PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRONFAKULTET PRAVNIH NAUKA

OSOBINE NARODARELIGIJASeminarski radStudent : Profesor :

Gordan Ilini Prof. dr Tihomir Gligori86 09 / VOPBanja Luka, 2010SADRAJ :1. O RELIGIJI.......................................................................................32. POJAM RELIGIJE..........................................................................4

3. IZVORI RELIGIJE..........................................................................5

4. ISTORIJSKI RAZVOJ RELIGIJE................................................5

4.1. Oblici religije kroz istoriju...............................................................6

4.2. Teizam................................................................................................7

4.3. Ateizam...............................................................................................8

4.4. Agnosticizam......................................................................................8

4.5. Sekularizacija.....................................................................................9

5. GLAVNE MONOTEISTIKE RELIGIJE...................................10

5.1. Budizam.............................................................................................10

5.2. Hrianstvo........................................................................................12

5.2.1. Hriansko uenje.............................................................................12

5.3. Judaizam............................................................................................13

5.4. Islam...................................................................................................15

5.4.1. Islamsko uenje.................................................................................15

6. ZAKLJUAK...................................................................................18

7. LITERATURA I IZVORI...............................................................19

1. O RELIGIJI Religija je jedan od najstarijih kulturnih fenomena i spada u jedan od najstarijih oblika ovjekove prakse. Ona se vee sa redom velikih drutvenih pojava ovjeanstva. Ona ima svoje odreene korijene i individualnu i drutvenu funkciju.

Mnogi istraivai i teoretiari su donosili svoja miljenja o religiji, ali gotovo svi, bez obzira na razliite teorijske pristupe, saglasni su da je religija veoma sloena i mnogoznana pojava, koja spada u najsloenije i najkompleksnije fenomene u istoriji.

Kolika je njena sloenost, svjedoe rijei jdnog od najveih pisaca :Ima ljudi koji misle da ne vjeruju, a vjeruju, i onih koji misle da vjeruju, a ne vjeruju.

Kako god bilo, istraivanje religije je jedan veoma zahvalan poduhvat, jer gdje god se okrenuli, pronai emo materijal za to.2. POJAM RELIGIJE Tokom vremena pojam religije poprimio je razliita znaenja, te je nastalo mnotvo definicija religije iz gotovo svih aspekata.

Rije religija je veoma stara. Etimoloki gledano, latinska rije religio dolazi od glagola relegere, to znai ponovo itati. Ovo tumaenje dao je Ciceron.Drugo tumaenje pojma religije dao je Sveti Avgustin Niponski, koji je smatrao da se rije religija izvodi iz glagola reeligere, to znai ponovo izabrati, a pod tim je mislio na obavezu hriana da pronau bog kojeg su zaboravili.

Tree tumaenje bilo je ono profesora Mana, koji smatra da rije religija potie od latinskog glagola religare, to znai opet razmiljati, obavezivati, povezati, pri emu je mislio na povezivanje vidljivog i nevidljivog svijeta, na povezivanje ljudi unutar iste grupe i sl.

Iz ovog moemo zakljuiti da ona prvobitno znai vezu ljudi sa bogovima, a potom obavezu prema viim silama. Ona je veza izmeu ovjeka kao konanog bia i beskonanosti univerzuma. Ta se veza uspostavlja kroz ritual, koji se smatra jednim moguim oblikom saobraanja s apsolutom.

Zajedniko svim religijama u svijetu je fantastino tumaenje pojava i procesa u prirodi i drutvu, pripisujui im aktivnost nadnaravnih sila, koje zapravo ive u ljudskoj mati.

Religija i jeste forma drutvene svijesti, dio ideoloke nadgradnje, ija se specifinost sastoji u fantastinom odrazu odnosa ljudi prema prirodi i njihovih meusobnih odnosa.

Religijske predstave o svijetu manifestuju se u iluzijama u ljudskoj svijesti o postojanju viih nadljudskih principa, koji vladaju cjelokupnom prirodom i drutvom, o postojanju viih i nadljudskih ciljeva tj. neke vie misije ovjeka u istoriji.

Postoje mnoge teorije i pokuaji definisanja pojma religije, posebni za svakog teoretiara, npr za klasike marksizma religija bi bila poseban oblik proizvodnje, fenomen objektivne ogranienosti ovjeka, svijest transcendencije, opijum naroda, izopaena svijest o svijetu, iluzorno sunce, dua svijeta bez srca, njegova sveana dopuna itd.

Religija takoe moe biti definisana kao ovjekovo vjerovanje u sile iznad njega, ali koje utiu na ljudska dogaanja.

Umjesto definicije, svaka religija u sebe mora ukljuiti emotivno saznajnu, obredno institucionalnu i moralno konfesionalnu komponentu.3. IZVORI RELIGIJE

Govorei o porijeklu religije, teolozi tvrde da je ona vjeita duhovna pojava, svojstvena ovjeku, duboko usaena u ljudske due.

Nauka je utvrdila da se religijsko osjeanje istorijski javlja i manifestuje kao izraz itavog kompleksa faktora koji preovladavaju naizmjenino prema drugim okolnostima, kao to su: nepoznavanje prirodnih fenomena, osjeanje tajne koja zastrauje, strah od smrti, nada i elja za zagrobnim ivotom u bilo kojoj formi i na bilo koji nain.

