Upload
dangnhi
View
233
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
Projekat “Ispunjenje predviđenih planova iz IPAPa - Korak bliže NATOu”, podržala je Nacionalna
zadužbina za demokratiju SAD
REDOVNO U VANREDNIM SITUACIJAMA
***
REFORMA SISTEMA UPRAVLJANJA KRIZAMA I PLANIRANJA U
VANREDNIM SITUACIJAMA U SRBIJI U SKLADU SA INDIVIDUALNIM
AKCIONIM PLANOM PARTNERSTVA (IPAP) SRBIJE I NATO I PROCESOM
EU INTEGRACIJA SRBIJE
STUDIJA CENTRA ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
MART 2016.
2
Sadržaj
1. IZVRŠNI REZIME..................................................................................................................................... 5
2. UVOD: O STUDIJI ................................................................................................................................. 17
3. POLITIČKI KONTEKST I HRONOLOGIJA NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA U OBLASTI VANREDNIH SITUACIJA U
SRBIJI ........................................................................................................................................................... 18
3.1 Institucionalno pravni okvir za reagovanje u vanrednim situacijama do 2008. godine ............. 18
3.2 Stanje u sistemu reagovanja na vanredne situacije u periodu od 2010. do 2014. godine .............. 20
3.2.1 Formiranje Sektora za vanredne situacije 2010. godine ............................................................ 20
3.2.2 Osnivanje takozvanog Srpsko – ruskog humanitarnog centra 2012. godine ............................. 21
3.3 Poplave 2014. godine – posledice manjkavosti sistema ............................................................. 24
3.4 Hronologija bitnijih dešavanja u sistemu bezbednosti Republike Srbije u periodu od januara
2015. godine do marta 2016. .................................................................................................................. 26
3.5 Od Izmena i dopuna zakona o vanrednim situacijama usled uočenih manjkavosti – do Nacrta
zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju u vanrednim situacijama,
mart – oktobar 2015. .............................................................................................................................. 29
3.6 Formiranje političko normativnog okvira za saradnju sa EU i NATO u toku 2015. godine ......... 30
3.6.1. Januar 2015 – Usvojen Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP) Srbije i NATO ........... 31
3.6.2. Od paralelenih instucija na Kosovu do Sporazuma o njihovom ukidanju – mart 2015.
godine 32
3.7 Pristupanje EU Mehanizmu za civilnu zaštitu i izbegličko-migrantska kriza u Srbiji 2015 - nastavak
preuveličavanja značaja ruske pomoći ................................................................................................... 35
3.7.1. Priključivanje Srbije Mehanizmu EU za civilnu zaštitu .............................................................. 35
3.7.2. Izbeglička i migrantska kriza 2015. u Srbiji................................................................................ 35
3.8 Usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO za
podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške, februar 2015. Godina ..................... 38
3.9 Raspisivanje vanrednih parlamentih izbora i poplave tokom marta 2016. godine .......................... 40
3.10 Najznačajniji delovi Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015. godinu ................ 42
3.10.1. Deo Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015. godinu koji se odnosi na
elementarne nepogode (str 257 – 259) ............................................................................................. 42
3.10.2. Deo Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015. godinu koji se odnosi na
sektor bezbednosti (str 14-17 i 28 – 33) ............................................................................................. 45
4 ANALIZA AKTUELNOG ZAKONODAVSTVA I PRATEĆIH INSTITUCIONALNIH REŠENJA KOJA REGULIŠU
OBLAST VANREDNIH SITUACIJA U SRBIJI .................................................................................................... 56
3
4.1 Zakon o vanrednim situacijama .................................................................................................. 56
4.2 Uredba o sprovođenju evakuacije .............................................................................................. 60
4.3 Zakon o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji ........................................................... 60
4.4 Zakon o obnovi nakon elementarne i druge nepogode .............................................................. 61
4.5 Nacrt izmena i dopuna zakona o vanrednim situacijama odnosno Nacrt Zakona o smanjenju
rizika od elementarnih nepogoda i upravljanju vanrednim situacijama – korak dalje u rešavanju
vanrednih situacija u Srbiji ...................................................................................................................... 62
4.6 Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama .......................................... 65
4.7 Nacionalni program upravljanja rizikom od elementarnih nepogoda ........................................ 68
4.8 Povezani akti koji uređuju reagovanje u vanrednim situacijama ............................................... 69
4.9 Vladina i nevladina tela u službi odgovora na vanredne situacije .............................................. 70
4.9.1. Kancelarija za pomoć i obnovu poplavljenih područja ............................................................. 70
4.9.2. Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima ........................................................................... 70
4.9.3. Radna grupa za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova .................................. 71
4.9.4. Komesarijat za izbeglice i migracije (KIRS) .......................................................................... 71
4.9.5. Crveni krst Srbije ................................................................................................................. 71
5 ZAKLJUČCI I PREPORUKE .......................................................................................................................... 73
6 DODACI..................................................................................................................................................... 85
6.1 NACRT ZAKONA O SMANJENJU RIZIKA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I UPRAVLJANJU
VANREDNIM SITUACIJAMA ..................................................................................................................... 85
6.2 INDIVIDUALNI AKCIONI PLAN PRATNERSTVA (IPAP) SRBIJE I NATO ............................................... 150
6.2.1. Treće poglavlje; Tačka 3 – Sistem upravlјanja krizama i planiranje u vanrednim situacijama 151
6.3 EVROATLANTSKI KOORDINACIONI CENTAR ZA REAGOVANJE NA KATASTROFE (EURO-ATLANTIC
DISASTER RESPONSE COORDINATION CENTRE – EADRCC) ................................................................... 152
6.4 VANREDNE SITUACIJE U OKVIRU EVROPSKIH INTEGRACIJA SRBIJE ................................................ 153
6.4.1. Mehanizam EU za civilnu zaštitu – EU Civil Protection Mechanism ....................................... 153
6.4.2. Pristupni pregovori Srbije i EU ................................................................................................ 155
6.4.3. Poglavlje 27 – zaštita životne sredine ..................................................................................... 156
6.4.4. Postskrining dokument ........................................................................................................... 157
6.5 UPOREDNA PRAKSA NORMATIVNO-INSTITUCIONALNIH OKVIRA U REGIONU .............................. 158
6.5.1. Bosna i Hercegovina ................................................................................................................ 158
6.5.2. Crna Gora ................................................................................................................................ 160
4
6.5.3. Makedonija ............................................................................................................................. 161
6.5.4. Hrvatska .................................................................................................................................. 162
O CENTRU ZA EVROATLANTSKE STUDIJE .................................................................................................. 164
5
1. IZVRŠNI REZIME
Od početka vlasti Tomislav Nikolić – Aleksandar Vučić, u Srbiji se vrlo često u redovnim
situcijama vlada kao da su krizne, neke stvarne krizne situcije se rešavaju volunataristički i
nikad se ne saniraju sistemski u skladu sa vladavinom prava, podelom vlasti i
demokratskim nadzorom nad sistemom bezbednosti.
Hapšenje Miroslava Miškovića pred izbore, koje je predstavljeno kao ključna mera borbe
protiv korupcije, nastavilo se nizom povreda procesnih prava optuženog. Paralelno, ni
jedna druga suštinska mera borbe protiv korupcije, a reforma sistema pravosuđa bi morala
u tome biti ključna, nije sprovedena. Na veliki broj novootvorenih korupcionaških afera
vladajuće strukture odgovoreno je pritiskom na medije i diskreditacijom novinara.
Neposredno po proglašavanju izbornih rezultata predsednik i premijer Srbije su sami
obelodanili da su “upali u zmijsko gnezdo” to jest da su žrtve špijuniranja pojedinih delova
sistema bezbednosti.1
Ni tokom te izborne kampanje, ni u onoj tokom prethodnih parlamentarnih izbora održanih
2014. godine, kad reforma sistema bezbednosti nije spomenuta kao prioritet ni od jednog
aktera.
Uslovi za proces suštinske reforme sistema bezbednosti se još uvek nisu stekli. Nije
usvojena Strategija spoljne politike Srbije, a i ostali ključni krovni i doktrinarni dokumenti
su neusaglašeni sa procesom evropskih integracija Srbije i sa Sporazumom o normalizaciji
odnosa sa Kosovom. Mnogo onoga što bi i u postojećim okolnostima bilo moguće
realizovati, a o čemu je CEAS pisao u svojim prethodnim izveštajima, Poverenik za
informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Zaštitnik građana, nije
sprovedeno, ili je sprovedeno na polovičan način, poput reforme privatnog sektora
bezbednosti.
Ovakva situacija odgovara aktuelnim vlastima, pa je partizacija - umesto jačanja nezavisnih
insitucija postala glavni način vladanja. Ona omogućava stalnu proizvodnju kriza u realno
1 U zmijskom gnezdu – Povodom neustavnog praćenja komunikacije dela državnog vrha RS. 2.11.2012. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/index.php/sr/saopstenja/488-u-zmajevom-gnezdu
6
redovnim situacijama, neutemeljenu proizvodnju panike i zastrašivanja građana ponekad i
u realno složenim situacijama, uz konstantnu diskreditaciju i kriminalizaciju opozicije i
drugih kritički nastrojenih aktera. Najdrastičniji primeri bili su, pored svakodnevnih
pretećih ili apokaliptičnih naslova u jednom tabloidu i najava na jednoj televizijskoj stanici,
čija je politika apsolutistički pro-premijerova, spektakularno hapšenje osamdeset
osumnjičenih pred kraj 2015. godine, od kojih je većina puštena da se brani sa slobode, kao
i konferecija za štampu ministra policije u prisustvu naoružanih pripadnika raznih jedinica
(neke tada već rasformirane) MUP tokom perioda kada su ključni ministri sistema
bezbednosti najavljivali državni udar, ispostavilo se, zbog pisanja pojedinih istrživačkih
portala o korupciji državnih službenika.
Posledica ovakvog stanja je i konstantan pad podrške evropskim integracijama Srbije. Stiče
se utisak da mnogima u vladajućim strukturama to ide na ruku, zbog straha od gubitka
monopola i mogućnosti pljačke javne imovine ili od suđenja za ratne zločine, te da ga
direktno oni i podstiču. O ovom trendu se prvo izbegavalo govoriti, da bi se od sredine
2015. kroz nekoliko objavljenih istraživanja ono neumitno ogolilo.
Razloge za ovo treba tražiti u načinu na koji predsednik Srbije Tomislav Nikolić, premijer
Aleksandar Vučić i njegovi ministri, a pre svih Aleksandar Vulin i Ivica Dačić, ali i ministri
Selaković i Stefanović, građanima Srbije namerno pogrešno objašnjavaju procese, mahom
kao ucenjivačke, evropskih intgracija, normalizacije odnosa sa Kosovom i regionalnu
saradnju.
Dešavanja u samoj EU, pogotovo njen stav prema ruskoj agresiji Krima i krizi koju je
izazvala na istoku Ukrajine, izbeglički talas, Brexit, i drugo verovatno, takođe, doprinose
padu podrške za EU integracija, kao i sama dužina procesa koja podrazumeva određeno
vreme od postizanja nekih stvari do njihove opipljivosti u realnom životu građana. Ali svi
ovi primeri su od sekundarnog zančaja, imajući u vidu kako se formira javno mnjenje u
Srbiji.
7
Sve jači direktni ruski uticaj u Srbiji, o čemu je CEAS već više puta pisao takođe ima za cilj
diskreditovanje porcesa evropskih integracija ali i samih demokratskih tekovina.2
Nažalost, uz relativno malo investicija on postiže dosta toga.
Apsurdno, predstavnici Zapadne međunarodne zajednice u javnosti skoro stalno primećuju
navodne uspehe Vlade, izbegavajući da se javno jasnije odrede prema sve više opresivnih
trendova u Srbiji.
Jedan od razloga za tako konfuznu situaciju treba tražiti i u činjenici da je u spomenutom
periodu Vlada Srbije počela proces pregovora po poglavljima sa EU, i načinila niz
pozitivnih iskoraka u kreiranju političkog okvira u kome bi se moglo početi sa istinskom
reformom celog sistema bezbednosti pa i sistema upravljanja krizama i planiranja u
vanrednim situacijama.
Tokom januara 2015. usvojen je Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP) s NATO, koji
u svom trećem poglavlju vrlo detaljno predviđa jačanje saradnje upravo u ovoj oblasti. Sve
navedne planirane mere su kompatibilne sa procesom pridruživanja EU i nastavkom
regionalne saradnje.
U martu 2015. Beograd i Priština postigli su Sporazum o integraciji pripadnika civilne
zaštite, čime je Srbija konačno sklonila s dnevnog reda pitanje paralelnih struktura koje je
održavala na severu Kosova, a koje su kočile adekvatnu primenu postojećeg
zakonodavstva u ostatku Srbije i mogućnost reforme sitema.
U maju 2015. Srbija je postala 32. članica Mehanizama EU za civilnu zaštitu.
Tokom 2105. održavala se i prilično tiha i neprimetna javna rasprava o, generalno dobrom,
Nacrtu zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogda i upravljanju
vanrednim situacijma. Ovaj Nacrt nažalost nije stigao u skupštinsku proceduru pre
proglašavanja vanrednih republičkih izbora zakazanih za april 2016. godine.
2 Srbija, Rusija SAD – preferencije građana od 18 do 35 godina. Februar 2016. IPSOS. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/images/CEAS_2016__ipsos_srp.pdf Srpsko-ruski odnosi XIX/XXI veka - mitovi, zablude i stereotipi protiv racionalnog znanja o prošlosti i sadašnjosti. Februar 2016. Milivoj Bešlin. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/milivoj-beslin.pdf
8
Prilikom posete generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga Srbiji, u novembru 2015,
razgovaralo se i o unapređenju saradnje Srbije i NATO u rešavanju izbegličke krize, u
okviru postojećih NATO mehanizama.
Uporedo sa ovim pozitivnim koracima, sve glasniji su postajali zahtevi da se takozvanom
Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu dodeli poseban status, pa zatim i da osoblje
Centra dobije poseban status. Na sreću, vlada Srbije do sada nije reagovala na te zahteve.
U proleće 2016, iako je Vlada imala stabilnu većinu, raspisani su vanredni parlamentarni
izbori, koji će se održati 24. aprila. U jeku izborne kampanje, Srbiju je zahvatio novi talas
poplava. Inicijalne reakcije pokazuju da Vlada Srbije, iako je obezbedila adekvatan politički
okvir, nije učinila skoro ništa od planiranog da sistem reagovanja u vanrednim situacijama
unapredi do mere da on sam može da deluje redovno u vanrednim situacijama.
Povodom poplava iz proleća 2016. godine, EU je izdala saopštenje u kome se, između
ostalog, navodi: „EU pažljivo prati situaciju u poplavljenim područjima u Srbiji i stoji uz
srpski narod u ovim teškim trenucima. Obavešteni smo da Republika Srbija ima dovoljno
kapaciteta da reši situaciju koja je pod kontrolom, te za sada nema potrebe za
međunarodnom pomoći. Srbija može da računa na Evropski mehanizam za civilnu zaštitu
kom se Srbija priključila prošlog proleća i od kog je već dva puta dobila pomoć”.
“Ruski hidrometeorolozi” i pro-Putinove strukture u Srbiji objavile su u tom periodu skoro
apokaliptičnu hidrometeorološku procenu za naredni period, i odmah ponudili pomoć u
avionima. Usledilo je ishitreno uvođenje vanredne situcije na celoj teritoriji Srbije, za šta
očito nije bilo povoda, osim lično-partijske promocije i eliminacije opozicionih aktivnosti u
sred kampanje, i još opasnije, nepotrebnog uznemiravana i zastrašivanja javnosti Srbije.
Neki od domaćih hidrometeorologa usudili su se da predvide nešto slabije, ali i dalje
obimne, padavine tvrdeći da se oslanjaju na nekoliko modela, pre svega na Evropski centar
i nemačku nacionalnu službu, te da na osnovu toga daju prognoze. Na sreću, izgleda da su
oni bili u pravu.
Ostaje otvoreno pitanje zašto su Vlada Srbije i drugi zvaničnici dopustili sebi ovakvu
poplavu neodgovornosti. Zašto su raspisivanjem vanrednih izbora na najmanje na par
9
meseci, u kojima su itekako moguće nove polave i novi izbeglički talas, prekinuli očito
preko potrebnu zakonodavnu aktivnost u Srbiji.
Raspisivanjem izbora, Vlada se reducirala na tehnički nivo te ima sužen prostor i za
donošenje važnih političkih odluka, što nije državno odgovorno imajući u vidu i eventualne
bezbednosne implikacije migrantske krize kao i, još uvek, nejasne politike EU institucija i
zemalja članica oko nivoa zajedničkih akcija i statusa takozvane Balkanske rute.
Cilj ove Studije je, da sve javne aktere pozove da smanje broj nepotrebnih izazvanih
“političko partijskih vanrednih” situacija u kojima skoro neprekidno živimo još od prvih
izbora posle kojih je sadašnja koalicija došla na vlast. Ona vrši, skoro permanentno,
zastrašivanje građana, preko svojih tiražnih tabloida, TV stanica i drugih manje vidljivih
aktera, ili to direktno rade premjer i njegovi saradnici, najčešće iz resora sitema
bezbednosti, derogacijom institucija i marginalizacijom ili kriminalizacijom svake kritike i
iznošenja predloga drugačijih politika.
Nadalje, cilj nam je i da svim drugim izbornim akterima, ukažemo na nedopustiv nivo
voluntarizma koji “neomeđen institucijama”, uređuje sve društvene odnose, dovodi do
negativne selekcije i nepostojanja odgovornosti za (ne)učinjeno.
Izveštaja o napretku Srbije za pregovaračko poglavlje 31 sa EU - Zajednička spoljna i
bezbednosna politika - još uvek nema. Prema CEAS saznanjima3, stekli su se uslovi za
početak pregovora po ovom poglavlju, koje će se, nadamo se, otvoriti odmah posle
mandatorno idućih poglavlja 23 i 24 čije se otvaranje očekuje u junu 2016. godine.
U spomenutom dokumentu Srbija je sama iznela nameru da u skladu sa novonastalom
situacijom normalizacije odnose sa Prištinom i drugim okolnostima izmeni delove
postojeće Strategije nacionalne bezbednosti. U njoj su vanredne situacije neprofesionalno
nisko postavljene na listi potencijalnih pretnji i izazova – one se nalaze na dvanaestom od
šesnaestog mesta. Nadamo se da će i pitanje položaja i elaborcija vanrednih situcija u novoj
3 Na osnovu uvida u dokument.
10
Strategiji nacionalne bezbednosti biti unapređeno, i time takođe doprineti sveobuhvatnoj
refomi ove važne multisektorske oblasti.4
Trenutno se, širom EU, vodi debata o Globalnoj strategiji Evropske unije o spoljnoj i
bezbednosnoj politici5, koja bi trebala da bude usvojena do juna 2016. godine. Za očekivati
je da će EU očekivati od Republike Srbije da svoju Nacionalnu strategiju bezbednosti
uskladi sa njom.
U ovoj Studiji, CEAS pored analize postojećeg zakonodavstva i institucionalnih rešenja te
pregleda uporedne regionalne prakse u oblasti reagovanja u vanrednim situacijama, daje i
konkretne predloge praktične politike u kom pravcu treba da ide, očito preko potrebna,
reforma sistema upravljanja krizama i planiranja u vanrednim situacijama.
Preporuke
Preporuke za zapadnu međunarodnu zajednicu
1. Da bude realističnija u svojim ocenama dometa rada Vlade Srbije, i da pored
ekonomskih reformi, akcenat stavi na reformu celokupnog sistema bezbednosti u
Srbiji, čiji je sistem pravosuđa jedan deo, što je u zajedničkom interesu;
2. Da insistira na što skorijem usvajanju Zakona o smanjenju rizika od elementarnih
nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama i stvaranju uslova za njegovu punu
implementaciju;
3. Da pažljivije posmatra napredak u novim sporazumima Srbije sa Kosovom i
predupredi da se oni građanima Srbije “naplaćuju” smanjenjem dostignutog nivoa
sloboda i demokratskih procedura;
4. Da više koordinira međusobni rad i šalje konzistentnije a manje oportunističke
poruke i procene.
4 Strategija nacionalne bezbednosti Republike Srbije. 2009. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/images/strategija_2520nacionalne_bezbednosti_lat.pdf 5 EU Global Strategy on Foreign and Security Policy, Europian Union, dostupno na:
https://europa.eu/globalstrategy/en
11
Preporuke za sve aktere izbornog procesa:
1. Javnosti, tokom izborne kampanje, objašnjavati značaj potrebe usvajanja krovnog
Zakona o smanjenju rizika od elementarnih nepogoda i upravljanja vanrednim
situacijama i predstaviti ga kao jedan od prioriteta;
2. Otvoriti pitanje zašto se Zakon nije usvojio u prethodnom ciklusu, kao i šta su bile
glavne prepreke, da li su pojedina ministarstva i Direkcije bile inertne ili direktno
protiv novih rešenja jer bi time izgubile monopole i mogućnost većeg uvida u
distribuciju budžetskih nadležnosti i strane pomoći;
3. Otvoriti pitanje sveobuhvatne reforme sistema bezbednosti, sa fokusom na jačanje
demokratske kontrole nad sistemom;
4. Aktuelizovati potrebu izmene Strategije nacionalne bezbednosti i drugih pratećih
doktrinarnih dokumenata u skladu sa novooformljenim spoljnopolitičkim okvirom.
Preporuke za novu vladu:
1. Odmah po formiranju nove vlade i skupštinskog saziva, nastaviti proces javne
rasprave o Nacrtu zakona o smanjenju rizika od elementarnih nepogoda i
upravljanja vanrednim situacijama i ubrzati njegovo usvajanje;
2. Istovremeno ubrzano pripremati i sva druga akta potrebna za nova institucionalna
rešenja koja Zakon predeviđa;
3. Poštovati postojeći Zakon o vanrednim situacijama, sve prateće podzakonske akte i
procedure – kako preventivno, tako i u kritičnom trenutku, te u vanrednim
situacijama postupati u skladu i na način kako je to propisano obavezujućim aktima
4. Svim raspoloživim sredstvima podizati svest društva o kulturi prevencije, pre svega
kroz medije i obrazovni sistem
5. Izraditi planove spasavanja i procene rizika na republičkom i lokalnim nivoima
12
6. Izgraditi pravni okvir u skladu sa međunarodnim standardima za upravlјanje
rizikom od elementarnih nepogoda i drugih opasnosti (Okvir iz Sendaja za
smanjenje rizika od katastrofa 2015–2030, IPAP)
7. Uvesti jedinstveni broj za hitne slučajeve 112 kako bi se odgovorilo na sve pozive za
pomoć, blagovremeno dodelili resursi i poslale jedinice, na optimalan način
reagovalo na incidente, neprestano pratila situacija i sl.
8. Izraditi akcioni plan za sprovođenje nacionalnih strategija koje uređuju vanrendne
situacije, i formirati nadležna tela koja će efikasno pratiti njegovu implementaciju
9. Izvršiti obuku, po tematskim oblastima, državnih službenika, zaposlenih u
jedinicama lokalne samouprave i ostalih subjekata i snage sistema zaštite i
spašavanja - o svim procesima upravlјanja rizikom od elementarnih nepogoda i
ostalih opasnosti
10. Formirati jedinice civilne zaštite u svim jedinicama lokalne samouprave, i opremiti
ih tehnički u skladu sa mogućnostima
11. Izraditi Strategiju javnih i privatnih investicija u aktivnostima prevencije i smanjenja
rizika od katastrofa kroz sistemske mere od suštinskog značaja za jačanje
ekonomske i socijalne otpornosti društva i njegove imovine, kao i zaštite životne
sredine.
12. Upotrebiti sve raspoložive nacionalne i međunarodne mehanizme u što hitnijem
otklanjanju nedostataka u regovanju u vanrednim situacijama konstatovanih u
Aneksu Nacionalne strategije zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama
13. Posebnu pažnju posvetiti preventivnom delovanju kako bi se što spremnije dočekala
moguća vanredna situacija
14. Početi sa intenzivnijom implementacijom planova iz tačke III IPAPa - jačanje
struktura za vanredne situacije i planiranje u kriznim situacijama;
15. Što pre otvoriti javnu raspravu o usvajanju nove Strategije Nacionalne Bezbednosti;
16. Usvojiti novu Strategiju Nacionalne Bezbednosti u skladu sa novim okvirima za
spoljnoplitičku saradnju sa EU, NATO i region, Globalnom strategijom Evropske
unije o spoljnoj i bezbednosnoj politici uključujući i Sporazum o normalizaciji
13
odnosa sa Kosovom, u kojoj će izazovi, rizici i pretnje bezbednosti biti manje
politički rangirani a više rangirani na osnovu verovatnoće dešavanja i veličine
impakta.
Preporuke za druge zainteresovane aktere
Pitanje obuke za reagovanje u vanrednim situacijama i planiranje u kriznim situacijama
prevazilazi samo obuku jedinica Civilne zaštite na loklanom nivou.
1. Potrebno je otvoriti široku ekspertsku raspravu o tome koga još i na koji način
uključiti u obuku, a u skladu sa primerima dobre prakse u regionu, koji ima sličan
sistem onome koji će Srbija, nadajmo se, uskoro početi da formira.
2. Jačati svest o značaju društveno odgovornog korporativnog ponašanja u oblasti
prevencije i sanacije posledica od elementarnih nepogoda i drugih vanrednih
situacija i isticati primere dobre prakse.
CEAS smatra da su i sve preporuke koje je za ove oblasti dao Zaštitnik građana potpuno
kompatibilne sa našim preporukama, i takođe bi trebalo da budu brzo usvojene:
Resor unutrašnjih poslova
1. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da pripremi Nacrt zakona kojim bi se
uredila sadržina Upitnika o identifikacionim podacima koji se prikupljaju u
postupku bezbednosne provere;
2. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba dalje da razvija i jača mehanizme
kontrole rada, postupanje komisija za pritužbe po pritužbama građana i postupanje
Sektora unutrašnje kontrole;
3. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da unapredi rad tako što će u
obrazloženjima rešenja navoditi činjenice koje su bile odlučne za donetu odluku;
4. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da unapredi svoj rad tako što će
ažurnije, odnosno bez odlaganja postupati po molbama građana za zasnivanje
radnog odnosa, posebno u slučajevima kada su godine starosti jedan od uslova za
zasnivanje radnog odnosa.
14
Resor odbrane
1 Ministarstvo odbrane i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna
pitanja treba efikasno da sarađuju u rešavanju problema utvrđivanja visine penzije
profesionalnih pripadnika Vojske Srbije u slučajevima „neposedovanja kartica o
visini ličnog dohotka“;
2. Ministarstvo odbrane u saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje,
boračka i socijalna pitanja treba da, izmenom postojećeg normativnog okvira,
uspostavi delotvorni mehanizam za prevazilaženje problema za utvrđivanje visine
penzije profesionalnih vojnih lica kada Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije ne
raspolažu podacima o visini ličnog dohotka.
3. Ministarstvo odbrane treba da uskladi odredbe Pravila o vojnoj disciplini i
Zakonika o krivičnom postupku kojima se uređuje postupanje po žalbi koju je
izjavilo lice kome je izrečena disciplinska mera, poštujući institut zabrane
reformatio in peius;
4. Ministarstvo odbrane treba da podzakonskim aktom propiše jasnu i unapred
poznatu proceduru za ostvarivanje prava profesionalnih vojnih lica na
specijalističke preglede u skladu sa zakonom;
5. Ministarstvo odbrane treba da preduzme sve aktivnosti da u saradnji sa
nadležnim organima omogući edukaciju zaposlenih određenih za postupanje po
zahtevima za zaštitu od zlostavljanja na radu;
Resor elementarnih nepogoda
1. Vlada treba što pre da predloži usvajanje zakona kojim bi se obezbedilo
poboljšanje, jačanje i širenje sistema za odbranu od elementarnih nepogoda
(Predlog zakona o upravljanju rizicima od elementarnih nepogoda).
2. Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima treba da preduzme sve
potrebne mere u cilju efikasnijeg sprovođenja postupaka sanacija klizišta;
15
3. Jedinice lokalne samouprave treba da predvide u budžetu veći obim
finansijskih sredstava za sanaciju štete nastale usled elementarnih nepogoda
manjeg obima, u nedostatku propisa koji državu na to obavezuju.
Resor bezbednosti
1. Narodna skupština, preko svojih radnih tela, treba da vrši pravovremenu,
objektivnu i nepristrasnu kontrolu rada službi bezbednosti , kao i da na tom planu
ostvari kvalitetnu saradnju sa drugim spoljašnjim kontrolnim mehanizmima.
2. Službe bezbednosti treba da budu profesionalizovane, depolitizovane, i
podvrgnute demokratskoj i civilnoj kontroli;
3. Ministarstvo odbrane mora da poštuje zakonom propisane obaveze u
postupcima kontrole koje pokrene Zaštitnik građana, bez obzira na to o kom slučaju
se radi;
4. Službe bezbednosti treba bez izuzetka da sarađuju sa Zaštitnikom građana,
da mu omoguće pristup prostorijama i stave na raspolaganje sve podatke kojima
raspolažu, a koji su od značaja za njegovo postupanje, pri čemu treba da se uzdrže
od davanja ocena o (ne)ispunjenosti uslova da budu kontrolisane;
5. Organi unutrašnje kontrole u službama bezbednosti treba da postupaju
zakonito i efikasno, kako bi se blagovremeno sankcionisale nepravilnosti u radu i
održalo poverenje pripadnika službi u njihovu samostalnost i profesionalizam;
6. Potrebno je ujediniti postojeće tehničke mogućnosti različitih agencija i
Policije u jednu, nacionalnu agenciju, koja bi pružala tehničke usluge presretanja
komunikacija i drugih signala svim ovlašćenim korisnicima. Oprema za presretanje
komunikacija treba da bude prikupljena od različitih organa i sa različitih mesta na
kojima se trenutno nalazi i data na korišćenje toj agenciji, čiji rad mora da bude pod
strogom kontrolom. Svako posedovanje opreme za presretanje elektronskih
komunikacija, mimo nacionalne agencije, treba da bude kriminalizovano;
16
7. Potrebno je ujediniti procedure državnih organa prema pružaocima
elektronskih komunikacija (provajderima) i njihove obaveze;
8. Potrebno je obezbediti neizbrisivo beleženje pristupa telekomunikacijama,
uz sve podatke koji su potrebni da bi se mogla izvršiti naknadna kontrola
zakonitosti i pravilnosti pristupa;
9. Potrebno je obezbediti efikasan nadzor nad radom privatnog sektora
bezbednosti;
10. Potrebno je kriminalizovati ometanje istrage koju vode nezavisni kontrolni
državni organi (Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja i
zaštitu podataka o ličnosti, Agencija za borbu protiv korupcije, Državna revizorska
institucija, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti). Bilo koje uznemiravanje, pretnja ili
drugi pokušaj da se utiče na pritužioca ili svedoka koji sarađuje sa kontrolnim
organima treba takođe da bude krivično delo;
11. Potrebno je obavezati unutrašnje nadzorne mehanizme da o svojim nalazima
od značaja za poštovanje ljudskih prava obaveštavaju Zaštitnika građana i druge
organe spoljne kontrole, posebno u slučajevima kada se o njih oglušilo rukovodstvo
organa u kojima su obrazovani i kada se radi o ozbiljnim navodnim ili potvrđenim
kršenjima ljudskih prava;
12. Potrebno je analizirati sprovođenje Zakona o tajnosti podataka, posebno
deklasifikaciju starih dokumenata, te razmotriti potrebu za donošenjem ozbiljnih
izmena tog zakona ili donošenje novog zakona, kako bi se obezbedilo ostvarivanje
ciljeva zbog kojih je donet;
13. Potrebno je obezbediti podršku kontrolnim organima u jačanju kapaciteta da
rukuju poverljivim podacima i čuvaju ih;
14. Potrebno je usvojiti novi zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji kako bi
se, između ostalog, obezbedila predvidljivost u upotrebi posebnih mera;
15. Potrebno je razmotriti policijska ovlašćenja obaveštajno/bezbednosnih
službi, odnosno njihovu ulogu u krivičnim postupcima.
17
2. UVOD: O STUDIJI
Centar za evroatlantske studije (CEAS) u okviru projekta „Ispunjenje predviđenih planova
iz IPAPa – Korak bliže NATOu”, koji je podržala Nacionalna zadužbina za demokratiju
(SAD), prati implementaciju aktivnosti predviđenih Individualnim akcionim planom
partnerstva (Individual Partnership Action Plan – IPAP), koji je Srbija usaglasila sa NATO u
januaru 2015, sa posebnim fokusom na strategiju javnog informisanja, upravljanje krizama
i planiranje u vanrednim situacijama i zaštitu tajnih podataka.
U ovoj Studiji CEAS prvo daje kontekstualnu analizu, zatim analizira aktuelno normativno i
operativno stanje u oblasti reagovanja u vanrednim situacijama u Srbiji izdvajajući
najrelevantnije propise u Srbiji i regionu, sa posebnim osvrtom na planove koje proističu iz
Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) Srbije sa NATO i članstva u Mehanizmu
EU za civilnu zaštitu. CEAS potom iznosi zaključke i daje predlog praktičnih politika, u
skladu sa svojim mandatom, o tome kako Srbija treba dalje da nastavi sa jačanjem
mehanizama za upravljanje krizama i planiranja u vanrednim situacijama.
Cilj ove Studije je da ukaže na neophodnost sveobuhvatnog pristupa u organizovanju i
uspostavljanju sistema upravljanja krizama i planiranja u vanrednim situacijama.
Istraživanje u okviru Studije sprovedeno je u periodu od septembra 2015. godine do marta
2016. godine. Bazirano je na analizi javno dostupne stručne literature, materijala i
originalnih dokumenata, kao i na velikim broju intervjua sa predstavnicima nadležnih
državnih organa i ekspertima iz ove oblasti. Centar za evroatlantske studije zahvaljuje svim
sagovornicima koji su sa nama podelili svoje znanje i mišljenja.
18
3. POLITIČKI KONTEKST I HRONOLOGIJA NAJVAŽNIJIH DOGAĐAJA U OBLASTI
VANREDNIH SITUACIJA U SRBIJI
3.1 Institucionalno pravni okvir za reagovanje u vanrednim situacijama do 2008.
godine
Do 2008. godine Republika Srbija nije imala odgovarajući jedinstveni zakon i strategiju koji
bi objedinio sve službe koje se bave upravljanjem prirodnim i tehničko-tehnološkim
nesrećama što je često rezultovalo nedovoljnom koordinacijom među ministarstvima,
manjkom opreme, nedostatkom materijalnih sredstava i nepostojanjem savremene
zakonske regulative.
Poslovima zaštite i spasavanja u slučaju elementarnih nepogoda i tehničko-tehnoloških
nesreća bavili su se: sektori, uprave i odeljenja u Ministarstvu unutrašnjih poslova,
Ministarstvu odbrane, Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja, Ministarstvu
poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Ministarstvu zdravlja.
U toku 2008. godine Vlada Srbije je uvidela potrebu za formiranjem jedinstvene službe za
vanredne situacije u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova. Na sednici Vlade od 5. marta
2009. godine donet je Zaključak 05 broj 02-1312/20096 za formiranjem se ističe sa: ”
Republika Srbija želi da unapredi sistem zaštite i spasavanja stanovništva u vanrednim
situacijama”. Na osnovu Akcionog plana iz formirana je Radna grupa koju su činili
predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva odbrane, Ministarstva životne
sredine i prostornog planiranja, Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu,
Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Ministarstva zdravlja, koja je imala
sledeće zadatake:
1. Da izvrši analizu postojećeg stanja u oblasti vanrednih situacija, sagleda i predloži
neophodno usaglašavanje važećih zakonskih normi;
2. Da predloži donošenje novih normi kojima će se utvrditi nadležnost i postupanje
pojedinih organa u ovoj oblasti:
6 Vlada Republike Srbije, Zaključak 05 broj 02-1312/2009, dostupno na: Zaključak 05 broj 02-1312/2009
19
3. Da se dogovori oko dinamike preuzimanja zaposlenih, arhive, materijalnih
sredstava, pokretne i nepokretne imovine Uprave za vanredne situacije Ministarstva
odbrane kao i mogućnosti da organizacione jedinice Ministarstva životne sredine i
prostornog planiranja koje se bave poslovima upravljanja rizikom i odgovorom na
hemijske udese budu preuzete od strane Ministarstva unutrašnjih poslova.
Ovo je bio prvi značajan korak ka stvaranju uslova za uspostavljanje integrisanog sistema
zaštite i spasavanja koji će objediniti sve funkcije upravljanja prirodnim i ljudskom
delatnošću izazvanim katastrofama, koje podrazumevaju preventivne i operativne mere
zaštite života i imovine građana.
Inicijativa je rezultirala donošenjem novog Zakona o vanrednim situacijama7 koji je stupio
na snagu 2010. godine, a koji je objedinio Sektor za zaštitu i spasavanje Ministarstva
unutrašnjih poslova, Upravu za vanredne situacije Ministarstva odbrane i određen broj
zaposlenih iz Ministarstva zaštite životne sredine kao i Sektor protivgradne zaštite iz
RHMZa – u Sektor za vanredne situacije u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova.
Paraleleno uz donošenje novog Zakona, menjali su se zakoni koji su do tada regulisali
oblast vanrednih situacija (Zakon o odbrani, Zakon o policiji, Zakon o ministarstvima itd.), i
donosili su se planovi o preuzimanju i raspoređivanju kadrova.
Ceo proces odvijao se u predviđenom roku, a, kako se navodi u obrazloženju pomenutog
Zaključka, cilj reforme bio je dobijanje moderne, po evropskim standardima organizovane
službe za vanredne situacije, koja bi implementirajući naučena saznanja i kroz razmenu
iskustva, veština i znanja sa drugim relevantnim službama, težila da postane dominantna
služba u regionu, sa mogućnošću da kada je to potrebno - pomogne susednim državama.
7 Zakon o vanrednim situacijama, dostupno na: http://www.mup.gov.rs/cms/resursi.nsf/Zakon%20o%20vanrednim%20situacijama-lat.pdf
20
3.2 Stanje u sistemu reagovanja na vanredne situacije u periodu od 2010. do 2014.
godine
3.2.1 Formiranje Sektora za vanredne situacije 2010. godine
Formiranje Sektora imalo je za cilj prevazilaženje nedostataka koji su se ogledali u lošoj
dotadašnjoj koordinaciji i usklađivanju sa evropskim sistemima, koji se svi – zasnivaju na
prevenciji. Osnovni preduslov za prevenciju trebalo je da budu Planovi zaštite i spasavanja
kao i procene ugroženosti na lokalnom i republičkom nivou.
Sektor za vanredne situacije formiran je na osnovu Zakona o vanrednim situacijama koji je
stupio na snagu 2010. Intencija Zakona bila je da decentralizuje upravljanje krizama – pa
je prvi odgovor na vanredne situacije dat u nadležnost lokalnih samouprava – odnosno
primat je dat prvom odgovoru na vanredne situacije, kao najefikasnijem delu celokupnog
sistema delovanja.
U skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama, pored Nacionalne strategije za zaštitu i
spasavanje u vanrednim situacijama, trebalo je izraditi i procenu ugroženosti na svim
nivoima, kao i doneti Planove zaštite i spasavanja – što do sada nije učinjeno. Nije donet ni
Akcioni plan za sprovođenje Nacionalne strategije. Otvoreno je pitanje ko je sve odgovoran
za ovaj veliki propust, te kome je sve bilo u interesu i zašto da se ove mere ne sprovedu.
Pokazalo se, nažalost vrlo skupo i sa kobnim posledicama po građane Srbije, da je
najopasnija posledica ovakvog ponašanja bila neusvajanje Planova za zaštitu i spasavanje i
Procene ugroženosti na svim nivoima. Nadležni organi kao razlog za to navode inertnost
lokalnih samouprava (nacionalni plan ne može biti donet bez lokalnih), a predstavnici
lokalnih samouprava, s druge strane, kao razlog inertnosti navode loš budžet i loš trenutni
Zakon, čime i jedni i drugi izbegavaju svoj deo odgovornosti.
Rezultati analize učinaka Sektora u proteklih pet godina, kao i načina na koji se ragovalo
tokom poplava 2014. i 2016. godine, govore u prilog potrebe formiranja samostalnog
državnog organa za vanredne situacije pod ingerencijom Vlade Srbije, i tako sistemski
ostvari mogućnosti da sprovodi propisane mere.
21
3.2.2 Osnivanje takozvanog Srpsko – ruskog humanitarnog centra 2012. godine
Srpsko-ruski humanitarni centar (SRHC), ili Rusko-srpski humanitarni centar– kako stoji
na internet prezentaciji ambasade Ruske Federacije u Srbiji – formiran je na osnovu Zakona
o potvrđivanju sporazuma između Vlade Ruske Federacije i Vlade Republike Srbije o
saradnji u oblasti humanitarnog reagovanja u vanrednim situacijama, sprečavanja
elementarnih nepogoda i tehnoloških havarija i uklanjanja njihovih posledica.8 Zvanično je
otvoren 25. aprila 2012. godine sa sedištem u Nišu, kada je donet i Zakon o potvrđivanju
Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o osnivanju Srpsko-
ruskog humanitarnog centra.9.
SRHC je osnovan u periodu kad su se u samoj Rusiji vodile žestoke debate o kapacitetima
Rusije da zaustavi požare na vlastitoj teritoriji. Tadašnji šef srpske diplomatije Vuk Jeremić
ocenio je da je „otvaranje humanitarnog centra u Nišu od strateškog značaja za srpsko-
ruske odnose“. Predstavnici obe zemlje tvrde da nije reč o vojnoj bazi, već o centru koji će
„garantovati bolju bezbednost i Srbije i celog Balkana”, mada i u stručnim i u diplomatskim
krugovima postoje sumnje da to nije tako.
SRHC i njegove filijale teritorijalno se nalaze na aerodromu u Nišu, kao i u drugim
oblastima Srbije koje Srbija i Rusija (strane u Sporazumu) usaglase. Predviđeno je da SRHC
kao pravno lice bude registrovan u Republici Srbiji u skladu sa njenim nacionalnim
zakonodavstvom.
Mobilisanje snaga i sredstava SRHC radi otklanjanja vanredne situacije na teritoriji Srbije
realizuje se na zahtev ovlašćenog organa (MUP Srbije), a na teritoriji trećih država – na
uobičajeni način na zahtev Vlade ugrožene države. Istovremeno, prema ovom Zakonu – uz
saglasnost Strana, Centar može pružiti usluge trećim državama na osnovu nadoknade.
Radi upravlјanja dejstvima snaga i sredstvima Centra tokom sprovođenja zajedničke
operacije formira se operativni štab, koji funkcioniše u bliskoj saradnji sa MUP-om Srbije
(odnosno sa ovlašćenim organom ugrožene države).
8 "Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori" br. 10/2010. 9 "Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori" br. 6/2012.
22
SRHC je u zajedničkoj nadležnosti Ministarstva za poslove civilne zaštite, vanrednih
situacija i uklanjanja posledica nesreća Ruske Federacije i Ministarstva unutrašnjih poslova
Republike Srbije. Formiran je u cilјu podrške razvoja mogućnosti humanitarnog reagovanja
na vanredne situacije u Srbiji i u drugim zemlјama balkanskog regiona.
Prema Zakonu, SRHC je međuvladina neprofitna humanitarna organizacija koja koristi
prava pravnog lica i kojoj se, uz pristupanje drugih učesnika, mogu dodeliti međunarodne
koordinacione funkcije. Prema rečima Ivice Dačića, ministra spoljnih poslova Republike
Srbije – Centar je registrovan i u evidenciji Diplomatskog protokola MSP10. Dostupan je i
podatak da je Centar registrovan pod matičnim brojem 1786223511, sa tekućim računima
otvorenim u Sberb banci, i Uprave za trezor Ministarstva finansija, i da obavlja delatnost
vatrogasnih jedinica. Delatnost vatrogasnih jedinica se, po našem zakonodavstvu, vodi pod
šifrom 84.42 i spada u grupu pomoćnih aktivnosti za funkcionisanje države.
Nejasno je rešenje iz člana 16 Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike
Srbije i Vlade Ruske Federacije o osnivanju SRHC po kom se on finansira, pored ostalog, i iz
sredstava stečenih prilikom obavlјanja dozvolјenih oblika rada SRHC, uklјučujući pružanje
usluga. Pored toga što je ovaj Centar u Zapadnim i stručnim krugovima ocenjen kao
kontroverzan, i često optuživan da predstavlja vojnu – a ne humanitarnu bazu, Zakon koji
ga uređuje je protivrečan sam sebi. Kao što je ranije navedeno – Zakon ga kategoriše kao
neprofitno pravno lice koje se ima registrovati kao takvo u skladu sa domaćim
zakonodavstvom, ali mu istovremeno dozvoljava da na našem i stranom tržištu pruža
usluge uz nadoknadu, iako je registrovan (u MSP) pod šifrom delatnosti rezervisanom za
državne organe.
Prilikom najave posete ruskog predsednika Vladimira Putina Srbiji, u oktobru 2015.
godine, u javnosti se mogla čuti informacija da je na agendi susreta i potpisivanje
Sporazuma Srbije i Rusije po kome bi osoblje SRHC dobilo drugačiji položaj u odnosu na
onaj koji je predviđen važećim zakonom (a to je položaj koji ima administrativno tehničko
10 ULTIMATUM ZAPADA SRBIJI: Sprečite dolazak Putinovih špijuna! 9. 10. 2014. Kurir. Dostupno na: http://www.kurir.rs/vesti/politika/ultimatum-zapada-srbiji-sprecite-dolazak-putinovih-spijuna-clanak-1584964. 11 Dostupno na: http://search.bisnode.rs/rs/929113/srpsko-ruski-humanitarni-cetar/
23
osoblje u Ambasadi Rusije u Beogradu). Zvaničnici su kao pandan navodili SOFA sporazum
koji Srbija ima sa SAD. CEAS se tada oglasio saopštenjem za javnost12 u kome je istakao da
SOFA ne pruža diplomatski imunitet oružanim snagama zemlje sa kojom se potpisuje. To je
sporazum koji određuje kako će vojska SAD, ili neke druge zemlje, raditi u zemlji domaćinu
i kakva je procedura u slučaju sudskih sporova protiv pripadnika vojske ili Ministarstva
odbrane zemlje gosta. SOFA čini ove procedure transparentnim Vladi zemlje domaćina, u
ovom slučaju Vladi Srbije. Prema tome, SOFA je zapravo suprotnost diplomatskom statusu.
