RELIGIJE - P.Poupard

  • View
    151

  • Download
    16

Embed Size (px)

Text of RELIGIJE - P.Poupard

T O ZNAM?

RELIGIJEB i b l i o t e k a to znam ? Religije Paul Poupard Naziv originala: Les religions (Que sais-je ?) Nakladnici: Jesenski i T u r k Kulturno informativni centar Za nakladnike: Mio N e j a m i G o r a n Pavleti Urednik biblioteke: Petar B u j a Prevoditeljica: Beata V r g o T u r k a l j Lektura: Helena Anti Grafiki urednik: Boris K u k Design i p r i j e l o m : Svebor Labura T i s a k : Z r i n s k i d . d . , akovec C o p y r i g h t Presses Universitaires de F r a n c e 2 0 0 2 . C o p y r i g h t za hrvatski j e z i k : J e s e n s k i i T u r k , K u l t u r n o i n f o r m a t i v n i centar 2 0 0 4 KULTURNO INFORMATIVNI CENTAR NAKLADA JESENSKI I T U R K ZAGREB, KOLOVOZ 2 0 0 7 . s francuskog prevela

PAUL

POUPARD

Beata Vrgo Turkalj

Uvod

U svojoj monumentalnoj knjizi Histoire des croyances et des idees religieuse (Povijest vjerovanja i religijskih ideja), Mircea Eliade prikazuje kontinuitet religijskog fenomena, njegovo fundamentalno jedinstvo kao i neiscrpnu originalnost izraza. Mit o primitivnom drutvu, naivno vjerovanje u pravocrtni napredak i kontinuitet u kojem dolazak homo sapiensa uzrokuje nestanak homo religiosusa, kao i pojednostavljeni evolucionizam nisu postigli svoj cilj. Povjesniar Toynbee uvia kako sve do naih dana nije postojala niti jedna velika civilizacija koja nije bila religiozna. Zato jer je ovjek po svojoj prirodi homo religiosus, onaj koji uvijek tei spiritualnosti i vjeri u neto vie (Georges Friedmann). Tisuljeima, svojom univerzalnou ali i raznolikou, religijski fenomen nije prestao hraniti i oblikovati ljudsku misao du velikih sociokulturalnih prostora koji su podijelili svijet pitanjima o onome esencijalnom. U Deklaraciji o odnosima Crkve s nekranskim religijama, 28. srpnja 1965., Drugi ekumenski vatikanski koncil ovako razlae ovu fundamentalnu potragu:5

Ouvrage publie avec ie concurs du Ministere frangais charge de la culture - Centre national du livre Knjiga je objavljena uz pomo Ministarstva kulture Republike Francuske

Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

PAUL POUPARD

RELIGIJE

"Ljudi od razliitih religija oekuju odgovor na skrivena pitanja o ljudskom ivotu, koja juer, kao i danas duboko tite ljudsko srce: Tko je ovjek? to su smisao i cilj njegovog ivota? to je dobro, a to grijeh? Koji je smisao i koja je svrha patnje? Kako postii pravu sreu? to su to smrt, posljednji sud i nagrada nakon smrti? I konano koja je krajnja, nedokuiva misterija koja obavija na ivot, od koje potjeemo i kojoj teimo? Od najranijih vremena pa sve do danas, kod razliitih naroda nalazimo odreenu senzibilnost prema toj skrivenoj snazi koja je neprestano prisutna u odvijanju ljudskog ivota. Ponekad nailazimo ak i na istinsko osjeanje uzvienog Boanstva, ili pak Oca. Ta senzibilnost i ta spoznaja proima ivot vjernika dubokim religioznim osjeajem. to se pak tie religija vezanih za naprednije kulture, one ele na ista pitanja odgovoriti istananijim pojmovima i sveobuhvatnijim jezikom." Tenja za Bogom upisana je u srce ovjeka. Samo u njemu on nalazi istinu i radost koju neprestano trai, klicu vjenosti koju nosi u sebi samom, a koja se ne moe svesti iskljuivo na materiju, ve je otvorena prema vjenosti. Homo religiosus, "ovjek beskrajno nadmauje obinog ovjeka." (Pascal). Neumorno je zanesen Bogom: "Ti si nas za Sebe stvorio, Gospodine, i nae je srce nemirno dok ne nae spokoj u Tebi" (sveti Augustin, Ispovijesti). Od kamenog do atomskog doba, izloena zauujuim promjenama i mnogostrukim metamorfozama, religija ivi nerazdvojno povezana s ljudskim duhom, s kulturom svijeta. "Rijeka religija i nadalje e tei punom snagom" (Alexandre Men, Les Sources de la religlion - Izvori religije). Njezini su pritoci brojni, a izrazi bezbrojni. Rjenik religija koji sam objavio u suradnji s 200 znanstvenih strunjaka za religije, drevne religije, Bibliju i judaizam, kranstvo i povijest kranstva, i druge suvremene6

