SAVREMENE MONOTEISTIČKE RELIGIJE ŽIDOVSKA KRIŠČANSTVO ISLAMŽIDOVSKA RELIGIJAGovorilo se o religijama Indije, Kine , Japana. Na red su došle objavljene religiji tzv. religijeknjige koje nazivamo monoteističkim religijama. Kad se kaže monoteističke religije onda se mislina židovsku religiju, kršćanstvo i islam. Riječ je o religijama koje imaju zajedničko porijeklo odAbrahama. Uz to zajednička im je bila odlika - najava modela egalitarne etike, društvene pravde. Onesu potisnule kult božica ostao je samo jedan Bog. Treba reći da je Bliski istok bio ne samo diookupljanja karavana i trgovačkih puteva već i mjesto do kojeg su dopirali uticaji religija starog svijetaIrana, Grčke, Sirije, Egipat. To su područja na kojem su nastale monoteističke religije i koje su imaleizuzetan značaj za religijsku situaciju u savremenom svijetu.NASTANAKŽidovska religija je jedna od rijetkih nacionalnih religija koja je ostala i do danas. Nailazi sena različite nazive ove religije Judaizam, Mojsijeva religija, Židovska religija i sl. Smatra se da jenastala 1312.g. izlaskom Židova iz egipatskog ropstva. Oko 1260 g. hiljade židova napustilo je podMojsijevim vodstvom Egipat. Mojsije je bio vođa židovskih plemena, zapovjednik vojske,vidovnjak, prorok, zakonodavac. Pod njegovim vodstvom naselili su zemlju Kanaan u 12 plemena.Židovi su se bavili stočarstvom i bili su podijeljeni u više plemena. Imali su raširen primitivni kultprirode, kult duhova i bogova, vegetacije, razne magijske predstave. Pošto su se bavilistočarstvom totemi su im bili bik, zmija, lav, izvor, drvo, kamen. Od 13 stoljeća živjeli su napodručju nekadašnje Palestine, preko koje su išli trgovački putevi za Egipat, Siriji, Mezopotamiju,Fenikiju, Arabiju. Raspadom robovlasničkog društvenog sistema došlo je i do propasti plemenskihbožanstava. Za ujedinjenje židovskih plemena bila je potrebna zajednička religija u kojoj je Jahve biojedini Bog. Grupni obredi služenja Bogu predstavljli su objedinjavajuću, integrativnu društvenusnagu. Iako je kod židova bilo mnogo božanstava u borbi za objedinjavanje židovskih plemenapostajao je sve utjecajniji Jahve, bog koji je postao jedini bog svih židova. Za vrijeme cara DawidaJeruzalem je postao religijsko središte u kojem je čuvan Zavjetni kovčeg (Božiji). Njegov sinSolomon dao je sagraditi poznati Jeruzalemski hram koji je babilonski car Nabukodonosor uništio.Hram je više puta podizan i rušen. Ime Izrael nije bilo ime plemena nego ime organizovane grupe, ito: kultnog saveza....15RASPROSTRANJENOSTTipično je za židovsku religiju jest da je ona nacionalna. Judaizam je religija izabranog naroda izbog toga ne može biti univerzalna:ako hrišćanstvo donosi ideju o ljubavi prema svakom čovjeku,onda ono ne može biti plemenska ili nacionalna religija. Jahve je nacionalni Bog koji nije predstavljennikakvim likom čovjeka, životinje ili stvari, već „silom koja se ne vidi, a djeluje svuda“. Židovi su sepo Mojsiju kao monoteisti prozvali „odabranim narodom“. Bila je veoma rasprostranjena međunarodima starog Istoka. Što se tiče etničkih granica možemo reći kako su one zadržane i do danas iakosu njihovu religiju prihvatili pripadnici drugih naroda i plemena koje nisu židovskog etničkogporijekla. Židovska religija se nije mogla razviti u svjetsku religiju nisu razvili nikakvu nacionalnuvjersku etiku koja je mogla da osvoji Zapad. Židovska