Topa

bolje slediti primer svetaca nego čuvati njihove kosti, al i pomama za relikvijama n ije izgubila na snazi do kraja srednjeg veka.

Roland

Baski su kod Ronsevoa 778. uništi l i zaštitnicu vojske Karla Velikog, koja se vraćala iz pohoda u Španij i kako bi ugu­ši la ustanak nedavno pokorenih Saksona u Nemačkoj . LJ toj b ici poginuo je franački zapovednik Roland. Oko tog poraza isplele su se legende, a u Pesmi o RoJandu iz XI stoleća, pal i ratnik pojavljuje se kao hrišćanski junak kojeg su savladale si le islama. Spev epskom radnjom prikazuje feudaln i sistem i otkriva iznenađujuću dubinu hrišćanske mržnje prema Muhamedovim sledbenicima. Ohol , hrabar i nemi losrdan, Roland je odbijao da trubljenjem u rog po­zove pojačanje sve dok nije bi lo prekasno. A kada . ko­načno dunu u rog, od napora mu "krv l inu iz usta i šiknu iz čela" .

Romul

Legendarni osnivač i prvi kralj Rima. Romul i Rem bil i su s inovi boga rata Marsa i vestalke Reje Silvije . Mališani su ostavljeni da u čamčiću plutaju nabujalim Tibrom, ali se nasukaše kraj jedne smokve, gde ih je spasla i podojila vučica. Otkrio ih je i usvojio kraljev pastir Faustu!. Kada su odrasli , osnovali su Rim, al i među njima izbi svađa u kojoj Romul ubi b rata. Samom Rimu, kao utočištu odbeg­l ih robova i ubica , manjkalo je žena, što je Romul rešio otmicom sabinjanskih devojaka tokom jedne svetkovine. Posle četrdesetogodišnje vladavine, Romul je iščeznuo i postao bog Kviri n .

Krajem IV veka pre n.e . mitu o Romulu b io j e suprot­stavljen mit o Eneji kao pretpostavljenom osnivaču grada Rima. Vučica je b i la simbol nacije od osnivanja Repub­l ike 510. pre n .e . Mada je carska zaštita Eneji dodel ila zvan ičnu slavu ( 1 48, na devetstogodišnjicu tradicionalnog

Rečnik svetske mitologije 261

osnivanja Rima,. iskovan je novac koj im je trojanskom po­re klu grada data prednost), zanimanje za Romula i Rema nikada nije splasnulo.

Sarpedon

LJ Homerovoj J/ijadi, Sarpedon je zapovednik l ikijskih jedinica među Prijamovim saveznicima. Igrao je istaknutu u logu u odbrani Troje, izveo smeo napad na grčki logor i bio najubojitiji na grudobranima sve dok ga nije oborila oštrica Patroklovog koplja . Prema drugoj tradiciji , Sarpe­don je bio Minojev brat, i posvađao se s njim pre nego što je pobegao u Malu Aziju, gde je osnovao čuven i grad Milet. Vremenski raspon koji razdvaja njegovu junačku smrt pod trojanskim bedemima od svađe na ostrvu Kritu objašnjava se pretpostavkom da je živeo tri ljudska veka.

S at i ri

Duhovi divlji ne u grčkoj i rimskoj mitologiji . Životinjskih poriva i ponašanja, prikazivani su kao konji ili jarci , a najčešće su ih dovodil i u vezu sa Dionisom, moćn im bo­gom b i lja, vina i zanosa. Skoro su istovetni sa starcima sile­n ima, u čija obeležja spadaju i konjske uši .

Kada je u VI veku pre n .e . Prati na uveo satirsku igru na kraju sleda tragedija, glumci su se pojavljivali kosti­mi rani kao sileni preobraženi u smešne pijance. Tragedija jt; u Grčkoj bila verski obred jer je činila deo Dionisovih svečanosti. Slična tradicija cveta danas među p rekomor­skim Kinezima u jugoistočnoj Aziji - predstave se izvode na trajnoj pozornici koja gleda na budistički i l i taoistički h ram s druge strane puta. Atinski građani posmatrali su tragedije u Dionisovom pozorištu, na istočnoj stran i Akro­polja .

S aturn

Drevni italski bog žita. Rimljani su ga poistovećivali s gr­čkim Kronom, a l i više s ličnosti imao je s Demetrom, bogi-

Page 137: Recnik Svetske Mitologije

262 Evropa

njom bi I.ja . Tvrdi lo se da mu je ime povezano sa setvom -

salus, naime, znači "posejan" . Njegov p raznik , Saturnalije, svetkovao se u decembru i trajao nedel.iu dana. a donekle je sačuvan u našim božićnim proslavama. Tokom Satur­nal ija, robovima je p rivremeno dopuštano da čine šta im je volja, na Forumu je priređivana javna gozba kojoj je mo­gao svako da p risustvuje, a razmenjivani su i pokloni . Lažni kralj, i l i "gospodar nereda", vladao je tim povrat­kom u zlatno doba. To je bila rimska verzija grčkih Kro­nija, svetkovine Krona, najmlađeg među Titanima. Po Sa­turnu je nazvana istoimena planeta, a i govornici eng­leskog jezika svoju reč za subotu, Saturday, duguju tom bogu.

Sejde

Kod Laponaca, sveto kamenje, neobrađeno ljudskom ru­kom. Sejde su mahom bi l i kamenovi kojima je voda dala neobičan izgled, ponekad čak i ljudsko i l i životinjsko ob� ličje. Takvi čvorugavi, kolutasti, vetrom i kišom izjedeni komadi često su sakupljani na svetom mestu, i tada Sl: ve­rovalo da predstavljaju porodicu. Od tih kamenih bogova mogle su se iskati usl uge i p redskazanja budućih događaja.

Osim kamenih , Laponci su imali i drvene sejde. To su bi l i i l i panjevi ukopani u zemlju i l i čvrsto pobijeni koci . Među Samojedima u Rusiji postojale su tradicije vezane za kamenje koje je postavljano na pojedinim planinskim vrhovima Urala i za koje se verovalo da "pridržava" vase­ljenu. Osim simbolične, ono je, prema shvatanju Samo­jeda, vrši lo i p raktičnu funkciju - podupiralo je nebo. po­jam nebeskog stuba jaVlja se u mitologij i raznih severnih naroda. Primeri za to bi l i su zimzeleno drvo pored h rama u Upsali i i rminsulski stub koji je uništio Karlo Veliki ratujući protiv Saksonaca kod Erezburga 772.

Sermenis

Duge daće kod Balta. Kada su vitezovi Tevtonskog reda u X I I I veku ognjem i mačem uvel i h rišćansku re l igiju u

Rečnik svetske mitologije 263

Prusiju i Litvaniju, bi l i su zadivljeni ogromnom pažnjom koju su nj ihovi indoevropski rođaci u tim krajevima posvećivali sahranama. Bio je običaj da kada neko umre, njegovi rođaci i p rijatelji po mesec dana, i l i još duže, slave daću. Pojedina plemena znala su kako da zamrznu leš tako ua još više vremena protekne p re njegovog spaljivanja. Ovi pogrebni običaji potiču iz prastarih vremena, na šta ukazuju znaci da su se u srednjoj Evropi u b ronzano doba la rve mušica h ranile ljudskim skeletima. Znamo da su se Balti staral i da pokojnik kako dolikuje otputuje u zemlju .. p reko bregova . . . gde se nalazi sunce" . Takođe su verovali da se duše p reminulih sele u drveće, cveće , životinje i ptice. Zato i dan -danas ponegde nai lazimo na zabranu okresivanja drveća i košenja trave na starim grobljima.

S ib i l a

Proročica. Najčuvenija u rimskoj mitologiji b i l a je kumej­ska S ibi la, koja je Eneji pomogla da siđe u podzemni svet. U Eneji'di, napisanoj na kraju I veka pre n .e . , Vergilije o Kumi govori kao o mestu na kojem je Dedal , doletevši s Krita, sagradio h ram Apolonu, gde je osveštao svo.ja kri la . Vergil ije takođe opisuje svetil ište proročice kao zamršenu mrežu pećina . , .Strašna špilja usečena je u kri lo kumejske stene. Do nje vodi stotinu š i rokih prilaza , sa stotinama otvora. Iz nje struji stotinu zvukova - Sibi l in i odgovori . "

Sibi/ske knjige, zbirka proročkih izreka za koje se vero­valo da predskazuju budućnost, stiglc su u Rim za vla­uavine legendarnog etrurskog kralja Tarkvinija Priska. Neka "strankinja" ponudi mu da kupi od nje devet knjiga . Kada ovaj odbi njenu ponudu, ona spal i tri knjige, a pre­ustal ih šest ponudi mu po istoj ceni . Kada Tarkvinije odbi i tu ponudu, ona spali još tri knjige , ponudivši mu preos­tale tri pod ist im uslovima. Tu je ponudu vladar morao da prihvati. Knj ige je na Kapitolu čuvao zbor sveštenika, a mogle su se otvori ti samo po naređenju Senata. Konačno su nestale kada su Vandali 410. razrušili Rim.

Page 138: Recnik Svetske Mitologije

I I I

264 Evropa

Si lvan Rimsko božanstvo neobrađenog zemljišta, nepouzdana si­l/a u s.vakodnevn?m živ�tu . Trebalo ga je pažljivo umiloš­

cav�t I kad g�d bl se zadIralo u njegovo područje. Si lvan je antIteza Flon, veseloj italskoj boginji bi ljaka u cvatu.

S izif

"Najprepredeniji među ljudima", prema starim Grcima kažn.jen z?o� sv�jih smicalica beskonačnim radom u pod� zemlJU. BIO Je pnmoran da celu večnost na vrh brda valja mermernu stenu, koja bi se, dospevši tamo, skotrl jala · u podnožje . Sizif, taj simbol uzaludnosti, bio je ·ranije pohlepni kralj Korinta. .

.

�a .osujećenost beše osuđen i Tantal, kojeg je Zevsu rodI l a. Jedna nimfa. Zbog njegovog nepodobnog ponašanja na OlImpu - smrtnicima je i l i otkrio šta bogovi p ričaju za trpezon�. i l i im je, pak , odneo hranu bogova, nekt�r il i ambrOZI.1U - Ze vs ga je p roterao u Tartar, tamn icu ispod podzemnog sveta. Tu je Tantal stajao u vodi do brade, ne moga�ši da . utaži sil nu žeđ, pošto se voda povlačila kad god b l SpustIO glavu. Za to vreme, nad glavom mu je visilo sočno

v g.rožđe, koje je takođe ostajalo tik van njegovog

domasaja .

Svarožić Drevni slovenski bog vatre, naročito one koja se koristila za sušeJ1je žita. Otac mu je bio Svarog, poistovećen s Hefesrom, grčkim bogom kovačem. Svarožićevo Ime sa­čuvan o je u rumunskoj reči s/arog, "spržen".

Svetovi d U slovenskoj mitologij i , četvoroglavi bog rata. Atributi su mu bi l i mač, oglav, sedlo i konj belac. Svetovidu je bilo posv�će�.? nekoli�o važnij ih h ramova, a svaki od n·jih ču� valo J e VIse od stotmu ljudi .

Rečnik svetske mitologije 265

Tal ijesin Velški čarobnjak i pesnik . Živeo je možda u VI veku, u doba poglavara koji je u docnij�j viteškoj književnosti preobražen u kralja Artura. Talijesinove legende i pesme sačuvane su u epu Mabinogijon. Veštica Karidven pripre­mala je u svom kotlu čudesnu kašu od koje je posle godinu dana kuvanja trebalo da dobije tri blagoslovene kapi. Ko god bi ih progutao, doznao bi sve tajne prošlosti, sa­dašnjosti i budućnosti. Igrom slučaja, to se desi Gvionu Bahu, dečaku koji je ispod kotla pomagao da se održi vatra . Kada mu uskipele kapi padoše na p rst, on ga stavi u usta, ali se, shvativši opasnost u kojoj se našao, dade u beg. Karidven ga je nemilosrdno progonila . Posle brojnih preobražaja, grabežljiva veštica, u obličju kokoši , pojede malog begunca prerušenog u zrno pšenice.

Dečak na kraju bi bačen u more i uhvaćen u zamku za ribe. Oni koji su ga ugledali prozvaše ga "Tal ijesin" zbog njegovog svetlog čela . Znanjem je zbunjivao kraljevske pesnike i zaprepašćivao puk . "Star sam i nov sam", govo­rio je. "Bio sam mrtav, i živeo sam. Ja sam Talijesin . "

Teutates Keltski bog rata kojem su sc u Galij i prinosile ljudske žrtve. I me mu možda potiče od reči "p leme" i l i "narod" -loula na galskom, ili tuath na irskom. Jedni tvrde da je Teutates, kako ga je nazivao Julije Cezar, bio glavni bog· u galskom panteonu, dok drugi pretpostavljaju da to nije bilo ime pojedinačnog božanstva već opšti atribut koji se mogao pripisati razl ičitim božanstvima. Ukoliko je bio bog rata, Teutates je poistovećivan s Marsom.

Tezej Legendarni grčki junak. Atinjani su tom pri ncu pripisivali brojne poduhvate koji behu začeci demokratije. Svrgavao je tirane, oslobađao zemljake tlačenja i ukidao beskrajno plaćanje danka stranim si lama. Najčuven iji podvig Tezejev

Page 139: Recnik Svetske Mitologije

266 Evropa

bilo je ubijanje bikoglavog Min otaura, kojem su Krićani svake godine žrtvovali po sedam atinskih devojaka i mla­dića. U toj pustolovini Tezeju je pomogla kritska princeza Arijadna, davši mu klube konca koje mu omogući da pobegne iz Dedalovog lavirinta nakon što je usmrtio Mi­notaura . U tom mitu nai lazimo možda na iskrivljenu ver­ziju mnogo starijih priča o svetoj borbi s bikovima koje potiču iz predgrčkog razdoblja kritske istorije .

U ostale Tezejeve podvige spadaju : poraz Amazonki i hvatanje njihove kraljice Antiope; uspešno savezništvo s tesalskim kraljem Pi ritojem protiv kentaura, nasrtljivih ko­njoljudi ; i smeli si lazak u podzemni svet, zajedno s Piri­tojem, kako bi oteli Persefonu, kraljicu mrtvih . Za vreme tog p oduhvata n aišl i su na žestok otpor, a Tezej je umakao samo zahvaljujući tome što se Herakle umešao. Verovalo se da je umrli Tezej 490. pre n.e. u bici kod Maratona pomogao Atinjanima da odbiju persijske zavojevače.

'

Tinija

Etrurski bog oluje, pandan rimskom Jupiteru i grčkom Zevsu. U grad Rim Tinija-Jupiter uveden je u razdoblju etrurske monarh ije (oko 650-510 pre n .e . ) . G ranice je smatrao svetim, nadzirao ih je i obezbeđivao nj ihovu ne­povredivost.

Tor

Kada su Angl osaksonci oko 300. usvoji l i rimski kalendar, četvrtak su nazval i Thunres-daeg, po latinskom Jovis dies, ,.Jupiterov dan" . Neobuzdani crvenokosi Tor bio je ger­manska verzija i ndoevropskog gromovnika. Njegovi par­njaci b i l i su Jupiter, Zevs, I ndra i heti tski bog vremenskih pri l ika . Mada su ga priznavali kao zakletog neprijatelja mraznih divova, Tor je po mnogim svojim atributima -snazi , veličin i , energij i , neutoljivom apetitu - više nal ičio divovima nego bogovima.

Rečnik s\'etske mitologije 267

Kočije su mu preko neba pokretale dve ,koze, čija ime­na behu Zubodrobil ica i Zuboškrgutka . Njegova tri čudes­na oružja bi l i su grom-čekić, gvozdene rukavice pomoću kojih je držao čekić, i pojas koji mu je umnožavao snagu i uvećava o ga za pola. Pišući krajem X I I veka, Adam iz Bre­mena na sledeći način je osl ikao tri boga koji su bi l i pošto­vani u vel ikom hramu u Upsal i : "Tor, najmoćniji među nj ima trojicom, stoji u središtu građevine, s Vodanom i Frikoom sa svoje desne i leve strane. Tor, kažu, vlada vazduhom. Gospodari gromom i munjom, vetrom i kišom, vedrim nebom i plodnošću . . . Kada zaprete kuga i l i glad, Toru se prinose žrtve. "

Najčuvenije njegovo p utovanje u zemlju divova bilo j e jednom pri l ikom kada je Loki pratio Tora i kada s u sreli S krimija, "Golemoga", mraznog diva koji je bio tol iko ogroman da su bogovi spavali u palcu njegove prazne rukavice misleći da se nalaze u nekakvoj sobi . Kada Tor pokuša čekićem da razbije lobanju usnulom orijašu, Skri­mi se probudi, verujući da mu je čelo dotakla l iska i l i grančica. Potom su stigl i do grada Utgarda, čij im bede­mima nisu mogli da sagledaju vrh iako temenima behu p ritisli potiljke. Nakon što su ušl i u vel iki Utgard, Tor i njegovi drugovi poraženi su u nekoliko borbi , pri čemu je gromovnika na jedno koleno obori la nekakva "stara, prastara žen a" . Tek su na povratku kući bogovi shvati l i da su Skri mi i Utgard samo ogromne opsene koje plašljivi mrazni divovi behu poslal i da zbune moćnoga Tora.

.Tednom su Tor i div Himi zajedno pošli da upecaju morsku zmij u Jormundgand. Džinovska udica sa golemim volom nataknutim na nju kao mamac zaglavila se u ždre lu čudovišta , i Tor bi ovaj u lov izvukao na kopno da prizor Jormundgan d koja se diže iz dubina n ije prestravio Hi­mija. Div je u panici presekao konopac, a potom skočio u more kako b i izbegao srdžbu razočaranog ribara. Drugi div koj i je razljutio Tora b io je Hrungni . Gromovnik j e morao d a prekine svoju omiljenu razb ibrigu, lov na tro­love - tajanstvena bića S ka ndinavije koja su ranije b i l i

Page 140: Recnik Svetske Mitologije

268 Evropa

divovi a l i im vel ičina i moć nekako behu umanjeni tako da su ih brkali sa đavoicima i patuljcima - kada ga bogovi za­mol iše da ih brani od kamenog diva Hrungnija , progo­nitelja Odinovog. Tor je u dvoboju oborio Hrungnija če­kićem, ali je i sam bio povređen jer mu se komad brusa zabio u glavu.

Torov čekić, bogovima jedina zaštita od divova, pojav­ljuje se u jednoj od najstarijih pesama u Edama, island­skim epovima. U TIimskvidi, sastavljenoj oko 900, pripo­veda se kako su čekić ukral i divovi i sakril i ga u utrobi zemlje. To je Loki saznao od Trima, kralja mraznih divo­va, a ujedno je od njega saznao i uslove pod kojima je čekić mogao bi ti vraćen: naime, Freja je morala da se uda za Trima. Boginja to odbi bez dvoumljenja, te bogovi od­lučiše da umesto nje pođe Tor. .Jedva se prisil ivši da obuče halj inu, Tor krenu, p rerušen u Freju, dok se Loki prerušio u sluškinju. Tokom svadbene gozbe, Trima začudi to što je "nevesta" pojela čitavog vola, osam lososa i sve poslastice za gospe, i sve to još zali la s tri bačve vina. Lukavi Loki objasni tu neobičnu proždrlj ivost na sledeći način : "neve­sta" je nedelju dana pred venčanje bi la suviše uzbuđena da bi b i lo šta jela i l i p i la . Tada Trim izvadi čekić, koji Tor ščepa i njime poobara sve prisutne divove.

Gromovnikov grom bio je spasen. Bogovi su mogli da predahnu u svojoj dugoj borbi s divovima. Ali posle iz­vesnog vremena biće nadvladani tokom ragnaroka. Tor će ubiti Jormungand al i će i sam poginuti u tom titanskom okršaju .

Tristan

Za truvere, te trubadure srednjovekovne Francuske, Tri­stan je b io idealni Ijubavnik� Legenda o Tristanu i Izoldi doprla je do nji h iz Bretanje, ali je bila poznata i u Kor­nvolu, Velsu, I rskoj i Škotskoj , sežući vremenski u nepo­jamnu prošlost. Bekstva ljubavnika i udvaranje b i l i su omi­ljena tema u keltskoj mitologij i .

Rečnik svetske mitologije 269

Uran

Hesiod je u V I I v. pre n.e. izveo rodoslov �rčki�. bogova iz božanskog para Urana i Geje, neba i zemlje. NjIhova veza bi la je strasna , pošto je Uran, "pribl.iža�ajući se i �i reći se .u svim pravcima, željan ljubavi , obuJmlJ1vao zemljU sa SVIh strana". Ali b i l a je to i razorna ljubav. Uran .se neprestan� sjedinjavao sa Gejom, a njihovu decu �knv�o .u utrobI zemlje . .Tedno od te zakopane dece, �aJmladl sl.n Kr?n: odluči da zbaci boga neba mrskog mu Imena. GeJa nac�I1I moćan srp sa oštrim zupcima, te Kron z�mahnu tlln oružjem tako si lno da odseče Uranov ud, kOJ I osta. u telu zemlje. Uškopljeno nebo razdvoji se tada. od zeml�.e , ka� što ga je u zapadnoazijskom mitu. od �emIJ�. r�zdvoJ�o. pr;:1 među bogovima. Od njegove krVI GeJa naC1l11 "mocI1 Ike , Erin ije, Titane i druga stvorenja, dok se iz odsečenog uda u moru rodi l a Afrodita. Uran je potom pao u zaborav, dok je Kron vladao svetom, oženivši se sestrom Rejom

v••

T� razdoblje poznato je kao zlatno doba, vreme k�da su �Iveh Titani. Ali i Kron, kojeg je proročište upozonio da ce ga svrgnuti jedan od sinova, uni�tav�o je �Iastitu decu, sve dok se nije rodio Zevs, kOjeg Je majka spasla takve sudbine. Posle dugotrajne borbe, Kronova deca, pred­vođena Zevsom, poraziše oca i Titane, koje poslaše u Tar­tar duboko pod površinom zemlje. '

Svrgavanje Urana priziva u sećan}� priču !� Pesme o Ulikumiju, h urijskog mita iz drugog hI IJadugod.lst� �re n.e . Kumarbi je sa svojim tiranskim ocem postUpIO J?S suro­vije. Progutao je božanski ud, začevši tako nekohko ,.za­st�ašujućih bogova", uključujući i olujnika Tešub�, kom� beše suđeno da zbaci i samog Kumarbija. Kod HesIoda, taJ teogonijski sled čine Uran , Kron i. Zevs. Dva stoleća ra­nije, Homer je još uvek znao za prals�onske vode.' "Okean iz kojeg iznikoše bogovi" . Kod HesIoda, me�utIm, prvo­bitni haos tamnih voda a legorijski je predstavlJen kao dete Urana i Geje. Okean postaje voda koja opasuje kopno, mesto gde zemlja dodiruje nebo.

Page 141: Recnik Svetske Mitologije

270 Enopa

Urd

Zlatno doba u germanskoj mitologiji okončalo se kada su "tri džin-devoj ke stigle iz zemlje divova" , donevši sa so­bom vreme. Nj ihova imena behu Urd prošlost" Ver-. , " , dandi, "sadašnjost", i Skuld, "budućnost". Te tri sestre bi le su poznate pod zajedničkim imenom Nome, a obita­vale su pored izvora Urd, koji se nalazio ispod trećeg korena kosmičkog jasena Igdras i la . Bi le su sudaje koje su mora l i da poštuju Odin i bogovi . Anglosaksonci su Urd nazival i Vird, što je znači l o "sudbina", a verovanje u ogromnu moć triju sestara zadržal i su dugo nakon dolaska hrišćanstva. Veštice sudaje iz Šekspirovog Magbeta oči­gledno su nešto od svog porek la dugovale Nomama.

Valkire

U germanskoj mitologij i , l ične pratilje Odina , oca palih ratnika . Jezdi le su bojnim polj ima sveta kako bi odabrale one što moraju umreti. Jedan od boraca u vojsci n OJ'veš­kog kralja Haralda Hardradija usnio je valk iru neposred­no pre nego što će , septembra 1066, njegovu stranu potući k�a lj Harold kod Stamford Bridža. Snevač je u toj viziji bIo na brodu svoga kralja, a na ostrvu je staja la velika veš­tica i grabi la pogi nule vi lama, koje je držala u jednoj ruci , dok je valovom, u drugoj, skupljala krv. U Edama, island­skim epovima o drevnim bogovima, Valkire su bi le ratnice koje su jednako dobro s luži le p iće u dvorani i naoružane jahale u boj . G lavni zadatak b io im je da vraćaju duše pal ih junaka, C;ilbclija, usvojen ih s inova Odina Vaifoda, u Val halu, dvoranu izginul ih ratnika .

Venera

I taiska boginja , naročito poštovana u Rimu, gde .je JUlije Cezar tvrdio da joj je potomak preko svoga pretka Ene.je. U znak zahvaln osti za svoje vojne uspehe u Gradanskom ratu, Veneri roditeljki ( Venus GenetriY) posvetio je 46. godine hram, kojem je darovao bogat ratni pien . Nejasne

Rečni k s\'e lske I ll i I ologije 27 1

s u Ve nerine najrcm ije funkcije, sem povezanosti s vrto­vima. Do I I I veka pre n.e . poistovećivana je sa A l'roditom, i za Rimljane je uskoro posta la pandan te boginje ljub ,wi.

Vej lend Bog kovač kod Angl osaksonaca. I slandske I�dc pripove­daju o susretu Volunda, ili Vejlenda, i njegova dva brata s tri l ahud-devojke na obali jezera. Sedam godina življahu zajedno u ljubavi, a onda jednoga dana princeze odlepr­šaše . Žalosna braća dadoše se u potragu za izgub ljenim draganama, sledeći razl ičite puteve. Vejlenda, medutim, zarobi supamički kralj Nidud, tvrdeći da mu je kovač ukrao zlato. Nidud, za kaznu, p reseče Vejlendu nožne te­tive i premesti njegovu kovačnicu na daleko ostrvo. Vej­lend, koji nije mogao čvrsto da stoji na nogama, osveti se ubivši dva Nidudova sina, koji potajno behu došli da mu vide hl ago, i posla Nidudu njihove odsečene glave ukra­šene dragim kamenjem i postavljene na srebrno postolje .

Vesta R imska boginja ognjišta. Bi la je isto što i grčka Bestija, Kronova i Rejina kći, i dovode na je u vezu s vatrom ognj i­šta. Vestu su poštoval i u svim k ućama, dok je u Rimu, kao zašti tn ica nacije, prebivala u večnom p lamenu koji je bio pohranjen u kružnom hramu na Forumu i o kojem se sta­ralo šest vesta lki . Svako kršenje zaveta čednosti surovo je kažnjavano: svešten ice č:ija bi krivica bi la ustanovljena žive su sahranjivane .

Vešt i ce

Žrtve strašnih progona u Evropi paznog srednjeg ve ka. Verovalo sc ela jc veštica žena - mada je bilo i muškaraca vcštaca - koja upražnjava malel/dum, veštinu činjenja zla oku l tnim sredstvima. Takode se verovalo da se veštica, u dosl uhu s davolom i povezana s divljim i pustim mestima, pretvara II vampira ili pticu, ili da može da leti kako bi se

Page 142: Recnik Svetske Mitologije

272 E\Topa

sasta la s drugim veštica ma. Na tim sastancima one bi jele ljudsko meso koje bi pribavila jedna od njih , a posl astica su im bi la novorođenčad.

Veštice nisu uvek proganjane kao jeretici . Karlo Veliki je doneo zakone protiv lova na veštice, tvrdeći da vero­vanje u postojanje veštica predstavlja pagansko sujeverje. Zvaničan stav se promenio u X I I I veku, kada je osn ovana I nkvizicija radi otkrivanja i iskorenj ivanja jeresi . Godine 1252 . p apa I noćentije IV dopustio je korišćenje torture tokom sudskog procesa kao sredstva pomoću kojeg su inkvizitori p otvrđivali veštičarenje. Godine 1 484. papa Inoćentije VI I I izdao je bulu Summjs desideranles affec­libus, kojom je veštičarenje proglasio za jeres, a I nkviziciji dao još šira OVlašćenja. Kl imava struktura srednjovekov­nog društva, uzdrmana epidemijama crne smrti , kuge, bi la je spremna za svoj najsramniji holokaust. Ne zna sc koliko je ljudskih b ića spaljeno na lomači. To ludilo započe lo je II XV, a vrhunac dostiglo krajem XVI veka. Razmere tog mitskog terora mogu se naslutiti iz sačuvanih pojedinosti . Tako je oko grada Trira između 1 587. i 1 593, ukupno 368 žena spaljen o p od optužbom da su veštice , zbog čega je u dva sela u ovoj oblasti ostala samo po jedna ženska osoba u životu . Sem toga, i katolici i protestanti , tokom h ajke na anabaptiste, progoni l i su i veštice, kako bi dokazal i svoju doktrinarnu ispravnost i gorljivost. Sam Martin Luter na­redio je da se četiri žene spale kao veštice u Vitenbergu.

ZaIt is

Indoevropski Balti - Litvanci , Prus i i Letonei - poštovali su bezopasnu zelenu zmiju, litvanskog zaJtisa. Kao si mbol plodnosti , ta nežna životinja imala je mesto u svakoj kući : pod krevetom, u uglu sobe , čak i za stolom. Zaltisa je vole la Saule, b oginja sunca. Ubiti zaltisa bi lo je svetogrde. Saule je izgleda bila plačljivo božanstvo. Jecala bi nad prizorom mrtvoga zaltisa, a crvene bobice na brdu bile su njene suze. Balt i su sunce smatral i ćupom ili kutl ačom, a njegovu svetlost zl atnom tečnošću. Drugi tajanstve ni do-

Rečnik svetske mitologije 273

nosilac bogatstva medu životinjama bio je Aitvaras, \eteći zal tis koji je zračio svetlost. Verovanje seljaka u zelenu zmiju nij

'e �e n išta smanji lo n i posle zvanične hristijaniza­

cije Litvanije 1 387, tako da je u narodnoj predaji susret sa zmijom značio i l i venčanje i l i smrt. Sve to predstavlja ostatak opšteraširenog preistorijskog poštovanja zmije.

Zcvs

Vrhovno božanstvo u grčkoj mitologij i , otimač vlasti i sin titana Krona i Reje. U Teogonijj, nastaloj s početka VI I v . pre n .e . , Hesiod pripoveda da je Ze vs bio "mudar u sa­vetima, otac bogova i ljudi od čije grmljavine drhti zemlja uzduž i popreko". Savladao je oca Krona i naterao ga da oslobodi sopstvenu decu koju beše progutao - medu njima i Posejdon a i l-lada - kao i zatočenu decu vlastitog oca a Zevsovog dede, Urana. U znak zahvalnosti, prvobitni Kik­lop pokloni o je Zevsu svoje moćno oružje - grom i munju. Poražene Titane, potomke Urana i Geje, Zevs je utam­ničio u Tartaru, carstvu ispod donjeg sveta.

Grčki bog neba bio je složena l ičnost. Učestvovao je u svakodnevn im ovozemaljskim poslovima, al i n ikada n ije bio smatran tvoračkim božanstvom. Poreklo sveta bilo je davnašnje , upleteno, kako primećuje Hesiod, u mitove o Uranu, nebu, i Geji, zemlj i . Stari Grci nadogradil i su indoevropski kult oca neba na autohtonu egejsku tra di ­ciju , u kojoj je boginja zemlja b i l a veoma moćna , baš kao što su se u I ndiji Arijci nametnuli kulturi doline I nda . Mada j e predgrčka Hera preživela kao Zevsova supruga, on je bio taj koji je kao Nefelgeret, "sabirač oblaka", vladao svime. Ostala imena bi la su m u Ombrije, " bog kiše", Kataibat, "spuštač" , Keraun, "munja", Gamelije, ,.bog braka" , Telej, "davalac celovitosti" , Pater, "otac" , i Soter, "spasite lj", dok se Had, bog pokoj nika, i Posejdon, bog mora, mogu smatrati nosiocima Zevsove moći u nji ­hovim vlastitim carstvima. Oni su imali svoja posebna mit­ska obličja , a l i se, ipak, vlast ol impskog Zevsa, "vučjeg" Likeja, osećala svuda, i jedino je on dosudivao pobedu i

Page 143: Recnik Svetske Mitologije

274 Evropa

poraz. Takođe je opšti o s mnogim boginjama, nimf�ma i žen ama, bilo da b i ostavio potomke, poput Apolona i Artemide, bilo da bi stekao moći koje su posedovale njegove družbenice. Uprkos Herinoj ljubomori i gnevu, Zevsova nezakonita deca ostala su glavni glumci na kos­mičkoj pozornici. Herakle je zacelo najupečatljiviji poje­dinačni l ik u grčkoj mitologiji .

U mitove o Zevsu ugrađena j e čak i kritska tradicija. Na to je ostrvo sklonjen kada je Reja Kronu umesto novo­rođenog Zevsa dala kamen zamotan u povoje. Na Krit je Ze vs doveo feničansku princezu Europu, kada se ta deva budalasto drznula da ga uzjaše kao pitomog bivola. Na Kritu je Zevsu rodi la Minoja i druge junake. Druga tradicija u kojoj je Zevs igrao ključnu ulogu bio je orfizam, mistična rel igija veoma omiljena među Rimljanima. Tu je Zevs bio "temelj zemlje i zvezdanog neba . . . mužjak i bes­mrtna žena . . . začetnik svega, b og zaslepljujućeg sjaja. U sebi je skrio sve stvari i ponovo ih iznedrio u radosnu svetlost, iz svoga svetog srca" čudesa čineći" .

AMERI KA

Severna Amerika Srednja Amerika Južna Amerika

Ljudi su na američki kontinent prodrli iz Sibira prek? privremenog zemljouza pred kraj ledenog doba . Ako Je opšte prihvaćeno mišljenje da su se naši preci razdvoji l i od svojih životinjskih rođaka, velikih majmuna, u istočnoj I\ frici - a to je, izgleda, ispravno viđenje porodičnog stab­l a l judske vrste - onda put koji je čovečanstvo peške pre­š io ' odatle do' Ognjene Zemlje predstavlja pohod e�skih razmera. I ndijanska plemena koja žive na goletnom 1 ste­novitom rogu Južne Amerike među najprimitivnijil� su ljudskim zajednicama na Zemlji. Ona su bPstal� , a .u nJ lh.�­vim pričama i običajima sačuvani su tragovI ImtologlJe koju su prvi doseljenici doneli u taj deo. sveta pre mn.ogo h i ljada godina . Ćlanovi p lemena Jagan 1 �na IZ OgnJ�n.e z'emlje, jedni ribari a drugi lovci , zadržah su obred 1111-cijacije zanimljiv zbog neprijateljskog odnosa prema ��na­Illa . Mada postoje sporenja oko porekla tog neoblcnog stava, primitivne paralele bibl ijskom padu, pre�oć mu­škarca ne može se dovesti u pitanje, a odražava se 1 u polu tvoračkog božanstva. Kao tekst tog obreda lako bi mogl� poslužiti Jahveove reči Evi : "Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati , i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti ?i�i gospodar. "

. . Ratnik je bio središnja l ičnost u veĆIm pretkolumb1J­skih društava. Asteci , dominantni narod Srednje Amerike u vreme dolaska Hernanda Kortesa i njegovih španskih vojnika 1 5 19 , bi l i su izrazito puritanski n�s�roje?i . �vako zanimanje za žene bi lo je greh među ratl11Cl lna Jer Je od­vraćanje pažnje od vojevanja moglo ugroziti astečku pre­moć. Preljuba beše sraman zločin koji se kažnjavao smrću, a smrt u boju bila je najviše pročišćenje. Mada druga p le­mena nije odlikovala astečka krutost, značaj h rabrog ra�­nika ne može se poreći . Tako su I ndijanci severnoamen-

Page 144: Recnik Svetske Mitologije

Rečni k svetske mitologije 277

čkih n izija strogo držali do posta i uzdržavanja od polnog opštenja pre nego što b i krenuli u lov i l i u rat.

Kada su Evropljani u XVI I veku počel i sistematski da naseljavaju Severnu Ameriku , u njoj je živelo više od dve h iljade nezavisnih indijanskih plemena. Mnogi od tih n a­roda bi l i su zakleti n eprijatelj i , što su iskoristil i evropski doseljenici , tako da n ije bi lo m oguće organizovati efikasan otpor. N izijski I ndijanci spremno su prihvati l i konje i p uš­ke, ali je sama raznolikost i ndijanskih naroda sprečila stva­ranje velikog saveza. Raštrkana plemena dostigla su razli­čite stupnjeve razvoja - od p rostih l ovaca i ribara do n ap­rednih stanovnika gradova s a izraženim društvenim pode­lama. Neugledni Menomin i sa obala Velikih jezera, p leme koje je živelo od skupljanja d ivljeg pir inča, imalo je malo zajedničkog sa susedima I rokezima, koji su gaji l i kukuruz. I pak, i jedni i drugi bi l i su nomadi u poređenju s Pueblo I ndijancima iz Kolorada, gde su od gajenja kukuruza žive­la velika n aselja na vrhovima brda, i gde je n astala možda najrazvijenija mitologija Severne Amerike. Danas tri sto­tine preostal ih indijanskih p lemena živi u rezervatima. Proces nj ihovog koncentrisanj a i izneveravanja odistinski je započeo u XIX veku, kada su železničke pruge povezale obalu Atlantskog sa obalom Tihog okeana, dok su farmeri uništavali prirodni biljni i životinjski svet Velikih nizija . Nezemljoradnička plemena doživel a su najveće promene u svom n ačin u života: baš kao što bizoni više ne l utaju izvan granica zooloških vrtova, tako i indijanske lovačke družine danas jedino idu stazom koja vodi do samoposluge u nji­hovom rezervatu.

Pre nego što su indijanska plemena Severne Amerike p ostala predmet turističke znatiželje k akav su to danas, odl ikovala ih je veli ka raznovrsnost mitologije. N ajviše očaravaju verovanja naroda koji žive duž severne obale Tihog okeana . Poznata po svojoj sklonosti ka p lemenskom suparništvu, u vidu otmice i l i obrednog razmetanja, pleme­na Haida, S nohomiš i l i Kvin ol t takođe su zapanjivala prve evropske doseljeni ke raznovrsnošću kosmoloških p red-

Page 145: Recnik Svetske Mitologije

278 Amerika

stava. Tajanstveni Kojot postaje nam jasniji kada se setimo da su ti ljudi verovali da su životinje bile prvi stanovnici zemlje i istovetne s ljudima osim što su bile mnogo veće i mogle da oblače i skidaju krzno kao odeću. Kada je bog preinačivalac Kvati stvorio ljudska bića, on je te ogromne zveroljude pretvorio u pretke današnjih životinja, ptica i riba . Kvinolti kažu da je on promenio stvari kako bi pri­premio svet za ljude koje je trebalo da stvori od vlasti tog znoja i od pasa . Mada se moćna božanstva kao što je Kvati pribl ižavaju statusu vrhovnog bića, težnja ka jednoboštvu ne postoji izvan tradicija Maidu I ndijanaca u Kal ifornij i , Algonkina na Srednjem Zapadu i Sel iša u Kanadi . Ta su p lemena, međutim , po svemu sudeći, veoma stara.

Još starije civil izacije postojale su u Srednjoj i Južnoj Americi . Kada su iz nekog nepoznatog razloga ratoborni Olmeci napusti l i svoja naselja na obali Meksičkog zal iva oko 400. g. pre n . e . , to je predstavljalo kraj okupacije koja ' je trajala gotovo h i ljadu godina . U međuvremenu su Maje s ve l i kog poluostrva Jukatana pod uticajem Olmeka po­čele da koriste kamen u arhitekturi, podigavši ubrzo svoja vel ika obredna središta: komplekse bogato ukrašenih dvo­rišta, piramida i h ramova. Pomalo udal jene od žiže kultur­nog razvoja, koja se nalazi la na visokoj Meksičkoj viso­ravn i , Maje su razvile svoju posebnu civi lizaciju, mada su, izgleda, u X veku izbeglice ili pustolovi iz toltečkog grada Tolana osnovali n ovu državu na severozapadu .Jukatana. Tolteci su pali oko 980. zbog dinastičkih svađa i pobune potčinjenih plemena . Toltečki p lemići su se po svoj pri l ici povukli iz Tolana sa svoj im poslednjim vladarem, Kecal­koatlom, i brodovljem stigli do teritorije Maja, gde su podigli grad po imenu Čičen I ca . Posle njegovog pada u X I I I veku i razdoblja složene pol itičke borbe , toltečko plemstvo i p lemstvo Maja udruži li su se da bi osnovali no­vu prestonicu u Majapanu, prvom gradu s bedemima u toj obl asti . U pogledu rel igije, dolazak Tolteka značio je uvo­đenje novih božanstava, verovanja i obreda, naročito ma­sovnog prinošenja ljudskih žrtava. Antonio de Herera,

Rečnik svetske mitologije 279

!,vanični istoričar španskog kralja za tzv. Zapadnu I n diju, !.apisao je 1 598. da "je broj žrtvovanih ljudi bio vel iki . A taj običaj donel i su u .Jukatan Meksikanci" .

Znamo vrlo malo o olmečkoj religij i . Ne postoje čvrsti dokazi da su ljudske žrtve prinošene boginji zemlje, čak ni u njenom strašnom obličju a ligatora, n i ti jaguarske maske n jenog muža predstavljaju dokaz obrednog ubijanja . Ljud­ske žrtve su možda i postojale u toj drevnoj i gotovo izgub­ljc noj civil izaciji , ali sačuvani podaci govore da su prvi ljudi koji su ustanovi l i tu praksu bi l i Tolteci , koji su go­spodari l i tom visoravn i od oko 750. do 980. Pa ipak, Tol­tc ci izgledaju blagi u poređenju s ljutim Astecima, čiji nam Idopisi s ponosom govore o desetinama hiljada žrtava kojima je za svečane p ri l ike srce čupano iz grudi . U Teno­h t i l lanu, izvanrednom ostrvu gradu koj i sil Asteci podigli na plutajućim splavovima na jezeru Tešokoko, ljudske žrt­vc čini le su sastavni deo svakodnevnog života. Nepoznato jc poreklo graditelja Tenohtitlana, "k aktusne stene", s mi l ion stanovnika, al i njihov uticaj na Srednju Ameriku t okom jednog stoleća uspona bio je ogroman. Ratovi pro­t i v suparničkih gradova imal i su za cilj pribavljanje zarob­Ijcnika radi prinošenja žrtve. Ti pohodi bi l i su poznati kao "cvetni ratovi" . "Rascvetalo srce" i krv žrtve moral i su se p rinositi bogovima, naročito bogu sunca Tonatijuu, kojem jc bila potrebna sva snaga što su mu je ljudi mogl i dati . I ' rcma Astecima, čovek je bio odgovoran za održavanje vaseljene - hranjenjem bogova krvlju i strogim poštova­n jcm pravi la društvenog ponašanja koje se graniči lo s l udilom. Asteci su bi l i primitivan narod kada su prispel i na Meksičku visoravan . Oni su samo povećal i okrutnost do­morodačke rel igije koju su nasledi l i , zatomljujući duhovna st remljenja čija je jasna odlika bilo preziranje tela . I pak je dubok osećaj vlastite nepodobnosti prožimao stanovnike Tc nohtitlana, koji su sebe surovo kažnjavali - sakatil i su tda kaktusovim trnjem, probadal i uši i jezike vrbovim p rućem i čupali srca iz grudi žrtava koje se nisu opirale. Posle iskrcavanja Hernanda Kortesa, despotski nastrojeni

.v ..

Page 146: Recnik Svetske Mitologije

r

280 Amerika

Montezuma, astečki vladar, održavao se zahvaljujući prisil i i strahu i fantastičnim verovanjima Montezuminog naroda. Brza p ropast njegovog carstva i gotovo potpuno uništenje Asteka imal i su veze s fatal izmom koliko i s vatrenim oružjem. Kortes je bio božanski KecalkoatI koji se vratio po svoje.

U is to vreme kada su Asteci započeli niz pohoda koji­ma su postavi l i temelje svoje moći, visoko u Andima I nke su stvarale državu koja se po prostranstvu mogla porediti s R imskom i mperijom. Oko 1438, jedan suparnički narod gotovo je do temelja razorio grad Kusko. Započela je očaj­n ička borba po ul icama, a najveći tadašnji junak, mladi princ Pačakuti, postao je kralj I nka. On je krenuo da pokori i pripoji ne samo teritoriju poraženih napadača već i ostatak pacifičke obale. Pod njegovim moćnim vođstvom i vođstvom njegovog sin a Topa Inka Jupankvija, koji je vladao od 1 471 . do 1 493 , Kusko je pretvoren u preston i grad prostranog kraljevstva. Uprkos nepoznavanju točka i nepostojanju elementarnog pisma, I nke su uspele da up­ravljaju brojnim pokraj inama i narodima. Plemstvo I nka je prošireno pripajanjem plemićkih porodica potčinjenih na­roda kako b i se obezbedi l i dodatni činovnici i vojni zapo­vednici , dok je vojska I nka u svoje redove primala poraže­ne ratni ke i nove regrute. Politika preseljavanja stanov­n ištva umnogome je ublaži la stara neprijateljstva i stvori la odnose zasnovane na novim vidovima odanosti .

Poreklo dinastije I nka zapreteno je u maglama legendi . Po p redanju, pred kraj X I veka tri čoveka i jedna žena iz amazonske džungle strmom padinom uspeli su se na plani­ne . St igavši na brda iznad Kuska, utabori l i su se i postavil i n a zemlju zlatan kl in za koji su tvrdi l i da im ga je poverio njihov otac, sunce. Rečen o im je da će im njihova zemlja biti tamo gde se kl in zarije u tlo. To se dogodilo upravo u Kusku. Dvojica braće su se zatim pretvori la u svete stene i tokom nekoliko pokolenja porodica I nka vladala je kao mala dinastija u kojoj su se braća žen i la sestrama. Do na­p ada na njihov grad je došlo kada su druga plemena koja

Rečnik svetske mitologije 281

su živel a u b l iz ini shvati l a osvajačke težnje Inki . Posledica te borbe b i lo je uspostavljanje vlasti I nka širom Anda.

Arheologija je utvrdi la da su Inke ušle kasno u istoriju pretkolumbovskog Perua. Čitava dva milenijuma pre n ego što su Inke osvoji le Kusko, indijanski n arodi obrađivali su zemlju , tkal i odeću, vrš i l i verske obrede u veličanstvenim hramovima, p ravili složenu grnčariju i obrađivali meta l . Kultura Močika I ndijanaca, čiji se glavni lokal iteti na laze blizu ekvadorske granice, cvetala je između 1 00. pre n .e . i 800. n.e . Ona je muzej ima ostavila zapanjujuće bogatstvo rukotvorina , a l i nepostojanje njihovih vlastitih zapisa o istorijskim događaj ima pruža istraživaču mitologije malo podataka o njihovim verovanjima. Iz tog razloga, kad se govori o pretkolumbijskim civi l izacijama Južne Amerike, uvek se misli na religiju I nka.

Naše znanje o I nkama potiče od španskih posmatrača iz vremena pohoda Fransiska Pisara, uspešno završenog 1 525. S amo su ostaci vojske I nka pružal i otpor još pedeset godina na atlantskoj padini Anda, gde je tropska šuma omogućavala gerilsko ratovanje. Njihovo poslednje uto­čište , napušteni grad M aču Pikču, otkriveno je tek 19 1 1 . Ono što se izdvaja u p riči o religiji I nka jeste vladareva božanska misija . Njegova l ičnost i moć bi l i su oličenje dob­rohotnog boga sunca In tija. Sažal ivši se na ljudsku bedu i zaostalost, I nti je n a zemlju poslao svoju decu, I n ke.

Kao što su pružale pri rodan zaklon Inkama izbeglicama u XVI veku, tako su guste šume amazonskog b asena sve do pre nekoliko desetleća štitile i starosedelačka indijan­ska plemena . Prodor u unutrašnjost Brazil a novijeg je datuma. Do 1940. malo se znalo o amazonskim n arodima, a ta plemena znala su još manje o savremenoj civil izaciji . Dolazak tragača z a zlatom, n aseljenika i antropologa do­neo je mnoge promene , a l i i danas postoje grupe koje ima­ju vrlo malo dodi ra sa spoljnim svetom. Pohod na zapad u Brazil u n aišao je na čudnu i značajnu prepreku u pre­obraćanju braće Vi ljas Boas u indijanski način života. Tu trojicu p ustolova opseni l i su lepota i k ul turno bogatstvo

Page 147: Recnik Svetske Mitologije

282 Amerika

p lemena sa obala reke Šingu. Oni su ostal i u džungl i , živel i sa I ndijancima i čini l i sve što su mogli da ih zaštite od špekulanata, pol i tičara, misionara i bolesti . Tvrdi li su da bi svaki pokušaj da se Indijanci i ntegrišu bio ravan plani­ranju njihovog uništenja osim ako "civilizovani" narodi između sebe ne bi stvoril i uslove za tu integraciju. Ostaje da se vidi da li će rad braće Vi lj as Boas budućim pokole­nj ima izgledati beskoristan , ali sa stanovišta izučavalaca mitologije, to je izvanredan primer. Ako ništa drugo, nji­h ovo poštovanje vrednosti i ideja I ndijanaca podstaklo je prikupljanje priča i mitova.

Putovanje Fransiska Orelane "rekom Amazonki" 1540. potvrdi lo je ranije priče o ostrvu naseljenom bogatim i ratobornim žen ama koje su povremeno dopuštale posete muškaraca al i im nisu dozvoljavale da trajno borave među njima . Špance su napale skupine čije su vođe bile žene i u koj ima su se žene najviše isticale u borbi . Te Amazonke · bi le su "veoma visoke, snažne građe, svetle puti i duge kose koju su obavijale oko glave, dok su im slabine bile pokrivene kožama, a u rukama su držale lukove i strele". Mada je taj okršaj bio dovoljan da najdužoj reci na svetu da ime, nema sumnje da taj mit nema n ikakvu drugu čvrstu osnovu osim običaja pojedin ih plemena da naoru­žavaju i žene . Čak su i posade s brodova Kristofora Ko­l umba naišle u Karipskom zalivu na ostrvljanke koje su se hrabro bori le rame uz rame s m uževima i braćom.

D anas su karipska ostrva naseljena narodima evrop­skog i afričkog porekla. Tu vel iku promenu izazvalo je masovno dovoženje crnih robova u Novi svet za rad na p lan tažama, kao i neobuzdano iskorišćavanje indijanskih domorodaca od strane konkvistadora željn ih bogatstva. Izgleda da su tradicije prvobitnih Karibijana bi le sl ične tradicijama aravačkih plemena Južne Amerike - njihovo vrhovno biće b io je odaljeni bog neba koji je "živeo na suncu " - al i su za izučavaoca mitologije te loše zapisane legende iz p rošlosti manje važne od živih kultova bivših robova, među kojima je najpoznatiji h aićanski vudu. Reč

Rečnik svetske mitologije 283

7.ombi, telo bez duše, ušla je i u engleski jezik , ali je sve do pre nekoliko decenija bi lo uobičajeno odbacivanje ha ićan­skih verovanja kao nekakve izopačene magije, naročito stoga što se božanstva vudua poj avljuju u živom obl ičju, zaposedanjem duša svoj ih poklonika. Zahvaljujući radu jednog i l i dvojice naučnika, danas znamo da je vudu, ta prvenstveno afrička religija, prihvatio raznorazne elemen­te ne izgubivši pri tom svoju unutrašnju strukturu. Sveci i s imboli toliko su se stopil i s mitologijom vudua da hriš­ćanski misionari tu ne mogu n išta. Taj začuđujući razvoj možda je posledica zarobljavanja i prevoza hugana, " gos­podara duhova", sveštenika i upućenika zapadnoafričke n;l igije . Oni su najverovatnije obezbedi l i kontinuitet vero­vanja koja bi raseljene osobe, izmešane i bačene u novo okruženje, inače sigurno zaboravi le .

Agve

I I a ićanski bog mora. Složeni obredi vrše se da bi se na­h ran i lo to ponosno božanstvo, a poklonici vudua u nje­govu vel ičanstvenu podvodnu palatu šalju brodove nato­varene poklon ima.