religije Afrike, Azije i Oceanije predstavlja u leksikom obliku i po abecednom redu religije koje su, od poetaka pa sve do naih dana obiljeile intelektualnu i duhovnu evoluciju ovjeanstva. Ova se knjiica u okviru edicije "to znam?" u saetom obliku osvre na te osnovne pojmove. Religijski je fenomen zapravo najvanije pitanje dananjice. Nakon epopeje pozitivizma, zatim metamorfoze materijalizma, zamaha laicizacije te irenja ravnodunosti pred eklipsom svetog, religiozno se vraa u velikom sjaju poveanjem broja razliitih sljedbi i procvatom karizmatskih pokreta. Bog se ponovno rodio u srcima svjetovnog graanstva. Njegova je privlanost poljuljala svjetovna drutva, a njegova snaga nanovo pokrenula ljude u potrazi za ljubavlju i pravdom, za istinom i slobodom. Homo religiosus ne izranja samo iz starih svjetova: paleolitskog, neolitskog, hetitskog, egipatskog, grkog, romanskog, etrurskog, keltskog, germanskog, slavenskog, latino-amerikog. On postoji u sreditu velikih religija Azije (hinduizma, budizma, taoizma), Afrike i Australije. On revno ivi svoju vjeru u trima velikim religijama koje ine Abrahamovo potomstvo: judaizmu, kranstvu i islamu. Daleko od toga da se pomiri sa sve veim slabljenjem osjeaja religioznosti, kao to su neki vjerovali, moderno doba, "lieno iluzija", (M. Weber) zbog sve veeg jaza izmeu beskonanih ovjekovih elja i ogranienosti njegove egzistencije, zbog njegove ogromne elje za sreom i neminovnog tereta nesree koji nosi, te zbog ovjekove tenje za ivotom i neizbjene smrtnosti, trai, usprkos svemu, nove razloge za nadu. Lamennais je u prolom stoljeu zabrinuto izjavio: "Najbolesnije stoljee nije ono koje se voli baviti grekama, nego ono koje zanemaruje, ono koje prezire istinu." No, mladi mu je Victor Hugo ve unaprijed odgovorio (Odes et Ballades, Ode i balade 1824. g . ) : "Treba rei i naglasiti17

PAUL POUPARD

da velike duhove ne potie na razmiljanje potreba za neim novim, ve je to potreba za istinom. A ona je neizmjerna." Dodajmo danas: ova potreba nije nita manje beskrajna od potrebe za sreom. Tenja za sreom glavni je pokreta povijesti kao i ivota svake osobe. A veliki udio onog zemaljskog u ljudskom ivotu doveo je do pojave zauujue velikog broja religija, kako bi odgovorile na elju za sreom, na potrebu za spasenjem, na potragu za nadom. "Budunost pripada onima koji e generacijama koje dolaze znati dati razloge za ivot i za nadu" (Drugi vatikanski koncil). Marksistiko-lenjinistiki ateizam svim se sred-stvima suvremenog totalitarizma trudio odstraniti vjeru iz ljudskog srca i kranstvo iz drutva. Ovaj se pokuaj stvaranja svijeta bez Boga pretvorio u nehumani svijet. Njegov je poraz odjeknuo i u mnogome pomogao da se ponovno spozna, za ovjeka, neogranienu narav Boga. U potrazi za skladom i sreom, za sjedinjenjem i pomirenjem, za mudrou i spasenjem ovjek informatike ere kao i spiljski ovjek u religioznom iskustvu otkriva svetost koja je temelj njegova ivota, nadilazi svoju konanost i na ovozemaljskoj Odiseji osigurava svoje pristanite i svoj vjeni ivot.