Od najavljenog Sporazuma se, za sada, odustalo – bez javnog obrazloženja.
Više od 180 pripadnika Sektora za vanredne situacije MUP-a Srbije završilo je obuku
državne vatrogasne službe Ministarstva za vanredne situacije Rusije na
Sanktpeterburškom univerzitetu, u Rusiji, a odvijala se u skladu sa programom „Sistem
antikriznog upravljanja ruskog Ministarstva za vanredne situacije”, i u koordinaciji sa
stručnjacima Srpsko-ruskog humanitarnog centra.13
Evropski komesar Hristos Stilijanides, zadužen za humanitarnu pomoć i upravljanje
vanrednim situacijama, uoči potpisivanja Sporazuma o pristupanju Srbije Mehanizmu
civilne zaštite sa EU, u Beogradu sredinom 2015, rekao je da bi centar u Nišu mogao
ugroziti Mehanizam civilne zaštite EU, ali da Brisel ne bi mogao tražiti od Srbije da ga
zatvori. Ipak je dodao kako je uopšteni stav EU da svaka inicijativa treba da bude
komplementarna i da stvori uslove za zajedničko delovanje sa postojećim evropskim
Mehanizmom, kao i da bi svako preklapanje ili dupliranje trebalo da bude izbegnuto.14
Iako je, 2011. godine najavljen kao regionalni centar, pristupanja drugih učesnika do sada
nije bilo, kao ni saradnje sa evropskim institucijama, tako da SRHC nema ni međunarodni ni
regionalni karakter. Do katastrofalnih poplava u Srbiji u proleće 2014. o radu Centra nije
12 Saopštenje za javnost povodom najave novog statusa SHRC. 10. 10. 2014. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/index.php/sr/saopstenja/3025-povodom-najave-novog-statusa-srpsko-ruskog-humanitarnog-centra-u-nisu. 13 Srpski vatrogasci završili obuku u Rusiji. 8. 7. 2015. Akter. Dostupno na: http://www.akter.co.rs/27-drutvo/133191-srpski-vatrogasci-zavrili-obuku-u-rusiji.html. 14 Poruka EU: Izbeći dupliranje. 22. 4. 2015. Vesti. Dostupno na: http://www.vesti-online.com/print/487070/Vesti/Srbija/487070/NATO-tera-Ruse-iz-Srbije.
24
se mnogo čulo,15 mada postoje indicije da u tom periodu pomagao neke struktire na Severu
Kosova. 2015. Organizovana je proslava tri godine od postojanja SRHC. Tom prilikom
naglašena je saradnja u oblasti vežbi za reagovanje u vanrednim situacijama a pogotovu u
obuci vatrogasaca. Direktor Sektora za vanredne situacije, Predrag Marić, ocenio je tada
da Srbiji nedostaje oko 3000 vatrogasaca, te da je oko 2000 građana do tad prošlo obuku o
civilnoj zašiti.16
3.3 Poplave 2014. godine – posledice manjkavosti sistema
Tokom poplava koje su 2014. godine pogodile Srbiju izašle su na videlo brojne manjkavosti
sistema upravljanja krizama, upravo u prvom odgovoru na loklanom nivou koji je morao
biti najefikasniji, a bio je najslabija karika u lancu regovanja.
Nadležni organi su tada prekasno proglasili stanje vanredne situacije, što je, kasnije će se
pokazati, proisteklo iz loše međusobne koordinacije lokalnih i republičkih štabova.
Primorane da deluju bez predhodno usvojenih, precizno definisanih procedura što je Zakon
nalagao, poput planova zaštite i spasavanja, pojedine lokalne samouprave prepuštale su
upravljanje krizom Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane, kao što je to bio slučaj u Šapcu, gde
je za načelnika lokalnog štaba bio imenovan načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general
Ljubiša Diković.17
Paralelno sa konfuznom voluntarističkom borbom protiv poplava, Vlada je vodila i borbu
dezinformacijama o vrsti i značaju pomoći koja je počela da stiže od domaćih nedržavnih
aktera, bilateralno od drugh država kao i od međunarodnih organizacija.
15 CEAS-DPS Studija, Karika koja nedostaje, dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/prilozi/CEAS-Karika-koja-nedostaje.pdf 16 Treći rođendan Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu. 24.4.2015. Sputnjik. Dostupno na: http://rs.sputniknews.com/drustvo/20150424/1462584.html 17 Vučić imenovao Dikovića za šefa Štaba u Šapcu! 17.5.2014. Večernje novosti. Dostupno na: http://www.telegraf.rs/vesti/1073966-vucic-imenovao-dikovica-za-sefa-staba-u-sapcu.
25
Nesporna brza pomoć koja je stigla direktno iz Rusije, kao i ona direktno iz SRHC18, je
prenaglašavana u odnosu na pomoć koja je stizala sa mnogih drugih strana19, a neretko
bivala i veća od ruske.
Pre svega je bila relativizovana značajna pomoć EU.20
Na normativnom planu, nakon poplava donet je lex specialis – Zakon o otklanjanju
posledica poplava u Republici Srbiji21 (više o zakonu u delu Studije koji analizira aktuelno
zakonodavstvo). Zakonom je formirana Kancelarija za onmovu i pomoć poplavljenim
područjima, koja će pružati stručnu pomoć Vladi Srbije u koordinaciji pomoći koja će se
deliti u skladu sa ovim Zakonom.
Za manje od dve godine posle majskih poplava 2014. godine, 545 malih firmi, 1.049
porodica 26.387 poljoprivrednika je dobilo pomoć od EU u vrednosti od 173,6 miliona evra
bespovratnih sredstava. Pored toga, uz pomoć Evropske unije obnovljeno je 15 škola, jedan
vrtić, jedna sportska hala, 12 km puta između Korenite i Krupnja, ako i dva mosta u
Kraljevu. Ova pomoć uključuje 60,2 miliona evra iz Fonda solidarnosti EU, kome Srbija
može da pristupi pod istim uslovima kao zemlje članice EU.
Ovaj trend se nastavio i nakon poplava. Javnosti su se upravljanje državnim sredstvima i
međunarodnom pomoći, predočavali bezmalo kao lična odricanja premijera i Srpske
Napredne Stranke.
Održano je nesrazmerno mogo više ceremonija podsećanja na pruženu pomoć i
zahvaljivanja ruskim nego bilo kojim drugim akterima.22 U javnosti je, usled kontrole
medija, skoro potpuno neopaženo prošla činjenica da je Delta Holding za pomoć
18 Ruski spasioci otputovali iz Srbije, Amasada Ruske Federacije, dostupno na: http://www.ambasadarusije.rs/sr/vesti/ekipa-ruskih-spasilaca-napusta-srbiju 19 Sve više pomoći iz zemlje i sveta, Novosti online, 21.5.2014, dostupno na: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:492437-Sve-vise-pomoci-iz-zemlje-i-sveta 20 Repaired road Korenita-Krupanj opens for traffic, B92, 24.7.2015, dostupno na: http://www.b92.net/eng/news/in_focus.php?id=1319 21
Zakon o otklanjanju posledica poplava u RS, dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Zakon%20o%20otklanjanju%20posledica%20poplava%20Sl%20%20glasnik%2075-2014%20od%2021%2007%202014.pdf 22 Međunarodni skup "Borba sa majskim poplavama na Balkanu 2014.", Ministarstvo odbrane Republike Srbije, 20.11.2014, dostupno na: http://www.mod.gov.rs/sadrzaj.php?id_sadrzaja=7503
26
evakuisanom stanovništvu izdvojio 276.085 EUR, za pomoć ugroženim poljoprivrednicima
100.530 EUR, te za obnovu kuća: 484.750 EUR. Koliko je nama poznato ovo je jedna od
većih donacija koje su došle kroz privatnu komapaniju iz Srbije.
Tokom proleća 2014. osim privatne imovine i značajnih javnih infrastrukturnih objekata,
potopljena je velikim delom i sloboda medija u Srbiji. U njenu “rekonstrukciju” uloženo je
neuporedivo manje nego u obnovu fizički ugroženih područja. Zbog jednog neprihvatljivog
teksta, premijer, vlada i stranački čelnici vladajuće koalicije, su dali sebi slobodu da svaku
utemeljenu kritiku reagovanja tokom poplava, proglašavaju zlonamernom, netačnom, sa
skrivenim motivima obaranja vlade i drugim teorijama.
Ovo je bio uvod u trend koji je naknadno postao uobičajena praksa- način vladanja
premijera Vučića - nepotrebno i opasno zastrašivanje javnosti, poput onog državnim
udarom ili hapšenjem 80 ljudi odjednom, krajem 2015, koje legitimizuje stalno vanredno-
mobilaziciono stanje, arbitrarnost u sprovođenju odluka, delegitimizaciju institucija, uz
konstantnu marginalizaciju i/ili kriminalizaciju onih koji bi se usudili da iznesu svoje
suprotno mišljenje. Stalno vanredno stanje je i odličan izgovor za nerealizovanje suštinskih
reformi u sistemu bezbednosi, pa i u sistemu regovanja u vanrednim situacijama.
3.4 Hronologija bitnijih dešavanja u sistemu bezbednosti Republike Srbije u
periodu od januara 2015. godine do marta 2016.
Zaštitnik građana Saša Janković podneo je u januaru 2015. krivične prijave protiv dvojice
pripadnika Uprave Vojne policije zbog napada na pripadnike Žandarmerije u vršenju
službene dužnosti i pridružio se krivičnoj prijavi koju je policija, po nalogu tužilaštva, već
podnela protiv sedmorice pripadnika Žandarmerije zbog torture i zlostavljanja nakon
sukoba na Paradi ponosa 2014. u kome su u nejasnom svojstvu učestvovala i braća dva
visoka funkcionera. Zaštitnik građana je takođe obavestio tužilaštvo da je
27
Vojnobezbednosna agencija oduzela snimke video nadzora iz lokala u okolini i razgovarala
sa svedocima događaja pre policajaca kojima je tužilaštvo naredilo da sprovedu istragu.23
Odbor za kontrolu službi bezbednosti Narodne skupštine na otvorenoj sednici 28.1.2015.
godine24 zaključio da Zaštitnik građana nije pružio valjane dokaze za tvrdnju da je
Vojnobezbednosna agencija nezakonito primenjivala postupke i mere za tajno prikupljanje
podataka prema pojedinim stranačkim prvacima, iako je ministar odbrane Bratislav Gašić
na sednici Odbora potvrdio autentičnost dokumenta koji je Zaštitnik građana prethodno
pročitao, a koji se odnosi na praćenje pripremnih aktivnosti jedne političke stranke od
strane Vojnobezbednosne agencije.
Zaštitnik je u septembru 2015. godine, na osnovu zakonskog ovlašćenja, podneo javne
preporuke nadležnim organima da ministra odbrane Bratislava Gašića i direktora
Vojnobezbednosne agencije Petra Cvetkovića razreše dužnosti, zbog njihove odgovornosti
za nezakonit i nepravilan rad svojih organa i nesaradnju sa Zaštitnikom građana u vezi sa
incidentima tokom Parade ponosa 2014.
Janković je preporuku za razrešenje Gašića podneo predsedniku Vlade Aleksandru Vučiću,
koji je po Ustavu jedini ovlašćen da formalno predloži razrešenje člana Vlade, a preporuku
za razrešenje Cvetkovića predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, koji postavlja i razrešava
direktore vojnih službi bezbednosti.
„Svi državni organi, a posebno takozvani organi sile, moraju da se povinuju Ustavu i zakonu
i da svoja ovlašćenja koriste u svrhe u koje su im data. Demokratska civilna kontrola
oružanih snaga i službi bezbednosti demokratski je standard bez koga vojska i službe mogu
da se podčine političkoj ili ličnoj moći, sa ogromnim štetnim posledicama. Ministar odbrane
Bratislav Gašić i direktor Vojnobezbednosne agencije Petar Cvetković pogazili su oba
principa i iskazali čvrstu nameru da to čine i u budućnosti, zbog čega je moja javna
preporuka za njihovo razrešenje bila neminovna. Siguran sam da će organi nadležni za
23 Zaštitnik građana, Krivične prijave protiv dvojice pripadnika Vojne policije, 14.1.2015, http://www.ombudsman.rs/index.php/lang-sr?start=360 24 13. Sednica Odbora za kontrolu službi bezbednosti, NSRS, http://www.parlament.gov.rs/13._%D1%81%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%9E%D0%B4%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%82%D1%80%D0%BE%D0%BB%D1%83.24169.43.html
28
njihovu smenu o toj preporuci odlučiti u najboljem interesu građana i demokratskih
vrednosti na kojima je sazdana naša država“, istakao tim povodom Zaštitnik građana.
On je naveo i obrazložio razloge koji su ga rukovodili da preporuči razrešenje dva
funkcionera i taj akt je učinio dostupnim javnosti na svojoj zvaničnoj elektronskoj
prezentaciji.25
Nažalost po ovim preporukama nije postupljeno, što je bio još jedan dokaz o velikim
rupama u krhkom okviru demokratske kontrole sistema bezbednosti u Srbiji.
Tokom jeseni 2015. u javnosti Srbije se, preko medija koji su pod direktnim uticajem
vladajuće koalicije, počelo sa diskvalifikacijama istraživačkih novinara i njihovih
organizacija, te sa sistemskom zamenom teza da je istraživanje korupcije i drugih
nelegalnih i neligitmnih aktivnosti zvaničnika direktan napad na državu i ustavni poredak,
umesto onoga što to jeste - rad u javnom interesu građana Srbije.
Trend je nastavljen neozbiljnim i nedokazanim procenama pre svega ministara policije,
pravosuđa i odbrane da se u Srbiji sprema, ni manje ni više, nego državni udar. Kulminacija
zastrašivanja građana zloupotreba insitucija bila je vanredna konferencija za štampu
Ministra policije Nebojša Stefanović, održana krajem novembra 2015.26 povodom rezultata
poligrafskog ispitivanja predsednika Vlade Aleksandra Vučića na okolnosti tvrdnji dnevnog
lista Kurir – da je premijer Srbije nudio mito Aleksandru Kornicu.
Tom prilikom ministar je ovakve tvrdnje okarakterisao kao pokušaj destabilizacije države,
a konferenciju je održao u prisustvu naoružanih pripadnika raznih postojećih, ali i tad već
formalno rasformiranih, rodova MUPa Srbije pod oružijem. Ovakvo ponašanje ministara
zaduženih za sistem bezbednoti Srbije nikad nije konkretno i javno osuđeno od strane
premijera Aleksanda Vučića.
Ovo je bila “pokazna vežba” koliko je sistem bezbednosti pod vladom koalicije oko SNS i
SPS partizovan, a sistem demokratske kontrole devalviran.
25 Javne preporuke za razršenje ministra odbrane i direktora VBA, Zaštitnik građana, 22.9.2015, http://www.ombudsman.rs/index.php/lang-sr?start=171 26 Šta poručuju duge cevi iza Ministra Stefanovića, 30.11.2015, B92, http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=11&dd=30&nav_id=1069022
29
U decembru 2015. godine ministar odbrane Bratislav Gašić – javno je uvredio novinarku
B92, zbog čega ga je Narodna skupština smenila tek 5.2.2016. godine, iako je predlog
predsednika Vlade Aleksandra Vučića za njegovu smenu dat odmah posle incidenta.27
3.5 Od Izmena i dopuna zakona o vanrednim situacijama usled uočenih
manjkavosti – do Nacrta zakona o smanjenju rizika od elementarnih i
drugih nepogoda i upravljanju u vanrednim situacijama, mart – oktobar
2015.
Radna grupa Ministarstva unutrašnjih poslova, upravo zbog, kako navode u obrazloženju,
manjkavosti uočenih tokom poplava 2014, je u martu 2015. godine izradila Nacrt izmena i
dopuna Zakona o vanrednim situacijama28, s ciljem da se pokušaju otkloniti nedostaci
uočeni u praksi, pored ostalog i odsustvo jače podrške lokalnim samoupravama.
Kao rezultat jedne runde javne rasprave najavljeno je formiranje Direkcije za vanredne
situacije kao samostalnog Vladinog tela.29 Nakon što je ta inicijativa prihvaćena i od Vlade
Srbije, izrađen je Nacrt Zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda i
upravljanju u vanrednim situacijama30 – kao konačno rešenje izmene sistema upravljanja
krizama, koji je objavljen na internet strani Kancelarije za obnovu i razvoj poplavljenih
područja početkom oktobra 2015.
Javna rasprava je, prema rečima nadležnih, a i obzirom na to da nema javno naznačenog
roka za završetak, i dalje u toku. Bez obzira na to što se tekst ovog Nacrta ne menja bitno u
odnosu na Nacrt izmena i dopuna prethodnog Zakona, osim u delu koji se odnosi na
formiranje Direkcije i stručni kadar za izradu Planova na lokalnom nivou (više o tome u
27 Smenjen Gašić, Skupština razrešila ministra odbrane sa 195 glasova za, 5.2.2016, Kurir, http://www.kurir.rs/vesti/politika/skupstina-srbije-poslanici-danas-o-razresenju-gasica-clanak-2123457 28 Nacrt Zakona o izmenama i dopunama Zakona o vanrednim situacijama. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije. Dostupno na: http://www.mup.gov.rs/cms_cir/sadrzaj.nsf/nacrti_zakona.h. 29 Novi zakon i nove mere u borbi protiv prirodnih katastrofa. 13.10.2015. RTS, http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/2069323/Novi+zakon+i+nove+mere+u+borbi+protiv+prirodnih+katastrofa.html 30 Nacrt Zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju vanrednim situacijama. Dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Nacrt%20zakona%20o%20smanjenju%20rizika%20i%20upravljanju%20vanrednim%20situacijama%20nakon%20primedbi%20org.jed.MUP.doc.
30
delu koji analizira Nacrt), a da je formiranje nezavisnog tela za upravljanje krizama u Srbiji
zaista jedan od prioriteta na bezbednosnoj agendi Srbije – CEAS smatra da je javna
rasprava o Nacrtu zakona bila neprimereno tiha sve do raspisivanja vanrednih
parlamentarnih izbora. Javnost nije čula stavove čak ni predstavnika MUP-a, sindikata,
struke, civilnog društva i ostalih relevantnih aktera – koji su takođe nosioci ovih aktivnosti,
a da ne govorimo o predstavnicima ministarstva zdravlja, prosvete, nauke i tehnološkog
razvoja i drugih republičkih i lokalnih tela koja imaju ili treba da imaju ingerencije u ovoj
oblasti.
Na samom kraju 2015. godine – 31.12. – stupio je na snagu Zakon o obnovi nakon
elementarne i druge nepogode31 (više o Zakonu u delu studije koji analizira aktuelno
zakonodavstvo), kojim je formirana Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima – kao
pravni naslednik Kancelarije za obnovu i pomoć poplavljhanjim područjima. Predmet
Zakona je uređivanje postupka obnove i pružanja pomoći građanima i privrednim
subjektima koji su pretrpeli materijalnu štetu usled elementarnih i drugih nepogoda.
3.6 Formiranje političko normativnog okvira za saradnju sa EU i NATO u toku
2015. godine
Vlada Srbija je tokom 2015. godine načinila je nekoliko značajnih koraka ka formiranju
šireg političkog okvira, kompatibilnog sa evropskim integracijama Srbije, za reformu
sistema upravljanja krizama i planiranja u vanrednim situacijama.
31
Zakon o obnovi nakon elementarne i druge nepogode, dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/%20%D0%BE%20%D0%BE%D0%B1%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BD%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%20%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B5%20%D0%B8%20%D0%B4%D1%80%D1%83%D0%B3%D0%B5%20%D0%BD%D0%B5%D0%BF%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D0%B5%20-%20stupio%20na%20snagu%2031.12.pdf
31
3.6.1. Januar 2015 – Usvojen Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP) Srbije i
NATO
Vlada Republike Srbije usvojila je IPAP 20. decembra 2014, a Severnoatlantski savet
(NAC)32 NATO-a 15. januara 2015. godine, čime je dokument formalno stupio na snagu.
Usvajanje ovog dokumenta predstavlja značajan korak napred u odnosima između
Republike Srbije i NATO i omogućava redovan i strukturiran dijalog, uključujući i dijalog na
političkom nivou. Usvajanju IPAP-a predhodilo je usvajanje Zaključka o pokretanju
procedure za izradu Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) između Srbije i
NATO – od strane Vlade Srbije još u ferbruaru 2011, kao intenzivnijeg oblika saradnje u
okviru Partnerstva za mir.
IPAP se sastoji iz Prezentacionog dokumenta i matričnog plana implementacije ciljeva
definisanih u Prezentacionom dokumentu. U okviru tačke 3, III poglavlja IPAP-a Srbije i
NATO-a, predviđeno je da Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Sektor za vanredne
situacije, unapredi saradnju sa Evroatlantskim koordinacionim centrom za reagovanje na
katastrofe (EADRCC), što predstavlja još jedno telo koje Srbiji stoji na raspolaganju za
saradnju – ne samo za prvu pomoć u vanrednim situacijama već i za obuku, treninge,
sisteme i razmenu iskustava.
IPAP u svom III delu – Sistem upravlјanja krizama i planiranje u vanrednim situacijama
predviđa mere i ciljeve u svrhu poboljšanja i dalјeg unapređenja službi, i jačanje kapaciteta
za smanjenje rizika od katastrofa, pobolјšanje brzog prvog reagovanja u slučaju vanrednih
situacija i efikasno saniranje posledica katastrofa. U dokumentu se kaže da će u oblasti
vanrednih situacija i upravlјanja krizama, Republika Srbija nastaviti da unapređuje
saradnju sa svim susednim državama i aktivno učestvati u regionalnim i međunarodnim
inicijativama.
Izdvojeni prioriteti rada u ovoj oblasti su:
32 Severnoatlantski savet (eng. North Atlantic Council, NAC) je najvažnije političko telo koje, u okviru NATO, donosi odluke. Severnoatlantski savet je jedino telo ustanovljeno Severnoatlantskim ugovorom (član 9).
32
-dalјe jačanje kapaciteta institucija i organa koji se bave planiranjem u vanrednim
situacijama;
-izrada Akcionog plana za primenu Nacionalne strategije za vanredne situacije i relevantnih
podzakonskih akata;
-izrada procena ugroženosti i plana zaštite i spasavanja na različitim nivoima;
- unapređenje međuresorske saradnje;
- opremanje posebnih jedinica i postizanje njihove pune operabilnosti;
- saradnja sa Evroatlantskim koordinacionim centrom za reagovanje na katastrofe
(EADRCC), kao i sa zemlјama članicama NATO i Partnerstva za mir.
CEAS posebno ističe da su mere i ciljevi koje IPAP predviđa kompatibilni su sa evropskim
integracijama Srbije, i puna implementacija svih IPAP-om, predviđenih planova značajno bi
doprinela ispunjavanju obaveza Srbije na putu u članstvo u EU.
CEAS smatra da panirane aktivnosti IPAPa iz poglavlja III -Sistem upravlјanja krizama i
planiranje u vanrednim situacijama- u saglasju za Nacrtom zakona o smanjenju rizika od
elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju u vanrednim situacijama, te da bi
usvajanajem spomenutog zakona i ubrzanom primenom planiranih aktivnosti navedenih u
IPAP Srbija konačno započela sveobuhvatnu reformu u oblasti upravljanja krizama I
planiranja u vanrdenim situacijama.
3.6.2. Od paralelenih instucija na Kosovu do Sporazuma o njihovom ukidanju – mart
2015. godine
Kada formiranje jedinica civilne zaštite u nekoliko “srpskih” opština na Kosovu za vreme
Vlade Vojislava Koštunice – koje nisu bile u nadležnosti Agencije za upravljanje vanrednim
situacijama (EMA) već su spadale u sistem kosovskih snaga bezbednosti i pružale
sekundaran odgovor (kao dodatna snaga) u vanrednim situacijama. Prvi odgovor bio je na
jedinicama za zaštitu i spasavanje. Ove jedinice su obrazovane bez konsultovanja sa
33
Misijom Ujedinjenih nacija33, a za privremeno upravljanje na Kosovu (UNMIK), koji je bio
osnovni organ upravljanja na Kosovu u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti
Ujedinjenih nacija 1244.
Srbija je time, svojim kontroverznim pristupom, instrumentalizovala sistem civilne zaštite.
U toku 2012. godine pripadnici Civilne zaštite iz četiri opštine sa severa Kosova održali su u
severnom delu Kosovske Mitrovice pokaznu vežbu spasavanja ljudi u vanrednim
situacijama. Vežbu je organizovala Kancelarija za Kosovo i Metohiju, Vlade Srbije, na čijem
je čelu tada bio Aleksandar Vulin, koju su pratili i pojedini pripadnici KFOR-a.
Tadašnji komandant KFOR-a Folker Holbauer doveo je u pitanje legitimitet ovih jedinica
civilne zaštite, nošenje oružja i njihove aktivnosti, i upozorio da će, ukoliko postanu pretnja
po opštu bezbednost građana, KFOR delovati.
Nekoliko pripadnika jedinica civilne zaštite uhapšeno je dok je, navodno, bilo u pratnji
tadašnjeg direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, Aleksandra Vulina, koji je u tom
trenutku bio u poseti manastiru Gračanica.
Očigledno je da su jedinice civilne zaštite na Kosovu, a pre svega one na severu, formirane
pre ijedne slične jedinice u ostatku Srbije, bile instrument za ostvarivanje poliitčkih ciljeva
– dok je njihova osnovna namena stavljena u drugi plan.34 Ovim su opasno bili ugroženi
građani u Srbiji van teritorije Kosova, jer se u ostalim opštinama nije obraćala adekvatna
pažnja na stanje jedinica civilne zaštite.
“Prvi sporazum o princima upravljanja normalizacije odnosa…koji u članu 8 predviđa da
„pripadnicima ostalih srpskih bezbednosnih struktura bude ponuđeno odgovarajuće mesto
u kosovskim institucijama”. Na osnovu tog sporazuma iz aprila 2013. godine premijeri dve
zajednice su se obavezali na sklapanje niza novih sporazuma s ciljem integracije srpske
zajednice sa severa u kosovski pravni sistem, uključujući i Sporazum o integraciji
pripadnika civilne zaštite (u daljem tekstu CZ) sa severa Kosova. Iako je Sporazum o
integraciji pripadnika civilne zaštite postignut 26. marta 2015. godine u Briselu, do skora
33 Budućnost civilne zaštite na severu Kosova. 2015. Beogradski centar za bezbednosnu politiku. Dostupno na: http://www.bezbednost.org/upload/document/buducnost_civilne_zastite_na_severu_kosova.pdf 34 X factor. 2013. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/index.php/sr/publikacije/989-x-faktor-srbija.
34
detaljan plan o integraciji pripadnika CZ nije bio poznat široj javnosti. Štavis e, ceo proces
pregovora o civilnoj zas titi bio je elitistic ki, kojim politic ki lideri u Srbiji i na Kosovu nisu,
međutim, obezbedili mogucnosti da se civilno drus tvo i srpska zajednica na Severu ukljuc e
i izraze svoje interese.”35
Iako se u planu pominje da ce integracija civilne zas tite biti vrs ena po modelu integracije
bivs ih pripadnika MUP-a, postoji sus tinska razlika u pristupu. Dok su bivs i policijski
sluz benici MUP-a Srbije ostali na istom (policijskom) poslu ali u drugom pravnom sistemu,
vecina pripadnika CZ bice preusmerena na radna mesta koja nisu u vezi sa poslovima
zas tite i spas avanja. To ce zahtevati njihovu dodatnu obuku, kao i izdvajanje dodatnih
ljudskih, materijalnih i finansijskih resursa za prekvalifikaciju. Iako se planira da troškovi
integracije, odnosno plate, budu pokriveni iz dva fonda – Razvojni fond (Development
Fund) i Rezervni fond (Contegency Fund) - ovo je samo privremeno, to jest prelazno
rešenje a ne trajno i održivo rešenje za zapošljavanje pripadnika civilne zaštite.
Interesantno je pitanje da li su status i prihodi pripadnika jedinica CZ u sistemu u Srbiji bez
Kosova i oni koji su traženi za pripadnike koji se integrišu u kosovoski ssitem iste prirode i
veličine.
Integracija pripadnika CZ predstavlja složen proces, te je još rano oceniti stepen njegove
primene.
No, usvajanjem spomenutog Sporzuma konačno je formiran novi okvir za reformu sistema
u delu Srbije bez Kosova.
35 Maja Bjeloš. Integracija pripadnika civilne zaštite sa severa Kosova. 27.4.2015. Kosovo Sever portal. Dostupno na: http://kossev.info/strana/arhiva/maja_bjelos_beogradski_centar_za_bezbednosnu_politiku/4690
35
3.7 Pristupanje EU Mehanizmu za civilnu zaštitu i izbegličko-migrantska kriza u
Srbiji 2015 - nastavak preuveličavanja značaja ruske pomoći
3.7.1. Priključivanje Srbije Mehanizmu EU za civilnu zaštitu
Republika Srbija i Odeljenje Evropske komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu36 su
16. 04. 2015. godine potpisali sporazum kojim je otvoren put za zvanično članstvo Srbije u
Mehanizmu EU za civilnu zaštitu. Nakon što je sporazum prošao internu proceduru i
ratifikovan 26. maja 2015. godine, Srbija je postala 32. članica Mehanizma. Mehanizam EU
za civilnu zaštitu nudi mnogobrojne mogućnosti saradnje Srbiji, kao što su korišćenje
evropskih alata za monitoring i sisteme ranog upozorenja, učešće u zajedničkim treninzima
i vežbama, razmenu eksperata, projekte o sprečavanju nepogoda i spremnosti, neposrednu
komunikaciju sa drugim organima civilne zaštite uklјučenim u odgovor na vanrednu
situaciju, razmenu informacija i najbolјe prakse – koordinisane operacije EU na
ublažavanju i otklanjanju posledica i sufinansiranje transporta.
3.7.2. Izbeglička i migrantska kriza 2015. u Srbiji
Vlada Srbije, ozbiljno pogođena talasom velikog broja migranata i izbeglica, formirala je u
leto 2015 Radnu grupu za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova37, na čijem
čelu je ministar za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja –Aleksandar Vulin. Zadatak Grupe je
da prati, analizira i razmatra pitanja mešovitih migracionih tokova u Republici Srbiji sa
posebnim osvrtom na probleme u ovoj oblasti, daje analize stanja i predloge mera za
rešavanje uočenih problema i usklađivanje stavova nadležnih državnih organa i drugih
organizacija i institucija koje se bave pitanjem mešovitih migracionih tokova. Među
članovima su i ministar policije, ministar odbrane, ministar zdravlja, ministar bez portfelja 36 Humanitarian Aid and Civil Protection department (ECHO). Dostupno na: http://ec.europa.eu/echo/. 37 Odluka o formiranju RG za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova, dostupno na: http://slglasnik.info/sr/54-20-05-2015/29541-odluka-o-obrazovanju-radne-grupe-za-resavanje-problema-mesovitih-migracionih-tokova.html
36
zadužen za evropske integracije, kao i predsednik Komesarijata za izbeglice i migracije
(KIRS).
Vlada Republika Srbije donela je i Plan reagovanja u slučaju većeg priliva migranata38, i
usvojila ga Zaključkom39 od 4.9.2015. godine. Plan zadužuje ministarstva, svako
ministarstvo u skladu delokruga rada da izvrši sve neophodne procene i planove delovanja
i dostavi ga Vladi u roku od 15 dana od dana donošenja pomenutog Zaključka o usvajanju
Plana.
Ministar za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja, u toku najvećeg talasa prelaska izbeglica i
migranata preko teritorije Srbije, zatražio je od evropskog komesara za vanredne situacije i
humanitarna pitanja Hristosa Stilijandesa pomoć iz fondova EU za civilnu zaštitu radi
zbrinjavanja migranata i podršku kako bi se obnovile zalihe.40
Srbija je tokom vrhunca izbegličko-migrantske krize, u septembru 2015. aktivirala
Mehanizam civilne zaštite EU kako bi dobila materijalnu podršku za adekvatno regovanje,
koju očito nije mogla sama da opredeli.
Komesar Stilijandes je tada pozvao sve zemlje članice EU da pokažu solidarnost prema
Srbiji, i izjavio da je Odeljenje Evropske komisije za vanredne situacije i humanitarna
pitanja (The European Commission's Humanitarian aid and Civil Protection department –
ECHO41) u stalnom kontaktu s vlastima Beograda sa ciljem da se organizuje dostava pomoći
koju su u tom trenutku dostavljale sve države članice.42
Koordinacioni centar EU za reagovanje u vanrednim situacijama (ERCC), je operativno telo
koje blisko sarađuje sa srpskim vlastima i drugim članicama Mehanizma u cilju postizanja
38 Plan reagovanja u slučaju većeg priliva migranata, dostupno na: http://www.minrzs.gov.rs/files/doc/migranti/PLAN%20VLADE0001%20Zakljucak.pdf 39 Zaključak Vlade Republike Srbije o usvajanju Plana o reagovanju za slučaj većeg priliva migranata u Republiku Srbiju, dostupno na: http://www.minrzs.gov.rs/files/doc/migranti/PLAN%20VLADE0001%20Zakljucak.pdf 40 22. 9. 2014, Politika, Srbija najavljuje kontramere Hrvatskoj, dostupno na: http://www.politika.rs/rubrike/dogadjaji-dana/Vucic-Hrvatska-da-omoguci-saobracaj-u-suprotnom-kontramere.lt.html 41 The European Commission's Humanitarian aid and Civil Protection department, http://ec.europa.eu/echo/who/about-echo_en 42 22. 9. 2015, EU's Civil Protection Mechanism helps Serbia cope with refugee influx, dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEX-15-5692_en.htm
37
brzog odgovora na zahtev Srbije. Srbija je zatražila materijalnu pomoć u vidu medicinskog
materijala i opreme, opreme za smeštaj i zbrinjavanje izbeglica, kreveta, dušeka,
higijenskih sredstava, vozila, goriva i hrane.43
Srbija je do tada već bila dobila značajnu pomoć iz ove strukture u maju 2014. nakon
poplava.
Tadašnji državni sekretar Ministarstva za rad Dragan Popović je na konferenciji „Civilna
odbrana kao osnova nacionalne bezbednosti države”44, koju su organizovali Srpsko-ruski
humanitarni centar (SHRC) i Sektor za vanredne situacije MUP-a Srbije, rekao da je
“zahvaljujući pomoći SRHC Srbija na uspešan način izdržala prvi udar migranata i da je
dobro organizovan njihov prihvat i pružena im je pomoć”. Budući da je ova ocena sa
državnog nivoa izneta bez navođenja preciznih podataka, i da pri ovakvoj oceni nisu
pomenuti i drugi relevantni akteri koji su donirali i pomogli Srbiju u prihvatu izbeglica –
očito je nastavljen trend preuveličavanja značaja ruske pomoći u vanrednim situacijama u
odnosu na pomoć koju pružaju svi drugi akteri, u oovm slučaju EU i UNHCR, čiji su inače
najveći individualni donator SAD.
Mnoga istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se ovaj ovaj trend laganja o prirodi i
odnosu pomoći koja dolazi iz Rusje u poređenju sa svim drugim izvorima, multiplikovan
kroz poruke zvaničnika i u medijima koji su većinski pod njihoovm kontrolom, itekako
odražava na stav javnosti.
Ostaje otvoreno pitanje zašto se ovaj trend zavaravanja javnosti nametanjem lažnih
narativa poput gore spomenutog, ali i onih koji naglašavaju “tradicionalno dobre srpsko-
ruske odnose kroz istroju” bez istorijskog utemeljenja, a pogotovu onaj sa diskutabilnim
premisama o “specijalnim vezama Srbije i Rusije i potrebi daljeg jačanja istih”, intenzivira i
od strane srpskih i od strane ruskih zvaničnika.
Prema oceni iz Godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana “državni organi uložili su značajne
napore da pruže humanitarnu i drugu pomoć izbeglicama u tranzitu kroz Republiku Srbiju,
43 22. 9. 2015, EU's Civil Protection Mechanism helps Serbia cope with refugee influx, dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEX-15-5692_en.htm 44 Dobra civilna zaštita za pravovremenu pomoć građanima. 4 .9.2015. Tanjug. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/index.php/sr/prenosimo/4071-dobra-civilna-zastita-za-pravovremenu-pomoc-gradanima.
38
pri čemu je uspostavljena odgovarajuća ravnoteža između zahteva humanosti i potrebe
očuvanja nacionalne bezbednosti.”45
CEAS smatra da je i reagovanje na izbegličku krizu potvrdilo naše da Vladi Srbije više
odgovoara ad hoc voluntarističko regovanje i u stvarnim vanrednim situacijama, nego
reformisano sistemsko delovanje.
3.8 Usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i
Organizacije NATO za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke
podrške, februar 2015. Godina
Narodna skupština Srbije usvojila je tokom decembra .2015. godine, skoro tajno, Zakon o
potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO za podršku i
nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške46.
Ovim Zakonom se, pre svega, stvaraju statusno– tehnički uslovi za realizaciju modernizacije
Tehničkog remontnog zavoda u Kragujevcu (TRZK) za uništavanje viška zastarelih ubojnih
sredstava, kroz Poverilački fond NATO programa Partnerstvo za mir. Podsećamo da je pre
nekoliko godina neadekvatno održavanje skladišta viška uzrokovalo eksploziju u Paraćinu
koja je načinila veliku materijalnu štetu, srećom bez ljudskih gubitaka.
NSPO operativno telo – agencija - pruža podršku KFOR-u, NATO misiji na Kosovu, u nabavci
goriva. Slična NATO tela sa ruskim partnerima remontuju helikoptere za misije u
Avganistanu.
Treba imati u vidu da postoje, odavno institucionalizovani, protokoli o saradnji EU i NATO
u realizaciji vojnih i policijskih misija, poput Sparazuma Berlin i Berlin Plus, koji se odnose i
na razmenu bezbednosnih podataka i korišćenje materijalnih resursa. Usaglašavanjem
svojih politika i zakonodavstva sa tim trendovima, kao nedavno usvojenim SOFA
45 Redovan Godišnji izveštaj Zaštitnika građana za 2015. godinu, http://www.ombudsman.rs/attachments/4646_Godisnji%20izvestaj%20Zastitnika%20gradjana%20za%202015..pdf 46 Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške, http://www.parlament.gov.rs/upload/archive/files/lat/pdf/zakoni/2016/154-16%20lat.pdf
39
sporazumima, Srbija se sistematičnije i uključuje u zajedničke EU i druge regionalne
projekte koji omogućavaju efikasnije odgovore na izazove izbegličke krize, terorističke
pretnje i reagovanje u vanrednim situacijama.47
Ovaj događaj izazvao je bujicu negativnih komentara i reakcija, uključujući i organizovane
anti-NATO proteste u centru Beograda i Niša.48 Takođe, izazvan je i alarmantni porast
netačnosti vezanih za odnose Srbije i NATO na koje je – u Srbiji- malo ko reagovao,49 što
potvrđuje CEAS ocenu da Vlada RS ne ispunjava svoje preuzete obaveze iz IPAPa kada je u
pitanju javna diplomatija, odnosno izrada i sprovođenje Strategije javnog informisanja koja
treba da obezbedi da informacije o odnosima i saradnji između Srbije i NATO budu
objektivno i blagovremeno predstavljene. IPAP-om je predviđeno da predstavnici
nadležnih ministarstava i institucija izrade nacrt Strategije, a da ona obuhvati aktivnosti
kojima se obezbeđuje pružanje informacija štampanim i elektronskim medijima,
organizacija tribina i okruglih stolova; podrška akademskim i istraživačkim institucijama,
kao i saradnja sa nevladinim organizacijama.
CEAS smatra da su i NATO predstavnici mogli priskočiti u pomoć preko potrebnim
tumačenjem sporazuma, čime bi se predupredile mnoge netačnosti koje su kreirale strah u
javnosti od skorog pristupanja Srbije NATO.
47 CEAS saopštenje za javnost povodom usvajanja Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške, 16.2.2016, http://ceas-serbia.org/sr/saopstenja/4590-povodom-usvajanja-zakona-o-potvrdivanju-sporazuma-izmedu-vlade-republike-srbije-i-organizacije-nato-za-podrsku-i-nabavku-nspo-o-saradnji-u-oblasti-logisticke-podrske 48 Održan anti-NATO protest ispred Predsedništva. 20.2.2016. N1. Dostupno na: http://rs.n1info.com/a136372/Vesti/Anti-NATO-protest.html U Nišu održan protest protiv NATO. 4.3.2016. B92. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=03&dd=04&nav_category=11&nav_id=1103906 49 Povodom usvajanja Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Organizacije NATO za podršku i nabavku (NSPO) o saradnji u oblasti logističke podrške. 16.2.2016. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/index.php/sr/saopstenja/4590-povodom-usvajanja-zakona-o-potvrdivanju-sporazuma-izmedu-vlade-republike-srbije-i-organizacije-nato-za-podrsku-i-nabavku-nspo-o-saradnji-u-oblasti-logisticke-podrske.
40
Umesto toga stigle su burne reakcije iz Rusije. Zvanična predstavnica Ministarstva spoljnih
poslova Ruske federacije, Marija Zaharova, izjavila da Rusija primećuje da Srbija razvija
odnose sa NATO i podsetila na proglašenu politiku vojne neutralnosti Srbije.50
Uskoro su usledili zahtevi da se i osoblju Srpsko-ruskog humanitarnog centru u Nišu dodeli
isti status koji je osoblje NATO Agencije za podršku i logistiku dobio gorenavedenim
sporazumom. Ovo je sugerisao i predsednik Srbije, Tomislava Nikolić51.
Istovremeno, sa različitih nivoa najavljivane su međusobne posete srpskih i ruskih
zvaničnika koje treba da se odigraju tokom izborne kampanje u Srbiji.
Predsednik Srbije Tomislav Nikolić posetio je Rusiju u martu 2016. godine. Predsednik je
tom prilikom izjavio je da je po njegovom mišljenju “Rusima dovoljno kada Srbija kaže da
neće u NATO i da Rusija, kao ozbiljna zemlja, uopšte ne proverava je li Srbija u istom
procentu povezana sa Moskvom i sa NATO”, dodajući ocenu“ da je sporazum o davanju
diplomatskog imuniteta Ruskom humanitarnom centru u Nišu toliko važna tema za
Moskvu, to je moglo biti rešeno kada je pravljen ugovor o razminiranju terena”.52
Ostaje da se vidi da li će premijer Ruske federacije Dmitrij Medvedev doći u Srbiju tokom
kampanje.
3.9 Raspisivanje vanrednih parlamentih izbora i poplave tokom marta 2016. godine
Iako je znala da Srbija ulazi u još jedno proleće koje predstavlja rizičan poplavni period sa
nereformisanim sistemom reagovanja u vanrednim situacijama, a za koji je već izradila
dobar predlog nove normative i kreirala odličan međunarodno politički okvir za
sinhronizovanje i pomoć u reformi sistema reagovanja u vanrednim situacijama u skladu sa
deklarisanom spoljnom politkom, Vlada Srbije, koja je imala neupitnu većinu, prekinula je
50 Moskva podseća Beograd da je vojno neutralan. 16.2.2016. Politika. Dostupno na: http://www.politika.rs/sr/clanak/349318/Moskva-podseca-Beograd-da-je-vojno-neutralan. 51 Nikolić: Ljudstvu ruskog centra u Nišu ista prava kao pripadnicima NATO. 20.2.2016. Blic online. Dostupno na: http://www.blic.rs/vesti/politika/nikolic-ljudstvu-ruskog-centra-u-nisu-ista-prava-kao-pripadnicima-nato/w0v53m2. 52 Nikolić o odnosima sa Rusijom: Sporazum sa NATO nije poremetio balans, jer ga nikad nije ni bilo. 8.3.2016. Blic online. Dostupno na: http://www.blic.rs/vesti/politika/nikolic-o-odnosima-sa-rusijom-sporazum-sa-nato-nije-poremetio-balans-jer-ga-nikad/9vn1gwr.
41
zakonodavni proces dajući predlog za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u
martu 2016, a koji će se odžati 24. aprila 2016. Izborni proces i sastav nove Vlade će na
par meseci prekinuti proces usvajanja novog, preko potrebnog, zakona koji treba da
reguliše sistem delovanja u vanrednim situacijama i stvaranja adekvatne državne strukture
za njegovo sprovođenje.
Početkom marta 2016. godine Srbiju su zadesile nove poplave. Nekoliko dana nakon
proglašavanja vanredne situacije u više od 10 najteže pogođenih opština u Srbiji –
proglašena je i vanredna situacija na nivou cele republike53, koja je nedugo potom ukinuta
15.3.2016. godine.
CEAS samtra da je bilo nepotrebno proglašavanje vanredne situacije na celoj teritoriji, a
pogotovu sugestija vldajuće kolicije da se u tom periodu suzbiju izborne aktivnosti bez
najave evetualnog produžetka kampanje, čime se vladajuća kolicija na par dana stavila u
izuzetno povoljan položaj. Posebno zabrinjava što su ključni pro vladini mediji na sva
zvona, pre proglašavanja vanredne situacije na celoj teritoriji Srbije, prenosili sumnjive
prognoze “ruskih meterologa” o kataklizmičnom obimu padavina. Još jednom se ponovio
isti obrazac nepotrebnog zastrašivanja javnosti, marginalizacije opozicije i delegitimizacije
kritike.
Marko Blagojević, direktor Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima izjavio je da
preliminarni podaci pokazuju da je u poplavama u proleće 2016. oštećeno oko 700
stambenih objekata, 100 privrednih subjekata i približno 6.000 hektara poljoprivrednog
zemljišta. Naglasio je da će “nakon što se prikupe informacije o obimu štete, posao lokalnih
samouprava biti da sprovode postupke za priznavanje prava na pomoć oštećenim i da
izdaju rešenja”. Vlada Srbije je opredelila 290 miliona dinara za pružanje pomoći.
53 Zbog poplava proglašena vanredna situacija u Srbiji, 10.3.2016, Blic, http://www.blic.rs/vesti/drustvo/zbog-poplava-proglasena-vanredna-situacija-u-srbiji/ps4xrxf
42
Blagojević je, tom prilikom, podsetio i da su od maja 2014. do marta 2016. izvedeni radovi
na obnovi i jačanju postojeće preventivne infrastrukture na 304 lokacije širom Srbije u
vrednosti od tri milijarde dinara.54
3.10 Najznačajniji delovi Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015.
godinu
3.10.1. Deo Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015. godinu koji se odnosi
na elementarne nepogode 55 (str 257 – 259)
Zaštitnik građana objavio je 15. marta 2016. svoj Redovni godišnji izveštaj za 2015. godinu.