Ah Puč

B og smrti u Maja . Prikazivan je kao skelet i l i naduven leš ukrašen zvoncima. Kao Hunhau, poglavica demona, vla­dao je devetim i poslednjim podzemnim svetom, užasnim mitna/om. U savremenim pričama sačuvan je kao .Tum Si­mi l , "gospodar smrti " koji u neprekidnoj potrazi za ple­nom opseda kuće bolesnika. Maje su se, za razliku od svoj ih ratobornijih suseda , uvek veoma plaši le smrti -španski osvajači b i l i su iznenađeni neizmernim bolom i t ugom ucveljenih. Maje su i male običaj da tiho plaču to­kom dana, a noću, kada bi zemlja udvostručil a tamu I I un hauovog carstva, puštali bi glasne i strašne jecaje koje ne bi mogli podneti ni prolaznici n i susedi.

Page 148: Recnik Svetske Mitologije

284 Amerika

Tela nižih rodom pokapana su ispod podova kuća i l i iza nj ih . Usta su im uvek punil i samlevenim kukuruzom, a zrna žada stavlja l i im u ruke kao novac. Tela osoba višeg društvenog statusa spaljivana su, a njihov pepeo odlagan je u vel ike urne za koje su građena posebna sveti l išta. Na severnom lukatanu pepeo je čak stavljan li prazne kipove načinjene od gl ine i l i drveta.

Aj Apaek

Kasniji naziv za delatnog boga Močika I ndijanaca . Arhe­ološki dokazi n avode na zaključak da je ta civi l izacija iz vremena pre I nka imala odaljeno, gotovo ravnodušno, vrhovno biće i tvoračko božanstvo, koje je bi lo bog neba; pod njegovim p restolom, obično na kakvoj visokoj planini , kretao se Aj Apaek. Kao i bezimeno tvoračko božanstvo, taj bog je imao mačj a usta. Takođe je nosio naušnice od zmijskih gl ava i ukras za glavu napravljen od jaguarove glave. Aj Apaek je možda bio sin boga planina.

Amotken

Tvoračko božanstvo Seliša, jednog od n ajstariji h severno­američkih i ndij anskih naroda. Prema njihovoj kosmologij i , vaseljenu čine podzemni svet, zemlja i nebo, a svaku od te tri ravni obitavanja podupire džinovski stub. Amotken živi na nebu, sam i bez igde ikoga. To je mudar i dobar starac, uvek zabrinut za svoja stvorenja . Glasnik mu je Kojot, koj i , međutim, ne ispoljava lukavštin u koju mu pripisuju kal iforn ijska p lemena. Prema jednom mitu o stvaranju, Amotken je stvorio pet mladih žena od pet svoj ih vlasi . Kada ih je upitao šta bi želele da budu, dobio je pet raz­l ičiti h odgovora . Prva požele da bude majka p okvarenosti , druga majka dobrote, treća majka zemlje, četvrta majka vatre , a peta m ajka vode. Amotken im ispuni želje i reče da će u početku rđavi ljudi biti u većin i , a l i da će docnije dobro zavladati svetom.

Rečnik svetske mitologi je 285

J\ ngakok

.kdno od imena eskimskog šamana, i l i vrača . Kako religi ­ozne predstave stanovnika arktičkih zemalja nikada n isu uobile dovršen obl ik, angakok je rizničar narodnih pre­uanja , presuditelj u pitanjima tradicije i sredstvo sporazu­mevanja s duhovnim svetom. Angakok, čarobnjak, može biti i žena i muškarac, ali se smatra da ženama nedostaje hrabrost da čine zlo. Angakok koji može da prizove ne­sreću na saplemenike naziva se i/isi{sok. Njegovu žrtvu bi napala jedna od njegovih magičnih životinja, tupi/ak, naj­češće u obličju foke.

Neka osoba postaje angakok kad stekne zaštitu toma­ka, "duha čuvara". Postoje tri vrste tornaka: u ljudskom obličju , u obliku kamena i oni koji žive u medvedima. Za ove poslednje veruje se da su najmoćniji od svih . Zahva­ljujući tornaku, vrač isceljuje bolesne, upravlja vremen­skim pri l ikama, obezbeđuje dobar ulov i umilošćuje glad­nu boginju mora Sednu.

Asgaja G igagej

Doslovno; "crveni čovek". Bog gromovnik kod Čeroki I ndijanaca, koj i su dugo bil i pod vlašću I rokeza. Čeroki imaju i bogove n ižeg reda, poznate kao "dečaci groma" .

Atae nsik

Prema I rokezima, Ataensik je bi la i nebeska žena i boginja zemlje. Po predanju, umrla je rađajući blizance Hagve­dijua i Hagvedaetgaha . Posle njene smrti, Hagvediju je stvorio svet od njenog leša.

Atijus T irava

Tvoračko božanstvo kod Poni I n dijanaca. On je, po preda­nju, utvrdio putanje sunca, meseca i zvezda. Poni plemena nazvana su tako jer su njihovi ratnici kosu obl ikoval i kao "rog". Pojam Atijusa Tirave možda duguje nešto evrop-

Page 149: Recnik Svetske Mitologije

286 Amerika

skim doseljenicima koje su Poni sreli na Velikim nizijama, ali je obožavanje zvezda oduvek bilo obeležje nj ihovih ve­rovanja.

A vonavilona

Doslovno, " svesadržatelj" . Kao dvojno tvoračko božan­stvo Pueblo Zunji I ndijanaca, Avonavilona je postojao pre svega drugoga : sopstvenom voljom stvorio/stvori la je život. " Magle uvećavanja i bujice rasta" potekoše iz njego­vog/njenog b ića kada je poprimilo obl ik sunca i oplodilo praiskonsko more . Prljava zelena skrama prekri beskrajne vode, ščvrsnu , a zatim se podeli na Avitel in Cta, majku zemlju, i Apojan Tačija , nebeskog oca. Od tog božanskog para postaše sva živa bića.

Seme života klijalo je u četi rma matericama. U svakoj se nalazi lo mnoštvo nedovršenih stvorenja koja su u tami puzi la jedno p reko drugog, grčeći se i izvijajući poput gmizavaca ne b i li se približila topl ini sunčevih zraka. Tu bcšc i Pošaijankjo, prvi i najmudriji među ljudima. Smi­šljao je kako da se izbavi odatle. Pronašavši prolaz, krenu njime uvis sve dok ne izbi na svetlost dana. Tu, u plićaku svetskog okeana, stojeći nečujno u vodi koja ga je zapljus­kivala, Pošaijankjo zamoli sunce da oslobodi stvorenja koja još behu zatočena u četvorostrukoj materici Avite l in eta. I tako A vonavi lona posla božanske b l izance na mesto rađanja . Oni rascepiše zemlju gromovima, a pošto behu lagan i , spustiše se na nit ima paučine. Stvorenja u mate­ricama uputiše kako da se pripreme za rođenje . Tako su većinu onih za koje se Pošaijankjo molio u gornje predele odvel i božanski b lizanci, al i bilo je i mnogo žrtava jer su neki pali, spasavši se kasnije kao čudovišta, bogalji i ma­loumnici .

Prvi ljudi koji dopreše do svetla b i l i su jako neobični . Behu se prilagodi l i matericama u kojima su žive l i i ima l i su krljušti , kratke repove, oči kao u sove i kožice između prs­tiju na nogama . Prvi izlazak sunca dočekaše kricima punim straha. Sporo su se privika va l i na život n a površin i zemlje,

Rečni k svetske mitologije 287

mada je vrač Janauluha mnogo doprineo tom muko­trpnom procesu.

Bočika

Utemeljivač kulture Čipča I ndijanaca, čija je rana civil iza­cija u Kolumbiji verovatno bila najnaprednija posle civi l i ­zacije Inka . Bočika je stigao sa istoka i lutao zemljom u obl ičju bradonje . Pretke Cipča I ndijanaca uputio je u mo­ralne zakone i naučio ih kako da prave stvari . Na koncu je nestao na zapadu ostavivši otiske stopala na nekoliko ste­na. Njegovom strogom mora lnom učenju, međutim, sup­rotstavlja la se žena po imenu Či , koja je ljudima govori l a da s e vesele i uživaju. Mada Bočika pretvori Či u sovu, ona ipak pomože bogu rada Čipčakumu da poplavi zemlju Čipča I ndijanaca. Ovi se, u nevolj i , obratiše za pomoć svom osnivaču. Bočika se pojavi u dugi, posla sunčeve zrake da isuše vodu i izdubi reku koja povodanj sprovede do mora. Čipčakum od tada živi pod zemljom i drži svet n a ramenima.

Cel arons

Princeza-žaba u mitologiji naroda Haida. To značajno in­dijansko p leme ribolovaca, koje je žive lo na pacifički m ostrvima Kanade, spomi nje Celarons i kao "vulkansku že nu". Izašl a je iz mora sa šest kanua punih ljudi, što je predstavlja lo čitavo pleme u oblasti gde su izdubljeni ka­nui bili dugački dvanaest do petnaest metara . Muž joj je bio Kaiti, bog medved.

Ci-daltaj

fetiši koje nose Apači iz Novog Meksika. Obično su iz­rezbaren i od smolastog drveta, borovine ili kedrovine i l i je lovine s p lan ina . Po obl iku minijaturni kipovi, ci-daJtaj predstavljaju "mađije" i onima koji i h nose pružaju zašti tu, poput svetoga perja datog junacima Navaho Indijanaca Najenezganiju i Tobaciscin iju .

Page 150: Recnik Svetske Mitologije

288 Amerika

Coavic

Ogroman ljudožder. Prema Šošonima, rel ativno pnmltIv­nom narodu Nevade i Jute , Coa vic je ukrao Golubičino dvoje dece. Mada su Orao i Ždral pomogli Golubici da vrati decu, čudovište je krenulo za njima i prišlo im toliko bl izu da su morali da se sakriju u jednoj od Lasičinih j azbina . Čak i tada bi Coavic p ronašao begunce da se n ije umešao Jazavac. Kada ljudožder upita Jazavca gde se sak­ri la Golubica s decom, on ga posla u naročito pripremljen otvor, i kada ovaj uđe unutra, Jazavac na njega baci uža­reno kamenje te zatvori rupu gromadom.

Cohanoaj

Bog sunca kod Navaho I ndijanaca. Zamišljaju ga kao čo­veka koji na leđima nosi sunce. Za Cohanoaja , " sunco­nosca", kaže se da noću veša sunce o kl in na zapadnom zidu svoje kuće.

Čak

Bog kiše kod Maja , parnjak astečkom Tlaloku. Mada su ga prikazivali sa dva izvijena očnjaka i očima iz kojih teku suze, Čak je bio prijatelj ljudi , gospodar vetra , groma, munje, kiše i p lodnosti. Ponekad su ga obožavali ne kao jednog već kao četiri boga - po jedan za svaku stran u sveta.

Čalčihuitl ikve

Doslovno znači : "krasna zelena gospa". Astečka boginja vode, oličenje mladalačke lepote i snage, predstavljana je kao reka iz koje je, kao simbol ljudskog srca, rastao kaktus opuncija pun plodova.

Čiminigagv a

Tvoračko božanstvo u Čipča kulturi Kolumbije. Načinivši 'crne ptičurine koje su p renosi le svetlost preko p lan inskih

Rečnik svetske mitologi.ie 289

vrhova, Čiminigagva drugim božanstvima prepusti stvara­nje ostal ih bića. Boginja Bačue, "prsata" , b i la je majka čovečanstva, dok mu je otac bio njen sin. Obavivši svoj kosrnički zadatak , oni se, u zmijskom obličju , vratiše u sveta jezera.

Dambala

Dambala Vedo je moćni zmijski bog iz mitologije vudua. Prikazuje se na nebu iznad ostrva Haitija u društvu svoje žcne, Ajide, kao duga. Opasujući svet kao vazdušni omo­tač, te isprepletene zmije simbolišu telesno sjedinjenje.

Rečni gujac S imbi na zemlji deluje kao manji D ambala. On je zaštitnik izvora i kiša. Dan Petro, međutim, jeste nemilosrdna "zmija na drvetu" , n asleđe .ustanka robova protiv Napoleonovih trupa iz 1 804, kada je Haiti postao druga oslobođena kolonija Novoga sveta, posle Sjedinje­nih Američkih Država. Ipak, ta tri kosrnička zmijca, Dam­bala, Simbi i Petro, više su vidovi životne si le nego među­sobno suprotstavljena božanstva. Dambala Vedo se u ikonografiji poistovećuje sa sv. Patrikom, koji je sve zmije I rske poslao u more.

D okvibuč

U mitologiji Snohomiša, sporo božanstvo stvaranja i me­njanja . To severozapadno indijansko pleme verovalo je da je čovečanstvo bi lo nezadovoljno svetom kakvim ga je stvorio Dokvibuč. Mada prvi ljudi nisu mogl i da razgo­varaj u zbog različitih jezika koje im je podario Dokvibuč, uskoro otkriše da su svi udaral i glavom o nebo, koje je iz nekog nepoznatog razloga ležalo veoma nisko. Takođe se dešavalo da se ljudi uzveru uz visoko drveće i odu u ,. nebeski svet" .

Neki mudrac n aumi tada sledeće . Ako bi svi ljudi , reče, i sve životinje i sve ptice istovremeno gurnul i nebo uvis, mogli bi ga odići od zemlje. Da bi taj neverovatan podu­hvat što bolje izvel i , dogovoriše se da im uzvi k "ja-ho"

Page 151: Recnik Svetske Mitologije

290 Amerika

bude znak za podizanje dugačkih motki pripremljenih u tu svrhu. I tako dođe i taj čas. Začu se uzvik te svi stadoše da guraju sve dok nebo ne dođe tamo gde se i danas nalazi . Ali nekoliko ljudi n ije znalo za to guranje neba. Oni behu lovil i l osove, i baš kada ostal i ljudi , životinje i ptice gurnu­še nebo uvis, potekoše za svojom l ovinom u nebeski svet. Nasukani tamo, losovi i lovci postadoše zvezde Velikog Medveda.

Ek Ču a h

Bukvalno, "crni vojskovođa". T o božanstvo Maja, prika­zivano sa crno uokvirenim okom, bilo je okrutno i s i lovito. Ek Čuah se bavio i onima koji bi poginuli u boju. Njegovu prijazniju stranu predstavljala je zaštita koju je pružao trgovcima pošto je ponekad prikazivan kako, poput pu­tujućeg trgovca, nosi naramak robe.

El Dorado

Pozlaćen i kralj . Španci koji su stigli u Ameriku u XVI veku slušali su pripovesti o tajanstvenom narodu čiji su gradovi bili popločani suvim zlatom i o kraljevstvu u kojem je stolovao kralj svešten ik zvan El Dorado zato što mu je telo bi lo prekriveno zlatn im prahom. Ta iskrivljena priča I nka podsticala je konkvistadore u njihovoj potrazi za zlatom. Dva motiva jača od svih drugih vodila su te ljude: gramzivost i verski zanos. Iznad svega, tražil i su dovoljn u finansijsku nagradu za neprestane opasnosti koj ima su bi l i izloženi u b i tkama i na putovanjima. Mnogi vojnici Hernanda Kortesa stradal i su zato što su, nato­vareni p lenom, pokušavali da p regaze močvare koje su okruživale Tenohti t lan .

El- lal

Legendarni junak i ndij anskih p lemena Patagonije. Njegov otac, Noštej, poželevši da ga pojede, istrže ga iz majčine utrobe . El-lal je spas dugovao Pacovu, koji ga p renese u

Rečnik svetske mitologije 291

svoju bezbednu jazbinu . Naučivši od svog poočima svetu predaju, El- la l izađe u svet i posta mu gospodarem zahva­ljujući vlasti tom izumu - luku i strel i . Borio se sa srditim Noštejem, kao i s tamošnjim divovima i sve ih pobedio, da bi na kraju odlučio da napusti zemlju . Ubuduće, kako je rekao, ljudi će morati sami da se staraju o sebi .

Enumklo

Bukvalno, "grom". Jednom su dva brata, Enumklo i Ka­punis , lovi l i duhove-zaštitnike kako bi ih ovi pretvori l i u vclike vračeve. Prema indijanskom predanju iz države Va­ši ngton, Kapunis je pronašao duha vatre i pomoću njega mogao da napravi munju. U međuvremenu je Enumklo postao stručnjak za bacanje kamenja. Nebo-otac je bio toliko zabrin ut zbog njihovih novostečenih moći da Enum­k loa učin i duhom groma a Kapunisa duhom munje.

Erzul i

1 10ginja ljubavi u panteonu vudua. Erzuli nije majka zem­lja n iti majka ljudi već /oa, i l i boginja, elementarnih sila -idealna ali tragična gospodarica. Živi u basnosiovnoj ras­koši i pojavljuje se n apuderisana i namirisana . Ši roke je ruke u ljubavi kao i u davanju poklona. Na prstima nosi tri burme jer su joj muževi zmijski bog Dambala, morski bog i\gve i junački ratnik Ogoun.

Kao Erzuli Že-Ruž sedi šćućurena, kolena pri ljubljenih uz te lo i stisnutih pesnica, dok joj niz l ice teku suze . Plače nad kratkoćom života i ograničenošću ljubavi.

l :scan atlehi

Bukvalno znači "preobražavateljka" . Najpoštovanije bo­žanstvo Navaho I n dijanaca - lovaca koj i su živel i u polu­pustinjskoj oblasti Arizone. Pripoveda se da EscanatIehi n i kada ne ostaje ista već se razvija i postaje starica, a s vre­menom se ponovo pretvara u devojku. Tako prolazi kroz beskrajan tok života, uvek se menjajući i n ikad ne umirući .

Page 152: Recnik Svetske Mitologije

292 Amerika

Kao apoteoza godišnjih doba, EscanatIehi obitava u kući koja pluta na "velikoj vodi na zapadu . . . i tu je Sunce pose­ćuje kada završi put, svakoga dana kad pređe nebo".

Prema legendi, prvi čovek i žena primetiše jednom ka­ko se crn oblak spušta na planinu . "Mora da se nešto do­godi lo", reče prvi čovek, "hajdemo da vidimo." Tako se njih dvoje uspeše na vrh planine, iznenadivši se kada tamo zatekoše devojčicu, još bebu . To je bi la Escanat1ehi, koja beše kći Naestan , "vodoravne žene" i .Jadil i la , "gornje tmine" . Prva žena podiže bebu i odnese je kući . Hranjena polenom koj i je doneo bog sunca Cohanoaj, Escanatiehi za osamnaest dana izraste u ženu.

Drugom pri l ikom boginja koja se menja oseti se usam­ljena u svom domu na moru, gde n ije imala nikakvo dru­štvo. Pomisli kako bi mogla da n ačin i ljude da se druže s njom te jednoga dana uze del iće vlastite kože i od njih stvori muškarce i žene.

Ga-gah

Mudra vrana. Kada je ta božanska ptica odletela iz kra­ljevstva sunca, po predanju I rokeza, u uhu je nosi la zrno kukuruza koje je Hagvediju, dobro tvoračko božanstvo, posadilo u telo boginje zemlje. Taj kukuruz - glavna n a­mirnica i rokeških I ndijanaca - bio je veliki dar čove­čanstvu .

Gede

U haićanskoj mitologiji vudua, izgladneli l ik sa crnim cil in ­drom, u dugačkom crnom fraku i s tamnim naočarima, n a večnoj raskrsnici, gde prolaze duše umrl i h na putu za gjnj, mitsko rodno mesto i prebivalište bogova. Gede je mudriji od svih ostalih jer kao bog pokojnika p oseduje znanje svih koji su ikada živel i . On je i "gospodar života", fal ičko božanstvo - održava žive, uvećava im broj i vaskrsava mrt­ve. U odaji p osvećenoj obožavanju Gedea, fal usni kip leži tik pored grobarskog alata.

Rečnik svetske mitologije 293

Kao čuvar mrtvih, ,.krst B arona Samedija", kako Ge­dea ponekad n azivaju, nalazi se na svakom groblju, dok su rake koje štiti njegov ženski pandan, Maman Brižit, označene gomi lama kamenja . Kao bog ljubavi , Gede je poznat po nepredvidivoj bestidnosti i neumeren oj žudnji za jakim rumom. U stanju je da dođe na svečanost po­svećenu drugoj loj i sramno prekine obred. Hugani , ,.gospodari duhova", ne mogu da obuzdaju opsednutost njegovih poklonika. Pre nekol iko godina, grupa Gedea -svi odreda behu h ugani opsednuti tim bogom i svi obučeni Ll njegovu crnu odeću - upal i su u predsedničku palatu l ražeći novac. R azmetlj ivcima je udovoljeno i n a kraju su ( )t iš l i : kako je predsednik mogao da odbije kosrnički simbol dinamičkog života i neizbežne smrti?

Gi nečen

Doslovno, "gospodar ljudi" . Vrhovno biće Auka plemena Ll Čileu, najvećih p rotivn ika vlasti Inka a kasnije i Špa­naca. Zvali su ga i Ginemapun , "gospodar zemlje". I mao jc vlast nad prirodnim pojavama i plodnošću ljudi , živo­l i nja i biljaka. Njemu slično božanstvo bio je Pilan , kome su se pripisivale nepogode, kao što su iznenadne oluje, poplave i vulkanske erupcije . Ali krajnji izvor zla bio je ( , uekufu, zloćudni duh koj i je poslao potop .

( � Iuskap

Prcma Abnaki I ndijancima, p lemenu algonkinskog porek­la, GIuskap je kulturni junak koji se povukao iz sveta pošto je u i me bogova i ljudi izveo izvanredne podvige. .l cdnom je čak jahao kita. Kao u slučaju kralja Artura iz ke ltske tradicije. očekuje se da će se GIuskap jednoga dana vratiti da spase svoj narod.

f l agvediju

L J irokeškoj mi tologij i , dobro tvoračko božanstvo - sin h ( )ginje neba Ataensik i brat b lizanac Hagvedaetgaha, zlog

Page 153: Recnik Svetske Mitologije

294 Amerika

duha. Hagvediju je dlanom obl ikovao nebo, postavio l ice mrtve majke na nebo kao sunce , a od njenih grudi načinio mesec i zvezde . Zemlji je dao majčino telo kao izvor plod­nosti , učinivši tako Ataensik boginjom zemlje . Hagve­daetgah je pak postavio tamu na zapad, izmisl io zemljo­trese i uragane i prkosio dobroti bratovljevog dela. Na kraju su se blizanci bori l i u dvoboju ogromnim trnovima s drveta džinovske divlje jabuke, oštrim kao strele . Na sreću po čovečanstvo, dugotrajni boj se okončao Hagvedaetga­hovim porazom i njegovim progonom u podzemno car­stvo.

Hijavata

U i rokeškoj tradicij i , Hijavata je mudrac iz XVI veka. Doprineo je stvaranju saveza pet i rokeških plemena po­znatog kao "pet naroda". Hijavata koji je junak poznate Longfelouve pesme bio je neki algonkinski poglavica.

Hisakitaimisi

I l i Hisagitaimisi . "Gospodar daha", vrhovno božanstvo Krik I ndijanaca, graditelja humki na jugoistoku Sjedinje­n ih Država. U bl iskom srodstvu sa suncem, Hisaki-taimisi je poznat i kao I bofanga, " onaj što sedi gore".

Huake

Svetinje. Pod odaljenim tvoračkim božanstvom Virako­čom i delatnij im bogom sunca In tijem, Inke su obožavale nebrojene bogove prirode za koje se verovalo da se ispo­ljavaju u huakama kao što su stene, proročišta i l i kumiri.

Huici lopočtli

Jedino božanstvo čisto astečkog porekla, H uici lopočt1 i , "p lavi kolibri na levoj strani", b io je bog rata . Na početku nji hovog osvajačkog pohoda na Meksičku visoravan, Hui­cilopočtli se obrati ostalim astečkim poglavicama sledećim

Rečnik svetske mitologije 295

rečima: "Rat je moje poslanje i moj zadatak. . . Moram motriti na razne narode i sukobiti se s njima, i to bez mi­losti . " Posle osnivanja Tenohtitlana 1325, najveći hram na tom gradu ostrvu posvećen j e tom svojeglavom bogu rata.

Verovalo se da je Huicilopočtli sunce, mlad ratnik koji sc rađa svakoga dana, koji pobeđuje zvezde noći i kome u njegovom umiranju na zapadu i vaskrsavanju pomažu duše ratn ika. Štaviše, znamenja njegove vlasti - kol ibri i vatra -odgovaraju osobinama Šočipi l ija , gospodara cveća i čuvara duša. Oba božanstva tesno su povezana s pojmom ponov­nog rađanja. U XVI veku franjevački istoričar Bernardino dc Sahagun primetio je da su na gozbi posvećenoj Huici­lopočtliju "sveštenici tom idolu prinosi l i cveće, tamjan i h ranu i ukrašavali ga vencima". Ali nekada bi bog rata pri­mao i krvavije žrtve. Njemu i Šipetoteku, bogu sa odra­nom kožom, nastavlja Sahagun, žrtvovani su svi zaroblje­nici - "muškarci, žene i deca. Vlasnici tih sužanja p redava l i s u ih sveštenici ma u podnožju hrama, a ovi bi i h vukli za k osu, svako po jednog, uz stepenike". Nakon što bi pobi l i zClrobljenike, izvadili im srca, ogul i l i kožu s leševa i l i raš­čc reči l i ih , sveštenici bi delove mesa slali vladaru i plem­stvu da ih jedu. Domorodački istoričar Ištili lšočitl obja­šnjava neprestane vojne pohode Asteka kao način pribav­ljanja zarobljenika radi njihovog žrtvovanja proždrlj ivim bugovima. Ta obredna ubistva, naravno, samo su poja­čC lvala pol itičke sukobe koje je trebalo da spreče.

l l ui taka

U mitologiji Čipča I ndijanaca, boginja raskalašnog uži­vanja, pijanstva i razuzdanosti. Kao Či , protivi la se stro­gom moralnom zakonu Bočike, kolumbijskog junaka, a zbog bestidnosti pretvorena je u sovu.

I l unab

l l i Hunab Ku, "jedin i bog". Odaljeno tvoračko božanstvo u verovanju Maja. Obnovio je svet posle tri potopa, koji su navrli iz usta nebeske zmije. Prvi svet je bio naseljen pa-

Page 154: Recnik Svetske Mitologije

296 Amerika

tuljcima, gradite lj ima vel ik ih uništenih gradova; u drugom svetu živel i su c% b, i l i "p restupnici " , pril ično nepoznat narod; u trećem su bile same Maje; sadašnji svet, nastanjen mešavinom p lemena, takođe će se završiti potopom. To naizmenično razaranje i obnavljanje odslikava dvojnost rel igije Maja . Čak, bog k iše, negovao je nove mladice drveta, dok je bog smrti , Ah Puč, nastojao da odseče se­menosno l išće.

I camna

Najdelatnije i najvažnije božanstvo u panteonu Maja. Sin tvoračkog boga Hunaba, I camna je bio nebeski vladar, i gospodar dana i noći. Prikazivan je kao l.iuba�an , bezubi starac, upal ih obraza i istaknutog nosa. Bio je i kulturni heroj. Izumeo je pismo i knjige, ustanovio verske obrede i "podelio zemlju" . I camna, često poistovećivan sa suncem, bio je potpuno dobrohotan i nikad ga nisu smatrali od� govornim n i za kakvo razaranje i l i nesreću.

I ga luk

ledno od imena eskimskog boga meseca . Na Aljasci Iga­luk je vrhovno božanstvo: upravlja prirodnim pojavama. Pod njegovom su vlašću sva stvorenja koja drugde pri­padaju morskoj boginji Sedni .

Eskimski narodi Grenlanda kažu da su sunce i mesec brat i sestra. ledne davne zime, tokom arktičke noći , mu­škarci i žene p repustiše se ljubavnim igrama u igloima pri ugašenim sveti ljkama. Potom muškarci , jedan po jedan, iz­vedoše napolje žene s koj ima su bili , upal ivši bak lje kako bi videli ko su one. Tako muškarac-mesec otkri da mu je ljubavnica b i la žena-sunce , vlastita sestra. Užasnuta, žena­-sunce otkinu svoje grudi i baci ih na zemlju muškarcu-me­secu pod noge, te se sa zapa ljenom bakljom u ruci pope na nebo. Brat ju je progonio, a l i p lamen njegove baklje zgas­nu tako da je još samo svetlucao. Sada imaju kuću na nebu, podeljenu na dve sobe, a mesec nema sunčev sjaj.

Rečnik svetske mitologije 297

I ktini ke

Prevarni sin boga sunca u mitologiji Ajova, glavnog ple­mena Sijuksa. Mnogi indijanski narodi naučil i su od I kti­n ikea svoje ratne običaje te su ga zato ponekad smatral i bogom rata. U pričama o njegovim pustolovinama glavne teme su izdajstvo i podvala .

I jat iku

B oginja kukuruza Keresan Pueblo Indijanaca. Čovečan­stvo je izašlo iz §ipapa, njenog p odzemnog carstva. I danas oluda stižu novorođenčad i tamo odlaze umrl i . Koči ti Pueblo I ndijanci smatraju Masevija junakom koji je pretke log p lemena izveo iz šipapa.

.

I n ti

Bog sunca kod I nka. Smatra l i su ga pretkom I n ka , koje je poslao na zemlju da pomognu razvoj civil izacije. Poistove­ćivanje I n tija s krunom I nka dovelo je do stapanja njiho­vih k ultova. PosIe smrti Pačakuti lupanki I nke, osnivača carstva, osušena te la njega i njegove žene postala su sre­dište veličanstvenog godišnjeg obreda. Tela su im izvađena iz grobnice u pa lati , postaVljena na pozlaćene mrtvačke n osi ljke i preneta da sede u vel ikom hramu posvećenom bogu suncu.

U Maču Pikčuu i dan-danas postoji "suncovez", inli­huatana, obredni sat sa senkom koji se koristio pri praće­nju I ntijevog p uta. Oko tih vel ikih kamenih slubova okup­lja l i bi se sveštenici , mudraci i astrolozi kako bi spoznal i zakonomernost kosrničkih događaja . I n tija su, međutim, uvek smatra l i mi lostivim i velikodušnim božanstvom, po­put njegove žene, boginje meseca.

I šče\

U mitologiji Maja, ljutita starica koja je gnev iskaljivala na zemlji i pomagala nebeskoj zmiji da stvori potop. I ščel je

Page 155: Recnik Svetske Mitologije

298 Amerika

bi la boginja poplava i provala oblaka, zlonamerno božan­stvo sklono iznenadnom razaranju u vidu tropskih oluja. Kao suprugu I camne, .,gospodara nehesa", revno su je smirivali i umilošćavali žrtvama. U svom najstarijem ob­l ičju, I ščel se pojavljuje kao boginja vode s kandžama, okružena simbolima smrti i un ištenja, sa sklupčanom zmi­jom na glavi i ukrštenim kostima na sUknji .

I štab

Boginja samoubistva kod Maja . I štab su predstavljal i kako visi s neba s konopcem oko vrata . Oči su joj bile mrtvački zatvorene, a obrazi su joj već pokazivali prve znake ras­padanja. Verovalo se da oni koj i sebi oduzmu život veša­njem, ratnici poginul i u boju, ljudi žrtvovani bogovima, žene koje umru na porođaju i članovi svešteničkog staleža odmah odlaze u raj . I štab je dolazila da pokupi te srećne duše. U ugodnoj senci kosmičkog drveta, jaščea, stanov­n ici raja mogli su da se odmore od teškog rada i pobegnu od vaskolike patnje i oskudice .

Jaguar

Bog s velikim očnjaci ma iz pretkolumbijske rel igije Južne Amerike. Postoje kipovi božanstava izbuljenih očiju i dvostrukih očnjaka iz najdrevnije prošlosti . U kulturi Močika I ndijanaca odaljeno tvoračko božanstvo planine bi lo je mačkolikog izgleda. Među p lemenima Bolivije, gde je jaguar autohtona vrsta, muškarci i dan-danas odlaze da ubiju tu životinju bez ičije pomoći, naoružani samo drve­n im kopljem, kako bi stekl i status ratnika. Č�ini se, ipak, da tesna veza između vračeva i duhova jaguara drugde pred­stavlja ostatak drevnog tabua vezanog za jaguara i pumu. Jaguar je moć, dvoznačna s i la , koju upućenik mora da savlada. On je i oličenje plodnosti u najširem smislu te reči , o čemu svedoče kipovi j aguara koji opšte sa ženama.

Rečni k svetske mitologije 299

.I anauluha

Veliki vrač u mitologij i Zunji I n dijanaca. I zašavši iz mate­rica majke zemlje, prvi ljudi shvatiše kol iko neobično izgledaju. Naviknuti na život pod zemljom, bili su čudna stvorenja, crna i ljuskava, kratkih repova, očiju kao u sove, ogromnih ušiju i stopala s kožicama između nožnih prstiju. Izlaz iz tadašnje neizvesnosti potražiše u mudrosti Jana­uluhe. On donese sud vode iz prvobitnog okeana, seme bil jaka i pa l icu koja je imala živodajnu snagu. Janauluha je Pu

·eblo Zunjije naučio civil izacijskim veštinama: obradi

zemlje, uzgoju stoke i uređenju društvenog života. Njegov moćni mađi jsko-iscel i te ljski štap, obojen jarkim bojama i ukrašen perjem, školjkama i kamenjem, predstav.lja osno­vu rel igije Zunji I n dijanaca. On je znamenje prvosveš­tenika.

.Jolkaj Escan

Prema Navaho I n dijancima, Jolkaj Escan, "žena-bela školjka", stvorena je u isto vreme kad i njena sestra Esca­natIehi , "p reobražavateljka". EscanatIehi je izgleda bog.i­nja zemlje, p ovezana s godišnjim dobima i kopnom, dok Je Jolkaj Escan povezana s morem.

Jum Kaks

Bukvalno znači "gospodar šuma". Božanstvo ratarstva kod Maja. I zgleda da je kasnije obuhvatio i Iepuškastog mla­dog boga kukuruza. Mada postoje upečatljivi kipovi tog mlađahnog boga visoka čela . ne znamo mu ime. Kao i Jum Kaksa, štitio ga je bog kiše, Čak, koji je možda p reuzeo ulogu boga p lodnosti .

Kanasa

U mitologiji Kuikuru I nd ijanaca, tvoračko božanstvo i do­nosilac vatre. U p očetku, kako pripovedaju Kuikuru I ndi­janci sa obala reke Ši ngu u Brazilu, Kanasa n ije mogao da

Page 156: Recnik Svetske Mitologije

300 Amerika

vidi šta radi . Nacrtao je ražu u blatu tik uz reku, al i u mraku nije n išta video te stade na vlastiti crtež, koji ga ugrize . Čim ga je povredila, raža zaron i u dubinu. Gnevni Kanasa reče: "Tek što je stvorih , a već me je povredila. To je svičeva krivica zato što ne odaje nimalo svetlosti." Tada se seti da je k raljevski lešinar, ugvu-kuengo, gospodar vatre. Kanasa smisli plan - i poput boga sunca Kuata iz kamaivranske tradicije - zgrabi ptičurinu za krilo i natera je da donese žeravicu s neba. Mada su žabe pokušale da pošpricaju vodu po plamenovima koje je uzgoreo Kanasa, sveto svetlo n ije izgubljeno, a zmija je tom bogu pomogla da ga bezbedno iznese iz lagune.

K asogonaga

U pričama plemena Čako, prvobitnih stanovnika pampasa, kišu je proizveo ženski duh koji je visio na nebu. To beše Kasogonaga. U drugoj verziji tog mita pominje se crven i mravojed, dok je svet stvorio divovski kukac, koji je na­čin io i duhove, kao i p rvog čoveka i ženu. Njih dvoje behu spojeni sve dok ih on n ije razdvojio.

Izgleda da lovci iz pampasa nisu imali vrhovno biće . Postojal i su b lagonakl oni duhovi, čak i božanstva kojima su se obraćal i rečima "deda" il i "majka", ali razl ičitim ple­menima nedostaja la je dosledna mitologija . Suparništvom braće objašnjavalo se dvojstvo u jednom p lemenu, drugo pleme je verova lo da duga ubija jezikom, a treće je optu­živalo zvezde. Čak je i legendarnog junaka Karanča, koga su ponekad poistovećivali s j astrebom, začarala lisica.

KecalkoatI

Pernati bog zmijac iz S rednje Amerike. Darodavac je daha i bog vetrova . Takođe je tvoračko božanstvo, poistovećeno sa suncem, i bog koji se spustio u carstvo mrtvih, mikt!an. gde se "stropoštao kao mrtvac" . Oporavivši se, možda u� pomoć dvojnika, sakupio je skupocene kosti, vratio se na zemlju i , pop rskavši ih sopstven om krvlju , pretvorio ih u ljudska bića.

Rečni k svetske mitologije 301

Tajanstvenost koja obavija Kecalkoatlov l ik p osledica je njegove dvojne pri rode. S jedne strane, očigledno je da je on božanstvo u središtu čudesnog mita. S druge strane, 'kao čovek, stekao je položaj legendarnog utemelj ivača kulture . U Istoriji Nove Španije iz XVI veka Bernardino de Sahagun zapisao je : "U gradu Tolanu godin ama je vladao kralj po imenu Kecalkoatl . . . Bio je izuzetan p o svo­jim vrlinama . . . taj kralj je kod domorodaca isto što i kra lj Artur kod Engleza. " Piramidalni hram posvećen Kecal­koatlu u tom naprednom gradu izgradi l i su Tolteci , a Ke­calkoatl je bio njihov deveti imperator sveštenik. Tri sto­leća n akon pada toltečke vlasti, astečki vladari su sebe rado nazival i "Kecalkoatlovim n aslednicima". Smatral i su ga najvećim kraljem - istorijskom l ičnošću. Uveo je gaje­nje kukuruza, tkanje, glačanje kamena i izradu pernatih plašteva. Naučio je ljude da mere vreme i proučav aju kre­tanje zvezda. Izumeo je kalendar, sa ustaljenim svetkovi­nama i molitvenim danima. Takođe je izlagao verska uče­nja . Surovi Asteci , kod kojih je još više nego kod Tolteka bila izražena opsedi1Utost prinošenjem ljudskih žrtava, ko­ristili su mit o Kecalkoatlu da bi osnaži l i svoju vojničku državu. I oni su, međutim, n asledil i proročanstvo prema kojem će se jednoga dana taj kralj vratiti s mora da pono­vo zatraži presto. To verovanje u sudbinsku predodređe­nost koristio je i Hernando Kortes od 1519. do 1 520, pred­stavljajući se kao neumrli KecalkoatI .

U mitu se govori o padu i izgna nstvu Kecalkoatlovom. Neprijatelj mu beše Teskatl ipoka, ratnički poglavica koji oslabi kralja "davši mu telo" - drugim rečima, n amamivši ga u p ijanstvo i putenost. Bol tada ispuni Kecalkoatl ovo srce te, posle lažne smrti u kamenom kovčegu, on n aredi da svi napuste Tolan . Spal ivši pal atu i zakopavši b lago, ukrasi se svojim pernatim znamenjem i zelenom m askom, pa i sam pođe u dubokoj žalosti . Stigavši do morske obale, Kecal koati se možda spalio na pogrebnoj lomači , a retke ptice uzleteše iz njegovog pepela. I l i je, kako je većina verovala , otplovio n a istok n a splavu od zmija, obećavši da

Page 157: Recnik Svetske Mitologije

302 Amerika

ć� se vratiti . Istorijski gledano, svrgnuti vladar je možda stigao na lukatan , pošto zapisi Maja neposredno pre 987. gov?re o dolasku Kukulkana, "pernatog zmijca" , i o osni­vanJu nove države na lukatanu.

Kisi Manitu Bukvalno znači : "veliki duh". Vrhovno božanstvo kod Alg�nkil?a, najrasprostranjenijeg indijanskog naroda. Kisi Mal11tu .le stvorio nebo, zemlju, ljude, životinje i b i l jke . Čovečanstvo je napravio od zemlje a duh ud�hnuo t�lu . Ostatak stvaranja tekao je preko posrednika.

Prema Arapahosima, zapadnom algonkinskom pleme­nu, "predak sa .svetom lulom" lutao je golemom vodenom pustinjor:n na početku sveta. To beše Kisi Manitu, "koji p lak�se I postiše" tražeći mesto gde bi se mogla ukazati z�ml.la: Glasno dozva sve vodene ptice i gmizavce, stvore­�Ja. kOJa već behu postojala, i zamoli ih za pomoć. Kornja� ca Je znala gde se može naći zemlja, a vodene ptice done­so�e . malo �emlje u kljunovima. Kisi Manitu osuši gl inu na lulI l stvon svet, uživajući u njegovoj lepoti. Čak ni do­lazak Gorkog čoveka, ol ičenja bolesti, starosti i smrti, ne mogaše pokvariti taj trenutak.

S .druge strane, pleme iz Delavera vaseljenu sebi pred­stavlJa ��o " istinski Vel i ki šator", čiji je središnji stub kolac Klsl Manitua, "oca".

Koatl ikve Do�lovno .z�ači ,,�l1� !jska gospa" - astečka boginja zemlje i I�a.l�a HUlCI lopocth.la , p lemenskog boga Asteka. Mada je bIla Jedna od žena Miškoatla , gujca iz oblaka, koji je bio i bog lova, Koatl ikve je na čudesan način začela Huicilo­počtl�ja. Jedno.ga dana dok je čistila po kući , pernata lopta SPUSti. s,:: do �.le kao klube te je ona uze i privi na grudi . ObavIvsI kucne poslove, bezuspešno je tražil a k lube zahvaljujući kojem je, po legendi, bezgrešno zatrudnela : To čudesno začeće izazvalo je bes njene dece , četiri stotine

Rečnik svetske mitologije 303

sinova i kćeri ojadenih tim očiglednim zanemarivanjem porodične časti . Oni bi i ubil i svoju zemaljsku zmijomajku da se Huici lopočtl i , u punoj ratnoj opremi, n ije pojavio iz njene materice i krenuo na svoju braću i sestre, pobivši mnoge medu nji ma.

Koatl ikve je bi la zemaljska zmijska boginja. Izgled joj je b io posebno strahotan: suknja joj je bi la načinjena od zmija koje su se izvijale, na ogrl ici od ljudskih srdaca i ša­ka visila joj je lobanja, na rukama i nogama imala je kan­dže, dojke su joj bile mlohave, a hranila se ljudskim leše­vima. Koatlikve je predstavljala majku proždiračicu koja je istovremeno bila i materica i grob. Kod Asteka n iko nije posedovao zemlju. Koatl ikve je predstavljala zemaljski šar. Ljudima je besplatno davala svoje plodove, ali n iko nije mogao očekivati da će unedogled obradi vati odredeni deo te boginje. Službenici bi nakon dve-tri godine s pravom zaključi l i da se p lodnost neke njive iscrpla i da je došlo vreme da se ostavi na ugar.

Kojolšaukvi Doslovno, "zlatna zvona". Prema Astecima, kada je ze­maljska zmijska boginja Koatli kve zatrudnela po poslednji put, njeni nebrojeni potomci b i l i su užasnuti . Toliko behu ubedeni da im je majka počini la nekakav grozan zločin da se dogovoriše da je ubiju pre nego što se porodi. Kojol­šaukvi je bila p rotiv toga te krenu ispred braće i sestara da upozori majku. Ali iz velike pećine u kojoj je Koatlikve obitavala izjuri novoroden i Huici lopočtli , jarostan i pod punom ratnom opremom. On ubi Kojolšaukvi i napravi pomor medu drugom zvezdanom decom koja su je pratila u stopu. Posle boja, vrati se majci, koja mu ispriča o dob­roti njegove sestre. On tada odseče K.ojolšaukvinu glavu i baci je na nebo da bi od nje postao mesec, gde bi zlatna zvon a njenih obraza i dalje mogla da blistaju.

Page 158: Recnik Svetske Mitologije

304 Amerika

Kojot

Podvaladžijsko božanstvo iz jugozapadnih severnoame­ričkih mitova - daleki rođak Lisca Renara. Kod Maidu I ndijanaca, tog drevnog naroda Kalifornije , tvoračko bo­žanstvo Vonomi ustupilo je mesto svom neprijatelju Kojo­tu - al i to se n ije dogodilo zato što je suparnik bio jači već zato što su, kako je Vonomi tužno primetio, ljudi sledil i Kojota umesto svoga tvorca.

Posle stvaranja sveta, Kojot i njegov pas, Zvečarac, iza­đoše iz zemlje . Kojot je posmatrao Vonornija kako stvara Kuksua, prvog čoveka, i Laidamlulum-kule, Ženu Večer­njaču, njegovu družbenicu. Al i kada podvaladžija pokuša da i sam stvori ljude, nasrneja se te. ih načini stakleno­okima. Kojot je posmatrao l agodni život koji je Von omi podario precima čovečanstva pa odluči da bi bi lo zanim­ljivije kada bi takvom životu dodao bolest, tugu i smrt. Kojot se čak obradova kada je prva osoba koja je umrla _.

od ugriza Zvečarca - bio njegov vlastiti sin. Možda je podvaladžija očekivao da će tajna podmlađivanja preneta Kuksuu spasti dečaka. Kako se i spostavi lo, Kojotov sin ne ožive n i kada mu telo zaron iše u jezero, što beše postupak podmlađivanja kojem je Vonomi naučio prvog čoveka. I tako Kuksu pokopa leš, govoreći : "Ovo morate činiti sve do promene sveta." Priča se da se Kojot kasnije ubio i kao duh lutao svetom.

Kojot je obešenjačka, l ukava i razorna s i la , koja deluje u okviru stvorenog sveta. Podvale su mu tajanstvene i čudovišne, b aš kao što i očigledno zadovoljstvo koje mu pruža izazivanje nevolja predstavlja neprijatnu stranu sva­kodnevnog iskustva. Maidu I ndijanci i druga jugozapadna p lemena znaju da mogu očekivati da će biti žrtve njegovih beskrajnih lukavština .

Kononatu

Doslovno, "n aš tvorac". Varau I nd ijanci iz Gijane veruju da je Kononatu želeo da oni žive na nebu. Oni , međutim ,

Rečni k svetske mitologije 305

siđoše na zemlju kada mlad lovac otkri otvor na nebu, al i ne mogahu da se vrate jer se u otvoru zaglavil a neka de­bela žena. Nepokornost Varaua na zemlji rastuži još više tvoračko božanstvo te ono odluči da ne pravi drugi otvor na nebu. Izgleda da su se dve devojke kupale u zabranje­nom jezeru i da je dete jedne od nj ih , koje s njom zače bog vode, izrodi lo zmijski soj. Varau I ndijanci po svaku cenu izbegavaju kupanje, što mora biti povezano s tim mitom.

Košare

Prema Pueblo I ndijancima, Košare su bil i prvi ljudi . Ne­kakva boginja htede da zabavi svoje društvo te trljanjem skide grudvu kože sa sebe kako bi načini la K ošare . U legendama Navaho I ndijanaca boginja EscanatIeh i koristi isti postupak stvaranja . Danas su Košare klovnovi koji unose živost u ples Pueblo I ndijanaca svojim nemogućim lakrdijama. Imaju ulogu kritičara jer njihovi sati rični ko­mentari i stavovi o tekućim događajima ne podležu cen­zun.

Kuat

Bog sunca u mitologiji Kamajura I ndijanaca. Prema tom amazonskom plemenu sa obala reke Šingu, na početku svuda beše tama. Uvek je b i la noć. Ljudi življahu oko termitnjaka. U takvoj zbrci život je bio bedan. B raća Kua� i Jae, sunce i mesec, nisu znali šta da rade. Nisu mogl i stvoriti svetlost. Kako su ptice već posedovale svetlost da­na u svome selu, sunce odluči da ga ukrade od Urubucina, " lešinarskog kralja" . Ono posla muve s kipom napunje­nim larvama, al i Urubucin ne mogaše da razume zujanje muva. Kada jedan od njegovih podanika konačno p rotu­mači poruku, ptičj i poglavica shvati da ukusne l arve behu dar i da muve donose poziv p ticama da posete sunce i najedu se još više l arvi.

I tako ptice obrijaše glave i krenuše na put. U među­vremenu, Kuat i Jae sakriše se u drugi kip. Čim se Uru-

Page 159: Recnik Svetske Mitologije

306 Amerika

bucin spusti na njega da jede, sunce ga čvrsto zgrabi za nogu. Pošto ga druge ptice napustiše, Urubucin pristade da da suncu i mesecu dan, koji im doneše kao otkup . On im objasni i smenu dana i noći, uverivši i h na kraju da se dan "uvek vraća" .

Kukulkan

Možda bog vetra u Maja, pandan astečkom pernatom zmijcu, Kecalkoatlu. Prema zapisima Maja, osvajač po imenu Kukulkan stigao je na Jukatan morem sa zapada 987. ili koju godinu kasnije. Kukulkan, "pernata zmija", jasno podseća na Kecalkoatla, ime i l i zvanje toltečkog vođe koji je napustio veliki grad Tolan suo.čen s pobunom podjarmljenih naroda. Kukulkan je, po svemu sudeći , kulturni junak koliko god i bog vetra.

Kumuš

Prema Modok I ndijancima iz severne Kal ifornije , Kumuš je bio "starac drevnih naroda". Jednom se sa ćerkom spu­stio u podzemni svet duhova. U tom predivnom carstvu bio je običaj da duhovi pevaju i igraju noću, ali �ada b i svanulo vraćal i b i se u svoja počivališta i pretvaralI u osu­šene kosti . Posle šest dana i šest noći provedenih u zemlji duhova, Kumuš odluči da se vrati u gornji svet i povede nekoliko duhova, te u veliku košaru sakupi puno kostiju. Tri puta je pokuŠao da se uspne dugačkim i strmim putem koji je vodio iz podzemnog carstva. Dvaput se sapleo, a duhovi , vičući i pevajući , iskočiše iz košare i vratiše se ta­mo gde su b i l i . Pri trećem pokušaju on im se ljutito obrati , govoreći i m kako je prekrasan gornji svet. Zakoračivši u bleštavilo sunčevih zraka na ulazu u podzemno carstvo, Kumuš baci košaru i povika: "Indijanske kosti ! "

Tada otvori košaru i poče d a b ira kosti različitih ple­mena. Konačno sa odluči za Modok I ndijance, svoj hrabri , izabrani narod. "Mada ćete b iti malo p leme s b rojnim neprijatelj ima", reče Kumuš, " porazićete sve koj i krenu

Rečnik s\"etske mitologije 307

protiv vas ." Tada završi sa uređivanjem sveta, prođe sun­čevim putem i posred neba sagradi kuću za sebe i kćer. Tamo i dan-danas žive.

Kururumani

Prema Aravak Indijancima, koj i žive u dol in i Orinoka u Južnoj Americi , Kururumani je b io tvorac muškaraca, dok jc Kulimina stvori la žene. Kururumani je uveo smrt u svet či m je saznao za pokvarenost čovečanstva. Svetu je dodao i zmije, guštere i buve. Izgleda da nad Kururumanijem posto.ji odaljen i ravnodušan prvi uzrok, Aluberi . Kuru­rumani je možda u početku bio mravlji bog - graditelj sveta i posrednik dokonog vrhovnog bića.

Kvati

l l i Kivati. Bog preobražavalac i l i podvaladžija indijanskih plemena koja žive u oblasti Pjudžit Saund u državi Vaši n­gton . K vati, "preinačivalac" , i njegovi mitski pomoćnici pretvori li su drevni svet u svet kakav danas poznajemo. U početku su divovski zveroljudi kao što su Pauk, Mrav, Dabar, Lisac i Kojot, posedovali zemlju , a ljudskih bića nije uopšte bi lo . Ali Kvati je, kako kažu Kvinolt Indijanci , "krstario zemljom uzduž i popreko, menjajući stvari . . . pripremajući s�et za nove ljude koji će doći . "

Kada divovski zveroljudi pokušaše da ga zaustave u tom poslu, Kvati i h pretvori u obične životinje. Jedan ne­suđeni ubica Kvatijev postade jelen, a drugi dabar. Tada Kvati protrlja rukama sopstveno telo dok ne n apravi grud­vice od prljavštine i znoja. Od njih stvori ljude, prve Indi­jance. Tokom svojih lutanja stvorio je druge ljude od pasa i pokazao im kako da koriste kamenje kao čekiće i rezni a lat. Veće njegovo junaštvo beše Ubijanje čudovišta koje je živelo u jezeru Kvinolt. Kada se duboko ždrelo te zveri otvori da proguta Kvatijevog brata i njegov kanu, bog pre­inačivalac baci užareno kamenje u jezero. Voda provre, a mrtvo čudovište i sp l iva na površinu. Rasporivši mu trbuh,

Page 160: Recnik Svetske Mitologije

308 Amerika

Kvati oslobodi brata, koji se b io pretvorio u oca rakova samaca.