religija je mogla biti samo poticaj za unutarnjiživot. Zbog toga što dosta učenja i blagdana posvećuje događajima iz nacionalne istorije, neki autoriovu religiju nazivaju i religija istorije. Zabilježene su 4 etape u razvoju židovske religije: a)biblijska, b) talmudska, c) rabinska, d) etapa reformirane židovske religije koja je poznata i udanašnjem svijetu. Na svijetu ima 17 730 000 Židova i po brojnosti nalaze na 61 mjestu međustanovnicima u svijetu. Dosta ih se doselilo i u SAD, gdje je bila velika rasprostranjenost koja je u 20stoljeću postala prava savremena židovska domovina. U New Yorku su osnovani i teološki fakulteti.Takođe ih ima i Izraelu, SSSR-u,Ist. Europi, Bliskom Istoku, Africi, Južnoj Americi, Australiji i sl. UIranu živi oko 25 000 pripadnika židovske religije.Židovi Ae dijele u 2 grupe :1.)aškenazi –(Francuska, Njem. I ist. Europa i razvijaju svoj jezik) i 2.) sefardi – (porijeklom iz Španije,razvililadino jezik). Iz Španjolske su sefardi protjerani 1492 g. Prvo protjerani od strane muslimanskihfundamentalista, a onda od krišćanskih osvajača. Došli su i do Sarajeva. Sijevus paša im je 1581 g.dodijelio posebnu četvrt u kojoj su se nastanili. Za vrijeme Turske vladavine u Bosni židovska religijaje bila priznata. Prije 2 svjetkog rata u BiH je bilo oko 15 000 židova od toga u Sarajevu 12 000.prema popisu stanovništva iz 1991 godine je bilo 228 (0,0052% osoba koje su se izjasnile kaopripadnici židovske religije). Židovi su malobrojna i dosta sekularna populacija. Mnogi ne

obavljaju religijske obrede već židovstvo doživljavaju kao etničku zajednicu. Židovske Općinepostoje u Sarajevu, Tuzli, Zenici, BL, Doboju, Mostaru. Sve zajedno čine zajednicu židovskih općinasa sjedištem u Sarajevu.UČENJE ŽIDOVSKE RELIGIJEMojsije, izbavitelj ili spasitelj, bio je u mnogim religijama. On je božansko biće koje donosisocijalnu promjenu. Mojsije je 1250 godine izveo židove iz Egipatskog ropstva i vjeruje se da je naputu za obećanu zemlju sklopio savez s Bogom. Sinonim za ime Boga-Jahve (ja sam koji jesam). Nahebrejskom jeziku piše se 4 slova YHWH. Po svemu sudeći kult Boga, Jahvea bio je rasprostranjenkod semitskih naroda. Pri ujedinjenju židovskih plemena u jedinstvenu, društvenu i državnu zajednicunastalo je ucenje kako su židovi Bogom izabrani narod i kako su iznad drugih nemonoteističih narodaovog vremena. Riječ Goj koja se nalazi u Bibliji označavala je neizraelske narode. U hebrejskomjeziku označava svakog nežidova. Sociološki gledano židovska zajednica je bila izolirana u odnosu nadruge narode. Židovi se raseljavaju po svijetu. Ipak se nisu nikad odricali svog jezika koristeći se snjim i u molitvama. Thoru su uvijek čitali na tom jeziku. Španjolski jezik su obogatili s dostahebrejski riječi posebno vezane za blagdane i običaje. Tako je nastao ladino jezik-jezik španjolskihsefardskih židova na kojem su pisali religijske knjige i druga djela. Ali oni su protjerani iz Španjolske.Sefarad je židovski izraz za Iberijski poluotok i po njemu su židovi iz Španjolske dobili naziv. Zarazliku od njih Aškenazi (to je naziv za Palestinu,a kasnije se upotrebljava za Njemačku) potiču iznjemačke i prošireni su na Francusku, Poljsku, Boemiju, Moraviju, Mađarsku, Litvaniju, Rusiju.Aškenazi formiraju i novi Jidiš jezik na kojem su stavrali svoju književnost.