RELIGIIA NAUKII, UMIETNOST

)%I<ompjuter buduCnosti mofi Ce teo- rijski da radi sve Sto radi Eovjek, sve osim dvije stvari: neCe moki da bude religiozan i da piSe poeziju.

Andrej Ponesenski

Pos~bf3ji red u 'magimi i red u jednoj unebdiji. Ta dva reda ne mogu se izvesti jeclan iz drugog. Prvi ~predstavlja odredenu prostarnu, kolifinsku kmbinaciju odnosa i dijehva u slkladu sa pri- mdom, loglikom, matematikm. On je manje ili viBe uspjda imlitacija prirode jer i sama pri- ~ o d a je samo jedaa agxomni mehamimm. Kakva je, mebutim, prrriada reda koji sadr2 u odrede- nom paretku jednu kambinaciju tonova? Kakav se amrak ili prototip nalazi u osnovi jedne une- ladije ili p o m e ? Mi osjetamo da Betovenova sirnfonija fli Verdijev hor moraju biti baS takvi kakvi su, kao da su n&im unqprijed odrebeni. Gregke u izvedbi ili odshpanju od im3rnog teksta, bine da nas umjebniEko ~djelo manje uzbu- duje, kao da je greSka srnanjila stepen )xpodu- darnosticc, skratila ))liniju dodiracc izmedu umjet- niEkolg djela i duha pasunatraEa iLi shJama. Ne- ma dmgog 1objaSnimja n e w da se pox-edak u me- lodiji ( m i ili slilci) lpodudara sa nekim naSim sasvim unutraSnjim ~prizwom, ili da odgovara j e d n m nagem sjetanju ili jedrnoj autentiEnoj strani naSeg duha. Ta dva reda pripadaju dva- ma razli6itim redovima stvari: nauci i religiji ili, 5 b je sa ovog stanoviSta isto, nmci i urnjetnosti.

Postojanje joS jednog svijeta (j,oS jednoig reda stvari), razliEitog od priradnog, ounovna je pre- mirsa w a k e religije i svake umjetnlosti. Kada bi postojao ssmo jcdan svijet, umjetnost ne bi bila momca. U stvari, svako umjetnifko djelo j c jednio saapgtenje, jedm ntisak o svijetil ,kame ne paipadamo, iz koga nim,o &li, u koji smo )hba-

iEeni..

- ALIJA IZETBEGOVIC

Evo, u ovoj taEci nalazi se prva - i vjerovatno najiodsudnija - saglasnast ivnedu umjetnosti i reLipije i apsdatan, neorpoziv raskol izmeb,u na-

ake i urnjetnosti.

Nauka na postanak Eovjeka gleda kao na re- z.ultat dugog procesa mducije iz niirih Eorrni iivota do fwjdca kao s a d m e iivotinje. Za- hvaljuju6i ovwn razvoju fovjek be poEeti usprav- no da b d a , govoli i izraduje oruda, ali 6e uvjjek ostati dijete prirode koje izrasta u njenom krilu

i ne odvaja se od nje.

ViSe nego ma lkoja religija, umjetnost se s v h o n h Bto je stvwila supmtstavlja ovqj s u ~ m m o j viaiji u kojoj 6ovjek astaje liSen ljudsikog. Reli- gija i mjetnost govore 0 stvaranju Eavjeka, 0 neeemu Sto nije proces nego je akt bozanstva, o neEem Sto ne traje, ne t d e , nego je tremtafan, bolan, katas~tmfalan akt. Vizija stvaranja Eovje- ka, prj~sutna u najrazliritijim sliikama u gotovo svilm reltigijama, jednako kao i u urnjetnosti, govori o bafenosti Ewjeka u materiju, o njego- vam npaducc na zemlju, o protivurijeEnashi Eo- vjeka i prirode, o susretm b j e k a i jednqg bu-

beg, neprijateljskog svijeta.

Nauka o Eovjeku je moguCa u mjeri u kojoj je on dio vanjskog svijeta i njegov p~oizvod. Obr- nuto, amjetnost je moguCa samo ukoliko je Eov- jek razlifit od primde, rlllkdiko je tubin u njoj. U svom najarutentihijem dijelu, umjetnost je

prifEa o tom tudimtvu.