Shodno ovome, postoji nekoliko razliitih izvora religije:

a)prirodni izvori religije su u nemoi ljudi u borbi za opstanak. Prve religijske predstave nastale su u prvobitnoj zajednici u uslovima ovjekove nemoi, neznanja i straha pred prirodom. ovjek nije znao objasniti prirodu na adekvatan nain prirodnim urocima, to potie vjerovanje u natprirodne sile, a nerazvijena orua za rad inila su ovjeka prvobitne zajednice zavisnim od prirode. Kao rezultata te zavisnosti, rodile su se prve religije. Sunce, proljee, kia, oblaci isl, bili su predmet oboavanja starih zemljoradnikih plemena.

b)drutveno ekonomski izvori religije posebno su naglaeni u marksistikim analizama korijena religije. Religija je drutveni proizvod, plod drutvenih odnosa, svijest koja odraava drutvenu poziciju ovjeka koji je objekt djelovanja otuenih drutvenih sila.

c)psiholoki izvori religije moda su i najznaajniji. Jo od starih mislilaca, do Fojerbaha i Frojda, vlada miljenje ostrahu kao negativno osjeanju, zbog koga nastaju ovjekovi bogovi. Kod ovjeka se dosta rano javlja svijest o konanosti egzistencije i iracionalni strah od smrti. Psiholoka, kompenzacijska uloga religije dolazi kao reakcija na zagonetku smrti, gdje religija nudi iluziju produetka egzistencije i zagrobni ideal.

Pored ovih izvora, od velikog znaaja su i saznajni, moralni, istorijski, klasni, antropoloki, metafiziki izvori..4. ISTORIJSKI RAZVOJ RELIGIJE Religija kao posebna forma drutvene svijesti prola je razne etape usvom razvoju. Ona se javlja, mijenja i nestaje u vremenu. Istorijski posmatrano, razlikujemo praistorijske i istorijske tipove religije. Religije se istorijski mijenjaju u jednom datom istorijskom prostoru. Bogovi iezavaju a zamjenjuju ih drugi. Mijenjanjem prilika u kojim je ovjek ivio, mijenjali su se i oblici njihovog religioznog doivljavanja svijeta.

Postoje shvatanja da su religije postojale od samih poetaka ovjeanstva, ali postoje teorije koje to pobijaju, poput onih francuskog naunika Henrija Lisjena ili moda je bolji primjer sovjetskog istraivaa Nikoljskog, koji tvrdi da postoji gotovo hiljdugodinji doreligijski period, kada kod prvobitnih ljudi nije bilo religije.

U vrijeme prvobitne horde, ovjek jo nije bio sposoban da izgrauje jednu posebnu ideologiju, neki poseban sistem predstava i pojmova i ova miljenja obaraju tezu prema kojoj je religija uroeni i vjeno svojstven oblik osjeanja

Naime, religija je nastala na onom stepenu razvitka ljudskog drutva na kojem je ovjek bio sposoban da stvara predstave o pojavama oko sebe, a smatra se da se to desilo na drugom stupnju divljatva, kada se ovjek susree sa ivotnim nedaama, kojima poinje pripisivati nadnaravne uzroke. Okruen nepoznatom prirodom, nemoan da objasni prirodne pojave njihovim stvarnim uzrocima, iz straha i u uslovima nerazvijenosti orua za rad, potpuno ovisan o prirodi, ovjek je stvarima i pojavama poeo davati natrirodna svojstva.U svakoj daljoj fazi razvitka drutva religija se ispoljava kao konkretna istorijska pojava, kao ideoloki izraz razliitih drutvenih sredina. U svakom klasnom drutvu bilo je mnotvo religija, ali ne postoji jedinstvena religija koja bi bila svojstvena svim ljudima.

4.1.Oblici religije kroz istoriju

Meu brojnim podjelama religije, istiemo jednostavnu podjelu religije na prirodne (primitivne) i objavljene (kulturne) religije.

a)Prirodne religije za predmet oboavanja imaju prirodu. One su vjerovanja i tumaenja prirodnih pojava od strane primitivnih ljudi. Korijen im je saznajni, jer ovjek samo onda prelazi preko prirode i izvodi je iz drugih bia kad nije u stanju da objasni postanak svog bia iz prirode.Praktini razlog oboavanja prirode sve svodi na njegovu zahvalnost prema prirodi za svoju dosadanju egzistenciju. Kako je ovjek, iz navedenog razloga, oboavao razne stvari, imao je mnotvo bogova (politeizam).

Neki od oblika prirodnih religija su animizam i totemizam.

Animizam je prvobitni oblik prirodne religije, koji predstavlja vjerovanje u duhovne sile. Najstariji je i najmprimitivniji oblik religijskog duhovnog shvatanja. On je glavna oznaka primitivnog mentaliteta na najnioj fazi razvoja drutva, gdje preovlauje mitoloko shvatanje svijeta.Vjeruje se da je itava priroda nastanjena duhovima koji posjeduju ista svojstva kao i ljudi.