ŽIDOVSKI OBIČAJI I OBREDIČitanje u hramovima knjiga Thore, te Biblije na hebrejskom jeziku zadržalo se do danas kaoosnovni oblik prenošenja religije običaja i rituala. Nailazimo na korotu tj. žalost za mrtvima. Ispredkuca se izbacuje voda, kao upozorenje o obavezama prema pokojniku. Ožalošćeni su samo najužačlanovi porodice, moraju se pridržavati pos običaja i bol izražavaju kidanjem odjeće. Umrlom seodrži kadiš. To nije molitva za mrtve već molitva koju u spomen na mrtve mole u slavu Boga.16Posebno sin treba izgovarati kadiš za umrlog oca. Nakon ukopa umrlog pale svijeću koja gori u domu7 dana. Tokom prvih 7 dana ožalošćeni ne izlazi iz kuće i izbjegavaju bilo kakav posao i društvenuaktivnost. Kao i ostale monoteističke religije daje se značenje molitvi. Vjernik se moli 3 puta tokomdana u zoru, podne i naveče. Molitva koju izgovaraju svako jutro i veče sastoji se od izreka: „Slušaj,Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan. Poštuju samo Jahvu nemaju svetaca. U molitvi iliu čitanju svetih tekstova obavezno je pokrivanje glave šeširom ili kipom(jarmulkom)-kapicom. Najutarnjoj molitvi nose talit, bijeli šal s crnim prugama napravljen od bijelog platna i ukrašenog resamana sve 4 strane. Tradicija kod židova je da vjernik na ulaznim vratima svoje kuće ima mezuza (svitakpergamenta s fragmentom teksta iz Ponovljenog zakona), svitak u maloj kutijici koja ga podsjeća nanjegovu vjersku obavezu. Članovi obitelji pri ulasku i izlasku iz kuće trebaju ga poljubiti. Kriterijikojim se određuje židovstvo su po religijskom (onda je to religijska zajednica) ili etničkom ( utom slučaju se radi o etničkoj zajednici). Pravim Židovom se smatra osoba rođena u grupi i to onajkojeg je rodila majka židovkinja ili onaj ko se pod vodstvom rabina preobratio na Židovku religiju.Obredni život Židova počinje od rođenja kad se nad muškim djetetom obavlja cirkumcizija tj. obred(berit-mila)obrezivanja ili odstranjivanja krajnje kožice na muškom spolnom organu. Obrezivanjeobavlja mohel – stručnjak za obrez. Nakon obrezivanja dijete dobija Židovsko ime koje će bitiupotrebljeno na bar-micve, na vjenčanju i na njegovom nadgrobnom spomeniku. Bar-micva jeobiteljski blagdan kojim se označava punoljetstvo dječaka u 13 rođendanu. U prvu subotu nakon13 rođendana dječak ima pravo u sinagogi čitati Thoru. Djevojke postaju punoljetne u 12 godini i tajobred se zove bat-micva. Blagdani u ovoj religiji se mogu podijeliti u 3 grupe: a) duhovni poput JomKippura b) one koji se odnose na događaje iz nacionalne historije poput Pashe, Shavuota. Na taj načinse evociraju događaji iz nacionalne povijesti c) blagdani vezani za godišnja doba i poljoprivredu(poput Sukota), jer su se židovi nakon ujedinjenja plemena bavili poljoprivredom i voćarstvom.Hanuka je blagdan kojim Židovi evociraju (bude) uspomenu na pobjedu Makabejaca u borbiza političku samostalnost. Slave 7 dana svaku noć pale po jednu svijeću na Menori. Menora jesedmokraki svijećnjak. Hamiša asar je blagdan voća. Obilježavaju ga tako šte se taj dan na trpezi unjihovoj kući mora naći svaka vrsta voća. Pasha (pesah) je blagdan kojim se evocira prelazakŽidova iz Egipta u obećanu zemlju pod Mojsijevim vodstvom. Tim povodom jedu tradicionalna jela