Na koncu, Kvati , već star i umoran, osvrnu se na svoj preobražavalački rad i zaključi da je izveo sve promene koje je mogao da izvede ne b i li pomogao čovečanstvu. Se­de na stenu, posmatrajući sunce kako nestaje na zapad­nom obodu okeana, te posle smiraja povuče deku preko l ica i pretvori se u kamen.

Legba

Potekao od zapadnoafričkog predačkog boga Lebea, "sta­rac na vratima" u haićanskom kultu vudua jeste Legba, bog i l i loa poistovećen sa suncem. "Otvori mi P \.lt" , moli mu se vernik, "ne dopusti zl im dusima da mi ga prepreče" . I dok Legba upravlja dnevnim božanstvima, Karefur vlada duhovima noći. Ovog p otonjeg smatraju odlučnim čove­kom mesecom, sposobnim i za dobročinstva i za zlodela .

Manko Kapak

Ili Ajar Manko. Polu\egendarni osnivač dinastije I nka. Postoje tri verzije toga mita. Po prvoj , četiri brata i četiri sestre putovali su u pravcu Kuska, tražeći gde bi se skra­si l i . Na tom putu, Ajar Kačija, koji je posedovao čudotvor­nu snagu, braća su zazidala u pećinu jer su ih plašile njegove rušilačke sklonosti . Zatim se Ajar Oko i sam pre­tvori u sveti kamen, a Ajar Ajka postade zašti tnik polja, ostavivši poslednjeg brata, Ajar Mankoa, da zauzme Ku­sko sa sestrama, od kO.i ih mu jedna postade žena . To .ie b i la Mama Oklo.

Po drugoj verziji , bog sunca Inti , v idevši kako ljudi bed­no žive, sažali se na njih i posla na zemlju, na ostrvo u je­zeru Titikaka, svoje dvo.ie dece, Manko Kapaka i Mamu Oklo, brata i sestru, da izgrade civi l izaciju . Oni putovahu na sever, noseći zlatan kli n . Beše i m naloženo da se nasele tamo gde se taj kl in bude zario u zemlju. To se dogodi na t lu ravnice na kojoj stoji Kusko. I z toga grada, dinastija

Rečnik svetske mitologije 309

koju su oni vaspostavi l i pokorila je sve narode Anda. U jednoj varijanti te verzije , postoje tri brata i jedna sestra.

Prema trećoj verziji , koju su španski povesničari rev­nosno zabeleži l i , kruna I nka stekla je božanski status zbog Manko Kapaka, lukavog vladara sklonog razmetanju. Nje­gova predivna odežda i složen i dvorski običaji ostavljali su snažan utisak na lakoverni narod. Pretpostavlja se, medu­tim, da je Manko Kapak bio prvi imperator I nka.

Masevi

Masevi i Ojojeva su braća b lizanci u mitologiji Pueblo I ndijanaca. Majka vaseljene poslala ih je u svet da postave s�nce na pravo mesto na nebu i raspodele ljude po pleme­mrna.

Mavucin im

Kamajura Indijanci , koji žive na obalama reke Šingu u Brazi lu, tvrde da je u početku postojao samo Mavucin im, tvorac. Pretvorio je školjku u ženu i s njom začeo s ina , p rvog čoveka. Zatim je Mavucinim odveo dete, a uplakana majka otišla je u lagunu, ponovo se preobrazivši u školjku. " Mi smo unuci Mavucinimovog sina", tvrde Kamajura I ndijanci.

Mi ktl antekutli

!\stečki bog smrti , koji je vladao mirnim i t ihim kraljev­stvom mrtvih, mjklfal1om. Kada je imperator Montezuma Šokojocin primio izveštaje vračeva o predstojećoj nesreći , s vizijama neugasivi h požara" kometa i čudnovatih ptica, on posla Miktlantekutliju poklisare s tovarima bogatih darova - odranih ljudskih koža. Žudeo je za mirom mikt­lana jer su ga moril i neizvesnost i strah zbog priča o Kecal­koatlovom povratku.

Page 161: Recnik Svetske Mitologije

3 1 0 Amerika

N ajenezgani

B ukvalno, "ubica stranih bogova". Navaho I ndijanci kažu da je, zajedno s Tobaciscin ijem, "detetom voda", Najenez­gani naneo strašne udarce zlim duhovima koji su ugroža­vali svet. Najenezgani i Tobaciscin i mogu se posmatrati kao bogovi rata , ali su više nal ik kul turnim herojima. Kao deca EscanatIeh i , "preobražavateljke", i Cohanoaja, boga sunca, Najenezgani se pojavljuje kao gospodar svetlosti , dok je Tobaciscin i , vlažan i taman, njegova suprotnost, gospodar mraka.

Jednom pri l ikom braća sretoše Naste Escan , dobroćud­n u Ženu-pauka. Njih dvoj ica behu na putu ka kući boga sunca kada p rimetiše dim koji . se podizao sa zemlje. Os­motrivši poizb l iže, ustanoviše da se dim izvija iz ispusta neke podzemne odaje u koju se moglo sići lestvama. Kada se braća spustiše n iz prečke tih od dima pocrnelih lestava, pozdravi ih Naste Escan, koja im reče da će ih put u Co­hanoajevo obitavalište provesti pored četiri opasna mesta. To su bi le stene koje drobe p utnike, trska koja ih iseca na deliće , kaktusi koji ih rastržu na komade i ključali pesak u kojem se utapaju. Da bi im pomogla u potrazi, Naste Escan dade braći dve amaj l ije : pero za pobeđivanje nepri­jatelja i pero za čuvanje života.

Posle mnogih pustolovina, zahvaljujući čarobnim peri­ma, Najenezgan i i Tobaciscini stigoše do četvrtaste kuće boga sunca gde posmatrahu njene predivne stanarke. Dve devojke ustadoše bez reči , umotaše braću u zavežljaj i staviše ih na policu . Vrativši se k ući , Cohanoaj zapita ko se to usudio da svrati u njegovom odsustvu. Žena ga prekori , al i razbesneli bog sunca izvuče braću iz zavežljaja i poče da i m proverva snagu. Najpre ih h itnu na oštre ši ljke, al i bra­ća čvrsto stegoše pera što im ih dade Naste Escan. Zatim bog sunca pokuša da ih ubije vrelom parom, a l i bez uspe­ha. Na kraju ih natera da probaj u lulu n apunjenu otro­vom. Gusenica i h upozori na opasnost i dade im nešto da stave u usta. Cohanoaj beše zadovoljan dvojicom braće te ih priznade za s inove. Kada ih upita za svrhu njihove po-

Rečnik svetske mitologije 3 1 1

sete, oni ·mu ispričaše o ana jima, "čudovištima i l i zl im bo­govima", koji proždiru ljude, i zamoliše ga da ih opremi božanskim oružjem. Premda je braću obavestio da je po­glavica anaja, div Jeico, takođe njegov sin , Cohanoaj im dade moćno oružje - između ostalog i strelu sa izlomIje­nom munjom, stre lu s munjom bleskavicom, strelu sa sunčevim zrakom i stre lu s dugom.

Najenezgani i Tobaciscin i izađoše zatim kroz otvor na nebu, jagahoku, i spustiše se na zemlju preko strmih i sjajn ih l itica kako bi se bori l i sa anajima. Naiđoše na kr­ljuštastog Jeica pored jezera i , uz malu pomoć Cohano­ajevu, ubiše ga i odraše mu kožu s glave. Zatim Najene­zgan i sam ubi strašnog Tilgeta - veliku, četvoron ožnu zver jelenjih rogova. Koristeći tunel koji je kroz kožu čudovišta provrtela tekunica, on se probi do Tilgetovog ogromnog s rca te ga probode strelom sa izlomljenom munjom. Raz­gnevljeni anaj iseče sebe na komadiće vlastitim rogovima I lC bi l i se dočepao Najenezganija pre nego što se mrtav stropošta na zemlju .

Treća vrsta anaja koju zadesi zla sudbina behu Cena­hali , vel ike zveri nal ik orlovima koje svojim kandžama gotovo zdrobiše Najenezganija. Ponovo strela sa izlomIje­nom munjom pronađe svoju metu te se junak oslobodi tog užasa. Roditelji Cenahal i behu ubijeni , a njihovo počupa­no perje preobrazi se u ptičice, cariće i crnoglavke, dok i m s c deca pretvoriše u orlove o d kojih s u ljudi kasnije do­bijali perje za perjanice. Drugi podvizi Najenezganijevi bi l i su : spasavanje sveta od Binaje Ahanija, "ljudi koji ubijaju oči ma"; pobeda nad Cenagahijem, "putujućim kamenom", zločestim duhom stenja; i odrublj ivanje glave surovom medvedu.

Napi

Bukvalno znači "starac" . Tvoračko božanstvo kod i ndi­janskog p lemena algonkinskog porekla Crnih Stopala. Na­pi je, kako neki autori navode, pre bio bog svetlosti nego solarno božanstvo. Otuda bi njegovo ime bi lo "čovek-bo­jc-svetlosti-zore" .

Page 162: Recnik Svetske Mitologije

312 Amerika

Lik Starca p redstavlja čudnu mešavinu suprotnih oso­bina. U vezi sa stvaranjem sveta, o njemu se govori kao o pažljivom i m udrom ocu neba. Ali u odnosima sa čove­čanstvom on se po vragolanstvu, čak pakosti, može meriti s podvaladžijskim bogom Kojotom. Crna Stopala, među­tim, uverena su u njegovu besmrtnost. Oni kažu da se N a­pi jednostavno povukao u p l anine i obećao da će se vratiti jednog dana . I zgleda da je Natos, "sunce", preuzeo mesto Napija kao njihovog vrhovnog božanstva: njegova supruga je Kokomikejis, "mesec" . Kako predanje kaže, svu decu Natosa i Kokomikej is, osim Apisuaca, "zvezde Danice", pojeli su pel ikani .

Stvorivši i uredivši svet, Napi o d gl ine n ačin i prve ljude. Predstavivši im se pored nekakve reke, iznenadi se p itanju koje mu postavi prva žena : "Šta će b iti s n ama? Da li ćemo večno živeti, da li će se ovo ikada završiti ?" Napi odgovori : "Nikad o tome nisam razmišljao. Moramo da odlučimo. Baciću ovaj iverak u reku. Ako zapl uta, ljudi će oživeti četiri dana posle smrti . Smrt će trajati svega četiri dana. Ali ako potone, smrti neće biti kraja. " Napi baci iverak u reku, i iverak p lutaše. Prva žena podiže kamen i reče: "Ako zapluta, večno ćemo živeti , a l i ako potone, ljudi moraju umirati . " Kamen odmah potonu, a Napi reče:

"Odluči l a si . " Docnije je ženi umrla beba i ona tek tada shvati šta je učin i la .

Ogoun

Ratn ik-junak u h aićanskom vuduu, božanstvo srodno ni­gerijskom bogu gvožđa Ogunu . Postoji mnoštvo Ogouna: borac; po litičar; žrtva oborene glave i raširenih ruku, poput raspetog Hrista; čarobnjak; škodlj ivac, terd; vratar, poznat kao Ogoun Panama, "slamnati šešir" ; i čuvar vatre. Ogoun u se nikada ne p ri nosi voda. Umesto toga, rum se prosip a po zemlji i pa l i šib icom kako b i se proizvela nje­gova sveta boja, crveno. Kada je poklonik opsednut njime, taj jarosn i bog traži žestoko piće, vičući : "Semenici su mi hladn i ! "

Rečnjk svetske mitologije 313

Oi

Prema plemenima koja žive duž reke Ši ngu u Brazi lu , drevna prošlost pripadala je legendarnim narodima kao što su b i l i Oi , koji su b i l i veoma visoki i imali neobičan običaj da pevaju uglas dok hodaju. Pošto su Oi nestali tek nedavno, indijanski narodi zapamtil i su njihove melodije te i danas mogu da ih pevaju . Drugi mitski narod bio je Minata-Karaja, čiji su muškarci imali otvor na temenu pomoću kojeg su proizvodi l i visoke i glasne zvižduke. Pod pazuhom su im rasli kokosovi orasi . Te p lodove su trga l i , razbija l i o sopstvene glave i jel i .

Ometekutli

Bukvalno, "dvojni gospodar" . Više svih drugih bogova u astečkom panteonu, daleko iznad svetskih zbivanja, stajao je Ometekutl i , dvopoln i gospodar dvojstva i izvor sveko­l i kog postojanja. Izvan prostora i vremena, " ponad zvez­da", to vrhovno biće predstavlja lo je jedinstvo suprotnosti - muškog i ženskog, svetlosti i tame, kretanja i mirovanja , reda i haosa. I spod Ometekutlija nalazi l i su se vel iki duh sveta, Teskatiipoka, i njegov suparnik, Kecalkoati , koji je, kako su Asteci veroval i , b io u privremenom izgnanstvu. Pernati zmijski gospodar vratiće se na kraju da uspostavi novu rel igiju .

Pačakamak

Doslovno, "stvoritelj zemlje" . Drevno tvoračko božanstvo Perua. Možda je nastao među prioba ln im narodima kao bog riba . I nke su usvoji le njegov kult, a ime mu se pojav­l juje u zvanjima nekolikih vl adara. Prema jednom mitu o stvaranju, Pačakamak je zaboravio da obezbedi hranu p rvom čoveku i prvoj žen i . Kada je čovek umro od gladi , žen a optuži sunce za nemar, na šta je taj bog oplodi . Pača­kamak ubi s ina kojeg je rodil a i iseče m u telo na komade iz koj ih niče povrće i voće. Drugog sina, po imenu Vičama, n ije uspeo da uhvati, a l i zato ubi prvu ženu. Iz osvete zbog

Page 163: Recnik Svetske Mitologije

314 Amerika

majčine smrti , Vičama je progonio Pačakamaka, oteravši ga u more.

Pačam ama

Boginja zemlje kod Inka . Žrtvovane su joj lame i druge životinje. Pre nego što su prve I nke ušle u Kusko, svoju prestonicu, ubi le su lamu. Jedna od četiri sestre iz te sku­p ine uhvati životi nju , izvadi joj p luća i naduva ih vetrom. Noseći tu krvavu Pačamamin u zastavu i zlatan kl in boga sunca I n tija, uđoše u grad. Do danas se očuvalo oboža­vanje boginje zemlje, koja se poistovećuje i s Devicom Marijom.

Page Abe

Bukvalno, "sunce otac". Tvoračko božanstvo Tukano In­dijanaca, koj i su živeli u gornjem toku Amazona, duž kolumbijsko-brazi lske gninice.

U početku su, po predanju Tukano I ndijanaca postojal i sunce, Page Abe, i mesec, zva n Njami Abe, i l i "noćno sunce" . Pošto Njami Abe n ije imao ženu, bio je usamljen te pokuša da obljubi sunčevu suprugu: čuvši za to, Page Abe l iš i mesec perjanice koja mu je krasila glavu i naredi mu da se drži p odalje od porodice. Više nikada sunce i mesec nisu deli l i isti prostor na nebu. Posle te svađe , Page Abe stvori zemlju i postavi na nju životinje, b i ljke i ljude. U tom poslu pomoglo mu je polubožansko biće zvano Pamuri-mase, a l i je sunčeva kći , Abe Mango, b i l a ta koja je sišla na zemlju kako bi narod Tukano nauči l a da dobro živi . Njeni darovi behu vatra , građevine, grnčarstvo, tkanje i k uvarsko umeće.

Pamuri-mase

U mitologiji Tukano Indijanaca, polubožanski pomoćnik ( boga sunca i tvoračkog božanstva Page Abea. Amazonski I ndijanci tvrde da je Pamuri-mase na zemlju doveo mnoge opasne zveri, u ključujući i vel ike rečne zmije . Jedan og-

Rečnik s\·etske mitologije 315

romni sedmoglavi zmijac zaljub i se u devojku te b i je i ukrao da se nisu umešali vrač i pas. Posle žestoke borbe oni usmrtiše svih sedam glava. Zatim vrač donese drvo za potpalu i zapal i zmijčev leš, a l i vetar odnese sve do mora crni dim koji se podizao s velike vatre. Tamo dim, u vidu kiše, pade po talasima, te se zmij ac ponovo rodi .

P inga

U pojedinim eskimskim mitovima, bog meseca I galuk potčinjen je tajanstvenoj Pingi , "nebesnici ". Ta boginja čuva divljač, upravlja lovom i štiti žive, a pomaže i anga­kutima, vračevima. Druga pomagačica šamana jeste Azi­jak, boginja vremenskih pril ika.

Potlač

Bukvalno, "davanje" . Rasipna svetkovina plemena sa se­vernopacifičke obale, n aročito Haida, Nutka i Kvakijutl I ndijanaca. Obrednim uništavanjem i l i razdeljivanjem sop­stvene imovine uspostavlja se društvena i l i pol itička nad­moć poglavica i najvećih ratnika ili se omogućava pre­uzimanje naslednih prava. Jedan poglavica mogao bi "postideti" drugog uništavajući vredne krčage, ubijajući robove i spaljujući kuće. Ako drugi poglavica ne bi poklo­nio ili uništio više imovine, narod bi ga manje p oštovao. Prema legendi , na prvom poljaču razmenjivala su se pera, koja severnoamerički I ndijanci odvajkada smatraju svetim predmetima.

Punocihjo

Prema Crn im Stopal ima iz Montane, zemlja pripada Pu­noci hju, "zemljanom čoveku". Veoma ga cene i prinose mu mnogobrojne žrtve. Ajisojimstan, "tvorac h ladnoće", smrzava zemlju i l i je p rekriva snegom. Prikazuje se kao belop ut, be lokos muškarac obučen u belo i na belom konju.

Page 164: Recnik Svetske Mitologije

3 1 6 Amerika

Sedna .

Zlokobna boginja mora iz eskimske mitologije. Samo an-• gakok, " vrač", može da izdrži prizor njene odvratne jedno­

okosti . U raznim legendama govori se o njenoj divljoj prirodi i

vlasti nad adJivunom, "onima ispod nas", nesvetim mrtva­cima. Kći džinovskih roditelja, Sedna beše neukrotivo če ljade. Grab i la je i jela živo meso kad god bi joj se za to ukazala pri l ika. Jedne noći poče da jede majčine i očeve udove dok su joj roditelji spaval i . Oni se probudiše užasnuti, zgrabiše proŽdrljivu kćer i čamcem je odvedoše daleko na pučinu. Kada je izbaciše iz čamca, Sedna se uhvati za njega, te otac morade da joj odseče prste jedan po jedan ne bi li ga pusti la . Kako su odsečeni prsti doticali talase, pretvaral i b i se u kitove, toke i j ata riba. Tada besprstna Sedna potonu na morsko dno, gde i dan-danas obitava, pomno čuvajući sve što tamo živi.

U drugoj verziji Sedna se prikazuje kao "ona što ne htede da se uda". Odbijala je prosce, a naklonost poka­zivala jedino p rema ptici ili psu. Razbesneli roditelji baciše je besprstnu u more. Njen jednooki otac, međutim, imao je jednu ruku i pomoću tr i prsta na njoj hvatao bi samrtni ke. Porodična nakaznost i njena veza s mrtvima navode, stoga, na zaključak da je Sednin s i lazak na dno okeana bio tek mit kojim se objašnjavalo njeno ustoličenje kao gospo­darice podzemnog sveta.

Adlivun, njen strašni posed, bio je stecište duhova onih koji joj se za života nisu pokoravali . Eskimi ponegde veru­ju da se te nesrećene duše vraćaju svojim selima u leprša­voj odeći, kao zloćudni duhovi. Suprotnost Sedninom carstvu bio je kudJivun, uteha onima koji su se zlopatil i za života i l i onima koji su bi l i darežljivi prema drugima.

S i

Bog meseca kod Močika I ndijanaca. Zubati Aj Apaek ustupio je mesto drugom božanstvu, b leštavom i oklop-

Rečnik svetske mitologije 317

l jenom bogu rata, koji je predstavljao uzor potonjem bogu I�eseca. Veliki Si preuzeo je vlast nad ostalim b ogovima jer jc upravljao stihijama, olujama i kalendarom.

S inaja

Mačji predak Zuruna I ndijanaca, plemena koje je živelo duž reke Šingu u Brazi lu . Sinaj in otac b io je ogroman ja­guar, a majka mu je bila žena. Iz nepoznatog razloga i otac i s inovi imali su oči na potiljku. S inaja .ic bio veoma star, "a l i se podmlađivao kad god bi se okupao, svlačeći kožu preko glave kao vreću." Prema Zurunama, smak sveta će doći kada Sinaja konačno odluči da obori golemi račvasti štap koji podupire nebo.

S in teotl

Astečko božanstvo kukuruza. U apri lu ljudi su mu pri­nosi l i vlastitu krv, prolivenu po trski koju su izlagali na vratima svojih kuća. U tesnoj vezi sa Šočipil ijem, bogom cveća i gospodarem duša, bogom sa odranom kožom, Sin­teotl je bio bog čija je pokora čovečanstvu obezbeđivala redovne zal ihe hrane. Štitio ga je bog vode Tlalok i imao je raznorazna ženska obličja .

S ta-au

Duhovi zl ih ljudi . Prema Crnim Stopalima, senka neke osobe jeste njena duša. Preminuli obično naseljavaju odre­deni p laninski venac, ali zloćudni duhovi tumaraju u bl izini logora i nanose štetu živima, naročito po zalasku sunca.

Šaman Ek

Prćasti bog zvezde Severnjače. Bio je "vodič trgovaca", a Maje su njegovu blagonaklonost upoređivale s dob�oh�t� nošću boga kiše Čaka. Trgovci su Šaman Eku p nnosliI tamjan na oltarima pokraj puteva.

Page 165: Recnik Svetske Mitologije

3 1 8 A.merika

ŠijutekutJ i

U astečkoj kosmologij i , bog vatre Šijutekutli bio je veliki stub. Njegovo tajanstveno vreteno prostiralo se preko cele vaseljene: od ognjišta u miktlanu, "zemlji mrtvih", preko vatre u domovima zemlje, poseda zmijske boginje Koat­l ikve i njenog uobičajenog družbenika Tlatekutlija, ne­običnog žapca naoružanog ogromnim zubima, kojeg su često prikazivali kao proždiruću raku - pa sve do nebesa. Kao psihopamp, "vodič duša", Šijutekutli je duhovima pokojnika pomagao da ih u se upije zemlja .

Šipetotek

Bukvalno, "gospodar sa odranom kožom". Šipetotek, za­gonetno astečko božanstvo, imao je dva vida: bio je novo­posađeno seme, bog ratarstva i bilja, onaj koji je čove­čanstvu podario hranu dozvolivši da ga živog oderu, baš kao što kukuruz gubi semenje kada mladi izdanak počne da izbija ; a bio je i gospodar pokajničkog mučenja , simbol žrtvovanja, put duhovnog oslobađanja. Ta poslednja stra­na Šipetotekove l ičnosti ispoljavala se u bolestima koje je slao ljudskom rodu: vel ik im boginjama, kugi, šugi i slepi lu . Kao i Kecalkoati , odran i gospodar pokazivao je ogromno zanimanje za miktlan, podzemni svet.

ŠočikecatJ

Bukvalno znači "najdragocenij i cvet" . Astečka boginja cvetanja i p lodnog tla . Njena veza s podzemnim svetom slavljena je na svetkovinama za pokojnike kada su joj prinošeni n even i . Predaja kaže da je SočikecatI ukrasi l a svet cvećem i lepotom za vladavine Kecalkoatla , a l i j e posle njegovog odlaska iz Tolana i pada istorijske toltečke vlasti b i la manje delatna i darežljiva. Asteci su je smatrali darovatelj kom dece.

Rečnik svetske mitologi je 319

Šočip i l i

Astečki bog cveća i gospodar duša. Prema Astecima drev­noga Meksika, četi ri godine posle smrti ratnika njihove duše postaiale bi ptice raskošnog perja . Kao bog cveća, crvenoliki Sočipi l i bio je oličenje duha, a beskožno meso na njegovim prikazima govori lo je o njegovoj ravnoduš­nosti prema materijalnim oblicima .

Šototl

Pas i l i neka druga zver. Astečko božanstvo izobličenog izgleda, često prikazivano sa stopalima okrenutim unazad, Šolot! je smatran udeli teljem nesreće. Kao gospodar zve­zde Večernjače, gurao je sunce u tamu noći, mada su ga smatral i i Kecalkoatlovim dvojnikom. Njegovo raspuklo oko bi lo je znak pokajanja, a njegova smrt kuvanjem u loncu bi la je možda obl ik duhovnog odvajanja. Samo­mučenje i obredno ubijanje predstavlja l i su dve strane astečke religije patnje.

Taviskara

Duh zla kod H urona. Mesečevi bl izanački praunuci, Tavis­kara i Joskeša, predstavljaju suprotstavljene sile prirode. Tokom nj ihove krvave borbe za premoć, Joskeša se naoružao jelenj im rogovima, dok se Taviskara mogao do­čepati samo divlje ruže, te zl i duh bi oteran, krvareći "kre­menje", a Joskeša postade bog čuvar Hurona, Mohoka i Tuskarora.

Teskatlipoka

B ukval no, "ogledalo koje se dimi". Ime mu se odnosi na crno opsidija nsko ogledalo koje su astečki čarobnjaci ko­risti l i da bi pronikli u budućnost. Teskatlipoka je imao nekoliko pojavnih obl ika: bio je zaštitn ik ratnika, poisto­većen s Huicilopočtlijem; p rvobitno sunce koje je Kecal­koati izbacio s neba i pretvorio u tigra; podvaladžijski bog p ovezan s vešticama, lopovima i zlotvorima uopšte: i sve-

Page 166: Recnik Svetske Mitologije

320 Amerika

moćno božanstvo sposobno da uzima i daje život. Sačuva­ne su pojedinosti običaja prema kojem bi neki mladić godinu dana oponašao Teskatl ipoku da bi u proleće bio obredno ubijen a njegovo srce pri neto suncu na žrtvu.

TeksistekatI

U astečkoj mitologij i , starac koji je nosio ogromnu belu morsku školjku na leđima. Teksistekatl , "stari bog mese­ca", predstavljao je muški oblik p lanete, upravo njeno iz­dizanje iz okeana .

Tijeh olcodi

Vodeno čudovište u mitologiji Navaho I ndijanaca. Tije­holcodi je prvobitno b io neprijatelj čovečanstva, ali je danas već postao manje nenavidan , premda se još uvek veruje da je odgovoran za slučajeve davljenja. Kao kralj okeana , n ije se mogao odupreti zahtevima Toneni l ija, bo­ga kiše, i Hascezinija, boga vatre, kada su ovi prve Navaho I ndijance spasaval i davljenja u moru.

Tlalok

U drevnom Meksiku, bog kiše kojeg su obožaval i Tolteci i njihovi naslednici , Asteci . Upravljao je oblacima, kišom, munjama i planinskim izvorima. U svoje kraljevstvo pri � mao je duhove stradal ih od udara groma, vode , lepre I drugih zaraznih bolesti . I me tog kraljevstva bilo je tla/a­kan, zemaljski raj .

Tlasol teotl

U astečkoj mitologiji , boginja prljavštine. Povezivana je s čarobnjaštvom i očišćenjem od greha. Delovala je kao po­srednica između pokajn ika i boga Teskatlipoke, "ogledala koje se dimi" . Asteci su Tlasolteotl u osnovi vide l i kao si lu iz� svih oblika nečistog ponašanja: naročito je koristi la polno opštenje kako b i u l ivala strah . Da bi se fan atizam

Rečnjk svetske mjtologije 321

ratnika sačuvao u Tenohtitlanu, postojala je skupina b lud­nica koje su poticale iz običnih gradskih porodica. Te de­vojke, poklonice ove boginje, obučavane su i p ovremeno puštane u kasarne . Posle takvih svetkovina ta crnousta oruđa boginje Tlasol teotl hvatana su i obredno ubijana.

TlauiškalpantekutIi

U Tolanu, razorno božanstvo poistovećeno s p lanetom Venerom. Asteci su u Tenohtitlanu zadržali to toltečko shvatanje, veruj ući da u svojim razl ičitim fazama Tlauiškal­pantekutl i , "gospodar kuće svanuća", preti zlom razl ičitim društvenim slojevima.

Tonapa

I l i Konapa, "donosilac vreline" . Jedan od božanskih po­moćnika Virakoče, tvoračkog božanstva u drevnom Peruu. Možda je bio vezan i ostavljen da pluta po jezeru T itikaka za kaznu zbog pobune protiv Virakoče. Tonapino zname­nje, krst, i njegovo ikonoborstvo naveli su prve misionare da ga p ovežu s hrišćanstvom.

Tonatiju

Astečki bog sunca. Četvrti u n izu sunaca, Tonatiju je davao snagu ratn icima, a zbog svoje vreline i žeđi primao je srca i krv koji su mu se svakoga dana prinosi l i na žrtvu. Asteci su tog boga zamišljali kao moć koja neprestano izgara u si lnom zadatku dnevnog rađanja i putovanja i noćne borbe i umiranja. Sunce će se održati jedino nepre­stanim prinošenjem žrtava i čestitošću. Drevno meksičko gledanje na život, shvatanje da je sreća plod napora i pat­nji, bez sumnje se izopačilo u astečkom masovnom pokolju obrednih žrtava, ali ne može se n ipošto reći da je to ratničk i raspoložen o p leme odstupalo od svojih dubokih uverenja. Dolazak hrišćanstva u Meksiko beše proreknut; taj n o�i poredak doneo je KecalkoatI utelovlje n u Her­nandu Kortesu.

Page 167: Recnik Svetske Mitologije

322 Amerika

Tone n i l i

Bukvalno , ,,raspršivač vode" . Bog kiše kod Navaho I ndi­janaca u Arizoni. To božanstvo sklono zabavi i podvalama nosi lo je krčag vode. U plemenskim p lesovima predstavlja ga maskiran čovek koji igra ulogu klovna. I u mitovima on je luda koja pleše kako bi pokazala da je zadovoljna onim što se događa.

T ul ungusak

Eskimi na Aljasci veruju da je vrani-ocu Tulungusaku las­tavica pomogla da oblikuje svet. Izgleda da ta legenda du­guje ponešto severnoameričkoj p redaj i jer u eskimskoj re­l igiji ne postoji poseban mit o stvaranju sveta. Grupe koje žive na Gren landu jednostavno smatraju da je zemlja "pa­I a odozgo" a da su ljudi " izašl i iz zemlje" . Boginja mora Sedna , koja je uživala da utapa mnoštvo ljudi, sprečavala je prenaseljenost.

Eski mska umetnost odražava odsustvo pojma stvaranja sveta . Ne postoji pravi ekvivalent našim rečima "stvoriti " i l i "n apraviti " . Najbliži izraz znači "raditi na nečemu" . To je ograničena delatnost, poput napora eskimskog rezbara u bel okosti da oslobodi n aročitu formu komada koji mu se na lazi u ruci.

U aj i k a

Asklep ije Žuruna Indijanaca, koji žive duž reke Š ingu u Brazi lu . Jednoga dana Uajika, koji je lovio po šumi , pri­meti m noštvo mrtvih životinja pod nekim velikim drve­tom. Kada se približi gomil i zverinj ih leševa, zavrte mu se u glavi te pade i zasya . U dubokom snu on ugleda S inaju, jaguarskog p retka Zuruna I ndijanaca, koji porazgovara s njim. T o se dogodi nekoliko puta sve dok mu božanstvo ne reče da ne prilazi više.

U aj ika ga posluša. Takođe spravi piće od kore drveta. Taj j a ki napitak dade mu mnoge moći. Uajika posta vel ik vrač k oj i je dodirom ruke mogao da odagna bolesti . S inaja

Rečnik svetske mitologije 323

I I l U je ponovo svraćao u snove, i njih dvojica su zadovo­l.iavali s�e ljudske potrebe u svojim razgovorima. Pod pri­l i s kom Zuruna , Uajika pristade da se ožen i , a l i mu žena hcše neverna . Zb�g te mane i pokušaja žen inog ljubavnika la ubije Uaj iku , Zurune izgubiše svog vrača. Uaji k a , koji

.ic imao oči na potiljku, opazi toljagu koja se nadvijala nad n j i m i istog časa nestade u rupi koju iskopa udarivši o zcmlju. Uaj ika reče: "Neću se vrati ti. Strele i toljage biće vam sudbina . Pokušao sam da vas naučim onome što je S i n aja ž�leo, al i sad idem. " Pripoveda se da je vrač kasnije J lozvao Zurune da ga slede u podzemlje, al i da su oni bi l i suviše zbunjeni i uplašeni da bi to učini l i .

l Jcuekojotl

Hu kvalno, " stari , stari kojot" . Podvaladžijski bog starog Meksika. Puritanski nastrojeni Asteci veoma su se plaši l i n jegove neusi ljenosti , naročito kada bi njegova razuzdana veselost podrazumeval a telesnu ljubav.

l J jštos ihuatl

!\stečke žene s lavi le su u junu svetkovinu Ujštosihuatl , .. boginje soli" . Starice i devojke igrale su zajedno, glava u k rašenih cvećem, a vrhunac obreda bilo je prinošenje ljudske žrtve na piramidi T laloka, boga kiše.

Vai-mase

Doslovno znači "gospodar zveri" . Tukano Indijanci iz gor­njeg toka Amazona smatra l i su Vai-masea najznačajnijim šumskim duhom. Patuljak crveno obojenog te la, Vai-mase upravlja šumskom divljači, ribama u rekama i bi ljkama pod drvećem . Posvećen i su mu pojedini brežuljci , a ljudi paze da ga ne n ajede. Vai -maseovo smrtonosno oružje jeste kratka, veoma uglačana , crvena pal ica. Preteranim zanimanjem za p lodnost objašnjava se njegova bezobzir­nost prema trudnicama i porodiljama, koj ima šalje bo­Icštine zato što on n ije b io uzrok nj ihove trudnoće.

Page 168: Recnik Svetske Mitologije

324 Amerika

Ostal i šumski duhovi su Baram, "belci " . Visoki su, ma­ljavih grudi i vel ikih falusa. Uši im štrče nap red, a stopala unazad. Kako nemaju koleni zglob, teško se podižu sa zemlje posle pada. Ako Boraro nosi kamen u motiku, za­sigurno traži nekoga koga bi p roždrao.

Vakonda

" Gornja s i la" , vel ika tajna Sijuksa, najvećih lovaca i rat­n ika Velik ih n izija Severne Amerike. Srodan irokeškom pojmu "čarobne moći" , orenda, i algonkinskom manj{uu, "duhu" , Vakonda je bio izvor vaskolike mudrosti i snage, večno vrelo koje održava svet i prosvetljava vrača. Dakota I ndijanci takođe obožavaju Vakondu, ali kao moćnu pticu gromovnicu i protivnika podvaladžijskog boga Unktomija .

V atauineiva

B ukvalno znači "najdrevniji " . Mada je Ćarls Darvin sma­trao da I ndijanci Ognjene Zemlje nemaju n ikakve reli ­g iozne p redstave, potonja istraživanja pokazala su da n ije tako. Pleme Jagan moli lo se Vatauineivi, dobrohotnom b ogu neba koji je stvorio i održavao svet. Za pleme Ona, njihove susede, vrhovno biće bio je Temauke l . On je, po p redanju, bestelesan, bez žene i dece. Duše, kaspj, puto­vale su do Temaukelovog staništa posle smrti . Obredi in i ­cijacije koje su vrši la ta dva p lemena, poput obreda austra­l ijskih Aboridžina, pripadali su samo muškarcima. Štaviše, njihov središnji mit bio je slavljenje nadmoći muškarca nakon p očetnog razdoblja ženske premoći . Danas su sta­n ovnici Ognjene Zemlje narod koji je na putu da nestane.

V ijot

U mitologijama nekih indijanskih p lemena iz Kalifornije, Vijot je začeo rod bića koj a su prethodila čovečanstvu. Kako se taj n arod množio, zemlja je rasla na jug, a skupine t ih stvorova sel i le su se u tom p ravcu. I zgleda da su Vijota o troval i . Možda je Kojot, bog-podvaladžija, imao udela u

Rečnik svetske mitologije 325

smrti svoga poglavice p ošto je skočio na njegovu p ogrebnu lomaču, otkinuo komad mesa s leša i progutao ga.

Virakoča

Vrhovno biće kod Inka - bog oluje i sunca. Bio je veoma značajan u Peruu i pre uspona imperije Inka. Virakoču su prikazivali sa suncem kao krunom i s gromovima u ruka­ma, dok su mu iz očiju l il e suze kao kiša. Bio je I la , "svet­lo", i Tisi , "počelo stvari", a samo njegovo i me, Virakoča, možda je značilo "jezero stvaranja" . Prema jednom pre­danju , na j ezeru Titikaka stvoren i su sunce, mesec i zvez­de. I p ak , tokom svoj ih legendarni h lutanja zemljom Vi­rakoča je imao obl ičje prosjaka. Dronjavi , poruzi izloženi bogoradnik, verovatno je b io povezan s Virakočin im je­dinstven im obeležjem, njegovim kosrničkim suzama. Živo­tvorne vode bile su suze tog tvoračkog božanstva, koje je poznavalo patnju svoj ih stvorenja a ipak osećalo obavezu da i h održava u životu.

Virakoča je stvorio zemlju, zvezde, nebo i čovečanstvo. Ali taj prvi svet n ije ga zadovolji o te on posla p otop na njega, p ob ivši prve ljude, koji su verovatno b i l i divovi . Zatim stvori nove i bolje ljude, među kojima lutaše kao prosj ak , učeći i h osnovama civilizacije i čineći brojna čude­sa. U docnijoj kosrnologij i , međutim , opisuje se pet doba: prvo doba je bilo Virakočino doba, kada su vladali bogovi a smrt beše nepoznata; drugo - doba divova, p oklonika Virakočin ih ; treće - doba p rvih ljudi , koji su bili na veoma primitivnoj razin i ; četvrto - doba auka runa, "ratnika", osnivača prvih civil izacija , kao što su b i l i Močika I ndijanci; i peto - v ladavina Inka, okončana dolaskom Španaca 1531 . Sam Virakoča nestao je n a Tihom okeanu, "p utujući pre­ko vode kao kopnom, ne p otonuvši". Inke nisu zaboravile tog boga iako su uzdigle I ntija, boga sunca.

Višpuš

Prema Nez Perse I ndijancima iz države Vašington, čudo­višni dabar Višpuš n ije n ikome dozvoljavao da lovi ribu.

Page 169: Recnik Svetske Mitologije

326 Amerika

Kad god bi neko došao na jezero gde je Višpuš živeo, ovaj bi ribara zgrabio svoj im divovskim kandžama i odvukao ga na dno. Zato Nez Perse Indijanci zamol iše podvaladžij­skog boga Kojota da im pomogne. Kojot način i ogromno koplje s dugačkom, jakom drškom i l anenim konopcem pričvrsti ga za zglavak. Zatim ode n a jezero da lovi ribu.

Višpuš uhvati podvaladžijskog boga ali zadobi udarac dugim kopljem. Kojot i Višpuš boril i su se na dnu jezera tako žestoko da se obl ižnje planine povukoše na bezbednu udaljenost. Kada je čudovišni dabar pokušao da umakne niz struju , Kojot ga probode kopljem dovoljno čvrsto da i sam kre n u n izvodno zajedno s Višpušom. Njihova titanska borba razmi cai a je rečne obale, p robijala brda i usecaia goleme k lance. Stigavši do pacifičke obale, Višpuš zaroni u talase, hvatajući kitove i proždirući ih ne b i li povratio snagu, a Kojot se zaustavi da se odmori. Lukavstvo i moć preobražavanja pomogoše umornom borcu. On se pre tvori u jelovu grančicu i otpluta do Višpuša, koji ga nehotice proguta. U želucu čudovišnog dabra Kojot ponovo popri­mi životi njsko obličje i probode Višpušovo srce oštrim no­žem. Sekao je i sekao sve dok Višpuš ne izdahnu.

Od lešine Kojot stvori novi rod l judi . To su bi la pleme­na severozapadne obale i šuma - Činuk, Klikitat, Jakima i Nez Perse Indijanci . U svom stvaralačkom zanosu Kojot zaboravi da im da oči i usta. Kasnije uvide svoju grešku te je ispravi, a l i mu nož toliko beše otupeo da je neka usta napravio i skrivljena a neka prevel ika . Zato, po predanju, Nez Perse I ndijanci imaju tako ružna usta.

Von omi

B ukvalno , ,.bez smrti". Otac neba i vrhovno b iće Maidu I n dijanaca iz Kalifornije. Poznat je i kao Kodo-japeu, "tvorac sveta". Kodo-janpe, " imenovatelj

. sveta", i Kodo­

-jepon i , "svetski poglavica". Stvorivši ljudska bića i pokre­n uvši pr irodne procese, Vonomi je bio neprikosnoveni vladar sve dok se n ije pojavio njegov neprijatelj Kojot. Taj podvaladžijski bog uspeo je da razv lasti nebeskog oca iz

Rečni k s\·etske mitologije 327

jednog jedinog razloga: ljudi su sledil i Kojota a ne Von 0-mija. Duše umrlih još uvek mogu stići do "cvetne zemlje" nebeskog oca iznad oblaka, što je znak njegove neusahle brige, a l i pod nebeskim svodom stoluje podvaladžijski bog.

Zombi

Telo bez duše. U k ultu vudua na\ Haitiju, zombi je ča­robnjakov rob. Duša se vradžbinama može odvojiti od žive osobe i l i se telo nedavno preminulog može podići iz groba nakon što je duša odvojena od njega uobičajenim pog­rebnim obredima. Kao gospodar mrtvih, Gede ima moć da leševe oživljava .kao zombije.

Page 170: Recnik Svetske Mitologije

S a h a ra

�� t<Jll�� ��1l��� HA USA o;;. DOGONI "", � .p NUPE

MENDE MiANTI JORUBA ( � ��� AKAN FON IBO lj

'1'��/

OVAMBO

HERERO HOTENTOTI

BUŠMANI

Pustinja Kalahari

AFRIKA

Sahara zapadna obala istočna Madagaskar

j užna Afrika

Afrika je p rebogata mitologijama. Njena p lemena pose­duju vlastite tradicije . Čak i tamo gde dele jezik sa suse­dima, kao što je to slučaj sa govornicima bantu jezika u istočnoj i j užnoj Africi , ono što iznena đuje jeste razno­l ikost lokalnih verovanja a ne dokazi o zajedničkoj baš­tin i . Ima više čin i laca koji doprin ose toj mitološkoj razno­vrsnosti . Pre svega, to je sama veličin a kontinenta, uz njegovu klimatsku raznol ikost. Pojedin a p lemena l utaj u otvorenim ravnicama, čuvajući stoku i loveći divljač; druga uzgajaju useve i l i žive na plodnim čistin ama na obalama reka usred gustih ekvatorsk ih džungl i . Za te narode pre­deli koje naseljavaju Bušmani nepodnošljivi su za život. B ušmane, te nekada jedine stanovnike područja južno od reke Zambezi , desetkova la su Bantu p lemena, a potom i bel i doseljenici , dok preostala plemena do dan-danas op­staju na rubovima pustinje Kalahari . S toga je drugi čin i l ac seoba naroda, istorijski proces kojeg smo tek maglovito svesni. Pisana istorija počinje kasno u Africi tako da zak­ljučke treba izvlačiti na osnovu usmene tradicije , nado­punjene - tamo gde postoje - podacima prikupljenim iz dnevnika putnika i istraživača . Poslednji čin i lac koji treba uzeti u obzir jeste prisustvo različitih etničkih grupa . Se­verno od ogromne pustinje Sahare to stanje je očevidno u odnosima između domaćih B erbera i njihovih arapskih osvajača. Ostaci berberske kulture sačuvali su se samo u planinskoj unutrašnjosti Alžira i Maroka. Ipak, zapadna Afrika p redstavlja deo kontinenta s najvećom koncentra­cijom razliČi t ih naroda. I zmeđu reke Senegal i gornjeg to­ka reke Kongo postoji dve h i ljade p oznatih jezika i d ija­lekata.

Gotovo svi afrički narodi veruju u vrhovnog, svezna­j ućeg i sveprisutnog boga. Akani iz Gane n azivaju to bo-

Page 171: Recnik Svetske Mitologije

330 Afrika

žanstvo B re kjirihunuade, "sveznalac i svevidelac" , dok ga Zulu n arod s juga Afrike jednostavno zove "mudrac", Ukvil i . B ožje "vel iko oko", prema n arodu Ganda iz Ugan­de, motri uvek i svuda, n ikada ne trepćući . Od njega se n išta ne m ože sakrit i , tvrde pripadnici naroda Joruba iz Nigerije , jer svojim vidom obuhvata "i unutrašnjost i spo­ljašnjost čovekovu". Tog nebeskog boga smatraju ocem, majkom, dedom, starešinom, vrhovnim pretkom, prijate­ljem i pratiocem. Narod Koma iz Etiopije, p leme koje žrtvuje pse - nj ihov kralj jede pseći rep na godišnjoj sve­čanosti ponovnog ustoličenja - naziva nebo "božjim trbu­hom". Kada munja pogodi stoku, pripadnici naroda Zulu kažu da je Ukvil i "poklao sopstvenu hranu . . . gladan je, ubija za se" . Grom se, s druge strane, smatra igrivim bo­gom. Mada ga najvećma smatraju blagonaklonim, putevi boga neba neprozirni su. On ljudima šalje i nesreće. Akambe iz Kenije tvrde da je Asa, "otac", rekao: "Ja sam taj što je stvorio ljude. Onaj koga volim - napredovaće. Koga odbijem - umreće ." I pak, pripadnici naroda Herero iz jugozapadne Afrike za smrt jednostavno kažu da to bog sebi poziva starce.

Mit koj i kruži Liberijom pruža sasvim drukčije objaš­njenje p orekla smrtnosti . lednom ie Sno-Njsoa, bog tvo­rac, poslao svoja četiri s ina u svet. Zeleo je da se vrate, a l i oni h tedoše da ostanu, a i Zemlja pokuša da ih zadrži. Tada Sno-Njsoa upotrebi svoju moć i vrati s inove na nebo. Kada ujutro ne mogahu da se probude, on reče Zemlji : "Pozvao sam ih kući . Tebi ostavljam njihova tela ." Otada Sno-Njsoa koristi svoju moć da odvodi ljude iz sveta, a put do pokojn ika je zatvoren zbog Zemlj inog pokušaja da zadrži božansku decu. Međutim, bolest, patnja i smrt behu nepoznati p re nego što su se S no-Njsoa i Zemlja posvađali . Ljudi su r azmišljal i šta im valja činit i . Na kraju vraču p oslaše m ačku da donese lek koji će izlečiti bolesne i p ro­b uditi mrtve. Na povratku m ačka stavi lek n a panj, ode da se okupa u reci i potpuno zaboravi na svoj zadatak. Tada ljudi poslaše mačku da potraži lek, ali ga ona ne n ađe te

Rečnik svetske mitologije 331

ponovo ode vraču. Ovaj se n aljuti na mačk u zbog njene nemarn osti i žestoko je izgrdi . Još joj reče: "Od sada, ako se drvo poseče i od njega ostane samo panj, ono će po­novo izrasti; a l i kad ljudi umru, to će im b i ti kraj ."

Od ključnog je značaja vračev gnev. On je posrednik između boga i čoveka. Afrikanci, kao i većina drugih naro­da, osećaju da ne mogu il i ne treba da se približe božan ­stvu sami i l i neposredno i d a t o moraju č initi posredstvom naročit ih osoba . Kod Masaja iz istočne Afrike, npr., vra­čevi , i l i iloibonok, potiču iz jednog p lemena, a njihove nasledne moći sežu deset inu pokolenja unazad, sve do prvog vrača, koji je, potpuno odrastao, pao s neba. I dok se svi Masaji mogu obraćati En-kaju, "nebu", u molitvi , i loibonoci se svakodnevno sporazumevaju s njim kroz sno­ve, trans i znamenja. Od En-kaja se, preko njih , mora dobiti dozvola za svaku važn iju delatnost. Pod zaštitničkim okom tih iskusnih upućcnika u svete tajne , odvija se usta­ljeni p lemenski život: rođenje, venčanje, punoletstvo i smrt. U svesti Masaja malo ima mesta za pretke, jer Masaji nemaju jasan pojam l ičnog preživljavanja p osle smrti . Leš se obično ostavlja u grmlju da ga pojedu hijene. U naj­boljem slučaju, rođaci prekrivaju preminule starešine teš­kim kamenjem. Masaji posebno veruju da se duše staraca mogu vratiti u zmijskom obl ičju .

Sa izuzetkom nomadskih Masaja , k ul tovi predaka ve­oma su prisutni u mitologijama istočne i j užne Afrike, dok u zapadnoj Africi prošireni panteon pruža više mogućnosti za bogoštovanje i spekUlaciju. Postoj i , dakle, prostor i za druga božanstva osim boga tvorca, kao i za sudbinske do­gađaje, toli ko b itne za razvoj mitologije . Anansija, ili Gos­podina Pauka, poštuju gotovo kao n aciona lnog junaka u Sijera Leoneu . Taj obešenja k je oštroumni spletkaroš i seb ičnjak. Bezbedan na drvetu, Gospodin Pauk uživa u zabavi čijem je stvaranju doprineo svoj im lukavim umom, koristeći se svoj im žrtvama kako bi sebi pribavio hranu. Ni s lon n i n ilski konj ne mogu se meriti s n j im, i on ih na­mamljuje u takmičenje koje se za oboj icu završava pogub-

Page 172: Recnik Svetske Mitologije

332 Afrika

nO. "Možda ste jači" , razmišlja Anansi, "al i ste zato i gluplj i . "

U Dahomeju još postoje bezbrojni hramovi posvećeni lokalnim bogovima, na čije su poštovanje malo uticali is­lam i hrišćanstvo. I spod Mavua, l une, i njenog brata bl i­zanca Lise, sunca , koji se često zamišljaju kao androgino tvoračko božanstvo Mavu-Lisa, vladaju njihova deca - bo­govi p ovezani s vremenskim pri l ikama, zemljom, šumom i metal ima. Pripadnici n aroda Fon smatraju da su metali nastali od izmeta bogova. Mnogi sveštenici posveti l i su se s luženju bogovima Fona , vodujma. Prema predaj i , božan­stvo Mavu-Lisa uredilo je vaseljenu pre nego što je stvo­ri lo b i ljke, životinje i ljude. Narod Fon slavi to četvoro­dnevnom nedeljom, verujući da je p rvoga dana te nedelje božanstvo uspostavilo sveopšti red i stvorilo čoveka od vode i gl i ne. Drugog dana zemlja je postala pogodna za život ljudi . Trećeg dana čovek ie dobio vid, dar govora i razumevanje sveta oko sebe. Cetvrtog, poslednjeg dana stvaranja božanstvo je čoveku p okloni lo poznavanje ne­ophodnih veština .

Narod Fon, ratničko pleme sa sinkretičkim panteonom, n ajverovatnije je prisvoj io bogove svojih poraženi h ne­p rijatelja . Ali i sukobi koji izbijaju u okviru jedne istorod­ne grupe moraju se Uklopiti u božansku promisao. Jedan mit naroda Joruba nedvosmisleno optužuje podvaladžij­skog boga Edšua . Nekom pri l ikom to spadalačko božan­stvo šetalo je stazom između dva p olja. Na oba polja pri­meti po jednog seljaka u poslu te odluči da se poigra s nj ima. Na glavu natakn u šešir koji s jedne strane beše crvene a s druge bele boje, napred zelen a pozadi crn. Kasnije istoga dana ona dva seljaka vratiše se u selo i dru­gima ispričaše o strancu kojeg behu videli . I dok je jedan od njih govorio da je stranac nosio crven šešir, drugi je, jednako ubeđen , tvrdio da je šešir bio beo. Razgovor ubr­zo preraste u svađu, pri čemu je svaki seljak optuživao onog drugog za slepi lo i p ijanstvo, te se na kraju i potu­koše . Kada potegoše noževe, susedi ih odvedoše pred sta­reš inu da im sudi. Edšu je bio u gomili koja je prisus-

Rečnik svelske milologije 333

tvovala suđenju , i kada starešina priznade da je i sam zbu­njen , bog podvaladžija se razotkri, objasni svima šalu i pokaza i m šešir. ,.Ova dva seljaka n isu n i mogla da iz­begnu svađu" , reče. "Ja sam tako hteo. Zapodevanje kav­ge mi je najveći užitak. " Oličavajući četiri strane sveta, predstavljene crvenom, belom, zelenom i crnom bojom, Edšu otkriva koliko su shvatanja čovečanstva ograničena. Kao što je Vilijam Blejk primetio: "Url ikanje lavova, zavi­janje vukova, razgoropađenost uzburkalog mora i smrto­nosni mač delovi su večnosti prevel iki za čovečje oko."