Od tri stupnja stvarnosti pomata 1 moguta u nagem svemiru: materija - iivot - lilhost, na- uka se bavi samo pmim, a umjetnolst samlo pio-

sljednjim. Sve je dmgo samo ~plivid ili nespora- zum, jer i kada se akreCe Zivotu i a v j e h , na- uka nalazi samo cmo 5to h a m W g i bdiEn,og

u njliuna.

Umjetnast je crpsjednu~ta pablemom lihosti. U ,,Ratu i miru" pojavljuje se 529 lica a ,,Bdan- stvena komedijacc je Eitav svijet Efnosti od kojih ni jedna nije zabaravljena ~ i t i izgubijena nu masicc; svaka od njih je duSa Iza ~sebe i postoji tako realno sa svojam odgw0m~5bu i ggriiehom da nam pri~zor StraSnog suda sa mirijadama ljudi koji su bili i proSli, izgleda sasvim magut i realm. Freske na tavadci Sjlkstinske ,kapele sa prizarima iz Knjige jpstanja predstavljajw ga-

ALIJA IZETBEGOVIC

leriju sa mnoiin~om lica, ipotpm~o individualieira- nih, dakle 1 i k o v a. Qno Sto lice Ehi 1 i k o m, Sto ga razlikuje od Eovjekaiplakata jeslte indi- vidualnost, unutraSnji %vat, slabada. rNajuzbud- ljivija stvar koju p u o r ~ e moie da pokaie je karaktrx u razvoju, trenutak biranja sbbodne odluke, ~koja angaiuje j e d q moral i Eitav jedan iivot(( (Zan Pol Sartr). Lik i priroda odnose se kao duh i materija, h a l i t e t i kvantitet, svijest i inercba, drama i ubapija. Lik se suprotstadja prirodi baS po tome Sto je slobodan, nepcmov- ljiv i beumrtaa, ina n&i naEin. Friroda je jed- nelocst, hmogenost, padudarnost, kauzalitet. Lik

je individualnost, spantmost, sloboda, Edo .

Evo, baS taj Ilk je centralna tema mjetnost i i daljnja vnaEajna dod!irna taiika koju ona ima sa religijm. Religija g m i o du6i a umjebos~t o liku, ali to su samo dva n&ina da se izrazl i imenuje ista ideja. Jer, lilk nije istovjetan sa Ijcdskim lieem, on je te5nja koja se agleda na njemu. Religija se obraca duSi a umjetnost po- lmSava da l e dokuei, da je ndanesecc pred mde oEi. Vef u primirtivnoj umjetnoati zapaia se da je nauvainiji dio kornpozicije glava, dok je ti- jelo, svedeno na ulogu nosaEa, dato Sematski ili je ~pobpuno zanemareno. Skullphre glava prona- denih u J'erihonu, iz doba 6000 godina prije naGe ere, ukazuju na to da je nealitski 6ovjek vjero- vao u duh-d~Gu, Nje je sjediite bilo u glavi. U agromnim f igu~ama kamenih likova sa UskrS- njih Ostrva sve je usredsredeno na lice, dok su tijelo i ~potiljak &pun0 izoslavljeni. Jer, Bog je - kako kaie Bibljja - dahom u 1 i c e prvam bovjeku udahnuo neSto od lsvoga duha. Svi vel&i umjetruci od Fidije i Praksitela, lpreko Rafaela, Nlikelandela i Da V s i j a , pa #do Rodma, Me- Strovifa i Pikasa, nisu bili umjetnici pejzaia i w t v e prirode. Njihova glavna i skoro isklju- Eiva predlcupacija bio je Eovjekov lik i njegov urtutra.5nji svijet. Slava Mona Lize je u bane iQ ona predstavlja moida jedan od najuspjelijih po- huSa.ja da se pred ljludske oEi danese tajna unu- traSnjeg iivota. Ono Sto se u posljednjoj deceniji dogada u amerifkoj wrnjetnlosti (nagose slikar- stvu) neki sru oenaEili kao .povratak d ~ a d ljud- skog likaa. Ali to nije (povratatk, to je vjeeno