pjevaju pjesme i pripovjedaju o izbavljanju iz Egipta. Jedu bezkvasni hljeb pa se može nazvati iblagdan bezkvasnog hljeba, 8 dana je zabranjeno jesti bilo kakvo jelo u kojem se nalazi kvasac. Tadjedu macot beskvasni hljeb. Seder je tradicionalna večera blagdana Pashe. Tad su na stolu upaljenesvijeće i nalazi se pogača bez kvasca. Nekad je to bilo u sklopu obitelji a sada i židovske općineorganizuju pashalnu večeru za cijelu zajednicu. Pripovjedački elementi Talmuda ( molitve i obredi )čitaju se prve dvije večeri blagdana Pashe koji sadrže Haggadi. Haggadah znači pričati priču.Sedam sedmica poslije Pashe slave Shavaut tj. Spomen na dan kad su Židovi dobili svoje zakone odJahve. Židovska Nova godina zove se Rosh Hashanan ( Roš Hašana ) to je početak vjerskogkalendara u ranoj jeseni. Dan pokore, praštanja i pomirenja najveći vjerski blagdan Židova je JomKippur. Poste na taj način da ništa ne jedu ni piju 24 sata. U spomen spasenja Židova u Perzijislavi sePurim. Tog dana ide se u sinagogu, priređuju gozbe i razmijenjuju poklone. Naziva se i Židovskimkarnevalom jer je tada najveslije i to je praznik šarene odjeće, crvenih noseva i karneval. perika.Počekat i završetak dana računaju od zalaska sunca,tako i Sabat koji slave subotom, a počinje u petaknakon zalaska sunca. To je dan odmora i pobožnosti. Traje od petka navece pa do u subotu večer, dopojave zvijeda. Hram u kojem se Židovi okupljaju na molitvu naziva se Sinagoga. Posebno se udijaspori razvila Židovska zajednica organizirana oko sinagoge. Ona je bila i hram i središtezajedničkog života, važna općinska ustanova. U njoj postoji aron ha-kodeš ( kovčeg ) uz istočni zid,prednjom stranom okrenut prema Juruzalemu. U kovčegu su Božije zapovjedi napisane nahebrejskom jeziku, a iznad njega stalno gori svetiljka. Žene ne idu u hram osim na blagdan JomKippur. Za vrijeme bagosluženja muškarci na glavi nose šešir ili kapicu i bjeli šal. Žene pokrivajuglavu ali nemaju šal oko vrata. Na zidu se obično nalazi šestokraka zvijezda ( Davidov znak ) kojisinbolizira pripadništvo Židovskog naroda, a nose ga i kao amblem ili privjesak. Oni se masovnijeovim sinbolom koriste kao za vlastitu identifikaciju. Stavlja se na objekte pečate, grbove i sl. Obredevode rabini koji su posrednici između Jahve i vjernika. Oni su učitelji tradicije, nisu duhovne vođe ukršćanskom smislu niti mogu obavljati posvećenje kao kršćani. Kod neortodoksnih Židova i žene17mogu biti rabini. Da bi se mogla održati molitva u hramu mora biti najmanje 10 muškaraca starijih od13 godina.ETIČKO UČENJEGlavna poruka židovskog proroštva je moral. Thora riječ često pogrešno prevode kao zakon atreba učenje, petoknjižje nastala je hiljadite god a sastoji se od prvih 5 knjiga iz Starog zavjeta( to jezapravo opis historije žid. naroda). To je zapravo opis židovskog naroda. Sadrži propise odgrađanskog prava, preko osobne higijene, do načina prehrane. Njeni tekstovi su poruke za modeleponašanja. Dekalog je najstariji židovski moralni kodeks. Rječ je o deset zapovjedi koje je Mojsijena gori Sinaju primio od Boga. One govore o odnosu prema Bogu, zabranjuju poštovanje više bogova,zabranjuju pravljenje idola ili likova, rad subotom. Odredbe o međuljudskom odnosu naglašavajuodnos prema roditeljima. Od tada su kod Židova nacionalni identitet i religija bili povezani.Uporedo sa starim zavjetom u židovskoj religiji su prihvačeni i teološki traktati sastavljeni u Talmudu.( zbornik vjerskih i pravnih propisa ). On predstavlja uz Thoru osnovni pisani religijski autoritet.Talmud od čovjeka traži da njeguje skromnost: „Budi vrlo,vrlo skroman!