Animizam je i oboavanje dua umrlih predaka, u vezi s im su nastali magini obredi, igre i zabrane. Dua ne umire sa tijelom, ve mrtvaci su samo otili tamo da bi na drugom svijetu nastavili da ive ivotom vrlo slinim na zemlji

Totemizam je vjerovanje ljudi da potiu od nekog pretka, koji ih titi i pomae im u borbi sa prirodnim stihijama. Totem je socijalni amblem, izraz potebe ljudi da iskau svoju socijalnu povezanost. Totemi, koje su primitivni ljudi oboavali, mogu biti biljke, ivotinje ili stvari. Najee je neka ivotinja (vuk, tigar, krava) predstavljala totem. Po njoj je rod nosio ime. Ona se smatrala svetom, a povodom njenog skrnavljenja ili upotrebe njenog mesa vladao je tabu (zabrana) i primjenjivane su najstroe kazne. Na taj nain oboavala se pripadnost rodu i istovremeno oboavalo duhovno jedinstvo ove zajednice.

b) Objavljene (kulturne) religije su razvijenije forme religije, nastale u klasnom drutvu. U njima su eksploatisani slojevi potraili pomo i utjehu u novom boanstvu. Kao pokret eksploatiranih robova, nastale su kao ideoloki odraz protiv vladavine imunih.Odbacujui ranija boanstva, nemona da ih zatite od eksploatacije i ugnjetavanja, ljudi su se priklonili novim boanstvima, u nemogunosti da pronau realnije puteve za ekonomsko i politiko osloboenje.

Za nove religije, proroci tvrde da su rezultat boje objave i da e ih one izbaviti iz tekog poloaja. Zajedniko im je vjerovanje u nadzemaljske, svemone sile. U najvee svjetske religije spadaju : hrianstvo, budizam, islam i brahmanizam.

Objavljene religije su univerzalne i nadnacionalne i oznaavaju zaokret od kolektivizma ka individualizmu. Usmjerene su na pojedinca, njegov spas i preporod i zato zahtjevaju individualnu participaciju i pripadanje.

4.2.Teizam

Pojam teizam vodi porijeklo od grke rijei theos, to znai bog.Teizam je pojam koji oznaava vjerovanje u boga koji je stvorio svijet i upravlja njime po svojoj volji. Za razliku od panteizma, pretpostavlja boga koji postoji izvan svijeta, za razliku od deizma, pretpostavlja postojanje linog boga, koji po svojoj moi i volji upravlja svijetom i u njemu djeluje.

Istorijski gledano, teizam je javlja paralelno sa pokuajima objanjavanja svijeta. Vrijeme dominacije teistike filozofije je u srednjevjekovnoj hrianskoj filozofiji, poev od Aurelija Avgustina (V vijek) i Tome Akvinskog (XII XIII vijek). Patristika i sklastika filozofija su ule za iznalaenjem filozofskih i racionalnih razloga za opravdanje religijskog dogmatizma.

Za teizam je vezan antropomorfizam ili prenoenje, od strane ovjeka, svog vlastitog oblika, svojstava i sposobnosti na spoljnu prirodu i natprirodna etika bia.

Teizam se dijeli na politeizam (njime se oznaava vjerovanje u vie bogova bog rata, bog vatre, bog ljubavi..) i monoteizam (uenje o jednom bogu).

Politeizam (mnogobotvo) je bio karakteristian kao forma religije za kulturu starih Grka, dok monoteizam (jednobotvo) nastaje u uslovima drutvene hijerarhije.

4.3.Ateizam

Ateizam (od grke rijei theos bog) oznaava bezbotvo, nevjerovanje, poricanje postojanja bogova, odbacivanje religijskog vjerovanja u natprirodne sile.U antiko doba ateizmom je proglaavano svako nepotivanje i poricanje priznatih i dravnih bogova i nazivalo se asebijom. Pod optubu o asebiji dolazili su antiki grki filozofi, meu njima i Sokrat.

Prodor ateizma u modernoj epohi doao je sa renesansom i humanizmom, preko francuskih materijalista prosvjetitelja, a zatim Fojerbaha, Marksa i Engelsa.

Ateizama ima razliitih boja i intencija: naivni, teoriji, praktini, religijski, konfesionalni, ideoloki itd.

4.4.AgnosticizamAgnosticizam (od grke rijei agnostos nepoznato, neshvatljivo) je filozofsko idealistiko uenje koje porie mogunost spoznaje objektivno postojeeg svijeta.

Za razliku od ateizma, agnosticizam ne kae da boga ili smisla nema, ve da on moda postoji, ali da ga na ovom stepenu razvoja ne moemo dokuiti. Agnosticizam je negdje na pola puta izmeu deizma i ateizma, s jedne strane nije optereen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ogranien iskljuivou ateizma poto doputa mogunost da ipak postoji neki vii entitet nego to je to ovjek.

Prva agnostika miljenja datiraju jo od prvih poetaka filozofije.

4.5.Sekularizacija

Sekularizacija je glavno obiljeje savremenog svijeta.Sekularizacija (od latinskog saeculum ljudsko doba, ovaj svijet koji se mijenja u vremenu, od francuske rijei secularisation oduzimanje crkvene imovine od strane svjetovne vlasti i njeno pretvarane u dravnu) u drutvenom i politikom ivotu oznaava potiskivanje religije u sferu privatnog prava, odvajanje crkve od drave. Ona predstavlja slavljenje uticaja religije kao naina miljenja, ivljenja i ponaanja prema svijetu.