vraf anje

Stoga je tema svakog umjetniEkog djela - bez obzira na to 5ta neki hoke da mu pripi6u i za Sta da ga iskoriste - uvijek salmo ,duSevna i t i h a , nilralda druSltvena i polibitka. Sama radmja i vanjski dekor mogu bi+i i socijalni, ali wmjet- n'ost se uvijek odnosi na morahu straniu pojave. O s m d ,sadriaj svake d r m e - Sto treba gd- pisati njenlam religiomom pcrrijelrlu - u h a j - nljoj instanci je odnm unubraSnje ljrlliddke slobo- de prema determininnu vanjskog svijeta u koji

ALIJA IZETBEGOVIC

je bovjek baEen i za koji je svojom egzistencijam nerask~dlivo vezan. ,,U odgovarajucim Sekspiro- vim likovima radnje mas se relativm malo ti- fu, lddk pobude, skrovitija duSa u svoij n jemj iaapafmoj vdieini izgleda teko stvarna da se samo na nju ob~a6a p a h j a , dok je zloEin rela-

tivno beznaf ajacn<< (Carls Lamb).

Ali ova duSa nije )>psiha<< 0 kojoj gwore nauf- nici. Ona je istinska iduSa, ))rub<<, nosilac ljud- sk'og dostojanstva i odgovornosti (Kur-an, 9117- lo), jednom rijefju, duSa o kojoj Nvore sve re- ligije, svi praroci i svi pjesnici. To je kao raz- llika lvnedu Janga i Dostojevshog: 1 m . m Jun- gove ))Plsihol&ke ti,pove<< i lica u ))Zl&u i kaz- nia. Prvo su m a n s h m i , vjegtaEka, dvdmenzi- onalna bi6a; drugo su iivi ljudi, razapeti izmedu

grijeha i slobode, Boiija stimenja, likovi.

Ovaj lik nikada nije objekat; u umjebnosti pa- stoji s- kao J a i Ti (Martin Biuber: ))Ja i ti<<), pa je sv&o umjetnif ko djelo u suXni uvijek na neki nafin autobicgra5sk0, prifa o sebi i sebi je- dnakima, o duhu koji je individualan a, ipalk, na izvjestan nafin mjednifki svima Ijudima. U um- jetnosti je stalno prisutna tendmoija da se iz- brEe razlika imn& stvaraoca i posmatrah, da se posrnatraf hte&ge kao newsredan ufemik u stvaramju - (falk i u slfiarstvu - amerifki sli- kar RanSenbmg). Kada gruipa crnih plesaEa do- de u koje afrifko selo, gleda~xri koji ih o h u - iu ja postepano se ukljufuju u igm, t a b da na kraju n a a izvodafa i gledalaca. Niko nije iz- van igre, svi su desnici - subjekti. To je prin- oip jedinstva djela, rumjetnika i publike, prlncip koji potiee od metafiziakog karaktera urnj&msti.

U f emu se saistioji w a j princip? - On je prije svega u jednam pasebnom s tam &ahnosti pre- ma o n m e Sto obifno nazivamo objektivnm stvarnoSEu. Ova tzv. abjektivna stvarnost, od ko- je je mterijaIisti6ka nauka i filozofija stvorila ndku mstu apsolutmog, za urnjetnost je - kao i za religiju - Iculisa, privid, l a h o bdanstvo. Je- clina realmost koju ana primaje je hv jek i nje- gova vj&na teinja da se potvrdi, da se spasi, da se ne izgubi u ))objektivn~oj stvannosti<<. Mi smo neSto ranije vidleli ksko svaka slika predstav- Ija neos'bvafiv ipokuSaj da se prikaie fudo koje nazivamo Likom. Lienout u mntvoj priradi ili tu- dem, b d i h m n svijetu, i suhob koji potife iz ove mnovne relacije - to se nalazi a asnovi

ALIJA IZETBEGOVIC

svake slike. Bez ovog sadriaja nema umjetnosti - ostalo je samo vjdtina. To je lono Sto razli- h j e slavne Rembrantove portrate ad isto tako zanatski uqpjelih, ali petpara8kih slika sa vaSa- ra. Cak i kad taj mkab snije ~posebno naglagen, on je unutrakje prisutan, jer svaki pplortret tefi da prikaie autentiEnog Eovjeka, koji je svijest, in- dividualnost i sloboda, dakle u suSitoj suprotnos-

ti sa pr i radm i svijebom.