Božanska milost pokušava se, naravno, zadobiti žrt­vom. Pomirne ponude prinose se tokom suša, gladi i l i te­ške bolesti . I nače, svrha im može biti da odagnaju napade, zlo ili nesreću. Najčešće žrtve jesu životinje kao što su krave, ovce, koze, psi i perad, ali ima dokaza da su nekada korišćena i ljudska bića . Kod Makonija iz Zimbabvea postoji legenda o. davljenju tokom prinošenja kišne žrtve. Jednom davno suša je vladala godin u dana. Kada su van­gange, vračevi , naredil i da se žrtvuje devica plemenita roda, desi se te ne mogahu pronaći nijednu nevinu de­vojkU stasalu za udaju. Zato vangange predložiše da jednu još nesazrelu devojčicu drže u zatvoru sve dok ne stasa. Mada je za to bi lo potrebno dve godine, tokom kojih kiša uopšte n ija padala a sva stoka beše skapala, čvrsto su se držali nauma. Napokon dođe i čas da se prinese žrtva. Vangange zadaviše devicu, a tel o joj pokopaše u mravi­njaku ispod korenja jednog velikog drveta. Tri dana su Makoni p lesal i oko drveta, koje je raslo sve dok nije doseglo nebo. Zatim se pojavi Venera, a krošnja drveta se raširi po nebu, zaklonivši mesec i zvezde . Podiže se oluja, k idajući l išće velikog drveta sa grana i bacajući ga na nebo u vidu olujnih oblaka iz kojih su se trideset dana ne­prekidno na sasušenu zemlju izlivale nebeske vode. Takvo je, kažu Makoni , b i lo poreklo kišne žrtve.

U novije vreme Afriku su zahvatil e promene. Dugo­trajna izolacija kontinenta okončana je ropstvom, imperi­jalizmom, urbanizacijom, novcem, p utevima, misionarima i, na kraju, nezavisnošću. Stare religije se povlače, a

Page 173: Recnik Svetske Mitologije

334 Afrika

afrička i deja o vrhovnom božanstvu ugrađena je u islam i h rišćanstvo. Mnogi hramovi su nestal i , ali kultovi predaka i dalje žive istom snagom. Sačuvane su, ipak, brojne žive mitologije , od kojih neke nisu pravi lno ni zabeležene, kao svedočanstvo o bogatoj prošlosti kontinenta koji je, n a kraju krajeva, kolevka čitavog ljudskog roda.

Abasi

Gorljivi bog Efika. Mada je, po savetu svoje žene, Ataj , bog neba Abasi dozvolio ljudskom paru da se naseli na zemlji , veoma se uplašio ne samo da bi mu ovi mogl i po­stati ravn i već i da će ga nadmašiti u mudrosti. Ataj obeća da će se pobrinuti da se tako neštp ne desi. Zato muškarcu i ženi bi zabranjeno da se množe i da rade, pa su čak mo­rali i da obeduju na nebu, "kada bi Abasi pozvonio za ručak" . Vremenom su se čovek i čovečica sve manje pridržava l i tih pravila . Obrađivali su zemlju, kuvali za sebe i rađali decu. Zaboraviše Abasija , koji svojoj družbenici ukaza n a to žalosno stanje. Ataj opet obeća da će uzeti stvar u svoje ruke. Ona usmrti muža i ženu, a među decom im poseja razdor. Cena prividne nezavisnosti koju je, pre­ma tom e fičkom mitu, čovečanstvo moralo da plati beše dolazak s mrti i zla.

Adroa

B og naroda Lugbara, čija se teritorija prostirala preko gra­n ice Zaira i Ugande. PojaVljuje se u dva vida: kao trans­cendentni Adroa, "bog na nebu", odaljen od čovečanstva i ol1jJru, "dobar"; i kao imanentni Adro, "bog na zemlji" , b l izak čovečanstvu i ol1zi, "rđav". Kao izvor vaskolike moći i v lasti, to podvojeno tvoračko božanstvo uspostavilo je društveni red preko p lemenskih p redaka, čije " reči" p redstavljaju običajno pravo. Nejasan je odnos između Adroe i p redaka, mada Lugb are tvrde: "Zaboravljamo ih i šaljemo ovna u planine. "

Rečnik svetske mitologije 335

I manentni Adro ranije je umilošćavan žrtvovanjem de­ce, ali od tridesetih godina ovog veka umesto dece žrtvuju se ovnovi. Adro boravi na zemlji , naročito u rekama. Premda nevidljiv za obične ljude , samrtniku može postati opaziv. Adro je visok i beo. I ma pola tela - jedno oko, jed­no uho, jednu ruku i jednu nogu na kojoj skakuće. Nje­gova deca, adroal1zi, posećuju potoke, veliko drveće i stenje. Ako se čovek ne osvrne za adroanzima, koji vole da slede ljudska b ića u noći, ne preti mu n ikakva opasnost. U suprotnom, ti duhovi čuvari mrtvih ubijaju . A dro ol1zi,

"loš Bog", jasno je povezan sa smrću.

Adžok

I l i Adjok, Naidžok. Sudanski narod Lotuko veruje da se Adžok, mada po prirodi dobrohotan, mora održavati u takvom raspoloženju stalnim žrtvama i molitvama. Čovek, a ne božanstvo, smatra se uzrokom nesloge. Tako je i jedna porodična svađa uve la smrt u svet.

Neko dete beše umrlo te očajna majka preklinjaše Adžoka da ga oživi. Vrhovno božanstvo učini to, ali je detetov otac bio nezadovoljan : on izgrdi ženu i ubi dete . Tada reče Adžok: "Plakala si i tražila da ti oživim dete, al i to više n ikada neću učiniti . Od sada smrt će biti trajna za narod Lotuko. "

Ajgamuksa

U hotentotskoj mitologij i , neobično Ijudoždersko čudovi­šte koje se ponekad sreće među peščanim dinama. Ajga­muksama su oči n a svodu stopala pa se moraju spustiti na ruke i kolena i podići jednu nogu ako hoće da saznaju šta se događa.

A n ansi

Gospodin Pauk: veliko spadalo u zapadnoafričkoj predaji . Prvobitno su mu pripisivali stvaranje sveta. Kasnije je

Page 174: Recnik Svetske Mitologije

336 Afrika

Anansi postao kulturni junak. Njegovi podvizi čine cik­l use narodnih p riča u koj ima ljudi uživaju čak i na za­padnoindijskim ostrvima. Gospodin Pauk nadmudren je tek u susretu s Voštanom Devojkom. Kada ona "ne htede da govori", on je udari nogama te se zalepi za nju. U gnevnom batrganju i grudi mu se pri lepiše . Uvidevši da je u klopci , Gospodin Pauk "poče da kukumavči i prekl inje da ga p usti" . Al i prema priči iz S ijera Leonea, nije bi lo n i odgovora n i izlaza jer "se tako bio ulepio u vosak da ga ljudi spljoštiše udarcima i pljosnat ostade do dana da­n ašnjeg" .

Andrijambahomanana

Prvi čovek u madagaskarskoj mitologiji . Kada bog primeti da Andrijambahomanana i njegova žena, Andrijamahilala, i maju m noštvo dece, pa čak i unuka, on ih upita kakvu smrt žele . Prvi čovek odabra da umre kao bananina stab­ljika, koj a uskoro ponovo p usti izdanke, dok prvu žen u bog posla na mesec, gde ona svakog meseca umire da b i se sledećeg ponovo rodi la.

Asa

B ukvalno , "otac" . Bog naroda Akamba iz Kenije. Asa je

"snažni gospodar", iznad duhova, a l i i milostivo božan­stvo. On je Mvatuangi, "razdelj ivač"; Mulungu, "stvori­telj"; i Mumbi , "oblikovatelj" . Bog utehe i hranjenja, Asa deluje kada je ljudska pomoć spora i l i nedelotvorna.

Azrail

Prema narodu Hausa iz Tunisa, anđeo smrti Azrail uveo je u svet prerano umiranje. Prvi ljudi živeli su nekoliko ve­kova. Neka devica umrla je u petstotoj godin i života. Kada je Mojsije našao njenu grivnu za gležnjeve, on zamoli Alaha da mu dopusti da vidi vlasnicu. Alah dovede ženu iz groba, ali se ova požali Mojsiju na to uskrsnuće jer joj duh beše slomljen umorom od sveta. Mojsije tada zamoli

Rečnik s\'etske mitologije 337

Alaha da dopusti l judima da umiru ranije, te ovaj n aloži Azrai lu da se postara da svi umiru posle šezdeset i l i sedamdeset godina života .

Coede

Kulturni junak naroda Nupe. Došavši na presto n akon što je ubio strica, princ Coede proširi granice kraljevstva Nu­pe, a podanicima pokaza osnove raznih veština. Nauči ih da obrađuju metal i prave kanue. U druge legendarne novine spadali su uvođenje braka i žrtvenih obreda.

Čijuta

B ukvalno znači " vel iki l uk na nebesima". Vrhovno božan­stvo naroda Tumbuka u Malaviju . Katkad se pominje i kao Mulengi, "tvorac". Čijuta je moćan bog, samostvoren i sveznajući. Uz to je i Mvenko, "vlasnik svega", i Vam­tatakuja, "večni" . Iznad svega, Čijuta je bog kiše, pomagač naroda koji često strada od suše.

Čuku

Doslovno, "veliki duh" . Vrhovno božanstvo naroda Ibo u istočnoj Nigeriji . Čuku je "prvi vel iki uzrok". On je i (�i­neke, "tvorac" . Narod lbo smatra da je on suštinski dobar i da od njega može doći samo dobro. Poreklo smrti ob­jašnjava se mitom o vesniku. lednom je Čuku ljudima poslao psa s porukom da telo preminulog treba da leži na zemlj i posuto pepelom te će mrtvac oživeti . Psa su zadržali glad i umor te Čuku posla ovcu sa istom porukom. l ovca se zaustavi na putu da b i jela, a po prispeću nije se više sećala reči poruke koju je prenosi la pa ljudima reče da leš treba pokopati u zemlju . Kada je pas stigao s pravom porukom, nisu mu verovali . "Rečeno nam je da p okopamo mrtvaca", rekli su pripadnici naroda Ibo, "i to smo već uradil i . " Tako je smrt n astala na zemlji .

. Pojedino drveće posvećeno je Čukuu. Ponude i žrtve prinose se u gajevima i ispod drveća u dvorištima. Pomoć

Page 175: Recnik Svetske Mitologije

338 Afrika

se traži i od Ale, boginje zemlje i kćeri Čukuove. Kao i njegovi zapadnoafrički susedi, narod Ibo pokušava da umilostivi p retke i druge duhove.

Džok

Bukvalno znači " tvorac" . B og plemena Alura iz Ugande i Zaira. Poznat je i kao Džok Odudu, "bog rađanja". Aluri veruju da je svet ispunjen duhovima, džak, i da im se preci objavljuju u zmijskom obličju ili u kamenim gromadama. Džoku se žrtvuju crne koze, naročito kada je Alurima potrebna kiša.

Džuok

Bog Šiluka, plemena koje naseljava gornji tok Nila. U ši lučkoj kosmologiji svet predstavljaju dve božanske vek­ne, apune - nebo i zemlja razdvojeni vel ikom rekom Ni­lom. Džuok je sveprisutno božanstvo s mnoštvom l ica . On je Ši lucima podario stoku, proso i ribu za ishranu, a još uvek dahom daruje i održava život. Takođe "podiže" bolesne.

Ši luci obično zazivaju pol ulegendarnog kralja Njikanga kao posrednika kada se u molitvi obraćaju Džuoku. Nji­kang je možda očitovanje vrhovnog božanstva na zemalj­skoj vekn i . I zgleda da je društvo utemelj io taj predak, za koga se n ikada ne kaže da je umro. Njikang se i l i " uspeo" i l i "pretvorio u vetar". Po predanju, njegovi naslednici, potonji stanari "božanskog prestola", nastavi l i su njegovu misiju, potpomaganje ljudskog društva. Ši luci svoga kralja nazivaju "božj im detetom", "poslednjim od boga rođe­nim" i "odrazom predak a" .

En-kaj

B ukvalno, "nebo" . Bog kiše kod Masaja u istočnoj Africi . En-kaj, odaljeno božanstvo, jeste Parsaj, "obožavani", i Emajian, "blagosiljalac" . U svojim obredima nomadski Masaj i koriste travu.

Rečnik svetske mitologije 339

G u

Nebeski kovač u mitologiji naroda Fon . Drugog dana stva­ranja Mavu-Lisa, tvoračko božanstvo, posla Gua da zemlju učini pogodnom za život ljudi , i on "taj posao n ikada n ije napustio" . Po drugoj verzij i , Gu je čarobno oružje koje Mavu dade Lisi, rekavši mu da ode na zemlju, raskrči šume i pokaže ljudskim bićima kako da od metala prave oruđe .

Haj-uri

Čudovište kojeg se veoma plaše Hotentoti. Jednonog, jed­noruk, samo s jednim bokom i polunevidljiv, začuđujuće žustri H aj-uri preskače preko šipražja u potrazi za ljud­skim plenom. Tikdoše, pakosn i patuljak iz Zulu tradicije, ima sličnu građu tela i uživa da se bori protiv ljudi. Poraz znači smrt, a pobeda nad njim može da znači sticanje čarobnih moći jer će Tikdoše pobedniku ponuditi da mu pokaže "mnoštvo mađija".

Hejici-ejib ib

Legendarni junak Hotentota. S in krave i nekakve čudo­tvorne trave, koju je ta krava pojela , Hejici-ejibib jc veliki volšebnik, zašti tnik lovaca i nenadmašan borac. Samo je on mogao osloboditi Hotentote čudovišnog Ga-goriba, "obalj ivača". To stvorenje imalo je običaj da sedi na ivici vel ike jame i izaziva prolaznike da bacaju kamenje na njega. Kamen bi se uvek odbio od Ga-goriba i usmrtio onoga koj i ga je bacio te bi ovaj završio u grabi. Kada se Hej ici -ejibib približi Ga-goribu , on odbi da hitne kamen sve dok ne uspe da odvrati pogled čudovišta u stranu. Tada udari Ga-goriba ispod uha i strovali ga u njegovu vlastitu zamku. Po drugoj verziji priče o toj borbi, Hejici­-ej ibib umalo n i.ie bio poražen pošto ga je Ga-gorib pro­gonio oko jame sve dok se Hej ici -ejibib ne pokliznu i upa­de u nju. I ako se iz nje izvukao, junaku ne beše lako. Us­peo je da gurne Ga-goriba u jamu tek posle dugog rvanja .

Page 176: Recnik Svetske Mitologije

340 Afrika

Prema l egendi, Hejici -ejibib je ginuo m nogo puta, posle čega b i sam sebe vaskrsavao - svuda po zemlji Hotentota nalaze se njegove kamene mogile .

Holavaka

Mitska p tica koju je bog poslao pripadnicima naroda Gala u Etiopiji kako ne bi umira l i . Holavaka je ljudima trebalo da kaže da svuku vlastitu kožu kada ustanove da su ostarili i oslabi l i i tako ponovo postanu mladi. Na putu ptica na iđe na zmiju koja je jela životinjsku crkotinu. Holavaka obeća zmiji da će joj dozvoliti da sasluša poruku ako podeli s njom lešinu. I tako Holavaka izmeni značenje poruke te niče: "Čovek će umreti kada ostari, a l i <;5e zmija promeniti kožu i podmladiti se" . I tako i b i .

Honvum

Vrhovni duh u verovanju Pigmeja. "U početku beše bog. Danas je bog. Sutra će biti bog. " Bezobličan i večan, Hon­vum se s ljudima sreće ' preko životinjskog posrednika, obično kameleona. Nakon stvaranja sveta, Honvum je na zemlju s neba · spustio prve ljude, Pigmeje. Takođe je te primitivne lovce i skupljače plodova snabdeo bogatim biljnim i životinjskim svetom ekvatorija Inih šuma. Ob­naVljanje sunca predstavlja Honvumov noćni zadatak. U svoju vreću skuplja krhotine zvezda i naramke tih krhotina baca na sunce kako bi se ujutro ponovo podiglo u svom prvobitnom sjaju.

Huzvane

Luvedu, južno Bantu pleme koje živi u severoistočnom Transvalu, pokazuje jedinstven u ravnodušnost prema kosmološkim spekulacijama. Mada svog boga Huzvanea Luvedu n azivaju "tvorcem" i kažu da je, stvorivši čoveka, ostavio otiske stopala na sten ama koje još behu meke, očigledna odaljenost ostatka stvoren og sveta od njihovog svakodnev nog života onemogućava ispredanje legendi.

Rečnik svetske mitologije 341

Narod Luvedu na.lvlse je zaokupljen sadašnjim ustroj­stvom prirode, kojom, k ako veruju, upravlja njihova vlas­tita "božanska" kraljica. Složeni obred okružuje tu osobu ne bi li je zaštitio od zl ih uticaja i sačuvao snagu njenih čarol ija . Tvrdi se da su znaci kralj ičine krepkosti otpornost na bolesti i delotvornost njenih mađija za zazivanje kiše. Ljudi se još sa užasom sećaju godina koje su nastupile posle smrti kraljice Madžudži Druge 1894. Plemensku zemlju opustoši l i su suša, skakavci , glad i boleštine. Sva stoka je skapala, a umrla je i gotovo trećina stanovništva. Smrt kraljice, objašnjavaju pripadnici naroda Luvedu, stvar je njene l ične volje.

Imana

Bukvalno, "svemoćni" . Bog naroda Banjarvanda iz Ru­ande, oblasti koju Evropljani nisu posetil i sve do 1 894. To gusto naseljeno kraljevstvo sačuvalo je svoju drevnu mito­logiju netaknutu sve donedavno. Za njegove podanike "nevidljivi svet je strašna stvarnost" . Jedan njegov deo na­ziva se idžuru i nalazi se iznad stene koja predstavlja nebo koje vidimo. I znad tla je drugi deo, p oznat kao ikuzimu. Trospratna vaseljena naroda Banjarvanda izgleda da pola­ko stari , izopačuje se i troši . Potpuno b i propala bez po­moći I mane, tvorca i održavaoca svetskog reda.

Imana "jedini zna sve" . On je Hategekimana , "jedini vladar"; Hašakimana, "onaj koj i smišlja" ; Habjarimana, "jedin i daval ac dece"; N dagidžimana, "zaštitnik poseda"; i B igirimana, "vlasni k svega" . ZamišIjan kao moćna osoba, I mana ima "veoma dugačke ruke", a na lazi se i na "straš­nim mestima", mada se njegov uticaj uvek smatra blago­tvornim za ljudska bića. On je dalek izvor svih darova. Legenda, međutim, upućuje na mnogo delatniji vid tog boga. Jednom je neki čovek pozajmio pasulj od različitih ljudi. Kada su mu tražil i da plati pozajmljeno, on je uvek uspevao da izvrda. Ali Smrt, jedan od poverilaca, uporno je traži la od njega da p lati dug, te b i se i dočepala tog čo­veka da se Imana nije umešao i spasao ga. Izgleda da bog

Page 177: Recnik Svetske Mitologije

342 Afrika

n ije toliko progledao čoveku kroz prste zbog njegovog ponašanja koliko je odgovorio na zazivanje svog svetog Imena.

Imana p ostoji naporedo sa Smrću. U početku je lovio Smrt, divlju zver. Naredio je ljudima da ostanu kod kuće kako njegov pien ne bi imao gde da se sakrije. Kada se neka starica zaputi u šumarak gde su rasle banane, Smrt zatraži njenu zaštitu te je ova sakri pod suknju. Da b i je kaznio, I mana odluči da Smrt ostane s ljudima. I drugi mit o gubi tk u besmrtnosti svaljuje krivicu na ženu. �eše tako neka p orodica koju su čini l i m už, žena i svekrva. Zena nije nimalo volela svekrvu i oseti olakšanje kada ova preminu i b i sahranjena. Tri dana posle pokopa ona poseti grob i ustanovi da je pun pukotina, kao da će pokojnica svakoga časa ustati iz njega. Vrativši se s teškim tučkom, poče da udara nj i me po zemlji , vičući: "Ostani mrtva ! " Isto se po­novi lo sledeća dva dana, ali p osle toga žena ne nađe više pukotina . Snaga pokojnice beše iscrpljena. Mada je to oduševi lo ženu, zbog njenih postupaka ljudi zauvek iz­gubiše moć oživljavanja.

Narod Banjarvanda veruje da su duhovi mrtvih, bazi­mu, sumorni i nep rijatni. I dok se bazimu ponekad vra­ćaju u ovaj svet, ponovo obil azeći mesta gde su živel i , većina ostaje u ikuzimuu. Gataoci , bapfumu, nude odre­đenu zaštitu od pokojnika tumačeći Imaninu volju i tako u kazujući na najmudriji pravac delovanja. S druge strane, čarobnjaci, barozi, potajno su u dosluhu s duhovima mrtvih , bazimu. Kida te vešce otkriju, obično ih ubijaju. Stanovnici idžurua, skrivene zemlje na nebu, deluju manje strašno i po svemu sudeći manje su važna božanstva.

! terter

Praiskonski b izon u kabilskoj mitologiji . Kabil i iz Alžira sačuval i su u svojim legendama ponešto od drevnih pred­s tava berberskih n aroda, koji su b i l i na vrhuncu razvoja p re arapskog osvajanja (643-700).

Rečni k svetske mitologije 343

U p očetku su n a zemlji živeli b izon !terter i junica Tamuac. Oboje su došli s mračnog mesta pod zemljom zvanog Tlam, gde više nisu hteli da se vrate. Ačimi , njihov sin junac, pobeže i dospe u selo koje behu izgradil i p rvi ljudi . Kada seljaci pokušaše da ga uhvate, on požuri natrag roditeljima. U međuvremenu neki mudar mrav pričao je ljudima o juncu, a Ačimiju govorio o drugim životinjama. I ako m rav predloži da b i bi lo bolje za životinju da služi čoveku, koji može da otera grablj ivce i obezbedi obilje hrane, junac ne htede da posluša njegov savet. Umesto to­ga vrati se kući, sp ari se s majkom i tek rođenom sestrom te progna oca.

I tako je ! terter l utao brdima. Nije mogao da zaboravi kravu Tamuac. Kad god bi je se setio , seme bi mu poteklo u jedn u pri rodnu udubinu u steni . Od tog semena sunce stvori d ivljač - najpre gazele - kojoj ! terter beše majka. Sve divlje zveri sveta, osim lava, proistekoše iz te udubine. Prvi lav, pripovedaju Kabili , b io je nekakav ljudožderski nastrojen čovek.

Kaang

I l i Kang , Kanj , Ko, Tora. Tvoračko božanstvo u bušman­skoj mitologiji , odaljeni bog neba. Po predanju, Kaang je način io sve što postoj i , a l i je naišao na takvo suprot­stavljanje u svetu da ga je napustio . Na sprženim obodima pustinje Kalahari, surove postojbine l utalačkih bušman­skih skupina, kiša pada veoma retko, a kad pada, to su iznenadne provale oblaka praćene jakim vetrom. Kada se to desi , B ušmani kažu da je Kaang "bog kiše, vetra i da­ha". I nače ga smatraju nevidlj ivim duhom prirodnih poja­va, koj i se naročito ispoljava u kagenu, bogomoljki , i l i ngou, gusenici . Odnos Kaanga i I Kagena, duha bogo­moljke, teško je razjasniti , a l i izgleda da je ovaj prvi " veliki čarobnjak" čija snaga leži u jednom naročitom zubu .

Kaanga je razdraži la nepokornost prvih ljudi koje beše stvorio . Zato je na zemlju poslao razaranje i smrt, sklonivši vlastiti dom na vrh neba. Čovečanstvo beše nezahvalno

Page 178: Recnik Svetske Mitologije

344 Afrika

uprkos p risustvu Kaangovih vlastitih sinova, Kogaza i Gevija . Ta božanstva siđoše s neba da postanu poglavice. Načiniše štapove za kopanje sa oštrim kamenim vršcima i pokazaše ljudima kako da pomoću njih kopaju korenje. Kaangova kći udala se za zmijca te se otada zmije nazivaju "Kaangovim narodom".

Kaangove pustolovine i podvizi čine osnovni ciklus bušmanske mitologije. lednom ga je progutao ljudožder, a zatim ga povratio . Drugom prilikom ga je usmrtilo trnje. Mravi ga sveg oglodaše, ali taj umirući i vaskrsavajući bog sakupi svoje kosti i ožive. Kaang je, kažu Bušmani , stvorio mesec od stare cipele.

Glavn i neprijatelj tvoračkog božanstva jeste Gauna, ili Gava, ili Gavama, vođa duhova pokojnika. Mada slabiji od svog suparnika, Gauna pokušava da razori njegovo delo i k inji ljude i životinje. To nenavidno božanstvo ve­rovatno je poteklo iz panteona nekog neprijateljski ras­položenog naroda. Ali pokojnici kod Bušmana i sami igraju značajnu rđavu ulogu u ovosvetskim poslovima. Duhovi obitavaju u tamnom podzemnom svetu odakle nastoje da pobegnu. Grobovi se smatraju opasnim mesti­ma zato što pokojnici imaju zlosrećnu želju da žive povuku sa sobom u donji svet. I zgleda da se ti zloćudni preci oslo­bađaju kršenjem tabuua. Pravi lnim ponašanjem Bušmani mogu da izbegnu gnev Kaanga i mrtvih . Postoje, međutim, zajednički obredi, poput plesa za isterivanje duhova, koji se mogu koristiti kao odbrana od Gaune.

Kalumba

Prema narodu Luba iz Zaira, tvorački bog Kalumha znao je da će Život i Smrt uskoro poseEiti čovečanstvo. Zato na­redi kozi i psu da paze na put i Zivotu dozvole da prođe, ali ne i S mrti . Životinje se posvađaše te koza ostavi psa na dužnosti. Smrt, " zamotana u tkaninu od trave, privezana za motku, kao za sahranu" , bezbedno prođe pored us­nulog psa . Al i sutradan, kada je koza bi la na dužnosti , pojavi se Život i koza ga greškom uhvati .

Rečni k svetske mitologije 345

Katonda

Bukvalno, "tvorac". Ganda, istočnoafričko pleme s jakom monarhističkom tradicijom, o vlasti svog vrhovnog bo­žanstva razmišlja u okvirima kulta predaka. On je otac bogova koj i žive na nebu, kao što je p rvi kralj. ot.ac Iju?i koji žive na zemlj i . Taj narod veruje u snažan uticaj m�tvI� na žive, starajući se da se duhovi veštaca, samoubica I nenormalno r�đenih ne vraćaju da donose nevolje. Du­hove pređašnjih vladara i značajnih ljudi , za koje ponekad misle da su utelovljeni u životinjama, smatraju duhovima zaštitnicima. Složeni obredi vezuju se za kult mrtvih kra­ljeva, dok se običnim precima nude pivo i toplina. . Katonda je Lisodene, "vel iko oko" na . nebu. On .le Ka­gingo, "gospodar života" ; Sevanak�, "več?"i

"; �u.gaha, "darovate lj "; Sebintu, "gospodar SVIh stvan ; NJIllIgulu, "gospodar neba" ; Namuginga, "obl ikovalac" ; Sevaunak�, "samilosnik" ; Guludene, "div" ; i Namugereka, "dodelj l ­vač" .

Gande tvrde da Katonda "spasava mučenike po sop­stvenoj volji " . On je konačn i sudija, mada svoju volju može da izrazi preko postupaka bogova i ljudi . Katonda prirodnim svetom upravlja p reko p�i rodnih duhova? ba/ubaa/e. Ima ih više od pedeset; neki su obogotvorel1l junaci , a drugi prosto person i fikacije pri �odnih pojava i ljudskih delatnosti. Valumbe je smrt, a Klbuka r�t. Posle smrti svaki duh posećuje Valumbeov podzeml1l svet, a potom se vraća na plemensko groblje, gde se pokapa leš. Sve donedavno narod Ganda je imao veoma razvijeno sve­štenstvo za svoje bogove, a u mnogim hramovima posto­j al a su proročišta. Ako bi žena medijum bi la g�asno!?ovor� n ica božanstva, smatrana je svetom nevestom I osta.1ala b l kreposna do kraja života.

Kazikamuntu

Bukvalno znači "čovečj i koren " . Prvo ljudsko biće u mito­logiji naroda B�njarvanda. Stvorio ga je Imana, vrhovni

Page 179: Recnik Svetske Mitologije

346 Afrika

bog; i mao je mnoštvo dece, al i sukobi izbiše između njegovih sinova. Njihovim prvobitnim nesporazumi ma, po predanju tog naroda, objašnjava se podela ljudi na raz­l iči ta plemena.

K intu

Polulcgendarni kralj Ugande . Besmrtni Kintu imao je običaj da posećuje Katondu, vrhovno božanstvo, kako bi mu podnosio izveštaje o svom radu na zemlji . Ti sastanci održavali su se na nekom brdu . .Jednoga dana Katonda reče kralju da ga više ne posećuje . Takođe poveri Kintuu vreću od koje ovaj n ije smeo da se odvaja i koju niko drugi n ije smeo da dodirne. Pod uticajem jakog pića Kintu zaboravi Katondina uputstva, ode na brdo i tamo ostavi vreću. Srditi Katonda liši ga besmrtnosti te posla boleštine i smrt u Ugandu.

Kvot

Vel iki duh plemena Nuer, koje živi u južnom Sudanu. Kvot, nj ihov bog, nema n i oblik ni stalno boravište, ali se očituje u prirodnim pojavama. Narod Nuer veruje da je Kvot milosrdan i da pošteđuje si romahe i nesrećnike. Svet je n astao kao izraz njegove volje a održava ga njegova delatnost. Za Kvota, kao pravično božanstvo, kaže se da " pre i l i kasnije" kažnjava zle.

Lebe

Prema dogonskoj tradicij i , Lebe je bio prvi predak koji je umro. Dogoni zapravo imaju dve vrste predaka: one koji su živeli pre nego što je smrt ušl a u svet ljudi i koji su stoga b i l i i ostal i besmrtni , i one koji su živeli posle dolaska smrti i zato bili smrtni . Lebe je bio veoma, veoma star te zatraži od Ame, vrhovnog božanstva, da ga oslobodi nje­govog istrošenog tela . Tako i umre, ali njegovi rođaci, mi­sleći da spava, pokušaše da ga p robude. Kada telo poče da m u se raspada, oni ga postaviše u otvor koji behu iskopali

Rečnik svetske mitologije 347

u zemlji . M nogo godina docnije Dogoni odlučiše da se pre­sele u drugu zemlju i ponesu Lebeove kosti sa sobom. Ka­da otvoriše grob, nađoše zmiju umesto njegovih ostataka. Pošto ih je zmija sledila na putu, bi l i su sigurni da je to bio Lebe, prvi živi mrtvac.

Le-ejo

Veliki predak Masaja. Jednoga dana Le-ejo dozna da ako bi neko dete umrlo, on, bacajući leš, treba da kaže: "Čo­veče, umri i vrati se. Meseče , umri i ostani daleko. " Potom zaista umre neko dete, ali Le-ejo, bacivši leš, reče: "Čo­veče umri i ostan i daleko. Meseče, umri i vrati se." Sle-, .

deće dete koje je umrlo bi lo je njegovo sopstveno . On pokuša da izgovori prave čin i , a l i uvide da je izgubio moć da oživi dete. Mesec, a ne čovek, zadrža sposobnost vra­ćanja.

Leza

Prema narodu Kaonde s juga Afrike, vrhovno božanstvo Leza pozvalo je p ticu medojeda i dalo joj tri tikve zatvo­rene sa oba kraja . Medojed je trebalo da odnese te plo­dove prvim ljudskim bićima i kaže im da mogu otvoriti dve t ikve u kojima je bi lo semenje. Treću tikvu nisu smeli da otvore sve dok sam Leza ne bi sišao na zemlju i dao im uputstva vezana za njen sadržaj . Na svom putu, međuti m, medojed ne mogaše da savlada znatiželju te otvori tikve . l dok su dve sadržavale obećano semenje, u trećoj behu smrt, bolest, svakojaki grabljivci i opasni gmizavci . Ni me­dojed ni Leza nisu mogl i pohvatati ta neprijatna stvorenja pa su ljudi morali da izgrade kolibe i skloništa kako bi se zaštitil i .

Mavu-Lisa

Božanstvo n aroda Fon , ratnika iz Dahomeja. B urna po­vest kraljevstva Fon , njegovi porazi i pobede, ogleda se u složenoj p ri rodi fonskog panteona. T aj n arod je preuzi-

Page 180: Recnik Svetske Mitologije

348 Afrika

mao bogove od poraženih plemena kako bi obezbedi o sebi njihovu blagonaklonost, a i povremena prisvajanja stran ih dinastija dovodila su do značajnih promena

' u

?O%oštovanju, Dvojno božanstvo Mavu-Lisa, npr., poteklo Je IZ Adže u zapadnom Dahomeju .

M.a�a se Mavu-Lisa smatra tvoračkim božanstvom, pri­padl1 lcl naroda Fon ponekad kažu da je p re Mavu-Lise postojao drugi bog. To beše Nana Buluku, androgino bo­žanstvo i rod

,itelj dvojnog tvorca. Na početku sadašnjeg

sveta, medutIm, narod Fon priznaje postojanje samo Mavu-Lisi i vodUJlna, njenoj/njegovoj deci - bogovima ne­ba i bogovima zemlje. Izgleda da je to dvojno božanstvo "stvori lo" , "obl ikovalo" i "uredilo" svet koristeći za to već postojeću gradu.

Mavu je žensko, a Lisa muško. Oni su ksokso, "blizan­ci", a njihovo jedinstvo smatra se temeljem svetskog po­r�tka. T? shvatanje ima paralele u drugim mitologijama. U k�n�skoJ , praiskonska žena, Taj Juan, ponekad je obje­dl l1Javala muški .jang i ženski j in - dve međuzavisne sile koje održavaju kosrnos. Kod Zunji Indijanaca u Severnoj �m�rici , Avonavi lona, tvorac i održavalac sveta, ujedno j� I on l ona. Narod Fon poistovećuje Mavu s mesecom, noći , plodnošću, materinstvom, blagošću, praštanjem, odmorom i radošću, a Lisu povezuje sa suncem, danom, vrelinom, radom, moći, ratom, snagom i čvrstinom.

U fonsko.j kosrnologiji zemlja pluta po vodi, podzem­nom izvoru kiša i potoka. Nad zemljom, kao po unutraš­njoj površini tikve, kruže nebeska tela. Zmijska moć, Da, s in božanskog para, pomaže u uređivanju tog sveta.

· Kao

zmija, on pre ima dvojnu prirodu nego žensko-mušku lič­nost. Kada se pojavi u dugi , "muškarac je crveni deo a žena plavi" . Nad zemljom Da ima 3500 kalemova, ksa;a­-k��sa, i isto toliko ispod nje. Oni zajedno podupiru Mavu--LISIl1 svet. Moglo bi se reći da je u ovom kosrničkom odnosu Mavu-Lisa misao a Da delovanje . Naravno, i drugi vodu igraju ulogu u vladanju svetom: nebo je pod upra­vom androginog Hejvosoa, "groma"; zemlja je odana dvoj-

Rečnik svetske mitologije 349

nom božanstvu Sakpati, čije su užasno oružje boginje (bolest); more i vode su posed Agbe-Naetea, b lizanaca suprotnog pola; a Age raspolaže besplodnim pustarama.

Na odjeke Da Aido Hvedoa, kosrničke zmije, može se naići na Hai tiju i u Surinamu. Na Haitiju se veoma pazi da se nikada ne izazove gnev i l i ljubomora tog božanstva . Pri l ikom veridbe mladi parovi pr inose darove večno bud­noj vel ikoj zmiji .

Mvambu Prema plemenu Abalujija iz Kenije, p rvi ljudski par, Mvambu i Sela, žive l i su u kući koja je stajala na stub 0-vima, odignuta od zemlje. Uvek su pazi l i da povuku lestve za sobom jer su čudovišta, amanani, vrebala na zemlj i . Ku­ća na stubovima, umanjena verzija nebeskog doma koju je tvorački bog Vele sagradio za sebe, ostala je Mvambuu i Seli , a l i su se njihova deca spusti la na tlo i počela da naseljavaju zemlju.

Mvueci U mitologiji plemena Makoni iz Zimbabvea, p rvobitni čovek i mesec. Bog neba Maori stvorio je Mvuecija, dao mu rog ispunjen ngoninim uljem i ostavio ga da živi na dnu jezera, ali je Mvueci tražio da se preseli na zemlju. Kada otkri da je zemlja pusta, bez trave, grmlja, drveća i životinja, Mvueci gorko zajeca. " Pokušavao sam da te upo­zorim", reče Maori . " Krenuo si putem na čijem ćeš kraju umreti. Ali daću ti jednu od tvog roda na dve godine." Tako je stvorena Masasi, devojka i zvezda Danica. Njoj dade kresivo. Uz pomoć Mvuecijevog roga s n�ol1 in im uljem, Masasi rodi trave, grmlje i visoko drveće. Ziveli su u izobi lju sve dok ne dođe vreme da ga Masasi napusti . Mvueci beše toliko tužan da Maori odluči da mu da drugu ženu, Zvala se Morongo, zvezda Večernjača. Iz njihovog braka p roistekoše kokoške, ovce, koze, krave i deca. Mada mu je Maori najavio skoru smrt, upozorivši ga da ne pravi

Page 181: Recnik Svetske Mitologije

350 Afrika

više potomaka, Mvueci je i dalje spavao s Morongo. Ona tada rodi l avove, leoparde, zmije i škorpije . Morongo kas­nije zavole zmijea, a Mvueci se posveti kćerima. Ali jed­noga dana on napastvova Morongo te ga zmijac ugrize. Mvueci se razbole. Kiša nije padala, b iljke su venule, po­toci sahnul i , životinje i ljudi umirali . Pomoću "svetih koc­ki", h aka ta, Mvuecijeva deca saznaše da će im se otac vratiti u praiskonsko jezero. Zadaviše Mvuecija, sahraniše ga i odabraše sebi novog kralja. Kasnije je Morongo sahranjena b l izu njegovog groba.

To je mit o razvoju sveta. Ngonino ulje je moćna tvar, povezana s munjom, živodajnom varnicom. U drugoj le­gendi naroda Makoni govori se o tome kako je kralj odlomio mesečeve rogove. Odmah se pojaviše novi rogovi , a l i su čovečanstvu ostala dva tajanstvena roga napunjena ngoninim uljem. Mvueci je nastavio putem ka smrti, poput povređenog meseca, ostavivši deci da paze na svet.

Moke\e-Mbembe

Mitska životinja o kojoj su izveštavali prvi evropski pose­tioci zapadne Afrike. Vel ičine slona, Mokele-Mbembe je imao dugačak vrat, jedan rog ili zub, kao i snažan zmijski rep . Mada je napadao brodiće i obitavao u morskim pe­ćinama, pričalo se da se hrani biljem.

Mukuru

Odaljeni bog neba naroda Herero iz jugozapadne Afrike. Mukuru je "sam-samcat", bez roditelja i l i prati laca. To je dobrohotno božanstvo, koje svoju blagost pokazuje živo­daj nom kišom, isceljujući bolesne i pomažući starcima. Čak se i smrt smatra blagonaklonim činom - pozivanjem božjih stvorova kući . Pošto Mukuru "čin i samo dobro", kako tvrdi narod Herero, "ne prinosimo mu žrtve" . To znači da su žrtve nepotreban ukras svešteničkog kulta.

Rečnik svetske mitologije 351

Mulungu

Bog naroda Njamvezi iz Tanzanije . . Po pre�anju, . do �u­lungua se ne može doći neposredI11m o�ozaval�J.em. ��­obraćanje s nj im odvija se preko posredI11ka - h 1Jer�rh1Je sveštenika - pri čemu najveći deo čovečan�tva. ostaje n� dnu dugačke lestvice. Usamljenošću prvih ljudi m�glo bl se objasn iti nj ihovo odbacivanje e l iks.i�a besmrtnostI . P��a žena smatrala je da će ih smrt vrati ti svetu duhova. l a ideja pojavljuj� se i drugde na jugu A!�ike, gde �e pr�t� postavlja da su se da1ekovidi lju.di uplašil I. pre.nase\.)en�stl � stoga pozdravi l i dolazak smrh kako bl "lJudski S.l l1,?VI mogl i bit i primljen i na nebo putem telesnog raspadanja . . Njamvezi veruju u čudovišnog duha zla naoružanog .ku� tijan';a s bolestima i nesrećama. �o biće u :u�ama dr�1 kosu smrti . Mulungua ne smatraju ravnodusl1 lm. On Je Kube , "onaj koji grli sve" . Pre b i se moglo �e�i da,.ie uda­ljen , Limi , "sunce" . Još jedno njegovo zvanje Je LIkubala, "brojač svakog koraka".

Ndžambi

Tvoračko božanstvo naroda Lele. Njegov najveći dar, po­sle života samoga, jeste tropska šuma - "moćna kuća". To je izvor svega dobroga i suprotnost sasušenim sav�na.ma.

Ndžambi "poseduje ljude", štiti ih i naređ�J.e l in, :e ispravlja nepravde. I šumske životinje su pod bozJoI? vl�s­ću mada su narodu Lele date kao hrana. DuhOVI , mll1-gehe, takođe zavise od Ndžambija. Žive duboko u �ul.ni i utiču n a p lodnost žena i ulov muškaraca. ČarobnJac� se upošljavaju kako b i se izašlo na kraj s ćudljivim duhovllna mingehe.

. Ngevo

Bog p lemena Mende iz Sijera Leonea. Poznat je i pod, kako se čini , mnogo starijim imenom - Leve, ,,�zvišeni:' . Narod Mende o svojim običajima kaže sledeće: ,,1 0 nam .le Leve davno dao." Kao Ngevo, bog neba je odvojen od

Page 182: Recnik Svetske Mitologije

352 Afrika

ljudskih p oslova, mada se veruje da mu se snaga nepo­sredno očituje u prirodnim pojavama. Tako on šalje kišu da mu p adne na "ženu", zemlju. I zmeđu Ngeva i čove­čanstva na l aze se duhovi - predački duhovi i demoni , dJinjinga. Ovi potonji povezan i su s rekama, šumama i stenjem, a kult prvih treba da olakša sporazumevanje između ljudi i boga neba.

Posle obreda {indjamej: "prelaska preko vode", duša pokojn ika stiže do zemlje mrtvih . Na tom putu, pokojniku pomažu p redmeti položeni u grob, koji se naziva "kućom" jer "na drugoj strani " duhovi očekuju da od pridošlice prime p oklone. Odreći nekome pogrebne obrede znači osuditi njegov duh da ostane na zemlji a sebe izložiti pro­ganjanju tim istim duhom. Prema plemenu Mende, zemlJa mrtvih veoma je nal ik svetu živih . Ne postoji strah od predaka, koj i se u snovima često pojavljuju kao glasnici , donoseći reči upozorenja i l i savete. Tako se može ispo­stavi ti da se bolest u porodici pojavi la zato što neko nije "nahran io" određenog pretka. Precima se prinose p irinač, kokoši i duvan. Tokom važn ih dana, kao što su dani setve , narod Mende prinosi žrtve predačkim duhovima, čija je pomoć neophodna za obezbeđivanje visokih prinosa.

I umilošćavanje demona d}in.linga sledi ustaljen obra­zac. Pri mer za to bila bi žrtva koja se prinosi "gnevnom" duhu reke koja redovno plavi svoje obale tokom jesenjih kiša. Demoni poprimaju razl iči ta telesna obličja: {ingoi se pojavljuju kao predivne žene meke bele puti i obično su dobrohotni ; n dogbodžusu i, beli ljudi dugačke bele brade, skloni su obcšenjaštvu, al i ih lukav čovek može nadmudriti a sebi pribaviti značajne darove. Narod Mende veruje da je potrebna drskost pri saobraćanju s dJin}ingama. I l i će čovek p reuzeti vlast nad demonima i l i oni nad njim.

Pomoću svoje magije, ha/e, pripadnici naroda Mende zazivaju p omoć d.;injinga kao i Nvega. Postoji , međutim, zanimljiv mit kojim se objašnjava odaljenost boga neba. U početku on ljudima poruči da dođu kod njega za sve što im bude potrebno. Ali on i su tako često dolazil i da Nvego

Rečnik svetske mitologije 353

reče sebi : "Ako ostanem blizu ovih ljudi , izmoriće me svoj im molbama." Stoga on sebi napravi drugi dom daleko od njih , i dok su spavali uputi se tamo. Od tada Nvego nije napuštao svoja stvorenja, ali je čovečanstvo primorao da manje zavisi od njega.

Njame

B ukvalno znači "svetl i lac". To je vrhovno božanstvo u akanskoj mitologiji . Njame se zove i Nana Njankopon, "deda Njame koji je jedini vel i k"; Amovija , " darovatelj svetla"; Amosu, "darovalac kiše"; Amaomee, ,.davalac dovoljnosti "; Brekjirihunuade, " sveznalac ili svevidelac"; Abomubuvafre, "utešitelj" ; Njamanekose, "okrepitelj"; Nana, "vel iki predak"; i Borebore, ., tvorac graditelj" .

Večan i bez premca, Njame je bog kojem se ljudi s punim poverenjem mogu obratiti u vreme patnji i nevolja. Akani naglašavaju odanost svog boga. U zaslugu mu pri­p isuju i to što je život stvorenj ima učinio radosnim. On "čoveku otvara želju za životom, čin i život vrednim živ­ljenja . "

Nomo

Uzor stvaranja u dogonskoj kosrnologij i . I zgleda da je vrhovn i bog Ama stvorio kosrničko jaje, koje se podeli lo na dve bl izanačke postelj ice, od kojih je svaka sadržavala par bl izanačkih nomaa, ispoljenja božanske prirode. Ti božji s inovi, posle dvadesetogodišnje stvaralačke inkuba­cije, upustiše se u svetske poslove kao što su poljoprivreda i ratovanje. Razvoj svake osobe u skladu je s temeljnim načelom nomoa. Zato je novorođenče glava nomoa, mlad p astir predstavlja njegove grudi, verenik stopala, mla­doženja ruke, a pri uvođenju u zrelost čovek postaje " pot­puni nomo". Iz nekog nepoznatog razloga Dogoni kažu da je početak stvaranja b i la "zvezda koja se okreće oko S irijusa", navodeći kao dokaz za to njenu težinu, otežalost

" kl ice svih stvari" . Kod naroda Fon, takođe iz zapadne

Page 183: Recnik Svetske Mitologije

354 Afrika

Afrike, posto.ii sličan mit o stvaranju u kojem Mavu, nji­hovom vrhovnom božanstvu, u uređivanju sveta pomaže Da, "prvo stvoreno biće" . Da je postavio četiri stuba koji podupiru nebo i izgradio vodene puteve, a od vlasti tog izmeta n apravio je planine i metale n a zemlj i .

Ntoro

Bukvalno znači "duh" . Ašanti veruju da svaka osoba pri­ma sunsum, "ego" , i kra, "životnu silu" . Oni misle i da čovek svom detetu prenosi vlastiti n tora. U tom značenju sunsum i ntoro su sinonimi. ° kra bi se moglo govoriti kao o deliću tvoračkog božanstva koji živi u svakom ljudskom biću. Ne.kada je postojalo dvanaest odelitih ntoro grupa , a za pripadn ike svake od njih verovalo se da ispoljavaju određene osobine. Pripadnost je podrazumevala poštova­nje odre đenih tabua i upotrebu ustaljenih pozdrava . Da­nas su Ašanti manje strogi u pogledu podela na n toro grupe , a pojam nasleđenog "duha" je i ndividualizovaniji .

Dvanaest tradicionalnih ntoro grupa ovako se opisuju : čvrsti, čovečni , istaknuti , smeli, čudni, mahniti , kreposni , ratoborn i , vešti , izbirIjivi , slobodoumni i p lemen iti . U jednom mitu objašnjava se kako se pojavio bosomuru ntoro, "istaknuti duh" . Nekada davno , čovek i žena siđoše s neba, a isto učin i i piton, koji se nastani u reci Bosomuru. Pošto n isu osećal i požudu niti posedovali znanje o raz­množavanju, muškarac i žena nisu imali dece. Jednoga dana piton ih upita da l i imaju potomaka, i kada mu ovi rekoše d a nemaju, on im reče da će učiniti da žena zanese. Poprska im trbuhe vodom i izgovori određene reči, na­loživši im p otom da se vrate kući i legnu zajedno. Uskoro im se rodiše i prva deca te uzeše Bosomuru za svoj ntoro, tako da je svaki muškarac taj ntoro p renosio svojoj deci . Zato oni koji pripadaju toj grupi pokap aju mrtvog p itona ako nabasaju na njega.

Rečnik svetske mitologije 355

Nzambi

Bog n aroda B akongo iz Angole. Poistovećen sa suncem, Nzambi je samoopstojan, svemoćan i "zna sve" . Pripadnici naroda B akongo kažu: "Niko ga n ije stvorio , n ikoga nema iznad njega. " Nzambi , "čudo nad čudima", dobrostivo je božanstvo, koje "vodi računa o siromahu". Izgleda da je taj bog neba susretljiv i prema n ajbednijim pripadn icim a društva. Nesposoban d a n anosi zlo i l i greši , "on je pravi­čan i milosrdan", vladar i održavatelj sveta, izvor dobrote.

Narod B akongo pripisuje Nzambiju razlike među lju­dima. Ne samo da Nzambi stvara pojedince već im daje i različite ukuse i osobine duše. B akongo tvrde: "Onome što dolazi s neba ne može se odupreti." Po p redanju, postoji poseba n odnos između tvoračkog božanstva i čoveka, što se ponekad opisuje izrazom "čovek je božji čovek".

Ogun

Bog gvožđa i rata kod n aroda Joruba . Prema legendi, prvobitno je bio lovac i preko p aukove n it i spustio se n a močvarnu pustaru koja je postojala pre stvaranja zemlje. Ogun je po pri rodi surov, žestok i strašan , ali ne i zao. Zahteva čestitost i odgovarajuće poštovanje jer je ljudima podario duhovna oruđa - izvor bogatstva i pobede. U prošlosti su mu se prinosile ljudske žrtve. Kovači su žrt­vovali pse svakih petnaest dana, a n a njegovim godišnjim svetkovin ama ljudi su tri dana plesali i jel i pse.

Olorun

Doslovno znači "posednik" . G lavni bog u p anteonu naro­da Joruba , koji sadrži 1700 božanstava. On je Olofin-O­run , "gospodar nebesa", kao i Olodumare, "svemoćni" i

"vrhovni" . Za n arod Jorub a iz Nigerije taj bog neba proniče u ljudska srca - "vidi unutrašnjost i spoljašnjost čovekovu". Delatan u n ebeskim i zemaljskim poslovima, Olorun može sve. Ljudima omogućava da postignu svoje ciljeve. Niko n ikada n ije video tog "kralja koji se ne može

Page 184: Recnik Svetske Mitologije

356 Afrika

pronaći" , al i on je svep risutan : moćna, večna stena, ne­promenljiva i pouzdana.

Olorun je stvorio vaseljenu, ustanovio noć i dan, uredio godišnja doba i utvrdio sudbinu ljudi . Kad god nesreća zadesi kakvog zlikovca , pripadnici naroda Joruba kažu:

"Pod božji m je bičem." I smrt je njegovo delo. U p očetku ljudi nisu umirali . Narastali b i do ogromne veličine, nakon čega bi se smežuravali i postajal i s labi starci . Zato što je po svetu p uzalo mnoštvo takvih staraca, ljudi se moljah u Olorunu, išteći da ih oslobodi dugog života, te tako starci poumreše.

Kao i druge bogove u panteonu naroda Joruba, 010-runa služe sveštenici . Oni uživaju visok status u društvu, i gotovo se ništa ne radi bez njihovog učešća. Svešten ici se ponekad obučavaju i po tri godine.

Onijankopon

Bukvalno znači "veliki " . Prema Ašantima, svet je " pun du­hova", ali kao Bore-Bore , "tvorac svega", Onijankopon je bio bog koji ih .ie sve način io . I spod panteona bogova, abosom, i božanstava n ižeg reda, asumaI7, nalaze se manji duhovi koji daju život drveću, životinjama i l i čaro l ijama. Postoje i večno prisutni I7samanio, duhovi predaka. Oni­jankopon je Otumfu, "moćnik"; Otomankoma, "večnik"; Ananse Kokroko, "vel ik i mudri pauk"; i Onijankopon Kvame, "vel ikan koji se pojavio u subotu" .