Teorijsko filozofski posmatrano, sekularizacija predstavlja prevladavanje tumaenja svijeta nad njim samim, bez pribjegavanja nadzemaljskim silama. U moralnom smislu, sekularizacija predstavlja prevladavanje obostranih vrijednosti (humanistikih) u etikoj teoriji, zasnivanje moralnih mjerila na ljudskim (psiholokim i drutvenim) moima i potrebama, bez pribjegavanja boanstva kao izvoru i autoritetu.

Sa velikim drutveno-ekonomskim i tehnikim promjenama u svijetu, otpoeo je proces sekularizacije i slabljenja uticaja religije kao naina miljenja, ivljenja i odnosa prema svijetu. Meu najznaajnijim faktorima sekularizacije nalaze se : nauka, tehnika, industrijalizacija, urbanizacija i drava.Razvoj nauke i filozofije oduzeo je religiji ulogu tumaenja prirodnog i drutvenog svijeta. Astronomija, hemija, biologija pribliile su se razumijavanju prirodnog svijeta, a psihologija istraivanju emocija, prirodi svijesti i podsvijesti ovjeka.

Tehnika takoe negativno djeluje na religiju. Ona pojaava osjeaj moi i umanjuje potrebu obraanja natprirodnim silama.

Urbanizacija takoe ima negativan uticaj za animaciju sakralnog ivota. Odvajanje od prirode i sela i odlazak u grad, ovjeka dovodi u sekularne odnose: specijalnih ustanova, kulture, zabave, privreivanja, a sve to ga udaljava od religije.Kratko reeno, moderno drutvo stavlja pod svoju kontrolu najvanije oblasti ekonomskog i drutvenog ivota, ime se crkva uklanja iz javnog ivota.

5. GLAVNE MONOTEISTIKE RELIGIJE

Postoje etiri velike monoteistike religije : budizam, hrianstvo, judaizam i islam. Ove etiri religije izraavaju vjerovanje samo u jednog boga, koji je stvorio svijet i upravlja svime to se dogaa, i odraavaju tenju za irenjem svjetskog gospodstva na zemlji.

U savremenom svijetu, hrianstvo i islam su dominantne forme religijskog vjerovanja.

5.1.BudizamBudizam spada u istonjake religije koje spas trae u bijegu od vreve ivota ili ak nijeu ivot.

Osniva budistike religije je indijski mudrac Sidarta Gotama (560 480 p.n.e.), iji je religiozni nadimak Budha, to znai prosvjetljeni, onaj koji je svoj cilj postigao. Budizam je do XIX vijeka bio manje poznat izvan granica Azije, ali poetkom XX vijeka postaje svjetska religija koja ima preko 360 miliona sljedbenika irom svijeta.

Budizam je uenje o duhovnom probuenju, tj. prosvjetljenju.Uenje je nastalo na osnovu Budinog neposrednog iskustva prosvjetljenja ili uvida u stvarnu prirodu ivota i predstavlja detaljno i jasno opisan put koji vodi do prosvjetljenja. Budizam nema centralnog autoriteta jer negira postojanje Boga kao vieg bia, a ni sam Buda nije Bog, ali vjeruje u vjenost,kruno kretanje i izmjenu svih pojava.Budino filozofsko - religijsko uenje u svojoj jezgri ima dvije velike izjave, koje je izloio u svojoj prvoj pripovjedi u rodnom Benaresu, a te dvije izjave poznate su kao etiri plemenite istine i Osmostruki plemeniti put. Izvravanje vrlina navedenih u ove dvije izjave prua budisti metodu samosavladavanja, koje ga vodi u ivot dobrih dijela i daje mu unutranji mir due.

Za budiste, prava rije i pravo ponaanje izraavaju se praktinim zakonima, to je izraeno u pet zapovjedi: 1) ne ubij, 2) ne uzimaj to ti nije dano (ne kradi), 3) uzdravaj se od nedoputenih spolnih uivanja( ne vri preljubu), 4) ne lai i 5) uzdravaj se od opojnih pia koja pomuuju um(ne uzimaj alkohol).

Pravi budist, koji na kraju postie prosvjetljenje, ulazi u nirvanu, svoj duhovni cilj.

Po budistikom uenju, ovjek postie istinskog shvatanja svoga JA kad se oslobodi svjetovnih tenji i svih tjelesnih elja, jer tek tada se moe usmjeriti neizrecivom (nirvani). To je misao o odricanju

Budizam je velikim dijelom monaka religija. Samo su monasi idealni budisti, koji najee ive u velikim samostanima. Oni vre religijske obrede za laike : vode sprovode, vre obrede u hramovima, pouavaju djecu u religiji, ali njihova glavna zadaa je da laicima daju primjer budistikog ivljenja, pokazujui im put prema nirvani.

Po budistikom shvatanju, svi su ljudi, s obzirom na svoje duhovne mogunosti, jednaki.