Njegove ocene o radu državnih organa u oblasti delovanja u slučaju elementarnih
nepogoda su:
1. Najznačajnija postignuća države
1.1. Donet je Zakon o obnovi nakon elementarne i druge nepogode
1.2. Osnovana je Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima
3. Manjkavosti na državnom nivou
3.1. Obaveza države u saniranju štete pretrpljene u elementarnim nepogodama
manjeg obima (aktiviranje klizišta manjeg obima) izostala je i u novom Zakonu o
obnovi nakon elementarne i druge nepogode.
3.2. I dalje izostaje ažurno i kvalitetno postupanje jedinica lokalnih samouprava
povodom zahteva građana za pomoć u otklanjanju posledica elementarnih
nepogoda, kao i saradnja sa Zaštitnikom građana i drugim državnim organima tim
povodom.
54 Marko Blagojević: Vlada je uradila sve što je mogla, u prevenciju poplava uložila je 612 miliona dinara, NSPM, 15.3.2016, http://www.nspm.rs/hronika/marko-blagojevic-vlada-je-uradila-sve-sto-je-mogla-u-prevenciju-poplava-ulozila-je-612-miliona-dinara.html?alphabet=l#yvComment152734 55 Godišnji izveštaj Zaštitnika građana za 2015. godinu (str 257 -259), http://www.ombudsman.rs/attachments/4646_Godisnji%20izvestaj%20Zastitnika%20gradjana%20za%202015..pdf
43
3.3. Uprkos najavama i usvojenim programima pomoći, Kancelarija za upravljanje
javnim ulaganjima i jedinice lokalne samouprave još uvek nisu započele ni prvu fazu
(evidencija i istražni radovi) saniranja brojnih klizišta pokrenutih usled poplava
2014. godine.
3.4. Još uvek nije usvojen Zakon o upravljanju rizicima od elementarnih
nepogoda.
4. Najznačajnije preporuke, mišljenja i zakonodavne inicijative Zaštitnika građana po
kojima nije postupljeno
4.1. Nije postupljeno po sledećim predlozima za poboljšanje položaja građana u
odnosu na organe uprave iz Godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2014. godinu:
• da organi lokalnih samouprava preduzmu sve potrebne mere radi
unapređenja organizacije i koordinacije njihovog rada u postupcima po zahtevima
građana za pomoć u otklanjanju posledica elementarnih nepogoda, a u cilju
ažurnijeg postupanja po podnescima građana, pristupačnosti, uslužnosti i
uspostavljanju korektnijeg odnosa prema građanima;
• da Vlada opredeli sredstva za pomoć u saniranju štete od elementarnih
nepogoda koje su se dogodile pre poplava iz maja 2014. godine, kako bi se socijalno
najugroženijim građanima dodelom solidarne pomoći obezbedili prihvatljivi životni
uslovi.
4.2. Predsednik opštine Mionica i dalje nije ispunio niti se izjasnio na Preporuku
Zaštitnika građana da pritužilju informiše o razlozima zbog kojih njen objekat nije
uvršten na spiskove prioriteta za sanaciju/izgradnju objekta, da se sačini evidencija
i utvrdi iznos potreban za saniranje oštećenih objekata i da se Vladi uputi zahtev da
se opštini opredele sredstva za pomoć u saniranju štete od zemljotresa.
5. Obrazloženje
44
Zaštitnik građana je još svojim Mišljenjem od 13.6.2014. godine ukazao Vladi na nužnost
donošenja posebnog propisa kojim bi se precizno propisao postupak raspodele solidarne
pomoći i sanacije štete nastale usled elementarne nepogode.
Iz istih razloga, Zaštitnik građana je dana 24.6.2015. godine Vladi uputio Model zakona o
državnoj pomoći posle elementarnih nepogoda kojim bi se po prvi put garantovalo pravo
građana na državnu pomoć, regulisali jasni kriterijumi i procedura za ostvarivanje prava na
državnu pomoć, kao i način vršenja kontrole. Akcenat je stavljen na posebno ranjive grupe,
kao što su osobe sa invaliditetom i/ili lica koja primaju socijalnu pomoć, koje bi imale
prednost u redosledu rešavanja i dodele državne pomoći. Narodna skupština je po hitnom
postupku, 31.12.2015. godine, usvojila Zakon o obnovi nakon elementarne i druge
nepogode, i to prvenstveno zbog neophodnosti da se obezbedi kontinuitet u postupcima
započetim po Zakonu o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji čija je važnost
prestala 31.12.2015. godine. Navedeni zakon i Model zakona koji je uputio Zaštitnik
građana počivaju na istim principima: da je pružanje državne pomoći građanima
predviđeno u slučaju kada elementarna nepogoda izazove materijalnu štetu koja
prevazilazi 10% bruto društvenog proizvoda u jedinici lokalne samouprave, kada se
prekida normalno odvijanje života u meri koja prevazilazi sposobnost pojedinaca i lokalne
zajednice da se oporave; uređenom postupku obnove i pružanju pomoći građanima, na
način koji obezbeđuje pravo na pravno sredstvo; jasno predviđenom načinu vršenja
kontrole; posebnoj zaštiti ranjivih grupa; i da Vlada, izuzetno, može odlučiti o državnoj
pomoći i kada je prouzrokovana šteta manja od 10% bruto društvenog proizvoda u jedinici
lokalne samouprave kada za to postoje posebno opravdani razlozi.
Uprkos tome što je Zaštitnik građana na to ukazao u Mišljenju iz 2014. godine, novi Zakon
nije predvideo obavezu države u saniranju štete nastale usled elementarnih nepogoda
manjeg obima (najčešće aktiviranjem klizišta manjeg obima). Zahtevi građana u takvim
slučajevima uglavnom su prepušteni arbitrernim i diskrecionim odlukama jedinica lokalne
samouprave koje zavise od iznosa sredstava opredeljenih u budžetu za te namene.
Posledice štete nastale usled elementarnih nepogoda manjeg obima mogle bi u perspektivi
biti lakše sanirane i aktivnostima novoosnovane Kancelarije za upravljanje javnim
45
ulaganjima, čija će delatnost biti usmerena na obnovu objekata koji su u nadležnosti
lokalnih samouprava, a koje same nemaju dovoljno sredstava za saniranje štete.
3.10.2. Deo Redovnog godišnjeg izveštaja Zaštitnika građana za 2015. godinu koji se odnosi
na sektor bezbednosti56 (str 14-17 i 28 – 33)
POLICIJA, TAJNE SLUŽBE I DEMOKRATSKA CIVILNA KONTROLA
Reformske aktivnosti u Policiji bile su veoma protivrečne, posebno pripreme za otpuštanje
većeg broja policajaca. Resorni ministar je najavljivao otpuštanje preko 1.000 policajaca, ali
nije mogao da se opredeli zbog čega – otpuštanje je istovremeno obrazlagao time da je
policija „kriminalizovana“ i time da su policajci višak. Nakon sastanka sa sindikatima, sa
neformalnog spiska za otpuštanje sklonjeno je više stotina ljudi, što je pojačalo sumnje u
arbitrernost procedure za otpuštanje. Uspostavljanjem velikog broja novih radnih mesta za
„poslove analize rizika“ u Ministarstvu na koje po neznanim kriterijumima bivaju
premešteni određeni policajci, za koje je najavljeno da će kasnije biti potpuno ukinuta i
zaposleni na njima proglašeni viškom, organizacioni propisi bivaju zloupotrebljeni za
otpuštanje ljudi bez odgovarajućeg postupka i obrazloženja.
Više desetina visokih policijskih službenika razrešenih sa određenih dužnosti prima platu
mesecima ali nema radno zaduženje. Akt o sistematizaciji radnih mesta nosi oznaku
poverljivosti. Ovaj organ je u Narodnoj skupštini izneo osnovano saznanje da su u
unutrašnjoj bezbednosnoj službi Ministarstva unutrašnjih poslova (Odeljenju za
bezbednost pri Kabinetu ministra unutrašnjih poslova) fizički uništeni čvrsti diskovi sa
službenim podacima i druga informatička oprema. Niko nije pokazao interesovanje za tu
informaciju, a Zaštitnik građana tada nije imao osnov da uništavanje opreme poveže sa
svojom nadležnošću, odnosno eventualnim kršenjem ljudskih prava. U krivičnoj prijavi
koju je godinu dana kasnije podneo pripadnik te službe i koja je javno objavljena, izneta je
tvrdnja da je informatička oprema uništena radi prikrivanja tragova nezakonitog tajnog
56
Godišnji izveštaj Zaštitnika građana za 2015. godinu http://www.ombudsman.rs/attachments/4646_Godisnji%20izvestaj%20Zastitnika%20gradjana%20za%202015..pdf
46
praćenja novinara i drugih javnih ličnosti. Nije velika verovatnoća da će se po podnetoj
krivičnoj prijavi voditi krivični postupak jer tajna pratnja nije u krivičnopravnim propisima
izričito karakterisana kao krivično delo. Međutim, takve mere pripadnika Ministarstva
unutrašnjih poslova, ako su zaista činjene, bile bi duboko nezakonite i predstavljale bi
ozbiljno kršenje privatnosti lica pod tajnom pratnjom i ugrožavanje slobode medija.
U periodu do podnošenja izveštaja ovaj organ utvrdio je da u sedištu Ministarstva, u
Kabinetu ministra, radi zaposleni koji ne zna na koje je radno mesto raspoređen niti šta mu
je propisani opis poslova. To nisu znali ni njegovi neposredni rukovodioci. Taj zaposleni
redovno kontaktira sa novinarima i prikuplja informacije koje nisu u nadležnosti
Ministarstva unutrašnjih poslova, niti bilo kog drugog državnog organa, pa ih prenosi
neposredno i usmeno ministru unutrašnjih poslova. Jedno takvo saznanje ministar je u
javnom službenom nastupu na nacionalnom medijskom javnom servisu izneo kao da se
radi o službeno prikupljenom podatku i time razumno izazvao bojazan novinara od
nezakonitog prisluškivanja.
Poligraf, istražni alat kome značajan deo naučne i stručne zajednice poriče relevantnost i
čije rezultate zakon ne poznaje kao dokaz, zloupotrebljavan je do mere da se, ironično,
javno postavljalo pitanje o opravdanosti postojanja policije, tužilaštva i sudstva.
Osamdeset lica lišeno je slobode u policijskoj akciji zvučnog naziva „Rezač“, koja je medijski
izuzetno detaljno eksponirana. Teško je objasniti kako je došlo do vremenskog poklapanja
najboljeg vremena za hapšenje toliko lica koji se sumnjiče za potpuno različita i
nepovezana dela iz potpuno različitih vremenskih perioda. Nedugo zatim, gotovo sva lica
su, ovaj put bez pažnje medija, puštena da u postupcima dalje učestvuju sa slobode.
Javnost je burno reagovala i na konferenciju za štampu ministra unutrašnjih poslova u
reprezentativnoj zgradi državnih organa iza koga su bili postrojeni pripadnici specijalnih
jedinica policije pod punom opremom, maskama na licu i automatskim naoružanjem.
Mnogi su to shvatili kao preterano, čak i kao zastrašivanje.
Novi Zakon o policiji, u nabrajanju organa spoljne kontrole rada Policije, izostavio je
Zaštitnika građana. Iako pominjanje ovog organa pravno-tehnički nije neophodno, jer je
47
njegova kontrolna funkcija (i u odnosu na organe unutrašnjih poslova) utvrđena Ustavom i
organskim zakonom, izostavljanje Zaštitnika građana u Zakonu o policiji, u okolnostima u
kojima su izričito nabrojani neki drugi organi i entiteti kojima je Zakon priznao kontrolnu
funkciju, ima loše posledice na preventivnu i kontrolnu funkciju ovog organa i izaziva
nepotrebne zabune. Ni mišljenje o toj manjkavosti novog Zakona o policiji predlagač i
Narodna skupština nisu uvažili tokom zakonodavne procedure, zasigurno iz razloga koje je
javno izneo inostrani ekspert na projektima, angažovan istovremeno i na istim temama i
kao savetnik ministra unutrašnjih poslova.
U postupku donošenja novog Zakona o policiji, ovaj organ je u skladu sa svojim zakonom
propisanim ovlašćenjem dao Mišljenje u kome je kritikovao pojedine odredbe Nacrta.
Inostrani ekspert koga su međunarodni partneri i donatori angažovali da vodi projekte
razvoja i pomoći MUP-u Republike Srbije istovremeno, po odluci ministra, radi u
Ministarstvu kao savetnik ministra za iste te teme. U zvaničnom saopštenju datom kao
javni odgovor na Mišljenje ovog organa, taj inostrani ekspert, odnosno savetnik ministra je
odbacio Mišljenje ovog organa ocenom da stavovi Zaštitnika građana Republike Srbije o
Nacrtu zakona o policiji Republike Srbije „većim delom nisu rezultat prepoznavanja
okolnosti trenutka u kojem se dešava složena reforma policijskog sistema…“ u Republici
Srbiji. Ekspert je dodao i da su pri izradi Nacrta „gotovo sve primedbe institucija, kao što je
OEBS (Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju) uzete u obzir, naročito kada je reč o
osetljivim pitanjima poput unutrašnje kontrole“. Ne poričući da su primedbe „uzete u
obzir“, ovaj organ iz neposrednih razgovora sa najvišim predstavnicima Misije OEBS u
Srbiji nije mogao da potvrdi da su primedbe i uvažene.
Vojna služba bezbednosti (Vojnobezbednosna agencija, VBA) se izmiče demokratskoj
civilnoj kontroli. Uskraćuje kontrolnom organu podatke i prećutkuje informacije koje je po
zakonu dužna da predoči. Činjenično utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti u njenom radu
na štetu načela političke neutralnosti i zakonitosti odbacuje. Nesumnjivo je utvrđeno da je
prikupljala podatke o aktivnostima i saradnji određenih političkih stranaka i pokreta iako
nije imala ni indicije da postoje okolnosti zbog kojih bi mogla da zasnuje svoju nadležnost,
niti su bili ispunjeni drugi zakonski uslovi za njeno postupanje prema civilima. Zbog
48
opstrukcije kontrole, druge sumnje za koje ima osnov, ovaj organ nije mogao verodostojno
da ispita. Specijalne metode i sredstva koje su joj stavljene na raspolaganje u sasvim druge
svrhe VBA koristi protiv ovog kontrolnog organa i svojih pripadnika za koje sumnja da
prijavljuju nepravilnosti. Javno se hvali da ima saradnike među novinarima. U jednom
postupku po pritužbi, pristupom neophodnoj dokumentaciji o događajima iz 2000. godine
konstatovano je da je i tada vojna služba bezbednosti pratila aktivnosti tadašnje opozicije.
Pojedini rukovodioci VBA uživaju nekritičku podršku, odnosno zaštitu predsednika
skupštinskog Odbora za kontrolu rada službi bezbednosti, koji je bivši direktor te Agencije i
član vladajuće stranke.
Skupštinski odbor za kontrolu službi bezbednosti je 28.1.2015. godine održao javnu
sednicu na kojoj su članovi odbora, ali i drugi narodni poslanici vladajuće koalicije duže od
šest časova ispitivali Zaštitnika građana o tome kako je došao do saznanja o
nezakonitostima u radu Agencije i kritikovali njegov rad. Neposredno nakon što je prisutne
na sednici ovaj organ upoznao sa sadržinom dokumenta VBA koji sadrži prikupljene
podatke o aktivnostima određenih političkih stranaka, predsednik Odbora je okončao
sednicu zaključkom da VBA radi zakonito. Nedugo zatim, Odbor je sproveo sopstvenu
kontrolu rada VBA i potvrdio da je dokument VBA na čiju je sadržinu Odboru prethodno
ukazao ovaj organ autentičan i da sadrži „deo podataka i saznanja koji nisu u skladu sa
zakonom propisanim delokrugom rada Vojnobezbednosne agencije“. Odbor je zatim
naložio generalnom inspektoru službi bezbednosti Ministarstva odbrane „da u roku od 15
dana, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima izvrši neophodna proveravanja i utvrđivanja
činjenica i odgovornosti za prikupljanje podataka i saznanja koja nisu u skladu sa
zakonskom regulativom, a koja su sadržana u predmetnom dokumentu, te da o rezultatima
provere i preduzetim merama izvesti Odbor“. Zakon o Vojnobezbednosnoj i
Vojnoobaveštajnoj agenciji i drugi
propisi ne poznaju ovlašćenje Odbora da izdaje naloge generalnom inspektoru, koji je
podređen ministru odbrane. Za generalnog inspektora službi bezbednosti Ministarstva
odbrane 2015. godine postavljen je tek penzionisani oficir koji je neposredno pre
penzionisanja bio šef organizacione jedinice za primenu operativno-tehničkih mera. S
49
obzirom da se generalni inspektor fokusira na okončane aktivnosti, on sada kontroliše
zakonitost primene mera kojima je, na svom prethodnom poslu, sam rukovodio. Po prijemu
izveštaja generalnog inspektora, Odbor je usvojio zaključke da „1. Niko u Ministarstvu
odbrane i Vojnobezbednosnoj agenciji nije naložio ili naredio pripadnicima
Vojnobezbednosne agencije da prikupljaju podatke i saznanja koja se tiču aktivnosti
političkih partija; 2. Podaci o aktivnostima pristalica Srpske radikalne stranke, sadržani u
spornom dokumentu dobijeni su razmenom podataka i saznanja sa drugim subjektima
bezbednosti na prostoru Autonomne pokrajine Vojvodina, a na osnovu člana 6. stav 1. tačka
1. Zakona o Vojnobezbednosnoj agenciji i Vojnoobaveštajnoj agenciji i člana 5. Uredbe o
određivanju poslova bezbednosne zaštite određenih lica i objekata; 3. Odbor je ustanovio
da je Vojnobezbednosna agencija prikupljala podatke o ugroženosti štićenih lica i objekata
a ne o političkim aktivnostima i da ih je, na osnovu pisanog zahteva ustupila Ministarstvu
unutrašnjih poslova Republike Srbije.
Od 11 preporuka koje je ovaj organ tokom 2015. godine uputio radi otklanjanja utvrđenih
nezakonitosti i nepravilnosti u radu, VBA nije sprovela ni jednu. Ni javna preporuka ovog
organa predsedniku Republike za razrešenje direktora Agencije, iznuđena opstrukcijom
postupaka kontrole, nije sprovedena.
Odnos Odbora prema ovlašćenjima i radu Zaštitnika građana kritikovan je sa više
međunarodnih instanci, uključujući Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture, koji je u
Zaključnim zapažanjima o Drugom periodičnom izveštaju Republike Srbije (2015) , izrazio
zabrinutost zbog pokušaja Odbora za kontrolu službi bezbednosti Narodne skupštine
Republike Srbije da ospori nadležnost Zaštitnika građana da postupa po pritužbama ako je
pokrenut krivični postupak.
U radu komunalne policije u glavnom gradu u dva navrata utvrđene su ozbiljne
nezakonitosti i nepravilnosti - prekoračenje ovlašćenja prema novinarima koje je za ishod
imalo povredu njihovog fizičkog i psihičkog integriteta i dostojanstva i sprečavanje u
vršenju posla od javnog značaja. Ovaj organ stava je da komunalnoj policiji ne treba dalje
širiti ovlašćenja prema građanima, već da ona treba da postojeća ovlašćenja pravilnije i
svrsishodnije primenjuje.
50
PRAVOSUĐE
Donošenjem Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, uprkos određenim
njegovim manjkavostima, unapređeno je ostvarivanje ovog prava građana.
Previsoko određeni iznosi nagrada i naknada koje građani plaćaju za rad izvršitelja, na koje
je u prethodnom izveštajnom periodu Zaštitnik građana ukazivao, smanjeni su donošenjem
Pravilnika o izmenama Pravilnika o tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad
izvršitelja.
Takođe, stvoreni su uslovi za olakšano ostvarivanje prava na pristup pravdi izmenama i
dopunama Zakona o sudskim taksama.
Građani i dalje šalju pritužbe na rad pravosudnih organa – sudova i tužilaštava, iako su oni
Ustavom izuzeti iz kontrolnih ovlašćenja Zaštitnika građana i građani to znaju, ali nemaju
dovoljno poverenja ili su im nedovoljno dostupni organi koji po Ustavu i zakonu treba da
obezbede kontrolu zakonitosti rada sudija i tužilaca.
Sve brojnije su pritužbe na rad tzv. „mladih“ pravosudnih profesija – izvršitelja i notara čiji
je rad sve češće predmet nezadovoljstva građana i javnosti. Međutim, ovaj organ nije
nadležan za kontrolu njihovog rada – za to bi bile neophodne izmene Ustava. Uspostavljen
je, međutim, kvalitetan i konstruktivan odnos sa komorama izvršitelja i notara, koje su
istovremeno organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, pa shodno tome i podložne
kontroli ovog organa, ukoliko izostane zakonima propisana kontrola od strane Ministarstva
pravde na koje je Zaštitnik građana upućuje građane nezadovoljne njihovim postupanjem.
Postoji snažna percepcija koju je teško materijalno dokumentovati, da su sudska i tužilačka
funkcija pod snažnim uticajem političke vlasti.
Sudijske redove, na sopstveni zahtev i sa očiglednom gorčinom, napustio je sudija koji je u
prethodnom periodu doživeo niz problema koji su počeli nakon njegove sudijske odluke da
vrati pasoš (uz višemilionsko – u evrima, jemstvo) privredniku čije hapšenje je bilo
medijski i politički eksploatisano kao simbol borbe protiv korupcije. Disciplinsko veće
Visokog saveta sudstva oglasilo ga je krivim za disciplinski prestup jer je za jedan list dao
51
izjavu o pravnim okolnostima te odluke, reagujući na prethodno objavljen tekst u tim
novinama kojim je sugerisano da nije poštovao proceduru. Pre toga je u provladinom
tabloidu označen kao korumpiran. I ministar pravde je javno kritikovao odluku o vraćanju
pasoša. Sudiji nije produžen mandat u Posebnom (specijalnom) odeljenju Višeg suda kojim
je rukovodio i sudio u nekim od najosetljivijih krivičnih postupaka. Njegov sud nije
demantovao tekstove koji su o njemu pisani, te je svoj ugled sam uzeo u zaštitu i zbog toga
disciplinski kažnjen. Suštinski se ne slažući sa kaznom, napustio je profesiju sudije.
Volonteru u sudu raskinut je ugovor o volontiranju jer je na društvenim mrežama osudio
postupak sudije suda u kome je volontirao. Sudija je na rođendanskom prijemu kod
poznate ličnosti pozirao na fotografiji sa domaćinom koji je uramljenu kao poklon držao
odluku o rehabilitaciji. Postupak rehabilitacije je vodio i odluku potpisao sudija sa
fotografije. Fotografiju je prvo objavio Javni medijski servis Vojvodine, a volonter u sudu na
društvenoj mreži je nekoliko dana kasnije kritikovao postupak sudije.
U radu Visokog saveta sudstva učestvuju članovi koji su u prethodnom periodu učestvovali
u donošenju odluka koje su nanele nesagledivu štetu pravosuđu u Republici Srbiji.
Zakonik o krivičnom postupku koji se primenjuje više od dve godine prema oceni struke
nije dao zadovoljavajuće rezultate. Ne daje dovoljne garancije zaštite ljudskih prava, kako
zbog inherentnih sistemskih, tako i značajnih pravno-tehničkih nedostataka koji ostavljaju
mnogo prostora za različita tumačenja, a za posledicu mogu da imaju pravnu nesigurnost i
nejednakost građana pred zakonom. Njegova primena je počela bez adekvatnih priprema i
sa nedovoljnim brojem tužilaca s obzirom na proširene nadležnosti. Praktičari ističu da je,
zbog praktične nemogućnosti tužioca da stvarno rukovodi predistražnim postupkom i
radom policije (iako po Zakoniku ima to ovlašćenje) otežano pribavljanje dokaza za ona
krivična dela za koja izvršna vlast nije zainteresovana.
Unapređen je normativni okvir i stvarni kvalitet procesa izbora nosilaca javnotužilačke
funkcije. Istovremeno, struka ističe da su diskreciona ovlašćenja za izbor tužilaca, iako
smanjena, još uvek visoka, kao i da nisu jasni kriterijumi kojima se u praksi rukovodila
Vlada prilikom utvrđivanja kandidata.
52
Izbori za izborne članove Državnog veća tužilaca protekli su u boljoj atmosferi u odnosu na
prethodne izbore. Na izborima je pobedilo pet kandidata koji su u svojim programima
prihvatili u celosti ciljeve i ideje Udruženja javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije,
koje uživa ugled među nosiocima javnotužilačke funkcije, ali i u društvu.
Sudijska struka kao osnovne identifikuje tri problema:
• nedovoljna (institucionalna i stvarna) nezavisnost sudstva;
• neravnomerno opterećenje sudija i sudova ; i
• manjkava obuka sudija, posebno ona stalna.
Vlast, izvršna i sudsko-upravna, probleme sudstva vidi, međutim u:
• neefikasnosti (veliki broj i dugo rešavanje nerešenih predmeta, posebno starih); i
• neujednačenoj sudskoj praksi.
Međutim, uočava se trend smanjenja neravnomerne opterećenosti sudija i sudova, posebno
u krivičnoj materiji osnovnih sudova. To su pozitivni efekti pravosudnih zakona koji su
stupili na snagu 1.1.2014. godine a tiču se povećanja broja osnovnih sudova, prenošenja
tzv. male krivične apelacije (drugostepene nadležnosti za rešavanje o žalbama protiv
prvostepenih krivičnih rešenja, uključujući i pritvore) na više sudove, kao i „izmeštanja“
istrage u tužilaštvo Zakonikom o krivičnom postupku čija je opšta primena počela oktobra
2013. godine.
Istovremeno, prenošenje tzv. male krivične apelacije izazvalo je neravnomernu
opterećenost sudija unutar istih - apelacionih sudova, između drugostepenih krivičnih i
građanskih odeljenja. Zbog toga je na kraju 2015. godine predmeta po sudiji u građanskoj
materiji bilo u proseku 119,44 u Beogradu, 164,91 u Kragujevcu, 46,11 u Nišu, 45,04 u
Novom Sadu, dotle je u istim sudovima u krivičnoj materiji, predmeta po sudiji bilo: 7,28 u
Beogradu, 6,61 u Kragujevcu, 12,88 u Nišu i 10,05 u Novom Sadu.
53
Insistiranje sudskih vlasti na ubrzanju postupaka(i isto takvo opravdano očekivanje
građana) i mere preduzete u prošlosti u tom pravcu mnoge sudije vide kao žrtvovanje
kvaliteta suđenja radi prividne efikasnosti. Ukoliko je to tačno, krši se pravo građana na fer
i pravično suđenje.
Iz sudijskog udruženja upozorava se da je deo sudija zahtev za brzinom shvatio kao
imperativ nad svim ostalim i da presuđuju „preko kolena“. Ako im viša instanca ukine
odluku, dešava se da samo ponove (bukvalno) svoju prethodnu odluku i time odlučivanje
po očekivanom pravnom leku prenesu na drugostepeni sud. Drugostepeni sudovi odluke
mogu da ukinu samo jednom i ako ne potvrde ponovljenu odluku prvostepenog suda
drugostepeni sudovi su dužni da otvaraju rasprave, što usporava njihov rad, kako u tom
predmetu, tako i u drugim drugostepenim predmetima. Zbog toga se tvrdi da ponovljene
prvostepene odluke drugostepeni sudovi potvrđuju, iako su u istoj stvari prethodnu
identičnu odluku ukinuli. Raste broj odluka Ustavnog suda kojima se poništavaju presude
apelacionih sudova zbog povrede prava na pravično suđenje usled nedostatka obrazloženja
o bitnim činjenicama.
Posledice su:
• duža suđenja;
• povećavanje broj starih predmeta u radu kod prvostepenih i/ili drugostepenih
sudova;
• pad kvaliteta presuda;
• nezadovoljstvo građana pravosuđem.
Nužno je uspostaviti:
• približno jednake uslove rada (kabineti, saradnici, informatička oprema i pristup
bazi propisa i sudskih odluka) ;
• približno jednaku opterećenost brojem (a po mogućstvu i strukturom) predmeta ; i
54
• kontinuirana obuka, kvalitetna, svestrana, sistematska, predvidiva i stvarno
dostupna svim sudijama, koja bi polazila od šireg konteksta i posebno insistirala na
objašnjenju suštine i svrhe sudijske dužnosti, i njenom krajnjem cilju (poverenju građana u
sudstvo) – ovo se posebno odnosi na sudije sudova najvišeg ranga (VKS, Privrednog
apelacionog, apelacionih) jer od kvaliteta njihove argumentacije zavisi dosledno
primenjivanje zakonskih propisa..
U toku 2015. godine ukupno u radu sudova bio je 4.973.951 predmet, od čega je rešeno
2.087.332 predmeta. Od ukupnog broja nerešenih predmeta, 1,7 milion su izvršni premeti,
od kojih se 800.000 odnosi na komunalna potraživanja .
Od 26 viših sudova, u drugostepenoj građanskoj materiji po sudiji je na kraju 2015. godine
ostalo u radu 764,60 u Beogradu i 723 u Novom Sadu, pa zatim 531 u Čačku, 378,40 u Nišu,
256 u Prokuplju, 213 u Kragujevcu... Prosečno po sudiji na kraju 2015. godine ostalo je u
radu 214. predmeta u svim višim sudovima. Međutim, postoji 14 sudova sa dvocifrenim
brojem predmeta po sudiji, a u jednom (Negotin) ni jedan predmet nije ostao na kraju
2015. godine (izvor: Statistički izveštaj o radu sudova za 2015. godinu).
Neravnomerno opterećenje postoji i u 16 privrednih sudova. Tako je na kraju 2015. godine
u parničnoj oblasti po sudiji prosečno ostalo 99,64 nerešena predmeta, ali po sudovima to
izgleda ovako: 192,60 u Novom Sadu, 150,65 u Beogradu, 123,33 u Pančevu, 113,67 u
Zrenjaninu, dok ostali sudovi imaju manje od 100 predmeta u radu; sedam sudova ima oko
50 i manje predmeta u radu po sudiji (37,71 u Leskovcu, 22,80 u Zaječaru, 16,40 u Užicu).
U krivičnoj materiji osnovnih sudova napravljen najveći pomak ka ravnomernijoj
opterećenosti sudija.
Potrebno je zakonom urediti čuvanje i korišćenje baze podataka o sudskim i tužilačkim
predmetima, koja sadrži lične podatke građana. Bilo bi primereno da se pravosudni podaci
čuvaju u Vrhovnom kasacionom sudu ili Visokom savetu sudstva, a ne u organu izvršne
vlasti.
FINANSIJE
55
Poreska administracija je od svih centralnih upravnih vlasti najmanje usaglašena sa
načelima dobre uprave. Propisi su sve složeniji i čak i pravno obrazovanim građanima sve
nužniji je poreski savetnik; poreski postupci su netransparentni, nesaglasni opštim
načelima upravnog postupka; odluke poreskih organa su suštinski neobrazložene; praksa
često nejednaka; odlučivanje neažurno; pravni lekovi nedelotvorni; komunikacija sa
građanima izuzetno birokratska; a sankcije drakonske.
Građani su zakonom prinuđeni da plaćaju (pretpostavljeni) iznos poreza na imovinu koji
im nije prethodno utvrđen odlukom nadležnog organa. Dostavljanje je zakonom uređeno
tako da se lako dešava da građanin nije u stvarnoj mogućnosti da sazna za odluku o
njegovim, odnosno njenim pravima i obavezama, a negativne posledice takvog formalnog
„dostavljanja“ pribijanjem odluke na oglasnu tablu organa su ogromne. Poreska
administracija način postupanja sa građanima prilagođava svojim potrebama i svom
komoditetu, umesto da način na koji radi prilagođava objektivnim okolnostima u kojima se
nalaze građani (ovde se, da bude potpuno jasno, ne misli na procente i iznose poreskih
obaveza, već na način rada – radno vreme, procedure…).
Posle dve godine primene rešenja koje je prouzrokovalo štetu privatnom i javnom interesu,
a protiv koga je ovaj organ veoma oštro protestvovao, u pravni sistem je vraćena odredba
prema kojoj doprinosi za obavezno socijalno osiguranje ne zastarevaju, čime je unapređen
položaj velikog broja građana i omogućeno uvećanje javnih prihoda po tom osnovu.
Nakon dve godine od donošenja i godinu dana od prestanka važenja zakona o tzv.
solidarnom porezu, ovaj organ uspeo je da izdejstvuje zaključak Vlade kojim se nastoje
umanjiti štetne posledice nezakonite i nepravilne naplate solidarnog poreza na
kumulativno isplaćene višemesečne zarade (naknade zarada). Prethodno su Ministarstvo
finansija i Poreska uprava u njegovom sastavu odbili da sprovedu preporuku kojom bi se
sprečilo kršenje prava građana i potreba da Vlada naknadnim zaključkom nalaže vraćanje
nepravilno naplaćenog novca.
Nova nepravilnost utvrđena u radu Poreske uprave tokom 2015. godine je vršenje kontrole
umanjenja prihoda i donošenjem rešenja o obavezi plaćanja nakon protoka zakonom
56
imperativno određenih rokova. Po pritužbama građana i sprovedenom postupku kontrole,
Poreskoj upravi je preporučeno da se uzdrži od pokretanja i vođenja postupaka prinudne
naplate i poništavanje svih neblagovremeno donetih rešenja po službenoj dužnosti, uz
obaveštavanje Upravnog suda radi bržeg okončanja upravnih sporova i rasterećenja Suda
koji je u pojedinačnim postupcima već stao na stanovište izraženo i u preporuci Zaštitnika
građana. Ako preporuka bude sprovedena, princip zakonitosti u radu će biti poštovan, a
troškovi izgubljenih sudskih postupaka za državu manji. Ali, ostaće činjenica da zbog
neažurnosti Poreske uprave neki građani neće platiti propisane poreske obaveze, čime se
nanosi šteta javnom interesu. U odnosu na građane koji su ih platili, postoji i nejednako
postupanje, nepravda.
Prihvaćena je inicijativa ovog organa za izmenu Zakona o poreskom postupku i poreskoj
administraciji i usklađena su rešenja koja se odnose na zaštitu tajnih podataka u poreskom
postupku sa matičnim propisom, Zakonom o tajnosti podataka.
4 ANALIZA AKTUELNOG ZAKONODAVSTVA I PRATEĆIH INSTITUCIONALNIH
REŠENJA KOJA REGULIŠU OBLAST VANREDNIH SITUACIJA U SRBIJI
4.1 Zakon o vanrednim situacijama57
Krovni dokument koji normira vanredne situacije u Srbiji je Zakon o vanrednim
situacijama koji je pravno utemelјio formiranje Sektora za vanredne situacije, jula 2010.
godine, kao jedinstvene službe čija je osnovna delatnost zaštita i spasavanje lјudi i
materijalnih dobara. Ovaj sektor je organizaciono smešten u Ministarstvu unutrašnjih
poslova.
Sektor za vanredne situacije u svom sastavu ima: Upravu za preventivnu zaštitu, Upravu za
vatrogasne i spasilačke jedinice, Upravu za upravlјanje rizikom, Upravu za civilnu zaštitu i
Nacionalni trening centar.
Uprava za civilnu zaštitu u svom sastavu ima:
57 Zakon o vanrednim situacijama. "Službeni glasnik RS" br. 111/2009, 92/2011 i 93/2012.
57
Odelјenje za operativno-organizacione poslove civilne zaštite,
Odelјenje za strateško planiranje i koordinaciju,
Odelјenje za tehničku podršku i
Odelјenje za neeksplodirana ubojna sredstva (NUS).
U Upravi za civilnu zaštitu obavlјaju se poslovi koje se odnose na:
planiranje i izvršavanje operativnih i organizacionih poslova civilne zaštite;
planiranje, organizaciju, popunu, obučavanje, upotrebu i kontrolu specijalizovanih
jedinica civilne zaštite za teritoriju Republike Srbije, upravnih okruga i u privrednim
društvima i drugim pravnim licima koja obrazuju specijalizovane jedinice civilne
zaštite;
učešće u radu na izradi Metodologije za izradu procene ugroženosti i planova zaštite
na svim nivoima planiranja i izradi procene ugroženosti Republike Srbije, po
opasnostima, na svim nivoima planiranja;
organizaciju izrade, čuvanje i rukovanje Planom zaštite i spasavanja u vanrednim
situacijama u Republici Srbiji;
organizaciju izrade, čuvanje i rukovanje Planom funkcionisanja civilne zaštite u
Republici Srbiji, u okviru Plana odbrane Republike Srbije;
proveravu usaglašenosti Planova zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama
autonomnih pokrajina, upravnih okruga i jedinica lokalne samouprave sa Planom
zaštite i spasavanja Republike Srbije;
saradnju i usaglašavanje delovanja u vanrednim situacijama sa resornim
ministarstvima, organima državne uprave, Vojskom Srbije, policijom, naučnim
institucijama, sa RHMZ, Republičkim zavodom za seizmologiju, Crvenim krstom
Srbije, Gorskom službom spasavanja, organima lokalne samouprave, sportskim
klubovima i drugim nevladinim organizacijama značajnim za zaštitu i spasavanje,
kao i drugim pravnim licima;
58
poslove upravnog i inspekcijskog nadzora, iz svoje nadležnosti, u oblasti planiranja,
organizovanja i izvršavanja poslova i zadataka zaštite i spasavanja i iz oblasti
funkcionisanja civilne zaštite;
vrši nadzor rada Javnog preduzeća za skloništa i Centra za razminiranje;
poslove materijalno-tehničkog i intendatskog obezbeđenja organizovanih snaga
civilne zaštite i drugih snaga zaštite i spasavanja;
organizaciju izviđanja, obeležavanja, pronalaženja, iskopavanja, identifikacije,
uklanjanja, transporta, skladištenja i uništavanja NUS;
učešće u programima međunarodne saradnje i evrointegracija, posebno u primeni,
usklađivanju i analizi primene međunarodnih standarda sistema CZ.
Za koordinaciju i rukovođenje zaštitom i spasavanjem u vanrednim situacijama kao
operativno-stručna tela obrazuju se štabovi za vanredne situacije, i to:
1) za teritoriju Republike Srbije - Republički štab za vanredne situacije, koji obrazuje Vlada;
2) za teritoriju autonomne pokrajine - pokrajinski štab, koji obrazuje izvršni organ
autonomne pokrajine;
3) za teritoriju upravnog okruga - okružni štab za vanredne situacije, koji obrazuje
Republički štab za vanredne situacije;
4) za teritoriju grada - gradski štab za vanredne situacije, koji obrazuje skupština grada;
5) za teritoriju opštine - opštinski štab za vanredne situacije, koji obrazuje skupština
opštine.
Štab čine komandant, načelnik i članovi štaba, a u gradskom i opštinskom štabu i zamenik
komandanta štaba.
Štab za vanredne situacije obrazuje, po potrebi, pomoćne stručno-operativne timove za
specifične zadatke zaštite i spasavanja.
59
Načela zaštite i spasavanja definisana Zakonom zasnivaju se na saradnji, solidarnosti,
pravovremenom i usklađenom delovanju subjekata sistema zaštite i spasavanja. Jedno od
načela je Načelo postupnosti pri upotrebi snaga i sredstava: (Član 5 tačka Đ)
U zaštiti i spasavanju koriste se prvo snage i sredstva sa teritorije jedinice lokalne
samouprave.
U slučajevima kada zbog obima nesreće, odnosno ugroženosti, snage i sredstva sa teritorije
jedinice lokalne samouprave nisu dovolјne, nadležni organ obezbeđuje upotrebu snaga i
sredstava sa teritorije Republike Srbije.
Policija i Vojska Srbije upotreblјavaju se za zaštitu i spasavanje ako raspoložive snage i
sredstva nisu dovolјne.
U uslovima kada druge snage i sredstva sistema zaštite i spasavanja nisu dovolјni za zaštitu
i spasavanje lјudi, materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine od katastrofa izazvanih
uticajem elementarnih nepogoda i drugih nesreća, na zahtev Ministarstva – organizacione
jedinice nadležne za vanredne situacije (u dalјem tekstu: nadležna služba), Ministarstvo
odbrane obezbeđuje učešće organizacionih delova Ministarstva odbrane, komandi, jedinica
i ustanova Vojske Srbije za pružanje pomoći u zaštiti i spasavanju, u skladu sa zakonom.
Kada u zaštiti i spasavanju učestvuju jedinice Vojske Srbije, njima komanduju njihove
nadležne starešine, u skladu sa odlukama štaba za vanredne situacije koji rukovodi i
koordinira zaštitom i spasavanjem.
U skladu sa Članom 45 Zakona – Planom zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama
planiraju se preventivne i operativne mere za sprečavanje i umanjenje posledica
elementarnih nepogoda, tehničko-tehnoloških nesreća – udesa i katastrofa, kao i snage i
sredstva subjekata sistema zaštite i spasavanja, njihovo organizovano i koordinirano
angažovanje i delovanje u vanrednim situacijama u cilјu zaštite i spasavanja lјudi,
materijalnih i kulturnih dobara i obezbeđenja osnovnih uslova za život.
Plan zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama izrađuje se na osnovu procene
ugroženosti.
60
Vlada, na osnovu Procene ugroženosti Republike Srbije, utvrđuje za koje se vrste
elementarnih nepogoda i tehničko-tehnoloških nesreća – udesa i opasnosti izrađuju
planovi i određuje koji državni organi učestvuju u njihovoj izradi.
Bliže propise o sadržaju i načinu izrade planova zaštite i spasavanja u vanrednim
situacijama donosi Vlada.
4.2 Uredba o sprovođenju evakuacije58
U skladu sa Članom 3 Uredbe – planiranje evakuacije vrši se na osnovu Procene
ugroženosti, a radi pravovremenih priprema za organizovano sprovođenje evakuacije.
Planom evakuacije utvrđuju se i razrađuju: procedure sprovođenja mera i zadataka
evakuacije; neophodna materijalno-tehnička i finansijska sredstva; zadaci, način delovanja i
odgovornost svih učesnika u sprovođenju evakuacije.
Plan evakuacije izrađuje se kao poseban dokumenat i čini sastavni deo Plana zaštite i
spasavanja u vanrednim situacijama.
U skladu sa Članom 4 Uredbe, evakuacija se sprovodi na osnovu naređenja nadležnog štaba
za vanredne situacije.
U skladu sa Planom evakuacije, štab za vanredne situacije naređuje angažovanje motornih
vozila i drugih materijalnih sredstava za potrebe evakuacije.
Opštinski štab za vanredne situacije naređenja vezana za evakuaciju izdaje neposredno
subjektima na koje se evakuacija odnosi.
4.3 Zakon o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji
Narodna skupština Republike Srbije na sednici Šestog vanrednog zasedanja u 2014. godini,
18. jula 2014. godine. donela je Zakon o otklanjanju posledica od poplava u Republici
Srbiji59 kao lex specialis koji se odnosi samo na posledice od poplava koje su pogodile
58 Uredba o sprovođenju evakuacije. "Službeni glasnik RS" br. 98/2010. 59
Zakon o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji, dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Zakon%20o%20otklanjanju%20posledica%20poplava%20Sl%20%20glasnik%2075-2014%20od%2021%2007%202014.pdf
61
Srbiju 2014. godine. Ovim zakonom uređuje se otklanjanje posledica poplava, odnosno
aktiviranja klizišta na području pogođenom poplavama u Republici Srbiji, koje su nastupile
u maju 2014. godine.
Područje pogođeno poplavama, u smislu ovog zakona, obuhvata poplavljene i klizištima
ugrožene delove teritorije Republike Srbije, opštine, gradove i grad Beograd – gradske
opštine koje prijave štetu Komisiji za utvrđivanje štete od elementarnih nepogoda.
Zakonom je osnovana Kancelarija za obnovu i pomoć poplavljenim područjima koja je
zadužena za stručne poslove vezane za pomoć, obnovu i saniranje posledica elementarnih
nepogoda izazvanih obilnim kišama koje su dovele do izlivanja reka, i aktiviranja klizišta u
ugroženim područjima.
Kancelarija za pomoć i obnovu poplavljenih područja je služba Vlade kojom rukovodi
direktor, koji je odgovoran predsedniku Vlade. Zakon prestaje da važi istekom od godinu
dana od dana njegovog donošenja.
4.4 Zakon o obnovi nakon elementarne i druge nepogode
Narodna Skupština Republike Srbije usvojila je Zakon o obnovi nakon elementarne i druge
nepogode60 koji je objavljen u „Službenom glsniku RS“ broj 112/15 od 30. decembra 2015.
godine. Zakon je stupio na snagu 31. decembra.2015. godine.
Ovim zakonom se uređuje postupak obnove i pružanje pomoći građanima i privrednim
subjektima koji su pretrpeli materijalnu štetu usled elementarnih i drugih nepogoda.
Državnim programima pomoći i obnove utvrđuju se mere i kriterijumi za pružanje pomoći,
odnosno mere, kriterijumi i postupak za obnovu i saniranje posledica elementarne i druge
nepogode. Državne programe pomoći i obnove donosi Vlada na predlog Kancelarije za
upravljanje javnim ulaganjima. Kancelarija, koja je pravni naslednik kancelarije za obnovu i
pomoć poplavljenim područjima, usklađuje aktivnosti utvrđene ovim zakonom, preduzima
60
Zakon o obnovi nakon elementarne i druge nepogode, dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/%20%D0%BE%20%D0%BE%D0%B1%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%20%D0%BD%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%20%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B5%20%D0%B8%20%D0%B4%D1%80%D1%83%D0%B3%D0%B5%20%D0%BD%D0%B5%D0%BF%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D0%B4%D0%B5%20-%20stupio%20na%20snagu%2031.12.pdf
62
mere i radnje u cilju pružanja pomoći i sprovođenja obnove, vrši potrebne nabavke dobara
i usluga, učestvuje u usklađivanju i usmeravanju rada drugih organa i organizacija
uključenih u pružanje pomoći i obnovu, organizuje procenu potreba nakon elementarne i
druge nepogode i obavlja druge poslove u cilju ostvarivanja efikasne i zakonite pomoći i
obnove, u skladu sa zakonom i aktom o osnivanju.