Daljmji izraz ove tendencije je eanmafivanj e djela u ruim,jetmosti, i to u dvojahm smislru: \pr- vo, neposredni cilj umjetnosti nije samo djelo nego stvaranje; i {drugo, djelo mije nikada ade- kvatan izraz umjetnikove m t r a S n j e vizije, 01-10 je njena projekcija u vanjskom svijetu, p o d h a svim uslovima i ograniknjima koja u tam svi-

jetu vladaju.

Ovaj Eudni fenomen - zanemarivanje djela - bike nam blliii i razumljiviji kada se padsjetirno da istu stvar susreCerno u rellgiiji i etici. ~ N i j e poboinost u lolkretallju vaSih lica dstoku ili zapa- du . . .a (Km'an), a namjera i teinja ostaju stvar- na i nesvodl jiva mijednmt ljudslkih postupaka, bez obzira na to 3to ne mijenjaju njihov maEaj i posljedice u vanjskam svijetu. Uimjetmst je stvaranje, sama akkimost, kao Sto je moral cxno 30 j&fam neuspjelam polkiuSaju ili wzalludnoj ir'cvi daje vrijedmst u masim & h a . Slikati ne cxbazirufi se na ono Sto nastaje na plalmu, sli- kati ne raf& slike, nego iz iudnje za samim Ei- nlom, da bi se potvrdila sama akcija - to je smi- sao anoga Sto zovu Action Painting u Amelia odnoislno Enformel u Francruskoj. Urnjetmast pri- pada nagem unutrainjm svijetu ktina, a ne vanjskcxm svijetu Einjenica. Zato m i e m o pra- viti ~azliku imedu iskrene i aei&rme urnjet- nosti, i imedu pjesme po madahnuku i gjesme po namdibini. Zato je nsvaka kopija ruinag (Alen). Razlika immedu ariginala i kopije - alro je priznajete - postoji samo sa s tanodta stvara- nja. Sa objaktimog stanovigta ona ne postolji, ili

postoji sve manje.

Ni jedna umjetmiirka slika svijeta, niti pravac, nije sam go sebi a i laian ni istinit. L a i n h ga moie uEilviti s a w umjetnikov stav prema svi- jetu i prema s v m vlastitom djelu. Pmavlja- nje, nsavrgavanje, konfomizam i akademizam su laiini bez obzira na to da L i djelo, u odrebe- nom sluEaiu. nominalno ariaada realizmu ili ro- mantizmu,- jer je liSenoA iikrenog nadahnuka i slobode. koja je nezamienljiv uslov unutragnien ilvolta u umj6tnosti. ,>~valki akademizam znas umiranjw (Zan Kauu). Neiskren urnjetniRr dm'o- si na svijet rnrtw~roden~o umjetniEko djelo. Is- tinsko uvjerenje, stvaralaCka sbrast lili zanos, de- ste ono 30 umjetniZkom djelu udahnjuje iivot i

ALIJA IZETBEGOVIC

Eini ga istinltim. To je kao kada se m~olim Bogu. Nedoiivljena molitva, militva kojoj m a j ko se moli nije dao unutraBnji sadsaj, besmislica je u s v a h m svijetu i u svakoj svijesbi. Akademi- zam u umjetnosti je on0 S%o su farisejstvo i for -

malizam u religiji.

Na taj nalcin, gomr&i o djelu, mi LI sustini go- vorima o umjetnih, o Eovjeku koji ga je stvo- do. Pikaso je govorio da ga posmatranje S e a - novih di!ka uvijek nagoni da se zainteresuje za samo Sezanovo aduSevljenje ili zanos u kome je bio kada ih je radio. On ~kaie: ,,Nije vaino Bta slikar radi, vain0 je Sta je sam slrikarcc. Po nje- mu umjetniEko djelo je v a i m samo kao poste- peno otlurivanje lifnosbi umjehiika. U tom djeLu se Eak reflekjuje i njegwa moralna liEnst. *LOB fovjek ne m&e biti veliki pjesnikg (Bolris Pas- ternak). Jer, njegovo djelo, Do je on saun. Cesto cete Euti: to je ariginalni Serzan, Direr, Rubem, umjesto da se navodi naziv djela. Kada se ~ m - jesko sN&e straiea ikaie Rcmbrmt, o toj slici sve je refeno. To je suBtina, ostalo je duEaj.