Najpre je bog neba Onijankopon živeo veoma blizu ljudi . Morao je da se presel i na vrh neba zato što ga je nekakva starica udarala svojim dugačkim tučkom kada bi mrvi la jam. Čim je babuskera primeti la šta se dogodilo, ona na loži svoj množin i svoje dece da prikupe sve tučkove koje su mogli da pronađu i naslažu ih jedan na drugi . Oni tako i učiniše, sve dok im n ije nedostajao samo jedan tu­čak da bi dosegli Onijankopona. Starica im reče da uzmu jedan s dna hrpe i stave ga na vrh . D eca je poslušaše, go­mila se zaklati i raspade, a tučkovi koji se stropoštaše pobiše m noštvo ljudi . Otada se "vel ik i" drži podalje od

Rečnik svetske mitologije 357

ljudi, ali ga ne smatraju nepristupačn im pojedincu. Za razl iku od abosom bogova, on nema posebno sveštenstvo.

Moć abosom bogova potiče od Onijankopona. Oni, po predanju, "dolaze od njega" , "njegovi su delovi" i deluju kao posrednici i glasnici između njega i drugih stvorenja jer je " vel iki" p oslao reke i more , koji behu njegova deca,

"da prime počasti od ljudi i zauzvrat čine dobro čove­čanstvu".

Osava

Prema narodu Ekoi , bog neba Osava poslao je ljudima ža­bu s porukom da će smrt b i ti kraj svega. I stovremeno je poslao i patku s porukom da će se ljudi podići iz mrtvih. Na nesreću, samo je žaba izvršila Osavin zadatak jer je patku prevarilo palmino ulje te ljudi ne čuše njenu poruku nade.

Pamba

Bog plemena Ovambo. Pamba, "poglavica", tvorac je i održavalac života. Matri l inearni Ovambo izjavljuje: "Maj­ka lonaca je otvor u zemlji . Majka ljudi je bog."

Pemba

Prema narodima Bambara s reke Niger, stvaranje sveta predstavlja stalan proces. Pemba i Faro, po predanju tih naroda, sišli su s neba, al i je u početku Pemba pokušao da zavlada svetom. To je bio duh drveta, tvorac prve žene i kralj drveća. Muso-koroni , prva žena, posadila je Pembu u tlo, a njeno ljudsko i životinjsko potomstvo prol i lo je svoju krv kao žrtvu njegovo.i božanskoj prirodi . Ali ona n ije volela Pembino trnje, prestala je da mu bude družbe nica i , umesto toga, l utala svetom p rouzrokujući nered i žalost. Ni duhu vode Farou n ije se sviđala sve veća moć Pembina te ga iščupa iz korena. Posle toga, po predanju naroda Bambara, sklad svakodnevnog života zavisio je od stvara­lačkog rada Faroa i njegovih duhova.

Page 185: Recnik Svetske Mitologije

358 Afrika

R ugaba

Doslovno, "davalae" . Ugandski n arod Ankore smatra ga moćnim tvoračkim božanstvom. On je Ruhanga, "stvori­telj" ; Kazuba, "sunce"; i Mukameiguru, "vladar na nebu". Rugaba je vel ikan " koji uređuje stvari , stvara sve i daje novi život" . Pripadn ici naroda Ankore takođe tvrde da "božji osmeh donosi život", dok njegovo nezadovol jstvo znači bolest i smrt. Ostali posmatrači ljudskog ponaŠanja jesu dve vrste duhova: emandva, čuvari plemena, dobro­hotni i susretlj ivi ; i emizimu, nasilju skloniji porodični duhovi koji kažnjavaju zlodela.

R uhanga

Bog uga n dski h plemena Banjoro. Ruhangina promisao oličena je u duhu obilja i plodnosti koji snabdeva pleme Banjoro decom, životinjama i letinom. Mada se njegovo zanimanje za ljudsku sreću očitu.je u drugom duhu, čuvaru zdravlja , Ruhanga je i vinovnik bolesti i smrti . Ranije su se mrtva stvorenja, osim životinja, vraćala u život. Sve što je b i lo potrebno za to vaskrsnuće bi lo je da živi izraze radost zbog toga. Međutim neka žena odbi da obuče najbolju odeću i sretne se s novouskrslima zato što joj pas ljubimac beše l ipsao. "Zašto da idem" , pitala se, "kad moga psa više nema?" Ruhanga ču to i reče: "Dakle, ljude nije briga šta se dešava s pokojnicima. Više neće vaskrsavati jer će se njihovi životi okončavati smrću. "

S asabonsam

Prema Ašantima, rutavi Sasabonsam imao je vel ike zakr­vavljene oči, dugačke noge i stopala koja su štrčala i na­pred i n azad. Omiljena ludorija b i la mu je da sedne na visoke grane nekog drveta i mlatara nogama ne bi l i u n.j ih zapleo neopreznog lovca. Verovanje u to šumsko čudo­vište s labi , a njegov neobični mito loški rođak možda je bio Skijapod iz srednjovekovne Evrope. Skijapod je bio čovek s jednim stopalom toliko vel ikim da je mogao da leži poleđuške i koristi ga kao suncobran.

Rečnik svetske mitologije 359

Soko

Nupe, p olunomadski narod iz severne Nigerije, obožava Sokoa. U početku je taj bog tvorac otkrio ljudima kako da koriste određene kosmičke s i le pomoću obreda, kutIja. Ali on je u svet uneo i moć veštičarenja. Prema narodu Nupe, pokojn ici su u bliskoj vezi sa Sokoom i deluju kao po­srednici između njega i živih . Međutim, živi moraju da se čuvaju p revare, kao što kazuje sledeća narodna priča.

.lednom neki lovac otide u šipražje te tamo p ronađe staru ljudsku lobanju . Kada se n aglas zapita šta ju je tu dovelo, lobanja reče : " Priča me je dovela ovamo." Uz­buđen , l ovac otrča i obavesti kralja o lobanji koja govori . Zbunjen i kralj odluči da pošalje stražare s lovcem u šip­ražje kako bi ustanovio da li je ovaj govorio istinu : Kralj naredi stražarima da ubiju lovca ako je lagao. Kada stra­žari i l ovac stigoše do ·Iobanje, l ovac se prenerazi kada lobanja ne hte da odgovara na njegova pitanja. Stražari naveče rekoše lovcu da natera lobanju da govori , a kada on to n ije bio u stanju, ubiše ga i pođoše natrag. Lobanja tada upita mrtvog lovca: "Šta te je dovelo ovamo?" A njegova glava odgovori: " Priča me je dovela ovamo ! "

Sop ona

Bog bolesti vel ikih boginja kod n aroda Joruba. Šunja se unaokolo "obučen u skerlet, kada je sunce vrelo". Mada ga revnosno umilošćavaju, nedostaje mu autoritet Esua, čiji je zadatak da proverava ispravnost poštovanja i prino­šenja žrtava i da izveštava Oloruna o del ima ljudi i bo­žanstava, orisa. Sopona je h irovito ispoljavanje bolesti, iznenadna nesreća, dok Esu predstavlja budnost neba i presuđuje krivcima i blažen ima.

Tčue

Kulturni junak kod B ušmana. Njegovih dela i preobra­žavanja bilo je "mn ogo, mnogo, a ne jedno". Bio je duh voća. Takođe je u različita vremena bio mušica, gušter, slon, p ti ca i pojilo. Od Tčua potiče i dar vatre.

Page 186: Recnik Svetske Mitologije

360 Afrika

Tilo

Bog plemena Tonga u Zambiji i Malaviju. Premda se Ti lo povezuje s munjom, njegovo ime može da znači i "p lavo nebo". Kao delatno božanstvo, taj bog neba "ubija i oživ­ljava". Štiti pojedinca, a njegovo odsustvo donosi nesreću i očajanje. Kada nekoga svladaju nevolje, on uzvikne: "Tilo me je napustio ! " On je Mlengi, "tvorac"; Njangoi , "večn i" ; Vantazizose, "svemoćni" ; Mkana Nji fva, "onaj koji ne može umreti " ; Kadžati, "samostvoritelj"; Mtaski, ,.spasi­telj" ; Msungi, ,.održavalac"; Mlezi, "darovatelj hrane"; i Mlengavuva, "kišotvorae".

U liku T i loa narod Tonga objedinjuje dva temeljna poj­ma - božansku n!=ograničenost, svemoć, i božansko meša­nje, l ični obzi r. Kao Lesa, on je "veliki otac", koji neguje i pazi ljudsku porodicu, a l i i zastrašujuće prisustvo u prirodn im tokovima. Po predanju - "nebo n ikada ne umi­re, samo ljudi" .

Tohvijo

Bukvalno, "osn ivači ". Božanski osnivači i preci plemena Fon. Dok je zemlja još bila retko naseljena, sinovi Fa, "reči Mavu-Lise", siđoše s neba da propovedaju "učenje o sudbini i p redskažu kako će se pojaviti natprirodna b ića i zasnovati porodična stabla" . Ti tob v{jo začel i su plemena, ustanovi l i im zakone i kultove. Relativna poznost tog do­gađaja u mitologiji naroda Fon odraz je njegove teške bor­be za oslobođenje od naroda .Toruba.

Unkulunkulu

Bukvalno, "poglavica" . Pripadnici naroda Zulu, nekada najratobornijeg na jugu Afrike, o svemoći svog boga neba razmišlja l i su u političkim okvirima. On je Ugukvabadele,

"neodoljiv i" ; Ugobunkvon kvo, "onaj koj i savija čak i veli­čanstva" ; i Umabonga-kutuk-izizve-zon ke, "onaj koji url i ­kom užasava sve narode" . Poput drevnih vojski naroda Zulu, bog n eba ne dopušta fizičko suprotstavljanje.

Rečnik svetske mitologije 361

Unkulunkulu - kOJ' i se ponekad zove i Ukvil i mud-, " rac" - jeste samonastajuće božanstvo. Pripadnici naroda Zulu opisuju ga kao Uzivele1ea, "onog koji je od samoga sebe". "Postavši , dao je bivstvovanje čoveku", kojeg je po­digao iz "travnatih ležaja". Unkulunkulu je bog stvoritel j čiji su putevi nerazumljivi i tajanstven i . Čovek ne zn� "ništa o njegovom načinu života niti o načelima njegove vladavine. Njegovi udarci jedino su što znamo". To je stoga što Unkulunkulu upravlja munjama kao Uduma­kade, "gromovnik iz udaljenih vremena". Tvorac svega, on je posredno bio odgovoran i za dolazak smrti na zemlju. .Tednom pril ikom poslao je kameleona s porukom o več­nom životu i guštera sa objavom smrti . Kameleon je bio spor i zaustavio se u šipražju da bi se nahranio tako da je gušter prvi stigao. Kada je kameleon došao do ljudi , bio je očajan jer su ovi gušterovu poruku prihvati l i kao ispravnu. Mit o poruci raširen je po celoj Africi, mada se i ovca i pas pojavljuju kao vesnici. U Zimbabveu jedna izreka naroda Bemba, U/ui]eni-embe a/i-lua naka/i, ("kameleon je odav­no umro") najbolje odsl ikava odnos prema tom stvorenju koje je doista zasluži lo smrt zato što nije prenela vest o životu.

Na zanimlj iv kontrast na i lazimo u priči o čovekovoj žudnji za smrću koju pripoveda narod Bamum iz Kame­runa . Ndžinj i , "sveprisutni" , način io je ljude zdravima i snažnima i n ije razumeo zašto mnogi od njih najednom postaju hladni i kruti te upita �mrt da l i je ona uzrok tome . Smrt odgovori da ljudi sami žele da umru i da mu može pokazati da je tako. Ndžinji se sakri iza bananine živice, a Smrt sede pokraj puta. Prva osoba koja naiđe beše neki stari rob , koji je kukao nad svojom sudbinom, govoreći: " O kako su srećni mrtv i ! Bol je da se n ikada nisam ni rodio ! " Iznenada pade mrtav. Posle njega naide jedna sta­rica. Čim se požali na svoje životne muke, pade beživotno na zemlju . Smrt tada reče Ndžinjiju: "Vidiš li kako me prizivaju?" Ndžinji ode rastužen jer stvorenja zaista behu dozivala Smrt.

Page 187: Recnik Svetske Mitologije

362 Afrika

U nkulunkuluov odgovor na gubi tak besmrtnosti bio je ustanovljenje braka tako "da se deca mogu rađati i ljudi širiti po zemlji" . On je ljudima dao i "lekare" za lečenje bolesti i vatru za p ripremanje hrane. Zdravlje, plodnost i rast očigledno su brige boga neba - "izvor bića je gore i daje život ljudima" - a njegova odbojnost prema rđavim postupcima ljudi očituje se u grmljavini i gradu. Odgovor Zulua na te prirodne pojave jeste "Dovedi stvari u red ! " Oni , međutim, smatraju da stoka pripada Unkulunkuluu, ona je njegov dar čovečanstvu, i kada munja pogodi stoku, oni jednostavno kažu da je "poklao hranu za se" .

Unkulunkulu ne zaboravlja pokojnike sasvim, mada Zulu veruju da zaboravljeni duhovi postaju nemoćni i nevažni . Obitaval ište mrtvih nalazi se na nebu. Po preda­nju, zvezde su oči pokojnika koje posmatraju ljudski svet. I B ušmani smatraju da su zvezde nekada bile životinje i l i ljudi .

Utikso

Bog Hotentota - blagonaklono božanstvo koje živi na ne­bu , šalje kišu usevima i govori gl asom groma. Prema ho­tentotskoj mitologiji , prvi ljudi, poput legendarnog junaka Hejici -ejibiba, imali su dar ponovnog rađanja posle smrti . Kao i u većini drugih afričkih tradicija, smrtnost se objaš­njava mitom o vesniku. Po predanju, mesec je poslao zeca s porukom da ljudi neće večno biti mrtvi. Kada se zec zbunio i obavestio ljude d neće vaskrsavati , mesec se to­l iko na ljuti da mu snažnim udarcem rascepi usnu.

Vele

Doslovno, " visoki" , vrhovno božanstvo kod Abal ujija u Keniji , grupe severni h Bantu naroda. On je Hakaba, "raz­deljivač", i I sajva, " onaj kome se posvećuju sveti obredi".

Vele je stvorio nebo i "podupro ga sa svih strana stub 0-vima baš kao što krov okrugle kolibe podupiru stubovi". Potom je stvorio dva pomoćnika te zajedno postaviše me-

Rečnik s\·etske mitologije 363

sec i sunce na nebo. Al i ti izvori svetlosti borahu se jedan s drugim. Prvo je mesec izbacio sunce s neba da bi zatim sunce oborilo starijeg brata "hitnuvši ga u blato. Posle to­ga je sunce poprskalo ceo mesec blatom kako više ne bi sijao" . Vele je morao da razdvoji zavađen u braću i pro­glasi da će sunce sijati danju, dok će noć p ripadati .b ledom mesecu.

Zatim je Vele stvorio oblake, ši ljak munje, zvezde, ki­šu, duge "pomoću kojih bog zaustavlja kišu", vazduh i "hladni vazduh" koji stvara zrnevlje grada. To je bio po­sao od dva dana. Sledi lo je stvaranje zemlje , zajedno s pr­vim čovekom, po imenu Mvambu, i prvom ženom, Selom. Onda Vele ispuni zemlju životinjama i dovrši stvaranje sveta "za šest dana".

U jednom mitu govori se o venčanju sunca i abalujijske device . Prcdivnu devojku, koja je odbi la sve mladiće iz svog sela , sunce je odvuklo konopcem. Tamo ju je primila sunčeva majka, koja joj reče da njen sin želi da se oženi njome. Kada se sunce , zamišljano kao bogati poglavica, vratilo iz svoje bašte , udvaralo se devojci te je osvoji po­klonivši joj svoje zrake, koje ona stavi u lonac s poklop­cem.

Posle nekoliko godin a braka i rođenja tri s ina, ona zamoli muža da joj dopusti da poseti roditelje. Zajedno s decom, p omoću konopca spusti se na zemlju i na iđe na radosnu dobrodošl icu u svom selu. Kao što je običaj nala­gao, otac zakla krave zbog njenog dugog izb ivanja iz kuće. Kada se sa sinovima vrati la u sunčev dom, ona otvori lonac u kojem su bi l i zraci kako bi obasjal i zemlju. Za­hvaljujući tome, mnoge krave dospeše n a posed njenog oca, a či tavu zeml.iu ogrejaše sunčevi zraci. Posle toga zemlja je bi la plodna, a ljudi življahu u izobilju.

I dok zvezde pomažu suncu i mesecu, n arod Abaluj ija plaš i se p ojave kometa pošto su one znak skorog i kobnog rata. U prošlosti su se vrši l i raznorazni obredi kako b i se izbegle takve nesreće. Ipak sam Vele dozvoljava nepri­jatne događaje kao kaznu za loše ponašanje. Tako je smrt

Page 188: Recnik Svetske Mitologije

364 Afrika

uvedena u svet samo zbog čovečje pakosti . Neki čovek jednom pri likom odbi da podeli hranu sa gladnim kame­leonom te zbog toga bi proklet. Kameleon reče: "Odlazim sada, al i vi svi možete umreti . " S druge strane, zmij ina darežljivost obezbedila joj je kameleonov blagoslov i besmrtnost.

Vere

Bukvalno značenje: "otac mi losti " . Narod Luo iz Kenije ima brojna imena za svoje vrhovno božanstvo. On je Vu­onva, "naš otac" ; Vuon Kvcre , " otac predaka"; Vuon dži , "otac svih " ; Dža Mrima, "razdražljivi "; Džan gvono, "lju­b azni " ; Džahera, ,.,milosrdni" ; Njakalaga, "drevni" ; Dža­nen, "vidovnjak" ; Vuon Ogendi , "otac svih naroda"; Vuon l ovo, "gospodar zemlje" ; Hono, "čudotvorac"; Ratego, "svemoćni" ; Džalveni , "veliki ratnik"; Polo, " bog neba" ; Pini knjal , "nepobedivi " ; Vuon oru, "gospodar budu­ćnosti ; Ruod Ruodi, "kralj kraljeva" ; i Vang Č\jeng, "sunčevo oko" .

Vere je moćno i delatno božanstvo, za koje narod Luo veruje da izaziva i rođenje i smrt pojedinaca . Priroda je pod njegovom vlašću, i on koristi gromove kako bi oborio zlotvore . • Ponude i žrtve prinose se Vereu pod vel ikim drvećem u kojem se često prepoznaje njegovo prisustvo. Prisnost sa božanstvom jedna je od odlika života naroda Luo - molitve, zazivi i znamenja predstavljaju nešto svaki­dašnje. Vere biva obavešten o svakom društvenom doga­đaju, a starešine prizivaju njegov gnev na neposlušne sa­plemenike. Jutro je uobičajeno vreme za služenje Vereu, mada se mlađi raspituju kod meseca, "njegovog drugog sunca" , o svoj im bračnim drugovima i deci .

Zanahari

Vrhovno božanstvo u madagaskarskom panteonu. Više­struko b ožanstvo sa ženskim i muškim vidom i nebeskim i zemaljski m ispoljavanjima. Prema jednom mitu o stva-

Rečnik svetske mitologije 365

ranju, Zanahari je stvorio zemlju, ali ju je ostavio pustom. Na to je Ratovoantan i , "samostvoreni", poput b iljke nikao iz zemlje. Kada iznenađeni i znatiželjni Zanahari siđe s neba da bi posetio Ratovoantanija, to novo božanstvo sušilo je glinene kipove ljudskih b ića i životinja koje beše napravilo na suncu. Međutim, n ije mogao da oživi statue. Zanahari se ponudi da im udahne život, ali je zahtevao da ih povede na nebo. Ratovoantani to odbi . Na kraju se spo­razumeše da Zanahari podari život tim stvorenjima, ali i da im ga uzme kada umru. Dogovoreno je da im tela za­uvek ostanu kod Ratovoantanija. Otuda madagaskarski običaj ostavljanja pokojnika na zemlji .

Prema drugoj varijanti tog mita, svađali su se nebeski i zemaljski Zanahari : Jednom pri l ikom potonj i je od gline izvajao različita stvorenja, Uključujući i muškarce i žene. Žudeći da se dočepa že'

na , nebeski bog ponudi suncu da mu dopusti da obasja zemlju, al i nije bio voljan da svim kipovima podari život. Na kraju je morao da pristane da to učin i , ali zemaljski Zanahari odbi da preda sad već živa ljudska b ića sve dok ne dobiju potomstvo. I zbi žestoka prepirka i od tada nebeski Zanahari čini sve što može da stvorenjima zemaljskog boga uzme život.

Zanaharijeva žena je Andrijamanitra, nebeska kraljica. Prema legendi njegov doprinos stvaranju čovečanstva bi l i su meso i te lesni obl ik . Druga božanstva obezbedila su kosti , krv i životni dah i l i duh.

Page 189: Recnik Svetske Mitologije

..., � "" tl:

.0

OKEANIJA

Polinezija Melanezija Mikronezija Australija

Okeanija j e uvek p osebn o opčinjavala evropski um. Putn ike , sl ikare, antropologe i psihologe Okeanij i .je pri­vlačilo očekivanje da će tamo možda n aići na primitivne kulture koje i lustruju kako su p rvi p reci čitavog ljudskog roda živeli i misli l i . Mada savremena nauka ne opravdava to očekivanje, činjenica je da bi se današanji australijski Aboridžin i mogli gotovo n azvati "živim fosilima". Mile­nijumska izolacija Australije, koja se · jasno očituje u nje­nim arhaičnim životinjsk im vrstama, kao što su ptice neletačice, sisari koji polažu jaja i torbari , nalazi izraz i u jedinstvenom fizičkom t ipu aboridžinskih stanovnika. O p lemenima iz kamenog doba sa središnj ih planina Papue, drugog p o vel ičin i ostrva n a svetu, danas se malo zna, al i izgleda d a su i ona zadržala veoma primitivan način života zbog nedostatka dodira s naprednij im društvima. Kod pa­cifičkih ostrvljana, s druge strane, p ostoje legende o seoba­ma, a u nj ihovim mitovima božanstva s lobodno prelaze s jednog ostrva na drugo. Upečatljivo obeležje mitologije Okeanije uopšte jeste njena bl iskost sa onim što Karl .Jung n aziva arhetipovima, za koje se tvrdi da u našu svako­dnevnu svest unose nepoznati psihički život koji pripada dalekoj prošlosti. Međutim, sa izuzetkom centralne Papue i Australije, to područje n ije b i lo zatvoreno za spoljašnje uticaje i neodrživo je stanovište da je ono sačuvalo naj­starije i n telektualne i duhovne p ojmove.

Okeaniju, zapravo, čin e četiri vel ike tradicije: Polinezi­ja, Melanezija, Mikronezija i Australija. Polinezija, najjuž" n ija kulturna oblast, širi se u veli kom trouglu od Novog Zelanda do Havaja i Uskršnjeg ostrva, a u njenom središtu su ostrvske skupine Tonga, Samoa, Tahiti i Tuamotu. U toj ogromnoj oblasti b i lo je više seoba , a l i se smatra da je

Page 190: Recnik Svetske Mitologije

368 Okeanija

n ajvažnija b i la dolazak prvih Polinežana iz jugoistočne Azije preko Mikronezije. Oni su stigli pre nekih dve hilja­de godina, značajno homogenizujući svojim ustaljenim kulturnim obrascima mitologiju raštrkanih arhipelaga koje su nasel i l i . Ogromne razdalj ine između ostrva - od Havaja do Severnog ostrva na Novom Zelandu ima više od šest h iljada ki lometara - dovele su do lokaln ih varijacija -negde do razl i či tog naglaska u kakvoj legendi , a drugde do n ovog pojma božanskog, a l i b i se te varijacije najbolje mogle opisati kao preinake zajedničke teme. Polinezijski ljubimac, Maui, ne pripada n ijednom posebnom ostrvu, a njegovo obešenjaštvo udahnjuje život legendama o raz­l ičitim bogovima i boginjama.

Maori s Novog Zelanda, ti vrhovni kosmolozi i mito­lozi , objašnjavaju razbijanje jednoga u mnoštvo sukobom između boga neba Rangija i njegove dece, koju je otac za­točio u Pap inoj zemaljskoj materici beskrajn im vođenjem ljubavi. Poput grčkog Urana , Rangija je trebalo razdvojiti od njegove poslušne supruge i oterati ga na nebo, al i nije bio uštrojen u sukobu sa s inovima. Posle te kosmičke pri­l agodbe i borbe za premoć između Rangijeve dece, brojna b ića skrivena u zemaljskoj materici mogla su se slobodno množiti i širiti po zemlj i . Konačni pobednik u božanskoj bici bio je ratoborni Tu-matauenga, bog surovih ljudskih b ića. Njegova duga borba s bogom oluje Tauhirima-teom, kako tvrde Maori, poslediči la je velikim potopom od kojeg je nastao Tihi okean. Kod Havajaca, pak, odaljeni bog ra­đanja postao je tvoračko božanstvo. Njegovo povlačenje p rip isano je nezahvalnosti i rđavom ponašanju prvih ljudi . K a ne, Ku i Lono oblikovali su Kumu-honuu, prvog čo­veka, od vlažne zemlje, dal i mu Lalo-honuu za ženu a njega proglasil i poglavicom koj i će vladati čitavim svetom. Prvi . ljudski par živeo je srećno sve dok L alo-honua ne . srete Aja-nui-nukea-a-ku-Iavaju, "veliku morsku pticu beloga k ljuna koja stoji loveći ribu" i koja ju je nagovorila da pojede Kaneove svete jabuke. Poludela je i postal a morska ptica, a muž joj je osuđen na smrt.

Rečnik svetske mitologije 369

Složeno božanstvo Kanea, Kuua i Lonoa ustanovilo je smrt kao kaznu za Lalo-honuine prestupe. Lono-nui-no­ho-i -ka-vai, "veliki Lono koji živi u vodama", objedinio je pojmove dobre žetve, ulova ribe, uspešnih ishoda i pro­dužetka ljudskog roda; a Kane, vrhovno božanstvo, bio je bog neba, zvan Kane-ika-pahu-vai , "Kane s tikvom punom vode", i Kaneheki l i , "Kane gromovnik". Ponekad su ga, međutim, povezivali s Kahoalijem, bogom čarobnjaštva, možda zato što je taj bog vladao podzemnim svetom. U Polineziji se verovalo da duše pokojn ika p utuju u jednu od dveju zemalja: duše poglavica i drugih odličnika odlazile su u raj bogova, ostrvo u vazduhu; duše običnih ljudi išle su na senovito mesto ispod okeana i l i zemlje. Havajci su podzemni svet nazivali lua-a-milu, "Miluova jama", po svadljivom poglavici kojeg je Kane bacio "u najveće dubi­ne noći" . U taj se svet ulazilo kroz pukotine u zemlji koje su Havajci zvali "odbacivališta" i koj ih je bi lo u svakoj na­seljenoj oblasti .

Put polinezijskih junaka do sunca, do podzemnog sveta zbog vatre i l i do nebesa, podseća na čarobnjakovu potragu za duhovima od kojih zavise bolest i zdravlje, život i smrt. U maorskoj lege ndi o Hakavauu i natpri rodnoj glavi, ju­nak i veštac su objedinjeni u istoj l ičnosti . Ta je mitološka crta manje izražena u drugim okeanijskim tradicijama. Ipak, svima su im zajedničke legende o ljudožderstvu. U vreme kada su evropski putnici otkri l i pacifičko ostrvlje, kaniba l izam je bio jako raširen i brodolomnici su morali biti oprezn i , kao i poseti oci s drugih arhipelaga. Mada su, po svemu sudeći , stanovnici h avajski h ostrva pretpo­stavlja l i običaje " ljudomorstva" običaj ima "ljudožderstva", sačuvali su pojedinosti odvratnih postupaka kanibalizma. Čuven je bio Ka-Io-aikanaka, , .Lo ljudožder" , strašni poglavica ogromne snage i proždrlj ivostL Tog ratnika, koji je po tel u imao istetovirane slike ptica, ajkula i drugih riba, isterali su iz doma predaka zbog slabosti prema pečenim ljudskim bićima. U srodnom mitu govori se o pe­ćnici n astaloj od tel a boga koji je nekada došao n a ostrvo

Page 191: Recnik Svetske Mitologije

370 Okeanija

kao stran ac i uzeo sebi ženu. Kada nastupi glad, on izgradi i zagreja pećnicu, uđe u nju te ga prekriše zemljom. Pošto prođe dovoljno vremena da bi se telo dobro ispeklo, ljudi otvoriše pećnicu i otkriše svakojaku skuvanu hranu, a samoga čoveka ugledaše kako se, potpuno neozleđen po­novo pomalja iz mora. Takođe otkriše slatkovodni potok koji je izbijao iz mora tamo gde se stranac ponovo pojavio prokopavši ki lometar i po puta od pećnice .

Melaneziju , središnju kulturnu oblast, čine veliko ostr­vo Papua, prsten vulkanskih arhipelaga, uključujući Admi­ralska ostrva, Solomonova ostrva, Banksova ostrva, Novu Britaniju, Nove Hebride i Novu Kaledoniju i, malo poda­lje od njih , Ostrva Fidži . Nasuprot pol i nezijskoj, melane­zijska mitologija ističe se ogromnom raznovrsnošću, koju je možda podstaklo očigledno odsustvo pojma vrhovnog božanstva .

U svojoj uticajnoj studiji Melanežani, R.H. Kodrington je primetio da u njihovom svetu nijedno n atprirodno b iće ne zauzima posebno visoko mesto. Naprotiv, "melanezijski um", kaže on , "potpuno je opsednut verovanjem u n at­p rirodnu s i lu i l i uticaj, koju skoro svi nazivaju mana. Ona svojim delovanjem proizvodi sve ono što prevazi lazi sva­kodnevnu ljudsku moć, uobičajene prirodne procese. Pri­sutna je u atmosferi života , vezuje se za ljude i stvari , a i spoljava u posledicama koje se jedino mogu pripisati njenom uticaju. Onaj ko je poseduje može je koristiti i usmeravati , ali njena sila može uvek da se otme . . . " Mada savremeni izučavaoci dovode u pitanje pretpostavljenu bezličnost mane, tvrdeći da je to natprirodna osobina a ne bezlična s i la , opis melanezijske rel igije kao mešavine obo­žavanja duhova i predaka u Kodringtonovom pionirskom radu n ije izgubio na važnosti. Zato što Melanežani imaju -i l i su, bar donedavno, imal i - kosmogonijske mitove u koj ima se p odrazumeva p rethodno p ostojanje sveta i nje­govih n ajvažnijih osobina te samo opisuju potonje prome­ne obl ika , malo ima prostora za delovanj� moćnih božan­stava. Tvorački l i k poput Kata bio je vui, "duh", a ne bog;

Rečnik svetske mitologije 371

živeo je i mislio kao ljudi, a svoje izuzetno znanje i moći dugovao je vlasti n ad manom.

Stanovnici Nove Bri tanije objašnjavaju dobro i zlo su­parništvom dvojice braće, To-Kabinane i To-Karvuvua. Nesrećne i nepredviđene bile su posledice postupaka bu­dalastog brata, njegovog neukog podražavanja To-Kabi­naninih čarol ija. To-Karvuvu je je stvorio prvu ajkulu, simbol užasa u oblasti Tihog okeana. Večno suparništvo lih bl izanaca odraz je večne nestalnosti ljudske sudbine i sadrži istančano shvatanje da se nesreće dešavaju koliko zbog svesnog neprijateljstva okoline toliko i zbog gluposti i pogrešnih pregnuća. Stanovnici Nove Britan ije tvrde da čovek mora stremiti ravnoteži unutar društva i prirodnog okruženja. Drugi kulturni mitovi preuzimaju tu temu, mada je na Papui naglasak na p lodnosti i razmnožavanju.

Najsevernija kulturna oblast je Mikronezija , sazvežđe raštrkanih ostrva. Postoje četiri glavna arhipelaga - Gil­bertova, Maršaiska, Marijanska i Karolinska ostrva. Uda­ljenu od svetskih trgovačkih puteva, Mikronezi.iu su na­učnici zanemarivali sve do kraja Drugog svetskog rata, a ni dan-danas ne postoji sveobuhvatna studija o njenim mi­tološkim tradicijama, koje izgleda objedinjuju elemente Melanezije i Polinezije. Štaviše, moguće je razlučiti mito­loške teme koje su nastale u Evropi i pomešale se s domo­rodačkom građom n akon što je Magelan stigao do Guama 152 1 . To sigurno važi za narodne priče koje je ser Artur Grimbl prikupio na Gilbertovim ostrvima. Shvatanje da je smrt došla u svet zato što su prvi ljudi povredil i sveto drvo posledica je delatnosti h ri šćanskih misionara.

Drevna rel igija Mikronezije veoma je naglašavala obo­žavanje predaka. Stanovnici Karolinskih ostrva p ažljivo su umilošćavali takozvane ani, "obogotvorene pretke", spaja­jući svoj totemski kult s kultom lokalnih božanstava . Ani su poštovani u obl ičju naročite ptice, životinje, ribe i l i drveta u kojima su, kako se verovalo, prebivali i s kojima su ih poistovećivali . Pokojnici su, međutim, putovali do jednog od dva počivališta: odlazi l i su ili u pačet, raj pod

Page 192: Recnik Svetske Mitologije

372 Okeanija

morem, i l i u mračni podzemni svet , pueJjko, čije su vrat­n ice čuvale dve pakosne veštice. U drugim delovima Mik­ronezije , za n esreću i pokvarenost okrivljavan je podva­ladžija O lofat. Taj bog vatre bio je odgovoran za razno­razne predmete i pojave, od zuba ajkule do raširenosti pre ljube. Preobražavajući se nebrojeno p uta, Olofat je uspeo da uznemiri svet i izbegne posledice svog delovanja. Mnogo manje razdore izazivali su kulturni junaci poput Lugei lana, pronalazača tetoviranja i vlasuljarstva i učitelja ratarskih veština.

Kada je 1 788. Britanija anektirala poslednju kulturnu oblast, A ustraliju , tamo je bilo oko trista hi ljada Abori­džina podeljenih u više od četiri stotine plemena. Ti ljudi nisu posedovali nikakva znanja o poljoprivredi, meta­lurgiji i grnčarstvu, nisu imali n ikakvo p ismo niti su gaji l i domaće životinje, osim dinga. Negostoljubivom okruženju behu se pri lagodil i nomadskim n ačinom života, lovom i skupljanjem divljih plodova. Nemoguće je reći kada su Aboridžin i stigli u Australiju, ali izgleda da su u neko do­ba koje povest ne beleži družine skupljača hrane krenule na jug sa i ndonezijskog arhipelaga i raširile se po konti­nentu, razvivši odelite jezike i dijalekte. Uprkos n iskoj razini materijalne kulture, ta su plemena stvorila složen društven i poredak i rel igiju. Ako zanemarimo lokalne varijacije , glavne crte te rel igije jesu verovanje u posebnog boga neba i druga, manja ali delatnija božanstva, često kulturne junake; b l iska veza mita i obreda, pri čemu legen­darne događaje prikazuju učesnici pojedinih svetkovina; tajn i obredi i nicijacije za muškarce; i totemizam, vezivanje pojedinaca i grupa za prirodne pojave. Kod p lemena Aranda u središnjoj Australij i p ostoji svest o praiskon­skom n ebeskom biću, aina itdža arbamanakaja, "nestvo­renom", koji je živeo pre aJčerc, "snovremena" . Tokom "snovremena" duhovi koji su spaval i pod zemljom digli su se i l uta l i zemljom, oblikujući predele, stvarajući čoveka i podučavajući ga vešti nama preživljavanja. Obavivši svoj posao, ti totemski preci ponovo utonuše u san. Mada je

Rečnik svetske mitologije 373

pleme Aranda, poput drugih skupina sa sličnim mitovima, uglavnom zaboravilo praiskonskog oca neba, s vel ikom nostalgijom seća se doba kada su htonična božanstva ho­dala plemenskim teri torijama. U obredima in icijacije, kao domenu muškaraca, od n ajvećeg je značaja prenošenje svetih p lemenskih tradicija o alčeri . Te simboličke ceremo­nije predstavljaju ostatak neverovatno drevnog sistema duhovnog upućivanja i obuhvataju obredno jedenje prvo­bitnog oca pošto in icijanti p iju netom p uštenu krv starij ih ljudi . U ranija vremena ta se krv uzimala od čoveka koji je u tu svrhu b ivao i ubijen , baš kao što su se delovi njegovog tela jel i . Zapisano je da su jednom pri l ikom pred kraj XIX veka p uštanje krvi i ljudožderstvo primenjeni na in icijan­tima nakon što su dva dečaka p odigla glave i spazi l a nešto što nisu smeli da vide. Mada se tvrdi da su prvi obredi in i ­cijacije obavljani tako da su svi mladići ubijani, ovakvo dramatično izvrtanje u loga bi lo je neobično, umnogome zato što pijenje krvi u sprezi sa obrezivanjem inicijanata uvek ima za cilj da dečaka odvoji od majke i priključi ga družin i ratničkih potomaka totemskih predaka. Nekih dvanaest meseci posle iskušenja obrezivanja, in icijant u muževnost podvrgava se drugoj obrednoj operaciji : subin­ciziji - p rosecanju otvora u uretri s donje strane uda. Cilj tog otvaranja faličke materice jeste da od inicijanta napra­vi nešto još veće od muškarca. Stoga ne iznenađuje zani­manje koje su austra l ijski Aboridžin i pokazivali za hriš­ćanski obred pričešća kada su za njega saznali od prvih mi­sionara.

Ahoeitu

Legendarni Tui Tonga, kralj Tonge. "Najpre se na zemlji pojaviše ljudska deca crva i l i l ičinke, a glava crva posta Tui Tonga. I me mu je bilo Kohai . . . Potomci tog crva , njegovi podanici , behu veoma brojn i ."

Nekada davno bog E itumatupua s iđe s neba n iz neko veliko drvo i za ženu uze I lahevu, potomkinju crva. Zatim se vrati n a nebo, dok žen a i njeno dete, Ahoeitu, ostadoše

Page 193: Recnik Svetske Mitologije

374 Okeanija

na zemlj i . Čim Ahoeitu odraste, on odluči da poseti oca n� nebu. I laheva mu reče da će zateći Eitumatupuu kako lOVI golubove. Tako se Ahoeitu uspe �z d�vo i srete. sa ocel:n te, radosni, protrIjaše noseve. Ah Eltumatupuma sreca zbog dolaska zemaljskog sina rasrdi Ahoeituovu braću -Eitumatupuine nebeske sinove. Oni zat� sa�eka�e A�o­eitua u zasedi, raskornadaše ga, skuvaše I pO.Jedose. Eltu­matupua je sumnjao da je počinjen zločin te nar�di Aho­eituovoj braći da "priđu i ispovraćaju se". DošavšI tako do svih delova svoga zemaljskog sina, nebeski otac ga ponovo napravi uz pomoć čarobnog bilja. Potom reče : "U

,bil i st�

Ahoeitua. On će sići kao vladar Tonge, dok cete Vl , njegova braća, ostati ovde. " Ali oni moljahu za opr?štaj �e s vremenom Ahoeituovoj braći bi dopušteno da SIđu n IZ vel iko drvo. Potomci Ahoeitua, čije ime znači "dan je sva­nuo", postaja l i su jedan za drugim Tui Tonga.

Alčera Doslovno snovreme". D avno minulo doba kada su pre­dački duh�vi aboridžinskih plemena Austral ije hodali zemljom. Veruje se da su se ti htonički preci vratil i u svoje podzemno obitavalište.

Altdži ra Dokoni otac neba kod plemena Aranda u središnjoj Au­stral ij i . Zamišljaju ga kao čoveka na nebu sa stopalima na­lik emuovim. Njegoye žene i kćeri imaju pseća stopala. Neobična i deformisana stopala predstavljaju čestu oso­binu duhova i l i predaka u aboridžinskom verovanju. O tome govore izrazi kao što su "stopain i pas", "stopaino telo", "prsti-stopala-grubi " i "stopalo od kosti" . Altdžira je erina itdža arbamanakafa, " Ilestvoreni" . Ime mu je pove­zano i s glagolom "spavati " . Stoga ga smatraju odaljenin: božanstvom "snovremena " , tokom kojeg su se podzemnI duhovi predaka trgli iz usnulosti kako b i lutali zemljom. Altdžira je svetu dao sadašnji obl ik a zatim otišao na vrh

Rečnik svetske mitologije 375

neba, dok su ostal i "snovečnici" ponovo potonuli u svoje zemaljsko prebival ište. Arande kažu da je Altdžira danas ravnodušan prema čovečanstvu.

Atea

U mito logiji Tuamotua, prvobitni pokretni nebeski pro­stor, biće bez obl ika . Atea se preobrazio u boga neba, a Fahotu mu je postala žena. Prema legendi, prvi Fahotuin sin, čarobnjak Tahu, umro je od gladi jer se doj io na nje­nim ravnim grudima. Kako su ga i druga deca sledila na tom kratkom putu do groba, Atea i Fahotu razmeniše polove te je nebo postalo i otac i majka i doji lo decu.

Jedan Od vel ikih polinezijsk ih mitova o sukobu jeste borba Atee i Tane-mahute koju su Maori zamišljali kao razdvajanje nebeskog oca od zemaljske majke, Rangija od Pape . S tanovnici Tuamotua verovali su da je Atea poku­šao da zarobi mladog boga Tanea i da je za njim poslao vojsku manjih božanstava. Pošto je Tane umakao svojim progoniteljima na zemlji i lutao oblacima, tol iko ogladne da ubi i pojede jednog od svojih predaka, što beše početak ljudožderstva . Dostigavši muževnost, Tane objavi rat bogu neba i , koristeći gromove svoga pretka Fatu-tirija, " grm­ljavine" , ubi Ateu. Jedna od dinastija arhipelaga Tuamotu tvrdi la je da vodi poreklo od tog zbačenog vladara neba.

Auve

Sveta rodna mesta predaka, pUlvaija. Kod pripadnika ple­mena Vikmunkan u severnoj Austral ij i , auve, il i totemska središta predstavljaju gnezda i l i p lodišta ptica i drugih životin ja . Svaka auva ima posebna obeležja, mada se u blizin i 'svake nalazi voda u obl iku reke, lagune i l i poj i l išta. Veruje se da totemski preci obitavaju i igraju se nedaleko od a�ve. B lizu tih podzemnih duhova održavaju se velike plemenske svetkovine, a u nekim oblastima mogu se naći stare pećinske sl ike povezane s t im obredima.

Page 194: Recnik Svetske Mitologije

376 Okeanija

B agadžimbiri

Narod Karadžeri u severozapadnoj Austral iji sve pripisuje dvojici predačke braće zvane Bagadžimbiri . Pre nego što su se u obličju dva dinga pojavi l i na njenoj površini, zemlja beše bezobl ična. Nije na njoj bilo n i drveća, ni ljudi ni ži­votinja - n ičega živog. Bagadžimbiri načiniše pojil išta, a od otrovne pečurke i nekakve gljive n apraviše polne organe prvim bespolnim ljudima i ustanoviše ritual obrezivanja.

Nakon što su dvojica braće narasla do neba i , kao go­rostasni ljudi, putoval i zemljom, posvađaše se s mačjim čovekom zvanim Ngariman, kojeg bchu naljutili svojim smehom. Ngariman i njegovi rođaci ubiše Bagadžimbire koplj ima. DUga, njihova zemaljska majka, tol iko je b i la gnevna da joj iz grudi mleko poteče pod zemlju, sve do mesta ubistva. Otuda izbi kao bujica, podavivši krivce i oživevši žrtve. Posle nekog vremena, ponovo rođeni Baga­džimbiri odlučiše da umru. Tela im se pretvoriše u zmije, a duhovi im se podigoše do neba kao vel ik i oblaci .

B aj ame

Totemski predak plemena Kamilaroj iz Novog južnog Velsa. Drevni bog neba i " otac svih stvari ", Bajame je bio gospodar života i smrti - arhetipski vrač. Izumeo je ka­menu zamku za ribe. Ša lje kišu onima koji je prizivaju, dok njegova omiljena žena , B iragnulu, šalje poplave kada se to od nje traži.

Bamapana

Podvaladžijski junak naroda Murngin iz severne Australije - "ludak" . Na neskriven i užas i prikrivenu radost tog abo­ridžinskog p lemena, Bamapana je bio bestidan i kršio ta­bue rodoskvrnuća. Izazvao je bezbrojne svađe i nespora­zume.

Rečnik svetske mitologije 377

Banoi

.Tedno od imena koja se na Novim Hebridima koriste za zemlju mrtvih . U tom delu Melanezije veruje se da duh pokojn ika nekoliko dana boravi u svetu živih pre nego što će ga napustiti . Banoi , koji možda predstavlja podvodno carstvo, ima sve pogodnosti gornjeg sveta osim vrtova zato što u njemu ne postoji rad. Prema legendi, aveti njski sta­novnici Banoija odeljuju se jedni od drugih prema načinu umiranja . Tako se oni koj i umru od kašlja drže zajedno.

Po predanju stanovnika Banksovih ostrva, podzemni svet, koj i oni nazivaju panoi, isto je toliko blizu zemlje kao što je smrt bliska životu. I zgleda da je njihov podzemni svet mrtvih čak divno mesto, gde proslave i druge druš­tvene aktivnosti pružaju utehu onima "koji su došli da tu i ostanu" . Nesvestica i l i privremeni gubitak pamćenja uvek su se smatrali kratkom posetom panoiju . Ipak, duh po­kojnika, tamale, kako se čin i , ne poseduje znanje o dale­kim stvarima kao što je vui - demon i l i polubog. Tamate je, u suštin i , umrlo ljudsko biće.

Na Solomonovim ostrvima, duh preminulog poglavice i l i kakvog drugog odličn ika , tinda/o, poštuje se kao spona s nevidljivim svetom i moćan saveznik u svim časovima krize. Ali neumilostivijeni duh pokojnika može biti opasan neprijatelj. Veruje se da duhovi pokojnika koji borave na moru mogu biti strahotnog izgleda i ponašanja . Sačinjen i od riba, napadaju usamljene kanue i p livače .

Bobi-bobi

.Tedan od predačkih zmijaea aboridžinskog n aroda Binbin­ga, iz severne Australije . .Tednom .ie Bobi-bobi ljudima po­slao nekoliko letećih l isica za jelo, a l i ti golemi šišmiši uspeše da pobegnu iz pećn ice . Zato zmij ac, koji ih je po­smatrao pod zemljom, uze jedno svoje rebro i hitnu ga uvis. Koristeći kost kao bumerang, ljudi su leteće l isice ubija l i za kuvanje. Docnije pomoću iste kosti n ačin iše ot­vor n a nebu, što razljuti Bob i-bobija, koji zgrabi rebro

Page 195: Recnik Svetske Mitologije

378 Okeanija

kada je p alo na zemlju. Dvojica mladića koji pokušaše da se ponovo dočepaju svetog bumeranga završiše u zmijče­voj gubici .

Drugi zmijski duh zvao se Ulandži . I z nekog nepozna­tog razloga taj predak verao se po sten ama kako bi zubima odsecao glave letećim lisicama. S l ično Bobi-bobiju, izvadio je dva svoja rebra i srce. In icijantima naroda Binbinga ka­že se da zmijski otac traži njihove prepucijume.

Bue

U mitologiji Gilbertovih ostrva, s in žene koju je na čudo­tvoran n ačin oplodilo sunce. Bue je p utovao na istok u kanuu, tražeći oca i svoje nasleđe . u pameti, te rabakau, i znanju, le atajbai. Poput polinezijskog junaka Mauija, odlučni B ue napade boga sunca te ostvari svoju želju. Ma­da je otac pokušao da osujeti s inOVljeve potonje n amere, Bue je p ostao kulturni junak. Naučio je ljude da grade ka­nuue i kuće, podižu vet rove pomoću čarol ija, obezbede se­bi zdravlje i b lagostanje i smišljaju pesme uz koje se pleše.

Dahan

Pleme Kabi sa kvinslendske obale Australije obožava Da­hana, dugu, predačkog duha koji je delom riba a delom zmija i prebiva u dubokim pojil ištima. Dok prelazi s jed­nog p oj i lišta na drugo, pojaVljuje se na nebu kao duga.

Džangavul i

Božanska trojka u severnoaustral ijskoj mitologiji - dve se­stre i brat koj i su došli na zemlju p reko beralkua, ostrva duhova i l i pokojnika, i krajoliku dali obl ik i vegetaciju. To su postigl i uz pOhtba3vetih štapova, zvanih ranga, od kojih su neke ostavil i za sobom na određen im mestima kao sve­te predmete. Od solarn ih božanstava ukrašenih crvenim perjem, sestara Džangavul i , nastali su prvi ljudi i žene, takođe zvani ranga. Obrede tih troje predaka, koji su se uglavnom odnosili na plodnost, danas vrše muškarci, mada

Rečnik svetske mitologije 379

su prvobitno spadali u ženski delokrug. Takvu promenu izazvalo je možda silovanje, kao u drugoj tradicij i .

Dudugera

U papuanskoj mitologij i , "dete iz noge" koje je postalo sunce . Jednoga dana neka žena koja je bi la u bašti kraj okeana primeti veliku ribu koja se igra la u morskoj peni te uđe u vodu i poigra se s njom. Posle nekog vremena, že­n ina noga o koju se riba trljala poče da otiče i boli sve dok žena ne zamoli oca da proseče otekl inu te iz nje ispade beba.

D udugera, kako ga majka n azva, rastao je u selu, al i ga drugi dečaci nisu voleli zbog njegove n asi lnosti . Plašeći se da mu se nešto ne desi , Dudugerina majka odluči da ga pošalje ocu. Kada otiđoše do žala, vel ika riba izroni , zgra­bi ga ustima i odnese daleko na istok. Pre nego što se to desi lo, D udugera upozori majku i njene rođake da se sak­riju ispod jedne velike stene jer je trebalo da postane sun­ce , vel ika nesreća za svet. Oni poslušaše Dudugerin savet. I z senke svoga skloništa posmatrali su kako sunčeva vrel ina uništava ljude, bi ljke i životinje. Da bi sprečila uni­štenje svekolikog života, majka suncu, dok se jednoga da­na uspi njalo, baci kreč u l ice , postavivši tako oblake izme­đu zemlje i nemi losrdnih sunčevih zraka.

Papuanci objašnjavaju mesečevu nedovoljnu sjajnost mitom o prevremenom rođenju . lednom neki čovek koji je kopao b unar pronađe duboko pod zemljom sjajan mali kolut . To beše mesec koji se, utekavši mu iz ruku , uspe na nebo. Da je ostao u zemlji do kraja svoje i nkubacije, me­sec b i b io sja.jn ij i . Po drugoj verziji tog mita, mesec je po­begao iz testije .

Goga

Narod Masim s Papue veruje da vatra potiče od starice p o i menu Goga. O d nje s u j e ukrali prvi ljudi . Boginja kiše i vatre, Goga pokuša pljuskom da ugasi ukradeni ugarak,

Page 196: Recnik Svetske Mitologije

- ------- - -

380 Okeanija

a l i , n a sreću po čovečanstvo, zmija na svom repu sačuva p lamen.

Prema drugom mitu o vatri , p rvi ljudi primeti l i su kako se dim podiže s mora. Od nekol ikih životinja koje poslaše po p lamen, pas uspe da ukrade glavnju sa ostrva boginje vatre .

Gora-daileng

Na Karolinskim ostrvima, bog koji je zlikovce kažnjavao posle smrti. Gora-daileng živeo je pored podzemne reke nepoznate dužine. Nakon što bi pokvarene duše izmučio vatrom, imao je običaj da ih gurne u tu reku, čija bi ih jaka struja odnela u zaborav.