“ Treba činiti „ono štoje pravo i dobro“, jer „dobrostiv čovjek sam sebi dobro čini“. Thora proučava ljubav koja se nemože odvojiti od pravde , ni poštovanje Boga od društvene pravde. Židovska religija je prvaukazala na jednakost svih ljudi pred Bogom. Njihova religija zabranjuje uzimanje nekih jela, imajudopuštenu prehranu(kasher).Pravila prehrane važe isključivo za članove zajednice. Zabranjujuprehranu svinjskog mesa i upotrebu svinjske masti, kao i uzimanje mesa od divljači i začinjavati jelaljutim začinima. Dopušteno je uzimanje mesa od životinja koje imaju razdvojene papke janjetina,govedina, piletina. Meso i mliječne proizvode nikada ne uzimaju za isti obrok. Osobe koje koljuživotinje moraju preč kroz obuku ritualnog klanja kako bi stekle vještinu. Održavanje seksualnihorgija po hramovima Židovska religija je oštro osudila. Židovska religija traži od oca da sina podučičitanju pisanju i da prakticira svoju religiju. Talmud traži da se ne prezire niko i da se pozdravlja svakičovjek. Babilonski rabini smatraju da nije pristojno pozdravljeti čovjeka uglednijeg od sebe prije negošto ga ovaj popozna. Noću se ne pozdravlja čovjek kojei nije u stanju da se prepozna. U zahodu ijavnom kupatilu se ne pozdravlja. Opći Židovski pozdrav je „šalom“ ( na hebrejskom mir ) poputdobar dan. Čitava etika Židovske religije mogla bi se možda svesti na stav:“ Što ne voliš da tebidrugi čini, nemoj ni ti njemu činiti“.

SAVREMENO UČENJE:Prema elementima židovske religije prema Aristotelovoj filozofiji najviše je učinioMajmonides ( Moše ben Majmon ). Majmonides je napisao i poseban kodeks o židovskoj religiji. OdFrancuske revolucije Židovi su u europskim državama dobijali slobodu vjerskog djelovanja i očuvanjesvog identiteta. Savremena situacija pokazuje da se u 20 st razvila i tri pokreta unutar židovskereligije : ortodoksni, reformistički, i konzervativni. Ova tri pokreta različito su gledala na mnogapitanja moderniteta kao i autoriteta i ulogu žene.Ortodoksni smijer oslanja se na Thoru. Traži da je vjernik svaki dan proučava, svetkuje subotu,pridržava se pravila ishrane i tri puta dnevno obavlja militvu. Od njega se traži da se njegov čitavživot temelji na Thori.Reformacijski pokreti unutar židovske religije odvijali su se u Njemačkoj i Americi. Naklonjenimodermim idejama, reformisti su ukazivali na etičko učenje . Zagovarali su promjene u obredima ibagosluženju, napustili su pravila prehrane, obrede ne obavljaju na hebrejskom već na jeziku kojem sesluži to stanovništvo, uveli su kor i orgulje u sinagoge. Reformisti daju prednost etici( zahtjevi zapristojnost, pravednost i solidarnost ) izjednačavaju status žena i muškaraca.Konzervativci su se pojavili krajem 19 st. smatraju da je ortodoksni smijer preoštar, a reformistipreviše novi i liberalni. Zato su zagovarali srednji put. Nominalno dozvoljavaju da žene mogu bitirabini. Zadržali su hebrejski jezik kao jezik obreda, strogo se pridržavaju pravila o svetkovanjusubote. Naglašavaju značaj autoriteta tradicije i rabina. Dawid Ben Gurion je 14.5. 