4.5 Nacrt izmena i dopuna zakona o vanrednim situacijama odnosno Nacrt
Zakona o smanjenju rizika od elementarnih nepogoda i upravljanju
vanrednim situacijama – korak dalje u rešavanju vanrednih situacija u Srbiji
U martu 2015. otvorena je javna rasprava povodom Nacrta zakona o dopunama i izmenama
postojećeg Zakona o VS, koji je, pored ostalog, za cilj imao i otklanjanje nedostataka
uočenih za vreme poplava u maju 2014. godine u Srbiji. Kako je navedeno u uvodu Studije,
nedostaci su se u najvećoj meri ogledali u činjenici da Zakon nije imao dovoljnu snagu da
obezbedi donošenje procena rizika i planova spasavanja i zaštite na lokalnom nivou. Razlog
za to, kako se pokazalo u praksi, jeste nepostojanje stručnih lica koja bi na adekvatan način
i u zakonski propisanom roku izradila planove zaštite i spasavanja i izvršile procenu
ugroženosti i rizika. Kako stoji u obrazloženju Nacrta Zakona o izmenama i dopunama – za
četiri godine otkako je donesen Zakon o vanrednim situacijama, a na osnovu iskustava u
dosadašnjim vanrednim situacijama, ukazala se potreba za izmene i dopune Zakona, sa
želјom da se preciznije definišu pojedine odredbe koje će učiniti jasniju a samim tim i
efikasniju i precizniju primenu ovog zakona. Na taj način bi se omogućilo svim subjektima
sistema zaštite i spasavanja da tačno znaju svoja prava i obaveze, a takođe i kakve
posledice nastaju ukoliko se ne poštuju zakonske odredbe. Kao potvrda navedenog je i
činjenica da su poslednje vanredne situacije izazavane katastrofalnim poplavama u maju,
septembru, oktobru i novembru 2014. godine, pokazale da postoje određeni problemi u
primeni Zakona u delu koji se odnosi na:
- preciznije definisana prava, obaveze i odgovornosti jedinica lokalne samouprave;
- način funkcionisanja pojedinih štabova za vanredne situacije jedinica lokalne
samouprave i preciziranje postupanja i nadležnosti u vanrednim situacijama;
63
- prava i obaveze ovlašćenih i osposoblјenih pravnih lica u vanrednim situacijama;
- prava i obaveze građana i njihovu obaveznost učešća u zaštiti i spasavanju lјudi i
materijalnih dobara na poziv nadležnog štaba za vanredne situacije;
- jačanje uloge Republičkog štaba za vanredne situacije u smislu nedostatka većih
ovlašćenja u vanrednim situacijama;
- nedostatak preciznih ingerencija i ulogu Ministarstva unutrašnjih poslova – Sektora
za vanredne situacije kao nadležne službe u vanrednim situacijama, i u davanju saglasnosti
na procene ugroženosti i planove zaštite i spasavanja svih subjekata koji su na osnovu
zakona obavezni da ih izrađuju.
- finansiranje sistema zaštite i spasavanje....
Kako je objavljeno na internet strani Ministarstva, javna rasprava sprovedena je u periodu
od 11. do 31. marta 2015. godine, a tekst Nacrta zakona bio je postavlјen na internet
stranici Ministarstva unutrašnjih poslova i na portalu e-uprave. Tekst Nacrta zakona
predstavlјen je i na raspravama koje su, u saradnji sa Privrednom komorom Srbije,
organizovane u nekoliko gradova u Srbiji i to: u Nišu 20. marta 2015. godine, Kragujevcu
24. marta 2015. godine, Novom Sadu 26. marta 2015. godine i Beogradu 31. marta 2015.
godine, u Privrednoj komori Srbije.
Početkom oktobra 2015, nadležni organi, o čemu je bilo više reči u uvodu Studije, objavili
su planove za formiranje Direkcije za vanredne situacije – odnosno spajanje Sektora i
Kancelarije za obnovu u jedno nezavisno Vladino telo – koje će biti centralni stub oko kojeg
je uvezan ceo sistem upravljanja krizama.
S tim u skladu, bilo je potrebno izmeniti i sam nacrt izmena i dopuna Zakona o vanrednim
situacijama. Na internet sajtu Kancelarije za obnovu i razvoj poplavljenih područja,
početkom oktobra 2015. objavljen je Nacrt Zakona o smanjenju rizika od elementarnih
i drugih nepogoda i upravljanju vanrednim situacijama61, javna rasprava je i dalje u
61 Nacrt Zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju vanrednim situacijama. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije. Dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Nacrt%20zakona%20o%20smanjenju%20rizika%20i%20upravljanju%20vanrednim%20situacijama%20nakon%20primedbi%20org.jed.MUP.doc.
64
toku. Nacrt novog Zakona obuhvata skoro sve mere za poboljšanje prevencije na nivou
lokalne samouprave, u smislu izrade planova za zaštitu i spasavanje i procene ugroženosti,
i dodaje niz odredbi koje se pre svega odnose na formiranje Direkcije, a reguliše i način
informisanja javnosti o vanrednim situacijama kao i uključivanje civilnog društva i
privrednih subjekata u kreiranje politike upravljanja krizama u Srbiji – što je odličan
mehanizam javno privatne saradnje u ovoj oblasti.
Kada je reč o najslabijoj karici sistema upravljanja krizama – preventivi na nivou lokalne
samouprave – ona je u nacrtu novog Zakona rešena nešto drugačije nego što je to bilo
prvobitno zamišljeno u nacrtu izmena i dopuna Zakona. Naime, izmene i dopune su kao
rešenje za nedostatak kadra koji bi blagovremeno i stručno izrađivao planove zaštite i
procene rizika – predvideo menadžere koji bi morali ispuniti niz uslova u pogledu licence i
obrazovanja kako bi bili ovlašćeni da izrađuju navedene planove i procene, međutim, nije
bilo precizirano da li su ta lica zaposlena u lokalnoj samoupravi. Novi zakon daje drugačije
rešenje, pa procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan zaštite i spasavanja mogu da
izrađuju lica koja poseduju licencu za izradu procene rizika, plana smanjenja rizika i plana
zaštite i spasavanja, dok je za jedinice lokalne samouprave predviđeno da u okviru svog
delokruga, u oblasti smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravlјanja
vanrednim situacijama – izrađuju i donose procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan
zaštite i spasavanja i formiraju službu i određuju službenika za smanjenje rizika i
upravlјanje vanrednim situacijama. Službenik mora posedovati najmanje visoku stručnu
spremu (diplomske, akademske master, specijalističke strukovne odnosno osnovne studije
u trajanju od najmanje četiri godine), odnosno odgovarajući fakultet čiji plan i program je
baziran na oblasti bezbednosti, zaštite i spasavanja, ili drugi fakultet i pet i više godina
radnog iskustva na ovim poslovima. (član 38 Nacrta zakona).
Prelaznim odredbama Nacrta definišu se rokovi za izradu planova i procenu rizika, pa su
tako subjekti koji saglasno Nacrtu procenjuju rizik, ovu obavezu moraju izvršiti najkasnije
do 01. 01. 2017. godine; subjekti nadležni za plan zaštite i spasavanja, izvršiće svoju
obavezu najkasnije do 01. 04. 2017. godine a subjekti koji prave plan smanjenja rizika,
izvršiće svoju obavezu najkasnije do 01. 07. 2017. godine.
65
4.6 Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama62
Kako stoji u Nacionalnoj strategijiji njena svrha jeste zaštita života, zdravlјa i imovine
građana, životne sredine i kulturnog nasleđa Republike Srbije. Nacionalna strategija
definiše i određuje nacionalne mehanizme koordinacije i smernice programa za smanjenje
katastrofa uzrokovanih prirodnim pojavama i opasnosti od nesreća, zaštitu, odgovor i
sanaciju posledica.
Nacionalnom strategijom se obezbeđuje ispunjenje preporuka Evropske unije za razvoj
sistema nacionalne zaštite: uspostavlјanje institucionalnih, organizacionih i personalnih
uslova za sprovođenje zaštite u vanrednim situacijama; obezbeđenje dobro obučenih
kadrova; uspostavlјanje i osposoblјavanje postojećih vatrogasnih i spasilačkih jedinica u
svim mestima za izvršavanje novih zadataka; razvijanje sposobnosti da se u slučaju
katastrofe odgovori na najefikasniji način, uklјučujući i otklanjanje posledica katastrofa
uzrokovanih terorističkim napadom; obezbeđenje materijalne pomoći za podršku
realizaciji Nacionalne strategije; osposoblјavanje vatrogasnih i spasilačkih jedinica
Ministarstva unutrašnjih poslova, vatrogasnih jedinica u privrednim subjektima i
vatrogasnih jedinica dobrovolјnih vatrogasnih društava, jedinica civilne zaštite
(specijalizovanih i jedinica opšte namene); osposoblјavanje građana za delovanje u
vanrednim situacijama, itd.
Vizija Nacionalne strategije je razvijen, sveobuhvatan, efikasan i efektivan sistem za
smanjenje rizika i posledica od elementarnih nepogoda i drugih nesreća integrisanim
upravlјanjem vanrednim situacijama u Republici Srbiji kojim se doprinosi povećanju
bezbednosti i održivom razvoju u regionu.
Misija je stvaranje uslova za izgradnju društva otpornog na katastrofe razvojem
integrisanog i efikasnog sistema za zaštitu i spasavanje u Republici Srbiji do 2016. godine.
62 Nacionalna strategija zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije. Dostupno na: http://prezentacije.mup.gov.rs/svs/HTML/Nacionalna%20strategija%20zastite%20i%20spasavanja%20u%20VS.jpg.
66
U analizi postojećeg stanja u Srtategiji se ističe da je u cilјu razvoja integrisanog sistema
zaštite i spasavanja neophodno je veće tehničko inoviranje i opremanje, kao i unapređenje
infrastrukturnog, informacionog i tehnološkog sistema uz primenu savremenih tehnologija
i standarda Evropske unije.
Jedan od strateških ciljeva Nacionalne strategije je i uvođenje sistema 112.
U Republici Srbiji ne postoji jedinstveni broj (112) koji građani mogu da pozovu u hitnim
slučajevima, svaka od hitnih službi ima svoj broj i dispečerski centar (192 – policija, 193 –
vatrogasci, 194 – hitna pomoć), čija je koordinacija nedovolјno efikasna. Takođe, sistem
identifikacije/lociranja pozivaoca nije funkcionalan (što otežava brzo reagovanje hitnih
službi) i nije dobro razvijena baza podataka za praćenje svih opasnosti, događaja,
vanrednih situacija i katastrofa.
Uvođenje univerzalnog sistema „Broj 112 za hitne pozive” u Srbiji će obezbediti
koordiniranu, brzu i efikasnu intervenciju i pomoć u vanrednim događajima, vanrednim
situacijama i katastrofama, u potpunosti u skladu sa standardima i praksom primenjenom
u zemlјama Evropske unije. „Broj 112 za hitne pozive” je sistem koji podrazumeva
razvijene operativne procedure, tehničku opremu, povećanu operativnu spremnost i
obučeno osoblјe, u skladu sa evropskim standardima. Takođe će se formirati baza podataka
svih događaja, opasnosti, katastrofa i kriza. Unaprediće se sistem za obaveštavanje, rano
upozoravanje i uzbunjivanje u Republici Srbiji i biće koordiniran proces donošenja odluka i
određivanja i izvršenja zadataka.
Analizom koju je sprovela radna grupa za izradu Strategije, a koja je obuhvatila oblast
vanrednih situacija u Republici Srbiji i prikaz stanja elementarnih nepogoda i drugih stanja
opasnosti, dobijen je dokument (Aneks) u kome su uočeni sledeći nedostaci postojećeg
sistema zaštite i spasavanja, i to:
1) institucionalno-organizacioni:
- nepostojanje uslova za doslednu primenu propisa,
- neodgovarajuća organizacija i sprovođenje preventivnih mera,
- nedostupnost specijalizovanih katastara,
67
- nepostojanje sveobuhvatnih mapa rizika,
- neravnomerna raspodela kapaciteta službi za reagovanje na teritoriji Republike Srbije,
- neuspostavlјen sistem 112,
- nepostojanje metodologije upravlјanja opasnim otpadom;
2) materijalno-tehnički:
- nezadovolјavajući nivo saobraćajne i druge infrastrukture,
- zastarela, nepouzdana oprema, sredstva i vozila službi za reagovanje u vanrednim
situacijama,
- neadekvatno finansiranje održavanja sistema zaštite i spasavanja,
- nepostojanje specijalizovanih vozila i opreme za reagovanje u hemijskim udesima u
drumskom, železničkom i rečnom saobraćaju,
- nedovolјan broj mobilnih eko-toksikoloških jedinica;
3) saradnja, koordinacija i raspoloživost informacija:
- nedovolјna koordinacija između subjekata sistema zaštite i spasavanja u vanrednim
situacijama,
- nedovolјna saradnja između naučnih i istraživačkih institucija i direktnih korisnika
istraživanja,
- nedovolјna saradnja sa nevladinim i privatnim sektorom,
- potreba za unapređenjem međunarodne saradnje;
4) lјudski resursi i edukacija:
- neadekvatna stručna kvalifikovanost i tehnološka disciplina raspoloživih lјudskih
resursa,
- nedostatak specijalizovanih kadrova,
- nedovolјna obučenost profesionalnog kadra,
- nepripremlјenost i nizak nivo kapaciteta lokalne samouprave,
68
- nerazvijena kultura prevencije.
Nije donesen, Zakonom o vanrednim situacijama predviđen, Akcioni plan za sprovođenje
ove Strategije.
4.7 Nacionalni program upravljanja rizikom od elementarnih nepogoda63
Nacionalni program upravljanja rizikom od elementarnih nepogoda Vlada je usvojila 19.
decembra 2014. godine. Program je donet sa cilјem da se obezbedi opšti okvir za izradu
sveobuhvatnog programa zaštite od elementarnih nepogoda, kao i za koordinaciju,
usmeravanje fondova i sprovođenje aktivnosti vezanih za smanjenje rizika, kao i
upravlјanje istim. U izradi je i predlog Akcionog plana za sprovođenje ovog Programa,
usaglašen sa Okvirom iz Sendaja za smanjenje rizika od katastrofa 2015-2030, koji je
usvojen 18. marta 2015. godine na Trećoj svetskoj konferenciji za smanjenje rizika od
katastrofa.64
Cilј Nacionalnog programa je izgradnja odgovarajućeg dugoročnog sistema upravlјanja
rizicima od elementarnih nepogoda u zemlјi, na kome bi različite institucije sarađivale i
zajedno radile na smanjenju rizika i efikasnijem reagovanju na nepogode, i to kroz
kreiranje opšteg okvira za izradu sveobuhvatnog programa zaštite od elementarnih
nepogoda, kao i za koordinaciju, usmeravanje fondova i sprovođenje aktivnosti vezanih za
smanjenje rizika, kao i upravlјanje tim rizicima. Ovaj program će se finansirati putem
različitih mehanizama finansiranja, među kojima je i Multi-donatorski fond, posebno
pripremlјen za ovu svrhu, koji ujedno omogućava i lakšu mobilizaciju finansijskih sredstava
od međunarodnih donatora, olakšanu koordinaciju između donatora i klјučnih
zainteresovanih strana učesnika u Nacionalnom programu i usmeravanje investicija od
najvećeg prioriteta.
63 Nacionalni program upravlјanja rizikom od elementarnih nepogoda. Zaklјučak Vlade Republike Srbije 05 Broj 217-16233/2014-1 od 19. decembra 2014. Godine. Dostupno na http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Nacionalni%20program%20upravljanja%20rizikom%20od%20elementarnih%20nepogoda.pdf. 64 Sendai – Akcioni okvir za smanjenje rizika od katastrofa 2015–2030. Dostupno na: http://www.obnova.gov.rs/uploads/useruploads/Documents/Sendai_Framework_for_Disaster_Risk_Reduction_2015-2030SR%20-%20lektorisano.docx.
69
4.8 Povezani akti koji uređuju reagovanje u vanrednim situacijama
Pored Zakona, Nacionalne Strategije za zaštitu i spasavanje u vanrednim situacijama65,
Nacionalnog programa upravlјanja rizikom od elementarnih nepogoda, vanredne situacije
uređuju se i kroz Strategiju nacionalne bezbednosti (SNB)66, Dokrinu VS i povezane
podzakonske akte.
U SNB se ističe da značajnu ulogu u ostvarivanju unutrašnje bezbednosti imaju izgradnja i
jačanje modernog i jedinstvenog sistema zaštite i spasavanja, te da je prihvatanje i primena
međunarodnih, pre svega evropskih, kao i nacionalnih standarda u oblasti bezbednosti,
posebno u oblastima lјudske bezbednosti i upravlјanja rizikom, bitno doprinose
ostvarivanju cilјeva nacionalne bezbednosti. Ipak, ono što zabrinjava je činjenica da
vanredne situacije na listi bezbednosni h izazova u NSB rangirane relativno nisko imajući u
obzir verovatnoću njihoovg dešavanja.
U Doktrini Vojske Srbije, treća misija VS je podrška civilnim vlastima u suprotstavlјanju
pretnjama bezbednosti, koja se ostvaruje kroz pomoć civilnim vlastima u suprotstavlјanju
unutrašnjem ugrožavanju bezbednosti, terorizmu, separatizmu i organizovanom kriminalu
i kroz pomoć civilnim vlastima u slučaju prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i drugih
nesreća. Operacije podrške civilnim vlastima u suprotstavlјanju neoružanim pretnjama
bezbednosti izvode se u slučaju prirodnih nepogoda, industrijskih i drugih nesreća i
epidemija. Cilј izvođenja operacija je podrška civilnim vlastima i stanovništvu radi zaštite i
spasavanja života lјudi, materijalnih dobara i životne sredine. Za uspeh u izvođenju
operacija potrebni su: neposredna saradnja i koordinacija s državnim organima koji
rukovode svim snagama na ugroženom području i upotreba potpuno osposoblјenih i
opremlјenih jedinica Vojske Srbije.
65 Nacionalna strategija za zaštitu i spasavanje u vanrednim situacijama. "Službeni glasnik RS" br. 86/2011. Dostupno na: http://www.mup.gov.rs/cms_cir/sadrzaj.nsf/Nacionalna_strategija_zastite_i_spasavanja_u_vanrednim_situacijama_cir.pdf. 66 Strategija nacionalne bezbednosti. 2009. Dostupno na: http://www.vba.mod.gov.rs/strategija_-20nacionalne_bezbednosti_lat.pdf
70
4.9 Vladina i nevladina tela u službi odgovora na vanredne situacije
4.9.1. Kancelarija za pomoć i obnovu poplavljenih područja
Vlada Srbije je u maju 2014. godine osnovala Kancelariju za pomoć i obnovu poplavljenih
područja, kojom rukovodi Marko Blagojević, bivši izvršni direktor Centra za slobodne
izbore i demokratiju (CeSID).
Kancelarija je formirana u cilju obezbeđenja efikasne koordinacije pružanja pomoći
stanovništvu poplavljenih područja od strane Vlade Republike Srbije uz, kako stoji na
zvaničnoj internet prezentaciji, puno poštovanje načela humanosti, neutralnosti,
nepristrastnosti i nezavisnosti, kao međunarodno priznatih principa postupanja sa
humanitarnom pomoći.
Kancelarija je osnovana uz pomoć resornih ministarstava i službi Vlade Republike Srbije,
projekta “Project Preparation Facility 5” (PPF5) finansiranog od strane Evropske unije,
Projekta za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) i Organizacije Ujedinjenih nacija za projektne
usluge (UNOPS).
4.9.2. Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima
U novembru 2015. godine Vlada je donela Uredbu o osnivanju Kancelarije za upravljanje
javnim ulaganjima, koja je pravni naslednik Kancelarije za obnovu.
Kancelarija obavlja stručne, administrativne i operativne poslove za potrebe Vlade, koji se
odnose na koordinaciju realizacije projekata obnove i unapređenja objekata javne namene
u nadležnosti Republike Srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u
smislu prikupljanja podataka o postojećim i planiranim projektima i potrebama obnove
javnih objekata, procene potreba i opravdanosti predloženih projekata, utvrđivanja
prioriteta, koordinacije postupaka javnih nabavki, izvršenja ugovornih obaveza i plaćanja
kao i drugih poslova određenih zakonom ili aktom Vlade.
Kancelarija pored toga vrši stručnu ocenu realizacije projekata obnove i unapređenja
objekata javne namene u nadležnosti Srbije, autonomne pokrajine ili jedinice lokalne
samouprave.
71
4.9.3. Radna grupa za rešavanje problema mešovitih migracionih tokova
U junu 2015. godine Vlada je formirala Radnu grupu za rešavanje problema mešovitih
migracionih tokova, na čijem čelu je ministar za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja –
Aleksandar Vulin. Zadatak Grupe je da prati, analizira i razmatra pitanja mešovitih
migracionih tokova u Republici Srbiji sa posebnim osvrtom na probleme u ovoj oblasti, daje
analize stanja i predloge mera za rešavanje uočenih problema i usklađivanje stavova
nadležnih državnih organa i drugih organizacija i institucija koje se bave pitanjem
mešovitih migracionih tokova. Među članovima su i ministar policije, ministar odbrane,
ministar zdravlja, ministar bez portfelja zadužen za evropske integracije, kao i predsednik
Komesarijata za izbeglice i migracije (KIRS).
4.9.4. Komesarijat za izbeglice i migracije (KIRS)
KIRS obavlјa poslove koji se odnose na: priznavanje i prestanak statusa izbeglica;
zbrinjavanje izbeglica; registraciju izbeglica; usklađivanje pružanja pomoći izbeglicama od
strane drugih organa i organizacija u zemlјi i inostranstvu i staranje o ravnomernom i
blagovremenom pružanju pomoći; obezbeđivanje smeštaja odnosno razmeštaja izbeglica
na područja jedinica lokalne samouprave; preduzimanje mera za povratak izbeglica;
rešavanje stambenih potreba lica u skladu sa ovim zakonom; vođenje evidencija iz svoje
nadležnosti i ustanovlјavanje baza podataka itd.
4.9.5. Crveni krst Srbije
Pored Vladinih tela, koja se, svako u okviru svojih nadležnosti, bave vanrednim situacijama,
i Crveni krst Srbije, kao Nacionalno društvo, igra važnu ulogu, a kao jedan od glavnih aktera
za upravljanje krizama prepoznat je i najnovijim nacrtom Zakona o smanjenju rizika i
upravljanju posledicama vanrednih situacija. Crveni krst Srbije je humanitarna, nezavisna i
dobrovolјna organizacija i jedino nacionalno društvo u Republici Srbiji.
Na osnovu Ženevskih konvencija od 12. avgusta 1949. godine, nadležne vlasti Republike
Srbije su priznale Crveni krst Srbije kao jedino nacionalno društvo u Republici Srbiji i
pomoćni organ javnih vlasti u Republici Srbiji, izjavom ministra spolјnih poslova 21755/1,
od 1. avgusta 2006. godine.
72
U odnosima sa javnim vlastima Crveni krst Srbije zadržava autonomiju koja mu omogućava
da u svako doba deluje u skladu sa Osnovnim principima Međunarodnog pokreta Crvenog
krsta i Crvenog polumeseca.
Crveni krst se sastoji od 2 pokrajinske organizacije, Crvenog Krsta Vojvodine i Crvenog
krsta Kosova i Metohije, i 183 organizacije Crvenog krsta u gradovima i opštinama.
Svoje programske aktivnosti Crveni krst Srbije realizuje zahvalјujući pomoći 60.000
volontera i stručnom angažovanju 800 zaposlenih u mreži Crvenog krsta Srbije.
Misija Crvenog krsta Srbije je da olakšava lјudsku patnju, sa zadacima: da pruža pomoć
ugroženim licima u slučaju ratnih sukoba, prirodnih, ekoloških ili drugih nesreća, spasava
ugrožene živote i zdravlјe lјudi i širi znanja o međunarodnom humanitarnom pravu, da
preventivno deluje i prosvećuje građane u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite i
unapređuje humanitarne vrednosti u društvu i, u slučaju stanja potreba, pruža socijalnu
zaštitu i zbrinjavanje.
U ostvarivanju svojih cilјeva i zadataka, nacionalno društvo vrši javna ovlašćenja poverena
Zakonom o Crvenom krstu Srbije, kao što je učestvovanje u zaštiti i spasavanju
stanovništva, materijalnih dobara i drugih dobara u slučaju ratnih razaranja, prirodnih i
drugih nesreća u miru i ratu.
73
5 ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Od početka vlasti Tomislav Nikolić – Aleksandar Vučić, u Srbiji se vrlo često u redovnim
situcijama vlada kao da su krizne, neke stvarne krizne situcije se rešavaju volunataristički i
nikad se ne saniraju sistemski u skladu sa vladavinom prava, podelom vlasti i
demokratskim nadzorom nad sistemom bezbednosti.
Hapšenje Miroslava Miškovića pred izbore, koje je predstavljeno kao ključna mera borbe
protiv korupcije, nastavilo se nizom povreda procesnih prava optuženog. Paralelno, ni
jedna druga suštinska mera borbe protiv korupcije, a reforma sistema pravosuđa bi morala
u tome biti ključna, nije sprovedena. Na veliki broj novootvorenih korupcionaških afera
vladajuće strukture odgovoreno je pritiskom na medije i diskreditacijom novinara.
Neposredno po proglašavanju izbornih rezultata predsednik i premijer Srbije su sami
obelodanili da su “upali u zmijsko gnezdo” to jest da su žrtve špijuniranja pojedinih delova
sistema bezbednosti.67
Ni tokom te izborne kampanje, ni u onoj tokom prethodnih parlamentarnih izbora održanih
2014. godine, kad reforma sistema bezbednosti nije spomenuta kao prioritet ni od jednog
aktera.
Uslovi za proces suštinske reforme sistema bezbednosti se još uvek nisu stekli. Nije
usvojena Strategija spoljne politike Srbije, a i ostali ključni krovni i doktrinarni dokumenti
su neusaglašeni sa procesom evropskih integracija Srbije i sa Sporazumom o normalizaciji
odnosa sa Kosovom. Mnogo onoga što bi i u postojećim okolnostima bilo moguće
realizovati, a o čemu je CEAS pisao u svojim prethodnim izveštajima, Poverenik za
informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Zaštitnik građana, nije
sprovedeno, ili je sprovedeno na polovičan način, poput reforme privatnog sektora
bezbednosti.
Ovakva situacija odgovara aktuelnim vlastima, pa je partizacija - umesto jačanja nezavisnih
insitucija postala glavni način vladanja. Ona omogućava stalnu proizvodnju kriza u realno
67 U zmijskom gnezdu – Povodom neustavnog praćenja komunikacije dela državnog vrha RS. 2.11.2012. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/index.php/sr/saopstenja/488-u-zmajevom-gnezdu
74
redovnim situacijama, neutemeljenu proizvodnju panike i zastrašivanja građana ponekad i
u realno složenim situacijama, uz konstantnu diskreditaciju i kriminalizaciju opozicije i
drugih kritički nastrojenih aktera. Najdrastičniji primeri bili su, pored svakodnevnih
pretećih ili apokaliptičnih naslova u jednom tabloidu i najava na jednoj televizijskoj stanici,
čija je politika apsolutistički pro-premijerova, spektakularno hapšenje osamdeset
osumnjičenih pred kraj 2015. godine, od kojih je većina puštena da se brani sa slobode, kao
i konferecija za štampu ministra policije u prisustvu naoružanih pripadnika raznih jedinica
(neke tada već rasformirane) MUP tokom perioda kada su ključni ministri sistema
bezbednosti najavljivali državni udar, ispostavilo se, zbog pisanja pojedinih istrživačkih
portala o korupciji državnih službenika.
Posledica ovakvog stanja je i konstantan pad podrške evropskim integracijama Srbije. Stiče
se utisak da mnogima u vladajućim strukturama to ide na ruku, zbog straha od gubitka
monopola i mogućnosti pljačke javne imovine ili od suđenja za ratne zločine, te da ga
direktno oni i podstiču. O ovom trendu se prvo izbegavalo govoriti, da bi se od sredine
2015. kroz nekoliko objavljenih istraživanja ono neumitno ogolilo.
Razloge za ovo treba tražiti u načinu na koji predsednik Srbije Tomislav Nikolić, premijer
Aleksandar Vučić i njegovi ministri, a pre svih Aleksandar Vulin i Ivica Dačić, ali i ministri
Selaković i Stefanović, građanima Srbije namerno pogrešno objašnjavaju procese, mahom
kao ucenjivačke, evropskih intgracija, normalizacije odnosa sa Kosovom i regionalnu
saradnju.
Dešavanja u samoj EU, pogotovo njen stav prema ruskoj agresiji Krima i krizi koju je
izazvala na istoku Ukrajine, izbeglički talas, Brexit, i drugo verovatno, takođe, doprinose
padu podrške za EU integracija, kao i sama dužina procesa koja podrazumeva određeno
vreme od postizanja nekih stvari do njihove opipljivosti u realnom životu građana. Ali svi
ovi primeri su od sekundarnog zančaja, imajući u vidu kako se formira javno mnjenje u
Srbiji.
75
Sve jači direktni ruski uticaj u Srbiji, o čemu je CEAS već više puta pisao takođe ima za cilj
diskreditovanje porcesa evropskih integracija ali i samih demokratskih tekovina.68
Nažalost, uz relativno malo investicija on postiže dosta toga.
Apsurdno, predstavnici Zapadne međunarodne zajednice u javnosti skoro stalno primećuju
navodne uspehe Vlade, izbegavajući da se javno jasnije odrede prema sve više opresivnih
trendova u Srbiji.
Jedan od razloga za tako konfuznu situaciju treba tražiti i u činjenici da je u spomenutom
periodu Vlada Srbije počela proces pregovora po poglavljima sa EU, i načinila niz
pozitivnih iskoraka u kreiranju političkog okvira u kome bi se moglo početi sa istinskom
reformom celog sistema bezbednosti pa i sistema upravljanja krizama i planiranja u
vanrednim situacijama.
Tokom januara 2015. usvojen je Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP) s NATO, koji
u svom trećem poglavlju vrlo detaljno predviđa jačanje saradnje upravo u ovoj oblasti. Sve
navedne planirane mere su kompatibilne sa procesom pridruživanja EU i nastavkom
regionalne saradnje.
U martu 2015. Beograd i Priština postigli su Sporazum o integraciji pripadnika civilne
zaštite, čime je Srbija konačno sklonila s dnevnog reda pitanje paralelnih struktura koje je
održavala na severu Kosova, a koje su kočile adekvatnu primenu postojećeg
zakonodavstva u ostatku Srbije i mogućnost reforme sitema.
U maju 2015. Srbija je postala 32. članica Mehanizama EU za civilnu zaštitu.
Tokom 2105. održavala se i prilično tiha i neprimetna javna rasprava o, generalno dobrom,
Nacrtu zakona o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogda i upravljanju
vanrednim situacijma. Ovaj Nacrt nažalost nije stigao u skupštinsku proceduru pre
proglašavanja vanrednih republičkih izbora zakazanih za april 2016. godine.
68 Srbija, Rusija SAD – preferencije građana od 18 do 35 godina. Februar 2016. IPSOS. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/images/CEAS_2016__ipsos_srp.pdf Srpsko-ruski odnosi XIX/XXI veka - mitovi, zablude i stereotipi protiv racionalnog znanja o prošlosti i sadašnjosti. Februar 2016. Milivoj Bešlin. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/milivoj-beslin.pdf
76
Prilikom posete generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga Srbiji, u novembru 2015,
razgovaralo se i o unapređenju saradnje Srbije i NATO u rešavanju izbegličke krize, u
okviru postojećih NATO mehanizama.
Uporedo sa ovim pozitivnim koracima, sve glasniji su postajali zahtevi da se takozvanom
Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu dodeli poseban status, pa zatim i da osoblje
Centra dobije poseban status. Na sreću, vlada Srbije do sada nije reagovala na te zahteve.
U proleće 2016, iako je Vlada imala stabilnu većinu, raspisani su vanredni parlamentarni
izbori, koji će se održati 24. aprila. U jeku izborne kampanje, Srbiju je zahvatio novi talas
poplava. Inicijalne reakcije pokazuju da Vlada Srbije, iako je obezbedila adekvatan politički
okvir, nije učinila skoro ništa od planiranog da sistem reagovanja u vanrednim situacijama
unapredi do mere da on sam može da deluje redovno u vanrednim situacijama.
Povodom poplava iz proleća 2016. godine, EU je izdala saopštenje u kome se, između
ostalog, navodi: „EU pažljivo prati situaciju u poplavljenim područjima u Srbiji i stoji uz
srpski narod u ovim teškim trenucima. Obavešteni smo da Republika Srbija ima dovoljno
kapaciteta da reši situaciju koja je pod kontrolom, te za sada nema potrebe za
međunarodnom pomoći. Srbija može da računa na Evropski mehanizam za civilnu zaštitu
kom se Srbija priključila prošlog proleća i od kog je već dva puta dobila pomoć”.
“Ruski hidrometeorolozi” i pro-Putinove strukture u Srbiji objavile su u tom periodu skoro
apokaliptičnu hidrometeorološku procenu za naredni period, i odmah ponudili pomoć u
avionima. Usledilo je ishitreno uvođenje vanredne situcije na celoj teritoriji Srbije, za šta
očito nije bilo povoda, osim lično-partijske promocije i eliminacije opozicionih aktivnosti u
sred kampanje, i još opasnije, nepotrebnog uznemiravana i zastrašivanja javnosti Srbije.
Neki od domaćih hidrometeorologa usudili su se da predvide nešto slabije, ali i dalje
obimne, padavine tvrdeći da se oslanjaju na nekoliko modela, pre svega na Evropski centar
i nemačku nacionalnu službu, te da na osnovu toga daju prognoze. Na sreću, izgleda da su
oni bili u pravu.
Ostaje otvoreno pitanje zašto su Vlada Srbije i drugi zvaničnici dopustili sebi ovakvu
poplavu neodgovornosti. Zašto su raspisivanjem vanrednih izbora na najmanje na par
77
meseci, u kojima su itekako moguće nove polave i novi izbeglički talas, prekinuli očito
preko potrebnu zakonodavnu aktivnost u Srbiji.
Raspisivanjem izbora, Vlada se reducirala na tehnički nivo te ima sužen prostor i za
donošenje važnih političkih odluka, što nije državno odgovorno imajući u vidu i eventualne
bezbednosne implikacije migrantske krize kao i, još uvek, nejasne politike EU institucija i
zemalja članica oko nivoa zajedničkih akcija i statusa takozvane Balkanske rute.
Cilj ove Studije je, da sve javne aktere pozove da smanje broj nepotrebnih izazvanih
“političko partijskih vanrednih” situacija u kojima skoro neprekidno živimo još od prvih
izbora posle kojih je sadašnja koalicija došla na vlast. Ona vrši, skoro permanentno,
zastrašivanje građana, preko svojih tiražnih tabloida, TV stanica i drugih manje vidljivih
aktera, ili to direktno rade premjer i njegovi saradnici, najčešće iz resora sitema
bezbednosti, derogacijom institucija i marginalizacijom ili kriminalizacijom svake kritike i
iznošenja predloga drugačijih politika.
Nadalje, cilj nam je i da svim drugim izbornim akterima, ukažemo na nedopustiv nivo
voluntarizma koji “neomeđen institucijama”, uređuje sve društvene odnose, dovodi do
negativne selekcije i nepostojanja odgovornosti za (ne)učinjeno.
Izveštaja o napretku Srbije za pregovaračko poglavlje 31 sa EU - Zajednička spoljna i
bezbednosna politika - još uvek nema. Prema CEAS saznanjima69, stekli su se uslovi za
početak pregovora po ovom poglavlju, koje će se, nadamo se, otvoriti odmah posle
mandatorno idućih poglavlja 23 i 24 čije se otvaranje očekuje u junu 2016. godine.
U spomenutom dokumentu Srbija je sama iznela nameru da u skladu sa novonastalom
situacijom normalizacije odnose sa Prištinom i drugim okolnostima izmeni delove
postojeće Strategije nacionalne bezbednosti. U njoj su vanredne situacije neprofesionalno
nisko postavljene na listi potencijalnih pretnji i izazova – one se nalaze na dvanaestom od
šesnaestog mesta. Nadamo se da će i pitanje položaja i elaborcija vanrednih situcija u novoj
69 Na osnovu uvida u dokument.
78
Strategiji nacionalne bezbednosti biti unapređeno, i time takođe doprineti sveobuhvatnoj
refomi ove važne multisektorske oblasti.70
Trenutno se, širom EU, vodi debata o Globalnoj strategiji Evropske unije o spoljnoj i
bezbednosnoj politici71, koja bi trebala da bude usvojena do juna 2016. godine. Za očekivati
je da će EU očekivati od Republike Srbije da svoju Nacionalnu strategiju bezbednosti
uskladi sa njom.
U ovoj Studiji, CEAS pored analize postojećeg zakonodavstva i institucionalnih rešenja te
pregleda uporedne regionalne prakse u oblasti reagovanja u vanrednim situacijama, daje i
konkretne predloge praktične politike u kom pravcu treba da ide, očito preko potrebna,
reforma sistema upravljanja krizama i planiranja u vanrednim situacijama.
Preporuke
Preporuke za zapadnu međunarodnu zajednicu
1. Da bude realističnija u svojim ocenama dometa rada Vlade Srbije, i da pored
ekonomskih reformi, akcenat stavi na reformu celokupnog sistema bezbednosti u
Srbiji, čiji je sistem pravosuđa jedan deo, što je u zajedničkom interesu;
2. Da insistira na što skorijem usvajanju Zakona o smanjenju rizika od elementarnih
nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama i stvaranju uslova za njegovu punu
implementaciju;
3. Da pažljivije posmatra napredak u novim sporazumima Srbije sa Kosovom i
predupredi da se oni građanima Srbije “naplaćuju” smanjenjem dostignutog nivoa
sloboda i demokratskih procedura;
4. Da više koordinira međusobni rad i šalje konzistentnije a manje oportunističke
poruke i procene.
70 Strategija nacionalne bezbednosti Republike Srbije. 2009. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/images/strategija_2520nacionalne_bezbednosti_lat.pdf 71
EU Global Strategy on Foreign and Security Policy, Europian Union, dostupno na: https://europa.eu/globalstrategy/en
79
Preporuke za sve aktere izbornog procesa:
1. Javnosti, tokom izborne kampanje, objašnjavati značaj potrebe usvajanja krovnog
Zakona o smanjenju rizika od elementarnih nepogoda i upravljanja vanrednim
situacijama i predstaviti ga kao jedan od prioriteta;
2. Otvoriti pitanje zašto se Zakon nije usvojio u prethodnom ciklusu, kao i šta su bile
glavne prepreke, da li su pojedina ministarstva i Direkcije bile inertne ili direktno
protiv novih rešenja jer bi time izgubile monopole i mogućnost većeg uvida u
distribuciju budžetskih nadležnosti i strane pomoći;
3. Otvoriti pitanje sveobuhvatne reforme sistema bezbednosti, sa fokusom na jačanje
demokratske kontrole nad sistemom;
4. Aktuelizovati potrebu izmene Strategije nacionalne bezbednosti i drugih pratećih
doktrinarnih dokumenata u skladu sa novooformljenim spoljnopolitičkim okvirom.
Preporuke za novu vladu:
1. Odmah po formiranju nove vlade i skupštinskog saziva, nastaviti proces javne
rasprave o Nacrtu zakona o smanjenju rizika od elementarnih nepogoda i
upravljanja vanrednim situacijama i ubrzati njegovo usvajanje;
2. Istovremeno ubrzano pripremati i sva druga akta potrebna za nova institucionalna
rešenja koja Zakon predeviđa;
3. Poštovati postojeći Zakon o vanrednim situacijama, sve prateće podzakonske akte i
procedure – kako preventivno, tako i u kritičnom trenutku, te u vanrednim
situacijama postupati u skladu i na način kako je to propisano obavezujućim aktima
4. Svim raspoloživim sredstvima podizati svest društva o kulturi prevencije, pre svega
kroz medije i obrazovni sistem
5. Izraditi planove spasavanja i procene rizika na republičkom i lokalnim nivoima
80
6. Izgraditi pravni okvir u skladu sa međunarodnim standardima za upravlјanje
rizikom od elementarnih nepogoda i drugih opasnosti (Okvir iz Sendaja za
smanjenje rizika od katastrofa 2015–2030, IPAP)
7. Uvesti jedinstveni broj za hitne slučajeve 112 kako bi se odgovorilo na sve pozive za
pomoć, blagovremeno dodelili resursi i poslale jedinice, na optimalan način
reagovalo na incidente, neprestano pratila situacija i sl.
8. Izraditi akcioni plan za sprovođenje nacionalnih strategija koje uređuju vanrendne
situacije, i formirati nadležna tela koja će efikasno pratiti njegovu implementaciju
9. Izvršiti obuku, po tematskim oblastima, državnih službenika, zaposlenih u
jedinicama lokalne samouprave i ostalih subjekata i snage sistema zaštite i
spašavanja - o svim procesima upravlјanja rizikom od elementarnih nepogoda i
ostalih opasnosti
10. Formirati jedinice civilne zaštite u svim jedinicama lokalne samouprave, i opremiti
ih tehnički u skladu sa mogućnostima
11. Izraditi Strategiju javnih i privatnih investicija u aktivnostima prevencije i smanjenja
rizika od katastrofa kroz sistemske mere od suštinskog značaja za jačanje
ekonomske i socijalne otpornosti društva i njegove imovine, kao i zaštite životne
sredine.
12. Upotrebiti sve raspoložive nacionalne i međunarodne mehanizme u što hitnijem
otklanjanju nedostataka u regovanju u vanrednim situacijama konstatovanih u
Aneksu Nacionalne strategije zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama
13. Posebnu pažnju posvetiti preventivnom delovanju kako bi se što spremnije dočekala
moguća vanredna situacija
14. Početi sa intenzivnijom implementacijom planova iz tačke III IPAPa - jačanje
struktura za vanredne situacije i planiranje u kriznim situacijama;
15. Što pre otvoriti javnu raspravu o usvajanju nove Strategije Nacionalne Bezbednosti;
16. Usvojiti novu Strategiju Nacionalne Bezbednosti u skladu sa novim okvirima za
spoljnoplitičku saradnju sa EU, NATO i region, Globalnom strategijom Evropske
unije o spoljnoj i bezbednosnoj politici uključujući i Sporazum o normalizaciji
81
odnosa sa Kosovom, u kojoj će izazovi, rizici i pretnje bezbednosti biti manje
politički rangirani a više rangirani na osnovu verovatnoće dešavanja i veličine
impakta.
Preporuke za druge zainteresovane aktere
Pitanje obuke za reagovanje u vanrednim situacijama i planiranje u kriznim situacijama
prevazilazi samo obuku jedinica Civilne zaštite na loklanom nivou.
1. Potrebno je otvoriti široku ekspertsku raspravu o tome koga još i na koji način
uključiti u obuku, a u skladu sa primerima dobre prakse u regionu, koji ima sličan
sistem onome koji će Srbija, nadajmo se, uskoro početi da formira.
2. Jačati svest o značaju društveno odgovornog korporativnog ponašanja u oblasti
prevencije i sanacije posledica od elementarnih nepogoda i drugih vanrednih
situacija i isticati primere dobre prakse.
CEAS smatra da su i sve preporuke koje je za ove oblasti dao Zaštitnik građana potpuno
kompatibilne sa našim preporukama, i takođe bi trebalo da budu brzo usvojene:
Resor unutrašnjih poslova
1. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da pripremi Nacrt zakona kojim bi se
uredila sadržina Upitnika o identifikacionim podacima koji se prikupljaju u
postupku bezbednosne provere;
2. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba dalje da razvija i jača mehanizme
kontrole rada, postupanje komisija za pritužbe po pritužbama građana i postupanje
Sektora unutrašnje kontrole;
3. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da unapredi rad tako što će u
obrazloženjima rešenja navoditi činjenice koje su bile odlučne za donetu odluku;
4. Ministarstvo unutrašnjih poslova treba da unapredi svoj rad tako što će
ažurnije, odnosno bez odlaganja postupati po molbama građana za zasnivanje
radnog odnosa, posebno u slučajevima kada su godine starosti jedan od uslova za
zasnivanje radnog odnosa.
82
Resor odbrane
1. Ministarstvo odbrane i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna
pitanja treba efikasno da sarađuju u rešavanju problema utvrđivanja visine penzije
profesionalnih pripadnika Vojske Srbije u slučajevima „neposedovanja kartica o
visini ličnog dohotka“;
2. Ministarstvo odbrane u saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje,
boračka i socijalna pitanja treba da, izmenom postojećeg normativnog okvira,
uspostavi delotvorni mehanizam za prevazilaženje problema za utvrđivanje visine
penzije profesionalnih vojnih lica kada Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije ne
raspolažu podacima o visini ličnog dohotka.
3. Ministarstvo odbrane treba da uskladi odredbe Pravila o vojnoj disciplini i
Zakonika o krivičnom postupku kojima se uređuje postupanje po žalbi koju je
izjavilo lice kome je izrečena disciplinska mera, poštujući institut zabrane
reformatio in peius;
4. Ministarstvo odbrane treba da podzakonskim aktom propiše jasnu i unapred
poznatu proceduru za ostvarivanje prava profesionalnih vojnih lica na
specijalističke preglede u skladu sa zakonom;
5. Ministarstvo odbrane treba da preduzme sve aktivnosti da u saradnji sa
nadležnim organima omogući edukaciju zaposlenih određenih za postupanje po
zahtevima za zaštitu od zlostavljanja na radu;
Resor elementarnih nepogoda
1. Vlada treba što pre da predloži usvajanje zakona kojim bi se obezbedilo
poboljšanje, jačanje i širenje sistema za odbranu od elementarnih nepogoda
(Predlog zakona o upravljanju rizicima od elementarnih nepogoda).
2. Kancelarija za upravljanje javnim ulaganjima treba da preduzme sve
potrebne mere u cilju efikasnijeg sprovođenja postupaka sanacija klizišta;
83
3. Jedinice lokalne samouprave treba da predvide u budžetu veći obim
finansijskih sredstava za sanaciju štete nastale usled elementarnih nepogoda
manjeg obima, u nedostatku propisa koji državu na to obavezuju.
Resor bezbednosti
1. Narodna skupština, preko svojih radnih tela, treba da vrši pravovremenu,
objektivnu i nepristrasnu kontrolu rada službi bezbednosti , kao i da na tom planu
ostvari kvalitetnu saradnju sa drugim spoljašnjim kontrolnim mehanizmima.