U avoj taEki analogija izmedu umjetnosti i re- ligije je skoro potpuna. U Qelu hSuSibina hril- banstvacc moiemo Eitati slijedete redove Romana Gardinija: nNe posltoji doktrina, ne phstoji sistern moralnih vrijednosti, ne postoji religiozni stav, niti program iivota, koji bi se mogao odvojiti od Hristove lifnosti i za koji bi se moglo reCi: evo, to je hrigtanstvo. HriSCanstvo je on sam.. . LiEnost Isusa Hrista.. . jeste sama kategorija, koja ad- reduje bite, djelatnost i ufenje hrigbanstva." Um- jetni3ko djelo fini cjelinu sa liEnoStu umjehika isto mako i iz istih osnovnih radoga, iz kajih je hrlSCanstvo kao nailllka identsno sa lii.n&tu Isu-

sa Hrista.

U ovome je smisao tzv. neponovljenosti umjet- niflcog (djela. Artur Rubinstajn je u jednoj pri- lici izjavio da Betovenov Cetvrti koncert, kojeg je m Lzveo bezbroj puta, nije u njegovm izw- denju nikada bilo isto djelo. Ovu zagonetku ne bismo mogli rijeBiti ako bisrno izgubili iz vida ano SQo je nar i j ed refeno: urnjetnost nije u dje- lu, m a je u unutragnjem bivotu i lifmsti um- jetnika, a ova lienost je staho poclloina mijeni i ni u j d n m Easu nije istovjetna samoj sebi. Re- mltat: doiivljaj umjetnifkog d j d a i za wmjetni- ka i za publiku uvijek je drugafiji i na neki

naein nov.

Frvenstveni znatfaj s-g stvaranja, kao jednag pokreta duSe, i s e b d a r n i znaEaj djela kao Ei- njenice u vanjskom svijetu, dabiva svoj ekstre- man, gotovo apsurdan oblik, u stvaranju nera- zxmljivih umjehi6kih djela. Ovdje moramo prije svega istaCi da potpuno razumljiva umjetn5i.ka

ALIJA IZETBEGOVIC

djela ne pastoje. Jer, )>umjehifko djelo je prije svega ulnutrrasnji problem, rjedma tajna, pimblan vjerea (fm. slru4ptoir A d a ) i kao takvo, ~ I O je ispovijed, samo djelimiEno i uslovno razumljiva i namfijenjena dmgima. rMoje dike ranwdje sa- mo jedan Eav& na svlietu, a to sarn jacc - ka- i e De Kiriko, jedan ad najveCih Zivih italijan- skih slikara, asnivaE tzv. ))unetafiaiEkog slikar- stvau. Umjetnibh djelo je viSe fdoiiviljavanje, rnamje sa-tavamje. Poezija - qpet kao i molit- va - je momlog, Sta viSe SuQjiv monolog, li- Bena objektivne, a sa naglaSenom subjdktivnom vlnijedn&Cu. Ona je patpiuula i s k a samo za pje- snika i ajegov svijet. Sta hloCe da nam sa&ti Illbwto Dabameti sa s v o j ~ h cZaj.ajnim malim fi- gunicama bez oi.iju? Time Bto tunjetmost dePi- nik ~kao mpsmdnu albtimatcc, kao nistraiivanje nennaguf~g i bezizglednd pakuiaj da se uhvati plamzak, psiha, suSltina iivotacc, Dakmeti nam djelimiEm odgovera na to pitamje. U o v m tra- ganju, u ovoj nemoguCoj aktivmosti, sv&i Ewjek je sam sa sobom i svako ide svajiun putem. Ejtoga je lprotest publike protiv n e r a z d j i v e pjesrne, slike ili figure, uglavnom rezultat neshvatanja

same suStine umjetnosti.