1948. u Tel Avivuproglasio novu državu Izrael. Ma gdje po svijetu živjeli Židovi čine jedan narod. U dijaspori su uspjelirazviti sposobnost prilagodbe društvenim zajednicama u kojim žive, uz zadržavanje religijske kulturei tradicije koje imaju izrazito etnički karakter.18KRŠĆANSTVONASTANAKMnogi smatraju da je kršćanstvo nastalo na tlu nekadašnje Palestine u većinskoj židovskoj tradicijiprema imenu Isusa (na sredohebrejskom Jošua-Spasitelj, Izbavitelj:sljedbenici su ga zvali Mesiapomazaništo opet na grčkom znači Christos) i religija je nazvana kršćanstvom. Kao i židovskareligija i kršćanstvo spada u monoteističke religije. Gospodarske, političke, idejne vezeuspostavljene nakon raspada antičkog društva i osnivanja Rimskog carstva dovele su do stvaranjapredodžbe o univerzalnom Bogu koji bi bio spasitelj najnižih društvenih slojeva u Imperiji. Tako seprvobitno kršćanstvo širilo prvo među nižim i srednjim slojevima poput obrtnika, trgovaca,najamnika, robova. Tome je pridonio raspad antičkih religija, privlačnost monoteizma u odnosu napoliteizam, raširenost grčkog jezika i kulture, moralni aspekti kršćanstva. Nakon pada i razaranjaJeruzalema ( 70-te godine ) raslo je značenje kršćanske zajednice u Rimu, što je bilo od velikevažnosti u kasnijem razvoju kršćanstva. Međutim razdoblje tolerancije kod prvobitnih kršćanaprestaje kad je car Konstantin I, 313. godin, Milanskim ediktom dao slobodu kršćanstvu, a 394. ga carTeodosije proglasio i državnom religijom. To je otvorilo put za proganjanje ili netolerantan stavprema pripadnicima drugih religija. Tako se i kod kršćana pokazao sociologijski model odnosa premadrugima u kojem se iz prognanih pretvara u progonitelja. Neki autori su razvitak tzv. antičkogkršćanstva podijelili u nekoliko faza a) od sredine 1 do sredine 2 stoljeća bilo je prvobitnokršćanstvo b) od sredine 2 do početka 4 stoljeća bilo je razdoblje ranog kršćanstva, već u tomrazdoblju crkva se institucionalizirala, tako da su u prvoj polovini 4 stoljeća djelovale na područjuImperija tri patrijaršije: Rimska, Aleksandrijska i Antiohijska. c) od početka 4 do kraja 5 stoljeća jerazdoblje kasnog kršćanstva. U tom razdoblju osnovane su Carigradska i Jeruzalemska Patrijaršija.Na Zapadu je moć Crkve jačala. Sve više se i duhovna vlast koncentrirala u rukama rimskogbiskupa koji je u 5 stoljeću proglašen za Papu. Istočna crkva je inaugurirala institut patrijarha koji jeimao vlast nad episkopima. Od tada je Papa u Rimu i patrijarh u Carigradu započeli prevlast nadkršćanskom crkvom. Tako se borba na gospodarskom i političkom području prenijela i na područjereligije. Rimska crkva je polazila od toga kako je ona naslijednica apostola Petra te joj zbog togapripada primat. Godine 1053. carigradski patrijarh je objavio je pismo u kojem je iznio svojeneslaganje s Rimom i to je već bio znak potpunog raskola. Papa Leon IX 1054. g bacio je anatemu(prokletstvo) na carigradskog patrijarha. Rimska crkva se poslije raskola 1054. godine prozvalarimokatoličkom, a carigradska i one koje su je podržale ortodoksnom ili pravovjernom. Tako su

socijalno političke razlike nastale na osnovu različitog stepena razvijenosti feudalnog društva naistoku i zapadu, dovele do raskola, pa i do razlika u učenjima i obredima. Kalendar vjerskih blagdananije bio podudaran, uvedene su i razlike u načinu života i odijevanja religijskih vođa. Tzv. zapadnokršćanstvo doživjeće još jedan raskol u 16 stoljeću, kada nastaje protestantizam. Tako od 16 stoljećapostoje 4 pravca u kršćanstvu: rimokatolički, pravoslavni, protestantski i anglikanski.RASPROSTRANJENOSTKršćanstvo koje je