2. Službe bezbednosti treba da budu profesionalizovane, depolitizovane, i
podvrgnute demokratskoj i civilnoj kontroli;
3. Ministarstvo odbrane mora da poštuje zakonom propisane obaveze u
postupcima kontrole koje pokrene Zaštitnik građana, bez obzira na to o kom slučaju
se radi;
4. Službe bezbednosti treba bez izuzetka da sarađuju sa Zaštitnikom građana,
da mu omoguće pristup prostorijama i stave na raspolaganje sve podatke kojima
raspolažu, a koji su od značaja za njegovo postupanje, pri čemu treba da se uzdrže
od davanja ocena o (ne)ispunjenosti uslova da budu kontrolisane;
5. Organi unutrašnje kontrole u službama bezbednosti treba da postupaju
zakonito i efikasno, kako bi se blagovremeno sankcionisale nepravilnosti u radu i
održalo poverenje pripadnika službi u njihovu samostalnost i profesionalizam;
6. Potrebno je ujediniti postojeće tehničke mogućnosti različitih agencija i
Policije u jednu, nacionalnu agenciju, koja bi pružala tehničke usluge presretanja
komunikacija i drugih signala svim ovlašćenim korisnicima. Oprema za presretanje
komunikacija treba da bude prikupljena od različitih organa i sa različitih mesta na
kojima se trenutno nalazi i data na korišćenje toj agenciji, čiji rad mora da bude pod
strogom kontrolom. Svako posedovanje opreme za presretanje elektronskih
komunikacija, mimo nacionalne agencije, treba da bude kriminalizovano;
84
7. Potrebno je ujediniti procedure državnih organa prema pružaocima
elektronskih komunikacija (provajderima) i njihove obaveze;
8. Potrebno je obezbediti neizbrisivo beleženje pristupa telekomunikacijama,
uz sve podatke koji su potrebni da bi se mogla izvršiti naknadna kontrola
zakonitosti i pravilnosti pristupa;
9. Potrebno je obezbediti efikasan nadzor nad radom privatnog sektora
bezbednosti;
10. Potrebno je kriminalizovati ometanje istrage koju vode nezavisni kontrolni
državni organi (Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja i
zaštitu podataka o ličnosti, Agencija za borbu protiv korupcije, Državna revizorska
institucija, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti). Bilo koje uznemiravanje, pretnja ili
drugi pokušaj da se utiče na pritužioca ili svedoka koji sarađuje sa kontrolnim
organima treba takođe da bude krivično delo;
11. Potrebno je obavezati unutrašnje nadzorne mehanizme da o svojim nalazima
od značaja za poštovanje ljudskih prava obaveštavaju Zaštitnika građana i druge
organe spoljne kontrole, posebno u slučajevima kada se o njih oglušilo rukovodstvo
organa u kojima su obrazovani i kada se radi o ozbiljnim navodnim ili potvrđenim
kršenjima ljudskih prava;
12. Potrebno je analizirati sprovođenje Zakona o tajnosti podataka, posebno
deklasifikaciju starih dokumenata, te razmotriti potrebu za donošenjem ozbiljnih
izmena tog zakona ili donošenje novog zakona, kako bi se obezbedilo ostvarivanje
ciljeva zbog kojih je donet;
13. Potrebno je obezbediti podršku kontrolnim organima u jačanju kapaciteta da
rukuju poverljivim podacima i čuvaju ih;
14. Potrebno je usvojiti novi zakon o Bezbednosno-informativnoj agenciji kako bi
se, između ostalog, obezbedila predvidljivost u upotrebi posebnih mera;
15. Potrebno je razmotriti policijska ovlašćenja obaveštajno/bezbednosnih
službi, odnosno njihovu ulogu u krivičnim postupcima.
85
6 DODACI
6.1 NACRT ZAKONA O SMANJENJU RIZIKA OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I
UPRAVLJANJU VANREDNIM SITUACIJAMA
I.OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda, prevencija i jačanje
otpornosti i spremnosti pojedinaca i zajednice za reagovanje na posledice elementarnih i drugih
nepogoda, zaštita i spasavanja ljudi, materijalnih i drugih dobara, prava i obaveze građana,
udruženja, pravnih lica, organa jedinica lokalne samouprave, autonomnih pokrajina i Republike
Srbije, upravljanje vanrednim situacijama, funkcionisanje civilne zaštite, rano upozoravanje,
obaveštavanje i uzbunjivanje, brzi oporavak pojedinca i zajednice, međunarodna saradnja,
inspekcijski nadzor i druga pitanja od značaja za organizovanje i funkcionisanje sistema smanjenja
rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama.
Sistem smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama je
od posebnog interesa za Republiku Srbiju, i predstavlja deo sistema nacionalne bezbednosti.
Značenje izraza
Član 2.
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
1) elementarna i druga nepogoda predstavlja prirodnu nepogodu ili ljudskim aktivnostima izazvan
događaj čije posledice ugrožavaju život i zdravlje većeg broja ljudi, odnosno materijalna dobra i
životnu sredinu u većem obimu (poplava, zemljotres, klizanje tla, dugotrajna suša, oluja sa ledom
i/ili snažnim udarima vetra, požar, epidemija, teško zagađenje zemljišta, vode i vazduha, tehničko-
tehnološka nesreća, ratno razaranje, terorizam i drugo), a čiji nastanak ili posledice nije moguće
sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i službi.
2) smanjenje rizika je politika koja se uspostavlja i vodi u cilju sprečavanja novih i smanjenja
postojećih rizika kroz implementaciju integrisanih i inkluzivnih ekonomskih, socijalnih,
edukativnih, normativnih, zdravstvenih, kulturnih, tehnoloških, političkih i insitucionalnih mera
kojima se jača otpornost i pripremljenost zajednice za odgovor i ublažavanje posledica od nastalih
elementarnih i drugih nepogoda čime se postiže jačanje otpornosti zajednice;
3) upravljanje rizikom podrazumeva postojanje administrativno operativnih i oranizacionih veština
i kapaciteta kao i skup mera i aktivnosti koje se sporovode u cilju implementacije politike smanjenja
rizika;
86
4) vanredna situacija je pravno stanje koje nastaje proglašenjem od strane nadležnog organa pod
uslovima utvrđenim ovim zakonom;
5) upravljanje vanrednim situacijama obuhvata koordinaciju i rukovođenje subjektima i snagama
sistema zaštite i spasavanja u cilju organizovanog odgovora na elementarne i druge nepogode i
brzog oporavka;
6) civilna zaštita je humanitarna aktivnost koja podrazumeva vršenje određenih zadataka u cilju
zaštite i spasavanja stanovništva, materijalnih i kulturnih dobra od elementarnih nepogoda, ratnih i
drugih nesreća kao i pomoć stanovništvu da savlada posledice i obezbedi uslove potrebne za
opstanak.
7) tehničko-tehnološka nesreća je iznenadni i nekontrolisani događaj nastao prilikom upravljanja
sredstvima za rad, kao i postupanja sa opasnim materijama a čije posledice ugrožavaju zdravlje i
živote ljudi, materijalna dobra i životnu sredinu;
8) otpornost je sposobnost zajednice izložene opasnostima da odgovori na njih i oporavi se od
posledica elementarnih i drugih nepogoda blagovremeno i na efikasan način, što podrazumeva i
očuvanje i povraćaj osnovnih funkcija;
9) hazard je opasni fenomen, materija, ljudska aktivnost ili stanje koje može da ugrozi živote i
zdravlje ljudi, materijalna dobra i životnu sredinu;
10) rizik označava verovatnoću da će se elementarna i druga nepogoda desiti u određenom
vremenskom razdoblju i sa određenim negativnim posledicama;
11) procena rizika je utvrđivanje prirode i stepena rizika potencijalne opasnosti, stanja ugroženosti
i posledica koja mogu da ugroze živote i zdravlje ljudi, životnu sredinu i materijalna dobra;
12) prevencija obuhvata skup mera i aktivnosti u cilju ublažavanja postojećih i smanjenja rizika od
nastanka novih posledica;
13) subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje su privredna društva i druga pravna lica
koja obavljaju poslove u oblasti telekomunikacija, rudarstva i energetike, transporta, meteorologije,
hidrologije, seizmologije, zaštite od jonizujućeg zračenja i nuklearne sigurnosti, zaštite životne
sredine, vodoprivrede, šumarstva i poljoprivrede, zdravstva, zbrinjavanja, veterine i dr, a koja su
odgovarajućom odlukom nadležnog organa proglašena subjektima od posebnog značaja;
14) Eksplozivni ostaci rata (EOR) su eksplozivna sredstva i neeksplodirana ubojna stedstva, sa ili
bez upaljača, pripremljena za dejstvo ili upotrebljena odnosno ispaljena, lansirana, izbačena,
porinuta ili postavljena, a nisu izvršila svoju funkciju tj. nisu eksplodirala, kao i odbačena ubojna
sredstva koja su ostavljena ili napuštena i sredstva zaostala posle eksplozije skladišta ubojnih
sredstava;
15) vanredni događaj je događaj izazvan dejstvom elementarnih i drugih nepogoda koji može da
ugrozi život i zdravlje ljudi i životnu sredinu.
87
16) izloženost riziku podrazumeva izloženost ljudi, životne sredine i materijalnih dobara
potencijalnim gubicima;
17) ranjivost podrazumeva karakteristike i okolnosti neke zajednice, sistema ili njene vrednosti,
koje je čine osetljivom na razarajuće posledice opasnosti
18) pripremljenost podrazumeva znanje i kapaciteti koje razvijaju vlade, stručne organizacije za
reagovanje i oporavak, zajednice i pojedinci u cilju efikasnog predviđanja, reagovanja na i oporavka
od uticaja verovatnih, neposrednih ili aktuelnih opasnih događaja ili uslova;
19) ublažavanje je smanjenje ili ograničenje nepovoljnih uticaja hazarda ili posledica elementarnih
i drugih nepogoda;
20) posledica je šteta nastala gubitkom života i zdravlja ljudi, fizičkim i psihičkim bolom, strahom ili
gubitkom, nestankom, umanjenjem imovine, ili sprečavanjem povećanja njene vrednosti, na
prostoru koji je ugrožen nastalom elementarnom i drugom nepogodom
21) evakucacija je plansko i organizovanjo pomeranje ljudi, životinja i materijalnih dobara sa
ugroženih na neugrožena područja.
Načela delovanja
Član 3.
Nadležni državni i drugi organi, građani i drugi subjekti dužni su da se u preduzimanju mera i
aktivnosti utvrđenih ovim i drugim zakonom, programima, planovima i drugim dokumentima u
oblasti smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju vanrednim situacijama
rukovode sledećim načelima:
1) načelo prioriteta – smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama predstavlja
nacionalni i lokalni prioritet kojeg podržavaju izgrađeni institucionalni i pravni okvir, odgovarajući
resursi i učešće čitave zajednice;
2) načelo integrisanosti – procene rizika i preventivne mere i aktivnosti koje se preduzimaju
radi sprečavanja i smanjenja rizika od elementarne i druge nepogode treba da budu integrisane u
sektorske razvojne planove i programe u svim odnosnim oblastima;
3) načelo međusektorske saradnje, interoperabilnosti i partnerstva - upravljanje rizikom od
elementarne i druge nepogode koje pretpostavlja međusektorsku saradnju i partnerstvo svih
zainteresovanih institucija i subjekata, uključujući organizacije civilnog društva, u okviru
multisektorske nacionalne platforme zasnovanu na međusobnoj koordinaciji i usklađenim
procedurama i planovima delovanja;
4) načelo primarne uloge lokalnih zajednica – jedinice lokalne samouprave treba da imaju
primarnu ulogu u upravljanju rizikom od elementarne i druge nepogode i tu ulogu treba da
podržavaju sve nadležne državne i pokrajinske institucije;
88
5) načelo zaštite ljudskih prava – svi organi i drugi subjekti uključeni u sprovođenje mera i
aktivnosti upravljanja rizikom od elementarne i druge nepogode dužni su da dosledno vode računa
o zaštiti ljudskih prava, rodnoj ravnopravnosti i posebno o zaštiti siromašnih, starih, dece, osoba sa
invaliditetom, izbeglih i raseljenih lica, kao i drugih ranjivih grupa stanovništva;
6) načelo informisanja javnosti – informisanje javnosti o rizicima od elementarne i druge
nepogode, relevantnim podacima i merama za zaštitu od njihovih posledica, kao i o drugim merama
koje se preduzimaju radi upravljanja rizikom od elementarne i druge nepogode treba da bude
blagovremeno i potpuno;
7) načelo prava na zaštitu – svako ima pravo na zaštitu od posledica elementarne i druge
nepogode bez ikakve diskriminacije, a zaštita i spasavanje ljudskih života ima prednost u odnosu na
sve druge zaštitne i spasilačke aktivnosti;
8) načelo postupnosti pri upotrebi snaga i sredstava – u zaštiti i spasavanju koriste se prvo
snage i sredstva sa teritorije jedinice lokalne samouprave, a kada te snage i sredstva nisu dovoljni –
nadležni organ obezbeđuje upotrebu drugih snaga i sredstava sa teritorije Republike Srbije,
uključujući policiju i Vojsku Srbije kada je to potrebno;
9) načelo solidarnosti – građani koji su pogođeni posledicama elementarne i druge nepogode
imaju pravo na humanitarnu i drugu neophodnu pomoć, a ukoliko su pretrpeli veću materijalnu
štetu imaju i pravo na državnu pomoć, u skladu sa posebnim zakonom.
10) načelo participativnosti – svako je u obavezi da u skladu sa svojim mogućnostima i
sposobnostima učestvuje u smanjenju rizika, zaštiti i spasavanju i brzom oporavku od elementarne
i druge nepogode
11) načelo izgradnje bezbednosne kulture - stvara široku osnovu za razumevanje sadržaja
predviđenih zakonom i kojim se obezbeđuju uslovi za njegovu realnu upotrebu u praksi;
12) načelo dinamičnosti – subjekti sistema prate i odgovaraju na promene od značaja za
smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama.
II. DIREKCIJA ZA UPRAVLjANjE RIZIKOM I VANREDNIM SITUACIJAMA
Član 4.
Za obavljanje poslova državne uprave u oblasti smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda
i upravljanje vanrednim situacijama i drugih poslova utvrđenih zakonom osniva se Direkcija za
upravljanje rizikom i vanrednim situacijama (u daljem tekstu: Direkcija).
Direkcija ima položaj posebne organizacije, u skladu sa propisima koji uređuju sistem državne
uprave, a zaposleni u Direkciji položaj utvrđen ovim zakonom i propisima o državnim službenicima
i nameštenicima.
Direkcija ima status pravnog lica.
89
Za naročite uspehe u organizovanju i sprovođenju zadataka smanjenja rizika i upravljanja
vanrednim situacijama, Direkcija, dodeljuje priznanja i nagrade.
Bliže propise o vrsti, kriterijumima i postupku za dodelu priznanja i nagrada, kao i o danu Direkcije,
danu zaštite od požara i danu civilne zaštite, donosi direktor.
Nadležnosti Direkcije
Član 5.
Direkcija u okviru svog delokruga predlaže i sprovodi politiku smanjenja rizika i upravljanja
vanrednim situacijama, izvršava potvrđene međunarodne ugovore, zakone i druge opšte akte i
obezbeđuje jedinstvo sistema koordinacijom svih subjekata i snaga.
Direkcija obavlja poslove normativne, upravne, organizaciono-tehničke, preventivne, operativne,
programske, planske, informativne i druge prirode radi smanjenja rizika od elementarnih i drugih
nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama, a posebno:
1) stvara uslove za uspostavljanje i funkcionisanje integrisanog sistema smanjenja rizika i
upravljanja vanrednim situacijama;
2) priprema i daje mišljenja o primeni zakona i drugih propisa;
3) vrši upravni i inspekcijski nadzor;
4) prati izvršavanja zakona, drugih propisa i opštih akata;
5) ostvaruje međunarodnu saradnju u ovoj oblasti;
6) koordinira primanje i pružanje međunarodne pomoći;
7) organizuje i stara se o blagovremenom i adekvatnom informisanju javnosti;
8) planira i sprovodi održivo finansiranje materijalno-tehničkog opremanja, nabavki, donacija
i projekata u cilju obezbeđenja funkcionisanja i unapređivanja sistema;
9) stara se o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite;
10) sprovodi mere za zaštitu i spasavanja lica i imovine ugroženih elementarnom i drugom
nepogodom;
11) prikuplja i obrađuje podatke i informacije o elementarnim i drugim nepogodama, vrši
razmenu informacija i podataka sa nadležnim službama drugih država ili međunarodnim
organizacijama o opasnostima, udesima sa prekograničnim efektima, katastrofama i drugim
nesrećama;
12) organizuje sistem i vrši ranu najavu, upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje u slučaju
elementarne i druge nepogode;
90
13) vrši kontrolu prometa i transporta eksplozivnih materija, transporta naoružanja i vojne
opreme, kao i prevoza oružja i municije;
14) vrši poslove planiranja, organizovanja, obučavanja, upotrebe i kontrole snaga sistema;
15) organizuje i sprovodi izviđanje, obeležavanje, pronalaženje, iskopavanje, identifikaciju,
uklanjanje, transport, skladištenje i uništavanje EOR;
16) organizuje zdravstvenu i psihološku prevenciju svojih radnika;
17) koordinira zdravstveno-psihološku pomoć i podršku ugroženom i pogođenom stanovništvu
u vanrednim situacijama;
18) koordinira procene potreba nakon elementarne i druge nepogode u skladu sa međunarodno
utvrđenom metodologijom;
19) vrši kontrolu predviđenih i sprovedenih preventivnih mera zaštite od požara i eksplozija pri
planiranju i izgradnji objekata, kao i pri korišćenju objekata;
20) vrši nadzor nad primenom zakona iz ove oblasti;
21) obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom.
Zaposleni u Direkciji
Član 6.
Zaposleni u Direkciji koji obavljaju poslove koji su naročito teški, opasni i za zdravlje štetni,
odnosno poslove koji se posle navršenja određenih godina života ne mogu uspešno obavljati, imaju
posebna ovlašćenja i prava utvrđena ovim zakonom.
Zaposleni iz stava 1. ovog člana u obavljanju svojih poslova ovlašćeni su da:
1) nepozvanim licima zabrane pristup na mesto vanrednog događaja, kao i da obustave saobraćaj
pored tog mesta;
2) narede hitnu evakuaciju lica i imovine iz ugroženih područja, prostorija i objekata;
3) narede prekid dovođenja električne struje, gasa i tečnih goriva;
4) narede upotrebu vode i drugih sredstava za gašenje požara koje koriste pravna i fizička lica ako
se na drugi način ne može obezbediti potrebna količina vode odnosno drugih sredstava za gašenje
požara;
5) narede korišćenje vozila i plovnih objekata pravnih i fizičkih lica za prevoz povređenih u
vanrednom događaju, evakuaciju lica i imovine i dopremanje sredstava za gašenje požara;
6) narede uklanjanje vozila i drugih predmeta koji ometaju akciju zaštite i spasavanja;
91
7) narede drugim pravnim i fizičkim licima da stave na raspolaganje alat, prevozna, tehnička i druga
sredstva potrebna za zaštitu i spasavanje;
8) narede delimično ili potpuno rušenje objekata ili delova objekata koji nisu pogođeni vanrednim
događajem, u slučaju da se na drugi način ne može obezbediti zaštita i spasavanje života ljudi;
9) preduzmu mere za obezbeđenje evakuisane imovine;
10) narede nasilno otvaranje zaključanog objekta ili prostorije radi zaštite i spasavanja ljudi i
imovine;
11) narede radno sposobnim licima da pruže pomoć u zaštiti i spasavanju;
12) utvrde indetitet lica i izvrše indetifikaciju predmeta;
13) izvrše pregled mesta vanrednog događaja.
Zaposleni iz stava 1. ovog člana imaju pravo na službenu značku i legitimaciju.
Bliže propise o izgledu službene značke, oznakama, funkcijama, uniformi i činovima donosi
direktor.
Član 7.
Zaposlenima iz člana 6. ovog zakona staž osiguranja računa se sa uvećanim trajanjem.
Aktom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta određuju se radna mesta sa posebnim
ovlašćenjima iz člana 6. stav 2. ovog zakona i radna mesta na kojima se staž osiguranja računa sa
uvećanim trajanjem i stepen uvećanja staža.
Zaposlenima iz člana 6. ovog zakona prestaje radni odnos zbog prava na starosnu penziju i pre
ispunjenja opštih uslova za sticanje starosne penzije a u skladu sa propisima o penzijskom i
invalidskom osiguranju.
Zaposlenima u Direkciji zbog specifičnosti poslova koje obavljaju može se utvrditi dodatni
koeficijent na platu utvrđenu zakonom.
Plate zaposlenih u Direkciji urediće se posebnim aktom.
Član 8.
Zaposleni u Direkciji uživaju specifičnu zdravstvenu zaštitu u meri u kojoj ona nije obezbeđena
obavezni zdravstveni osiguranjem a proističe iz rada na poslovima na kojima su, saglasno aktu o
proceni rizika, opasnost po život i zdravlje, odgovornost i težina, priroda i posebni uslovi rada, od
bitnog uticaja na smanjenje radne sposobnosti.
Specifičnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih u Direkciji, koja se odnosi na pružanje zdravstvenih
usluga u vezi sa zasnivanjem radnog odnosa i premeštajem na drugo radno mesto u Direkciji,
92
periodičnim, vanrednim, sistematskim i kontrolnim lekarskim pregledima radi utvrđivanja opšte
zdravstene i psiho-fizičke spososbnosti za dalje obavljanje poslova, obavlja Zavod za zdravstvenu
zaštitu radnika Ministarstva unutrašnjih poslova.
Bliže propise o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti zaposlenih u Direkciji, donosi direktor.
III. SISTEM SMANjENjA RIZIKA OD ELEMENTARNIH I DRUGIH NEPOGODA I UPRAVLjANjA
VANREDNIM SITUACIJAMA
Subjekti i snage sistema
Član 9.
Subjekti sistema su organi državne uprave, organi autonomne pokrajine i jedinice lokalne
samouprave, javne službe, privredna društva i druga pravna lica i preduzetnici, organizacije
civilnog društva, visokoškolske ustanove i naučno istraživačke organizacije i drugi koji u skladu sa
zakonom, drugim opštim aktima, planovima, programima i drugim dokumentima učestvuju u
utvrđivanju mera i aktivnosti od značaja za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama.
Jedinstvo delovanja subjekata na nivou Republike Srbije obezbeđuje se preko Nacionalne
platforme.
Snage zaštite i spasavanja su štabovi za vanredne situacije, jedinice civilne zaštite, vatrogasno-
spasilačke jedinice, policija, Vojska Srbije, Crveni krst Srbije, Gorska služba spasavanja, Vatrogasni
savez Srbije, poverenici civilne zaštite, građani, udruženja građana i organizacije čija je delatnost od
posebnog interesa za razvoj i funkcionisanje sistema.
Nacionalna platforma za smanjenje rizika
Član 10.
Nacionalna platforma je telo u okviru kojeg se obezbeđuje razmena mišljenja, znanja, inovacija i
iskustava iz oblasti smanjenja rizika, predlažu mere i aktivnosti politike smanjenja rizika i
upravljanja vanrednim situacijama, razmatraju razvojne strategije, planovi i programi koji su od
interesa za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama i jačaju mehanizmi saradnje i
koordinacije na nacionalnom i međunarodnom nivou.
U radu Nacionalne platforme učestvuju državni organi, organi državne uprave, naučna i akademska
zajednica, udruženja građana i predstavnici civilnog društva, humanitarne organizacije, Stalna
konferencija gradova i opština, Privredna komora Srbije, javna preduzeća, novinarske i medijske
organizacije i drugi subjekti.
Direkcija predstavlja nacionalni mehanizam koji koordinira i usklađuje aktivnosti Nacionalne
platforme i daje stručno-administrativnu i tehničku podršku za njen rad.
Odluku o osnivanju Nacionalne platforme donosi Vlada.
93
Smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda
Član 11.
Smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda obuhvata sistem mera i aktivnosti utvrđenih
Nacionalnom strategijom iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama, zakonom i
drugim aktima u cilju sprečavanja novih i smanjenja postojećih rizika kroz implementaciju
integrisanih i inkluzivnih ekonomskih, socijalnih, edukativnih, normativnih, zdravstvenih,
kulturnih, tehnoloških, političkih i insitucionalnih mera kojima se jača otpornost i pripremljenost
zajednice za odgovor i ublažavanje posledica od nastalih elementarnih i drugih nepogoda čime se
postiže jačanje otpornosti zajednice.
Smanjenje rizika između ostalog podrazumeva:
1) precizno identifikovanje, redovnu procenu i praćenje rizika od elementarnih i drugih
nepogoda radi njihove kontrole;
2) smanjenje dejstva faktora koji uzrokuju ili uvećavaju rizike od elementarnih i drugih
nepogoda putem odgovornog i odgovarajućeg upravljanja životnom sredinom, zemljištem, vodama
i drugim prirodnim resursima, planskog korišćenja zemljišta i preduzimanjem odgovarajućih
tehničkih i drugih mera;
3) ublažavanje štetnih posledica na osnovu što potpunijeg razumevanja rizika od njih,
planiranja njihovog sprečavanja i povećanja spremnosti za reagovanje i efikasan odgovor;
4) investiranje u prevenciju i smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda kroz
podsticanje javnog i privatnog ulaganja i preduzimanja strukturnih i nestrukturnih mera;
5) izgradnju kulture bezbednosti i otpornosti pojedinaca i zajednice na elementarne i druge
nepogode;
6) intenzivnu međusobnu saradnju svih nadležnih institucija na svim nivoima vlasti, kao i
partnerstvo sa privatnim i javnim preduzećima, drugim pravnim licima, preduzetnicima,
organizacijama civilnog društva i svim zainteresovanim građanima koji mogu pružiti doprinos
smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda;
7) uspostavljanje preciznih procedura za razmenu informacija i iskustava od značaja za
smanjenju rizika i za efikasno pružanje i primanje međunarodne operativne i humanitarne pomoći
radi otklanjanja posledica elementarne i druge nepogode i početne obnove pogođenih područja;
8) praćenje klimatskih promena i prilagođavanje zajednice na očekivane posledice.
94
Nacionalna strategija iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama
Član 12.
Nacionalna strategija iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama (u daljem
tekstu: Strategija) je osnovni strateški dokument Republike Srbije kojim se utvrđuje politika i
usmeravaju aktivnosti državnih organa i svih drugih subjekata u upravljanju rizikom od
elementarnih i drugih nepogoda, određuju smernice za angažovanje ljudskih i materijalnih resursa,
kao i razvoj normativnog i institucionalnog okvira u cilju smanjenja rizika i efikasnog odgovora na
izazove elementarne i druge nepogode.
Sadržina i usvajanje Strategije
Član 13.
U Strategiji se utvrđuju pravci razvoja politike i nosioci mera i aktivnosti prevencije i smanjenja
rizika u pojedinim sektorima i oblastima, određuju smernice za razvoj sistema zaštite i spasavanja,
otklanjanje posledica elementarne i druge nepogode i finansiranje sprovođenja mera i aktivnosti
upravljanja rizikom od elementarne i druge nepogode, kao i utvrđjuju osnovna opredeljenja o
međunarodnoj saradnji u upravljanju rizikom od elementarne i druge nepogode.
Strategiju usvaja Narodna skupština, na predlog Vlade.
Za redovno praćenje sprovođenja Strategije odgovoran je direktor, koji o tome podnosi Vladi
godišnji izveštaj najkasnije do 31. januara, za prethodnu godinu.
Procena rizika
Član 14.
Procenom rizika se identifikuju vrsta, karakter i poreklo pojedinih rizika od nastupanja
elementarnih i drugih nepogoda, stepen ugroženosti, faktori koji ih uzrokuju ili uvećavaju stepen
moguće opasnosti, kao i posledice koje mogu nastupiti po život i zdravlje ljudi, životnu sredinu,
materijalna i druga dobra, obavljanje javnih službi i privrednih delatnosti i druge pretpostavke
odvijanja uobičajenih životnih, ekonomskih i socijalnih aktivnosti.
Procenu rizika Republike Srbije usvaja Vlada, na predlog Republičkog štaba za vanredne situacije.
Procenu rizika autonomne pokrajine i procenu rizika jedinice lokalne samouprave usvaja nadležni
organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, po pribavljenoj saglasnosti
Direkcije, na predlog nadležnog štaba.
Subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, izuzev saveza, klubova i udruženja dužni su da
donesu procenu rizika.
Procena rizika se redovno ažuriraju, a najmanje jednom godišnje.
95
Planovi smanjenja rizika
Član 15.
Planovi smanjenja rizika su planovi konkretnih preventivnih, organizacionih, tehničkih,
finansijskih, normativnih, nadzornih, edukativnih i drugih mera i aktivnosti koje su nadležni
državni organi i drugi subjekti, na osnovu procene pojedinih rizika, dužni da preduzmu u budućem
periodu u cilju smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda i ublažavanja njihovih
posledica.
Planovi smanjenja rizika se donose posebno za teritoriju Republike Srbije (Nacionalni plan
smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda), autonomne pokrajine (pokrajinski plan
smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda) i jedinice lokalne samouprave (lokalni plan
smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda), a mere i aktivnosti utvrđene njima moraju
biti međusobno usklađene.
Planovi smanjenja rizika se donose za period od jedne, pet i deset godina.
Planovi smanjenja rizika mogu se donositi i za pojedine vrste elementarnih i drugih nepogoda
posebno.
Nacionalni plan smanjenja rizika
Član 16.
Nacionalni plan smanjenja rizika donosi Vlada, na predlog direktora.
Nacionalni plan smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda se usvaja najkasnije 30 dana
pre isteka važećeg plana.
Pokrajinski i lokalni planovi smanjenja rizika
Član 17.
Pokrajinski plan smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda, odnosno lokalni plan
smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda, usvaja nadležni organ autonomne pokrajine,
odnosno jedinice lokalne samouprave, uz prethodno pribavljenu saglasnost Direkcije.
Planovi iz stava 1. ovog člana usvajaju se najkasnije 30 dana pre isteka važećih planova i dostavljaju
Direkciji.
Davanje saglasnosti na pokrajinski i lokalni plan smanjenja rizika
Član 18.
Nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, dužan je da predlog
plana smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda, zajedno sa procenom rizika, dostavi na
saglasnost Direkciji, najkasnije 60 dana pre isteka roka određenog za njegovo usvajanje.
96
Ukoliko Direkcija utvrdi da predlog plana smanjenja rizika autonomne pokrajine, odnosno jedinice
lokalne samouprave, u sadržinskom i metolološkom smislu nije odgovarajući, neće dati saglasnost
na njega i obavestiće o tome pismeno donosioca uz obavezne instrukcije za otklanjanje nedostataka.
Plan na koji nije data saglasnost u skladu sa stavom 2. ovog člana mora biti ispravljen i dostavljen u
roku koji odredi direktor, a koji ne može biti kraći od 30 dana.
Ako donosilac pokrajinskog, odnosno lokalnog plana smanjenja rizika ne postupi po dobijenim
instrukcijama, smatraće se da plan nije donet.
Posledice neusvajanja plana smanjenja rizika
Član 19.
Ako nadležni organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne usvoji plan
smanjenja rizika u roku i na način propisan zakonom, Direkcija će o trošku autonomne pokrajine,
odnosno jedinice lokalne samouprave, organizovati izradu plana i dostaviti ga nadležnom
pokrajinskom, odnosno lokalnom organu na usvajanje i dalje sprovođenje.
Planovi smanjenja rizika za kritične infrastrukture
Član 20.
Nadležna ministarstva, pokrajinski i lokalni organi u čijem su delokrugu poslovi staranja o
infrastrukturnim objektima i sistemima od nacionalnog, pokrajinskog i lokalnog značaja
(obrazovne ustanove, zdravstvene ustanove, objekti za smeštaj većeg broja lica, objekti za
vodosnabdevanje, energetski objekti, telekomunikacioni objekti, saobraćajnice, robne rezerve,
posebne rezerve hrane i vode i drugo) dužni su da donesu planove smanjenja rizika i posebne
zaštite i ojačanja kritičnih infrastruktura, po pribavljenoj saglasnosti Direkcije.
Usklađenost prostornih i razvojnih planova sa planovima smanjenja rizika
Član 21.
Svi akti prostornog planiranja i planovi razvoja Republike, autonomne pokrajine i jedinice lokalne
samouprave moraju biti usklađeni sa odgovarajućim procenama rizika i planovima smanjenja
rizika.
Za usklađenost prostornih i razvojnih planova i drugih akata prostornog planiranja sa
odgovarajućim procenama rizika i planovima smanjenja rizika, odgovorni su organi nadležni za
njihovo donošenje.
97
Izveštavanje o sprovođenju planova smanjenja rizika
Član 22.
Subjekti koji donose planove smanjenja rizika dužni su da Direkciji dostavljaju izveštaje o merama i
aktivnostima preduzetim u cilju sprovođenja planova smanjenja rizika.
Pravilnik o načinu i rokovima izveštavanja iz stava 1. ovog člana donosi direktor.
Ako Direkcija utvrdi da se plan smanjenja rizika ne sprovodi na odgovarajući način, obavestiće o
tome Republički štab za vanredne situacije i predložiti mere i aktivnosti koje je potrebno preduzeti
u cilju sprovođenja plana smanjenja rizika.
Planovi zaštite i spasavanja
Član 23.
Planom zaštite i spasavanja se planiraju mere i aktivnosti za sprečavanje i umanjenje posledica
elementarnih i drugih nepogoda, kao i snage i sredstva subjekata sistema, njihovo organizovano i
koordinirano angažovanje i delovanje u vanrednim situacijama u cilju zaštite i spasavanja ljudi,
materijalnih i kulturnih dobara i obezbeđenja osnovnih uslova za život.
Plan zaštite i spasavanja izrađuje se na osnovu procene rizika i usvaja najkasnije 90 dana nakon
usvajanja procene rizika i redovno se usklađuje sa izmenama procene rizika.
Plan zaštite i spasavanje Republike Srbije donosi Vlada, na predlog Republičkog štaba za vanredne
situacije.
Plan zaštite i spasavanja autonomne pokrajne i plan zaštite i spasavanja jedinica lokalne
samouprave donose nadležni organi autonomne pokrajine, odnosno jedinica lokalne samouprave,
po pribavljenoj saglasnosti Direkcije, na predlog nadležnog štaba.
Član 24.
Privredna društva i druga pravna lica iz oblasti zdravstva, vaspitno-obrazovne delatnosti, socijalne
zaštite i drugih delatnosti koja u okviru svog delokruga brinu o većem broju ljudi, dužna su da
donesu plan zaštite i spasavanja u skladu sa izvodom iz procene rizika jedinice lokalne samouprave
na čijoj teritoriji se nalaze.
Subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, izuzev saveza, klubova i udruženja dužna su
da donesu plan zaštite i spasavanja.
Privredna društva i druga pravna lica koja nisu obuhvaćena stavovima 1. i 2. ovog člana izrađuju
plan zaštite i spasavanja ukoliko se procenom rizika utvrdi da može biti ugroženo elementarnom i
drugom nepogodom, u skladu sa izvodom iz procene rizika jedinice lokalne samouprave na čijoj
teritoriji se nalaze.
98
Član 25.
Pravilnik o metodologiji, načinu izrade i sadržaju procene rizika, plana smanjenja rizika i plana
zaštite i spasavanja, donosi direktor.
Delovi procene rizika, plana smanjenja rizika i plana zaštite i spasavanja mogu biti tajni u skladu sa
zakonom.
Licenca za izradu procene rizika, plana smanjenja rizika i plana zaštite i spasavanja
Član 26.
Procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan zaštite i spasavanja izrađuju lica koja poseduju licencu
za izradu procene rizika, plana smanjenja rizika i plana zaštite i spasavanja (u daljem tekstu:
licenca).
Direkcija izdaje licencu iz stava 1. ovog člana licu koje ima:
1. najmanje visoku stručnu spremu (diplomske akademske-master, specijalističke akademske,
specijalističke strukovne odnosno osnovne studije u trajanju od najmanje četiri godine);
2. položen poseban stručni ispit za izradu procene rizika, plana smanjenja rizika i plana zaštite
i spasavanja.
Rok važenja licence je pet godina.
Direkcija vodi evidenciju o izdatim licencama iz ovog člana.
Direktor propisuje program, način i troškove polaganja stručnog ispita, visinu naknade za rad
ispitne komisije, izgled i postupak izdavanja licence iz stava 1. ovog člana.
Registar rizika
Član 27.
Registar rizika je interaktivna, elektronska, geografsko-informaciona baza podataka za teritoriju
Republike Srbije koju vodi Direkcija.
Registar sadrži podatke od značaja za upravljanje rizikom, i to:
1) fizičko-geografske podatke o prostoru zahvaćenom rizikom;
2) podatke o broju i strukturi, kao i izloženosti i ranjivosti stanovništva, koje može biti
pogođeno nastupanjem elementarne i druge nepogode;
3) podatke o stambenim, infrastrukturnim i drugim objektima, njihovoj izloženosti i
ranjivosti;
4) podatke o ranijim elementarnim i drugim nepogodama i njihovim posledicama;
99
5) opis i karakteristike hazarda;
6) simulaciju posledica rizika;
7) raspoložive ljudske i materijalne resurse za zaštitu i spasavanje;
8) podatke o dugoročnim prognozama i klimatskim promenama;
9) druge podatke od značaja za smanjenje rizika.
Registar rizika je javan, osim u pogledu podataka koji uživaju zaštitu po posebnim propisima.
Subjekti sistema su dužni da Direkciji dostave podatke potrebne za izradu Registra, bez naknade.
Bliži propis o sadržini, načinu izrade i unosa podataka donosi Vlada.
Zone povećanog rizika
Član 28.
Zone povećanog rizika su geografske prostorne celina u kojima postoji povećan rizik od nastupanja
značajnih posledica elementarnih i drugih nepogoda.
U zonama povećanog rizika se prioritetno sprovode mere i aktivnosti za smanjenje rizika utvrđene
planovima smanjenja rizika.
Direktor donosi odluku o utvrđivanju zone povećanog rizika na osnovu usvojenog akta
o proceni rizika.
Odlukom iz stava 3. ovog člana mogu se ograničiti određene aktivnosti u zoni povećanog rizika ili
usloviti obavezom preduzimanja posebnih mera za smanjenje rizika, ako se radi o aktivnostima
koje bi mogle izazvati nove ili uvećati postojeće faktore rizika.
Zone neposrednog rizika
Član 29.
Zone neposrednog rizika su geografske prostorne celine u kojima postoji visok stepen izvesnosti da
će elementarna i druga nepogoda nastupiti i da će njene posledice biti dugotrajne i teško otklonjive,
a mere zaštite i spasavanja znatno otežane.
U zonama neposrednog rizika zabranjene su aktivnosti koje izazivaju nove ili uvećavaju postojeće
faktore rizika (iskopi i drugi zemljani radovi, izgradnja i postavljanje objekata i dr.), kao i aktivnosti
povodom kojih se ljudi i materijalna dobra mogu izložiti teškim posledicama (odlaganje stvari,
parkiranje, okupljanje većeg broja ljudi, manifestacije i dr.), osim po prethodnoj dozvoli Direkcije.
Direktor donosi Odluku o utvrđivanju zone neposrednog rizika na osnovu usvojenog akta o proceni
rizika.
100
Pravilnici o zonama povećanog i neposrednog rizika
Član 30.
Pravilnikom o zonama povećanog rizika i Pravilnikom o zonama neposrednog rizika utvrđuju se
postupak i kriterijumi za donošenje i sadržina odluka kojima se određuju zone povećanog i
neposrednog rizika, kao i procedura davanja dozvola za aktivnosti u zonama neposrednog rizika.
Pravilnik o zonama povećanog rizika i Pravilnik o zonama neposrednog rizika donosi direktor.
IV. PRAVA I DUŽNOSTI SUBJEKATA
Prava i dužnosti građana
Član 31.
Građani imaju pravo da budu obavešteni o rizicima od elementarnih i drugih nepogoda, merama i
aktivnostima koje se preduzimaju radi njihovog smanjenja, pretnjama i mogućim posledicama od
elementarnih i drugih nepogoda, kao i o svim neophodnim informacijama od značaja za zaštitu i
spasavanje.
Radi sticanja potrebnih znanja iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama,
građani se obučavaju i osposobljavaju u okviru osnovnog i srednjeg obrazovanja, u skladu sa
posebnim zakonom i odgovarajućim programom.
Građani su dužni:
1) da se osposobljavaju za zaštitu i spasavanje i da preduzimaju mere za ličnu i uzajamnu zaštitu;
2) da prihvate raspored u jedinice civilne zaštite i da se odazovu u slučaju mobilizacije tih jedinica;
3) da se odazovu pozivu nadležnog štaba za vanredne situacije radi učešća u akcijama zaštite i
spasavanja;
4) da o nastanku opasnosti bez odlaganja obaveste operativni centar 112.
5) da sprovode propisane i naređene mere zaštite i spasavanja.
U izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja dužni su da učestvuju svi sposobni građani kao i strani
državljani i lica bez državljanstva koja u skladu sa zakonom imaju odobrenje za privremeni boravak
ili stalno nastanjenje u Republici Srbiji starosti od 18 do 60 godina.
Izuzetno od stava 3. ovog člana u izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja nisu obavezni da
učestvuju:
1) trudnice i majke sa decom do 10 godina starosti i samohrani roditelji odnosno staratelji sa
decom do 15 godina starosti;
101
2) lica sa invaliditetom kao i lica koja brinu o osobama sa invaliditetom;
3) lica koja se staraju i žive u istom domaćinstvu sa starijim osobama koja nisu sposobna da se
brinu sama o sebi.
Materijalna obaveza
Član 32.
Za potrebe zaštite i spasavanja građani su dužni da omoguće izvođenje neophodnih radova za
zaštitu i spasavanje na svojim nepokretnostima, kao i da daju na korišćenje nepokretne stvari,
vozila, mašine, opremu, materijalno-tehnička i druga materijalna sredstva (voda, hrana, medicinska
oprema, lekovi, odeća, obuća, građevinski i drugi materijal).
Za stvari i materijalna sredstva data na korišćenje, kao i za štetu nastalu izvođenjem radova na
nepokretnostima za potrebe zaštite i spasavanja, građani imaju pravo na naknadu koja se isplaćuje
po tržišnim cenama.
Bliže propise o načinu korišćenja i načinu utvrđivanja nadoknade privrednim društvima i drugim
pravnim licima i građanima nastale usled izvršavanja obaveza iz ovog člana, donosi Vlada.
Udruženje i organizacija civilnog društva
Pravo na dobijanje informacija, upućenje predloga i učešće
Član 33.
Udruženja i druge organizacije civilnog društva imaju pravo da, pored dobijanja informacija iz
člana 31. stav 1. ovog zakona, razmatraju pitanja od značaja za smanjenje rizika od elementarnih i
drugih nepogoda, upućuju o tome predloge nadležnim državnim, pokrajnskim i lokalnim organima i
dobiju odgovor od njih, kao i da budu priznate kao partneri organa javnih vlasti u kreiranju i
organizaciji politike smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda i deo su Nacionalne
platforme za smanjenje rizika.
Udruženja i druge organizacije civilnog društva mogu da dobrovoljno učestvuju u izvršavanju
preventivnih mera i aktivnosti smanjenja rizika od elementarnih i drugih nepogoda, kao i u
izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja uz saglasnosti i koordinaciju nadležnog organa.
Udruženja i druge organizacije civilnog društva doprinose izgradnji kulture prevencije rizika i
podizanju svesti o potrebi jačanja spremnosti i otpornosti pojedinaca i društva na nastupanje
posledica elementarnih i drugih nepogoda.
102
Humanitarna organizacija i udruženja
Član 34.
U okviru svoje redovne delatnosti humanitarne organizacije i udruženja učestvuju u pripremi i
sprovođenju zadataka zaštite i spasavanja i pružanja pomoći stanovništvu pogođenog posledicama
elementarnih i drugih nepogoda, u skladu sa ovim zakonom i pravilima međunarodnog
humanitarnog prava.
Crveni krst Republike Srbije obavlja poslove iz stava 1. ovog člana u skladu sa javnim ovlašćenjima i
svojim programskim aktivnostima.
Gorska služba spasavanja Srbije obavlja poslove spasavanja na nepristupačnim terenima u skladu
sa javnim ovlašćenjima i svojim programskim aktivnostima.
Crveni krst Republike Srbije i Gorska služba spasavanja Srbije su deo Nacionalne platforme za
smanjenje rizika.
Privredna društva i druga pravna lica
Član 35.
Svako privredno društvo i drugo pravno lice dužno je da, u okviru svoje delatnosti preduzima sve
mere prevencije i smanjenja rizika, kao i da se odazove zahtevu nadležnog štaba i uzme učešće u
sprovođenju mera zaštite i spasavanja.
Troškovi nastali učešćem pravnih lica iz stava 1. ovog člana u sprovođenju mera zaštite i
spasavanja, bez prikazivanja dobiti, isplaćuju se iz budžeta jedinice lokalne samouprave, pokrajine i
Republike, u zavisnosti od toga ko je formirao štab koji je uputio zahtev za angažovanje.
Privredna društva i druga pravna lica su dužna bez naknade dostave Direkciji, autonomnoj
pokrajini i jedinicama lokalne samouprave, podatke neophodne za izradu procene rizika i plana
zaštite i spasavanja.
U pripremi i sprovođenju zadataka iz oblasti zaštite i spasavanja, u okviru svoje redovne delatnosti,
učestvuju humanitarne organizacije i udruženja u skladu sa zakonom.
Subjekti od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje
Član 36.
Privredna društva i druga pravna lica koja se bave delatnošću iz oblasti: telekomunikacija,
rudarstva i energetike, transporta, meteorologije, hidrologije, seizmologije, zaštite od jonizujućeg
zračenja i nuklearne sigurnosti, zaštite životne sredine, vodoprivrede, šumarstva i poljoprivrede,
zdravstva, zbrinjavanja lica, veterine, komunalne delatnosti, građevinarstva, ugostiteljstva, i druga
pravna lica, mogu biti određena od strane nadležnog organa, za subjekte od posebnog značaja za
zaštitu i spasavanje.
103
Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje Republike Srbije, na predlog Republičkog
štaba za vanredne situacije, određuje Vlada.
Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje autonomne pokrajine, na predlog nadležnog
štaba za vanredne situacije, određuje izvršni organ autonomne pokrajine.
Subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje jedinice lokalne samouprave, na predlog
nadležnog štaba za vanredne situacije, određuje izvršni organ jedinice lokalne samouprave.
Aktiviranje subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje vrši nadležni štab za vanredne
situacije.
Posebne obaveze pravnih lica koja obavljaju određene delatnosti
Član 37.