Ali, bez obzira na ishod avolg baganja i na na- E h na koji se ono izra~do u umjetniblcom djelu, ovo imajavanje m e aikada p0tpw-m aldekvatm, jer je u pitanju jadan N r e t duSe, sasvim unu- traSnji i subjektivan. UmjetniEko nadahnuCe, kao i un~litva, astaju prevasholh mutraSnji doiivlja- ji, nedostiini i dovoljni samilma isebi; nj~ihovo pre- noSenje duugom posredstvom r i j e i , dike, zvuka, @re ili mimike, predstavlja objektiviairanje, obe- d1uS:enje i, lprema tome, uvijek izvjestaa gubi- tak. Prava unuhra5nja scena lataje tajna i sa- mo umjetnikova svojina. Ova Einjenica moie ob- jamiti neuspjd i granice kribike. Knitika paku- Sava da >>objasnicc mjetnhEko djelo, a. u stvari, upravo je ona, s obzirom na svoj racionalistiEki metod, a p ~ i o ~ i nesposobna za to. KritiEar hoCe da ~osunisli~~ neStto Sto u svoijoj asnovi i nije plad midi. Zaito kritieari EeZe zamagltiuju p r i s m dje- 1u nego Sto ga rasvjetljavaja. Sasvim je moguCe pheQmstalviti Ida Ce iavjestm hroj prosjehih gle- dalaca biti bliie stvarnoj poruci djela nego uEeni krififari, jednostavno stoga Sto ce, ne nastojeti da ga wrazumijucc, uypjeti 'da ga do5ive. Vrlo Eesto potpuno neslagenje publike d kri'cike u oc- jeni jednog komada ili pjesme m&e poticati iz

w a dva radiMta pristupa.

Tako se samo stvaranje pokazuje kao ievarni cilj umjetnosti, dak je djel'o njegov neizbjeini nw- produkt. U stvaranju umjetnost je cijela, radost je neokrnjena; u djelu postoji samo njen dio, Sto je ponekad izvor umjetnikove patnje. Zato Cemo Eesto te&o IddkuEiti pravi i pmi smisao jednog

ALIJA IZETBEGOVIC

portreta ili skulpture, jer je djelo odvojeno od umjehika i stvaralaEkog aikta koji je ndegwa sustina. Posjete galerijama mogu nas ostaviti ravmodiuSmirma, jer u njirna ne gori ~v je fn i @a- men<<. Umjetnicho djelo je rezultat vatre koja je gorila u jednoj duSi, ali ono samo nije ta vatra. Qno je prije njeno svjedoEanstvo, trag i pepeo

koji je iza nje ostao.

Nauka i uunjetrmst se odnme kao kvanhitet i kva- litet. K~aljicu natuka, matematih, Ogist Kont je definisao ~kao >#pasredno unjerenje kolif ilnaa, a Dakolneti umjdnost ikao ,,isbraiivanje nernogu- Ceg i bmiagledni p a w a j da se uhvati sui tha i iva ta~ . U ma~terijalnarn svijetu postaji samo koli5ina; kvalitet je lovdje samo jedan ablik kvanMeta (za Sto je hernija najbolji dokaz). U pjesmi, meladiji, slici, mi se nalazimo lice u lice sa tajnam koja se z w e kvalitet u metafiziEkm smislu, hjeEi. To je kao adnos izm~edu Njutna, pmroka mehanickog svemira i Sekqpira, pjesni ka koji je ~o Eovjeku znao svea. Njutn i Ajngtajn, Sekspir i Dostojevski (Dostojevskog su neki nazi- vali AjnSitajnom, m-braSnj eg, moralnog svijeta) - to su dva potpurllo razlieita, odvojma i ae- zavisna znanja h j a se ne nastavljaju jodno ca dmgo, nliti wilse jedtno od drugog. Ona su para- lelna, bstovremena i h o j e n a kao 30 5u \para- lelna, istomernena i advojena dva svijeta na koja se m a odnlose. Jedollo je pristiup m pomoC inte- ligmcije, ainalize, pwmabranja, eksperimenta i prikupljmwg manja, u materijalni svijet koji je ,,swna stvani i m e s a pavezanih dnosima ure- nosti<(. ;Dm% manje je mniranje a ljudsku unu-

' t ra&~~jast , njene &ravite hutwe, n jme hjme. Omdje shvatam, iii d d a samo naslucujmo, ali lorm mhdenje , ljubav i patnju. Sta ima u tome

od raicionalln~og, nm6nag saznavanja?