Postoji nekoliko grana budizma, ali prvenstveno treba razlikovati dvije velike i glavne grane: 1) budizam Hinaziana kola rairena u Junoj Aziji (Cejlon, Indokina) i 2) budizam Mahazana, koji zahvata himalajske krajeve (Tibet, Mongolija, Kina, Koreja i Japan).

Od jo nekih znaajnih grana budizma, znaajno je spomenuti i tzv Zen budizam, noviju varijantu, koja sve vie privlai panju umjetnika i mislilaca na Zapadu, kao i Tantrizam, Lamaizam i ainizam.Vremenom se budizam pretvorio u narodnu religiju, a njegova filozofska jezgra pretvorila se u asketizam, misticizam i obredni formalizam.

Budizam je znaajan za razvoj indijske, a i kasnije azijske filozofske misli u najirem smislu.

5.2.Hrianstvo

Hrianstvo je po svom drutvenom uticaju vrlo znaajna i danas teritorijalno najrasprostranjenija religija.

Ono se pojavljuje u drugoj polovini I vijeka, na prelazu iz stare u novu kulturu. Idejno i organizaciono formiralo se jo u antikoj robovlasnikoj formaciji. Nastalo je u posebnim uslovima, koji su vladali u Rimskom Carstvu na poetku nove ere, u jevrejsko-rimsko-helenistikom kulturnom krugu, kao univerzalna religija, sa monoteistikom institucijom. Socijalnu podluogu inile su mu potlaene mase robovlasnikog drutva, jer hrianstvo je propovjedalo jednakost svih ljudi pred bogom.

U svom poetku hrianstvo se pojavljuje u obliku raznih sekti, koje se meusobno bore, kroz sukobe se razvijaju i postepeno ujedinjuju.

Glavni elementi hrianstva preuzeti su iz starih religija Bliskog Istoka, naroito jevrejske i vulgarizovane grke i stoike filozofije.

Organizovanjem od strane svetenstva u crkvenu instituciju i prilagoavanjem klasnom poretku, hrianstvo od progonjene religije ubrzo postaje dravnom religijom i opteprihvatljivom za sve drutvene slojeve. Ubrzo nakon toga nastaje hrianski svijet.Ono u srednjem vijeku i dostie svoj najvii procvat, ali od XVIII vijeka, hrianstvo gubi svoj univerzalni karakter. Stvaranjem nacionalnih pravoslavnih crkava, te protestantske crkve, hrianstvo se opet mijenjalo i okvirima pojedinih crkava.

Raspad izmeu pravoslavne (istone) i katolike (zapadne) crkve postao je definitivan 1054. godine, a drugi veliki raskol (izma) dogodio se na zapadu odvajanjem protestantizma od katolicizma (1378 1417).5.2.1.Hriansko uenje

Hrianska crkva temelji svoje religijske poglede na vjerovanju da je sin boji, Isus Hrist, roen na zemlji od djevice Marije, doao da spasi ljude od propasti na koju su osueni zbog svoje grenosti, prinijevi sebe kao rtvu.

Osnovno u hrianstvu jeste vjera u boga kao izvor zakonitosti svijeta.

Hriansko uenje temelji se na dva znaajna izvora:

Biblija ili Sveto pismo kao osnovni pisani autoritet ove religije. Biblija je sastavljena iz dva dijela: Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet tretira vrijeme prije Hrista dok novi tretira period poslije Hrista.

Tradicija ili usmeno predanje je znaajan izvor hrianske objave jer postoji miljenje da sve istine nisu sadrane u pisanim izvorima, te se zbog toga prenose usmenom predajom.Pojam trojstva u hrianskoj teoogiji oznaava da je hrianski bog jedno jedinstveno bie i da se u isto vrijeme dijeli na tri osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga.

Uenje o Trojstvu bilo je prihvaeno kao dogma na saboru u Nikeji 325. godine.Hriansko uenje se najkrae moe saeti u etiri take : 1) ljubav prema bogu, 2) ljubav prema blinjem, 3) prezir prema svijetu, 4) prezir prema samom sebi.

U hrianstvu crkva predstavlja organizovanu institucionalizovanu vjeru. Uz pomo svetenika i drugih velikodostojnika, ona uspotavlja kontakt sa vjernicima i posreduje u cilju uspostavljanja blieg odnosa vjernika i boanstva. Ona odrava sabore na kojima tumai znaajna pitanja vjere i Svetog pisma, ona donosi odluke ko, kada i pod kojim uslovima moe postati lan crkvene organizacije, kao i o odstranjivanju nepodobnih lanova koji su se ogrijeili o neki vaan stav crkve.

Postoje tri velike vjerske zajednice unutar hrianstva: 1) katolicizam, 2) pravoslavlje, 3) protestantizam.5.3.Judaizam

Judaizam je najstarija monoteistika religija i ona se smatra izvorom hrianstva i islama.

Njeni korijeni seu u prolost unazad oko 4000 godina i za razliku od ostalih monoteistikih religija, judaizam nije samo skup religijskih ideja, ve i istorija jevrejske zajednice, koja obuhvata vie milenijuma.

Judaizam je religija koja propovjeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog boga, oca svih ljudi (Jahve). Taj bog predstavlja sveukupnost moralnih savrenstava i od ljudi zahtjeva ljubav i pravednost. Ime ovog boga zbog svetosti nije dozvoljeno izgovarati.