H akavau

Najveći maorski veštac. Proslavio se nadjačavši čarobnu drvenu glavu koja je pripadala vešcima Puarati i Tau­tohitu. Moćna glava začarala b i svakoga ko bi se drznuo da p riđe utvrdi u kojoj su je čuvali , a glas o njenoj moći ra­širio se po ce lom Novom Zelandu . Svi na ostrvima pričali su o pogibelji vel ikog broja ljudi , pa Hakavau, napokon , odluči da joj ispita snagu i l ično je poseti. Samo s jednim ljudskim saputnikom, stari veštac pođe ka tvrđavi, bez pre­stanka vračaj ući i ponavljajući čarobne reči kako bi oda­gnao zle duhove. Na užas svoga pratioca, prođoše mimo raspadajućih leševa njihovih prethodnika, ali Hakavau beše već saznao od svoj ih duhova zaštitnika da Puaratini i Tautohitovi zloćudni duhovi i n isu baš tako moćni kako se to u p rvi mah čin i lo . Štaviše, njegova vojska dobrih du­h ova b i la je u stanju da osvoji tvrđavu, a kada očajn i Pua­rata zatraži pomoć od čarobn e glave, ona više n ije mogla da riče tako glasno kao pre, već je samo puštala slabe kri­ke i jecaje. Popevši se p reko ograde utvrđenja, Hakavau javno pokaza svoju čarobnjačku nadmoć i, posle kratkog obi laska svetih mesta unutar utvrde, nepovređen i zado­voljan , krenu natrag sa svoj im saputnikom. Prethodno

Rečnik svetske mitologije 381

zap ljeska rukama, na šta poumiraše svi u utvrđenju . Tako su savladani Puarata i Tautohi to.

Haumea

Tajanstvena boginja plodnosti u havajskoj mitologij i . Hau­mea se ponekad poistovećivala sa boginjom zemlje Pa­pom. B i l a je "p lodovita" i "žena iz daleke zemlje", koja je rađala "čudna, bučna stvorenja" . Govori lo se da je pono­vnim rađanjem Haumea prelazila iz starosti u mladost i da se vraćal a da poženi i poudaje decu i unuke. Mada je ta boginja pomagala pri porođaju, uživajući u ljudskom pri­raštaju , b i l a je sklona i razaranju. Najčuvenija je bila po povezan osti sa čudotvornim drvećem i štapom "koji je pri­vlačio ribe" . Ljudi su bi l i u stanju da narede tom svetom drveću da proizvodi hranu, mada je nesreća koja je zade­sila "riblje drvo" razbacala ribe po vodi svuda oko Havaja .

Hijojoa

Podzemni svet plemena Vagav aga na Papui . Kada neko umre, za njegovu dušu, aruga, kaže se da napušta telo i putuje u hijajau, carstvo pod morem. T umudurere, bele kože i gla tke kose, gospodar je mrtv ih . A ruga mu obde­lava vrt, o čemu mogu da posvedoče posetioci iz sveta živih. Tvrdi se čak da su pojedine bi ljke donete otuda.

I čo-Kalakal

Polulegendarni poglavica. Prema stanOVI1lClma Karol in­skih ostrva, I čo-Kalakal predvodio je vel iki pohod s juga, najverovatnije iz Melanezije . Nije poznato da l i se uplašio masivni h kamenih utvrda na pojedinim ostrvima. Te di­vovske tvrđave behu delo božanskih bl izanaca zvanih 010--sipa i Olo-sopa.

I ki -h aveve

Bukvalno, "trbuh ne zna" . Papuanski opis ekstatičkog kul­ta koji se pojavio u Vai lal i oko 1919. Ljude su viđal i kako

Page 197: Recnik Svetske Mitologije

382 Okeanija

"posle nekoliko žurnih koraka stan u i počnu da brbljaju i mašu rukama, istovremeno njišući glavom levo-desno i izvijajući telo s jedne strane na drugu u bokovima, pri tom na izgled čvrsto stojeći na nogama". Takva ekstatička op­sednutost, posredna posledica kolonij alnog prodora, n ašla je k ultn og vođu u starcu po imenu Evara. On je proricao dolazak parobroda s duhovima predaka, koji će sa sobom doneti "teret" (cargo) . U njegovim otkrovenjima očigled­na su bi la antievropska osećanja pošto su se među očeki­vanim darovima nalazile i p uške. Međutim, ideju o po­vratku mrtvih pomalo je iskomplikovalo verovanje da su p reci b i l i bel i . Evara je kasnije proricao da će avion doneti sveti teret obilja.

Svuda su se pojavlj ivale stvarčice povezane sa savre­menom tehnologijom. Primer za to bi l i su lažni radio-apa­rati za stupanje u vezu s precima. Napuštani su plemenski običaji i verovanja pošto su ekstatički nastrojeni Papuanci očekivali dolazak milenijuma. Veliko zanimanje za evrop­ska materijalna dobra, koren "kultova tereta" ("kargo kultova") , odražavalo se u mitskoj odeći njihovog novog boga, I hovea: nosio je kaput, košulju , pantalone, šešir i ci­pele . Mada su t� nova verovanja u Valial i gotovo potpuno i ščezla do 1 923, njihovo nasleđe predstavlja savremeni "kult tereta" ("kargo kult" ) , podstaknut Drugim svetskim ratom. Avioni , brodovi , vozi la i baze za snabdevanje zbunjivali su i opčinjavali n arode koji su tek izlazi li iz kamenog doba. Njihovu radoznalost pobuđivala je i ame­rička vojska kada je, po prestanku neprijateljstava, počela da iskopava te la svojih p oginul ih pripadnika. Današnji usamljeni posmatrači međunarodni h letova ostaju svedoci mitološkog potencijala kulturnih promena .

Ja lafat

Tvoračko božanstvo na Japu , jednom od Karolinskih ostr­va . Smatrali su ga dobroćudnim a l i lenj im bićem, a pone­kad su verovali da je utelov ljen u albatrosu.

Rečnik svetske mitologi je 383

.J uriungur

Veliki bakarni piton naroda Murngin iz severne Austra­l ije . .Jednom pri l ikom dve devojke koje behu spavale s muškarcima iz zabranjenog plemena dođoše u auvu, sveto mesto koje je p ripadalo .Jurlunguru. To je bi lo poji lište zvano Mirirmina , "leđa pitona iz stenja". U dubokim pod­zemnim vodama ispod poj i l išta prebivao je duh zmijskog pretka. Kada starija od tih dveju devojaka poče da kuva životinje koje behu uhvati le, ta stvorenja iskočiše iz vatre , pojuriše ka svetom pojil ištu i uskočiše u njega. Starija de­vojka potom ode da prikuplja koru za novorođenče mlađe devojke. Ona priđe bunaru Mirirmina te joj menstrualna krv oteče u poji l ište i stiže do .Jurlungurovog obitaval išta . Glava "vel ikog zmijskog oca" mirno je počivala na dnu ja­me, al i on otvori nozdrve i dobro onjuši zagađenu krv koja se slivala k njemu . .Juriungur zatim uspravi glavu i polako se uspuza. Dok se dizao s dna bare i voda u bunaru se po­dizala i p lavila zemlju . .Jurlungur spazi one dve devojke, svoje potomkinje. I ako su pevale ne bi l i spreči le povodanj da ih proguta, duh zmijskog pretka dade se u poteru za nj ima i na kraju ih uhvati. Lizao ih je, odgrizao im noseve i napokon ih progutao, zajedno s bebom. Kasni.ie su zmije održale sastanak. Svaka od njih stajala je veoma uspravno, a .Juriungur priznade da je pojeo svoje rođake. Zmije se onda dogovoriše da .Juriungur izbljuje dve devojke i novo­rođenče.

Jurlungur je ,.vel iki otac" . Glas mu je grmljavina, a voda u bunaru u kojem živi p resijava se kao duga. On je "zmija duge", moćno božanstvo u aboridžinskoj rel igiji . N a povezanost s vremenskim pri l ikama, n aročito s kišnim oblacima, nai lazimo svuda gde plemena obožavaju pitona. Jurlungur je, očigledno, središte kulta p lodnosti . Tokom vlažnog godišnjeg doba vode su se podizale , a zmije izla­zile iz zemlje poput novih b iljn i h izdanaka. Prema jednoj tradiciji , kišni p oglavica , Ata intdžina , koristi se zmijom ka­ko b i stvorio kišu. Na nekoj dalekoj zapadnoj obali Ata­i ntdžin a u gubicu morske zmije stavlja "kišnog mladića" .

Page 198: Recnik Svetske Mitologije

384 Okeanija

U trb uhu tog stvorenja žrtva živi dve godine i u svom telu prikuplja "svetlucave školjke" sve dok ga zmija ne ispljune na obalu. Ataintdžina zatim da ženama da ,. kišnog mla­dića " dobro isuše dimom. Slično kao u obredima inicijacije naroda Murngin , to bi trebalo da ga "ojača" . Pripreme su dovršene kada žrtva upotrebi taku/u, "svetlucavu školjku" kako bi se preobrazi la u oblak. Podigavši se do neba, "kišni mladić" okrene se naglavce i razveže kosu iz koje se kiša prolije po zemlj i . Kad god ispusti takulu, sevne mu­nja . D uga, oprezna Ataintdžin ina duša, u stopu prati kišo­tvorca, koji je obično pričvršćuje za glavu. "Kišni mladić", obavivši svoj zadatak, vraća se na udaljenu zapadnu obalu i ponovo pokušava da se preobrazi u ljudsko biće . Pone­kad ga Ataintdžina spreči u tome, nehotice izazivajući sušu. I n ače, kišni poglavica svoje "kišne mladiće" drži u pripravnosti i šalje preko austral ijskog kontinenta brojne velike oblake.

Kahausibvare

Zmijski ženski duh kojeg poštuj u na Solomonovim ostrvi­ma. Nekada davno, dok su plodovi zemlje rasl i bez ljud­skog rada, Kahausibvare načini ljude, svinje, druge životi­nje i drveće. Ali ona u svet uvede i smrt. Kada je prva žena ostavi la prvu bebu kod zmije i otiš la da radi u vrtu, odojče udari u plač. Ne mogavši da izdrži tu buku - to je, slu­čajno, b i la mana i mesopotamskih bogova - Kahausibvare se sklupča oko bebe i zadavi je . Majka se vrati dok je zmij ina telo još delimično bi lo obavijeno oko njenog de­teta, te poteže sekiru i poče da komada gmizavca. I ako je Kahausibvare posedovala moć da sastavi otkinute delove, to joj se n ije svidelo te otpl iva na neko udaljeno ostrvo. Dok je odlazila , naruga se ženi : "Ko će sad da ti pomog­ne?" Otada n išta više nije isto.

Jedan kulturni mit sa Admiralskih ostrva takođe se vrti oko zmijoduha . Neka žena ušla je u šumu i srela zmijca. Posle početnog opiranja, žena pristade da se uda za njega te mu rodi dečak a i devojčicu. Zmijac je zatim otera kako

Rečnik svetske mitologije 385

bi sam mogao da podiže decu. Kada su već bi la dovoljno vel ika, on im reče da uhvate i skuvaju malo ribe. Ali oni zagrejaše ribu na sunčevim zracima i pojedoše je još sirovu i krvavu. Na to zmijac reče: " Duhovi ste, žderači si rovog mesa. Možda ćete i mene pojesti . " Zatim naredi dečaku da mu ugmiže u trbuh, ali dete se uplaši i upita za razlog te naredbe. "Izvadi vatru", reče zmijac, "i daj je svojoj sestri ! Zatim nakupi kokosovih oraha, jamova i banana. " Dečak učini kako mu bi naređeno te ove plodove skuvaše na vatri. Kada su deca završ i la s jelom, zmijac ih upita: "Da li je bolja moja i l i vaša hrana?" Oni odgovoriše: " Tvoja ! Naša ne valja. " To su, prema stanovnicima Admiralskih ostrva, bili začeci društva.

Kainti ku ab a

Doslovno znači: "drvo s mnogo grana". Sveto drvo na Samoi. Prema stanovnicima Gilbertovih ostrva, koji su se sa Samoe presel i l i na sever oko 1 400, Kaintikuaba je po­stao od kičme Na Atibua, oca bogova, koji je umro kako bi svet mogao biti pripremljen za čovečanstvo. Ljudi su rasli kao plodovi na granama Kaintikuabe. Neki čovek, međutim, slomio je drvo: to beše Koura-abi . Na to sveto­grđe naveo ga je izmet koji mu je s grana pao na glavu. Zbog Koura-abijevog nasilja ljudi se rasuše s drveta i ža­lost uđe u njihov svet.

Kamapua

Bukvalno, " krmeće dete" - popularni l ik u havajskoj mi­tologij i . Svojom ogromnom gubicom rio je zemlju i " po­digao veliku humku, brdo za bogove, brdo s proval ijom spreda" . Ta legenda možda se odnosi na utvrđenje koje je pripadalo moćnoj porodici potomaka svinjskog boga.

Uprkos brojnim n asrtaj ima na život deteta K amapue, on izraste u odlučno i moćno božanstvo. Njuškom je iz ko­rena čupao letin u neprijatelja , pobeđivao ih u borbi , div­ljački vit lajući toljagom u svojim ljudskim rukama i odno-

Page 199: Recnik Svetske Mitologije

386 Okeanija

seći nj ih ove dragocenosti kao p ien . Kao dobrodošao sa­vezn ik u neprekidnim ratovima na Havajima, Kamapua se ožen io dvema kćerima vodećeg poglavice i verno mu slu­žio na bojnom polju , oduzimajući " pernate ogrtače i ka­cige" mnogim suparničkim poglavicama.

Jednom je, kao lep čovek, Kamapua pokušao da osvoji boginju vatre Pele. Ona ga odbi , vređajući ga i nazivajući ga "svinjom i svinj in im sinom". Počeše da razmenjuju po­ruge i, kako su njihove božanske pristalice pristizale, svađa je prerastala u okršaj. Peleini rođaci bljuvali su vatru na svinjskog boga, dok su njegovi prijatelji preti l i da će mag­lom i kišom ugasiti vulkanske vatre . "Svinje su trčale svu­da unaokolo. Jama se puni la vodom . . . I Pele popusti te Kamapua ostvari što je naumio s njom."

Ljubavnički i ratnički vidovi svinjskog boga smenjuju se u ciklusu legendi o njemu. Ponekad se njima objašnja­vaju p ri rodne pojave. Jednom pri l ikom on negde opazi dve lepe žene i pojuri za nj ima. To behu boginje koje ne­staše u zemlj i . Kada ogromna njuška poče da rije u potrazi za nj ima, iz zemlje izbiše dva izvora vode, posle toga poznata kao "Karnapuini izvori " .

Kane

u poznoj havajskoj mitologij i , glavni bog rađanja. Kao i pol inezijski podvaladžijski junak Maui, imao je "zadiv­ljujući " fal us. Bio je " predak poglavica i prostih ljudi ", kao i tvorac triju svetova - gornjeg i donjeg neba i zemlje.

U p očetku Kane življaše u tami . Zatim je stvoreno svet­lo, a Ku, p redačko božanstvo, zajedno s Lonoom, bogom nebesa , pomože Kaneu da obl ikuje zemlju i stvari na njoj. Kasn ije su stvori l i čoveka i ženu, a l i su nepodopštine tog para p ri morale Kanea da n apusti zemlju i povuče se na ne­bo, učinivši čovečanstvo smrtnim. Da je njegova prvo­bitna n a mera b i la da živi među ljudima vidi se iz naziva datog svetu: Ka-hon ua-nui-a-Kane, " Kaneova vel ika zem­Ija" .

Rečnik svetske mitologije 387

Kaneu nikada n isu prinošene ljudske žrtve zato što "mu je život bio svet". Njegovi prikazi su retki, a kao oltar obično je korišćen visok kup ast kamen . Njegove moći , međutim, jasno su uočava ne. Bio je Kane-hekil i , ,.gromov­nik"; Kane-vavahi-Ian i , " probijač nebesa"; i Ka-ui la-nui­maka-kehai-i-ka- Iani , "munja što seva na nebesima". Po odsustvu krvi obožavanje Kanea razl ikuje se od poštova­nja mnogih drugih havajskih bogova. Tako .je bog čarob­njak Kahoali primao na dar očnu jabučicu ribe kao i očnu jabučicu ljudske žrtve. Ispijanje žrtv inog oka s pićem od biljke kave kao milodar božanstvu b i lo je uobičajeno na Pol inezij i , mada su Tahićan i čuvali oko za svog kra lja .

Kanea su često dovodil i u vezu sa bogom l ignji Ka­naloom, havajski m Tangaroom. Kanaloa je bio " smrdlji ­v i" , osvetoljubivi protivnik Kaneovih stvorenja. Poisto­većivali su ga s hrišćanskim đavolom i zemljom mrtvih .

matra l i su da je Kanaloa, kao i Kane, božanstvo koje obitava u ljudskom tel u na rajskom ostrvu što plovi na oblacima bl izu I-Iavajskih ostrva. Čarobno ostrvo zvalo se Kane-hna-moku, "Kaneova skrivena zemlja".

Kat

Dobroćudni duh-junak sa Banksovih ostrva. I ako neki tvr­de da i m jc predak, taj melanezijski junak nikada ni je bio čovek: b io je vui, ,.duh " . Rodio ga je Katgoro, kamen koj i je pukao. Kat je odmah por astao i progovorio. Najpozna­tiji od njegove jedanaestorice braće b i l i su Tangaro Gi la­gi lala, "mudrac" koji jc razumeo sve i mogao da poučava druge, i Tangaro Lolokong, " budala", koj i n išta n ije znao i ponašao se kao slaboumn i k.

Kat je stvorio stvari a l i n e i svet koji je postojao pre njih . Načinio je svinje, drveće, ljude i n oć. U jednom mitu o poreklu života i smrti govori se o tome kako Kat i Ma­rava, vui pauk, zajedni čk i stvaraju. Šest dana je Kat u drvetu dubio te la muškaraca i žena . Zatim ih je skrivao tri dana. Potom ih je otkrio i posle tri dana p lesanja i uda­ranja u bubanj , .namamio u život" tako da su mogli sami

Page 200: Recnik Svetske Mitologije

388 Okeanija

da stoje. Ali Marava, nakon što su Katovi drveni ljudi pokazali znake života , iskopa jamu, pokri joj dno l istovima kokosa i ostavi i h da šest dana leže zakopani u njoj . Is­kopavši te ljude i sastrugavši zemlju s njih , on ustanovi da su se svi već raspal i . Takvo je poreklo smrti među ljudima.

Kat i Marava, koji su pre dobrohotni suparnici nego ljuti neprijatelj i , pomagali su jedan drugome u nevolj i . Vi­še puta je Marava spasao Kata iz zamke koju su potonjem pripremila braća. Ljubomorni zbog Ro Lei , Katove pre­krasne žene, kao i njegovih čudotvornih moći, braća sko­vaše zaveru protiv njega. lednom prilikom pokušaše da udave Kata i ugrabe Ro Lei te u kanuu odveslaše do nekog udaljenog ostrva. Tada Kat uze bocu napravljenu od školjke kokosovog oraha i u nju stavi sve svoje stvari , umanji se i sam uđe u bocu te reče majci da je h itne u more. Tako je p lovio u boci dok nije prošao mimo kanua svoje braće. Pojevši bananu, Kat baci koru u more tamo gde je kanu trebalo da prođe. Braća primetiše koru od ba­nane, al i ne poverovaše Tongaro Gilagi la l i kad ovaj reče: , .Kat je pojeo ovu bananu i bacio je koru ovde da je vi­dimo, kako bi nas obavestio da nije mrtav, da je umakao i da nas prati . " Tek kad su se pribl ižili obal i . shvati l i su da ih tu čeka sam Kat. On im rascepi kanu sekirom i zamoli ih da ubuduće žive zajedno u slozi .

Ljudožder Kasavara, čudovišni vuj, pojeo je Katovu braću kada su pošli da traže voće . Kat ubi Kasavaru i pronađe kosti svoje braće u ostavi tog čudovišta. Ožive ih duvajući u trsku i pozivajući ih da se nasmeju ako su bra­ća. Stanovnici Banksovih ostrva kažu da je najbolje od svega otišlo sa ostrva kada ih je Kat napustio. Sve do­nedavno oni su očekivali njegov povratak. Po predanju, Kat, njegova žena i braća, sa svom imovinom, otišli su u kanuu ubrzo nakon što je Kat ubio Kasavaru.

Kava

Bukvalno, ,.gorak" . Opojno piće koje se spravlja od ko­renja i l i l išća jedne od b iljki iz porodice paprika. I gra

Rečnik svetske mitologije 389

važnu ulogu u polinezijskim svetkovinama, mada se po­nekad koristi i da bi se utol i la glad. U jednom mitu s Ton-e, neki kralj posetio je mesto na kojem je vladala glad.

Pošto n ije imala nikakve hrane kojom b i ga počasti la, jed­na plemkinja pripremi i skuva svoju bebu kao pečeno prase. Kada otkri prevaru, kralj reče: "Nisam ljudožder.

dnesite je i sahranite onako kako se sahranjuju pogla­vice . " Tako i učiniše. Ujutro ljudi primetiše da je nekakva biljka iznikla iz detetovog groba. Kralj im reče da neguju tu b iljku, kavu, koja će im biti i l i prokletstvo ili b lagoslov, zavisno od toga kako se budu ponašali prema njoj.

Kumu-honua

Doslovno z!1ači "početak zemlje" . Prvi čovek u havajskoj mitologiji . Zena mu se zvala Lalo-honua, "donja ze�lja". U prvobitnom vrtu koji je čovečanstvu sagradio bog Kane nalazi le su se voćke i životinje, i sve je to bi lo dostupno Kumu-honui i njegovoj ženi , osim svetog drveta. Jabuke i kora s tog drveta behu zabranjeni , al i kao i bibl ijski par, oni prekršiše zakon zbog čega ih je iz vrta isterao veliki beli albatros. Prema jednoj verziji tog mita, "velika morska ptica be log kljuna" ubedi la je Lalo-honuu da proba Ka­neove svete jabuke.

Kunapipi

Boginja majka aboridžinskih plemena iz severne Austra­lije . Danas tek maglovito i dokon o duhovno biće, .. starica" je nekada putovala zemljom sa skupinom junaka i junaki­nja, a tokom predačkog razdoblja rađala je muškarce i žene i stvarala pri rodne vrste. "Dugina zmij�" išla je pred njom kako bi joj pripremila put.

Laufakanaa

Bog vetra na Ati , n iskom ostrvu Tonge. Prema legendi, bog neba Tamapaoulijalamafoa poslao je Laufakanau na

Page 201: Recnik Svetske Mitologije

390 Okeanija

zemlju kao vladara Ate i nadzornika vetrova. ::Ako n.eki čamac bude imao loš vetar" , reče Tamapaoult] alamafoa, " a ljudi dođu kod tebe, Laufakanaa, i zamole te za pomoć: moraš im dati dobre vetrove za to plovilo. " I tako, kada bl stan ovnicima Tonge bi l i potrebni savršeni uslovi za plo­vidbu, mornari b i obično poseti l i Atu i prinel i Laufakanai h leb pripremljen na ulju od mlevenih kokosovih oraha. .

Mada je, kako se čin i , ta ponuda godila bogu vetra, 11 1-kada n ije bio poistovećivan s kokosovim orahom. Umesto toga, p� predanju ljudi s Tonge, Laufakanaa je s neba doneo i na Ati posadio bananu i nekol iko jestivih korena. Takođe mu se u zaslugu prip isuje izum ribarske mreže. Ime mu znači "govor", lau, "utišati " , lakanaa. U tom mitu o zanatu zanimljivo je da Tonganci veruju u prethodno po­sto jan je neba i mora. Maui, podvaladžijski junak Poli­nei ije� upecao je brojna ostrva svojom jakom ribarskom udicom ali su druga ostrva, poput Ate, bačena u more s ,

I ' k k . " l) neba i nazvana ma ka {Oil ua, "zema ]s o amen]e . rema jednoj varijanti tog mita, Maui je upecao i Atu. Odvukavš� je s mora, skočio je na obalu i svom težinom stao da gazI po najvišoj plan in i . "Dok je tabanao, zemlja se tresla.' a p lan ina mu se mrvila pod stopal ima i kot:ljala u

_ d.oltne

pod njom sve dok se nisu napuni le do svo]e s.a��sn}e ra­zine . To je učinio sa četiri od sedam brda, ostavIvsI tn brda neugažena jer se beše umorio od tog posla."

Lioumcre

Avetin jski duh s Karol inskih ostrva. Kada b i ta demonica dugačkih gvozdenih zuba poseti la neko ostrvo, ljudi �i �o­staja l i oprezni . Al i neki čovek je toliko žud�o za n]�l1Im gvozdenim očnjacima da smis l i p lan kako da Ih se docepa. Postigavši da se Lioumere nasmeje lakrdijama nekog mno­go ružnog klovna, on se ustremi na nju te ih joj izbi kam�­nom. Odmah nastade gužva, jer su svi hteli da se dokopajU gvozdenih očnjaka zbog nj ihove čarobne moći .

Rečnik svetske mitologije 391

Loa

Na Maršalskim ostrvima, vrhovno biće i tvoračko božan­stvo, pan dan tahićanskom Taaroi . U početku je Loa, ili Loua, prebivao sam u pra iskonskom moru. Iz usamljenosti i dosade podiže koraino grebenje i peščane obale, načini biljke i p tice i postavi po jednog boga za svaku od četiri strane sveta. Iz Loine noge proi stekoše Vuleb i Limdu­nanidž, prvi čovek i prva žena. Kada se njihova deca na­meriše da ubiju Vuleba, ovaj pobeže i pade na zelju, odak­le su mu iz noge izaš la još dva sina. Edao, mlađi s in , po­stao je vel iki čarobnjak i doživeo m noštvo pustolovina, sličnih Olofatovim.

Prema jednoj verziji tog mita, Vuleb i Ledžman, mu­žjak i ženka crva koji su živel i u školjki , b i l i su prva ljud­ska bića. Odjek te ideje jaVlja se i na ostrvima Tonge. Crvi su podigl i gornji deo školjke kako bi postala nebo, osta­vivši donji deo kao zemlju. Loa tu ostaje u pozadini kao prauzrok.

Luge i lan

Prema stanovnicima Karoli nskih ostrva, Lugeilan je sišao s neba da b i po prvi put učio ljude nekim veštinama, poseb­no tetoviranju, vlasuljarstvu i poljoprivredi . Lugei lana su uvek povezivali s kokosovom palmom.

Sin mu je bio mikronezijski junak Olofat. Taj podva­ladžija često je posećivao nebo, a posle jedne od poseta doneo je tajnu vatre s neba. Olofatovo l ukavstvo i preva­most verovatno su dovel i do poistovećivanja Luge i lana s ptičjim bogom Lukom, božanstvom smrti i bolesti .

Mangar-kundžer-kundža

Bukvalno znači: "muvolovac". Po predanju plemena Aran­da iz srednje Austral ije, svet je prvobitno bio prekriven okeanom i tek se nekol iko brda pomaljalo iz slane vode . Na obroncima tih p raiskonskih brda živeli su rela ma-

Page 202: Recnik Svetske Mitologije

392 Okeanija

II erhldža, "dvoje sraslih" . T im nerazvijen im bićima OCI l uši behu zatvorene. Umesto usta imala su malene otvore. Ša ke su im bi le stegnute, a ruke i noge pričvršćene za trup. D ugo su tako živeli u tom simbiotskom stanju. Tada vode opadoše i pojavi se Mangar-kundžer-kundža, gušterski predak te ih razdvoji kamenim nožem. Zatim im proseče sve otvore, davši im oči, uši , nozdrve i sve drugo. Sledeći njegovi darovi , nakon što jc obavio obrede obrczivanja i sub incizije , b i l i su kameni nož, vatra, koplje, štit, bume­rang i t.iurul1ga, sveti predmet koji je čoveka povezivao s njegovim pretkom i pružao m u zaštitu od opasnosti . Na kraju im je Mangar-kundžer-kundža uredio bračne od­n ose.

Prema drugoj verziji tog mita, s ·neba su sišla dva bića zvan a l1umbakula, " samopostojeći". Naišla su na stvorenje koje je l iči lo n a ljudska bića zamotana u klube. Posle ne­kog vremena ono poče da poprima oblik dveju osoba, a n umbakula i m pomogoše u toj evoluciji pre nego što se i sami preobraziše u guštere muvolovce.

G ušter je tabu za inicijante p lemena Aranda. Kazna za ubistvo guštera je nenormalno snažna požuda. Kod drugih aboridžinskih plemena postoje mitovi o nepotpunim ljudi­ma, al i božanski pomoćnici obično su ptice i l i pticoljudi . Prema tradiciji Kaitiša, tokom "snovremena", dva jastreb­-čoveka, ula-kupcra, sleteše i preobraziše gomile nedovr­šenih i l i p otencijalnih stvorenja u muškarce i žene. Obre­zivali su muškarce i vršili im subinciziju, a ženama otsecal i stidnice. Drugo jedno pleme, pak, smatra da je prvi čovek n astao kao gušter.

M arava

Melanezijski duh pauk. Prema stanovnicima Banksovih ostrva, Marava je bio i prijate lj i protivnik Kata, drugog moćnog vw/a, "duha". Marava n ije bio odgovoran samo za čovek ovu smrtnost. On se neposredno suprotstavljao Ka­tovom osvajanju mora. Noću je uklanjao iverje koje je Kat otkidao s deb la drveta od kojeg je pravio kanu. Kada ga

Rečnik svetske mitologije 393

I .al iznenadi jedne noći, Marava pristade da pomogne Katu te zajedno nadmudriše Katovu braću, koja behu ljubomorna i osvetoljubiva. lednom prilikom ovi uhvatiše Kata u rupu kopnene rakovice i zatvoriše otvor kamenom. Kada se vratiše kući, iznenadiše se zatekavši svoju ne­suđenu žrtvu kako sedi pokraj žene, predivne Ro Lei . Katu j e Marava pomogao u njegovom čudesnom bekstvu.

Matagaigai

Papuanski duhovi drveta. Mužjak se opisuje kao običan čovek , a ženka ima jednu vel iku i jednu malu dojku. Mata­gaigai se ljudima pokazuju samo u slučaju bolesti : ako im prsti utonu u bolesnikovo meso, smrt je neizbežna. Zlo­ćudni su duhovi močvare, i l i matabiri, ružna stvorenja s trbušinama i nadutih obraza. Vole da stavljaju " mađije" na ljude.

Maui

Polinezijski kulturni junak i podvaladžija malena rasta. PojaVljuje se u mitovima od Novog Zelanda do Havaja, gde je slavan poput Herakla . Mauija, koji je obično naj­mlađi sin , a ponekad i napušteno dete, bilo pobačak bilo nedonošče, u more je baci l a majka, Taranga, koja ga je prethodno zamotala u pramen vlastite kose. Pošto ga je spasao njegov veliki predak, Tama-nui-ki-te-Rangi, Maui se na kraju vratio na zemlju i ponovo pridružio porodici . Tada ga majka nazva Maui-ti ki-tiki-a-Taranga, " Maui stvoren od Taranginog čuperka" .

Mauijevi najpoznatiji legendarni podvizi bi l i su pecanje ostrva s morskoga dna, hvatanje sunca u zamku kako bi mu se usporio hod, podizanje neba kako bi ljudi imal i više prostora na zemlji i pribavljanje vatre . U maorskom mitu, Maui je koristio čeljusnu kost svoje pretkinje, Muri-ranga­-venue, kao čudotvorno oružje . Njegovim oštrim vrškom odvojio je kopno od mora, a l i braća, ne obazirući se na njegova upozorenja, raskomadaše kopno, način ivši tako

Page 203: Recnik Svetske Mitologije

394 O keanija

polinezijski trougao načičkan ostrvima, kao i planine No­vog Zelanda . Pomoću silne čeljusnice i l anenog konopca Maui je napao i sunce . Junak se toga zadatka latio "kada mu je palo na um da noć dolazi prebrzo nakon izlaska sunca" . Uhvatio je sunce omčom i zadao mu mnogo žesto­kih udaraca tako da je sunce , oslabljeno ranama, jedino bilo kadro da puzi svojom putanjom.

Tonganei kažu da je nebo ponekad mračno zbog žarača koj im se Maui koristio kako bi ga podigao. Desilo se da je Maui pripremao zemaljsku pećnicu kada mu se žarač zaglavi na nebu, koje je tada bi lo mnogo niže nego danas. Besan , Maui okrenu žarač i gurnu n ebo uvis. Prema jednoj havajskoj legendi , medutim, Maui je podigao nebo da bi stekao naklonost neke žene .

Poreklo vatre različito se tumači . Pojedine tradicije ob­jašnjavaju da je Maui ukrao tajnu vatre od "blatnih koko­ši" dok su pržile banane. Kad god b i se pribl ižio tim ne­beskim kokoškama, iz njihovih kandži suknuli b i plame­novi. Kada je konačno uspeo da ščepa n ajmanju od njih, ona mu reče da se vatra nalazi na drvetu zvanom vai-mea,

"sveta voda", i pokaza mu kako da dođe do nje . Prema maorskoj verziji , drevna boginja vatre, njegova rođaka, otkinu la je vlastiti nokat kako bi Mauiju dala plamen. Ali njegovo obešenjaštvo gotovo da mu je pomuti lo moć ra­suđivanja u toj pustolovin i jer je zatražio više plamenih nokata nego što je mogao bezbedno da ponese.

Druge priče o Mauiju tiču se njegovog rođenja, braka i smrti . Zan imljiva je priča o Hini i Mauiju zabeležena na arhipelagu Tuamotu, koji se nalazi istočno od Tahitija. Svojeglava Hin a napusti la je muža, čudovišnog jegul.jca Te Tunu i dala se u potragu po svetu za novim ljubavnikom. Vikala je na sav glas: "Ja sam žena koju će imati jeguljoliki ljubavnik , žen a koja je čak ovamo stigla kako bi se na oba­l i sjedin i l a u borbi strasti . . . prva žen a koja je došla bez ika­kvog srama, tražeći jeguljol iki ljubavni štap . " Niko se n ije usuđivao d<l_zadovolji Hininu žudnju bojeći se gneva čudo­višnog jeguljca sve dok Mauija ne uputi na Hinu njegova

Rečnik svetske mitologije 395

vlastita majka. Te Tuna isprva n ije obraćao pažnju na nj i ­hovu vezu, al i ruganje suseda konačno probudi bes u njemu. Između smračenih nebesa, gromova koji su se pro­lamali , munja što su sevale i praznoga mora s nasukanim čudovištima, suparnici Te Tuna i Maui upoređival i su svoje m uškosti . Svojim džinovskim fal usom koji je držao u ruci , podvaladžijski junak obori tri strašna pratioca ču­dovišnog jeguljca, preplaši svog protivnika i odnese pobe­du. Tako je Hina, arhetip neverne žene, samouvereno promen i l a ;nuža . Kasnije Te Tuna još jednom napade Ma­uija, a l i b i "rastrgnut", podlegavši njegovim nadmoćnim čarolijama. Iz Te Tunine sahranjene glave izrastao je prvi kokosov orah.

Maori Hinu smatraju boginjom smrti , Hine-nui-te-po. Oni veruju da ju jc Maui p ronašao dok je bila u dubokom snu. Pokušao je da joj p rođe kroz telo ali nju probudi cvr­kut ptica te ga ona usmrti stezanjem. Da je Maui bezbedno prošao kroz Hine-nui-te-po, ljudska b ića više ne bi umirala pošto bi i sama smrt bi la uništena . Al i na Havajima su ne­ukrotivog podvaladžiju po svoj pri l ici ubil i sami domoroci , koje su ljutil i n jegovi postupci. Po predanju, crvena boja morskih račića, kao i dugine boje potiču od njegove krvi .

Menehune

Mitska rasa patuljaka. H avajci su veroval i da su menehune "visoki oko pola metra". Ljudi su na njihova "krivonoga" obličja na i lazil i u šumama, gde su putnici morali dobro da se paze. Menehune su odapinjal i strel ice na neoprezne i l i znatiželjne, a l i sve dok ih n iko ne b i uznemiravao, srećno su živeli u pećinama.

Docnije su se presel i l i na Novi Zeland, a Havajci su ih pomeša l i s Maorima. Legende o čovečuljcima postoje ši­rom Pacifika. Dok su im na dalekoj Javi pripisivali iz­gradnju h ramova, na Tongi su b i l i šumari i " tokom jedne jedine noći " pošumljaval i čitava ostrva , a na Fidžiju ne­vidljivi kepeci "kovrdžave kose" uči l i su ljude da pevaju i igraju .

Page 204: Recnik Svetske Mitologije

396 Okeanija

Minavara

Minavara i Multultu - dva predačka junaka p lemena Nam­butdži iz srednje Australije - jesu ljudi kenguri. Izašli su iz vel ike naplavine koj u je doneo "potop" i , na sve četi ri, pošli na jug. Kada su se ulogori l i , iskopaše rupicu u kojoj su spaval i pokriveni otpacima. To vide čovek pacov i oštro ih prekori . "Ne čin i te isto što i ja" , reče. "Sedite u senci pored drveta. " Otada, od a/čeTe, predačkog "snovreme­na " , kengur se odmara u senci. Stekavši rep pod otpacima, Minavara i Multultu nastaviše svoj put u p ustinju, gde su se zakitil i perjem. Od njih ove sluzi i pluća postalo je ka­menje; isto tako, jedno njih ovo rebro pretvori lo se u stub , koje pleme Nambutdži i danas premazuje crvenom zem­ljom. Kengur-ljudi stavi l i su svoje mošnje na spravu za ba­canje kopalja, a zatim ih ski nul i s nje, produživši put držeći jedan drugog za te delove tela . Taj arhaični mit, tajna muš­karaca u plemenu, u središtu je in ieijatičkih obreda pleme­na Nabutdži .

Mokoi

Bukvalno znači ,.zl i duh" , "zloduh" . Pripadnici plemena Murngin iz severne Australije veruju da je starost retko uzrok smrti . Kobnu bolest ili nesreću pripisuju mokoiju, i l i obrednoj nečistoti. Tako je Jurlungur, predački zmijoduh, progutao dve žene i nj ihovo potomstvo zato što su pre­krši l i tabu rodoskvrnuća . Tvrdi se, međutim, da zli duh usmrćuje žrtvu zbog crne magije veštaca. Pleme Murngin veoma se p laši t ih ljudi, a u vreme nevolje obraća se za pomoć dobrim čarobnjaci ma, koji se mogu prepoznati po vrećici koja im visi s trake zavezane oko glave . Pril ikom nadmetanja s mokoijem, čarobnjak zaziva vlastite duhove zaštitnike.

Nan iumlap

Na Karol inskim ostrvima, bog plodnosti i svetkovanja. Na­n iumlap se starao da biljke rastu, da se životi nje debljaju i

Rečni k svetske mitologije 397

da žene rađaju decu. Posvećene su mu bile kornjača i još neke životinje, koje su samo poglavice smele da jedu.

Nareau

Doslovno, "pauk gospodar" . Tvoračko božanstvo iz legen­di sa Gi lbertovih ostrva. U početku je Nareau hodao sam po Te 130 ma Te Maki, .. tami i prianjanju" . Bio je Nareau te Moa-ni-bai , "pauk gospodar, prva među stvarima". Uša­vši u praiskonsku materiju, stvorio je dva b ića od peska i vode, Na Atibua i Nei Teukez. I z njihovog braka nastali su bogovi Te I kavai , "najstariji " , Nei Marena , "žena između" , Te Nao, "talas" , Na Kika, ,.hobotnica-gospodar" , Ruki, "jegulja" , i mnoštvo drugih . Posl�dnji je bio Nareau mlađi, poznat i kao Te Kikinto, "obešenjak" .

Naraeau te Moa-ni-bai je smatrao da je njegov posao završen. Objavio je da će otputovati , ostavivši Na Atibuu u zadatak da stvori svet ljudi . Ne samo da je Nareau mlađi bio najdelatnije božanstvo već je Na Atibu sinu pauku dozvolio da ga ubije kako bi svetu doneo svetlo. Ovaj je desno oko Na Atibua bacio na i stočno nebo kao sunce a levo na zapadno nebo kao mesec; od njegovog zdrob­ljenog mozga stvorene su zvezde, a njegovo meso i kosti, razvejani po vodama, pretvoriše se u ostrva i drveće. U izgradnji arhipelaga bog h obotnica Na Kika pokazao se veoma umešnim jer je svoj im dodatnim rukama mogao prikupiti vel ike kol ičine peska i kamenja. Kada je sve bilo spremno za izgradnju, mladi bog pauk stvori pretke čo­večanstva, kojem je kasnije činio svakojake pakosti .

Ndauti n a

Bukvalno, "bakljonoša" . Bog moreplovstva i ribarenja na Fidžiju. B io je i bog vatre. Prema legendi , majka mu je za glavu zavezala upaljenu trsku kada je b io dete, i od tada noću l uta morskim grebenima s p lameni m mangalom kao kukuljicom. Ndautina, po predanju, noću čin i nepodop­štine. I zmeđu ostalog, zašti tnik je i preljubn ika .

Page 205: Recnik Svetske Mitologije

398 Okeanija

Ndengei

Zmijsko tvoračko božanstvo Fidžija. Verovalo se da Nden­gei izaziva zemljotrese pomerajući se i okrećući se u svojoj pećin i . Taj bog je b io poglavica tzv. "bogova korenja", kalo-vu, autohtonog panteona ostrva Fidži . Drugo zmijsko božanstvo bio je Ratu-mai-mbula , koji je vladao zemljom mrtvih . Bio je i b og plodnosti . Zahvaljujući njemu biljni sok struj i kroz drveće, a usevi klijaju .

Ne i Ti tuaabine

Boginja rastinja na Gilbertovim ostrvima. Prema legendi, vel i ki poglavica Aurijarija , crvenoputi gorostas, zaljubio se u Nei Tituaabine, crvenoputu dcvu čije su oči sevale kao munje . Ali njihova ljubav ostade bez ploda, a Nei Titua­abine se uskoro razbole i umre . Iz groba te prekrasne de­vojke, međutim, izrastoše tri drveta - iz glave joj je nikla kokosova palma, iz pupka badem, a iz peta pandan. Nei Tituaabine se tako preobrazi u tri boginje, a sećanje na nju beše sačuvano.

N dži rana

Prema plemenu Džumu iz zapadne Australije, Ndži rana i Džulana bil i su otac i s in , a l i se potonji može smatrati produžetkom Ndži ranine ličnosti . On je čak njegov fa lus, koj i se poredi s divovskom " mlati l icom", ceremonijalnim kamenom koji se vrti na uzici . Džulana uživa da ganja že­ne , koje iznenađuje putujući ispod peska. Taj čuveni dvo­jac krstario je konti nentom tokom " snovremena" - kada su se duhovi predaka koji spavah u pod zemljom probudi l i i l utal i svetom - a podvizi im čine ciklus mitova. I z nepo­znatog razloga Ndžirana se povezuje sa psima. Veruje se da je pobio loše pse , a zašti tio dobre - pretke današnjih pasa. Džulana je možda ubijao i p acove.

Rečnik svetske mitologije 399

Nu

[ I avajski Noje . Nu-pule, " Nu koj i se mol i" , umakao je potopu u vel ikoj lađi s kućom na vrhu. I skrcavši se na vrhu jedne p lan ine na Havajima i žrtvovavši kavu, svinju i kokose nebu, bog Kane siđe niz dugu i objasni "svoju gre­šku". Talas plime, uobičajena nesreća u Tihom okeanu, bio je povezan s podizanjem " boginje podzemnog mora"

iz dubina . Stanovnici B anksovih ostrva pripovedaju da je melanezijski junak Kat sagradio kanu n a uzvisini i tu če­kao dolazak povodnja . Bibl ijska priča o potopu ispreple­tena je i s melanezijskorn i polinezijskom legendom, ali nema razloga da se pretpostavi da nezavisne priče nisu postoja le p re nego što su misionari došl i . Na Havaj ima se pričalo da postoji određeno drvo koje raste na Ka-vai-o­-ulu, "vodama rađanja" i svojim velikim korenjem drži te vode na okupu. Da n ije bi lo tog drveta, voda bi potopi la sve dol ine .

Oa Rove

Papuansko božanstvo bezgraničnog života i snage . Južna plemena koja govore jezik roro, smatraju ga preinačiva­lačkim b ogom, l utalicom i ,.svecem" koji može da menja izgled po volj i . Jednom pril ikom je ubedio sve žene u se lu da uđu u vel iki kanu, koj im je otkormilario do vrha neke planine. To je bi la kazna za to što su mu ljudi uzi mali divljač i ribu. Kada se uvređeni muževi popeše na planinu da vrate svoje žene, zatekoše Oa Rovea kako sedi na ne­pristupačnoj steni , s koje im baci koplje, luk i strelu i to­ljagu. Zatim je hitnuo i kamen i jedan leš. Sve to oružje bacio i m je kako bi mogli lako da se poubijaju .

Olofat

Mikronezijski junak. Na Karol inskim ostrvima Olofat, i l i Olofad, bio je sin Lugei lana, božanstva poistovećenog s podvaladžijskim bogom Lukom. Majka m u je bila smrtnica koja je doživela čudotvorno začeće .

Page 206: Recnik Svetske Mitologije

400 Okeanija

Prema legendi , Olofat je odlučio da poseti nebo na stu­bu dima kako bi od nebeskih rođaka zatražio da ga prizna­ju . Posledice toga bi le su dug rat protiv nebeskih bogova, pun raznih događaja, i njegova vlastita smrt. Ali Lugei lan se sažali nad Olofatom. On ožive ohologa s ina i zamoli bo­gove da ovome naprave malo mesta na nebu. Prema jed­nom p redanju , Olo1'at je postao bog vatre. Tim uzdiza­njem, međutim, drska i vragolasta strana njegove pri rode nije n imalo bi la umanjena . Dok je tumačio očeve naredbe ljudima, n ije mogao a da im ne podvaljuje i da ih ne vara tako da su neke njegove šale imale nepredvidlj ive po­sledice . Tako je ajkulu naoružao zubima.

Olofat je protivrečan l ik . Ciklus mitova o njegovim podvizima sadrži osnovnu temu - božansko nasleđe koje obitava u telu smrtnika. Olofat je rastrzan između dva sve­ta: poput sumerskog junaka Gi lgameša, ne može da se pomiri sa stvarnošću smrti , mada je, izgleda, bio uspešniji od Gilgameša u naporima da izbegne njene zamke.

O ro

Tahićanski bog rata . U vreme mira nazivali su ga Oro-i -te­-tea-moe, "Oro položenog koplja" . S in Hina-tua-a-ute , , J-line od zemlje", i Taaroe ute lovljene u grani hlebovca, Oro je b io "ubica ljudi" koji je uživao u krvavim borbama i ljudsk im žrtvama. I mao je tri strašne kćeri - Toi-matu, ,.okatu sekiru" , Ai-tupuai , " žderačicu planinskog vrha", i Mahu-fatu-rau, "žabu mnogih vlasnika" . Jedini sin bio mu je Hoa-tapu, "osvedočeni p rijate lj " .

Pahuanuiapitaa iterai

Prerna Tahićanima, morski demon, jedan od neprijatelja ' m ora. Kao personifikacije opasnosti koje su vrebale po­morce, Pahuanuiapitaaiterai , "ve l ikan koji se otvara ne­bu" , i njegovi rođaci ul iva l i su vel ik i strah ljudima. Ostali demoni b i l i su Puatutahi , "usamljena koraina stena" , Ahi-

Rečnik svetske mitologi,ie 401

fatumoana, "morska zmija", Aremataroroa , "dugački ta­las", i Arematapopoto, " kratki talas".

Pakaa

Bog vetra. Pripisivali su mu otkriće jedra. Pakaa je na­sledio vlast nad vetrovima i olujama od svoje bake Loe . Bio je jedan od manjih havajskih bogova. Da se ne bi ispu­st i lo nijedno od mnogobrojnih manjih božanstava stvore­nih od Kaneove pljuvačke kada je ova.i oblikovao svet , bi lo je uobičajeno ovako započeti molitvu: ,'zazivamo sa­da četrdeset h i ljada bogova, četiri stotine h i ljada bogova, četiri h i ljade bogova . . . "

Papa

Pretkinja havajskog naroda . Bi la je boginja zemlje, kraljica podzemnog sveta i majka bogova. Papa znači "ravna", što se možda odnosi na podvodne temelje na kojima, kako se verovalo, leže l-lavaj i . Zval i su je Papa-hanau-moku, " ro­diteljka zemlje" . Nasuprot tom božanstvu stajao je smrtni predak Vakca , od kojeg potiču svi havajski rodoslovi . S in Kahiko-lua-mee, " veoma drevnoga i svetoga", Vakea je vladao kao vel iki poglavica i oženio se Papom, koja rodi kćer Hoohoku-ka-Iani . Vakeina rodoskvrna ljubav prema kćeri izazvala je Papinu srdžbu i dovela do razdvajanja muža i žene i dolaska smrt i . I -Ioohoku-ka-lani rodila je prvo dete sa ocem ne kao ljudsko biće već kao koren i od­baci la ga. Ono izraste u b i ljku tako da Vakea nazva njiho­vo drugo dete, l.iudsku bebu, Ha-loa, "dugi koren". Ha­vajci su se prema rastu b i lja odnosili s više religioznog strahopoštovanja nego prema životinjama zato što im se čini lo da bilje n ije povezano ni s jednim čovekom.

Brak Pape i V akee, verovatno veza brata i sestre, od­ražava drevni običaj među ple mićkim porodicama Okeani­je. Izgleda da je u .Japanu sličan običaj ukinut zahvaljujući kineskom uticaju . Raspadom prvog braka objašnjavalo se poreklo različi t ih klasa u tradicionalnom h avajskom dru­štvu. Po predanju , klasa robova ima za pretka jedno od

Page 207: Recnik Svetske Mitologije

402 Okeanija

Papine dece s njenim drugim m užem. Osim tih legendi , sačuvan je i mal i mit o stvaranju, p rema kojem je Papa rodi la tikvu i njen pokrivač. Vakea je pokrivač h itnuo uvis kako bi stvorio n ebo, od mesa je napravio sunce, od se­menja zvezde, od belog sloja mesec, od zrelog belog tkiva oblake, a od soka kišu. Od same tikve načinio je zemlju i okean . Maorska verzija stvaranja sasvim je drukčija: poput grčkog Urana, Rangi nije hteo da oslobodi Papinu dece iz zemaljske utrobe.

Pele

Pol inezijska boginja vatre povezana s buj icom lave. Čuve­na sa svoje lepote - leđa su joj b i la prava kao l i tica, a dojke okrugle kao mesec - Pele je l utala svetom pre nego što će se skrasi ti na Havaj ima. Prema jednoj legendi , traži­la je m uža, Vahielou, koga je odmamila suparnica. S njom je došlo i more, koje joj se s glave prolivalo po do tada suvoj zemlji - bi la je to poplava suza. Ali kada bi je nešto ražesti lo , ljude i životinje pretvarala bi u kamen . " Njena odmazda stiže brzo. "

Poprim ivši obličje prekrasne devojke, Pele osvoji srce mladog poglavice po imenu Lohiau , "Iepoga te la" . Osta­vi la ga je treće noći braka i rek la mu da sače ka njenog glasnika koji će ga odvesti do kuće koju je spremala za njega. Lohiau je umro od tuge zato što je njenim sestrama i pratiocima trebalo dugo vremena da stignu do sela u ko­jem je mladi poglavica živeo. Nezastrašeni tom nevoljom, oni p ozvaše njegov duh i vratiše ga te lu . Zatim, po Pe­le in im uputstvima, krenuše natrag božanskoj stvoriteljki zajedno s Lohiauom. Put je opet b io dug i naporan, čak tol iko da je Pele bi la besna što kasne te ih zasu vatrom. Najviše ju je pogađalo otvoreno diVljenje njenih se.stara prema lepuškastom Lohiauu. Kao posledica te svađe, Pe­le ina poro dica se raspala, i po drugi put je Loh iauov duh lutao p o svetu. Prema nekim verzijama te legende, mladi poglavica ponovo oživljava i žen i se Hiiakom, Peleinom n ajdražom sestrom.

Rečni k svetske mitologije 403

Ta p riča o plahovitoj boginji vulkanske vatre sadrži du­boku svest o neočekivanoj i neobjašnjivoj prirodi božan­�tva . "Pele ima svetlo dole u zemlj i , bez toplote", govori l i su stari Havajci , " iznad je vatra koja večno gori . . . I zne ­nada, ona će planuti, uz riku i b uku. "

Pulo tu

Zemlja mrtvih . Stanovnici Tonge prvobi tno su verovali da je to zemlja koju niko n ije video i u koju se putuje čam­cem. Gotovo istovetan sa svetom, Pulotu je pomagao mno­gim bogovima i dušama pokojn ih poglavica.

Rakim

Bukvalno znači "duga". To je bio bog drvodelja na Po­napeu, jednom od Karol inskih ostrva. Zahvaljujući njego­voj pomoći ljudi su gradil i kuće i kanue . U mi kronezijskoj mitologiji dobro napravljen i kanui mogli, su i da lete.