Nauroli prilaz je uvijek prilaz djelu, umjetniEki cjelini. I kada ima pred s o b m svemir, mauka ga posmatra samo ~kao s m u pojedinahih, kmkret- nih, maiterijalnih einjenica, a uonjetnost bilo koj i detalj (pontret, mku, cvijet) vidi sauno kao dio Eitavog ~kosmasa. NaAa je r au l t a t iskuska i nosi u sebi to empirijslm, hvantita~tivno abiljei- je. &a je, u krajnjoj Liniji, lreprodulkcija, po- draiavanje, rekonstmkcija neEega veC datag u prircdi. Naiu!ka pakuSava da spoma za'kone i da ih k h t i . Ona je hnkcionalna. UmjetniCko dje- lo, nasuprot tome, ~odraiava kosmiEki poredak ne ispitujuCi gacc. Otac mropske nauke Fremis Be- kon jasno istife funkcionalnost nauke: ~Istinsho

ALIJA IZETBEGOVI~

znanje je samo ono lkoje uvehva f ovj&\ovu mof u svijebua, a Kant govori o mbesciljmj svrsishod- nosbia Lijqmg. eSvrha lgjesme je m a s m a kao sopstvena definicijaa (Pol Vaileri). Pjesrna nije £un~kcicmalna. Gdje god ddazi, nauka atkriva jeclnako, podudarno, nqlamih80 i isto, a m j e t - nwt je ,s+alno novo nastajanje(< (Zan Kasu). Industriji (a ona je samo primjenjena nauka) pripada serija, umjetnosti original. ,Seoski grn- Ear hate pcrstojanje buceta ~postih Lonaca, Gr* keramhEar hofe postqjanje amfore iz Kanosea (Etijen Sokrijan). Pjesma nije nctrultvena p ~ - mdirbinacc, kako to - ~1 najbdjoj namjeri - tvrdi Wajakovski, jer wnjetnjost, kao i Eovjek, moie biti samo cilj, nikada sredstvo. Ovu duho- vnu orijentaciju urnjetnosti, na svoj nafin pot- vrduje tm. aipsbrakbna umjetnost, koja upravo adstranjivanjem svake slibostii sa vaajslkii svi- jetam teii da obliku i boji da Eisto duhovni smi- sm. To je ano Sto je Vistler nawao nliSavanjem

slilke svakag spdjakjeg imtaresovanjac(.

Ovaj muitra&nji, x organskia kara'kter m e t n o s t i , vrlo se jasno @eda u joS jednoj karalcteristic- noj Einjhci: u nemaaufnosti da se ioxganimje tirnslri rad u umljetnl~kam sbvaranju. UmjetniE- ko ~&jelo je uvijek vezano za l ihast umjetnika. Kao stvaranje, kao spravljenje Eovjekacc (Mike- landelo), oaw> je plod jedne dGe i kao takvo, je- d m nedjeljiv alnt. U inau~ci je mo-t zaiedn16ki. k o ~ p ~ a t i v n i , ekipni xad nauEnika jer je pred- met neuke podloian analiiziranjn, razdvajanju, jer je sastavljen old detalja. Citava nauka, ad pr- vih poEetaka do danas, sauno je aastavl jwe, na- dovezivanje s b r o u mehaniEkom smisl~u. U um- jetnosti je to nemogufe. Tavanicu u Sikstinskoj kapeli me mogu izradilti dva eLitkara, bez obzira na to Slto je ona pasao aa Eitav iivot. SliEna je stvar u pjesmi ili muzici. Jer, tu se radi o ne- Eemu jedhstvenorn, pmstom i nedjeljivam, o neEemu Sto se ne mdie poloviti a da ne prestane iivjeti. Tmdnja da timovi u arhitekturi postiiu danes izvanredne luspjehe (Bauham, Finma S. 0. M. u Americi ii dr.) uglavnm je nesporazum. Zgrada kao produkt graee, tehnike i korisnosti predmat je rada ekipe, dok je stil, ideja fome, umjetnifka strana arhitelcture, uvdek bila djelo

jednog Eovjeka - umjetnika.