Judaistika religioznost temelji se na poslunosti prema boanskom zakonu. Ovaj zakon sadran je u hebrejskoj Bibliji, koja predstavlja sintetiziran rukopis od 24 knjige, pisane na hebrejskom i djelomino na aramejskom jeziku. Ona govori o istoriji, idejama i drutvenim borbama jevrejskog naroda. Ona je ujedno i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su jevreju preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavjet se dijeli na tri osnovne grupe:

1)Tora Zakon, sadri tzv Petoknjije (pet Mojsijevih knjiga : Knjigu postajanja, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakonik)2)Proroci (sadri : Prve proroke i Posljednje proroke)3)Spisi (Psalmi, Knjiga o Jovu, Prie Salomonove, Prva i druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pjesma nad pjesmama, Knjiga propovjednika, Pla Jeremijin, Knjiga proroka Danijela).Mnogi istraivai smatraju da je Stari Zavjet prethodna faza u razvoju hrianske religije, koja je izloena u Novom zavjetu.Postoji nekoliko nekoliko etapa u razvoju judaistike religije. Razvoj jevrejstva karakteriu tzv savezi velikana jevrejskog naroda i boga (Jahve). Prikazana u Starom zavjetu postojala su etiri takva saveza: sa Noom, sa Avramom, sa Mojsijem i posljednji sa Davidom.Druga etapa uslijedila je nakon vavilonskog razaranja jerusalimskog hrama (587.p.n.e.) kada su jevreji protjerani iz Judeje. Od tad postoji snana potreba jevreja da se vrate u svoju otadbinu Zion.Vana prekretnica u razvoju jevrejstva bila je razaranje Irodovog hrama od strane rimljana (70), zbog ega u ovom periodu poinje razvoj tzv. Rabinskog jevrejstva. To je vrijeme pojave fariseja, jevrejske religijske stranke u razdoblju Drugog hrama, iji je cilj bio da jevrejstvo treba da ire mudraci rabini, koji e zamijeniti svetenike. Status rabina se sticao dugogodinjim izuavanjem Biblije i Talmuda

Kao alternativa za razoreni hram razvila se sinagoga

Danas na svijetu ima izmeu 15 i 16 miliona pripadnika ove religije. Veliki dio ih ivi u SAD-u, oko pet miliona ih ivi u Izraelu, a ostatak u ostalim zemljama (najvie Francuskoj i Rusiji).5.4.IslamIslam je ponikao na arabijskom tlu poetkom VII vijeka, a utemeljio ga je jedan od najveih i posljednjih proroka Muhamed (570 632). On se nije predstavljao kao neki spasitelj nego samo kao Boji Poslanik, pronositelj boje poruke.Islam je nastao u doba raslojavanja prvobitne zajednice i stvaranja klasnog drutva. U tom periodu se kod Arapa javljaju socijalne i ekonomske protivrjenosti, koje su se najjae osjeale u Meki i Medini, sreditima ekonomskog, politikog i kulturnog ivota Arapa.

U poetku svog propovjedanja, Muahamed je nailazio na otpor svojih sugraana, pa je 622. Morao bjeati u Medinu. Taj dogaaj se nazova Hidra i od tog dogaaja rauna se islamska era. Stekavi u Medini mnogo pristalica, Muhamed je preduzeo ofanzivu protiv Meke i nakon kraih borbi stvoren je kompromis (630): Muhamed je priznao Kabu za vrhovno svetite i propisao svim svojim sljedbenicima had, a Meka je primila novu vjeru i postala centar irenja islama.5.4.1.Islamsko uenje

Postoje etiri izvora islamskog zakona:

Kuranska objava (Kuran)

Muhamedove upute i praktin primjeri (sunnet i hadis)

Jednoduna suglasnost velikih islamskih zakonoznanaca (idma)

Teoloko razmiljanje, logike prosudbe po analogiji (kijas)

Svoje uenje Muhamed je svodio na pet osnovnih postavki :1)vjerovanje u Alaha kao jedinog boga i u Muhameda kao njegovog jedinog nadahnutog poslanika (kelime i sehadet)

2)molitva pet puta dnevno (salat ili namaz)

3)milosre (zekat)

4)ramazan post (saum)

5) hadiluk, tj. odlazak u Meku bar jednom u ivotu.

Dva temeljna naela islamskog vjerovanja su da je Bog jedan (univerzalizam) i da su ljudi braa (egalitarizam).

Islam takoe zabranjuje svojim sljedbenicima: alkoholna pia, meso neistih ivotinja, kockanje i naplaivanje kamata.

Islamsko uenje odlikuje nedjeljivost od ivota i politike i veoma je znaajno njegovo politiko i etiko uenje. On se bavi direktno ljudskim ivotom na ovom svjietu i ljudskom sudbinom polsije smrti.

Islam predstavlja sveobuhvatnu koncepciju ivota, po formuli vjerujte i inite dobra djela.