Rangi

Maorski Uran. Toliko je Rangi, "nebo", čvrsto grl io Papu , " zemlju" , da im deca n isu mogla izaći iz materice . Na kraju, ne mogavši više da izdrže neprestan i mrak, deca se posavetovaše te surovi Tu-matauenga reče : "U redu je ako ih ubijemo." Ali Tane-mahuta, otac šuma i svih stvari koje se na laze u njima, drukčije je savetovao: ,.Bolje je da ih razdvoj imo". reče, ,.i neka nebo stane visoko iznad nas, a zemlja

' nek nam leži pod nogama. Neka nam nebo bude

stranac, a l i neka zemlja, kao naša majka hraniteljica , osta­ne blizu n as ."

Nekoliko braće uzalud je pokušavalo da razdvoji nebo od zemlje. Na kraju je sam Tane-mahuta izvršio taj titanski zadatak . Postavio je glavu na Papu a stopala na Rangija . Zatim je "moćnim naporom" istegnuo leđa i udove . Pola­ko ali sigurno, njegovi roditelji razdvoj i l i su se jedno od drugoga.

Page 208: Recnik Svetske Mitologije

404 Okeanija

Bog oluje Tauhiri -ma-tea, međutim, stao je na Rangi­jevu stranu, protiv buntovne braće i sestara. Slao je strašne nepogode, kovitlace, guste oblake, oluje i uragane. Drveće u šumama čupao je iz korena , kidao šipražje i udarao u obale visokim tal asima. Samo je Tu-matauenga, bog ok­rutnih ljudskih bića, izdržao napad boga oluje. Tu-mata­uenga se zatim okrenu svojoj kukavičkoj braći i " proguta ih sve, iz osvete što su ga napusti l i i ostavi li da se sam bori protiv Tauhiri-ma-tee i Rangija" . Pošto nije mogao da po­bedi boga oluje, "jedući ga kao hranu", ostavio ga je da čoveku bude neprijatelj na kopnu i moru. Njihova duga borba, kako su Maori uvek tvrdi l i , izazivala je plavljenje prostranih oblasti .

Ovakav je bio kosmogonijski sled: iz ništavi la , Te Kore, pojavili su se noć, dan i prostor; u prostoru su se razvila dva bezobl ična bića, muško i žensko; od njih su nastali Rangi i Papa, božanski roditelji koje je Tane-mahuta razdvojio na nebo i zemlju ; posle tog događaja i borbe između Tu-matauenge i Tauhiri-ma-tee, b ića skrivena u utrobi zemlje mogla su da se razmnožavaju . U alterna­tivnom mitu o stvaranju govori se o kosrničkom jajetu koje je ptica ispusti la u praiskonske vode. Ono se razbilo - što se moglo i očekivati - a iz njega su se ispi l i l i jedna po­rodica , jedna svinja , jedan pas i , na sreću svih nj ih, kanu.

Rokola

Bog drvodelja n a Fidžiju. Gradio je kanue koji su Fidžij­cima omogućil i da plove morima i nasele se na svojim grupama ostrva. Za vreme Tuka jeresi , sledbenici Ndugu­moija, naslednog sveštenika , poistovećivali su Rokolu s Nojem. Mada su 1876. svi Fidžijci nominalno prihvatili h rišćanstvo, taj čovek je poveo sinkretički n arodni pokret koji je predstavljao prethodn icu melanezijskih " kultova tereta" ("kargo kultova") . Poznat kao Navosavakandua,

"onaj što govori samo jednom", Ndugumoi je video ob­lake pune letećih kočija i naučavao da su u početku posto­ja la dva boga, Jahve i Ndengei, autohtono zmijsko božan-

Rečnik svetske mitologije 405

stvo. Jahve je izazvao Ndengeija da n ačini ljude, al i on n ije uspeo u tome te ga ovaj protera. Kada je Ndugumoi ob­javio dolazak milenijuma a svoje pristal ice usmerio protiv bri tanskih vlasti , uhapšen je i osuđen na dugu zatvorsku kaznu. Postoje mnoge legende o tom p roroku. Vlasti su bezuspešno pokušavale da ga ubiju - b acivši ga n iz dim­njak parobroda i stavivši ga između ogromnih valjaka u šećerani . Napori administracije i misionara da skrše Tuka jeres bil i su bezuspešni , a Ndugumoijeva verzija hrišćan­stva ostal a je dominantna dugo posle njegove smrti .

Roo

Pevač mol itvi. Na Tahitiju Roo je bio ,bog s mnoštvom imena. Bio je Roo-i-te-hiripoi, " Roo u nevolji" ; Roo-ani­nia, "Roo s vrtoglavicom"; Roo-tuiaroha , "Roo u nesve­stici" ; Roo-i-te-mohimohi , "glupi Roo"; Roo-te-hamama,

"zablenuti Roo"; i štošta drugo. Roo se zazivao kako bi se oterale bolesti , a bolesne i povređene lečio je isterujući zle duhove . Bog pevač molitvi bio je sin boga neba Atee.

Sisimata i l a a

U legendama s Tonge, s i n sunca. Neka žena rodi la j e Si­simata i lau zato što je "često išla da lovi ribu i imala običaj da se okreće prema zapadu i zastajkuje leđima okrenuta suncu". Kada je dečak porastao, odjedrio je na Samou. Tamo se i zaljubi, te se vrati da roditelj ima ispriča o svom skorom venčanju. Majka mu reče da se popne na breg i porazgovara sa suncem koje se rađalo. To Sisimatai laa i učini te od svog nebeskog oca dobi dva zavežlja.ia : jedan .je mogao da otvori kako b i stekao bogatstvo, a drugi nije smeo da otvori . Posle venčanja Sisimatai laa predloži da odu na Tongu. Na putu je žena navaljivala na njega da otvori i zabranjeni zaveŽljaj. Toliko stvari izađe iz njega da čamac potonu a njih dvoje se udaviše.

Page 209: Recnik Svetske Mitologije

406 Oke a nija

T aaroa

Na ostrvu Tahit i , vrhovno biće i tvoračko božanstvo. Bio je tvorac života i smrti . Zval i su ga Rua-i -tupra, ,. izvor rasta" ; senke mu behu kit i p l ava ajkula . Od vlastitog tela Taaroa način i prvu lare-alua, "božju kuću", koja je postal a uzor za sve hramove. Tu kuću su zvali krevetom velikog gospodara, roi -i -te-fatu-Taaroa. Godirie 1769, tokol1) po­sete Tahitiju, kapetan Kuk je zapisao da je " sličnost izme­đu ovog skloništa i Zavetnog kovčega kod Jevreja izu­zetna" .

U drevna vremena ljude pogodi vel ika suša te uzviknu­še: " Taaroa, tvorac sveta, čija kletva je smrt, gnevan je. Proždire nas!" Zato njihov kralj n aredi sve�tenicima da sc mole za spasenje, ali oni ne mogahu ugoditi bogu. Onda kralj reče da moraju da drhte i unize se ljudskom žrtvom jer bogovi vole ljudsko meso, koje se zvalo "dugonoga riba" , te a vac roroa. Ljudska žrtva se svide Taaroi, i kiša ponovo pade. Ali to se retko dešavalo pre potopa zato što je proždrljivi bog rata Oro tada imao malo vlasti . Žrtve su odabirane među ratnim zarobljenicima.

Tahićanski mit o stvaranju postavlja Taarou u tamu kosmičkog jajeta . On " se razvio u samoći . Bio je vlastiti roditelj, bez oca i majke. Taaroine prirode behu bezbroj­ne . Bio je gore, dole i u kamenu . Taaroa je bio božja kuća. Kičma mu je bi la s\emenjača, a rebra potporni stubovi . " Zatim bog probi ljusku, ispile se i stade na krhotine. Zu­reći u praiskonsku tamu, shvati da je sam. Nije bilo ni kop­na ni neba ni mora. Postoja lo je samo n ištavilo. Umoran od t iš ine i praznine, Taaroa upotrebi deo ljuske kao " ve­l ik i temelj sveta, za stenje i t lo"; drugi deo posta "nebeska kupola" ; pošfo sam postade osoba, bog stvori sve što se danas na lazi u vaseljen i . Prema varijanti te legende, Taaroa je stvorio svet od vlasti tog tela, izuzev glave.

Rečnik svetske mitologije 407

Taburimai

U mitologiji Gilbertovih ostrva, sin Bakoe, polubožanskog pretka. Stanovnici Gi lbertovih ostrva razl ikovali su tri vr­ste bića: bogove , allli, polubožanske pretke, anti-ma ao­mata, i ljude, aomata.

Prvi potomci Bakoe i njegove žene, Nei Ngui rik i , bi l i su, svi redom, ribe. Kasnije se rodiše čovek Taburimai i njegov brat Teanoi, " čekićoglava ajkula" . Pošto je Tabu­rimai bio drukčijeg oblika od nj ih, decu-ribe beše sramota te skovaše zaveru da ga ubiju. Teanoi upozori B akou i ovaj posla Taburimaija daleko odatle na leđima brata­-ajkule. Iskrcavši Taburimaija, Teanoi zadobi nebo i po­stade zvezda. Tabu-rimai osta na zemlj i . Jedrio je između ostrva i našao sebi žen u. Sin im je bio pustolovni Te-ariki­-n-tarava, koji je polagao pravo na sveto drvo, zvano uekcra, koje je dosezalo do neba , a za ženu je uzeo Ne Te­rere, boginju drveća. Iz nj ihovog braka potekao je Kirata­-n-te-rere i , "naj lepši čovek" , predački osnivač čija je lepota bi la dovoljna za rađanje dece i bez žene .

Tagaro

Na Novim Hebridima, mudrom i dobrohotnom duh-ju­naku Tagarou suprotstavlja se S uke-mutua, duh koji je hteo da sve bude loše. Tagaro je sišao s neba, način io ljude i sve drugo i vratio se na nebo. Rašljoglavi Suke-mutua, pak, pripadao je zemlj i , a zloćudna narav dovela ga je do progonstva u provaliju bez dna, gde vlada nad duhovima pokojn ika.

U tom delu Mel anezije postoje različite tradicije vezane za duhove zvane vui . Na nekim ostrvima se veruje da su Tagaro i njegova vrsta besmrtni i isti kao ljudi, osi m što ne jedu i ne piju. Njih , međutim, samo mrtvi mogu videti . Druga ostrva i maju vuije za sveta mesta i kamenje. U jed­nom mitu govori se o dubokom neslaganju između Taga­roa i Suke-mutue oko p rirode čovečanstva. Kada su stvo­rili ljude, Tagaro reče da . ljudi treba da hodaju n a dve

-a

Page 210: Recnik Svetske Mitologije

408 Okeallija

noge, a Suke-mutua da treba da se kreću kao svinje. Na sreću, Tagaroova reč bi poslednja, te ljudi sebi izgradiše scla. Žena spasitelja čovečanstva bi la je Vinmara, . ,opno­krila" . Jednoga dana Tagaro ugleda krilate žene kako sle­ću s neba da se okupaju. Videvši kako skidaju kri la , ukra­de jedan par i sakri ga kod kuće. Zatim se vrati na žalo i vide da su sve odlete le osim one bez kri la, kojom se i ož.cni . Docn ije je prekorcvanje Tagaroove braće rastuži lo Vin maru. Ona ode u kuću, sede i poče da jeca sve dok joj suze ne sp raše zemlju koja joj je pokrivala kri la . Pomoću krila ponovo je odletela na nebo.

Tane-mah uta

U maarskoj mitologij i , otac šuma i svih stvari koje se nala­ze u njim a ili koje su sagradene od stabala . Razdvojio je Rangija, oca neba, od Pape, majke zemlje, al i ga je poti­snuo Tu-matauenga, bog i otac okrutnih ljudskih b ića. Glavni neprijatelj, medutim, bio mu je bog mora Tanga­roa. Na Tahi tiju, Ave-aitu, "repati bog", bio je voda vojski Tane-mahute u vreme rata. Ave-aitu je verovatno bio bog čarobnjak, zamišijan kao meteor, kupastog oblika, ve like glave i dugačkog plamenog repa. Havajci su Tane-mahutu zval i Kaneovim imenom, a za protivnika su mu dali boga l ignj i Kanalou, koji je povezivan s veštičlukom i podzem­nim svetom . U legendama se Tane-mahuta i Tangaroa , ili Kane i Kanaloa, pojavljuju kao onaj koji čovečanstvu misli dobro i onaj koji mu misli zlo. Oni predstavljaju ekvi­valent melanezijskom mitu o To-Kabinani i To-Karvuvuu. Tako je, npr . , Tangaroina kletva uvela smrt u svet.

Tangaroa

Polinezijski bog riba i gmizavaca. Na Havajima je bio po­znat kao bog l ignji Kanaloa. Po maarskom predanju, Tan­garoa je p otražio bezbedno sklonište u okeanu kada je bog oluje Tauhiri -ma-tea besneo zbog Rangija , njihovog oca.

Rečnik svetske mitologije 409

U jednoj priči sa arhipelaga T uamotu, koji je čuven po arhetipskom kvalitetu svojih legendi , govori se o borbi izmedu Tangaroe , i l i Tagaroe , i R ogo-tumu-herca, demon­ske hobotnice . Jednom je Tagaroa jedrio do ostrva Fa­umee, pandana tajanstvene havajske boginje Haumee . Faumea je bi la žena s jeguljama u rodnici koje su ubijale ljude, ali je Tagarou nauči la kako da ih izmami napolje. On leže s njom te ona rodi Tu-nui-ka-rereaa i Turi-a-fa­umeu. Potonji uze za ženu Hina-a-raurik i . Mladcnci su uži­vali da jedre na talasima, a l i jednoga dana demonska hobotnica Rogo-tumu-here ugrabi Hina-a-rauriki i odvuče je na dno okeana. Tada Tagaroa, Tu-nui-ka-rere i Turi-a­-faumea sagradiše kanu. Kada Tagaroa izgovori napev za porivanje kanua, Faumea povuče vetar u znoj pod svojim pazuhom pa je morao da izgovori napev za njegovo oslo­badanje. Tagaroa zamoli Faumeu da potraži Tu-nui-ka-re­rea, koji se u meduvremenu izgubio na nebu. Tako su samo Turi-a-faumea i Tagaroa otplovi l i do Rogo-tumu-he­reove jazbine. Pomoću udice na kojoj .je kao mamac bilo zakačeno sveto perje, Tagaroa izvuče demonsku hobot­n icu na površ inu . Sekli su joj p ipke jedan za drugim sve dok se nisu sasvim približil i čudovišnoj glavi . Tagaroa je odseče i izvuče Hina-a-rauriki iz njene ljigave gubice.

Prema Maorima, suparništvo Tangaroe i Tane-mahute, oca šuma, vodi poreklo od sukoba sa Tauhiri-ma-teom. Neka Tangaroina deca odluči la su da ne podu za njim u okean već da potraž.e utočište na kopnu. Posle toga je Ta­ne-mahuta snabdeo potomke Tu-matauenge, boga surovih ljudskih bića, kanuima, koplj ima i udicama za ribu koje je način io od svoga drveća i mrežama koje je ispleo od svojih vlaknastih biljaka kako bi uništi l i Tangaroinu decu. Tan­garoa je iz osvete uživao da p otapa kanue, plavi zemlju i otkida kopno od obale.

Te Bo ma Te Maki

B uk valno, "tama i prianjanje" . Prvobitna tvar u mitologiji Gilbertov ih ostrva. Po tom " nebu i zem lj i" , koji be hu

Page 211: Recnik Svetske Mitologije

410 Okeani.ja

mrač�ni i zbijeni na početku stvari , šetao je Nareau, pauk tvorac.

Prema varijanti tog mita o stvaranju, nebo i zemlja se pokreću, kao dve ljudske šake koje se trljaju jedna o drugu, iz čega nastaju Tabakea, "prvi od svih" , i Na-Kaa, ,. njegov brat. U tami, zvanoj Te-bongi-ro, t i bogovi po­kreću vaseljenu.

To-Kab inana

Melanezijski tvorački junak. Stanovnici Nove Britanije govore o duhu koji je postojao pre svega drugoga, "onome koji je prvi tu bio" . On je nacrtao dve ljudske figure na zemlj i , otvorio sopstvenu kožu i poprskao crteže vlastitom krvlju . Zatim je nad figurama napravio senke pomoću vel ik ih l istova sve dok od crteža nisu postala dva čoveka, zvana To-Kabinana i To-Karvuvu.

Dok je sve što je To-Kabinana činio bilo od koristi svetu, To-Karvuvu nikada nije uspevao da izbegne zlo­srećne postupke. Jednoga dana To-Kabinana uzverao se uz drvo kokosovog oraha , ubrao dva zrela ploda i bacio ih na zemlju. Oni se raspolutiše i iz nj ih iziđoše dve prelepe žene . To-Karvuvu im se divio te zapita brata kako je došao do nji h . Otkrivši njegovu tajnu, i To-Karvuvu se pope na kokosov orah, odabra dva još nedozrela ploda i baci ih na zemlju. Na nesreću, plodovi padoše na vrhove te su žcne koje izađoše iz njih imale ružne spljoštene noseve.

Drugom prili kom To-Kabinana izvaja ribu u drvetu i baci je u more, gde je mogla večno da živi . Iz zahvalnosti , riba je terala druge ribe ka obali tako da To-Kabinana nije morao n išta drugo da radi sem da ih pokupi . Zadivljen time, To-Karvuvu izvaja ajkulu i postavi je na talase . Ka­da ta n ezahvalna riba n ije terala druge ribe prema .obal i već ih je sama proždirala, To-Karvuvuu se ražalosti te kaza bratu šta je učinio . To-Kabinana reče: "Zaslužuješ prezir . Sada će naši potomci patit i . Tvoja ajkula ješće i r ibe i ljude. "

Rečni k svetske mitologije 41 1

Ti bl izanci predstavljaju protivrečan karakter prirode. Stanovnici Nove Britanije objašnjavaju neprijatne, uzne­mirujuće i zastrašujuće strane sveta kao To-Karvuvuovu glupost. Kažu da, iako je stvaranje dobro, a to se i pokaza­lo u postupcima To-Kabinane, on, na nesreću, ima buda­lastog brata koji se uvek meša u ono što ovaj radi. Drugim rečima, To-Karvuvu stvorenom svetu dodaje tamnu stranu zl a . krv koja se izliva iz ralja ajkule, tog arhetipskog ubice .

Tpereakl

Mikronezijsko tvoračko božanstvo. Tpcreakl i njegova družbenica Latmikaik, izašla iz stene o koj u su udarali ta­lasi , zajedno su upravljal i vaseljenom. I dok je Tpereakl živeo na nebu, Latmikaik je prebivala na dnu mora, gde jc rodila dva sina, kao i jata riba . Zemlju su, po svemu su­deći , izgradile ribe, baš kao što je parenje pojedinih bogo­va s ribama stvori lo ljudski rod.

Vati -kutdžara

Dva totemska pretka iz mnogih legendarnih ciklusa. Ljudi gušteri . Jedan od njih zvao se Kurukadi , a totem mu je bi la iguana . Imc drugoga bi lo jc Mumba, a totem mu je bi la crna iguana . Narod Mandžindža u zapadnoj Austral ij i ve­ruje da su Vati-kutdžara sišli s planina tokom ,.snovreme­na" , doba u kome su se predački duhovi koji spavah u pod zemljom probudil i i počel i da lutaju svetom. Vati-kutdžara su pravi l i obredne naprave , kao što je in ma p loča. Tamne mrlje na Mlečnom putu, poznate kao kadli-paruvilpi-ulu, i l i "nebo rečnog toka", jesu p loče koje su stavljali na nebo, dok ploče koje su daval i ljudima na zemlji predstavljaju sredstvo za ostajanje u vezi s precima ,.snevačima".

Kada je čovek-mesec Kulu, i l i Kidi l i . pokušao da na­pastvuje prvu žen u, ljudi gušteri udariše ga i raniše svoj im čudotvornim b umerangom. Kulu je uskoro umro na ne­kom nepoznatom poji l ištu. To beše prva smrt. Prema jed­noj varijanti tog mita, kupasta h umka koja se povezuje s

Page 212: Recnik Svetske Mitologije

412 Okeanija

tim sukobom predstavlja Kidilijev falus, koji su Vati-kut­džara odsekli. Tvrdi se da su zlostavljane žene, koje su pre predački duhovi nego prva ljudska bića, pobegle na nebo i postale sazvežđe Vlašića.

Page 213: Recnik Svetske Mitologije

LITERATURA

UVOD

Barthes, R., Mythologies, trans. A. Lavers (London, 1972). Blacker, c., and Loewe, M., Ancient Cosmologies (London,

1 97 1 ) . Breasted, J. H . , The Dawn of Conscience (London, 1933). Campbell, J. H., The Hero with a Thousand Faces (New York,

1949) . Campbell, J . , The Mask of God' Primitive Mythology (New

York, 1 959) . D ay, M . S . , The Many Meanings of Myth (London, 1 984). Eliade, M . , Patterns in Comparative Religion (London, 1 958). Frankfort, H., Before Philosophy (Harmondsworth, 1949). Frazer, Sir J., The Golden Bough (London, 1922) [Džejms Džordž

Frejzer, Zlatna grana: proučavanje magije i religije, Beograd, 1 977, prev. Živoj in V . Simić].

Gimbutas, M. , The Goddesses and Gods of Old Europe: 6500-3500 B.C. Myths and Images (London, 1982).

Graves, R . , The White Goddess (London, 1948). James, E. O., Myth and Ritual (London, 1958). James, E. O., Prehistoric Religions (London, 1957). Jung, c., Man and His Symbols (London, 1964) [Karl Gustav

Jung, Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, Ljublj ana, 1977, prev. Marija i Ivan Salečić].

Kirk, G. S . , Myth, Its Meaning and Functions in Ancient and Other Cultures (Cambridge, 1970) .

Levy, R . J. , Religious Conceptions of the Stone Age and their Influence upon European Thought (New York, 1963) .

Levi-Strauss, c. , The R a w and the Cooked' Introduction to a Science of Mythology, trans. J. and D. Weightman (London, 1 970) [Klad Levi-Stros, Pic:sno i pečeno, Beograd, 1 980, prev. D anilo Udovički].

Malinowski, B . , Myth in Primitive Psychology (London, 1926) . Marshak, A . , The Roots of Civilization, The Cognitive Beginn­

ings of Man 's First Art, Symbol and Notation (New York, 1 946) .

Page 214: Recnik Svetske Mitologije

414 Literatura

M azzarino, S., The End ofthe Andent Wodd trans. G. Holmes (London, 1 966) .

'

ZAPADNA AZIJA

Aldred, c., Akhenaten and Nefertiti (London, 1 973). Aldred, c., The Egyptians (London, 1 961 ) . Be, H . L , egypt from the Reign of Alexander t o the Arab Con-

quest (Oxford, 1 948) . Begen, C. W . , Troy and the Trojans (London, 1 963). B right, J . , A HistOly of Israel (London, 1 952) . B udge, Sir E . A . W., Babylonian Life and HistOlY (London,

1 884) . �urrows, M . , The Dead Sea Scrols (New York, 1 956) . Cerny, J . , Andent Egyptian Religion (London, 1 952) . Dhalla, M . N . , Zoroastrian Civilization (New York, 1 922) . Driver, G . R . , Canaanite Myths and egends (Edinburgh, 1 956) . Emery, W . , Archaic Egypt (London, 1 96 1 ) . Frankfort, J . , Ancient Egyptian Reigion (New York, 1 948) . Fraser, Sir J . , Folklore iJ] the New Testament (London, 1 9 1 8) . Gaster, T . H. , Thespis, Ritual, Myth and Drama in the A ndent

Near East (New York, 1 950). Grant, R . M., Onostidsm, A n Anthology (London, 1 961 ) . G urney, O. R . , The Hittites (Harmondsworth, 1 952). Hallo, W. W. and Simpson, W. K., The Ancient Near East

(London, 1 97 1 ) . Harden, D . B . , The Phoenicians (London, 1 962) . Herm, G . , The Phoenicians (London, 1 975 ) . Hooke, S. H . , Babylonian and AssyIian Religion (London,

1 953) . Hooke, S. H . , Middle Eastern Mythology (Harmondsworth,

1 963 ) . J ames, E . O . , Ritual and Myth in the Andent Near East

(London, 1 95 8 ) . J ames, M . R . The Apocryphal Ne w Testament (Oxford, 1 924) . Kaster, J . , The Literature and Mythology of A ncient Egypt

(London, 1 970) . Kenyon, K . , A morites and Canaanites (London, 1 966) . Kramer, S. N. , History Begins at Sumer (London, 1 958).

Rečnik svetske mitologije 41 5

Kramer, S. N . , SumeIian Mythology (London, 1 961 ) . Lang, D . M . , Lives and Legends of the GeOlgian Saints

(London, 1 956) . Moret, A . , The Nile and Egyptian Civilization (London, 1 927 ) . Moscati, S . , The Wodd of the Phoenidans, trans. A. Hamilton

(London, 1 968). Moulto n, J . H . , Eady ZoroaslIianism (London, 1 9 1 3 ) . O'Leary, de Lacy, The Saints o f Egypt (London, 1 937). Olmstead, A . T., History of Assyria (London, 1 923) . Oppenheim, A. L. , Andent Mesopotamia (Chicago, 1 964). Postage, J. N . , The First Empires (Oxford, 1 977) . Pritchard, J. B . , Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old

Testament (Princeton, 1 950) . Redford, D . B . , Akhenaten, the Heretic King (Princeton, 1 984) . Ringgren, H. , Israelite Religion, trans. D . Green (London,

1 966) . Ringgren, H . , Religions of the Ancient Near East, trans. J .

Sturdy (London, 1 973). Shorter, A . W., The Egyptian Gods (London, 1 937 ) . Steindorff, G . , and Steele, K . c. , When Egypt R uled the East

(Chicago, 1 942) . Zaehner, R . c., The Da wn and Twilight of Zoroastlianism

(London, 1 96 1 ) .

JUŽNA I SREDNJA AZIJA

AIIchin, B . and R., The Birth of Indian Civilization (London, 1 97 1 ) .

B abbit, 1 . (trans . ) , The Dhammapada (New York, 1 936) . Bhattacharji, S . , The Indian Theogony (Cambridge, 1 970) . Bouquet, A. c., Hinduism (London, 1 947) . Conze, E . , Buddhism: Its Essence and Development (London,

1 95 1 ) . Coomaraswamy, A . K . , Elements of Buddhist Jconography

(Cambridge, Mass. , 1 953 ) . Cowell, E . B . (trans . ) , The Jataka, or Stories al the Buddha 's

FOImer Births (Cambridge, 1 895-1 907 ) . D avids, T . W . E. , Buddhism, Its History and Literature

(London, 1 896).

Page 215: Recnik Svetske Mitologije

416 Literatura

Eliade M . Yoga Immortality and Freedom, trans. W. ER. Trask (London, 1 958) [ Mirča Elijade, Joga: besmrtnost i sloboda,

Beograd,1 984, prev. Zoran Zec]. Elwin, V . , The Tiibal Myths of Olissa (Oxford, 1 954). Fairservis, W. A . J ur., The Roots of Ancient India (London,

1 97 1 ) . Hoffman, H., The R eligious of Tibe, trans, E. Fitzgerald

(London, 196] ) . J aini, J . , Out/ines o f Jainism (Cambridge, 1 940) . Keith, A. B . , T h e Religion and Philosophy of the Veda and

Upanisads (Cambrigde, Mass. , 1 925) . Kosambi, D . D . , The Culture and Civilization of India in

HistoJical Out/ine (London, 1965) . Kramrisch, S. , The Hindu Temple (Calcutta, 1 946) . Lengyel, E . , Asoka the Great. India 's Royal MissionaIY (Lon-

don and New York, 1969 ) . Levy, P. , Buddhism-a 'MysteIY Religion ? ' (London, 1 953) . Nikhilanada, S. (trans . ) , The Bhaga vad Gita (New York, 1 944) . O 'Fla herty, W. D . , The Hindu Myths (Harmandsworth, 1 965) . O'Flahe rty, W. D., The 01igins of Evil in Hindu Mythology

(Berkeley, 1 976) . Piggot, S. PrehistOlie India ( Harmandsworth, 1965 ) . Renou, L . , Religious of Ancient India (London, 1 95 1 ) . Zaehner, R . C, Hindu and Muslim Mysticism (London, 1 959) . Zimmer, H., Myths and Symbols in Indian Art and Civilization

(New York, 1 946) . Zimmer, H., Philosophies of India (New York, ] 95 1 ) .

I STOČNA AZIJA

Aneskai, M., HistoIY of Japanese Religion (Tokyo, 1 963). Bynner, W . (trans . ) , The Way of Life according to Lao Tzu

(New York, 1 962 ) . Christie, A . , Chinese Mythology (London, 1 983). Cole, F. C, The Peoples of Malaysia (New York, ] 945) . Coomaraswamy, A A . K . , HistOlY od lndian and Indonesian Art

(New York, 1 927) . Cotterell, A., The First Emperor of China (London, 1 98 1 ) . Creel, H . G. , Confucius and the Chinese Way (London, 1 960). Graot, J. J . L. de, The Religious of China (Leiden, 1 892) .

Rečnik svetske mitologije 417

Hori, 1. , Folk Religion in Japan: Con tinuity and Change (Tok­yo, 1 968) .

Ishida, E . , Japanese Culture: A Study of Origins and Charac­leJistics (Tokyo, 1 974) .

Kitagawa, J . , Religion in Japanese HistoIY (New York, 1 966). Needham, J., Science and Civilization in China, 2 HistOJy of

Scientific Thought (Cambridge, 1 959) . Sandin , B . , The Sea Dayaks of Borneo before white Rajah RuJe

(London, 1 967) . Saunders E . D . , Buddhism in Japan (Philadelphia, 1964) . Smith, D . H. , Confucius (London, 1 97 1 ) . Steinilber-Oberlin, E . , The Buddhisl Sects of Japan, trans. M .

Loge (London, 1 938) . Varley, H . P. , Japanese Culture: A Short History (New York,

1973). WaJey, A., The Way and Its Power: A Study of the Tao Teh

C"hing and its place in Chinese Thought (London, 1 934). Watts, A. W . , The Way of Zen (London, 1 957) [AJen Vats, Pul

zena, Beograd, 1 982, prev. Branislav M ilin-ković]. Wright, A. F. , Buddhism in Chinese HistOlY (New Haven,

1 95 9 ) .

EVROPA

Altheim, F. , Hj�tOlY of Roman Religion, trans. H. M a ttingly (London, 1 938) .

Benett, E . L. , The Pylos Tablets (Princeton, 1 955) . Branston, B . , Gods of the North (London, 1955). Branston , B . , The Lost Gods of England (London, 1957 ) . Cook, A . B . , Zenus (Cambridge, 1 9 1 4-20) . Cotterell, A., The Minoan Wodd (London, 1 979) . Crossley-Holland, K . , The Norse Myths (London, 1980) . Cumont, F., Afterlife in Roman Paganism (New Haven, 1 922). Curtin, J . , Myths and Folk Tales of h'eland (Boston, 1 890) . Darrah, J . , The Real Camelot: Paganism and the Arthurian Ro-

mances (London, 1 98 ] ) . Davidson, H . R. E. , Scandinavian Mythology (London, 1 969). Evans, Sir A., The Palace of Minos (London, 192 1 -35) . Farnell, L . R. , Greek Hero-Cults and Ideas of Immortality

(Oxford, 1 92 1 ) .

Page 216: Recnik Svetske Mitologije

418 Literat ura

Frend, W. M. e, Martyrdom and Persecution in the Early Church (Oxford, 1 963) .

Gimbutas, M . , The Balts (London, 1 963). Grant, M . , Roman Myths (London, 1 971 ) . G uthrie, W. K . e, OJpheus and Greek Religion (London,

1 935). Humphreys, E . , The Taliesin Tradition. A Quest [or the Welsh

Identity (Bury St Edmunds, 1983 ) . Jeffery, L H , Archaic Greece: the City-states, c. 700-50U B . e

(London, 1 976) . Kere nyi, C, The Gods of the Greeks, trans. N. Cameron, (Lon­

don, 1 981 ) . Kerenyi, e , The Heroes of the Greeks, trans. H. J . Rose (Lon­

don, 1 959) . Kirk, G . S . , Raven, J . E., a nd Schofield, M ., The Presocratic

Philosophers (Cambridge, 1 983). Lethbridgc, T. e, Gogmagog. The Bwied Gods (London,

1 957) . Lloyd-J o n e s, H., The Justice of Zeus (Berkeley, 1 97 1 ) . Luce, J . V . , Homer and the Herok Age (London, 1 975). M acCuIIoch, J . A . , Medieval Faith and Fable (London, 1 932) . M arkus, R . A . , ChJistianity in the Roman World (London,

1 974). M o migliana, A. D., The Conflict betlVeen Paganism and Chlis-

tianity in the Fourth Centwy (Oxford, 1 963) . M urray, G . G. A. , Five Stages of Greek Religion (Oxford, 1925). N ilsson, M. P. , Minoan-Mycenaean Religion (Lund, 1 950) . Ogilvie, R. M . , The Romans aad Their Gods (London, ] 969) . Ogilvie, R . M . , Early Rome and the Etruscans (London, 1 969) . Pallottino, M . , Thc Etruscans, trans. J . Cremona (Harmond-

sworth, 1 955) . Palme r, L. R . , Mycenaeans and Minoans (London, 1 976) . Piggott, S . , The Druids (London, 1 968) . Rees, A . and B. , Celtic HeJitage. Ancient Tradition in Ireland

and Wales (London, 1 96 1 ) . Rose, H . J . , Ancient Greek Religion (London, 1 946). Rose, H. J . , Ancient Roman Religion (London, 1 948) . Trump, D . H., Central and Southern Italy before Rome

(London, 1 966).

Rečnik svetske mitologije 41 9

V e rnant, J . P . , Myth and Society in Ancient Greece, trans. 1. Ua yd (London, 1 980).

WaIcot, P., Hesiod and the Near East (Cardiff, 1 966). Willets, R. F., O'etan Cults and Festivals (London, 1 962) . Wilson, S . , Saints and their Cults: Studies in Religious Sociology,

Folklore and HistoIY (Cambridge, 1 984) .

AMERIKA

J\dams, R . E W., PrehistOJie Mesoamerica (Boston, 1 977) . Haas, O . V . , a nd Xingu, e V . , The Indians, Their Myths

(London, 1 974) . Burland, e A . , The Gods of Mexico (London, 1 967) . 13urland, e A . , Montezuma (London, 1 973) .

arpenter, E . , Eskimo (Toronto, 1 959). Clark, E E , Indian Legends o[ the Pacific North IVest

(Berkeley, 1 963). Derek, M . , Divine HOJ·semen. Voodoo Gods of Haiti (London,

1 953) . Grinnel, G. B., Blackfoot Lodge Tales. The StOJY of a PraiJie

People (New York, 1 892) . Hemming, J . , The Conquest of the Incas (London, 1 970) . J ohnson , E . P. , Legends of Vancouver (Toronto, 1 922). Kroeber, A. L , 'The Arapaho', Bulletin of the AmeJican Mu­

seum alNa t ural History, 1 904, vol. XVIII . Lumbre ras, L. G . , The Peoplesand Cultures al Ancient Peru,

trans. B . J . M eggars (Washington, 1 974) . Matthews, W . , Na vaha Legend (Boston, ] 879) . Morley, S . G . , The Ancient Maya (Stanford and Londo, ] 946) . Rasmussen, K . , The People o f the Polar North. A Record (Lon-

don, 1 908) . Reichel-Dolmatoff, G . , A mazonian Cosmos. The sexual and

Religious Symbolism of the Tukana Indians (Chicago, 1 97 1 ) . Sahagun, Fray Bernardino de, General Histo(v of the Things of

Ne IV Spain (Utah, 1 960-70) . Schmidt, W . , High Gods in North America (Oxford, 1 933) . Sejourne L , Burning Water. Thought and Religion in Anient

Mexico, trans. I. Nicholson (London, 1 956) . Spence, L , The Myths of the North AmeJican Jndians (London,

1 9 1 4) .

Page 217: Recnik Svetske Mitologije

420 Literatura

Thompson, J . E . S. , Maya HistOlY and Religion (London, 1 97 1 ) . Thompson, S . , Tales of thc North Amelican lndians (Camb­

ridge, M ass., 1 929). V aliant, G. e, Aztcc.�· of Mexico. Oligin, Rise and Fall of the

Aztec Nation (New York, 1 944) . Weaver, M . P. , Thc Aztecs, the Maya, and their Predecessor s

(London, 1 972).

AFRIKA

Abrahamsson, H. , The OJigin of Death. Studies in African Mythology (Uppsala, 1 95 1 ) .

B rown, J . T., Among the Bantu Nomads (London, 1 926). Cronise, F. M . , a nd Ward, H. W., Cunnie Rabbit, Mr Spider and

the Other Beef West AfIican Folk Tales (New York, 1 903) . D ornan, S . S., Pygmies and Bushmen of the KalahaJi (London,

1 925) . Forde, D. , AfIican Worlds. Studies in the Cosmological Ideas

and Social Values of AfIican Peoples (Oxford, 1 954) . Frobenius, L . , and Fox, D. e , A frican Genesis (London, 1 938). Hollis, A. e, The Masai (Oxford, 1 905). Little, K . L., Thc Mene of SieiTa Leone (London, 1 951 ) . Lystad, R . A . , The Ashanti (New York, 1 958) . Mbiti, J . , Concepts of God in AfIica (London, 1 970). M iddleton, J . , Lugbm'f/ Religion. Ritual and A uthoIity among an

East AfIican People (Oxford, 1 960). Parrinder, E. G . , A Frican Traditional Religion (London, 1 962) .

OKEANIJA

B e ckwith, M., Ha lVaiian Mythology (Honolulu, 1 970). Christian, F. W . , Eastern Pacilic Lands: Tahiti and the Mar­

quesas Islands (London, 1 9 1 0) . Christian, F . W . , The Caroline Islands. Tra vel in the Sea of the

Little Islands (London, 1 899). Codrington, R. H., The Melanesians. Stud/es in their Anthro­

pology and Folk Love (Oxford, 1 89 1 ) . Elkin, A . P . , The A ustralian A boJigines. l-lo lV to Understand

Them (Sudney, 1 938) . Furness, W. H. , The Island of Stone Money, Uap of the

Cyarolines (London, 1 9 1 0) .

Rečnik s\'etske mitologije 421

Gifford, W. , 'Tongan Myths and Tales', Banice Pauahi Bishop Museum, Bulletin 8 (Honolulu, 1 924) .

Gill, W. W . , Myths and Songs from the South Pacific (London, 1 876) .

Grey, Sir G. , Polynesian Mythology and .Ancient Traditional HistOlY of the Maoris as told by their Priests and Chiefs (London, 1 855).

Grimble, Sir A. , Migrations, Myth and Magic kom the Gilbert Islands. Early Writings alTanged by R. Oimble (London, 1 972) .

Henry, T. , 'Ancient Tahiti', Banice Pauahi Bishop Museum, Bulletin 48 (Honolulu, 1 928).

Roheim, G., The Eternal Ones of the Dream (New York, 1 945) . Seligman n , e G . , The Melanesians of British New Guinea

. (Cambridge, 1 91 0) . . .

Spencer, B . , and Gil1en, F. J . , The Native Tribes of Central A ustralia (London, 1 899) .

Stair, J . B . , Old Samoa (London, 1 897): Thomson , B., The Hjlans. A Study of the Decay of Custom

(London, 1 908) . •

Westervelt, W. D . , Legends of Main, a Demi-god of Polynesia, and his Mother Hina (Honolulu, 1 9 1 0) .

White, J . , The Ancient HiStOlY of the MaOli: His Mythology and Traditions (Wellington, 1 887) .

Worsley, P . , The Trumpet Shall Sound. A Study of 'Cargo ' Cults in Melanesia (London, 1 957).

Page 218: Recnik Svetske Mitologije

INDEKS

Abalujija, 349, 363, 364 Abasi, 334 Abe M a ngo. v. Page Abe Abzu. v. Tijarnat Ačimi. v. !terter Adam. v. Satana Adapa, 27 Aditi. v. Rišiji Adjok. v. Adžok Admiralska ostrva, 370, 385 Adonis, 24, 28, 1 99, 206, 253 Adroa, 334, 335 Adžisit, 1 47 Adžok, 335 Afrika, 283, 329-366; v. takođe

Zapadna, Istočna i J užna Afrika

A frodita, 24, 28, 50, 1 90, 1 98 , 199, 200, 203, 2 1 7, 21 9, 222, 228, 234, 239, 244, 269, 271

Agarnemnon. v. Erinije Agbe-Naete. v. M avu-Lisa Age . v. M avu-Lisa Agni, 96, 1 25, 1 29, 1 35 Agve, 283, 291 Ah Puč, 283, 296 Ahetaton, 66 Ahifatumoana, 401 Ahil, 200, 245, 256 Ahoeitu, 373, 374 Ahriman, 22, 28, 44, 53, 57,

69, 70, 77, 1 56 Ahura M azda, 28, 30, 44, 52,

56, 57, 69, 70, 77, 98 Aido Hvedo. v. M avu-Lisa Ai-tupuai. v. Oro Aj Apaek, 284, 317 Ajar Ajka, Ajar Kači, Ajar

M anko j Ajar Oko. v.

M anko Kapak Ajgamuksa, 335 Ajida. v. D ambala Ajisoj imstan v. Punocihjo Ajzen-mju . v. Fudo-mju Akambe, 330, 336 Akani, 330, 353 Akat, 33, 40 Akteon . v. Artemida Alčera, 374 Alah, 25, 26, 31 , 54, 77, 337 Alalus. v. Ulikumi Ale. v. Ćuk u Alekta. v. Erinije Algonkini, 278, 293, 294, 302,

31 1 , 324 Alilat, 3 1 Altdžira, 374, 375 Aluberi. v. Kururumani Aluri, 338 Ama. v. Lebe i Nomo Amaterasu, 1 43, 1 47, 1 48,

149, 1 65, 1 75, 1 8 1 Amazonke. v. Prijam Amenhotep. v. Imhotep Ame nofis IV, 1 8, 66, 74 Amerika (Severna, Srednja i

J užna) , 275-327 Amfitrita . v. Posejdon Amida-nioraj, 1 49, 1 50, 1 66,

1 81 Amitaba, 96, 97, 99, 149, 171,

1 74 Am-mut, 58, 64, 70 Amor. v. Kupidon Amotken , 284 Amrita, 97 Amnn, 3 1 , 62, 66 An, 32, 41, 42, 49, 60

Page 219: Recnik Svetske Mitologije

424 Indeks

Anšar. v. Tij a mal Anansi, 331 , 332, 335 Ananta, 98, 1 20, 1 34 Ana1. v. Aslarta i Bal Andrij amahilala. v.

Andrijamb ahomanana Andrij a ma ni tra. v. Zanahari A ndrijambahomanana, 336 Angakok, 285, 31 6 Angra M a inja . v. Ahriman Anhis. v. Afrodita Ankor V a t, 94, 1 46, 1 60 Ankore, 358 A n t i h rist, 1 94, 200, 201 , 21 3 Antiopa . v. Tezej Anu. v. Adapa i An A n ubis, 32, 63, 78 Apači, 287 Apis. v. Ptah Apofis. v. R a Apoj a n Tači. v. A vonavilona Apolon, 1 32 , 1 94, 201 , 202,

203, 205 , 2 1 8, 220, 228, 252, 255, 263, 274

Apsirt. v. J ason Arabija i A rapi, 25, 26, 31 , 52,

70, 76, 77, 1 46, 329 Aranda, 372, 373, 374, 375,

392 Araun. v. Pu il Aravak I ndij anci, 282, 307 Arđuna, v. V išnu Arej , 1 99, 202, 205, 217, 227,

229, 234, 239, 242, 257 Arematapopoto, 401 Aremataroroa, 401 A rijadna. v. Tezej Artemida, 201 , 202, 203, 205,

2 1 8, 226, 230, 274 Artur, 203, 204, 223, 224, 238,

240, 242, 265, 293, 301 Aruna, 2 1 7 Aruru. v. Gilgameš Asa, 330, 336

Asgaja G igagej, 285 Asi, 204, 222 Asirija i Asirci, 24, 32, 34, 44,

5 1 , 60, 6 1 , 82, 1 98 A s klepije, 49, 1 89, 202, 205,

228, 322 Astarta, 24, 28, 33, 50, 1 90 Asteci, 275, 279, 280, 288, 295,

301, 302, 303, 306, 309, 3 1 3, 3 1 7 , 318, 319, 320, 321 , 322, 323

Asure, 98 Ašanti, 354, 356, 359 Ašoka, 94 Ašur, 32, 34, 5 1 Ata, 390 Ataensik, 285, 293, 294 Ataintdžina. v. J urlungur Ataj . v. Abasi Atea, 375, 405 Atena, 203, 205, 206, 220, 224,

227, 232, 234, 243, 246, 251 , 254

Athirat, Athtar j Athtart. v. Astarta

Atij us Tirava, 285 Atis, 27, 34, 57, 206, 228 Atlant. v. Prometej Aton. v. Ra

.

Atrahasis. v. Enlil i Noje Atri, 1 22, 123 Atum. v. Ra Audumla. v. Bor Auka, 293 A urijarija . v. Nei Tituaabine Australija i Aboridžini, 324,

367, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 383, 384, 389, 392, 396, 398, 41 1

A uve, 375 Avalokitešvara, 95, 99, 1 1 7,

1 28, 1 58, 1 7 1 Ave-aitu. v. Tane-mahuta Avitelin eta. v. Avonavi10na

/\. vonavilona, 286, 348 /\. vraham, 24, 58, 76, 2 1 6 Azija, v. Istočna, J užna i

Srednja, i J ugoistočna Azija Azijak. v. Pinga Azrail , 336, 337 Aži Dahaka, 28, 30, 70

B ačue. v. Čiminigagva Bagadžimbiri, 376 Bagirata. v. Šiva Bah. v. Dionis B ahubali. v. Gomatešvara Baj ame, 376 Bakoa . v. Taburimai Bakongo, 355 B1il, 33, 35, 36, 40, 46, 73 Balarama, 98 B alder, 205, 206, 207, 223,

241 , 249 Bali, 1 45 , 1 46, 1 55, 1 7 8 Balti, 1 97, 262, 263, 272 Bamapana, 376 Bambara, 358 Banjarvanda, 341 , 342, 346 Banjoro, 358 Ba nksova ostrva, 370, 377,

387, 388, 393, 399 B anoi, 377 Bantu, 329, 341 , 363 Baradvađa. v. R išiji Barata, 1 09, 1 1 0, f2 1 , 1 33 B aron Samedi. v. Gede Baruh, 25 B aštet, 37 B azilisk. v. Bestijarijumi Behemot. v. Levijatan Belzebub. v. Satana Benten, 1 50, 1 51 B eovu1f. v. Grendel Bergelmi. v. Odin Bersi1ak de Odezer. v. Gavej n

Rečni k svetske mitologije 425

Bes, 37 Bestijarijumi, 207 Bestla. v. Bor B inbinga, 377, 378 B iragnulu. v. B aj ame B išamon-teno, 1 5 1 Bobi-bobi, 377, 378 B očika, 287, 294 B o didarma, 1 5 1 , 1 52 Bonak.on. v.Bestijarijumi B o r, 207, 247, 248 Boraro. v. V ai-mase B orej, 208 Borneo, 146, 1 70, 1 7 1 , 1 77 Borobudur, 145, 1 58 Braća Viljas Boas, 282 B rahma, 89, 90, 9 1 , 96, 98,

1 00, 101 , 1 02, 1 04, 1 05, 1 10, 1 12, 1 13, 1 1 4, 1 15, 1 17, 1 19, 120, 1 23, 1 24, 125, 1 26, 1 32, 1 33, 1 36, 1 60

B ran, 208, 250 B res, 208, 209 B rigi1. v. Dagda B rigu. v. Rišiji B ritanija, 1 92, 1 93, 1 95, 203,

224 Budžang. v. Kumang B uda, 89, 9 1 , 94, 95, 96, 99,

1 0 1 , 1 02, 1 03, 1 04, 1 07, 1 08, 1 12, 1 15, 116, 1 1 7, 1 1 8, 1 1 9, 122, 129, 1 4 1 , 1 43, 1 49, 150, 1 53, 1 58, 1 59, 1 60, 1 66, 1 69, 172, 1 74, 1 8 1 , 1 82, 184

Budizam, 13, 26, 29, 91 , 92, 93, 94, 95, 99, 1 02, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 6, 1 17, 1 18, 1 19, 128, 1 39, 1 41 , 1 42, 1 43, 1 44, 1 45, 146, 1 47, 1 49, 1 5 1 , 152, 1 54, 1 57, 158, 1 59, 1 60, 1 6 1 , 1 66, 1 69, 1 7 1 , 1 72, 175, 1 76, 1 8 1 , 1 83, 1 84, 261

Bue, 378 B uga, 1 52

Page 220: Recnik Svetske Mitologije

426 Indeks

Buri, 207 B urij ati, 1 40, 164 Bušmani, 329, 343, 344, 360,

362

Cao Ca�. v. Kue n Ti Cao Č ue n , 1 5 3 Cejlon, 92, 94, 95, 99, 1 02, 1 09,

1 1 1 , 1 1 2, 1 30, 1 32, 1 33, 1 34 Cel arons, 287 Cenagahi . V. N ajenezgani Cenahale . v. N ajenezgani Cerera. v. Demetra Ci-da ltaj, 287 Cimer, 1 3 Coavic, 288 Coede, 337 Coh a noaj, 288, 292, 310, 31 1 Crna Stopala, 31 1 , 3 1 2 , 315 ,

317 Cuki-jomi, 1 63, 165, 18J

Čak, 288, 296, 299, 3] 8 Čako, 300 Čalčihuitlikvc, 288 Čandaka . V. Buda Čandragupta Maurja, v

. Rišaba Čeroki, 2 85 Či, 294 Čičen Ica, 278 Čijuta, 337 Čiminigagva, 288, 289 Čipča I ndijanci, 287, 288, 294 Čipčakum. v. Bočika Čistilište, 209 Ču Pa Čij e . v. Tripitaka Čuku, 337, 338

D a . V. M avu-Lisa Da Čuen , 1 80 Dafna. v. Apolon D a gd a , 2 09 Dagon, 36. V. Bill

D ahan, 378 D ai niči-nioraj , 1 53, J 54 Dakša, 1 05, 1 1 9, 1 2 1 , ] 24 D akota Indijanci, 324 Dalaj -lama, 95, 99, 1 1 7 Dambala, 289, 291 D a n Petro. V. Dambala Dana, 2 1 0 Danaj a . V. Persej Danilo, 22, 38, 39, 40 D ardan. V. Eneja D a rma, 1 05

.

Daruma. V. Bodidarma Datatreja, 123 Decije. V. SV. Hristofor Dedal, 2 1 0, 2 ] ] , 244, 263, 266 D e metra, 2 1 1 , 236, 254, 261 D emijurg. v. Simon Čarobnjak D evi, 89, 93, 1 05 , 1 06, ] 07,

1 10 D evica M arija, 2 1 2 , 2 1 3, 314 D idon a . v. Eneja D ies irae, 2 1 3

.

Dilga. V. Bagadžimbiri D io nis, 1 87, 2 1 1 , 21 4, 215,

222, 244, 253, 261 D ioskuri, 2 1 5 D ives, 2 1 6 Djainizam 92, 93 Dogen. V. Saka-nioraj Dogoni, 347, 353, 354 D okvibuč, 289 D riopa. v. Apolon D ruidi, 1 93, 2 1 0, 2 1 6, 25] D ruj . V. Rašnu j Saošjant D udugera, 379 D urga. v. Devi Dusura . v. Alilat

D ž angavuli, 378 Džizo-bosacu, 1 54, 1 66 Džodo. v. Amida-niOl'aj Džok, 338

.