Upravo zbog ove unutragnje, duhovne mijenta- cije, umjetnost je uvijek osjdala bvjesnu ne- dowljnost rij&i i jezi'ka. Pribjegavanje muzici, pjevanju, pokazalo se kao newhodno da bi se saolpStilo neSto iz swijeta sakrahog i iracional- nog. U djelima Diojsa (npr. roman sUlisa) po- javljuje se Eudna viSejeziEna igra ri jdi . S l ihe aeprmadive h a z e nalaziano u K u r - m , obiEno na poEeth nekih sma. Treba prevazici pojam i jezi!k u pokdaju da se dostigne suStina d ~ w -

nog. Moral, metafizilka, vjerovanja, premse se u predamjima, iskazuju u drami ili nemfu6tim jezi- korn plesa i igre. Stari japanski ~Kibukiu balet, po legendi nastao joS ))n v r i j m e stvaranja svi- jetax ili ,mwe<<, fascinan- igra prstlju u tra- dicimalaoj i n d i j h j ligri, svojam &slpresivn&- bu pre%lstavJjaju savrSen govor. Ono Sto oni sa- opitavajiu gledaaou, jezik je nessposaba i nepo- doban da lkaie. Postoje znakovi da je ples sta- riji d jezika. U stvari, izvanredno izraZajni ple- sovi prirnitivnih naroda neobiho su stari i nji- hovo savrSenstvo podudara se sa krajnjim nesa-

vrSenstvom i nerazvijenoSbu jezika.

Ah jezikom se izraiava jedno a plesom drugo. Nauka, ma kako bila duboka i sloiena, m e ni- kada osjetila aedovoljmt jezika i trazla dmga madjezihace sredstva. Sam jezik je ,&a moz- gac (a mozak nije dio naSe duhovnosti, nego na- se tjelesnosti, naSe mtnost i ) . RijeE ujedinjena sa pismlam, kao sredstwrm nastavljanja Ijud- dkqg iskustva, pwtala je najmohiji imtnurnent nauke. Jer, pismo odgovara jeziku, jezg rnisli, a sve troje je stvoreno po kalupu inteligencije i

istovremeno sasvim neadekvatno, skoro nesposob- no, da izrazi jedan p c h e t duSe. Nema m 6 h a da se nipreprifau Betovenova Deveta simfonija niti se opera moie svesti na svoj libreto. Ne mo- i e se ))Hamletc< preveshi na madni jez& niti pretoEiti na jedan b~roj pitanja iz psihologije ili etjke. Neuspjeh analitiEkog pristupa trebalo bi cia nam konaEno neSto kaie. Brojmi ingenioimi ko- mentari ovog neuporediwg 1pjesni6kog djela ea- vrSili su konstatacijom da ~ S t o vise upoznajemo Selcspira, sve se vGe povebava njegova tajnacc. Radeti na tragediji ~ K r a l j Lira, Piter Bruk je o ovom bomadu govmio kao DO planini Eiji vrhu- nac nikada nebe biti dostigmt d osvojene. (he tragedije misu puki smisleni tekst napisan u knjizi; one su prije svega dijalozi za glumce i

u njima posreduje poetsko fudo.

Skoro bi mogli rebi: umjetnost je o m &to nije nauka; umjetnost je ono Sto je religija. Razlika je u tome Sto religija polazli ad Baga a umjet- nost ad Eavjeka. Nauka ide od materije i ne na- lazi ni Boga ni Eovjaka. Religija i umjetnast se pruiaju jedma prema drugoj, dokazujus se uza- jamino. Gdje je granica izmedu aeligije i poezije u Boianstvenoj komediji? Ono Sto ovo djelo Eini jedinstvenim i moida najvetim pjesniEkim djelmn svih vremena, wpravo je ova religija u