Privredna društva i druga pravna lica, vlasnici i korisnici elektronskih komunikacionih mreža i
informacionih sistema i veza, stavljaju na raspolaganje korišćenje tih sistema za potrebe zaštite i
spasavanja, po naredbi nadležnog štaba.
Pravna lica – operateri javnih komunuikacionih mreža i javno dostupnih telefonskih usluga moraju
omogućiti svim korisnicima besplatne pozive prema jedinstvenom broju za hitne službe 112
uključujući i pozive iz javnih telefonskih govornica.
Privredna društva i druga pravna lica, vlasnici i korisnici zaliha vode, hrane, medicinske opreme i
lekova, energenata, odeće, obuće, građevinskog i drugog materijala neophodnog za izvršavanje
zadataka zaštite i spasavanja, dužna su da ova sredstva stave na raspolaganje za potrebe zaštite i
spasavanja, po naredbi nadležnog štaba.
Vlasnici i korisnici nepokretnih stvari omogućavaju da se na njihovim nepokretnostima sprovode
radovi neophodni za zaštitu i spasavanje, po naredbi nadležnog štaba.
Visokoškolske ustanove i naučnoistraživačke organizacije
Član 38.
Visokoškolske ustanove i druge organizacije koje se bave naučnoistraživačkim radom obaveštavaju
Direkciju o naučnim saznanjima od značaja za smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda i
zaštitu i spasavanje.
Direkcija i drugi nadležni orani dužna su da podstiču i materijalno pomažu i promovišu naučni rad
i dostignuća od značaja za smanjenje rizika od elementarnih i drugih nepogoda i zaštitu i
spasavanje, u skladu sa usvojenom budžetskom politikom Republike Srbije.
Visokoškolske ustanove i naučnoistraživačke organizacije su deo Nacionalne platforme za
smanjenje rizika.
104
Jedinice lokalne samouprave
Član 39.
Jedinica lokalne samouprave u okviru svog delokruga, u oblasti smanjenja rizika od elementarnih i
drugih nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama:
1) donosi akt o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite na teritoriji jedinice lokalne
samouprave, na predlog nadležnog štaba;
2) izrađuje i donosi procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan zaštite i spasavanja;
3) formira štab za vanredne situacije;
4) formira službu i određuje službenika za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim
situacijama;
5) donosi akt o određivanju subjekata posebnog od značaja za zaštitu i spasavanje jedinice
lokalne samouprave;
6) planira i obezbeđuje budžetska sredstva namenjena za smanjenje rizika i upravljanje
vanrednim situacijama;
7) donosi akt o formiranju jedinica civilne zaštite;
8) obezbeđuje sredstva i stara se o nabavci, postavljanju i održavanju akustičnih izvora
(sirena) i ostale opreme u okviru sistema javnog uzbunjivanja u Republici Srbiji;
9) stara se o usklađivanju plana zaštite i spasavanja sa Planom zaštite i spasavanja Republike
Srbije i planovima zaštite i spasavanja susednih jedinica lokalne samouprave;
10) sarađuje sa susednim jedinicama lokalne samouprave u sprovođenju mera i aktivnosti od
značaja za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama;
11) obavljaju i druge poslove utvrđene ovim zakonom.
Izuzetno od stava 1. tačka 4. ovog člana jedinica lokalne samouprave koje imaju manje od 50.000
stanovnika, određuju službenika za smanjenje rizika i upravljanje vanrednim situacijama, a nisu u
obavezi da formiraju službu za smanjenje rizika i upravljanje u vanrednim situacijama u okviru
opštinske uprave.
Službenik iz stava 1. tačka 4. ovog člana mora posedovati najmanje visoku stručnu spremu
(diplomske, akademske master, specijalističke strukovne odnosno osnovne studije u trajanju od
najmanje četiri godine), odnosno odgovarajući fakultet čiji plan i program je baziran na oblast
bezbednosti, zaštite i spasavanja ili drugi fakultet sa pet i više godina radnog iskustva na ovim
poslovima.
105
Odredbe ovog zakona koje se odnose na jedinice lokalne samouprave, mogu se shodno primenjivati
i na gradske opštine, ako takvu odluku donese nadležni organ grada u čijem se sastavu gradske
opštine nalaze.
Autonomna pokrajina
Član 40.
Autonomna pokrajina u okviru svog delokruga, u oblasti smanjenja rizika od elementarnih i drugih
nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama:
1) stara se o obezbeđenju doslednog usklađivanja sektorskih politika sa politikom u ovoj
oblasti;
2) donosi odluku o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite na teritoriji autonomne
pokrajine i obezbeđuje njeno sprovođenje;
3) planira i obezbeđuje budžetska sredstva namenjena za smanjenje rizika i upravljanje
vanrednim situacijama;
4) obrazuje pokrajinski štab za vanredne situacije (u daljem tekstu: Pokrajinski štab);
5) usvaja godišnji plan rada i godišnji izveštaj o radu Pokrajinskog štaba;
6) izrađuje i donosi procenu rizika, pokrajinski plan smanjenja rizika i plan zaštite i spasavanja
u vanrednim situacijama;
7) usklađuje plan zaštite i spasavanja sa Planom zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama
Republike Srbije;
8) određuje subjekte od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje;
9) obezbeđuje telekomunikacionu i informacionu podršku za potrebe zaštite i spasavanja, kao
i uključenje u telekomunikacioni i informacioni sistem Službe 112 i povezuju se sa njim;
10) pravovremeno izveštava Direkciju i druge nadležne državne organe o uočenim pojavama i
problemima od značaja za smanjenje rizika, o podacima od značaju za procenu postojećih rizika, o
pojavi novih rizika i pretnji i o drugim činjenicama koje su relevantne za ovu oblast;
11) obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom.
106
Državni organi
Vlada
Član 41.
Vlada usmerava i usklađuje rad organa državne uprave na sprovođenju mera i aktivnosti smanjenja
rizika i upravljanja vanrednim situacijama, obezbeđuje izgradnju, razvoj i plansko povezivanje
delova sistema i zadataka u jedinstvenu celinu, donosi akte za koje je to utvrđeno ovim zakonom i
preduzima druge mere iz svoje nadležnosti u ovoj oblasti, a naročito:
1) obrazuje Republički štab za vanredne situacije, imenuje njegovog komadanta, načelnika i
članove na predlog Direkcije i usvaja izveštaj o radu Republičkog štaba za vanredne situacije;
2) naređuje opštu mobilizaciju jedinica civilne zaštite i drugih neophodnih ljudskih i
materijalnih resursa sistema;
3) donosi odluku o pružanju, traženju i prihvatanju međunarodne pomoći;
4) donosi Akcioni plan za sprovođenje Strategije;
5) donosi i druge akte iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama.
Direkcija
Član 42.
Pored drugih zadataka utvrđenih ovim i drugim zakonom, Direkcija:
1) izrađuje Strategiju;
2) izrađuje i predlaže Akcioni plan za sprovođenje Strategije;
3) nosilac je izrade Procene rizika Republike Srbije, Plana smanjenja rizika Republike Srbije i Plana
zaštite i spasavanja Republike Srbije;
4) rukovodi i koordinira rad svih snaga i subjekata sistema;
5) uspostavlja i vodi registar rizika u Republici Srbiji;
6) utvrđuje zone povećanog i neposrednog rizika;
7) daje saglasnost na procene rizika, planove smanjenja rizika i planove zaštite i spasavanja;
8) u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Ministarstvom odbrane preduzima mere u
cilju organizovanja i obezbeđenja telekomunikacionih i informacionih sistema za potrebe
rukovođenja i koordinacije u vanrednim situacijama i prenosa podataka i informacija i njihovu
zaštitu;
107
9) objedinjava i vodi jedinstvenu informacionu bazu podataka o ljudskim i materijalno-tehničkim
resursima subjekata i snaga sistema;
10) obrazuje, obučava, oprema, mobiliše i angažuje specijalizovane jedinice civilne zaštite za
teritoriju Republike Srbije;
11) obrazuje Nacionalni trening centar i regionalne trening centre za obuku subjekata i snaga
sistema;
12) inicira i finansira naučna istraživanja u ovoj oblasti;
13) naređuje delimičnu mobilizaciju neophodnih ljudskih i materijalnih resursa;
14) neposredno sarađuje, razmenjuje informacije i podatke sa službama iste delatnosti drugih
zemalja, međunarodnim organizacijama;
15) obavlja i druge poslove određene zakonom.
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Član 43.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, u okviru svog delokruga, u oblasti smanjenja rizika i upravljanja u
vanrednim situacijama:
1) obezbeđuje učešće policije i drugih svojih organizacionih jedinica u sprovođenju mera i
aktivnosti predviđenim ovim zakonom;
2) priprema i sprovodi bezbednosnu zaštitu prostora, infrastrukture i objekata od značaja za
preduzimanje mera i izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja;
Kada u zaštiti i spasavanju učestvuju jedinice policije, njima komanduju njihove nadležne starešine,
u skladu sa zaključcima i preporukama štaba za vanredne situacije koji rukovodi i koordinira
zaštitom i spasavanjem.
Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije
Član 44.
U uslovima kada druge snage i sredstva sistema nisu dovoljni za zaštitu i spasavanje ljudi,
materijalnih i drugih dobara od posledica elementarnih i drugih nepogoda, na zahtev Republičkog
štaba za vanredne situacije, Ministarstvo odbrane obezbeđuje učešće svojih organizacionih jedinica,
komandi, jedinica i ustanova Vojske Srbije za pružanje pomoći u zaštiti i spasavanju, u skladu sa
zakonom.
Kada u zaštiti i spasavanju učestvuju jedinice Vojske Srbije, njima komanduju njihove nadležne
starešine, u skladu sa zaključcima i preporukama štaba za vanredne situacije koji rukovodi i
koordinira zaštitom i spasavanjem.
108
Organi državne uprave
Član 45.
Organi državne uprave, u okviru svog delokruga, u oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim
situacijama:
1) staraju se o obezbeđenju doslednog usklađivanja sektorskih politika sa politikom u ovoj
oblasti;
2) pravovremeno izveštavaju Direkciju o uočenim pojavama i problemima od značaja za ovu
oblast kao i o podacima od značaju za procenu postojećih rizika, o pojavi novih rizika i pretnji i o
drugim činjenicama;
3) planiraju, organizuju i obezbeđuju funkcionisanje svoje delatnosti u vanrednim
situacijama;
4) učestvuju u izradi Strategije, Procene rizika, Nacionalnog plana smanjenja rizika, Plana
zaštite i spasavanja Republike Srbije i drugih planskih i programskih dokumenata;
5) predlažu Direkciji privredna društva i druga pravna lica iz svoje nadležnosti koja su od
posebnog značaja za zaštitu i spasavanje Republike Srbije;
6) obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom.
V. VANREDNA SITUACIJA
Proglašavanje i ukidanje
Član 46.
Vanredna situacije se proglašava kada su rizici i pretnje ili nastale posledice elementarnih i drugih
nepogoda po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna dobra takvog obima i intenziteta da njihov
nastanak ili posledice nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih organa i
službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrebiti posebne mere, snage
i sredstva uz pojačan režim rada.
Vanredna situacija se ukida kada prestanu uslovi zbog kojih je vanredna situacija proglašena.
Vanrednu situaciju, na predlog nadležnog štaba, proglašava i ukida:
1) za teritoriju Republike Srbije – Vlada,
2) za teritoriju autonomne pokrajine – izvršni organ autonomne pokrajine,
3) za teritoriju grada – gradonačelnik, za teritoriju opštine – predsednik opštine.
109
Član 47.
Izuzetno od odredbi člana 46. ovog zakona ukoliko postoje uslovi za proglašavanje ili ukidanje
vanredne situacije, a nadležni organ ne postupi u skladu sa zakonom, vanrednu situaciju može
proglasiti ili ukinuti Vlada, na predlog Direkcije.
Štabovi za vanredne situacije
Član 48.
Za praćenje aktivnosti na smanjenju rizika i koordinaciju i rukovođenje u vanrednim situacijama
obrazuju se štabovi, i to:
1) za teritoriju Republike Srbije – Republički štab za vanredne situacije, koji obrazuje Vlada;
2) za teritoriju autonomne pokrajine – pokrajinski štab, koji obrazuje izvršni organ autonomne
pokrajine;
3) za teritoriju upravnog okruga – okružni štab za vanredne situacije, koji obrazuje Republički štab
za vanredne situacije;
4) za teritoriju grada – gradski štab za vanredne situacije, koji obrazuje grad;
5) za teritoriju opštine – opštinski štab za vanredne situacije, koji obrazuje opština.
Ako nadležni organ grada u čijem se sastavu nalazi dve ili više gradskih opština odluči da se poslovi
smanjenja rizika i koordinacije i rukovođenja u vanrednim situacijama utvrde u delokrug gradskih
opština, za teritoriju gradske opštine obrazuje se štab za vanredne situacije gradske opštine.
Štab donosi naredbe, zaključke i preporuke.
Štab ima sopstveni pečat i delovodnik, u skladu sa posebnim zakonom.
Stručne i administrativne poslove za potrebe Republičkog, okružnog i štaba grada Beograda obavlja
Direkcija.
Republički štab za vanredne situacije
Član 49.
Republički štab za vanredne situacije, pored poslova utvrđenih ovim zakonom, obavlja i sledeće
poslove:
1) naređuje štabovima za vanredne situacije preduzimanje mera i aktivnosti za smanjenje rizika i
upravljanja vanrednim situacijama;
2) naređuje angažovanje i upotrebu snaga sistema i sredstava sa teritorije neugroženih jedinica
lokalne samouprave na područje ugroženih jedinica lokalne samouprave;
110
3) preuzima, preko okružnih štabova za vanredne situacije, neposredno koordinirano angažovanje
snaga sistema i sredstava u vanrednim situacijama, kada je istovremeno ugrožen veći broj jedinica
lokalne samouprave na teritoriji upravnog okruga;
4) predlaže Vladi donošenje odluke o traženju, prihvatanju, odnosno pružanju pomoći susednim i
drugim državama;
5) predlaže Vladi opštu mobilizaciju jedinica i drugih snaga civilne zaštite;
6) raspušta štab za vanredne situacije jedinice lokalne samouprave, ukoliko isti ne obavlja poslove
zaštite i spasavanja u skladu sa ovim zakonom, ne donosi pravovremene i odgovarajuće odluke na
osnovu kojih se sprovode i preduzimaju potrebne mere za smanjenje rizika i upravljanja vanrednim
situacijama;
U slučaju raspuštanja štaba za vanredne situacije iz stava 1. tačke 6) ovog člana, Republički štab za
vanredne situacije formira privremeni štab za vanredne situacije iz reda svojih članova, zaposlenih
u Direkciji, rukovodilaca subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje i drugih stručnih lica
sa teritorije jedinica lokalne samouprave.
U slučaju proglašenja vanredne situacije na teritoriji Republike Srbije, Republički štab formira
operativni štab kao svoje pomoćno stručno telo, koji je u vreme vanredne situacije u neprekidnom
zasedanju.
Pokrajinski, okružni i štabovi jedinica lokalne samouprave dužni su redovno da izveštavaju
Republički štab za vanredne situacije i Direkciju o stanju, sprovođenju mera i izvršavanju zadataka
u vanrednim situacijama.
Pokrajinski štab za vanredne situacije
Član 50.
Pokrajinski štab za vanredne situacije, pored poslova utvrđenih ovim zakonom, obavlja i sledeće
poslove:
1) naređuje angažovanje snaga sistema i upotrebu sredstava za zaštitu i spasavanje iz neugroženih
opština na teritoriji ugroženih opština na teritoriji pokrajne;
2) neposredno koordinira angažovanje subjekata i snaga sistema u vanrednim situacijama kada je
istovremeno ugrožen veći broj opština na teritoriji autonomne pokrajine;
3) naređuje aktiviranje subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje pokrajine.
111
Okružni štab za vanredne situacije
Član 51.
Okružni štab za vanredne situacije, pored poslova utvrđenih ovim zakonom, obavlja i sledeće
poslove:
1) angažuje na području upravnog okruga subjekte od posebnog značaja za Republiku;
2) obavlja i druge poslove po nalogu Republičkog štaba za vanredne situacije i Direkcije.
Opštinski i gradski štab za vanredne situacije
Član 52.
Opštinski, odnosno gradski štab za vanredne situacije, pored poslova utvrđenih ovim zakona,
obavlja i sledeće poslove:
1) sarađuje sa štabovima susednih jedinica lokalne samouprave;
2) naređuje angažovanje subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje za jedinicu lokalne
samouprave.
Sastav štabova za vanredne situacije
Član 53.
Komandant štaba za vanredne situacije je:
1) predsednik Vlade po funkciji, za Republički štab za vanredne situacije ;
2) predsednik Vlade autonomne pokrajine, za Pokrajinski štab za vanredne situacije;
3) načelnik upravnog okruga, za okružni štab za vanredne situacije;
4) gradonačelnik, za gradski štab za vanredne situacije;
5) predsednik opštine, za opštinski štab za vanredne situacije.
Načelnik Republičkog štaba za vanredne situacije je rukovodilac Direkcije.
Načelnici štabova su predstavnici Direkcije.
Zamenik komandanta gradskog odnosno opštinskog štaba za vanredne situacije je zamenik
gradonačelnika, odnosno predsednika opštine ili član gradskog ili opštinskog veća.
Bliže propise o sastavu i načinu rada štabova za vanredne situacije donosi Vlada.
112
VI. VATROGASNE I VATROGASNO - SPASILAČKE JEDINICE
Vatrogasne jedincie
Član 54.
Vatrogasne jedinice mogu biti profesionalne i dobrovoljne.
Profesionalne vatrogasne jedinice su vatrogasno-spasilačke jedinice Direkcije (u daljem tekstu:
vatrogasno-spasilačke jedinice), vatrogasne jedinice Ministarstva odbrane, vatrogasne jedinice
jedinica lokalne samouprave i vatrogasne jedinice pravnih lica svrstanih u prvu kategoriju
ugroženosti od požara u skladu sa zakonom.
Dobrovoljne vatrogasne jedinice su vatrogasne jedinice pravnih lica i udruženja, organizovanih na
principu dobrovoljnosti.
Direkcija vrši kontrolu ispunjenosti uslova za formiranje i rad vatrogasnih jedinica, osim
vatrogasnih jedinica Ministarstva odbrane.
Minimalan broj vatrogasaca, kao i tehničku opremljenost i obučenost dobrovoljnih vatrogasnih
jedinica propisuje direktor.
Vatrogasno-spasilačke jedinice
Član 55.
Vatrogasno-spasilačke jedinice su snage sistema, namenjene za zaštitu i spasavanje ugroženog
stanovništva i materijalnih dobara i otklanjanja posledica požara, elementarnih i drugih nepogoda.
Organizaciju, način rada, postupanje prilikom izvršavanja zadataka zaštite i spasavanja, način
vršenja službe i unutrašnjem redu u vatrogasno – spasilačkoj jedinici, bliže propisuje direktor.
Pripadnici vatrogasno-spasilačkih jedinica mogu biti oni kandidati koji nakon sprovedenog
konkursa uspešno završe osnovnu obuku za pripadnike vatrogasno spasilačkih jedinica (u daljem
tekstu: osnovna obuka).
Polaznik kursa za osnovnu obuku osim uslova utvrđenih posebnim zakonom, moraju da
zadovoljavaju i posebne uslove, i to:
1) da ne može biti mlađi od 19 godina niti stariji od 30 godina;
2) da najmanje godinu dana imaju prebivalište na teritoriji organizacione jedinice za koju se
raspisuje konkurs;
3) da ispuni posebne uslove u pogledu kriterijuma zdravstvene, psiho-fizičke i bazične motoričke
sposobnosti.
113
Za raspoređivanje na rukovodeća radna mesta u vatrogasno-spasilačkim jedinicama potrebno je
najmanje pet godina radnog staža u vatrogasno-spasilačkim jedinicama.
Bliže propise o kriterijumima za izbor kandidata za polaznike kursa za Osnovnu obuku kao i o
stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju pripadnika vatrogasno-spasilačkih
jedinica, donosi direktor.
Član 56.
Pripadnici vatrogasno-spasilačke jedinice nose propisanu uniformu za izvršavanje poslova i
zadataka, a prilikom gašenja požara i ostalih intervencija propisanu interventnu opremu.
Vozila i plovila vatrogasno – spasilačkih jedinica koriste plava rotaciona svetla, posebnu zvučnu
signalizaciju i oznaku i imaju pravo prvenstva prolaza u skladu sa zakonom.
Bliže propise o načinu obeležavanja i korišćena svetlosnih i zvučnih signala donosi direktor.
Profesionalne vatrogasne jedinice lokalne samouprave
Član 57.
Jedinice lokalne samouprave mogu osnovati profesionalne vatrogasne jedinice.
Minimalni broj vatrogasaca, kao i tehničku opremljenost i obučenost profesionalnih vatrogasnih
jedinica lokalne samouprave propisuje direktor.
Rukovođenje
Član 58.
Ako u gašenju požara učestvuje vatrogasno-spasilačka jedinica, gašenjem požara rukovodi
rukovodilac te jedinice.
Do dolaska vatrogasno-spasilačke jedinice gašenjem rukovodi rukovodilac vatrogasne jedinice koja
je prva započela gašenje.
Interne evidencije
Član 59.
U cilju obavljanja redovnih zadataka vatrogasno-spasilačke jedinice vode interne evidencije.
Bliže propise o načinu vođenja internih evidencija donosi direktor.
114
VII. CIVILNA ZAŠTITA
Sastav civilne zaštite
Član 60.
Civilnu zaštitu čine lična i uzajamna zaštita, mere, poverenici civilne zaštite, zamenici poverenika i
jedinice civilne zaštite kao i skup aktivnosti koje se odnose na popunu, materijalno opremanje,
obučavanje, osposobljavanje, mobilizaciju i aktiviranje civilne zaštite.
Lična i uzajamna zaštita
Član 61.
Lična i uzajamna zaštita predstavlja preduzimanje samopomoći i prve pomoći, privremeno
zbrinjavanje dece, bolesnih i iznemoglih.
Radi ostvarivanja lične i uzajamne zaštite, državni organi, organi autonomne pokrajine i organi
jedinice lokalne samouprave, privredna društva i druga pravna lica obezbeđuju i drže u ispravnom
stanju potrebna sredstva i opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu i vrše obuku zaposlenih.
Građani i vlasnici stambenih zgrada obezbeđuju i drže u ispravnom stanju potrebna sredstva i
opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu.
Bliže propise o obaveznim sredstvima i opremi za ličnu i uzajamnu zaštitu od elementarnih i drugih
nepogoda donosi Vlada.
Mere civilne zaštite
Član 62.
U cilju zaštite i spasavanja ljudi, materijalnih i kulturnih dobara od opasnosti izazvanih
elementarnim i drugim nepogodama sprovode se mere civilne zaštite:
1) evakuacija;
2) sklanjanje;
3) zbrinjavanje ugroženih i nastradalih;
4) radiološka, hemijska i biološka zaštita;
5) zaštita od tehničko-tehnoloških nesreća;
6) zaštita i spasavanje iz ruševina;
7) zaštita i spasavanje od poplava i nesreća na vodi i pod vodom;
8) zaštita i spasavanje na nepristupačnim terenima;
115
9) zaštita i spasavanje od požara i eksplozija;
10) zaštita od EOR;
11) prva, medicinska i psihološka pomoć;
12) asanacija terena.
Osim zadataka iz stava 1. ovog člana, mogu se planirati, pripremati i sprovoditi i drugi zadaci i
aktivnosti u cilju smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama.
Evakuacija
Član 63.
U zavisnosti od stepena opasnosti, i mogućih posledica, evakuacija može biti delimična ili potpuna.
Prilikom evakuacije prioritet imaju:
1) majke sa decom do 15 godina starosti, odnosno druga lica koja su po zakonu dužna da se staraju
o čuvanju i negovanju maloletnika mlađih od 15 godina;
2) trudnice;
3) bolesna lica, lica sa posebnim potrebama i druga lica kojima je neophodna tuđa pomoć i nega;
4) lica mlađa od 16 godina i starija od 65 godina (muškarci), odnosno 60 godina (žene).
Naredba o evakuaciji
Član 64.
Naredbu o obimu evakuacije i kategorijama stanovništva unutar područja jedinice lokalne
samouprave koje se evakuiše donosi nadležni štab za vanredne situacije.
Evakuaciju sa područja jedne jedinice lokalne samouprave na područja drugih jedinica lokalne
samouprave naređuje Republički štab za vanredne situacije.
Lica sa područja za koje je naređena evakuacija obavezna su da postupaju u skladu sa naredbom o
evakuaciji.
U slučaju kada lica na koja se odnosi naredba za evakuaciju odbiju da postupe po naredbi nadležnog
štaba za vanredne situacije, čime ugrožavaju ne samo sopstvenu bezbednost već i bezbednost
drugih lica koja se evakuišu ili vrše evakuaciju, evakuacija se vrši uz asistenciju policije.
116
Evakuacija sa teritorije jedne na teritoriju drugih jedinica lokalne samouprave
Član 65.
Planiranje, pripremu, koordinaciju i sprovođenje evakuacije sa teritorije jedne na teritoriju druge
jedinice lokalne samouprave vrše štabovi za vanredne situacije obe jedinice lokalne samouprave.
Koordinaciju sprovođenja evakuacije sa teritorije jedne ili više jedinica lokalne samouprave ili
gradske opštine na teritoriju druge jedinice lokalne samouprave ili gradske opštine vrši republički,
odnosno gradski štab za vanredne situacije.
Sklanjanje
Član 66.
Sklanjanje obuhvata planiranje i korišćenje postojećih skloništa, drugih zaštitnih objekata,
prilagođavanje novih i postojećih komunalnih objekata i podzemnih saobraćajnica, kao i objekata
pogodnih za zaštitu i sklanjanje, njihovo održavanje i korišćenje.
Kao drugi zaštitni objekti iz stava 1. ovog člana koriste se podrumske i druge podzemne prostorije u
stambenim i drugim zgradama, prilagođene za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara, napušteni
tuneli, pećine i drugi prirodni objekti.
Zbrinjavanje lica
Član 67.
Zbrinjavanje je obezbeđenje hitnog, privremenog smštaja, zdravstvene zaštite i psihološke pomoći,
osnovnih životnih namirnica i predmeta lične higijene ugroženog stanovništva.
Zbrinjavanjem ugroženih, pogođenih, izbeglih i evakuisanih lica rukovodi nadležni štab za vanredne
situacije dok se ne stvore uslovi u kojima će dalju brigu o zbrinjavanju preuzeti nadležni državni
organi.
Vlasnici i korisnici objekata i prostorija u javnoj upotrebi (turističko-ugostiteljski objekti,
rekreacioni centri, zdravstvene ustanove koje obavljaju delatnost rehabilitacije, studentski i
učenički domovi, škole i dr.), kao i privatni objekti pogodni za smeštaj, dužni su da prime na
privremeni smeštaj građane, kada to naredi nadležni štab za vanredne situacije.
Izuzetno ukoliko se ne može vršiti zbrinjavanje u objektima iz stava 2. ovog člana, zbrinjavanje se
vrši u šatorskim naseljima.
Naknada za korišćenje objekata i prostorija iz stava 2. ovog člana isplaćuje se po tržišnim uslovima
na dan predaje.
117
Radiološka, hemijska i biološka zaštita
Član 68.
Radiološka, hemijska i biološka zaštita (u daljem tekstu: RHB zaštita) obuhvata mere i postupke koji
se organizuju i sprovode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posledica RHB kontaminacije.
RHB zaštita obuhvata ličnu i kolektivnu zaštitu, kontrolu i dekontaminaciju.
Zaštita od akcidenata sa radioaktivnim i nuklearnim materijalom sprovodi se, u skladu sa drugim
propisima.
Zaštita od tehničko-tehnoloških nesreća
Član 69.
Privredno društvo i drugo pravno lice koje obavlja aktivnosti u kojima je prisutna ili može biti
prisutna jedna ili više opasnih materija u propisanim količinama, koje upravlja objektima specifične
delatnosti sa aspekta povišenog rizika po život i zdravlje ljudi od nesreća i terorističkih aktivnosti,
dužno je da preduzme sve neophodne mere za sprečavanje tehničko- tehnoliških nesreća i
ograničavanja uticaja tehničko-tehnološke nesreće, na život i zdravlje ljudi i životnu sredinu, u
skladu sa zakonom.
Privredno društvo i drugo pravno lice koje se bavi aktivnostima u rudnicima i objektima u kojima
se koriste ili skladište i odlažu radioaktivni i nuklearni materijali, čije posledice u slučaju tehničko –
tehnološke nesreće ugrožavaju bezbednost i živote ljudi, materijalna dobra i životnu sredinu,
organizuje i sprovodi zaštitu i spasavanje ljudi i zaštitu životne sredine od posledica tehničko-
tehnoloških nesreća, u skladu sa posebnim propisima.
Privredno društvo i drugo pravno lice dužno je da uzimajući u obzir delatnost kojom se bavi, vrstu i
količinu opasnih materija i objekte koje koristi, preduzme mere za sprečavanje i ograničavanje
uticaja tehničko – tehnološke nesreće na život i zdravlje ljudi, materijalna dobra i životnu sredinu.
Zaštita i spasavanje iz ruševina
Član 70.
Radi spasavanja ljudi i materijalnih dobara iz ruševina koje mogu nastati usled elementarnih i
drugih nepogoda, organizuju se i sprovode odgovarajuće radnje i postupci za izviđanje ruševina,
pronalaženje lica zatrpanih u ruševinama, osiguranje oštećenih i pomerenih delova konstrukcija
zgrada i objekata radi sprečavanja daljeg rušenja, spasavanje zatrpanih odnosno njihovo izvlačenje
izvan zone rušenja, mere prve pomoći i hitne medicinske pomoći, kao i druge mere kojima se
doprinosi zaštiti i spasavanju iz ruševina.
118
Zaštita i spasavanje od poplava i nesreća na vodi i pod vodom
Član 71.
Zaštita i spasavanje od poplava i drugih nesreća na vodi i pod vodom obuhvata osmatranje i
izviđanje stanja vodostaja, uzbunjivanje, planiranje i sprovođenje evakuacije stanovništva i
materijalnih dobara iz ugroženih područja, planiranje i obezbeđenje prevoženja i prelaza preko
reka i jezera, odstranjivanje vode iz poplavljenih objekata, pronalaženje i izvlačenje nastradalih i
utopljenih, zbrinjavanje ugroženog stanovništva i saniranje posledica izazvanih poplavama.
Organ nadležan za oblast hidrometeorologije i nadležni republički i pokrajinski organ za
vodoprivredu i javna vodoprivredna preduzeća, shodno izveštajima i prognozama, obaveštavaju
Direkciju o nivoima vodostaja, proglašenoj fazi odbrane, razvoju situacije i merama koje se
preduzimaju.
Zaštita i spasavanje na nepristupačnim terenima
Član 72.
Organizacija i sprovođenje zaštite i spasavanja od nesreća na nepristupačnim terenima obuhvata
spasavanje na planinama, iz snežnih lavina, jama, pećina i sličnih mesta.
U zaštiti i spasavanju od nesreća na nepristupačnim terenima, na zahtev nadležne službe, učestvuje
Gorska služba spasavanja Srbije.
Zaštita i spasavanje od požara i eksplozija
Član 73.
Zaštita i spasavanje od požara i eksplozija obuhvata organizaciju i sprovođenje preventivnih mera u
svim sredinama, a posebno objektima u kojima se skladište zapaljive i eksplozivne materije i
prostorima gde postoji mogućnost nastanka požara.
Zaštita od požara i eksplozija uređuje se posebnim zakonom.
Zaštita od EOR
Član 74.
Zaštita od EOR obuhvata procenu opasnosti od EOR, izviđanje, obeležavanje, pronalaženje,
iskopavanje, obezbeđenje, identifikaciju, uklanjanje, transport, privremeno skladištenje i
uništavanje EOR.
Eksplozivnim ostacima rata u smislu ovog zakona ne smatraju se neeksplodirane improvizovane
diverzantsko-terorističke naprave.
Poslove iz stava 1. ovog člana organizuje i obavlja Direkcija.
119
Poslove iz stava 1. ovog člana može da obavlja i drugo pravno lice, izuzev uklanjanja i uništavanja
EOR, a u skladu sa ovim zakonom i drugim propisom.
Bliže propise obavljanju poslova iz stava 1. ovog člana donosi direktor.
Član 75.
Teritorijalno nadležni domovi zdravlja, odnosno zavodi za hitnu medicinsku pomoć obezbeđuju
medicinsku podršku tokom akcije uklanjanja i uništavanja EOR, koje sprovodi Direkcija, bez
naknade.
Teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova vrši obaveštavanje
o slučajno otkrivenom EOR i vrši obeležavanje i obezbeđivanje lokacije slučajno otkrivenog EOR do
dolaska ovlašćenih radnika Direkcije.
Teritorijalno nadležne organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova, pružaju asistenciju
tokom akcije uklanjanja i uništavanja EOR, bez naknade.
Građani, državni organi, privredna društva i druga pravna lica dužni su da o otkrivenim EOR odmah
obaveste najbližu policijsku stanicu ili operativni centar 112, vidljivim znakom obeleže mesto gde
se nalaze EOR i obezbede ih dok ne dođu ovlašćeni radnici Direkcije.
Prva, medicinska i psihološka pomoć
Član 76.
Organizacija i sprovođenje prve i psihološke pomoći u slučaju elementarnih i drugih nepogoda,
obuhvata sve oblike prve i psihološke pomoći, samopomoći i uzajamne pomoći i zbrinjavanje
povređenih i obolelih.
U pružanju prve i psihološke pomoći učestvuje Direkcija, Crveni krst Srbije, jedinice civilne zaštite,
stručna lica i obučeni građani u okviru lične i uzajamne zaštite.
Medicinsku pomoć u slučaju elementarnih i drugih nepogoda pružaju teritorijalno nadležne
ustanove zdravstvene zaštite.
Asanacija terena
Član 77.
Asanacija terena obuhvata pronalaženje, uklanjanje, identifikaciju i hitno sahranjivanje poginulih
odnosno umrlih, uklanjanje leševa životinja, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju,
dekontaminaciju i remedijaciju objekata i terena.
U otklanjanju posledica i sprovođenju asanacije, u skladu sa svojim ovlašćenjima i dužnostima,
učestvuju državni organi, jedinice lokalne samouprave, veterinarska inspekcija, komunalna
inspekcija, zdravstvene i veterinarske ustanove, komunalna preduzeća, kafilerije i drugi subjekti od
120
posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, snage Direkcije, Vojske Srbije, jedinice civilne zaštite i
građani.
Poverenici civilne zaštite
Član 78.
Poverenici civilne zaštite (u daljem tekstu: poverenici) i zamenici poverenika postavljaju se radi
vršenja zadataka civilne zaštite u naseljenim mestima, delu naselja, stambenim zgradama,
privrednom društvu i drugom pravnom licu i organima državne uprave.
U naseljenim mestima poverenici se, po pravilu, postavljaju iz redova saveta mesnih zajednica,
šefova mesnih kancelarija i predsednika skupštine stanara.
U organu državne uprave i u privrednom društvu i drugom pravnom licu, poverenici odnosno
zamenici poverenika postavljaju se zavisno od organizacione strukture, prostora organizovanja,
delovanja i broja zaposlenih.
Član 79.
Poverenika i zamenika poverenika postavlja i razrešava:
1) u organu državne uprave – rukovodilac organa državne uprave;
2) u privrednom društvu i drugom pravnom licu – direktor, odnosno drugi nadležni organ određen
opštim aktom;
3) u naselju – štab za vanredne situacije jedinice lokalne samouprave i gradske opština.
Poverenici i zamenici poverenika u naseljima preduzimaju neposredne mere za učešće građana u
sprovođenju zadataka civilne zaštite i lične i uzajamne zaštite i rukovodi jedinicama civilne zaštite
lokalne samouprave.
Građani na ugroženim i nastradalim područjima dužni su da postupaju u skladu sa uputstvima
poverenika, odnosno zamenika poverenika.
Uputstvo za rad poverenika sa kriterijumima za njihovo postavljanje, donosi direktor.
Jedinice civilne zaštite
Član 80.
Jedinice civilne zaštite obrazuju se, opremaju i osposobljavaju kao operativne snage za izvršavanje
mera civilne zaštite.
Jedinice civilne zaštite su radne jedinice i specijalizovane jedinice.
Jedinice civilne zaštite, obrazuju se u skladu sa procenom rizika.
121
Član 81.
Radne jedinice civilne zaštite obrazuju jedinice lokalne samouprave, u slučaju potrebe za
izvršavanjem jednostavnijih poslova zaštite i spasavanja.
Radne jedinice se obrazuju kao privremene jedinice sastavljene od dobrovoljaca.
Član 82.
Specijalizovane jedinice obrazuju se na Republičkom i na nivou jedinica lokalne samouprave, radi
izvršavanja složenih zadataka civilne zaštite, i to:
1) jedinice za zaštitu od požara;
2) jedinice za spasavanje na vodi i pod vodom;
3) jedinice za spasavanje na nepristupačnim terenima;
4) jedinice za pružanje prve pomoći;
5) jedinice za otkrivanje i uništavanje EOR-a;
6) jedinice za RHB zaštitu;
7) jedinice za spasavanje iz ruševina;
8) jedinice za uzbunjivanje;
9) jedinice za telekomunikacije;
10) jedinice za zbrinjavanje.
Specijalizovane jedinice na Republičkom nivou obrazuje Direkcija, a na nivou jedinica lokalne
samouprave nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Pored jedinica navedenih u stavu 1. ovog člana, Direkcija, u skladu sa Procenom rizika Republike
Srbije, potrebama i mogućnostima, može obrazovati i druge vrste specijalizovanih jedinica.
Specijalizovane jedinice civilne zaštite popunjavaju se vojnim obveznicima u skladu sa posebnim
zakonom i dobrovoljcima.
Bliže propise o organizaciji, broju i načinu upotrebe, obuci i nastavnim planovima specijalizovanih
jedinica civilne zaštite donosi direktor.
122
Član 83.
Popunu jedinica civilne zaštite vojnim obveznicima vrši nadležni organ za poslove odbrane, prema
iskazanim potrebama Direkcije i jedinica lokalne samouprave.
Popunu jedinica civilne zaštite dobrovoljcima koji nisu vojni obveznici vrši Direkcija i jedinica
lokalne samouprave.
Komandiri u specijalizovanim jedinicama civilne zaštite na Republičkom nivou i specijalizovne
jedinice civilne zaštite koje se angažuju na izvršavanju najsloženijih zadataka i od kojih se zahteva
održavanje operativne i funkcionalne sposobnosti i angažovanje u misijama pružanja međunarodne
pomoći, popunjavaju se aktivnom rezervom.
Pripadnici civilne zaštite raspoređeni i osposobljeni za specijalne dužnosti u civilnoj zaštiti i
pripadnici aktivne rezerve civilne zaštite ne mogu se raspoređivati na druge poslove odbrane bez
prethodnog mišljenja Direkcije.
Jedinice Crvenog krsta Srbije u pogledu popune obveznicima, imaju status jedinica civilne zaštite.
Odluku o specijalizovanim jedinicama civilne zaštite i jedinicama čije se dužnosti popunjavaju
aktivnom rezervom, donosi direktor.
Član 84.
Aktivna rezerva predstavlja obučeni rezervni sastav civilne zaštite, koji se angažuje za popunu
jedinica civilne zaštite radi izvršavanja zadataka u određenom periodu, čija su prava i dužnosti
regulisana zakonom i zaključenim ugovorom o službi u aktivnoj rezervi (u daljem tekstu: ugovor).
Ugovor se zaključuje na period do 3 (tri) godine.
Pripadnik aktivne rezerve bira se na javnom konkursu.
Prava i obaveze pripadnika aktivne rezerve uređuju se ugovorom sa Direkcijom.
Član 85.
Planskim obučavanjem pripadnika aktivne rezerve obezbeđuje se viši stepen osposobljenosti u
odnosu na ostale pripadnike specijalizovanih jedinica civilne zaštite.
Pripadniku civilne zaštite koji je po osnovu ugovora o aktivnoj rezervi pozvan radi izvršavanja
zadataka civilne zaštite, miruje radni odnos za vreme izvršavanja zadataka, a dužan je da se vrati na
posao odmah po prestanku angažovanja na zadacima civilne zaštite.
Komandire jedinica civilne zaštite koje formira i organizuje nadležna služba, postavlja na tu dužnost
i razrešava direktor.
Bliže propise o uslovima za službu u aktivnoj rezervi propisuje Vlada.
123
Član 86.
Pripadnici aktivne rezerve se mogu angažovati u toku kalendarske godine na redovnom obučavanju
do 30 dana, odnosno do 90 dana za održvanje operativne, funkcionalne sposobnosti i sprovođenje
mera i zadataka civilne zaštite.
Član 87.
Jedinice civilne zaštite opremaju se odgovarajućom opremom i materijalno-tehničkim sredstvima
koja su neophodna za njihovu ličnu zaštitu i za sprovođenje i izvršavanje zadataka civilne zaštite.
Sredstva i opremu iz stava 1. ovog člana obezbeđuju nadležni državni organi, jedinice lokalne
samouprave, privredna društava i druga pravna lica, u skladu sa predviđenim brojem pripadnika i
materijalnih sredstava jedinica civilne zaštite.
Prilikom izvršavanja zadataka civilne zaštite, poverenici, zamenici poverenika i pripadnici jedinica
civilne zaštite moraju biti propisno obeleženi.
Bliže propise o uniformi, oznakama civilne zaštite, oznakama funkcija i specijalnosti, znaku civilne
zaštite i legitimaciji pripadnika civilne zaštite donosi direktor.
Član 88.
Pozivanje na obuku pripadnika civilne zaštite raspoređenih po vojnoj obavezi, vrši se preko
ministarstva nadležnog za poslove odbrane, u skladu sa posebnim propisom.
Dobrovoljce raspoređene u specijalizovanim jedinicama civilne zaštite poziva Direkcija, odnosno
organ jedinice lokalne samouprave, najkasnije 30 dana pre početka obuke.
Obuka i osposobljavanje može se odložiti na zahtev pripadnika civilne zaštite zbog bolesti ili
povrede, školovanja, nege člana domaćinstva koji je teško bolestan, smrtnog slučaja u porodici ili
domaćinstvu, drugih opravdanih razloga.
O sprovedenim obukama vodi se posebna evidencija.
Mobilizacija i aktiviranje
Član 89.
Mobilizacija obuhvata preduzimanje mera kojima se jedinice civilne zaštite prevode u stanje
spremnosti za delovanje.
Mobilizacija po obimu može biti opšta i delimična, a proglašava se javnim saopštenjem ili
pojedinačnim pozivom.
Opšta mobilizacija obuhvata sve, a delimična potreban deo jedinica i materijalnih sredstva potrebna
za vršenje zadataka civilne zaštite.
124
Delimična mobilizacija može se narediti radi upotrebe jedinica civilne zaštite za namenske zadatke
civilne zaštite u vanrednim situacijama i vanrednim događajima, na određenoj teritoriji.
Aktiviranje obuhvata postupke, zadatke i aktivnosti kojim se redovni kapaciteti subjekata od
posebnog značaja za zaštitu i spasavanje iz redovnog stanja prevode u stanje potpune spremnosti
za izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja.
Mobilizaciju iz stava 3. ovog člana i aktiviranje naređuje direktor.
Prava i dužnosti pripadnika civilne zaštite
Član 90.
Pripadnici civilne zaštite su pripadnici jedinica civilne zaštite i poverenici civilne zaštite.
Pored lica navedenih u stavu 1. ovog člana, pripadnici civilne zaštite su zaposleni koji su angažovani
na zadacima civilne zaštite, kao i druga lica koja odgovore na poziv nadležnih organa i vrše zadatke
civilne zaštite pod njihovom kontrolom.
Pripadnici civilne zaštite dužni su da se jave na određeno mesto i u određeno vreme i da učestvuju
u akcijama zaštite i spasavanja.
Član 91.
Pripadnici specijalizovanih jedinica civilne zaštite i poverenici civilne zaštite imaju pravo na
nadoknadu za angažovanje na zadacima civilne zaštite.
Lica iz stava 1. ovog člana koja su u radnom odnosu a pozvana su na izvršenje zadataka civilne
zaštite, imaju pravo na naknadu zarade koju obračunava i isplaćuje poslodavac od osnovice koju
čini njegova prosečna mesečna zarada ostvarena u prethodnom mesecu u odnosu na mesec u kome
je izvršavao zadatke civilne zaštite, srazmerno vremenu angažovanja, a na teret jedinica lokalne
samouprave, autonomne pokrajine ili Republike Srbije, zavisno od toga gde je lice raspoređeno i
koji organ je lice angažovao.
Naknada iz stava 1. ovog člana nezaposlenim pripadnicima jedinica civilne zaštite obračunava se po
osnovici koju čini prosečna mesečna neto zarada u Republici Srbiji prema podacima Republičkog
zavoda za statistiku, ostvarena u mesecu koji prethodi mesecu u kome je građanin angažovan.
Naknada se isplaćuje na teret organa koji je lice angažovao za izvršenje zadataka civilne zaštite.
Licima iz stava 2. ovog člana a koja su angažovana na izvršenju zadataka civilne zaštite u neradne
dane naknada se obračunava na način iz stava 3. ovog člana.
Zaposleni koji odsustvuje sa posla zbog izvršenja zadatka iz stava 1. ovog člana, ne sme zbog toga da
trpi posledice u radno-pravnom statusu kod poslodavca.
125
Član 92.
Pripadnici civilne zaštite koji nisu zdravstveno osigurani po drugom osnovu, a koje nadležni organ
angažuje na poslovima i zadacima civilne zaštite, za vreme tog angažovanja imaju pravo na
zdravstvenu zaštitu.
Pripadnik civilne zaštite koji je za vreme organizovanog učešća u izvršavanju zadataka zaštite i
spasavanja bez svoje krivice povređen ili kod koga nastupi bolest, odnosno invalidnost kao
neposredna posledica vršenja zadataka, ima po tom osnovu sva prava iz penzijsko-invalidskog i
zdravstvenog osiguranja koja bi mu pripadala za slučaj povrede na radu.
Članovi porodice pripadnika civilne zaštite koji je za vreme organizovanog učešća na izvršavanju
zadataka zaštite i spasavanja bez svoje krivice izgubio život, imaju prava iz penzijsko-invalidskog i
zdravstvenog osiguranja koja bi im pripadala kao da je smrt nastupila kao posledica povrede na
radu.
Prava iz st. 1. do 3. ovog člana ostvaruju se pod uslovima i na način utvrđen zakonom i drugim
propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja.
U izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja primenjuju se opšti propisi o bezbednosti i zdravlju na
radu.
Član 93.
Pripadnik civilne zaštite koji za vreme organizovanog učešća u izvršavanju zadataka zaštite i
spasavanja bez svoje krivice zadobije povredu ili oboli, pa zbog toga kod njega nastupi telesno
oštećenje od najmanje 20%, ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć čija se visina utvrđuje
prema stepenu telesnog oštećenja.
Ako pripadnik civilne zaštite iz stava 1. ovog člana izgubi život, članovi njegove uže porodice imaju
pravo na naknadu troškova prevoza posmrtnih ostataka, kao i troškova sahrane u visini prosečnih
troškova sahrane u mestu prebivališta u mesecu u kojem je smrt nastupila.
Članovi uže porodice imaju pravo i na jednokratnu pomoć koja ne može biti manja od 12 prosečnih
plata u Republici Srbiji ostvarenih u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pripadnik
civilne zaštite iz stava 1. ovog člana izgubio život.
Bliže propise o visini i načinu ostvarivanja prava na jednokratnu pomoć iz stava 3. ovog člana
donosi Vlada.
Član 94.
Pripadnik civilne zaštite za vreme izvršavanja zadataka zaštite i spasavanja ima pravo na naknadu
za prevoz, smeštaj i ishranu.
Smeštaj i ishrana iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se kad učešće u izvršavanju zadataka zaštite i
spasavanja traje duže od osam sati.
126
Sredstva za naknadu iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se u budžetu jedinica lokalne samouprave i
budžetu Republike Srbije.
VIII. RANO UPOZORAVANjE, OBAVEŠTAVANjE I UZBUNjIVANjE
Član 95.
Rano upozoravanje, obaveštavanja i uzbunjivanja predstavlja skup aktivnosti usmerenih na
otkrivanju, praćenju i prikupljanju informacija kao i blagovremenom obaveštavnju i upozoravanju
subjekata i snaga sistema o svim vrstama opasnosti koje mogu ugroziti ljude, životnu sredinu,
materijalna i kulturna dobra.
Subjekti sistema koji operativno prikupljaju podatke, uključujući i podatke iz međunarodne
razmene, dužni su da obaveštavaju Službu 112 o stanju vremena, klime i voda i da dostavljaju
analize, prognoze i upozorenja o hidrometeorološkim i geološkim pojavama, elementarnim i
drugim nepogodama, kao i o sadržaju opasnih materija u vazduhu, zemljištu i vodama iznad
dozvoljenih vrednosti i sve druge prikupljene podatke o pojavama koje mogu ugroziti ljude,
materijalna sredstva i životnu sredinu.
Subjekti sistema koji vrše automatsko prikupljanje podataka, dužni su da obezbede njihovo
automatsko prosleđivanje Službi 112.
Bliži propis o vrsti i strukturi podataka iz stava 2. ovog člana, donosi Direktor.
Član 96.
Službu 112 čine Nacionalni centar 112, operativni centri 112, specijalizovane jedinice civilne zaštite
za uzbunjivanje, sistem javnog uzbunjivanja.
Služba 112 obavlja sledeće zadatke:
1) prijem, obradu i prosleđivanja poziva za pomoć;
2) rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva, nadležnih organa, privrednih
društava i drugih pravnih lica u zoni ugroženosti, kao i snaga zaštite i spasavanja;
3) obezbeđenje jedinstvenog komunikaciono-informacionog sistema i sistema zaštite informacija;
4) obezbeđenje funkcionalne integracije službi od interesa za smanjenje rizika i upravljanje
vanrednim situacijama;
5) obezbeđuje međunarodnu razmenu podataka u oblasti zaštite i spasavanja od posledica
elementarnih i drugih nepogoda.
Služba 112 za izvršavanje svojih zadataka, pored sopstvenih, koristi telekomunikacione sisteme
opšte i posebne namene.
127
Način korišćenja telekomunikacionih sistema posebne namene utvrđuju sporazumno rukovodioci
državnih organa.
Član 97.
Nacionalni centar 112 i operativni centri 112, od subjekata sistema u skladu sa propisanim
procedurama, prikupljaju, analiziraju, prate i obaveštavaju nadležne organe i institucije o svim
vrstama informacija iz oblasti smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama.
Nacionalni centar 112 obavlja međunarodne komunikaciono-informativne poslove iz ove oblasti.
Procedure iz stava 1. ovog člana, propisuje Vlada.
Sistem javnog uzbunjivanja se sastoji od odgovarajućih akustičkih izvora (sirena), uređaja za
predaju i prijem signala za daljinsko upravljanje sirenama, prenosnih puteva i ostale opreme, kao i
njihove organizacije razmeštaja, procedure upravljanja, upotrebe i održavanja.
Nabavku, postavljanje i održavanje uređaja za predaju i prijem signala za daljinsko upravljanje
sirenama i prenosne puteve obezbeđuje Republika Srbija.
Sistemom za javno uzbunjivanje upravlja Direkcija.
Direktor propisuje tehničke normative za planiranje, izgradnju i održavanje sistema za javno
uzbunjivanje.
Član 98.
Elektroprivredna, vodoprivredna i druga privredna društva koja koriste hidrosisteme i akumulacije
jalovine, dužna su da obezbede blagovremeno obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva o
opasnostima izazvanim akumulacijama koje koriste.
Privredna društva i druga pravna lica koja vrše proizvodnju, skladištenje i promet opasnih materija
dužna su da u slučaju udesa obezbede blagovremeno obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva o
opasnostima izazvanim opasnim materijama.
Subjekti iz stava 1. i 2. ovog člana dužni su da obezbede sopstvene kapacitete za rano upozoravanje,
obaveštavanje i uzbunjivanje i da se uključe u sistem javnog uzbunjivanja u Republici Srbiji i to u
roku:
1) od 2 godine za subjekte koji već obavljaju svoju delatnost;
2) od 30 dana pre početka svog rada za subjekte koji započinju svoju delatnost.
128
Član 99.
Radio-difuzne i televizijske stanice dužne su da na zahtev Direkcije preduzmu mere radi hitnog
prenošenja odgovarajućih informacija od interesa za zaštitu i spasavanja.
Operateri mobilne telefonije dužni su da na zahtev Direkcije obezbede besplatno prenošenje
obaveštenja od interesa za zaštitu i spasavanje telefonskim pretplatnicima.
Pravna lica koja se bave mobilnim telekomunikacijama dužna da u cilju zaštite i spasavanja,
obezbede besplatnu uslugu lociranja mesta pozivaoca (dolaznog poziva).
Član 100.
Za potrebe praćenja stanja smanjenja rizika i upravljanja vanrednim situacijama, autonomna
pokrajina i jedinica lokalne samouprave mogu formirati situacioni centar.
Situacioni centar je obavezan da prikupljene podatke dostavlja teritorijalno nadležnom
operativnom centru 112.
Član 101.
Radi efikasnog prikupljanja podataka, obaveštenja i informacija iz člana 95. ovog zakona, u javnoj
telefonskoj mreži koristi se besplatni pozivni broj 112 kao jedinstveni evropski broj za hitne službe.
Obaveštenje o telefonskom broju 112 i znaci za uzbunjivanje moraju biti istaknuti na vidnom mestu
u svim javnim ustanovama i drugim javnim mestima.
Bliže propise o organizaciji i funkcionisanju ranog upozoravanja, obaveštavanja i uzbunjivanja
donosi Vlada.
Član 102.
Vlasnici poslovnih, stambenih i drugih zgrada i objekata, dužni su da za potrebe ranog
upozoravanja, obaveštavanja i uzbunjivanja omoguće instaliranje sirena i drugih odgovarajućih
uređaja i sredstava na tim objektima i omoguće pristup za njihovo održavanje, uz uvažavanje mera
zaštite ljudi i životne sredine.
Privredna društva za distribuciju električne energije dužna su da obezbede neprekidno
snabdevanje električnom energijom uređaja sistema osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja.
Rešenje o postavljanju sirena uređaja i sredstava iz stava 1. ovog člana donosi nadležni organ
jedinica lokalne samouprave.
129
IX. OBUČAVANjE I OSPOSOBLjAVANjE
Član 103.
Obučavanje i osposobljavanje zaposlenih u Direkciji i snaga sistema vrši se u Nacionalnom trening
centru i regionalnim trening centrima za obuku.
Obučavanje građana i jedinica civilne zaštite u pružanju prve pomoći vrši Crveni krst Srbije, u
skladu sa javnim ovlašćenjem i po utvrđenim nastavnim planovima, programima i kriterijumima.
Bliže propise o načinu obučavanja, nastavnim planovima i programima donosi direktor.
X. VRSTE, SADRŽAJ, NAČIN VOĐENjA I ROKOVI ČUVANjA EVIDENCIJA
Član 104.
U oblasti smanjenja rizika i upravanja vanrednim situacijama ustanovljavaju se sledeće evidencije:
1) Evidencija o subjektima od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje,
2) Evidencija o pripadnicima civilne zaštite,
3) Evidencija o jedinicama civilne zaštite,
4) Evidencija o materijalno – tehničkim sredstvima,
5) Evidencija o članovima štabova za vanredne situacije,
6) Statistički list o evidentiranim događajima,
7) Registar događaja,
8) Prijava dojave događaja,
9) Operativne karte gašenja požara,
10) Evidencija o izdatim licencama za izradu glavnog projekta zaštite od požara;
11) Evidencija o izdatim ovlašćenjima za izradu glavnog projekta zaštite od požara;
12) Evidencija o izdatim ovlašćenjima za obavljanje poslova projektovanja i izvođenja posebnih
sistema i mera zaštite od požara
13) Evidencija o izdatim licencama za projektovanje i izvođenje posebnih sistema i mera zaštite od
požara
14) Evidencija o privrednim društvima i drugim pravnim licima koja rukuju opasnim materijama,
15) Evidencija o izdatim ovlašćenjima za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija hidrantske
mreže za gašenje požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja mobilnih uređaja za gašenje
130
požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za automatsko otkrivanje
i dojavu požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za gašenje
požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za detekciju eksplozivnih
i zapaljivih gasova, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija za odvođenje dima i
toplote, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja u zonama opasnosti od
eksplozija, po svakom pojedinačnom poslu;
16) Evidencija o izdatim ovlašćenjima za ugovorno obavljanje poslova organizovanja zaštite od
požara u subjektima razvrstanim u kategorije ugroženosti od požara;
17) Evidencija o izdatim odobrenjima za obavljanje posebne obuke iz oblasti zaštite od požara;
18) Evidencija o licima koja su položila stručni ispit iz oblasti zaštite od požara;
19) Evidencija o odobrenjima privrednim društvima i drugim pravnim licima za bavljenje
poslovima prometa eksplozivnih materija;
20) Evidencija o odobrenjima privrednim društvima i drugim pravnim licima za proizvodnju
eksplozivnih materija;
21) Evidencija o odobrenjima za stavljanje u promet eksplozivnih materija;
22) Evidencija o ispitima, kandidatima i licencama za obavljanje poslova izrade procene rizika,
plana smanjenja rizika i plana zaštite i spasavanja,
23) Evidencija o podacima o odgovornim licima u državnim organima, posebnim organizacijama,
javnim preduzećima, privrednim društvima, jedinicama lokalne samouprave i drugim službama od
značaja za zaštitu i spasavanja,
24) Evidencioni karton kadra kriptozaštite,
25) Evidencija o uručenim priznanjima i nagradama povodom Dana Direkcije, Dana zaštite od
požara i Dana civilne zaštite.
Član 105.
Evidencija o subjektima od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje vodi se radi evidentiranja
pravnih lica, udruženja i nevladinih organizacija od značaja za zaštitu i spasavanje.
Podaci se prikupljaju na osnovu izjave ovlašćenog lica u pravnom licu ili odgovornog lica u
udruženju ili nevladinoj organizaciji.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je dok traje mandat direktoru odnosno rukovodiocu
odnosno dok je pravno lice, udruženje ili nevladina organizacija u aktivnom statusu;
Vrste evidencija o subjektima od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje su:
1. Identifikacioni podaci o subjektima od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje, koji sadrže:
131
(1) matični broj, PIB, naziv pravnog lica, broj tekućeg računa, adresa sedišta, telefoni, faks, E-mail
adresa i Vebsajt pravnog lica,
(2) podaci o direktoru, odnosno rukovodiocu i licu za kontakt (ime, prezime i telefoni za kontakt),
(3) šifra i naziv delatnosti,
(4) oblik organizovanja,
(5) podaci o zaposlenim kadrovima (struke i zanimanja od značaja za zaštitu i spasavanje),
(6) podaci o delatnostima od značaja za zaštitu i spasavanje,
(7) podaci o kapacitetima objekata od značaja za zaštitu i spasavanje (naziv objekta i kapacitet),
(8) podaci o opremi i sredstvima od značaja za zaštitu i spasavanje (naziv, količina i ispravnost
sredstva), a naročito o mehanizaciji i motornim vozilima.
2. Identifikacioni podaci o udruženjima i nevladinim organizacijama od značaja za zaštitu i
spasavanje sadrži podatke iz stava 4. tačke 1. podtačke (1),(7) i (8). ovog člana, kao i
(1) podatke o odgovornom licu i licu za kontakt (ime i prezime, telefoni za kontakt),
(2) podatke o ciljevima,
(3) podatke o članovima udruženja - organizacija sa posebnim zanimanjima i veštinama koji su od
značaja za zaštitu i spasavanje,
(4) zadatke koje bi udruženje moglo da izvršava u zaštiti i spasavanju.
Član 106.
Evidencija o pripadnicima civilne zaštite vodi se radi evidencije pripadnika civilne zaštite i
pripadnika aktivne rezerve specijalizovanih jedinica civilne zaštite.
Podaci se prikupljaju na osnovu jediničnih vojnih kartona dobijenih od centara ministarstva
odbrane i na osnovu ažuriranja podataka prilikom angažovanja na obukama i treninzima, podaci se
dobijaju neposredno od pripadnika specijalizovanih jedinica civilne zaštite i po službenoj dužnosti
od drugih državnih organa.
Rok čuvanja i upotrebe podataka iz stava 1. ovog člana je dok su lica u aktivnom statusu pripadnika
civilne zaštite ili pripadnika aktivne rezerve specijalizovanih jedinica civilne zaštite
Vrste evidencija o pripadnicima civilne zaštite:
1.Karton pripadnika civilne zaštite, koji sadrži:
(1) podatke o rasporedu u kartoteci,
132
(2) jedinstveni matični broj građanina (JMBG),
(3) ime (ime jednog roditelja) prezime pripadnika,
(4) pol,
(5) dan, mesec i godina rođenja, mesto i država rođenja,
(6) prebivalište, odnosno boravište i adresa stanovanja,
(7) brojevi telefona za kontakt,
(8) podatke koji se odnose na služenje vojnog roka i podatke o vojnoj knjižici (serija i broj),
(9) školsku spremu i zanimanje,
(10) krvnu grupu i Rh faktor,
(11) podatke o zaposlenju (naziv poslodavca, naziv i dužnosti, odnosno poslovi radnog mesta,
adresa i telefon na radnom mestu, radnom iskustvu u struci),
(12) podatke o rasporedu u organu - jedinici civilne zaštite (broj odluke o postavljenju, datum
saopštenja rasporeda u civilnoj zaštiti i dužnost na koju se pripadnik raspoređuje),
(13) podatke o opštem stručnom osposobljavanju u civilnoj zaštiti,
(14) podatke o učešću u akcijama zaštite i spasavanja,
(15) podatke o ličnoj karti pripadnika civilne zaštite;
2. Karton pripadnika aktivne rezerve specijalizovanih jedinica civilne zaštite sadrži podatke iz stava
4. tačka 1, kao i:
(1) podatke o specijalističkim obukama i treninzima,
(2) podatke o opštoj oceni osposobljenosti,
(3) podatke o zaključenim ugovorima,
(4) podatke o odsustvovanju iz mesta prebivališta sa periodom odsustvovanja i mestom, adresom i
telefonom na odsustvu;
Član 107.
Evidencija o jedinicama civilne zaštite vodi se radi evidentiranja pripadnika civilne zaštite.
Podaci se prikupljaju na osnovu jediničnih vojnih kartona dobijenih od centara ministarstva
odbrane i na osnovu ažuriranja podataka prilikom angažovanja na obukama i treninzima, podaci se
133
dobijaju neposredno od pripadnika specijalizovanih jedinica civilne zaštite i po službenoj dužnosti
od drugih državnih organa.
Rok čuvanja i upotrebe evidencije iz stava 1. ovog člana je dok su lica u aktivnom statusu
pripadnika specijalizovanih jedinica civilne zaštite.
Pregled pripadnika jedinice civilne zaštite, sadrži:
(1) podatke o vrsti i brojnom nazivu jedinice,
(2) prezime i ime pripadnika raspoređenih u jedinicu civilne zaštite,
(3) jedinstveni matični broj građanina (JMBG),
(4) dužnost po formaciji,
(5) stručnu spremu, zanimanje,
(6) znanja i veštine bitne za zaštitu i spasavanje,
(7) podatke o zaposlenju,
(8) podatke o adresi i telefonima za kontakt,
(9) E-mail adresa,
(10) podatke o završenoj obuci.
Član 108.
Evidencija o materijalno – tehničkim sredstvima vodi se radi evidentiranja zaduženja materijalnim
sredstvima pripadnika jedinica civilne zaštite.
Podaci se prikupljaju neposredno od lica koje je zadužilo opremu kao i na osnovu službenih
evidencija koje sadrže podatke o količinama i vrsti opreme.
Rok čuvanja i upotrbe evidencije iz stava 1. ovog člana je do isteka roka trajanja ili oštećenja
materijalnog sredstva.
Lični karton zaduženja, sadrži:
(1) podatke o nazivu organa,
(2) brojni naziv jedinice civilne zaštite,
(3) prezime, očevo ime i ime, JMBG, dužnost u civilnoj zaštiti,
(4) podatke o ličnoj karti,
(5) podatke o nazivu zaduženog sredstva, odnosno opreme sa podacima o istom,
134
(6) datum prijema sredstva, odnosno opreme,
(7) potpis lica koje je zadužilo opremu.
Član 109.
Evidencija o članovima štabova za vanredne situacije vodi se radi pregleda članova štaba na svim
nivoima obrazovanja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime, telefon posao, mobilni telefon, e-mail,
funkcija.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koriste za potrebe reagovanja u vanrednim situacijama i
koordinacije rada štabova.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je do promene člana štaba.
Član 110.
Statistički list o evidentiranim događajima vodi se radi utvrđivanja broja i vrste požara, broja ljudi i
vozila koji su učestvovali na gašenju požara.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime zaposlenih u vatrogasno spasilačkoj jedinici
koji su učestvovali u intervenciji, ime i prezime osobe koja je dojavila vanredni događaj i broj
telefona , ime i prezime, JMBG i adresa oštećenog u vanrednom događaju.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koriste kao dokazni materijal u mogućim sudskim sporovima.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 111.
Registar događaja se vodi radi evidentiranja događaja, vremena izlaska i dolaska vatrogasaca-
spasilaca sa intervencije.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime zaposlenih u vatrogasno spasilačkoj jedinici
koji su učestvovali u intervenciji,ime i prezime osobe koja je dojavila vanredni događaj i broj
telefona, ime i prezime, JMBG i adresa oštećenog u vanrednom događaju, ime i prezime radnika
druge službe koja je obaveštena o nastalom događaju.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koriste kao dokazni materijal u mogućim sudskim sporovima.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
135
Član 112.
Prijava dojave događaja se vodi radi evidentiranja vremena i mesta nastanka događaja kao i
vremena izlaska na intervenciju.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime osobe koja je dojavila vanredni događaj i broj
telefona, ime i prezime pripadnika vatrogasno spasilačke jedinice koji je primio dojavu .
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koriste radi provere tačnosti podataka dojave događaja,
ostvarivanje kontakta sa licem koje je dojavilo događaj radi traženja dodatnih informacija i čuvanje
podataka za dokazni materijal u mogućim sudskim sporovima.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 113.
Operativne karte gašenja požara vode se radi prikaza objekata i spacifičnosti mesta na kome se
objekat nalazi, odnosno prikaz makro i mikro lokacije.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime, prezime i broj telefona odgovornih lica u pravnom licu
za koje je izrađena operativna karta gašenja požara.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koriste radi kontaktiranja odgovornih lica u pravnom licu u
slučaju nastanka vanrednog događaja i dobijanja potrebnih informacija značajnih za intervenisanje
vatrogasno spasilačkih jedinica.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 114.
Evidencija o izdatim licencama za izradu glavnog projekta zaštite od požara vodi se radi pristupa i
korišćenja podataka o licima koja poseduju licencu i koja su time ostvarila pravo na obavljanje
određenih poslova.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građanina (JMBG),
broj licence, datum izdavanja licence, datum polaganja ispita, ime mentora, broj uverenja o
položenom stručnom ispitu, datum izdavanja uverenja i napomenu u koju se unose i podaci o
eventualnom oduzimanju licence.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 115.
Evidencija o izdatim ovlašćenjima za izradu glavnog projekta zaštite od požara vodi se radi pristupa
informacijama i korišćenja podataka koji se odnose na privredna društva odnosno druga pravna
lica koja su ovlašćena za obavljanje poslova izrade glavnog projekta zaštite od požara i drugih
poslova za koje se ovo ovlašćenje zahteva.
136
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: poslovno ime pravnog lica, matični broj, adresu sedišta, broj
rešenja i datum njegovog izdavanja i napomenu u koju se unose i podaci o eventualnom oduzimanju
ovlašćenja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 116.
Evidencija o privrednim društvima i drugim pravnim licima koja rukuju opasnim materijama vodi
se radi identifikovanja odgovornih lica i lica za kontakt iz privrednih društava i drugih pravnih lica
koja rukuju opasnim materijama.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o odgovornom licu i to adresa, telefon, faks,
elektronska adresa kao i podatke lica za kontakt i to: ime i prezime, adresa, kontakt telefon,
elektronska pošta.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koristi za ostvarivanje saradnje sa licima za kontakt za
reagovanje u slučaju udesa sa opasnim materijama.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je do promene odgovornog lica u pravnom licu ili lica
za kontakt.
Član 117.
Evidencija o izdatim ovlašćenjima za projektovanje i izvođenje posebnih sistema i mera zaštite od
požara vodi se radi pristupa informacijama i korišćenja podataka koji se odnose na privredna
društva odnosno druga pravna lica koja su ovlašćena za obavljanje poslova za projektovanje i
izvođenje posebnih sistema i mera zaštite od požara i drugih poslova za koje se ovo ovlašćenje
zahteva.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: poslovno ime pravnog lica, matični broj, adresu sedišta, broj
rešenja i datum njegovog izdavanja, delatnosti za koje je ovlašćenje izdato i napomenu u koju se
unose i podaci o eventualnom oduzimanju ovlašćenja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 118.
Evidencija o izdatim licencama za projektovanje i izvođenje posebnih sistema i mera zaštite od
požara vodi se radi pristupa i korišćenja podataka o licima koja poseduju licencu i koja su time
ostvarila pravo na obavljanje određenih poslova.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građanina (JMBG),
broj licence, datum izdavanja licence, delatnosti za koje je licenca izdata, datum polaganja ispita,
ime mentora, broj uverenja o položenom stručnom ispitu, datum izdavanja uverenja i napomena u
koju se unose i podaci o eventualnom oduzimanju licence.
137
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 119.
Evidencija o izdatim ovlašćenjima za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija hidrantske mreže
za gašenje požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja mobilnih uređaja za gašenje
požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za automatsko otkrivanje
i dojavu požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za gašenje
požara, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja za detekciju eksplozivnih
i zapaljivih gasova, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija za odvođenje dima i
toplote, odnosno za bavljenje poslovima kontrolisanja instalacija i uređaja u zonama opasnosti od
eksplozija vodi se radi pristupa informacijama i korišćenja podataka koji se odnose na pravna lica
koja su ovlašćena za obavljanje ovih poslova.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: poslovno ime pravnog lica, matični broj, adresu sedišta,
broj rešenja i datum njegovog izdavanja, poslove za koje je ovlašćenje izdato i napomenu u koju se
unose i podaci o eventualnom oduzimanju ovlašćenja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 120.
Evidencija o izdatim ovlašćenjima za ugovorno obavljanje poslova organizovanja zaštite od požara
u subjektima razvrstanim u kategorije ugroženosti od požara vodi se radi pristupa informacijama i
korišćenja podataka koji se odnose na pravna lica koja su ovlašćena za obavljanje ovih poslova.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: poslovno ime pravnog lica, matični broj, adresu sedišta,
broj rešenja i datum njegovog izdavanja i napomenu u koju se unose i podaci o eventualnom
oduzimanju ovlašćenja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 121.
Evidencija o izdatim odobrenjima za obavljanje posebne obuke iz oblasti zaštite od požara vodi se
radi pristupa informacijama i korišćenja podataka koji se odnose na pravna lica koja su ovlašćena
za obavljanje ovih poslova.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv pravnog lica, adresa, tok predmeta, način rešavanja
predmeta, ime i prezime i broj telefona kontakt osobe u pravnom licu i napomenu.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
138
Član 122.
Evidencija o licima koja su položila stručni ispit iz oblasti zaštite od požara vodi se radi pristupa i
korišćenja podataka o licima koja su položila stručni ispit iz oblasti zaštite od požara.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime i prezime, jedinstveni matični broj građanina (JMBG),
datum polaganja ispita, broj uverenja o položenom stručnom ispitu, datum izdavanja uverenja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
Član 123.
Evidencija o odobrenjima privrednim društvima i drugim pravnim licima za bavljenje poslovima
prometa eksplozivnih materija, vodi se radi identifikovanja odgovornih lica, stručnih lica i
rukovalaca eksplozivnim materijama iz privrednih društava i drugih pravnih lica. Evidencija se
vodi radi vršenja nadzora, shodno odredbama Zakona o prometu eksplozivnih materija („Sl. list
SFRJ“, broj 30/85, 6/89, 53/91, „Sl. list SRJ“, broj 24/94, 28/96, 68/2002, „Sl. glasnik RS“,
101/2005 - dr.zakon.).
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži sledeće podatke:
1) naziv i adresu privrednog društva ili drugog pravnog lica, koje se bavi poslovima prometa
eksplozivnih materija, rešenje Agencije za privredne registre Republike Srbije;
2) ime i prezime odgovornog lica, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa prebivališta, podaci o
stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene evidencije MUP-a Republike
Srbije i nadležnog suda;
3) ime i prezime stručnih lica, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa prebivališta, podaci o
stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene evidencije MUP-a Republike
Srbije i nadležnog suda;
4) ime i prezime rukovalaca eksplozivnim materijama, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa
prebivališta, podaci o stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene
evidencije MUP-a Republike Srbije i nadležnog suda;
5) Podaci o prostoru za smeštaj eksplozivnih materija;
6) ADR sertifikati vozača i vozila za transport eksplozivnih materija;
Član 124.
Evidencija o odobrenjima privrednim društvima i drugim pravnim licima za proizvodnju
eksplozivnih materija, vodi se radi identifikovanja odgovornih lica, stručnih lica i rukovalaca
eksplozivnim materijama iz privrednih društava i drugih pravnih lica. Evidencija se vodi radi
vršenja nadzora, shodno odredbama Zakona o prometu eksplozivnih materija („Sl. list SFRJ“, broj
139
30/85, 6/89, 53/91, „Sl. list SRJ“, broj 24/94, 28/96, 68/2002, „Sl. glasnik RS“, 101/2005 -
dr.zakon.)
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži sledeće podatke:
1) naziv i adresu privrednog društva ili drugog pravnog lica, koje se bavi poslovima
proizvodnje eksplozivnih materija, rešenje Agencije za privredne registre Republike Srbije;
2) ime i prezime odgovornog lica, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa prebivališta, podaci o
stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene evidencije MUP-a Republike
Srbije i nadležnog suda;
3) ime i prezime stručnih lica, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa prebivališta, podaci o
stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene evidencije MUP-a Republike
Srbije i nadležnog suda;
4) ime i prezime rukovalaca eksplozivnim materijama, JMBG, datum i mesto rođenja, adresa
prebivališta, podaci o stručnoj spremi; podaci o radno-pravnom statusu, podaci iz Kaznene
evidencije MUP-a Republike Srbije i nadležnog suda;
5) podatke o objektu u kojem se vrši proizvodnja (ispunjenost propisanih uslova u pogledu
lokacije, tehničke opremljenosti, zaštitnih mera bezbednosti, mogućnosti smeštaja eksplozivnih
materija);
Član 125.
Evidencija o odobrenjima za stavljanje u promet eksplozivnih materija, vodi se radi vršenja
nadzora, shodno odredbama Zakona o prometu eksplozivnih materija („Sl. list SFRJ“, broj 30/85,
6/89, 53/91, „Sl. list SRJ“, broj 24/94, 28/96, 68/2002, „Sl. glasnik RS“, 101/2005 - dr.zakon.)
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži sledeće podatke:
1) naziv, osobine i druge podatke, kojima se deklariše eksplozivna materija;
2) opis radova za koje je eksplozivna materija namenjena (podzemni ili nadzemni radovi,
radovi u metanskim jamama i sl.);
3) stručno mišljenje Instituta bezbednosti BIA, kojim se dokazuju njene osobine;
4) uputstvo o načinu upotrebe i uništenja neutrošene količine eksplozivne materije;
5) i ostali podaci koji su značajni za bezbedno korišćenje eksplozivne materije.
140
Član 126.
Evidencija o ispitima, kandidatima i licencama za obavljanje poslova izrade procene rizika, plana
smanjenja rizika i plana zaštite i spasavanja vodi se radi pristupa i korišćenje podataka u vezi
realizacije stručnog ispita i dobijanja licence za izradu procene rizika, plana smanjenja rizika i
planova zaštite i spasavanja za potrebe lokalne samouprava i privrednih društava.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime, ime oca, prezime, JMBG, školska sprema, kontakt
telefon, e-mail, adresa stanovanja, datum ispita, broj licence, mesto izdavanja licence, datum
uručenja, potpis primaoca licence.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je do dana prestanka važenja licence.
Član 127.
Evidencija o podacima o odgovornim licima u državnim organima, posebnim organizacijama,
javnim preduzećima, privrednim društvima, jedinicama lokalne samouprave i drugim službama od
značaja za zaštitu i spasavanja vodi se radi razmene informacija i koordinacije upravljanja rizikom
od vanrednih događaja i vanrednih situacija i dostavljanja službene pošte van radnog vremena.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: funkciju, radno mesto, ime i prezime, broj telefona, broj
mobilnog telefona,faks, e-mail.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koristi radi komunikacije i angažovanja sa odgovornim licima u
državnim organima, posebnim organizacijama, javnim preduzećima, privrednim društvima,
jedinicama lokalne samouprave i drugim službama od značaja za zaštitu i spasavanja u slučaju
vanrednih događaja i vanrednih situacija kao i dostavljanje pošte van radnog vremena.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je do promene odgovornog lica.
Član 128.
Evidencioni karton zaposlenih koji obavljaju poslove kriptozaštite vodi se radi evidentiranja
podataka o licima koja obavljaju poslove kriptozaštite.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži: ime, ime oca i prezime, JMBG, adresa i mesto stalnog
boravka, radno mesto, zvanje-čin, školska sprema.
Evidencija iz stava 1. ovog člana se koristi radi jednoobraznog pregleda i vođenja podataka o
kadrovima kriptozaštite u nadležnoj službi
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je trajnog karaktera.
141
Član 129.
Evidencija o uručenim priznanjima i nagradama povodom Dana Direkcije, Dana zaštite od požara i
Dana civilne zaštite vodi se radi evidentiranje nagrađenih pravnih lica i zaslužnih pojedinaca u
oblasti zaštite i spasavanja.
Evidencija iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o nagrađenom pojedincu i to ime i prezime, adresu
stanovanja, adresu rada.
Podaci se prikupljaju na osnovu službenih evidencija i predloga rukovodioca organizacionih
jedinica Direkcije.
Rok čuvanja evidencije iz stava 1. ovog člana je 5 godina.
Član 130.
Prikupljanje, korišćenje i zaštita podataka iz evidencija u oblasti zaštite i spasavanja vrše se u
skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
Evidencije iz člana 104. stav 1. tačke 1-5 i tačke 13. i 16. popunjavaju se na obrazcima čiji izgled i
formu propisuje direktor.
XI. MEĐUNARODNA SARADNjA
Član 131.
Međunarodnom saradnjom u smislu ovog zakona smatra se naročito:
1) pripremanje i izvršavanje međunarodnih ugovora iz oblasti smanjenja rizika od
elementarnih i drugih nepogoda i upravljanja vanrednim situacijama;
2) razmena podataka i informacija sa nadležnim organima drugih država i međunarodnih
organizacija o smanjenju rizika od elementarnih i drugih nepogoda i upravljanju vanrednim
situacijama;
3) neposredna komunikacija sa nadležnim organima drugih država i međunarodnih
organizacija u vezi sa traženjem, primanjem, pružanjem i tranzitom međunarodne pomoći;
4) koordinacija prelazaka državnih granica tokom primanja, pružanja i tranzita međunarodne
pomoći;
5) koordinacija prihvata i raspodele međunarodne pomoći na teritoriji Republike Srbije;
6) koordinacija aktivnosti međunarodnih snaga za zaštitu i spasavanje na teritoriji Republike
Srbije;
142
7) koordinacija slanja humanitarne pomoći i snaga za zaštitu i spasavanje drugim državama i
međunarodnim organizacijama;
8) pripremanje i održavanje međunarodnih konferencija, seminara, kurseva i vežbi za zaštitu i
spasavanje.
Član 132.
Na pripadnike snaga za zaštitu i spasavanje za vreme dok izvršavaju zadatke zaštite i spasavanja u
pružanju međunarodne pomoći drugim državama primenjuju se odredbe zakona koji uređuje
upotrebu Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica
Republike Srbije.
U akcije zaštite i spasavanja koje se sprovode u drugim državama mogu se uputiti samo obučeni i
osposobljeni pripadnici snaga za zaštitu i spasavanje, uz njihov pismeno dat dobrovoljni pristanak.
Lica iz stava 2. ovog člana moraju biti osigurana od povreda i gubitka života, a za učešće u akciji
pripada im naknadu čiju visinu utvrđuje Vlada.
Član 133.
Vlada, na predlog direktora, propisuje način i postupak prelaska granice prilikom primanja i
upućivanja međunarodne pomoći u zaštiti i spasavanju.
Direkcija, u saradnji sa nadležnim organima Republike Srbije i drugih država i međunarodnih
organizacija, usklađuje prelazak državnih granica, odnosno tranzit preko teritorije trećih država, za
potrebe pružanja i primanja međunarodne pomoći u zaštiti i spasavanju.
XII. FINANSIRANjE
Član 134.
Sredstva za rad Direkcije obezbeđuje se u Budžetu Republike Srbije.
Direkcija može da ostvaruje dopunska sredstva pružanjem usluga u vezi sa osnovnom delatnošću, a
koje imaju svojstvo sopstvenih prihoda.
Direkcija može da ostvaruje dodatna sredstva za rad po osnovu domaćih i stranih projektnih linija
finansiranja, donacija, finansijske i tehničke pomoći prenete od strane autonomne pokrajne i
jedinice lokalne samouprave i drugih subjekata.
Bliže propise o vrsti usluga i visini naknade iz stava 2. ovog člana utvrđuje Vlada.
143
XIII. NADZOR
Član 135.
Nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu njega vrši Direkcija.
Direkcija vrši nadzor i nad primenom Zakona o zaštiti od požara („Službeni glasnik RS“ br. 111/09 i
20/15), Zakona o eksplozivnim materijama, zapaljivim tečnostima i gasovima ("Službeni glasnik
SRS", br. 44/77, 45/85 i 18/89 i "Službeni glasnik RS", br. 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005 - dr.
zakon i 54/2015 – dr. zakon) u delu koji se odnosi na eksplozivne materije, Zakona o zapaljivim i
gorivim tečnostima i zapaljivim gasovima („Službeni glasnik RS“ br. 54/15), Zakona o prometu
eksplozivnih materija („Službeni list SFRJ“ br. 30/85, 6/89 i 53/91, „Službeni list SRJ“ br. 24/94,
28/96 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br. 101/05 – dr.zakon).
Direkcija vrši inspekcijski nadzor preko inspektora za upravljanje rizikom i vanrednim
situacijama.
Ovlašćenja inspektora
Član 136.
U vršenju inspekcijskog nadzora, inspektor za upravljanje rizikom i vanrednim situacijama ima
pravo da:
1)utvrdi stanje izvršavanja obaveza predviđenih ovim zakonom, upozori na uočene nepravilnosti i
odredi mere i rokove za njihovo otklanjanje;
2) vrši uvid u dokumenta koja se odnose na preventivno delovanje subjekata sistema;
3) proverava sprovođenje naredbi i zaključaka nadležnih štabova za vanredne situacije i naloži
mere za izvršenje;
4)naloži obustavu mera i radnji koje nisu u skladu sa zakonom i planovima smanjenja rizika i
planovima zaštite i spasavanja;
5) naloži izradu i donošenje dokumenata predviđenih ovim zakonom;
6) naloži ažuriranje dokumenata predviđenih ovim zakonom;
7) naloži otklanjanje utvrđenih nedostataka u sprovođenju propisanih mera utvrđenih planovima
smanjenja rizika i planovima zaštite i spasavanja;
8) naloži obustavljanje radnji kojima se direktno ugrožava ili dovodi u opasnost život i zdravlje
ljudi, materijalna i kulturna dobra i životna sredina;
9) podnese predlog za pokretanje postupaka za utvrđivanje prekršajne odgovornosti protiv
odgovornih lica i subjekata sistema;
144
10) vrši kontrolu osposobljenosti organa subjekata sistema;
11) naredi preduzimanje hitnih mera zaštite i spasavanja;
12) preduzme i druge mere za koje je ovlašćen zakonom.
Pored ovlašćenja iz stava 1. ovog člana, inspektor za upravljanje rizikom i vanrednim situacijama
ima i ovlašćenja utvrđena Zakonom o zaštiti od požara („Službeni glasnik RS“ br. 111/09 i 20/15),
Zakonom o eksplozivnim materijama, zapaljivim tečnostima i gasovima ("Službeni glasnik SRS", br.
44/77, 45/85 i 18/89 i "Službeni glasnik RS", br. 53/93, 67/93, 48/94, 101/05 - dr. zakon i 54/15 –
dr. zakon) u delu koji se odnosi na eksplozivne materije, Zakonom o zapaljivim i gorivim tečnostima
i zapaljivim gasovima („Službeni glasnik RS“ br. 54/2015), Zakona o prometu eksplozivnih materija
(„Službeni list SFRJ“ br. 30/85, 6/89 i 53/91, „Službeni list SRJ“ br. 24/94, 28/96 i 68/02 i „Službeni
glasnik RS“ br. 101/05 – dr.zakon).
Protiv rešenja inspektora može se izjaviti žalba Direkciji u roku od osam dana od dana dostavljanja
rešenja.
Žalba protiv rešenja inspektora donetog na osnovu stava 1. tač. 8) i 11) ovog člana ne odlaže
izvršenje rešenja.
O žalbi protiv rešenja inspektora odlučuje direktor.
Rešenje direktora je konačno.
XIV. KAZNENE ODREDBE
Član 137.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice
ukoliko:
1) ne prihvate raspored u jedinice civilne zaštite i ne odazovu se u slučaju mobilizacije tih
jedinica (član 31. stav 3. tačka 2.);
2) ne odazovu se pozivu nadležnog štaba za vanredne situacije radi učešća u akcijama zaštite i
spasavanja (član 31. stav 3. tačka 3.);
3) ne sprovode propisane i naređene mere zaštite i spasavanja (član 31. stav 3. tačka 5.);
4) ne omoguće izvođenje neophodnih radova za zaštitu i spasavanje na svojim
nepokretnostima (član 32. stav 1.);
5) ne daju na korišćenje nepokretne stvari, vozila, mašine, opremu, materijalno-tehnička i
druga materijalna sredstva (član 32. stav 1.);
6) ne prime na privremeni smeštaj građane, kada to naredi nadležni štab za vanredne situacije
(član 67. stav 3.);
145
7) o otkrivenom EOR ne obaveste najbližu policijsku stanicu ili operativni centar 112 (član 75.
stav 4.);
8) ne obezbede mesto gde se nalaze EOR dok ne dođu ovlašćena lica (član 75. stav 4.);
9) ne preduzime neposredne mere za učešće građana u sprovođenju zadataka civilne zaštite i
lične i uzajamne zaštite (član 79. stav 2.);
10) ne rukovodi jedinicama civilne zaštite lokalne samouprave (član 79. stav 2.);
11) ne postupe u skladu sa uputstvima poverenika, odnosno zamenika poverenika (član 79. stav
3.);
12) ne učestvuju u akcijama zaštite i spasavanja (član 90. stav 3.);
13) ne omoguće instaliranje sirena i drugih odgovarajućih uređaja i sredstava sistema
osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja (član 102. stav 1.);
14) ne omoguće pristup za njihovo održavanje, uz uvažavanje mera zaštite ljudi i životne
sredine (član 102. stav 1.).
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice
ukoliko:
1) ne uzme učešće u sprovođenju mera zaštite i spasavanja (član 35. stav 1.);
2) ne dostave Direkciji, autonomnoj pokrajini i jedinicama lokalne samouprave, podatke
neophodne za izradu procene rizika i planova zaštite i spasavanja (član 35. stav 3.);
3) ne stavi na raspolaganje sisteme elektronskih komunikacionih mreža i informacionih
sistema i veza za potrebe zaštite i spasavanja (član 37. stav 1.);
4) ne omoguće svim korisnicima besplatne pozive prema jedinstvenom broju za hitne službe
112 uključujući i pozive iz javnih telefonskih govornica (član 37. stav 2.);
5) ne stave na raspolaganje zalihe vode, hrane, medicinske opreme i lekova, energenata, odeće,
obuće, građevinskog i drugog materijala neophodnog za izvršavanje zadataka zaštite i spasavanja
(član 37. stav 3.);
6) na nepokretnostima ne omoguće sprovođenje radova za zaštitu i spasavanje (član 37. stav
4.);
7) ne donese akt o organizaciji i funkcionisanju civilne zaštite na teritoriji jedinice lokalne
samouprave (član 39. stav 1. tačka 1.);
8) ne donose procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan zaštite i spasavanja (član 39. stav 1.
tačka 2.);
146
9) ne formira štab za vanredne situacije (član 39. stav 1. tačka 3.);
10) ne formira službu, odnosno ne odredi službenika za smanjenje rizika i upravljanje
vanrednim situacijama (član 39. stav 1. tačka 4.);
11) ne donose akt o određivanju subjekata od posebnog značaja za zaštitu i spasavanje jedinice
lokalne samouprave (član 39. stav 1. tačka 5.);
12) ne donose akt, odnosno ne formira jedinica civilne zaštite (član 39. stav 1. tačka 7.);
13) ne obezbedi sredstva za postavljanje i održavanje akustičnih izvora (sirena) i ostale opreme
(član 39. stav 1. tačka 8.);
14) ne stara se o postavljanju i održavanje akustičnih izvora (sirena) i ostale opreme (član 39.
stav 1. tačka 8.);
15) ako ne donese, odnosno ne ažurira procenu rizika, plan smanjenja rizika i plan zaštite i
spasavanja na način i u rokovima utvrđenim odredbama ovog zakona (član 14. stav 4. i 5, član 15.
stav 2, član 20. stav 1, član 23. stav 4. i član 24. stav 1,2. i 3.);
16) ne obezbeđuje telekomunikacionu i informacionu podršku za potrebe zaštite i spasavanja
(član 40. stav 1. tačka 9.);
17) ne uključi telekomunikacionu i informacioni sistem u telekomunikacioni i informacioni
sistem Službe 112 i ne poveže se sa njim (član 40. stav 1. tač. 9.);
18) ne obezbede potrebna sredstva i opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu (član 61. stav 2.);
19) ne drže u ispravnom stanju potrebna sredstva i opremu za ličnu i uzajamnu zaštitu (član 61.
stav 2.);
20) ne vrše obuku zaposlenih (član 61. stav 2.);
21) ne prime na privremeni smeštaj građane, kada to naredi nadležni štab za vanredne situacije
(član 67. stav 3.);
22) ne preduzme sve neophodne mere za sprečavanje tehničko-tehnoloških nesreća i
ograničavanja uticaja tehničko-tehnološke nesreće, na život i zdravlje ljudi i životnu sredinu (član
69. stav 1.);
23) o otkrivenom EOR ne obaveste najbližu policijsku stanicu ili operativni centar 112 (član 75.
stav 4.);
24) ne obeleže vidljivim znakom mesto gde se nalaze EOR (član 75. stav 4.);
25) ne obezbede mesto gde se nalaze EOR dok ne dođu ovlašćeni radnici Direkcije (član 75. stav
4.);
147
26) ne obezbedi da pripadniku aktivne rezerve, koji je po osnovu ugovora o aktivnoj rezervi
pozvan radi izvršavanja zadataka civilne zaštite, miruje radni odnos za vreme izvršavanja zadataka
(član 85. stav 2.);
27) ne obezbedi sredstva i opremu za jedinice civilne zaštite (član 87. stav 2.);
28) pripadnicima specijalizovanih jedinicama civilne zaštite i poverenicima ne omoguće pravo
na naknadu zarade za vreme izvršavanja zadataka civilne zaštite (član 91. stav 2.);
29) preduzme mere zbog kojih pripadnik specijalizovane jedinice civilne zaštite i poverenik
civilne zaštite zbog odsustva sa posla, trpi posledice u radno – pravnom statusu (član 91. stav 5.);
30) ne obezbede automatsko prosleđivanje podataka Službi 112 (član 95. stav 3.);
31) ne obezbede blagovremeno obaveštavanje i uzbunjivanje stanovništva o opasnostima (član
98. stav 1. i 2.);
32) ne obezbede sopstvene kapacitete za rano upozoravanje, obaveštavanje i uzbunjivanje (član
98. stav 3.);
33) ne uključe se u sistem javnog uzbunjivanja u Republici Srbiji u predviđenom roku (član 98.
stav 3.);
34) ne preduzmu mere radi hitnog prenošenja odgovarajućih informacija od interesa za zaštitu i
spasavanja (član 99. stav 1.);
35) ne obezbede besplatno prenošenje obaveštenja od interesa za zaštitu i spasavanje
telefonskim pretplatnicima (član 99. stav 2.);
36) ne obezbede besplatnu uslugu lociranja mesta pozivaoca (dolaznog poziva) (član 99. stav
3.);
37) ne omoguće instaliranje sirena i drugih odgovarajućih uređaja i sredstava sistema
osmatranja, obaveštavanja i uzbunjivanja (član 102. stav 1.);
38) ne omoguće pristup za njihovo održavanje, uz uvažavanje mera zaštite ljudi i životne
sredine (član 102. stav 1.);
39) ne obezbede neprekidno snabdevanje električnom energijom uređaja sistema osmatranja,
obaveštavanja i uzbunjivanja (član 102. stav 2.);.