Takoe, islamsko vjerovanje sadri est temeljnih vjerskih istina, koje vjernik prihvata dobrovoljno i u njih vrsto vjeruje:

1) Amentu billahi, vjerovanje u jednog boga, Alaha, stvoritelja i nestvorena, svemogueg i milosrdnog, koji je slao objave preko poslanika svim ljudima2) Wa melai-ketihi, vjerovanje u meleke (anele), neki od njih su Dibril, Mikail, Melek smrti i Israfil; vjerni Alahu i izvritelji njegovih naredaba, aneli pomau vjernicima protiv zla i slave; suprotnost anelima je Iblis (ejtan) koji navodi ljude da ine loa djela.

3) Wa kotuhibi, vjerovanje u sve etiri pisane objave, koje su objavljene poslanicima: Davudu (Zebur), Musau (Tevrat), Isau (Indil) i Muhamedu (Kuran).

4) Wa rusulihi, vjerovanje u poslanike, za koje se zna da su poslani od boga

5) Wa li jewmil ahiri, vjerovanje u sudnji dan, dan kada e ljudi odgovarati za uinjena djela, bilo dobra ili loa.

6) Wa bil qaderi hayrihi wa sherrihi minallahi te'ali, vjerovanje u predodreenje.

U islamskoj religiji ne postoje svetenici, nego ueni ljudi, uleme, koji tumae vjerske spise u damiji, vjerskom hramu, u kojem nije dozvoljeno prikazivanje boga,a osnovna likovna odlika su arabeske.

Osnovni islamski praznici su Kurban bajram, Ramazanski bajram i Mevlud.

Danas u svijetu ivi oko 800 miliona muslimana, uglavnom u Aziji, Africi i Evropi. Od tog broja ima oko 90 % sunita (koji sebe smatraju ortodoksnim) i oko 10 % iita (uglavnom u Persiji, Avganistanu i Indiji)

6. ZAKLJUAKSa pojmom i temom religije svakodnevno se susreemo, bilo istraivajui ih detaljno ili sreui ih onako samo u prolazu jer, sa sigurnou moemo rei, religija predstavlja jedan globalni fenomen, koji za sobom povlai mnotvo pitanja, ali i odgovora. Da li je religija samo dokolica i opojno sredstvo, koje nas vodi u neki bolji i savreniji svijet, ili isto puka besmislica (o emu govori ateizam), jo dugo neemo biti u stanju otkriti, ali u svakom sluaju, mogli bismo zakljuiti da religija moe predstavljati dobar bijeg od stvarnosti i utjehu i buenje nade u onima koji vjeruju, dok u oima drugih izaziva podsmijeh.

Iako je vjerovanje lina stvar pojedinaca, sa sigurnou moemo utvrditi kako je uloga religije sloena i viestruka. Ona moe biti saznajna, emotivna, drutvena isl.

Saznajna uloga religije kao pogleda na svijet, sastoji se u pruanju idealistikog objanjanja svijeta i ovjeka neim izvanjskim, zadovoljavajui tako vjerniku njegovu potrebu za cjelinom stvarnosti.

Emocionalno psiholoka uloga je jo prisutnija, budui da dobri i svemoni bog podrava vjernikovu nadu u njegovu pomo. Religija se javlja u ulozi psihookog prevladavanja egzistencijalnih kriza i prua ljudima iluziju o moguoj srei na onom svijetu.Drutvena uloga religije je kroz istoriju vrlo zapaena. Kao najvaniji dio drutvene nadogradnje u prvobitnoj zajednici, religija je bila u ulozi drutvenog regulatora u rodovima i plemenima. U klasnoj istoriji ta njena uloga postaje opijum naroda, zaglupljivanje masa..

Ukratko reeno, religija je neto emu se trebaju posvetiti oni koji smatraju da bi to trebali, a oni drugi bi jednostavno trebali da zaborave na nju i da se okrenu nekih drugim, relanijim stvarima u ivotu, jer svako ima svoj nain za izlazak iz raznih nedaa i ivotnih problema, svako ima neto u to vjeruje, pa makar to i ne bila neka od gore obraenih religija.

7. LITERATURA I IZVORI

1. Osobine naroda, Tihomir Gligori, Banja Luka, 20092. Sociologija, Milan D. Turjaanin, Banja Luka, 19983. http://hr.wikipedia.org/wiki/Islam4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Judaizam5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Budizam6. http://bs.wikipedia.org/wiki/Hri%C5%A1%C4%87anstvo Dostojevski

Prof. Dr Milan D. Turjaanin, Sociologija

Marks je smatrao da je religija svjetovno i drutveno pitanje i ujedno oblik otuivanja ovjeka, a Engels odreuje religiju kao fantastian odraz ljudskih stvari u ovjekovoj glavi(F.Engels, Anti-Diring, str 333).

Esad imi, Savez komunista i religija, Komunist, 1969, str 4

Pojam animizam vodi porijeko od latinske rijei anima dua, duh; termin kojim se uopsteno oznaava razlikovanje due i tijela.

Levi Bril

Prof. Dr Milan D Turjaanin, Sociologija

Prof dr Milan D Turjaanin, Sociologija

etiri plemenite istine jesu : da je ivot patnja, da je uzrok patnje u sebinim eljama, da se bol lijei uklanjanjem elja i da nain uklanjanja elja jeste Srednji put (osmostruki plemeniti put).