PRVO POGLAVLJE

OTKRIVANJE RELIGIJA

I. Komparativna povijest religija 1 Neposredno nakon osvajanja Aleksandra Velikog, grko tumaenje orijentalnih religija svjedoi o prvim pokuajima religijskog komparatizma. Otada religijske dimenzije ivota razliitih naroda ne prestaju izraavati jasnu ili prikrivenu konstantu upuivanja na boansko i poticati mnogostruka tumaenja. No, ako strukture miljenja i religijskog ivota urone u metapovijesno, tada je povijest religija prije svega prouavanje religije u kontekstu povijesne i kulturoloke suvremenosti. Prema formuli U. Bianchija, "povijest religija se zanima za razvoj injenica, fenomenologija religija bavi se strukturama". Komparativnost ne smije prema tome nikada teiti svoenju religijskih vjerovanja ad unum. Tu1

Julien Ries i Mihel Delahoutre9

8

PAUL POUPARD

RELIGIJE

opasnost nisu uspjeli zaobii ni istraivai koji su komparativnim istraivanjem namjeravali utvrditi poetni minimum (Taylor, Durkheim, Mauss, Levy-Bruhl), ili, na drugoj krajnosti, oni koji vide u osjeaju svetosti posljednji element religijskog iskustva, tako da govore o Una sancta religionum (Heiler). II. Doprinos G. Dumezila Komparativno istraivanje u povijesti religija obnovljeno je metodom komparacije G. Dumezila. Uzevi kao polazite indoeuropsko utemeljenje vlastitih istraivanja, kojim su se prvotno bavili komparatisti XIX. stoljea, osobito M. Miiller i J. Frazer, Dumezil slijedi put otvorene korespondencije koju je Vendryes otvorio lingvistikom i ubrzo uvia potrebu za naputanjem onomastike komparacije kako bi se orijentirao prema konceptualnoj komparaciji. Zaustavlja se na pojmu strukture i proiruje svoje komparativno istraivanje na svaki fenomen unutar indoeuropskog kulturnog kruga: teologiju, sociologiju, simboliku, mitologiju, knjievnost. Hodajui tragom koji su ostavili Indoeuropljani u III. i II. tisuljeu, Dumezil radi komparativnu studiju religijskih i institucionalnih injenica, mitova i obreda s njihovim mnogobrojnim izrazima i njima svojstvenim logikim znaenjem. Daje se na prouavanje jezika, temeljnog izraaja svake ljudske skupine. Njegovo prouavanje leksika drutvene organizacije svjedoi o nekim vanim konstantama drevnog sustava miljenja: to vrijedi za religiju, teologiju i sustav ideja. Tumaenje korespondencije je predmet kojim se bavi komparativna studija. Dumezil ne trai neki prototip kao to to ini tipologija, ve trai sustav, tj. strukture civilizacije i religije. Komparativno istraivanje zavrava hermeneutikom, umijeem tumaenja smisla arhajske teologijeIO

i sustava ideja u Indoeuropljana. Namjerava otkriti loginu i skladnu sliku koju su Indoeuropljani imali o stvarnosti koja je inila njihov ivot, njihovo drutvo i kozmos. Ovakva metoda izrazito proiruje opseg komparativne religije. Podruje studije iri se na svaku indoeuropsku civilizaciju i na sve njezine ostatke. Mitovi zauzimaju znaajno mjesto unutar cjeline miljen