Džou Sin. v. Sjen

Džuang Ce, 1 40, 1 68, 1 72 Džulana. V. Ndžirana Džumu, 398 Džuok, 338

Ea. V. Enki Ebe. V. I na na Edšu, 332, 333 Edao. V. Loa Edip, 76, 2 1 6, 2 1 7 Egipat i Egipćani, 9, 1 7 , 1 8 , 1 9 ,

21 , 23, 24, 26, 3 1 , 32, 33, 37, 47, 48, 52, 53, 54, 56, 58, 62, 63, 64, 65, 66, 70, 72, 73, 74, 75, 77, 78, ] 1 0, 1 87, 189, 1 90, 220, 252

Egist, 220 Ehnaton. V. Ra Eho. V. Pan Eitumatupua. V. Ahoeitu Eja, 2 1 7 Ejet. v. J ason Ejlejt ij a , 2 1 8 Ejnheriji, 204, 248, 249, 270 E k čuah, 290 Ekskalibur, 204 El, 24, 33, 35, 36, 39, 40 E l D orado, 290 Elata, 208 Eleusina, 9, 212, 254 Eli!. v. Enlil El-la l , 290, 291 Ema-o. v. Jen Yang Empedoklc, 2 1 8 E n ej a , 1 99, 200, 2 1 9, 260, 263,

270 E n-kaj, 331 , 338 Enki, 4 1 , 43, 50, 60, 6 1 Enkidu. V. Gilgameš Enlil , 2 1 , 32, 34, 4 1 , 42, 45, 49,

54, 60, 76, 80, 83, 85 Enoh , 25 E numklo, 291 Epimetej. V. Prometej

Rečnik svetske mitologije 427

Epon a . v. Puil Ereškiga! . v. lnana, Ištar j

N e rgal Eridu, 27, 41 Erihtonije, 206 Erinije, 220, 269 E rl a nga, 155 Erlik, 1 55, 156 Eros. V. Kupidon i Afrodita Erzuli, 2 9 1 Esc a n atlehi, 291 , 292, 299,

305, 310 Eskimi, 1 0, 296, 315, 316, 322 Esu. V. Sopona Brna, 77 Etana, 43 Etiopija, 9, 68 Etna, 73, 2 1 8 , 226, 235 Etrurci, 1 9 1 , 192, 233, 240,

241 , 263, 266 Eumenide. v. Erinije j Edip Euridika . V. Orfej Eurijala. V. Gorgone Europa, 1 87, 220, 22 1 , 234,

259, 274

Fahotu. V. Atea Faro. V. Pemba Fatu-tiri. V. Atea Faumea. V. Tangaroa Faustu! . V. Romul Fenri. V. Odin Fe ton. v. Eja Fidži, 370, 396, 398, 404 Filipini, 1 46, 159, 1 69 Fin M a kul, 203, 22 1 , 235 Flora. v. Silvan Fomorij ani . V. Eres Fon, 332, 339, 348, 354, 361 Fortuna , 221 , 222 Frej, 1 96, 222 Freja . v. Frej Friga, 222, 223

Page 221: Recnik Svetske Mitologije

428 Indeks

Frigija , 9, 3� 1 97, 199, 2 1 � 228, 236, 243, 2 44, 256

Frojd, Zigmund, 1 1 Fudo-mju, 1 57 Fudžija m a , 1 57 Fugen-bosacu, 1 58 Fu Si, 1 58 , 1 59, 1 62

Ga-gab, 292 Ga-gorib. v. Hejici-ejibib G ajomart, 44, 70 Gala, 340 Galahad. v. Gral Ganda, 330, 345, 346 Ganeša, 1 08, 1 09, 183 Ganga . v. Sarasvati Garuda. v. Oni i Višn u. Gaun a . v. K aang Gava. v. K a a ng Gavama. v. Kaang G avejn, 223, 243 Geb. v. N ut Gede, 292, 293, 327 Geja. v. Uran. Genku. v. Amida-nioraj Gerion. v. Hera kle

.

Germani, 1 94, 1 95, 1 96, 204, 206, 207, 222, 228, 230, 241 , 245, 247, 248, 249, 255, 266, 270

Gevi. v. Kaang G ilbertova ostrva 371 378

385, 397, 398, 4'07, 41 0

'

Gilgameš, 1 0, 1 3, 21 , -B, 44, 45, 6 1 , 1 89, 400

G imokod a n, 1 59 Ginečen , 293 Ginemapun, 293 Ginivera . v. Artur Glastonberi, 203, 204, 224 Glauka, 2 32 GIuskap, 293 Goga, 379, 380 Gogmagog, 224

Gomatešvara, 92, 1 09, 1 1 0 Gora-daileng, 380 Gorgone, 203, 224, 254 Gosala . v. Mahavira Gospodin Pauk, 336 Gotama. v. Rišiji Gral, 224, 225 Grčka i Grci, 9, 10, 13, 1 4, 1 9,

22, 24, 27, 28, 32, 36, 37, 47, 49, 52, 63, 65, 73, 76, 78, 84, 87, 1 1 1 , 1 13, 1 18, 1 31 , 1 32, 1 87 , 1 89, 1 90, 1 9 1 , ] 97, 1 98, 200, 201 , 202, 203, 205, 208, 2 1 0, 21 1 , 2 1 4, 2 1 7, 2 18, 2 1 9, 220, 221 , 224, 225, 226, 227, 228, 229, 232, 233, 234, 235, 236, 239, 242, 243, 244, 245, 246, 250, 252, 253, 254, 255, 256, 259, 261 , 262, 264 265 266, 269, 271, 273, 274: 368: 402

Gre ndel, 225 Gu, 339 Guekufu. v. Ginečen Guha. v. Hari-Ha ra Gvaul . v. Puil Gvion Bah. v. Talijesin

Hačiman, 1 59 Had, 1 1 6, 203, 205, 2 1 4, 225,

226, 228, 229, 236, 252, 253, 254 ?55 ?59 ?73

Hadad,46 ' - , -

Hagvedaetgah. v. Hagvediju Hagvediju, 285, 292, 293, 294 Haida Indijanci, 277, 287, 3 1 5 Haiti, 283, 289, 292, 308, 312,

327, 349 Hajagriva, 1 1 0 H aj-uri, 339 Hakavau, 369, 380 Ha-Ioa, 401 Hanahana. v. Telipinu Hanan, 1 5 , 22, 23, 24, 25, 28,

3 1 , 33, 35, 39, 5 1 , 55, 58, 66, 71 74, 85

Han San. v. Bodidarma Hanibal, 84, 1 92 Hanuman, 1 1 ] , 1 33, 1 85 I-Iaoma, 46 Hapi, 47, 72 Haremhab. v. Ra Hari-Hara, 1 59, ] 60 Hariti . v. Kišimo-džin Haron, 226 Hascezini. v. TijehoIcod\ Hator, 33, 38, 47, 52, 67 Haumea, 381 , 409 Hausa, 336 Havaji, 367, 368, 369, 38] , 385,

386, 387, 389, 393, 394, 395, 396, 399, 40] , 402, 403, 408, 409

Hefest, 65, 1 99, 205, 206, 226, 257, 264

Hejici-ejibib, 339, 340, 363 Hejvoso. v. Mavu-Lisa Hekata, 226 Hektor. v. Ahil Hel, 206, 241 He/ij e . �"'tt;ja llera, 1 0, 76, 1 1 1 , 1 89, 1 98,

1 99, 202, 214, 2 1 8, 2 1 9, 226, 227, 233, 236, 273, 274

Herakle, 1 0, 55, 84, 1 1 1 , 1 35, 189, 2 1 9, 227, 228, 257, 266, 274, 393

Heraklit, 1 90 Here ro, 330, 351 Herkul, 228. v. Herakle Hermafrodit, 228 Hermes, 1 08, 228, 229, 235,

239, 25 1 , 253 Hermod. v. Balder Herodot, 1 7, 32, 37, 46, 51 , 55,

1 90, 2 17, 234 Hesiod, 1 89, 2 1 7, 229, 235,

257, 269

Rečnik svetske mitologije 429

Hesperide . v. Herakle Hestija . v. Artemida i Vesta HetitI, 26, 27, 48, 55, 79, 82,

1 90, 266 Hidra. v. Herakle Hiiaka. v. Pele Hijavata, 294 Hijojoa, 381 Himalaji, 1 1 7, 125, 1 26, 127,

l ..,? .L Himi. v. Tor Hina, 400. v. M aui Hina-a-rauriki. v. Tangaroa Hina-tua-a-uta. v. Oro Hinduizam, 1 3, 87, 88, 89, 91 ,

92, 93, 94, 96, 97, 98, 99, 1 00, 1 02, 1 05, ] 06, 1 08, 1 1 0, 1 1 1 , 1 12, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 7, 1 1 9, 1 2 1 , 122, 125, 1 26, 127, 1 3� 1 3 1 , 1 35, 1 36, 1 45, 1 46, 1 50, 1 60, 1 66, 176, 1 78, 1 83, 2 1 0, 2 1 7, 239

Hine-nui-te-po, 395 Hiperion. v. Eja Hipnos, 229 Hiranja kasipu. v. Višnu Hiron, 205 Hisagitaimisi. v. Hisakitaimisi Hisa kitaimisi, 294 Hmun, 80 Hoa-t apu. v. Oro Hod. v. B alder Holavaka, 340 Honen. v. Amida-niOl-aj Honvum, 340 Hoohoku-ka-Iani. v. Papa Hore . v. Afrodita Horus, ] 8, 47, 48, 52, 63, 64,

67, 72, 73 Hotentoti, 335, 339, 3-1-0, 363 Hou T u, 1 6 ] Hrišćanstvo, 1 3, 25, 27, 3] , 54,

58, 6 1 , 7 1 , 73, 74, 75, 77, 78, 82, 87, 94, 1 46, 1 93, 1 94,

Page 222: Recnik Svetske Mitologije

430 Indeks

1 95 , 196, 1 97, 200, 201 , 207, 209, 2 1 0, 212, 2 1 3, 2 1 6 , 224, 226, 229, 230, 2 3 1 , 234, 237, 240, 249, 253, 259, 260, 262, 270, 273, 283, 32 1 , 322,332, 334, 373, 387, 405

I-Irim. v. Hrim Hristos, 25, 26, 58, 7 1 , 74, 77,

78, 1 02 , 1 35 , 1 9 1 , 1 93, 200, 2 1 3, 224, 240, 3 1 2

Hrungni. v. Tor Huake , 294 Huang Ti, 1 61 , 1 62 Huej Ko. v. Buda Huicilopočtli, 295, 302, 303,

320 Huitaka , 294 Hunab, 295, 296 Hunhau, 283, 284 Hupasij a . v. llujanka Hurijci , 27 Huroni, 3 1 9 Huvava. v. Gilgameš H uzvane, 340

Iščel , 298 Išt ab, 298 Ištar, 33, 34, 45, 50, 5 1 , 83, 1 98 Ičo-Kalakal, 3 8 1 Ibo, 337, 338 Icamna, 296, 298 Ifigenij a , 230 Igaluk, 296, 3 1 5 Igdrasil, 230, 249, 250, 270 Igrej n . v. Artur Ihova. v. Iki-haveve ljatiku, 297 Ikar. v. Dedal Iki-h aveve, 382 Iktinike, 297 lIaheva. v. Ahoeitu lIma tar . v. N um Iluj anka, 48, 1 90 I mana, 341 , 342, 346

Imhotep, 49 Irni. v. Odin Inana, 20, 33, 46, 49, 50, ] 47,

1 98 Inara. v. llujanka I nari, 1 63

.

Indija, 1 2, 13, 1 4, 22, 30, 46, 87, 88, 89, 90, 9 1 , 92, 93, 94, 95, 97, 99, 1 02, 1 04, 1 06, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 1 , 1 1 6, 1 1 8, 1 1 9, 1 22, 1 27, ] 28, 1 32, 1 34, 1 35, 141 , 1 44, 1 45 , 1 46, 1 5 1 , 1 52, 1 54, 1 58, 1 60, 1 69, 1 72, 1 74, 1 78, 1 84, 1 85, 1 89, 273

Indokina, 1 44 Indonezija , 1 06, 1 45, 1 46 I ndra , 88, 89, 90, 97, 98, 1 1 1 ,

1 1 2, 1 14, 1 20, 123, 1 24, 125, 1 26, 1 28, 1 29, 1 30, 1 32, 1 37 , 266

Inke, 280, 281 , 284, 287, 290, 293, 294, 297, 308, 309, 3 1 3, 3 1 4, 325 , 326

Inti , 281, 294, 297, 308, 31 4, 326

Iriju, 208 Irin-aj-todžon, 1 63, 1 64 Irokezi, 277, 285, 292, 293,

294, 324 Irska, 1 93, 208, 209, 2 10, 22 1 ,

223, 225, 235 , 237, 238, 242, 251 , 268

Islam, 13, 25, 26, 54, 69, 87, 1 46, 332, 334

Ismail . v. Alilat Istočna Afrika, 275, 329, 331 ,

339 Istočna Azija, 1 17, 1 4 1 , 1 43,

1 44, 1 46, 1 47, 1 5 1 , 152 !terter, 342 Izanagi, v. Izanami Izanami, 1 64, 1 65 , 1 81 Izida, 9, 1 9, 38, 47, 52, 64, 67,

73

[zrailj, v. J evreji J adili! . v. Escanatiehi J ae . v. Kuat J agan, 275, 324 J aguar, 298 J a hve, 22, 24, 33, 37, 39, 40,

54, 58, 59, 60, 6 1 , 7 1 , 85, 237, 275, 405

J akuši-nioraj, 1 66 J a lafa t, 383 J am. v. Bal J ama, 95, 1 1 0, 1 1 2, 1 1 7, 1 24,

1 26, 1 56, 1 66 J a mbe-aka, 2 3 1 J ami. v. Jama J a n a uluha, 287, 299 J a nus, 2 3 1 , 232 J apan i Japanci, 92, 97, 1 43,

1 44, 1 47, 1 49, 1 50, 1 51 , 1 53, 1 54, 1 57, 158, 1 59, 1 63, 1 64, 1 66, 1 69, 1 70, 1 71 , 174, 1 75, 176, 1 80, 1 81 , 1 82, 1 83, 186, 402

J apet . v. Prometej J ason, 10, 1 89, 228, 232 J ava, 1 28, 1 45, 1 55, 1 58, 1 78,

396 Jednorog. v. Bestijarijurni Jeha, v. Ahriman Jeico, 3 1 1 Jelena, 75, 200, 2 1 5 , 256 Jen Y a n g, 1 66 Jerrnen ija , 84 Jevreji, 22, 23, 24, 25, 3 1 , 33,

36; 38, 39, 40, 70, 74, 85, 201, 237, 406

Jezckilj . v. Ištar Ji, 1 67 J ima, 46, 52, 5 3 J i n i j a ng, 1 65, 1 67, 1 68, 1 76,

179 Joahim iz Fjore . v. Dies Irae J ok.asta. v. Edip Jolkaj Esca n , 299

Rečni k svetske mitologije 431

Jona, 24 Jormungand. v. Naglfar j Odin J o ruba, 330, 332, 355, 356, 360,

361 J oskeša. v. Taviskara Jov. v. Satana Ju, 1 68, 1 69, 1 7 4 J ue n Ši. v. Sje n J uga, 1 1 3 J ugoistočna Azija, 92, 94, 1 45,

1 46, 261 , 368 J ulijan, 1 94 J uliJe, 27 J ulije Cezar, 1 92, 1 93, 1 95,

216, 265, 270 Jum K a ks, 299 Jum Simi!. v. Ah Puč J ung, Karl, 1 1 , 367 J unona, 2 1 8, 2 1 9, 233 J upiter, 2 1 9, 233, 234, 239,

242, 266 J urlungur, 383, 384, 396 J uter Pendragon, 242. v. Artur J užna Afrika, 329, 331 J užna Amerika, v. Amerika

Kšitigarba. v. Džizo-bosacu K aang, 343, 344 Kaba. v. Alilat Kabi, 378 Kabili, 343 K ad akl an, 1 69 Kadau v. Erlik K admo, 220, 234 K aguj a-hime. v. Fudžijama K ahausibvare, 384 Kahiko-lua-mea. v. Papa Kahoali. v. Kane K a i ntikuab a, 385 Kaiti, 287 Kali, 87, 88, 93, 94, 1 05, 1 07 Kaliopa, 252 Kalipso. v. Odisej K alumba , 344

Page 223: Recnik Svetske Mitologije

432 Indeks

K ama, 1 1 4, 1 1 8, 1 27, 239 Kamajura Indijanci, 305, 309 K amapua, 385, 386 Kambodža, 94, 1 32, 1 44, 1 45,

1 46, 1 55, 1 60 K a melo! . v. Gavejn Kamilaroj, 376 Ka mrusepa . v. Telipinu Kanaloa v. Kane jTangaroa K anasa, 300 Kane, 368, 369, 386, 387, 389,

399, 401 , 408 Kang. v. K aang K anj . v. Kaang Kaonde, 347 Kapunis. v. Enumklo K a radžeri, 376 K a rančo. v. Kasogonaga Karefur. v. Legba Karidven . v. Talijesin Kamak, 1 7, 31 K a rolinska ostrva, 371 , 380,

38 1 , 383, 390, 39 1 , 397, 400, 403

Kartagina, 23, 36, 58, 84, 1 9 1 , 1 92, 2 1 9

Ka rtavirj a . v. Rišiji i Višnu Kasavara. v. Kat Kasjapa. v. Oanna i rišiji K asogo naga, 300 Kastor. v. Oioskuri Kal , 371 , 387, 388, 393, 399 K a tgoro. v. Kat K a tonda, 345, 346 Kava, 389, 399 K azikamuntu, 345 Kec a lkoa tI , 278, 280, 300,

301 , 302, 306, 3 1 0, 3 1 3, 318 , 319 , 320, 322

K e fren, 66 Kekrop, 206 Kelti, 1 92 , 1 93, 203, 2 1 6, 225,

243, 250, 258, 265, 268 Kentauri. v. Asklepije iTezej

Kenti-Amentiju. v. Oziris Kepra, 53 Kerber, 1 1 3. v. Herakle Keret. v. El Keteš, 38 Ki. v. Enli! Kišar. v. Tijamat Kišimo-džin , 1 69 , 1 70 Kibela , 27, 34, 50, 236 Kibuk.a . v. Katonda Kidili . v. Vati-kutdžara Kiklopi, 235, 236, 273 Kimat . v. Kadaklan Kina, 26, 9 1 , 92, 95, 97, 99,

1 03, 1 1 1 , 1 1 6, 1 17, 1 28, 1 39, 1 40, 1 41 , 1 42, 1 43, 1 44, 1 45, 1 46, 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 58, 1 59, 1 6 1 , 1 63, 1 65, 1 66, 1 67, 1 68, 1 69, 1 70, 1 7 1 , ] 72, 1 73, 1 74, 1 76, ] 77, 1 78, 1 82, 1 83, 1 84, 1 85, 1 86, 261 , 348, 402

Kingu. v. Tijamat Kintu, 346 Kiparis. v. Apolon Kir, 22, 38, 84 K irka, 235, 251 Kirtimuka. v. Amrita Kisi Manitu, 302 Kivati, 307 Klimena. v. Prome tej KIing. v. Kumang

.

K litemnestra. v. Erini je Ko. v. Ko Ko Hung, 1 79, 1 80 K ošare, 305 Koa tlikve, 302, 303 Kobo-daiši. v. Oainiči-nioraj Kodrington, R . li. , 370

.

Kogaz. v. Kaang Kohai. v. Ahoeitu Kojolšaukvi, 303, 304 Kojot, 1 1 , 278, 284, 304, 3 1 2,

325, 326, 327 Koma, 330

Konfučije i konfučijanstvo, 1 02, 1 40, 1 41 , 1 42, 1 43, 1 44, 1 47, 1 6 1 , 1 69, 1 70, ] 72, 1 73, 1 83

Kono natu, 305 Konstantin, 25, 1 43, 1 93, 234 Kora. v. Persefona Koreja, 92, 1 44, 1 63, 1 75, 1 8 1 Kormak M akart, 235, 236, 242 Koronida. v. Asklepije Kortes, Hernando, 275, 279,

280, 290, 301 , 322 Koura-abi. v. Kaintikuaba Kralj ribar. v. Gral Krišna, 96, 98, 1 3 1 , 1 34, 1 35,

136. v. V išnu Krik I ndijanci, 294 Kristofor Kolumbo, 282 Krit, 1 87 , 2 1 0, 2 1 4, 2 ] 9, 220,

22] , 227, 234, 236, 237, 244, 261 , 263, 266, 274

Kron, 36, 84, 1 89, 1 98, 1 99, 225, 227, 236, 253, 255, 257, 261 , 262, 269, 271 , 273, 274

Krunisanje, 237 Ksenofan, 1 90 Ku. v. Kane Kuat, 300, 305, 306 Kudaj . v. Erlik Kuen J u. v. Kuen Ti Kuen Ti, 1 70 Kuholin, 223, 237, 238 Kuikuru Indijanci, 300 Kukaj . v. O ainiči-nioraj Kuksu. v. Kojot Kukulkan, 302, 306 Kul, 238 Kulimina. v. Kururumani Kulu. v. V ati-kutdžara Kumang, 1 70, 1 7 1 Kumarbi . v. Ulikumi. v.

Ulikumi Kumuš, 306 Kumu-honua, 368, 389

Rečnik svetske mitologi je 433

Kunapipi, 389 K unitokotači, 1 43, 1 49, 1 57,

1 65 Kupidon, 1 1 4, 239 Kurukadi. v. Vati-kutdžara K ururumani, 307 Kusko, 280, 28 1 , 308, 309, 314 Kvakijutl Indijanci, 3 1 5 Kvan Jin, 99, 1 7 1 , 1 85 Kvanon, 1 7 1 , 1 72, 183 Kvasi, 250 Kvati, 278, 307, 308 K vinolti, 277, 278, 307 Kvirin, 239, 260 Kvot, 346

Labu, v. EnIiI i Tijamat Lahmu j La hamu. · v. Tijamat Laidamlulum-kule . v. Kojot Laj. v. Edip Lakšmana. v. V išnu Lakšmi, 1 00, 115, 1 20, 1 25 Lalo-honua. v. Kumu-honua Lanselot, 204, 240 Lao Ce, 9 1 , 1 40, 1 4 1 , 1 52, 1 6 1 ,

1 72, 1 73, 1 80, 1 82, 1 84 Laos, 1 44, 1 45 Laponci, 1 97, 231 , 240, 262 Latmikaik. v. Tpere a kl Laufaka naa, 390 Lebe, 308, 346 Ledžman. v. Loa Le-ejo, 347 Legba , 308 Lejb-olmaj, 238, 240 Lele, 351 Leto. v. Artemida Leve. v. N geve Levijatan, 36, 53, 54, 82 Leza, 347 Li Er. v. Lao Ce Li Tjen, 1 73 Libija , 32 Lije Ce, 1 6 1 , 1 7 3

Page 224: Recnik Svetske Mitologije

434 Indeks

Lilitu. v. Satana Li mb, 240 Limduna nidž. v. Loa Lioumere, 390 Lisac Renar, 1 1 , 304 Loa, 3 9 1 , 401 Lohiau. v. Pele Loki, 206, 207, 241 , 249, 250,

267, 268 Lono. v. Kane Lotuko, 335 Loua . v. Loa L u Tung Pin. v. Sjen L uba, 345 Lucina. v. Ejlejtija Lug. v. K uholin Lugbara, 334, 335 L ugeilan, 372, 39 1 , 400 Luk. v. Lugeilan Lukrecija, 2 4 1 Luksor, 31 Luog , 1 7 3 Luo, 364, 365 Luvedu, 341

11aču Pikču, 281 , 297 11adagaskar, 336, 365 11ahatma Gandi, 87 11ahavairočana. v. Dainiči-

nio raj 11ahavira, 92, 1 1 5, 1 1 6 11ahiša. v. D evi 11ahu-fa t u-rau. v. Oro 11 aidu Indijanci, 278, 304, 327 11ait rej a, 1 1 6, 1 58, 1 74. v.

takođe 11 i Lo 11aja . v. B uda 11a)e, 278, 283, 288, 295, 296,

298, 299, 302, 306, 318 11a koni, 333, 349, 350 11ala Azij a , 26, 27, 84, 1 87,

1 90, 1 92, 1 99, 201, 203, 204, 2 1 9, 226, 228, 256, 261

11alinovski, 1 1

11ama Oklo. v. Manko Kapak M amaIdi. v. Erlik M a man Brižit. v. Gede Mananan Maklir, 236, 241 ,

242 M andžindža, 41 1 Mangar-kundžer-kundža, 392 Manjđušri, 1 1 7, 1 58 Manko Kapak, 308, 309 M a n u, 1 05, 1 1 7, 1 1 8, 1 2 1 , 1 24,

1 32 M aori, 349, 350 11aori (narod), 368, 369, 375,

380, 394, 395, 396, 402, 403, 404, 408, 409

M ara, 1 04, 1 1 4, 1 1 8 . M arava, 388, 393 Marduk, 21, 32, 34, 48, 54, 55,

66, 81 , 82, 85, 233 M arij anska ostrva, 37 1 Mars, 1 70, 202, 233, 239, 242,

260, 265 11aršalska ostrva, 37 1 , 391 M asa.ji , 331 , 339, 347 11 asasi. v. 11vueci M asevi, 297, 309 11asim, 379 M ašje i Mašjane . v. Erlik i

Gajomart -

M at, 2 1 , 54 M atagaigai, 393 Maui, 13, 1 4, 368, 378, 386,

390, 393, 394, 395 M avucinim, 309 M avu-Lisa, 332, 339, 347, 348,

360 11edeja . v. J ason 11eduza. v. Gorgone Megera. v. Erinije 11elanezija, 367, 370, 371 , 377,

381, 387, 393, 399, 405, 407, 408, 410

M elkart, 55, 58, 84 11emfis, 1 8, 66, 72, 73

M e nandar. v. M ilinda Mende, 352, 353 M e nehune, 395 M e nelaj . v. Prija m M enetije . v. Prometej M enomini, 277 M e rkur. v. Hermes M erli n , 204, 223, 242, 243 M esopot amija. 1 9 , 22, 23, 1 78,

1 89, 252 M etida. v. Atena Mi Lo, 174 M ida , 243, 244 M ikronezija, 367, 368, 371 ,

372, 391 , 400, 403, 41 1 M i ktlantekutli, 309 M il inda, 1 1 8, 1 1 9 M ilita . v. Ištar M imi. v. Odin M in, 55, 56, 72 M inat a-Karaja. v. Oi M i navara, 396 M i nerva, 233, 243 M i noj , 1 87, 2 1 0, 22 1 , 227, 244,

245, 259, 261 , 274 M inot a ur. v. Dedal i Teze j M irokubosacu, 1 53, 1 74 . M itra, 56, 57, 68, 77, 1 24, 130 M itras v. Mitra M iškoatl, 303 Močika Indijanci, 2 8 1 , 284,

298, 317 , 325 M odok Indijanci, 306, 307 M oj re, 1 98, 245 M ojsije, 23, 24, 58, 337 M o kc le-Mbembe, 350 Mokoi, 396, 397 M oloh, 58 M ongolija i Mongoli, 95, 1 39,

1 42, 1 64, 176, 1 83, 1 85, 1 86 M ontczuma, 280, 309 M ordred. v. Artur M organa la Fej . v. Gavejn M organ-Kara, 1 40

Rečni k s" erske mitologije 435

M orongo, 350 Mot . v. BaJ M učalinda, 1 04, 11 9 M uhamed, 25, 26 M ukuru, 350 11ulengi . v. Čijuta 11 ultultu. v. M in avara M ul ungu, 351 M umba v. Vati-kutdžara M umu. v. Tijamat M uri-ranga-ve nua. v. 11aui 11urngin, 376, 383, 384, 396,

397 M uslimani, 23, 26, 31 , 1 09,

1 45, 1 46, 201 M uso-koroni. v. Pemba Mvambu, 349, 363 M vueci, 349, 350

N a Atibu. v. Kaintikuaba i Nareau

N a Kika. v. Nareau N abuhodonosor. v. Dan ilo N aestan. v. Escanatlehi N agarđuna, 91 N age, 91 , 1 04, 1 1 9, 1 29 N aglfar, 245 N aidžok. v. Adžok N ajenezgani, 287, 3 1 0, 31 1 N a -Kaa. v. Te Bo ma Te M aki N a mbutdži, 396 N amu. v. Enlil Nana Buluku. v. M avu-Lisa Nanak Čand, 1 4 N andi. v. Šiva N a n i umlap, 397 N api, 3 1 1 , 312 Narada. v. Vaju N arajana, 1:�5' N areau, 397, 41 0 N aste Escan. v. Naje nezgani N atos, 312 N avaho Indij anci, 287, 288,

291, 299, 305, 3 1 0, 320, 322

Page 225: Recnik Svetske Mitologije

436 Indeks

N d a utina, 398 N dengei, 398, 405 Ndug umoi. v. Rokola N džambi, 3 5 1 N džinji . v. U nkulunkulu Ndžirana, 398, 399 Ne Te-rere . v. Taburimai Nehebkav, 58, 72 Nei M a rena . v. N are au Nei Nguiriki . v. Taburimai Nei Teukez. v. N a reau Nei T it uaabine, 398 N emeza, 245 , 256 N eptis . v. Set N ep tun, 1 30. v. Posejdon Nerej . v. Okean Nergal, 5 8 N es tor, 245, 246 Nez Perse Indij anc i , 326 N ga riman . v Bagadžimbiri Ngevo, 3 5 1 Ničire n . v. Oni j Kiši mo-džin N id ud. v Vejlend N ika, 246

.

Nimi . v V asišta N imrod, 5 9 Nineva. v. G avcjn i MerI in N inh ursaga, 4( 6 0 N in iva, 2.4, 44 Ninl i ! . v. Enlil N i nurta, 60, 85 Noštej . v. El-lal Noje, 60, 6 1 , 62, 1 1 7 , 399, 404 N o mo, 3 5 3 N ome . v. Urd Nova B ritanija, 370, 37 1 , 410,

411 Nova Kaledonija, 370 Novi Hebridi, 310, 377, 407 Novi Zeland, 367, 368, 380,

393, 394, 396 N toro, 354 N u, 399 Nuer, 346

N um, 246 N uma Pompilije . v. Kvirin N un, 1 8, 62, 65 N upe, 337 Nut, 52, 62, 64, 66 N utka Indijanc i, 31 5 Nvego, 353 Nzambi, 355

Njame, 353 Njami Abe. v. Page Abe Njamvezi, 351 Njikang. v. Džuok

Oa Rove, 399 Odin, 1 3, 1 96, 204, 205, 206,

207, 222, 228, 230, 241 , 247 , 248, 249, 250, 268, 270

Odisej, 1 4, 203, 206, 235, 246, 250, 251 , 255

Ognjena Zemlja, 275, 324 Ogoun, 291 , 3 1 2 Ogun, 312, 355 Oi, 3 1 3 O izin, 221 , 251 , 252 Ojojeva. v. Masevi Okean, 252, 253, 269 Okuninuši, 1 75 , 1 80 Olimp, 63, 1 89, 226, 228, 253,

254, 257, 264 0Imeci, 278 Olofad. v. Olofat Olofat, 372, 39 1 , 400 0l0run, 355, 360 Olo-sipa j Olo-sopa . v lčo-

K a lkal Ometekutli, 31 3 Omicunu. v. Oku nin uči Ona Indi janci, 275, 324 Oni, 1 53 ; 1 75 O n ijankopon, 356, 357 Orest. v E rinije Orfe j , 1 5 , 252 Orm

'uzd, 22, 69

Oro, 400, 406 Osava, 357

si ja n . v Oizin tk.rive nje, 25, 71

Ovambo, 357 Ovda. v Lejb-olmaj

zi ris, 18, 32, 47, 52, 54, 56, 63, 64, 65, 67, 72, 73, 206

Pačakamak, 3 1 3, 3 1 4 Pača kuti , 280, 297 Pačamama, 3 1 4 l af, 2 8 , 1 98 Page Abc, 3 1 4, 31 5 Pahuan uiapitaaiterai, 401 Pakaa, 401 Pa mba, 357 Pamuri -mase, 3 1 4, 315 Pan, 1 94, 253 Pan K u, 1 76, 1 77, 1 7 9 Pandora. v Prometej Papa, 368, 375, 381 , 401 , 402,

403, 404, 408 Papua, 367, 370, 371 , 379, 381 ,

382, 393, 399 Parasurama. v Rišiji Paris. v. Ahil j Afrodita Parvati . v. Šiva j Devi Paršva, 1 0 1 , 1 1 5, 1 2� 1 2 1 Pasifaja . v. Dedal j M inoj Patro klo, 261 Pelc, 386, 402, 403 Pele j . v. Ahil Pel ij·a . v. J ason Pemba, 357 Penelopa . v. Odisej Pe ntej, 2 1 5 . v. Dionis Persefona, 28, 1 99, 21 1 , 2 1 4,

225, 253, 254, 266 Persej, 224, 228, 254 Persija i Persij anci, 2 1 , 22, 28,

29, 30, 38, 39, 44, 46, 52, 56, 57, 68, 69, 70, 77, 79, 84, 1 56, 1 78, 1 83, 200, 208, 246,

Rečnik svetske mitologije 437

266 Peru, 281 , 31 3, 32 1 , 325 Perun, 1 97, 254, 255 Pigmeji, 340 Pilan. v. Ginečen Pindar, 1 90, 228 Pinga, 31 5 Pir. v. Prij am Pirito j . v. Tezej Pisara, Fransisko, 28 1 Pitagora. v Empedokle Platon, 1 0 Plemena s a obala reke Šingu,

282, 300, 305, 309, 3 1 3, 317, 322

Pluton. v. Had Polideuk. v Dioskuri Polinezija, 1 78, 367, 368, 369,

370, 37 1 , 375, 378, 386, 387, 389, 390, 393, 394, 399, 402, 408

Poluks. v. Dioskuri Ponape, 403 Poni, 285 Posejdon, 1 99, 205, 2 1 0, 2 1 1 ,

220, 224, 225, 227 , 235, 236, 244, 246, 25 1 , 255, 273

Pošaij ankjo. v. Avonavilona Pot lač, 3 1 5 Prijam, 200, 204, 256, 261 Prij ap, 55, 222, 256 Prometej, 256, 257, 258 Prozerpina. v Persefona Psiha . v. Kupidon Plah, 65, 72 Puarata . v. Hakavau Pua tu ta hi, 401 Pueblo Indijanci, 277, 286,

297, 305, 309 P uil, 258 Pulotu, 403 Punocihjo, 3 1 5 Pušan , 1 2 1 , 124

Page 226: Recnik Svetske Mitologije

438 Indeks

Ra, 1 8, 3 1 , 47, 48, 52, 53, 54, 58, 63, 65, 66, 70, 76

Rada. v. V išnu Radamant, 22] , 25 9 Radin, 1 7 7 Ragnarok. v. Odin Rahu. v. Amrita Rahula. v. B uda R akim, 403 Rama, 1 09, 1 1 1 , 1 32 , 1 33, 1 34.

v. Višnu Ramakrišna, 87, 88, 93, 94, 135 Rarnzes II, 26 Rangi, 368, 375, 402, 403, 404,

408, 409 R aš n u, 68 Rati, 1 1 4, 1 78 Ratovoantani . v. Zanahari Ratu-mai-mbula . v. Ndengei Ravana. v. V išnu Reja, 1 99, 2 1 1 , 2 1 4, 227, 236,

253, 255, 269, 271 , 273, 274 Reja Silvij a . v. Romul Relikvije, 2 5 9 Rem. v. R omul Renuka. v. Rišiji Rijanon. v. Puil Rim i Rimljani, 9, 1 5, 1 9, 23,

25, 27, 34, 52, 57, 58, 64, 73, 74, 75, 78, 84, 1 90, 1 9] , 1 92, 1 93, 1 94, 1 95, ] 96, ] 98, 202, 204, 205, 208, 2 1 3, 2 1 5, 2 1 6, 2 1 8, 2 ] 9, 222, 226, 227, 228, 231 , 232, 233, 237, 239, 240, 24] , 242, 243, 246, 250, 254, 255, 258, 260, 261 , 262, 263, 264, 266, 270, 271 , 274, 280

Rimuš. v. N inurta Rišaba, 1 09, 1 2 ] , 1 22 Rišij i , 1 22 , 1 23, 1 24, 1 26, 1 30,

136 Ro Lei. v. Kat Rogo-turnu-here. v. Tanga Rokola, 404

Roland, 260 Romu), 239, 242, 260, 26] Roo, 405 Rudra. v. Šiva R ugaba, 358 Ruhanga, 358, 359 Ruki, 397 Rusija, 1 96, 1 97, 255, 262

Saba, 68 Safon, 33, 35, 39, 85 Sahara, 329 Sakpata. v. Mavu-Lisa Samantabadra. v. Fugcn-

bosacu Samoa, 367, 385, 405 San čing. v. Sjen Saošj ant , 69, 70 S a rasvati, 1 24, 1 25 , 1 36, 1 50 Sarpanitu. v. M a rduk Sarpedon, 221 , 259, 2 6 ] Sasabonsa m, 358 Satana, 62, 70, 7 1 , 77, 82, 1 9�

201 , 2 1 3, 220 Satiri, 2 6 1 Satrugna, 1 33 Saturn, 2 6 ] , 262 Saule. v. Zaltis Sebek. v. B aštet Sed na, 285, 296, 3 1 6, 322 Sejde , 262 Seker, 72 Sela. v. Mvambu j Vele Seliši, 278, 284 Semela. v. Dionis Se miti, 20 Serapis, 1 9 Sermenis, 262 Set , 1 8, 48, 64, 66, 73 Sfinga, 75, 76, 2 1 6 Si, 3 1 7 Sibila, 2 1 9, 263 Sibir, 95, 139, 1 47, 152, 1 55,

] 63, 1 64, 1 80, 1 85, 1 97, 275

Sidarta. v. B uda Sijuksi, 297, 324 Sileni, 261 Silvan, 264 ' imbi. v. Dambala Simo n Čarobnja k, ] 5, 25, 72,

74, 75 Sin, 24, 76 Sinaja, 3 1 7 , 323 ' inajska gora, 23, 76

Sinteotl, 3 1 7 Sion. v. Zavetni kovčeg 'irene. v. Kirka j Odisej irija, 23

Sisimatailaa, 405, 406 ita, 1 33, 1 34

Sizif, 229, 204 Sjen, 173, 1 78 Sjuen Cang. v. Tripitaka j

Tara Skandin avija, 1 95, 1 96, 204,

250, 267 · Skila. v. Ki rka i Odisej Skrimi . v. Tor

.

S\ejpni . v. Tor Slove ni, 1 97, 254, 264 Snohomiši, 277, 289 Sno-Njsoa, 330 Snori Sturluson, 1 96, 204, 247,

250 Soko, 359 Solomon. v. Saba Solomonova ostrva, 370, 377,

3S4 Soma. v. Darma n-Iaoma Sopona, 359 Spenta M ainja . v. Ahriman Sraoša, 68, 77 Sta-a u, 3 1 7 Stena. v. Gorgone Stounhendž, 1 93, 242 Stron-btsan-sgam-po, 95, 1 28 Sudana. v. Fugen-bosacu Sudodana. v. B uda

Rečni k s,·etske mitologije 439

Sugriva. v. Višnu Suke-mut ua. v. Tagaro S ukuna-biko, 1 75, 1 80 Sumer i Sume ri, 1 2, 1 3, ] 9, 20,

2 1 , 26, 27, 32, 41 , 42, 44, 49, 55, 59, 60, 6 1 , 76, 80, 85, 1 47, 1 98, 400

S umeru, 1 25 Sun Hou Ce. v. Tripitaka Surasa. v. Han uman Surja , 1 1 2, 1 25, 1 26, 129 Surpanaka, 1 33 Susanovo, 1 48, 1 49, 1 65, 1 75,

1 80, ] S l Sv. Antonije, 25, 77 Sv. Avgustin, 1 95, 1 96, 259 Sv . Benedikt, 2 1 3 Sv. BernaL v. Devica M a rija Sv. Bonifacije . v. Igdrasil Sv. B rigita . v. Dagda Sv. David iz Garesje v.

Tijarnat .

Sv. Đorđe . v. Tijarnat Sv. Hristofo r, 78 Sv. Ignjatij e . v. Relikvije Sv . Jovan iz Patrna. v. Devica

M arij a Sv. Pavi e , 71 , 74 Sv. Petar, 1 5 , 25, 71 , 74 Sv. Simeon, 3] Sv . Simeo n Stilit, 79 Sv . Stefa n . v. Relikvije Svarog. v. Svarožić Svarožić, 264 Svetovid, 264 Svici s M rtvog mora, 22

Ša Ho Šang. v. Tripi taka Šaka-ni oraj, 1 8 ] , l S2 Šakjamuni, 1 8 ] . v. B uda Šamaš, v. Etana i Gilgamaš Šaman Ek, 3 1 8 Šamanizam, 1 39, 1 40, ] 41 , 1 5 6 Šang T i . v. J i n i Jang

Page 227: Recnik Svetske Mitologije

440 Indeks

Ša ntung, 1 84 Še, 1 61 Šeša. v. Ananta Še n N ung, 1 82 Šeng Ti. v. Taj Šan Šeol , 22 Šij utekutli , 3 1 8 Šiluci, 338 Šin to izam, 1 43, 1 44, 1 47, 1 57 ,

1 .59, 1 63, 1 64, 1 75, 1 80, 1 8 1 Šipe totek., 295, 3 1 8 Šiva, 88, 89, 90, 9 1 , 93, 97, 1 00,

1 01 , 1 05 , 1 06, 1 07 , 1 08, 1 09, 1 1 4, 12� 1 2 1 , 1 23, 12� 1 25, 126, 127, 1 28, 1 29, 1 3 1 , 1 33, 1 36, 1 59, 1 60, 1 61

Šočikccatl , 3 1 8 Šočipili, 295, 31 7, 3 1 9 Šolotl , 31 9 Šoten, 1 83 Šotok.u, 1 43, 1 44, 1 5 1 , 1 72 Španija i Španci, 1 46, 1 69, 1 95,

260, 275, 28 1 , 282, 283, 290, 293, 309, 326

Šu. v. N ut i Ra Šue n . v. J u

Taaroa, 39 1 , 400, 406, 407 Tabakea. V. Te B o me Te

M aki Taburimai, 407 Tagaro, 407, 408 Tagaroa. v. Tangaroa Tahiti, 367, 387, 391 , 394, 400,

401 , 405, 406, 408 Tahu. V. Atea Taj Juan. v. M avucLisa Tajland, 1 02, 1 45 , 1 46 Taj Šan, 1 83 Ta!. V. Europa Talijesin, 265 Tama-nui-ki-te-Ra ngi. v. M aui Tamapaoulijalamafoa. v.

Laufak.anaa Ta-mo. V. Bodidarrna Tamuac, 343 Tamuz. v. Ištar Tanatos. V. Hipnos Tane. V. Tane-mahuta Tanc-mahuta, 375, 403, 404,

408, 409 Tangaro Gilagi lala, 387 Tangaro Lolokong, 387 Tangaroa, 387, 408, 409 Tanta!. v. Sizif Taoizam, 1 40, 1 4 1 , 1 43, 1 52,

1 53, 1 61 , 1 69, 1 72, 1 73, 1 76, 1 78, 1 79, 1 80, 1 82, 1 83, 1 84, 261

Tara, 99, 128, 1 2 9 Taraka. v. Višnu Taranga. v. M aui Tartar. v. Kron Tasmisus, 83 Tauhiri-ma-tea. v. R angi i

Tangaroa Tautohito. V. Hakavau Tavert, 38 Taviskara, 3 1 9 Tčue , 359 Te Bo ma Te Maki, 397, 4 1 0 T e Ikavai. v. N areau Te Kikinto. v. N are au Te Nao. v. Nareau Te Tuna. V. M a ui Tešub. v. Ulik.umi Teanoi, 407. V. Taburirnai Te-ariki-n-tarava. V.

Taburirnai Teba (Egipat) , 3 1 , 66, 67 Teba (Grčka), 32, 76, 2 1 4, 2 1 .5,

2 1 6, 2 1 7, 234 Te-bongi-ro. V. Te Bo ma Te

Maki Tdnut. v. Nut i Ra Teksistekatl, 320 Telemah. v. Odisej

Telip i n u, 79, 80 Temauke!. V. V a tauineiva Temida. v. Afrodita Tengri, 1 83 Tengu. V. Oni Tenohtitian, 279, 290, 295,

320, 32 1 Teskatlipoka, 301 , 3 1 3, 3 1 9,

320 Tetida. V. Ahil i Promctcj Tetij a, 252 Teutates, 265 Tezej, 1 0, 215 , 228, 265, 266 Ti Cang, 1 54. v. Džizo-bosacu Tibe� 94, 95, 99, 1 1 0, 1 1 6, 1 1 7,

1 28, 1 29, 1 39, 1 56, 1 6 1 Tifon, 7 3 , 84, 227 Tiha . V. Fortuna Tijamat, 2 1 , 43, 48, 54, 66, 80,

8 1 , 82, 85 Tijeholcodi, 320 Tikdoše. V. Ha.j - uri Tilget, 3 1 1 Tilo, 360 Tinija, 233, 266 Tir. V. Odin Tisifona, 220 Titani, 236, 246, 253, 256, 262,

269, 273 Titije . v. Afrodita Tlalok, 288, 317, 32 1 , 323 Tlasoiteotl, 320, 32 1 Tlatekutli . v. Šijutekutii Tlauiš kalpantc

'kutli, 32 1

Tobaciscini, 3 1 0, 31 1 . v. N ajenezgani

Tobvijo, 360 Toi-mata. V. Oro To-Kab i n ana, 37 1 , 408, 410,

41 1 To-Karvuvu. v. To-Kabinana Tolan, 278, 301 , 302, 306, 3 1 9,

32 1 Toltcci, 278, 279, 301 , 306,

Rečnik svetske mitologije 441

3 1 9, 32 1 Tonapa, 32 1 Tonatiju, 279, 321 Tonenili, 320, 322 Tonga, 360, 367, 373, 374, 389,

390, 391 , 394, 396, 403, 405, 406

Tongaro Gilagilala, 388 Topa Inka J upankvi, 280 Tor, 1 96, 204, 241 , 249, 255,

266, 267, 268 Tora. V. Kaang Tot, 64, 82 Tpereakl, 41 1 Trim. V. Tor Tripitaka, 1 1 1 , 1 84, 1 85 Triptoiem. V. D emetra Tristan, 221 , 268 Troja i Troj anci, 14, 1 9 1 , 1 99,

200, 204, 206, 2 1 9, 220, 230, 245, 250, 25 1 , 255, 256, 261

T uamotu, 367, 375, 394, 409 T uata De Danan. V. Bres,

Dagda i D ana Tukano Indijanci, 31 4, 3 ] 5,

323 Tulungusak, 322 T u-matauenga. V. Rangi T umbuka, 337 Tumudurere. v. Hijojoa Tu-nui-k.a-rere. v. Tangaroa T uri-a-faumea. v. Tangaroa Tutankamon. V. Ra Tvisto V. Odin

Uaj ika, 322, 323 Ueuekojotl, 323 Ugarit, 23, 85, 1 90, 221 Ujštosihuatl, 323 Uke-moči. V. Inari Ukulan-todžo n, 1 8 5 U kvil i. v. Unkulunkulu Ulandži. V. Bobi-bobi Ulgan, 1 55, 1 56, 1 64

Page 228: Recnik Svetske Mitologije

442 Indeks

Uliks. v. Odisej U l ikumi, 82, 269 U n kulunkulu, 360, 361 Upel uri . v. U likumi Ur, 2-1-, 44, 76 Urašima, 1 86 UraJci, 1 97 U ra n , 84, ] 98, 220, 236, 269,

273. 368, 402, 403 U rd, 230, 270 U rubucin, 305, 306 U t i kso, 362 U tnapištim. v. N oje Uzumc . v. Amaterasu

V ađrasat va, 129 V a h a nj, 84 Vahic1oa . v. Pele V ai-mase, 323, 324 V a j u, ] 1 1 , 1 29 V a k, ] 00, ] 25 V a ke a . v. Papa V akonda, 324 V a l ki re, 2-1-8, 270 Valumbe . v. Katonda V a n i . v. Asi V a runa, ] 30, 1 3 1 V asišta , 1 22, 1 23, 1 30, 1 31 ,

] 36, 1 37 V atauine iva, 32-1-Vati-kutdžara, -1- 1 1 , 4 1 2 V avilon i Vavilonci, 2 0 , 2 1 , 22,

32, 38, 5] , 55, 70, 1 25, 2 1 8, 233, 253

V av ilonska kula. v. N imrod Vede, 1 2 , 88, 89, 96, 97, 98,

1 00, 1 06, 1 10, 1 1 1 , 1 1 2, 1 2 1 , 1 22 , 1 25, 126

Vej. v. Bor Vejlend, 271 Vejne mejnen, 2-1-7 Vele, 349, 362, 363 V e n �ang. v. Sjen

V e nera, 1 98, 2 1 9, 239, 270, 27 1 . v. Afrodita

V epvavet . v. Anubis Vere, 364, 365 Vergi lije, ] 91 , 2 1 9, 259, 263 Vesta, 242, 271 Veštice, 271 V ičama. v. Pača kamak V ijetnam, ] 44 V :· t "', -IJO , J_J V i kmunkan, 375 V i ktorija, 222, 246 V indja: 1 25 . v. Sumeru V in mara. v. Tagaro V i rakoča, 294, 32 1 , 325, 326 V išnu, 89, 90, 94, 97, 98, 1 00,

1 01 , 1 05, 1 06, 11 0, 11 5 , 1 17, 1 20, 1 23, 1 24, 125 , 1 26, 1 29, 13] , 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36, 1 55, 1 59, 1 60

Višpuš, 326 V išvamitra, 1 22, 1 23, 1 30,

133, 1 36 Vodan. v. Odin Volund. v. Vejlend V o nomi, 304, 327 Vu Yang. v. Sjen V udu, 283, 289, 291 , 292, 312,

327 V uleb. v. Loa V ul kan. v. Hefest

Zalt is , 272 Zanahari, 364, 365 Zapadna Afrika, 329, 331 , 336,

338, 354 Zapadna Azija, 12, 1 3, 1 8, 1 9 ,

22, 23, 26, 3 J , 50, 6 1 , 70, 77, 79, 1 1 9, 146, 1 -1-9, 1 7 1 , 1 73, 1 87, 1 90, 1 9 1 , 1 93, 1 98, 220, 222, 237, 254, 269

Zaratustra, il i Zoro aster, 22, 28, 46, 52, 56, 70, 1 02

Zavetni koVčcg, 84, 406

Zen, 1 44, 1 5 1 , 1 52, 1 76, 1 8 1 , 1 82

Zevs, 32, 73, 84, 1 ] 1 , ] 87, 1 89, 198, 1 99, 20] , 202, 203, 205, 2 1 1 , 214, 215, 2 ] 7 , 218 , 220, 22] , 225, 226, 227, 228, 229, 234, 235, 236, 239, 245, 246, 253, 254, 255, 256, 257, 259, 264, 266, 269, 273, 274

Rečnik svetske mitologije 443

Zijusudra. v. E nki, Enli l j . N oje Zombi, 327 Zu, 6 1 , 85 Zuiu, 330, 339, 360, 361 Zunji Indijanci, 299, 348 Zurvan Akarana. v. Ahriman

Žuti izvori, 1 66, 1 78, 179, ] 83

Page 229: Recnik Svetske Mitologije

CIP - katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd

291 (031 ) KOTEREL, Artur

Rečnik svetske mitologije / Artur Koterel ; preveo s engleskog Pavle Perenčević. -Beograd : Nolit, 1 998 (Subotica : Birografika). - 442 str. ; 22 cm. -(Biblioteka Odrednice)

Prevod dela: A Dictionary of World Mythology / Arthur Cotterell. - Tiraž 2000. -

Bibliografija: str. 413-421 . - Registar. ISBN 86-19-02185-0

a) Mitologija - Leksikoni ID=70616076

ARTUR KOTEREL: REČNIK SVETSKE MITOLOGIJE . GLAVNI URED­NIK: RADIVOJE MIKIĆ . UREDNIK: SLOBODAN ĐORĐEVIĆ . TEH­NIČKI UREDNIK: SLOBODAN NIKOLIĆ • KOREKTOR: BOJANA FRANK . I ZDAVAČ: DIP NOLIT. BEOGRAD, TERAZIJE 27/II • ZA IZDAVAČA: RADIVOJE NEŠIĆ, GENERALNI DIREKTOR . SLOG: KOMPJUTERSKO ODEUENJE DIP NOLIT • ŠTAMPA: "BIROGRAFI­KA" , SUBOTICA • ŠTAMPANO U 2.000 PRIMERAKA 1998. GODINE

Ilustracije na koricama: Actečki ceremonijaini štit s figurom kojota u središtu (prednja); h.iriduski bog Šiva u plesu (zadnja). .

Page 230: Recnik Svetske Mitologije