Osmostruki plemeniti put obuhvata: pravu spoznaju, pravu nakanu, pravu rije, pravo ponaanje, pravo ivljenje, pravi napor, pravo razmiljanje i pravu sabranost

Nirvana predstavlja trajno stanje kojem tee budisti svih smjerova, a znai stanje najvieg blaenstva, shvaenog kao osloboenje od svih ivotnih briga i tenji, odricanje od svega linog, utonue u nitavilo stanje potpunog mirovanja.

Put je u tome da se savladaju tenje i strasti tijela.

Tantrizam vodi porijeklo od sanskrita, znai ono to se iri

Lamaizam je poseban oblik budistikog kulta, izraz je iz tibetanskog jezika i znai uitelj blama. To je ime za svetenika najvieg ranga. Tibetom vlada Dalaj Lama, koji je istovremeno i duhovni i svjetovni poglavar zemlje. Za lamaizam se vezuje reinkarnacija due (vjeruje se da se poslije smrti poglavara dua pokojnika reinkarnira, tj ulazi u tijelo nekog mukog djeteta. Izabrano dijete se odvaja od roditelja, izoluje od svih ena, ukljuujui i majku i podvrgava se strogom vjerskom obrazovanju).

ainizam je utemeljio Budin savremenik Mohovira. To je ekstremna struja, koja propovjeda strogi asketizam. Spasenje se moe ostvariti samo u radikalnom osloboenju od materijalnog, a tek se potpunim oslobaanjem od ulnosti postie ono najvie (aina). Mahatma Gandhi, otac Indije, je bio pristalica ove religije.

Hrianstvo je Milanskim ediktom (313), doneenim od strane cara Konstantina, proglaeno za zvaninu religiju, a kasnijim zakonima rimskog carstva, proglaena i jedinom legitimnom religijom.

Isus Hrist umro je muenikom smru na krstu, uskrsnuo i navijestio svoje drugo dolaene, da sudi svim ljudima ivim i mrtvim.

Hrianstvo je izloeno u Novom zavjetu, zbirci tekstova koju sainjavaju etiri jevanelja: po Mateju,Marku, Luki i Jovanu, zatim djela apostolska 21 poslanica i na kraju najvaniji tekst Otkrivenje Jovana Bogoslova ili popularnije Apokalipsa. Novi zavjet kao knjiga hrianstva nastao je u periodu od 30 do 120 god. dakle, poslije smrti Isusa Hrista.

Tora je, slobodno prevedeno, Zakon. idovstvo doivljava Toru kao Boju rije i kao samu boju pojavnost. Tora, kao osnovna knjiga cijelog idovstva, je pravilnik privatnog, drutvenog, politikog i vjerskog ivota idova. Ona je i vie od toga. Zapravo to je savren nacrt svijeta, jer svijet koji je stvoren prema naelima Tore, trebao bi biti i ureen prema istim naelima.

Osniva hebrejske religije je Mojsije (hebrejski Moe, oko 1225. p.n.e..). Praktino jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog ivota, rada i uenja je Biblija, odnosno Stari zavjet. Mojsije je bio hebrejski voa i zakonodavac koji je narod oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koji su postali temelj hebrejske religije. Mojsije zauzima prvo mjesto meu osnivaima religija, poto njemu u prilog ide hronoloko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfuije, Isus i Muhamed pojavili su se tek mnogo stoljea poslije njega. Prema Bibliji, Mojsije je uvajui stoku na brdu Horeb (Sinaj) vidio Boga (Jahve) koji mu je dao mo da vri udesna djela i povjerio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva.

Cilj rabinskog jevrejstva bila je obnova vjerskog ivota bez hrama.

Talmud je zbornik cjelokupne usmene predaje koja regulie religiozno-pravne odnose idovskog naroda. Postoje dvije verzije; Vavilonski Talmud koji je nastao negdje oko 500. godine i Jerusalimski koji je nastao stotinjak godina ranije. Oba se sastoje od dva dijela. Mine i Gemare. Mina je najraniji sauvan rabinski tekst o vjerskom zakonu, a Gemara su rabinski komentari Mine.

Sinagoga (od grke rijei, to znai skuptina, okupljanje) je zgrada u kojoj se obavljaju jevrejske vjerske aktivnosti

Hodoae u Meku

Izgovaranje : Nema drugog Boga, osim Allaha; a Muhamed je Boiji rob i Boiji poslanik"

Imuni Muslimani duni su od vika svoje imovine udjeliti 2,5% za potrebe: siromanih, uenika, bolesnika, starih i iznemoglih.

Ustezanje od jela, pia, puenja, spolnih zadovoljstava i neprilinog govora od zore do zalaska sunca, u toku Ramazana koji traje trideset ili dvadesetdevet dana.

uvena prorokova izreka naglaava znaaj dobrih djela : najbolji meu ljudima je onaj koji lini dobro drugim ljudima

U Kuranu je pomenuto 25 poslanika, a najpoznatiji su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed.

Nakon Muhamedove smrti javljaju se politiki sukobi i dogmatske razlike, pa se nakon smrti etvrtog kalife Alije (661) islam podijelio na dvije velike sekte : iite (sljedbnici Alije, koji su traili da kalifsku ast nasljede potomci Alije i Muhamedove keri fatime) i Sunite (koji su stali uz novu kalifsku dinasitiju Omejida).

19