40) ne donesu Rešenje o postavljanju sirena uređaja i sredstava(član 102. stav 3.);
41) ako preduzima aktivnosti u zoni povećanog rizika koje nisu u skladu sa odlukom o
utvrđivanju zone povećanog rizika (član 28. stav 3.);
42) ako preduzima aktivnosti u zoni neposrednog rizika za koje nije pribavio dozvolu Direkcije
(član 29. stav 2.);
148
43) odnosno ne postupi po nalogu inspektora (član 136. stav 1.).
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog
člana odgovorno lice u pravnom licu.
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog
člana preduzetnik.
XV. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 138.
Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o vanrednim situacijama („Službeni
glasnik Republike Srbije“, br. 111/09, 92/11 i 93/12).
Stupanjem na snagu ovog Zakona prestaju da važe članovi 58. do 72. Zakona o zaštiti od požara
(„Službeni glasnik RS“ br. 111/09 i 20/15).
Član 139.
Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od šest meseci od dana stupanja
ovog zakona za snagu.
Do donošenja podzakonskih akata iz stava 1. ovog člana, primenjivaće se podzakonski akti doneti
na osnovu Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 111/09, 92/11
i 93/12), ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 140.
Poslovi državne uprave koji su Zakonom o zaštiti od požara („Službeni glasnik RS“ br. 111/09 i
20/15), Zakon o eksplozivnim materijama, zapaljivim tečnostima i gasovima ("Službeni glasnik
SRS", br. 44/77, 45/85 i 18/89 i "Službeni glasnik RS", br. 53/93, 67/93, 48/94, 101/05 - dr. zakon i
54/15 – dr. zakon) u delu koji se odnosi na eksplozivne materije, Zakon o zapaljivim i gorivim
tečnostima i zapaljivim gasovima („Službeni glasnik RS“ br. 54/15), Zakon o prometu eksplozivnih
materija („Službeni list SFRJ“ br. 30/85, 6/89 i 53/91, „Službeni list SRJ“ br. 24/94, 28/96 i 68/02 i
„Službeni glasnik RS“ br.101/05 – dr.zakon) utvrđeni kao nadležnost Ministarstva unutrašnjih
poslova, danom stupanja na snagu ovog zakona postaju poslovi državne uprave u nadležnosti
Direkcije.
Poslovi državne uprave koji su čl. 30. stav 3. i 4, čl. 32. i čl. 78. Zakona o transportu opasnog tereta
(„Sl. glasnik RS“, br. 88/10), čl. 29. Zakona o oružju i municiji („Sl. glasnik RS“, br. 9/92, 53/93,
67/93, 48/94, 44/98, 39/03, 101/05 - dr. zakon i 85/2005 - dr. zakon) čl.42. Zakona o oružju i
municiji („Sl. glasnik RS“, br. 20/15), čl. 30. i 31. Zakona o izvozu i uvozu naoružanja i vojne opreme
(„Sl. glasnik RS“ br.107/14), Zakona o izvozu i uvozu robe dvostruke namene („Sl. glasnik RS“,
br.95/13), čl.27. Zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme („Sl. list SRJ“, br. 41/96,
„Sl. list SCG“, br. 7/05 - dr. zakon i „Sl. glasnik RS“, br. 85/05 - dr. zakon) utvrđeni kao nadležnost
149
Ministarstva unutrašnjih poslova, danom stupanja na snagu ovog zakona postaju poslovi državne
uprave u nadležnosti Direkcije.
Direkcija je pravni sledbenik Ministarstva unutrašnjih poslova u svim međunarodnim ugovorima iz
oblasti smanjenja rizikom i upravljanja vanrednim situacijama
Direkcija će preuzeti zaposlene, objekte, prostorije, predmete, arhivu, opremu, sredstva za rad i
druga sredstva koja je na dan stupanja na snagu ovog zakona faktički koristio Sektor za vanredne
situacije - Ministarstvo unutrašnjih poslova i nepokretnosti koje su, saglasno članu 150. Zakona o
vanrednim situacijama, bile predmet preuzimanja iz Ministarstva odbrane, Uprave za vanredne
situacije u Ministartsvo unutrašnjih poslova, a do dana stupanja na snagu ovog zakona nisu
preuzete.
Za potrebe Direkcije, do formiranja odgovarajućih službi, a najkasnije godinu dana od dana
donošenja akta o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Direkciji, logističke,
tehničke i informatičke poslove obavljaće Ministartsvo unutrašnjih poslova.
Član 141.
Akt o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Direkciji doneće direktor u roku od 30
dana od dana postavljenja.
Član 142.
Subjekti koji saglasno ovom zakonu donose procenu rizika, obavezu će izvršiti najkasnije do
01.01.2017.godine.
Subjekti koji saglasno ovom zakonu donose plan zaštite i spasavanja, obavezu će izvršiti najkasnije
do 01.04.2017.godine.
Subjekti koji saglasno ovom zakonu donose plan smanjenja rizika, obavezu će izvršiti najkasnije do
01.07.2017.godine.
Registar rizika će se uspostaviti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Zakona.
Član 143.
Lica koja su licencu za procenu rizika stekla na osnovu odredbi Zakona o vanrednim situacijama
(„Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 111/09, 92/11 i 93/12), zadržavaju izdatu Licencu za
procenu rizika.
Rok važenja Licence za procenu rizika iz stava 1. ovog člana ograničava se na 5 (pet) godina, od
dana stupanja na snagu ovog zakona.
150
Član 144.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije".
6.2 INDIVIDUALNI AKCIONI PLAN PRATNERSTVA (IPAP) SRBIJE I NATO72
Vlada Republike Srbije je, u februaru 2011. godine, usvojila Zaključak o pokretanju
procedure za izradu Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) između Srbije i
NATO, kao intenzivnijeg oblika saradnje u okviru Partnerstva za mir. IPAP se sastoji iz
Prezentacionog dokumenta i matričnog plana implementacije ciljeva definisanih u
Prezentacionom dokumentu. Vlada Republike Srbije je 14. jula 2011. godine usvojila
Prezentacioni dokument, koji je 25. novembra 2011. godine predstavljen u sedištu NATO u
Briselu.
Vlada Republike Srbije usvojila je IPAP 20. decembra 2014, a Severnoatlantski savet
(NAC)73 NATO-a 15. januara 2015. godine, čime je dokument formalno stupio na snagu.
Usvajanje ovog dokumenta predstavlja značajan korak napred u odnosima između
Republike Srbije i NATO i omogućava redovan i strukturiran dijalog, uključujući i dijalog na
političkom nivou.
IPAP odražava politiku i reformske ciljeve Republike Srbije u kombinaciji sa kolektivnim
preporukama NATO. Utvrđivanjem sveobuhvatnog akcionog plana, IPAP omogućava da se
saradnja fokusira na ispunjavanje potreba Republike Srbije i zajedničkih interesa NATO.
Preduzete aktivnosti u skladu su sa opredeljenjem Republike Srbije da aktivno učestvuje u
Partnerstvu za mir, kao i sa politikom njene vojne neutralnosti.
Pored navedenog, ostvaruje se i zajednička aktivnost između Republike Srbije i NATO u
okviru Procesa planiranja i pregleda (Planning and Review Process – PARP), mehanizma
programa Partnerstvo za mir koji je od posebnog značaja za unapređenje saradnje na
vojnom planu.
72 IPAP Srbije sa NATO. 2015. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/images/Srbija_IPAP.pdf. 73 Severnoatlantski savet (eng. North Atlantic Council, NAC) je najvažnije političko telo koje, u okviru NATO, donosi odluke. Severnoatlantski savet je jedino telo ustanovljeno Severnoatlantskim ugovorom (član 9).
151
IPAP se sastoji od 4 poglavlja:
Prvo poglavlje – politički i bezbednosni okvir – bavi se pitanjima spoljne i bezbednosne
politike, kao i unutrašnјom politikom i ekonomskim reformama.
Drugo poglavlje – odbrambena i vojna pitanјa – bavi se politikom, okvirima reforme,
planiranjem i ekonomijom odbrane, kao i pitanjem interoperabilnosti i učešća u
multinacionalnim operacijama.
Treće poglavlje – javna diplomatija, naučna saradnјa, sistem upravljanјa krizama i
planiranјa u vanrednim situacijama – bavi se strategijom javnog informisanja,
doprinosom bezbednosti kroz naučnu saradnju i sistemom upravlјanja krizama i
planiranjem u vanrednim situacijama.
U četvrtom poglavlju – zaštita tajnih podataka – predviđeno je da Srbija nastavi da jača
kapacitete Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost i zaštitu tajnih podataka
donošenjem potrebnih podzakonskih akata i propisa, ostvarujući svoj puni kapacitet i
sprovodeći odgovarajuće standarde u ovoj oblasti. Sistem zaštite stranih tajnih podataka
biće objedinjen, uz posvećivanje posebne pažnje sistemu registara za tajne podatke NATO i
EU, a radiće se i na dalјem razvoju i modernizaciji sistema zaštite tajnih podataka.
Regionalna saradnja biće proširena zaklјučivanjem bilateralnih sporazuma.
6.2.1. Treće poglavlje; Tačka 3 – Sistem upravlјanja krizama i planiranje u
vanrednim situacijama
IPAP u svom III delu – Sistem upravlјanja krizama i planiranje u vanrednim
situacijama predviđa mere i ciljeve u svrhu poboljšanja i dalјeg unapređenja službi, i
jačanje kapaciteta za smanjenje rizika od katastrofa, pobolјšanje brzog prvog reagovanja u
slučaju vanrednih situacija i efikasno saniranje posledica katastrofa. Na polјu vanrednih
situacija i upravlјanja krizama, Republika Srbija će nastaviti da unapređuje saradnju sa
svim susednim državama i da aktivno učestvuje u regionalnim i međunarodnim
inicijativama. Prioriteti su: dalјe jačanje kapaciteta institucija i organa koji se bave
planiranjem u vanrednim situacijama; izrada Akcionog plana za primenu Nacionalne
152
strategije za vanredne situacije i relevantnih podzakonskih akata, izrada procena
ugroženosti i plana zaštite i spasavanja na različitim nivoima, unapređenje međuresorske
saradnje, opremanje posebnih jedinica i postizanje njihove pune operabilnosti, kao i
saradnja sa Evroatlantskim koordinacionim centrom za reagovanje na katastrofe
(EADRCC), kao i sa zemlјama članicama NATO i Partnerstva za mir.
6.3 EVROATLANTSKI KOORDINACIONI CENTAR ZA REAGOVANJE NA KATASTROFE
(EURO-ATLANTIC DISASTER RESPONSE COORDINATION CENTRE – EADRCC)74
Evroatlantski koordinacioni centar za reagovanje na katastrofe je glavni mehanizam civilne
zaštite NATO-a u evroatlantskoj oblasti. Aktivan je tokom cele godine, operativan 24/7, i
uključuje 28 NATO partnera i sve zemlje članice. Centar funkcioniše kao kliring-haus
sistem75 za koordinaciju zahteva/ponude pomoci u sluc aju vanrednih situacija.
U okviru svoje uloge koordinatora za odgovor NATO-a i partnerskih zemalja na krizu,
EADRCC ne samo da ulaže napore u upravljanju saniranjem posledica, već je i posrednik u
razmeni informacija o pomoci u vanrednim situacijama kroz seminare na kojima se
raspravlja o lekcijama naučenim iz operacija odgovora na katastrofu i na vežbama.
Pored svojih dnevnih aktivnosti i neposrednog odgovora na vanredne situacije, EADRCC na
godišnjem nivou organizuje i sprovodi velike vežbe na terenu sa realnim scenarijima u
svrhu poboljšanja interakcije između NATO i partnerskih zemalja. Ove vežbe su
organizovane u različitim zemljama učesnicama sa ciljem uvežbavanja procedura,
obezbeđivanja obuke za lokalne i međunarodne uc esnike, izgradnje interoperabilnosti
ves tina i sposobnosti, kao i koris cenja iskustva i pouka za buduce poslovanje. Do danas je
održano 14 takvih vežbi.
Svi zadaci EADRCC izvode se u bliskoj saradnji sa Kancelarijom Ujedinjenih nacija za
koordinaciju humanitarnih poslova (UNOCHA), koja zadržava glavnu ulogu u koordinaciji
operacija vezanih za međunarodne humanitarne katastrofe. Centar je projektovan kao
regionalni mehanizam koordinacije, podršku i dopuna napora UN. Osim toga, njegova
74 Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre. Dostupno na: http://www.nato.int/cps/en/natohq/topics_52057.htm?. 75 Kliring (Clearing-house) – Kliring je organizacija koja prati razmenu sredstava, njenu bezbednost i na taj način dovodi neku transakciju do kraja, kontrolišući pouzdanost, tok razmene i finalnu destinaciju na koju podaci stižu.
153
glavna funkcija je koordinacija a ne upravljanje. U sluc aju nesrece koja zahteva
međunarodnu pomoc, na NATO saveznicima i partnerima je individualna odluka o tome da
li će uputiti svoju pomoć na osnovu informacija koje su dobili od EADRCC.
EADRCC prosleđuje zahteve za pomoc zemljama c lanicama NATO i partnerskim zemljama
koje daju odgovor da li ce uputiti pomoc EADRCC i/ili pogođenim zemljama. Centar vodi
evidenciju o pomoci koju nudi (ukljuc ujuci i pomoc od drugih međunarodnih organizacija i
aktera), o prihvacenoj pomoci od strane pogođene zemlje, o rokovima isporuke i o pomoci
koja je i dalje potrebna (ili ažuriranje tražene pomoći), kao i o situaciji na terenu. Ove
informacije se distribuiraju zemljama članicama NATO i partnerskim zemljama u formi
izveštaja o situaciji, a takođe se objavljuju i na NATO internet strani.
Centar se nalazi u sedištu NATO-a u Briselu. Osoblje čini i do pet delegata iz zemalja članica
NATO i partnerskih zemalja i tri pripadnika međunarodnog osoblja. Centar sarađuje blisko
sa UN OCHA, vojnim vlastima NATO-a i drugim relevantnim međunarodnim
organizacijama. Tokom vanredne situacije EADRCC moz e privremeno biti uvecan dodatnim
osobljem delegiranim iz zemlje članice NATO i NATO partnerskih delegacija, ili
međunarodnog civilnog i vojnog osoblja NATO-a. Pored toga, EADRCC ima pristup
nacionalnim civilnim stručnjacima koji mogu biti pozvani da Centru daju stručne savete u
konkretnim oblastima u slučaju velikih katastrofa (vanrednih situacija).
6.4 VANREDNE SITUACIJE U OKVIRU EVROPSKIH INTEGRACIJA SRBIJE
6.4.1. Mehanizam EU za civilnu zaštitu – EU Civil Protection Mechanism76
Republika Srbija i Odeljenje Evropske komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu77 su
16. 04. 2015. godine potpisali sporazum kojim je otvoren put za zvanično članstvo Srbije u
Mehanizmu EU za civilnu zaštitu. Nakon što je sporazum prošao internu proceduru i
ratifikovan 26. maja 2015. godine, Srbija je postala 32. članica Mehanizma. Mehanizam EU
za civilnu zaštitu nudi mnogobrojne mogućnosti saradnje Srbiji, kao što su korišćenje
76 EU Civil Protection Mechanism. Dostupno na: http://ec.europa.eu/echo/what/civil-protection/mechanism_en. 77 Humanitarian Aid and Civil Protection department (ECHO). Dostupno na: http://ec.europa.eu/echo/.
154
evropskih alata za monitoring i sisteme ranog upozorenja, učešće u zajedničkim treninzima
i vežbama, razmenu eksperata, projekte o sprečavanju nepogoda i spremnosti, neposrednu
komunikaciju sa drugim organima civilne zaštite uklјučenim u odgovor na vanrednu
situaciju, razmenu informacija i najbolјe prakse – koordinisane operacije EU na
ublažavanju i otklanjanju posledica i sufinansiranje transporta.
Mehanizam EU temelji se na strukturi koja se sastoji od sledećih elemenata:
Centra za koordinaciju reagovanja u hitnim situacijama (ERCC) – je operativni centar
Mehanizma. Prati krizne situacije 24/7 te koordinira državama članicama u fazi odgovora
na katastrofe.
Zajedničkog komunikacionog i informacionog sistema za hitne situacije (CECIS), čija je
svrha omogućavanje razmene informacije između ERCC-a i kontaktnih tačaka država
članica. Evropski kapacitet za odgovor na hitne situacije (EERC) – sastoji se od prethodno
namenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuje
module, druge kapacitete za odgovor i stručnjake. Države članice odgovorne su za
osiguranje kvaliteta svojih kapaciteta za odgovor. Ti kapaciteti su u svakom trenutku na
raspolaganju za državne potrebe.
Važan element Mehanizma EU su i programi obuke. Obuka je ključna u pripremi stručnjaka
za intervencije kako unutar, tako i izvan Evrope. Programi obuhvataju obuku, vežbe i
program razmene stručnjaka.
Obuke su podeljene na tri nivoa: osnovni, operativni i upravljački nivo. Ima ih ukupno 12.
Sve obuke su kombinacija teorije i simulacijske vežbe. Otvorene su širokom krugu različitih
stručnjaka – stručnjaka za procenu stanja, koordinaciju, logistiku, stručnjaka za okolinu,
medicinsko osoblje itd.
Program razmene stručnjaka je važna platforma za razmenu stručnih iskustava i znanja.
Razmena može biti individualna ili u grupama do deset stručnjaka. Njeno trajanje je od
nekoliko dana do dve nedelje.
155
6.4.2. Pristupni pregovori Srbije i EU
Pristupni pregovori Srbije i EU vode se na osnovu tzv. pregovaračkog okvira. Nacrt
pregovaračkog okvira, koji je za Srbiju pripremila Evropska komisija podeljen je u tri dela:
principe koji regulišu pregovore o pristupanju, suštinu pregovora i proceduru pregovora.78
Predmet pristupnih pregovora su uslovi pod kojima država kandidat pristupa EU, a koji se,
u osnovi, odnose na ispunjavanje trećeg kriterijuma iz Kopenhagena, tj. na usklađivanje
domaćeg zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU (EU acquis). Rezultat pregovora biće
Ugovor o pristupanju Srbije Evropskoj uniji.
Budući da se pregovori ne vode o suštini pravnih tekovina EU, država kandidat prihvata
pravne tekovine EU u obliku u kojem one važe za sve države članice EU u momentu njenog
pristupanja i prilagođava se pravnom, ekonomskom i društvenom sistemu EU, a pregovara
se o uslovima i modalitetu pristupanja države kandidata tom sistemu.79
Sistem upravljanja rizicima, odnosno oblast vanrednih situacija, otvara se, kao veoma
važna tema, u okviru poglavlja 27 – zaštita životne sredine. U novembru 2015. Evropska
komisija izradila je Izveštaj o napretku Srbije u pregovorima sa EU80, u kom se, u okviru
izveštaja za Poglavlje 27, govori o civilnoj zaštiti. Deo o civilnoj zaštiti u pomenutom
Izveštaju je kratak, sadrži nekoliko rečenica a činjenica da je Srpsko-ruski humanitarni
centar u njemu – potvrđuje sumnje dela javnosti, pa tako i CEAS-a81, da ovaj Centar
potencijalna prepreka u procesu evropskih integracija Srbije.
78 Informacija o pregovaračkom procesu za pristupanje Evropskoj uniji. Misija Republike Srbije pri EU. Dostupno na: http://www.eu-brussels.mfa.gov.rs/lat/pregovori.php. 79 Vodič kroz pregovore Srbije i EU. Kancelarija za evropske integracije. Dostupno na: http://kurs-pregovori.seio.gov.rs/?page=uvod. 80 Serbia progress report. 2015. European Commision. str. 67. Dostupno na: http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2015/20151110_report_serbia.pdf. 81 Saopštenje za javnost Povodom najave novog statusa Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu. 10. 10. 2014. Centar za evroatlantske studije. Dostupno na: http://ceas-serbia.org/root/index.php/sr/saopstenja/3025-povodom-najave-novog-statusa-srpsko-ruskog-humanitarnog-centra-u-nisu.
156
6.4.3. Poglavlje 27 – zaštita životne sredine
Politika EU u oblasti životne sredine zasniva se na načelima preventivnog delovanja (pre
nego što šteta, odnosno zagađenje, nastane), načelu „zagađivač plaća” (kad god je to
moguće, troškove zaštite životne sredine treba da snosi privatno ili fizičko lice koje
ugrožava životnu sredinu, a ne društvo u celini), borbi protiv narušavanja životne sredine
na samom izvoru zagađenja (gde je jednostavnije i ekonomičnije ukloniti posledice
zagađenja), zajedničkoj odgovornosti između EU i država članica (jer je nadležnost za ovu
oblast podelјena između EU i država članica) i uklјučivanju zaštite životne sredine u druge
politike EU (kao što su polјoprivreda, transport, energetika).82
Prenošenje propisa Evropske unije u nacionalni pravni sistem je samo prvi korak u procesu
prilagođavanja EU standardima. EU politika zaštite životne sredine podrazumeva i
adekvatnu primenu i sprovođenje propisa – na nacionalnom, ali i lokalnom nivou.
Neophodne su značajne investicije, usled administrativnih troškova, ulaganja u
infrastrukturu, kao i održavanja postrojenja. Očekuje se da će u procesu preuzimanja EU
standarda najveći trošak biti u sektoru voda, nakon čega slede sektori otpada i
industrijskog zagađenja. Značajan deo troškova dostizanja EU standarda finansiraće se kroz
fondove EU.83
Materiju Poglavlja 27 čini pre svega preuzimanje preko 200 pravnih akata EU, kao i
implementacija odnosno primena svih tih akata uz obezbeđivanje finansijskih mehanizama
za njihovu održivost.
Odeljenje Evropske komisije – Generalni direktorat za okruz enje, odgovoran je za
sprovođenje politike z ivotne sredine EU. Cilj ovog odeljenja je zas tita, oc uvanje i
unapređenje z ivotne sredine za sadas nje i buduce generacije, predlaganje i sprovođenje
politike koja obezbeđuje visok stepen zaštite životne sredine i očuvanje kvaliteta života
građana EU. Direktorat takođe osigurava da države članice primenjuju pravo životne
82 Environment Action Programme to 2020. European Commission, Environment Directorate-General. Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/action-programme/index.htm. 83 Nacionalna strategija Republike Srbije za aproksimaciju u oblasti životne sredine. “Službeni glasnik RS” broj 80/11.
157
sredine EU i pravilno predstavljaju Evropsku uniju u pogledu životne sredine na
međunarodnim skupovima.84
Poglavlje 27 predstavlja jedno od najizazovnijih poglavlja u celokupnom procesu
usklađivanja s pravnom tekovinom EU, troškovi za potpuno usklađivanje sa standardima
koje propisuju direktive EU su veoma visoki i sada iznose 10,6 milijardi evra sa izgledima
da će se i dalje povećavati. Članovi radne grupe su ocenili kako je veoma bitno da se što pre
i što aktivnije organizacije civilnog društva koje se bave oblastima obuhvaćenim ovim
poglavljem, uključe u praćenje i monitoring procesa pregovora i doprinesu svojom
ekspertizom pregovaranju prelaznih perioda kojih će zasigurno biti u ovom poglavlju.
Imajući u vidu iskustva iz prethodnih proširenja EU, postoji velika verovatnoća da će Srbija
u sklopu pregovora zatražiti od EU odobrenje prelaznih rokova za primenu i sprovođenje
EU standarda u ovoj oblasti.
6.4.4. Postskrining dokument
Kao rezultat sporazuma postignutog između Srbije i Evropske komisije u skladu sa
zaklјučcima Bilateralnog skrininga (održanog od 17. do 21. novembra 2014. godine) Srbija
se obavezala da će obezbediti dodatne informacije o statusu svojih planova implementacije
u procesu pristupanja Evropskoj uniji u oblasti životne sredine. Tako je nastao
Postskrining dokument85 – sa zadatkom da obezbedi najnovije informacije o planovima
transpozicije i implementacije Republike Srbije. Ovaj dokument opisuje razumevanje
obima i složenosti zadatka od strane Srbije u cilјu postizanja pune usklađenosti sa EU
propisima.
Dokument je razvijen u okviru Pregovaračke grupe 27, uz konsultaciju sa AP Vojvodinom,
lokalnim samoupravama i civilnim sektorom, odobren u okviru pregovaračke strukture
Republike Srbije, i usvojen na sednici Vlade. U poglavlju 10 ovog dokumenta, koji nosi naziv
84 Vodič kroz pregovore Srbije i EU, Poglavlje 27 – životna sredina, teme poglavlja i pregovora. Kancelarija za evropske integracije. Dostupno na: http://kurs-pregovori.seio.gov.rs/?page=33. 85 Radna verzija Postskrining dokumenta. Dostupno na: http://www.eko.minpolj.gov.rs/wp-content/uploads/eu_integracije/Radna_verzija_Postskrining_dokumenta.pdf
158
Civilna zaštita – dat je pregled strateškog okvira vanrednih situacija, instistucionalne
nadležnosti i do sada sprovedenih aktivnosti. U dokumentu se daju brojčani podaci
pripadnika vatrogasnih i spasilačkih ekipa, kao i precizni podaci o opremi itd.
Dokument nije dobio odgovarajući publicitet, objavljen je na sajtu Ministarstva
poljoprivrede i zaštite životne sredine u sklopu pregleda vesti, u kojima se, pored ostalog,
navodi i usvajanje ovog dokumenta. Povodom usvajanja ovog dokumenta sazvana je i
sednica Odbora za zaštitu životne sredine NSRS, i to je sve što se u javnosti moglo čuti.
6.5 UPOREDNA PRAKSA NORMATIVNO-INSTITUCIONALNIH OKVIRA U REGIONU
6.5.1. Bosna i Hercegovina
Vanredne situacije u BiH regulisane su Okvirnim zakonom o zaštiti i spasavanju ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH, koji je usvojen 2008 godine.86
Po istom principu kao i u Srbiji, za postupanje u vanrednim situacijama nadležan je Sektor
za zaštitu i spasavanje u okviru Ministarstva sigurnosti BiH.
Sektor za zaštitu i spasavanje Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine uspostavljen je
2004. godine pod nazivom Sektor za civilnu zaštitu.
U skladu sa Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine, u
oblasti zaštite i spasavanja Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine nadležno je za:
sprovođenje međunarodnih obaveza i saradnju u sprovođenju civilne zaštite; koordinaciju
delovanja entitetskih službi civilne zaštite u BiH i usklađivanje njihovih planova za slučaj
prirodne ili druge nesreće koje zahvataju teritoriju BiH, i donošenje programa i planova
zaštite i spasavanja.
Veće ministara Bosne i Hercegovine je 2009. godine dalo saglasnost za novi Pravilnik o
unutrašnjoj organizaciji Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. U skladu sa ovim
86 Okvirni zakon o zaštiti i spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH. Ministastvo sigurnosti BiH. Dostupno na: http://msb.gov.ba/Zakoni/zakoni/default.aspx?id=1721&langTag=bs-BA.
159
pravilnikom usvojena je i nova sistematizacija radnih mesta prema kojoj Sektor za civilnu
zaštitu menja naziv u Sektor za zaštitu i spasavanje, u okviru kojeg je uspostavljen i
Operativno-komunikacijski centar BiH – 112.
Prema pomenutom pravilniku i novoj sistematizaciji radnih mesta Sektor za zaštitu i
spasavanje čine: Odsek za međunarodnu saradnju i koordinaciju, Odsek za strateško
planiranje, mere zaštite i spasavanja, Odsek za strukturu i obuku i Operativno
komunikacijski centar BiH – 112.
Na nižim nivoima organizacije sistema zaštite i spasavanja formirane su i operativno
funkcionišu entitetske uprave civilne zaštite (Federalna uprava civilne zaštite Federacije
Bosne i Hercegovine i Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske) i Odjel za javnu
sigurnost Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (Služba za civilnu zaštitu).
Ono što sistem zaštite i spasavanja u BiH bitno razlikuje od našeg sistema je uvođenje
sistema 112 – i uspostavljanje organizaciono tehničkih uslova za njegovo efikasno
korišćenje. Sistem 112 u BiH uveden je još 2009. godine, donošenjem Zakona o o zaštiti i
spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH. Zakonom je
predviđeno formiranje operativno komunikacionog centra, što je i učinjeno donošenjem
Pravilnika o organizaciji, uvjetima i načinu funkcioniranja operativno komunikacijskog
centra Bosne i Hercegovine – 11287.
Operativno komunikacijski centar BiH – 112 svečano je otvoren 22. 05. 2009. godine, a
počeo je sa radom 08. 01. 2010 godine. Centar BiH – 112 radi neprekidno - 24/7.
Centar BiH – 112 u slučaju pretnje, odnosno nastanka prirodne ili druge nesreće, postupa
na osnovu preuzetih obaveza Bosne i Hercegovine u skladu sa propisanim postupkom i uz
primenu standardnih obrazaca o nesrećama propisanim međunarodnim konvencijama,
ugovorima i sporazumima.
87 Pravilnik o organizaciji, uvjetima i načinu funkcioniranja Operativno- komunikacijskog centra Bosne i Hercegovine – 112. Ministarstvo sigurnosti BiH. Dostupno na: http://msb.gov.ba/Zakoni/akti/default.aspx?id=4074&langTag=bs-BA.
160
6.5.2. Crna Gora
U Crnoj Gori, vanredne situacije regulisane su Zakonom o zaštiti i spasavanju88. Prema
važećem Zakonu, i u Crnoj Gori je nadležnost za postupanje u vanrednim situacijama
prepuštena Ministarstvu unutrašnjih poslova – Direktoratu za vanredne situacije.
Direktorat je, pored ostalog, nadležan i za: izradu strategija, projekata, programa i praćenje
njihove realizacije; izradu zakonskih i podzakonskih propisa; analizu i praćenje stanja u
oblasti zaštite i spasavanja; utvrđivanje programa za opremanje i razvoj sistema zaštite i
spasavanja; davanje uputstava za upravljanje u zaštiti i spasavanju i predlaganje mera
učesnicima zaštite i spasavanja; prikupljanje podataka o pretnjama, uzrocima i
posledicama vanrednih situacija; pružanje pomoći u otklanjanju posledica vanrednih
situacija; kontrolu mobilnosti i interventne spremnosti operativnih jedinica; pripremu i
praćenje izvršavanja ugovora o upotrebi i delovanju specijalističkih jedinica; propisivanje
tehničkih standarda sistema zaštite i spasavanja u skladu sa međunarodnim standardima;
planiranje i razvoj civilne zaštite i usklađivanje njenog delovanja sa operativnim jedinicama
zaštite i spasavanja; primanje poziva i obaveštenja u hitnim situacijama preko jedinstvenog
operativnog komunikacionog centra 112 itd.
Propisani poslovi podeljeni su između više Direkcija koje su organizaciono smeštene u
Direktoratu, a koje se, opet, dele na Odseke u okviru kojih se pojedine teme specifično
obrađuju. Među Direkcijama su i Direkcije za civilnu zaštitu i Direkcija za operativne
poslove u okviru koje je smešten Odsek 112 – komunikaciono operativni centar 112. Dakle,
i u Crnoj Gori je Sistem 112 uveden i operativan je.
U oktobru 2015. godine, Vlada CG utvrdila je predlog Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o zaštiti i spasavanju89, prema rečima Mirsada Mulića, generalnog direktora
Direktorata za vanredne situacije u Ministarstvu unutrašnjih poslova, izmene se kreću u tri
glavna pravca: jačanje koordinacionih timova koji će se ubuduće redovno sastajati, a ne
88 Zakon o zaštiti i spasavanju. MUP RCG. Dostupno na: http://www.mup.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=185409&rType=2&file=Zakon%20o%20za%C5%A1titi%20i%20spa%C5%A1avanju.pdf. 89 Predlog – Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti i spašavanju. Vlada Crne Gore. Dostupno na: http://www.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=216405&rType=2&file=4_130_08_10_2015.pdf.
161
samo u slučaju vanredne situacije kao do sada; formiranje operativnog štaba i jačanje
civilne zaštite. Jačanje civilne zaštite, pre svega se ogleda u stimulansima prema
pripadnicima civilne zaštite (lica koja su se odazvala na javni poziv), a koja se ogledaju u
oslobađanju od taksi na zdravstveno uverenje (polaganje vozačkog ispita/zaposlenje), kao i
taksi na izdavanje ličnih dokumenta. Pored toga, za zaposlena lica biće isplaćivana naknada
za vreme provedeno na poslovima civilne zaštite, a za nezaposlena lica će se isplaćivati
naknada u visini prosečne zarade u Crnoj Gori za mesec koji je prethodio angažovanju na
poslovima civilne zaštite. Sve to finansiraće se iz novoosnovanog Fonda za zaštitu i
spasavanje koji će se formirati u okviru Uprave za trezor, a u koji će se slivati 5% od
ukupne premije za osiguranje od požara, prevoza opasnih materija i određenog procenta
od rentiranja skloništa.
6.5.3. Makedonija
Vanredne situacije u Makedoniji uređene su Zakonom o zaštiti i spasavanju90. Zakon o
zaštiti i spasavanju navodi na koji način su podeljene odgovornosti među učesnicima u
aktivnostima zaštite i spasavanja, uključujući i državne i lokalne organe, privatne
kompanije, i javna preduzeća, objekte i službe. Zakon uređuje podelu odgovornosti u skladu
sa odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i prenosi odgovornost za zaštitu i spasavanje
na opštine. Jedinice za zaštitu i spasavanje su organizovane kao dve komponente: aktivne i
rezervne jedinice.
Zakon takođe detaljno utvrđuje odgovornosti Uprave za zaštitu i spasavanje kao
nezavisnog državnog organa koji sprovodi aktivnosti zaštite i spasavanja.
Zaštita i spasavanje u Republici Makedoniji organizovani su kao jedinstven sistem za
praćenje, sprečavanje ili prevazilaženje posledica koje su nastale usled prirodnih katastrofa
i ostalih vanrednih situacija u mirnodopskim ili ratnim vremenima, ili tokom vojnih
aktivnosti koje ugrožavaju stanovništvo, floru, faunu, opšte dobro i predmete i objekte
posebne kulturne i istorijske vrednosti.
90 Zakon o zaštiti i spasavanju. R. Makedonija. Dostupno na: http://seekms.dppi.info/document/law-on-protection-and-rescue-36-2004/.
162
Komandni lanac civilne zaštite funkcioniše na tri različita nivoa: Nivo 1, Nivo 2 i Nivo 3. Na
centralnom nivou (Nivo 1), Uprava za zaštitu i spasavanje osniva glavni štab koji upravlja
aktivnostima zaštite i spasavanja u Republici Makedoniji; direktor Uprave je komandant
tog štaba. Timovi za brzo reagovanje, koji su uspostavljeni u okviru Uprave, predstavljaju
stubove zaštite i spasavanja i specijalizovani su u raznim oblastima.
Na regionalnom nivou (Nivo 2) jedinice za zaštitu i spasavanje su uspostavljene u okviru
Uprave. Regionalni načelnik je šef regionalne organizacione jedinice za zaštitu i spasavanje.
Regionalni štabovi se aktiviraju odlukom koju izdaje direktor Uprave. Članovi regionalnih
štabova jesu zaposleni u Upravi ili stručnjaci iz drugih državnih organa, javnih preduzeća ili
institucija.
Na opštinskom nivou (Nivo 3), saveti uprava imaju dužnost da upravljaju zaštitom i
spasavanjem uključujući slučajeve gašenja požara, lokalnih nesreća, klizišta, snežnih
padavina i lavina. Gradonačelnici su odgovorni za davanje predloga za planove zaštite i
spasavanja, za angažovanje timova za zaštitu i spasavanje, i za spremnost. Ukoliko razmera
vanredne situacije prevaziđe kapacitete lokalne samouprave da se izbore sa situacijom,
mogu se angažovati i republički timovi.
Akteri u okviru opštinskog nivoa za zaštitu i spasavanje uključuju profesionalne vatrogasce,
vatrogasne tehničare, privatne kompanije i javna preduzeća.91
6.5.4. Hrvatska
Zakon o sustavu civilne zaštite92 je nacionalni pravni okvir u kome su u Hrvatskoj regulisane
vanredne situacije. Institucionalni okvir je Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) –
samostalna, strukovna i upravna organizacija u Republici Hrvatskoj koja priprema, planira i
rukovodi operativnim snagama te koordinira delovanje svih aktera koji učestvuju u
vanrednim situacijama.
91 SEE.KMS. Makedonija. Dostupno na: http://seekms.dppi.info/countries/general-info-macedonia/legal-institutional-framework/institutional-framework/?lang=sr. 92 Državna uprava za zaštitu i spasavanje. Dostupno na: http://www.duzs.hr/download.aspx?f=dokumenti/Zakonosustavucivilnezatite.xps.
163
Međutim, iako je DUZS nezavisna organizacija, predstavnik DUZS-a u Vladi je Ministarstvo
unutrašnjih poslova. Organizacija se deli na sledećih pet sektora: Državni informacijski i
komunikacijski sistem zaštite i spasavanja, Sektor za civilnu zaštitu, Sektor za vatrogastvo,
Učilište vatrogastva, zaštite i spasavanja i Sektor opštih poslova.
Svaka opštinska jedinica DUZS-a (opštinske jedinice za zaštitu i spasavanje) uključuje
Županijski centar 112 i Odeljenje za preventivu, planiranje i nadzor vezane uz Sektor za
civilnu zaštitu i Sektor za vatrogastvo na nacionalnom nivou. 93
93 SEE.KMS. Institucionalni okvir sistema zaštite i spasavanja. R. Hrvatska. Dostupno na: http://seekms.dppi.info/national-protection-and-rescue-directorate/?lang=hr.
164
O CENTRU ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
Centar za evroatlantske studije (CEAS) je nezavisna, ateistička, socio-lliberalna, političko
istraživačka think-tank organizacija, vođena ideologijom i vrednostima. Osnovana je 2007.
godine od strane male grupe kolega istomišljenika koji dele svest o međusobnoj
povezanosti globalnih i regionalnih trendova, orijentacije državne spoljne politike, reforme
sektora bezbednosti i odbrane i tranzicione pravde u Srbiji. Imajući na umu te ideje, CEAS
je osnovan sa sledećim misijama:
- da ubrza proces integracija Srbije u EU i ojača kapacitete Srbije da se suoči sa globalnim
izazovima kroz zajedničko međunarodno delovanje, koje će rezultirati punopravnim i
aktivnim članstvom u EU,
- da ojača saradnju sa NATO i zagovara puno i aktivno članstvo Republike Srbije u Alijansi,
- da promoviše regionalnu saradnju i podiže javnu svest o njenom značaju
- da nametne snažnu konstrukciju demokratskog nadzora nad sistemom bezbedosti,
- da podrži razvoj mehanizama tranzicione pravde, njeno sprovođenje u Srbiji i na
Zapadnom Balkanu, kao i razmenu pozitivnih iskustava, da naglasi važnost mehanizama
tranzicione pravde za uspešnu reformu sektora bezbednosti u postkonfliktnim društvima
koja prolaze kroz tranziciju ka demokratiji.
Kako bi ostvario svoju misiju, CEAS targetira kreatore srpske politike i javno mnjenje u
Srbiji, kao i međunarodne organizacije, vlade i druge aktere koji se bave Srbijom i regionom
Zapadnog Balkana, ili temama kojima se i CEAS bavi, kroz promovisanje i zagovaranje
inovativnih, primenjivih i praktičnih politika, usmerenih na:
- održavanje koraka sa trendovima i razvojima u socio-liberalnim studijama i praksom, i sa
jačanjem socio-liberalne demokratije u Srbiji;
- prihvatanje principa primata individualnih nad kolektivnim pravima, uz poštovanje onih
prava koja pojedinci mogu ostvarivati samo kroz zajedničko delovanje;
- jačanje principa sekularne države i promovisanje ateističkog poimanja sveta;
165
- doprinošenje podizanja i očuvanja otvorenijeg, slobodnijeg, prosperitetnijeg i
kooperativnijeg internacionalnoh poretka, zasnovanog na inteligentnoj globalizaciji i
ravnopravnom održivom razvoju;
Kvalitetnim istraživanjem i posvećenim radom, CEAS generiše tačne i priznate analize
prvenstveno iz oblasti spoljne, bezbednosne i odbrambene politike sa preporukama
baziranim na njihovim suštinskim vrednostima, sa posebnim fokusom na:
- ubrzavanju procesa evropskih integracija Srbije i jačanju njenih kapaciteta da se suoči sa
globalnim izazovima kroz zajedničku internacionalnu akciju, u cilju punpravnog i aktivnog
članstva Srbije u EU;
- jačanju saradnje sa NATO i zagovaranje punopravnog i aktivog članstva Srbije u Alijansi;
- promociji značaja regionalne saradnje;
- podržavanju razvoja mehanizama tranzicione pravde, njeno sprovođenje u Srbiji i
Zapadnom Balkanu, kao i razmeni pozitivnih iskustava, naglašavanju važnosti mehanizama
tranzicione pravde za uspešnu reformu sektora bezbednosti u postkonfliktnim društvima
koja prolaze kroz tranziciju ka demokratiji;
- promovisanju humanitarne i bezbednosne doktrine Odgovornost da se zaštiti, koja kaže
da države nose primarnu odgovornost zaštite svojih građana od genocida, ratnih zločina,
zločina protiv čovečnosti i etničkog čišćenja, da međunarodna zajednica ima odgovornost
da pomaže državama u nošenju ove odgovornosti i da bi međunarodna zajednica trebalo da
koristi prikladna diplomatska, humanitarna i druga mirnodopska sredstva da zaštiti
populaciju od ovih zločina ako država u tome ne uspe ili ukoliko je ona sama izvršilac
zločina;
- promovisanju politike otvorene uprave, s ciljem da se uprava konkretno obaveže da će
promovisati transparentnost, jačanje građana, borbu protiv korupcije i koristiti nove
tehnologije za jačanje uprave.
CEAS sprovodi svoju misiju kroz različite projekte u okviru 5 stalnih programa:
166
I Sveobuhvatno praćenje aktuelnih međunarodnih odnosa i spoljne politike Republike
Srbije
II Zagovaranje punopravnog aktivnog članstva Srbije u EU i NATO
III Zagovaranje sveobuhvatne reforme sektora bezbednosti u Srbiji
IV Zagovaranje jačanja energetske bezbednosti u Srbiji
V Liberalizam, ljudska prava, Odgovornost da se zaštiti, Tranziciona pravda i Otvorena
uprava u globalizovanom svetu
CEAS je aktivni član koalicije za REKOM, koja okuplja više od 1.800 organizacija civilnog
društva, pojedinaca iz svih država nastalih raspadom bivše SFRJ. Među njima su i udruženja
roditelja i porodica nestalih osoba, veterana, novinara, predstavnika manjinskih etničkih
zajednica, organizacija za zaštitu ljudskih prava i sl. Koalicija za REKOM predlaže da vlade
(ili države) osnuju REKOM, nezavisnu međudržavnu Regionalnu komisiju za utvrđivanje
činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih na
teritoriji bivše SFRJ u periodu 1991–2001.
Tokom 2012. godine, CEAS je postao i prva organizacija civilnog društva iz regiona
Jugoistočne Evrope primljena kao punopravni član Međunarodne koalicije za odgovornost
da se zaštiti – ICRtoP. Koalicija okuplja nevladine organizacije iz svih delova sveta radi
zajedničkog delovanja na jačanju normativnog konsenzusa oko doktrine odgovornosti da
se zaštiti (Responsibility to Protect, skraćeno: RtoP), u cilju boljeg razumevanja norme,
pritiska na jačanju kapaciteta međunarodne zajednice da spreči ili zaustavi zločine
genocida, ratne zločine, etničko čišćenje i zločine protiv čovečnosti i mobilizacije
nevladinog sektora za zalaganje za akcije spasavanja ljudskih života u situacijama gde je
primenljiva doktrina RtoP. Među istaknutim članovima Koalicije nalaze se i organizacije
poput Human Rights Watch i International Crisis Group.
U aprilu 2013. CEAS je postao prva organizacija civilnog društva u Srbiji koja je pristupila
Komisiji Udruženja Privredne komore Srbije za javno-privatno partnerstvo u sektoru
bezbednosti u Srbiji. Komisiju, pored predstavnika privatnog sektora bezbednosti,
167
sačinjavaju i predstavnici MUP-a i drugih državnih organa i institucija, koji su u obavljanju
poslova državne uprave nadležni i za saradnju javnog i privatnog sektora bezbednosti.
U septembru 2013. godine CEAS je postao i član Sektorskih organizacija civilnog društva –
SEKO, za sektor vladavine prava. Program saradnje sa organizacijama civilnog društva u
oblasti planiranja razvojne pomoći Kancelarije za evropske integracije, posebno
programiranja i praćenja korišćenja Instrumenta za pretpristupnu pomoć za 2011.
predvideo je formiranje konsultativnog mehanizma sa OCD, koji kao glavne nosioce
aktivnosti podrazumeva Sektorske organizacije civilnog društva (SEKO). Pod Sektorskom
organizacijom civilnog društva podrazumeva se konzorcijum organizacija civilnog društva
od najviše tri partnera od kojih je jedna vodeći partner.
U septembru 2014. godine CEAS je postao punopravni član Asocijacije za otvoreno društvo
– PASOS, međunarodne asocijacije ekspertskih nevladinih organizacija (think-tanks) iz
Evrope i Centralne Azije, koja podržava izgradnju i funkcionisanje otvorenog društva,
naročito u vezi sa pitanjima političke i ekonomske tranzicije, demokratizacije i ljudskih
prava, otvaranja privrede i dobrog javnog upravljanja, održivog razvoja i međunarodne
saradnje. PASOS ima 40 punopravnih i 10 pridruženih članova, među kojima je i prestižni
European Council on foreign Relations – ECFR.
168
CENTAR ZA EVROATLANTSKE STUDIJE
ADRESA: DR DRAGOSLAVA POPOVIĆA 15/II/15
11000 BEOGRAD, SRBIJA
TELEFON/FAX +381 11 323 95 79
WWW.CEAS-SERBIA.ORG