težilo da postane univerzalna religija moralo je prevladati etničkeograničenosti prethodnih religijskih sistema ( prije svega židovskog). Samo tako je moglo bitiprihvaćeno od svih ljudi, bez obzira na njihovo etničko porijeklo i status. Tako je kršćanstvo postalonadnacionalni univerzalni, svjetski, religijski sistem. To je jedna religija podijeljena na više crkava,vjeroispovjesti i sljedbi. Ima je na svim kontinentima ali dominira u Europi, Americi i Autraliji.Mnogi je smatraju religijom Zapada. Već do 2 stoljeća kršćanstvo se proširilo u mnogim zemljamaSredozemlja ( Sirija, Cipar, Grčka, Italija, Španija, sjeverna Afrika ). Zatim se proširilo na Australiju,Francusku, Etiopiju Indiju. U 3. st. već je u Britaniji, a u 4. u Njemačkoj, Portugalu, Rumunskoj . U 7.st. u Nizozemskoj, Belgiji, u 8. u Danskoj, 9. st. u Skandinaviji, potom u Poljskoj i Rusiji. U 11. i 12.st. stiglo je na Island. S osvajanjem novih kontinenata i područja ruku pod ruku išlo je i kršćanskomisionarenje. Kršćanstvo se tako proširilo od Afrike do Filipina proširilo se na Indijski podkontinentKinu, Japan. U Sjevernoj Europi dominira protestantizam, u Istočnoj pravoslavlje, a u jugozapadnojEuropi rimokatoličanstvo.19KRŠĆANSKO UČENJEOsnova krišćanskog učenja je Biblija. Biblija je zajedno s tradicijom („sveto predanje“) glavniizvor i autoritet krišćanske religije. Rječ Biblija dolazi od grčke liječi („biblos“) koja u prijevoduznači pismo. Sinonim za nju je Sveto pismo. Bibliju čine dva djela: Stari zavjet (tretira razdobljeprije Krista, sastoji se od 46 knjiga ) i Novi zavjet ( tretira razdoblje poslije Krista, sastoji se od 27knjiga). Prvi dio (Stari zavjet) preuzet je iz židovske religije i pisan je na židovskom jeziku. Drugi dio(Novi zavjet) specifičan je kršćanstvo i pisan je na grčkom jeziku. Čine ga 4 evanđelja (Matejevo,Markovo, Lukino i Ivanovo) u kojima se iznosi Kristov život, njegovi postupci, izlaže njegovoučenje, progon i raspeće na križu, te uskrsnuće iz groba. U Novi zavjet spada i knjiga „Djelaapostolska“, posvećena propovjedničkoj djelatnosti Kristovih učenja. Mnogi je smatrajunajrasprostranijom i najprevođenijom knjigom u istoriji. Drugi važan izvor kršćanske objave poredBiblije jest tradicija ili sveto predanje. Vjeruju naime kako sve „kršćanske istine“ nisu sadržane upisanim izvorima ili knjigama „Svetog pisma“ nego kako je dio toga usmeno prenešen od apostola nanjihove nasljednike. Po kršćanskom vjerovanju Crkva čuva i prenosi ono što je od apostola preuzetousmeno. U središtu krišćanstva nalazi se osoba Isusa Krista. Po kršćanskom učenju Krist je sišaona zemlju da umre mučeničkom smrću i na taj način iskupio prvobitni grijeh ljudi. Ono što sve ljudepovezuje bez obzira na etničko porijeklo jest grješnost pred Bogom. Ali moguće je i spasenje,očišćenje od grijeha. Bog je jedan iako se očituje u trojstvu. Bog –Otac, Bog-Sin i Bog-Duh Sveti.Kršćani vjeruju da je Bog-Sin u liku Isusa Krista rođen od Djevice Marije, kao spasitelj ljudi, takoje ideja o spašenju jedna od središnjih u kršćanskom učenju. Učenje o Kristu veoma je značajno ukršćanstvu. Po njemu u Nazaretu je živjela Djevica Marija. Njoj se ukazao anđeo Gabrijel koji joj jesaopštio kako će roditi sina Božijega. Zanijela ga je po Duhu Svetom. Uskoro su je udali za Josipa skojim je otišla u njegov rodni Betlehem gdje se Krist rodio. Kad mu je bilo 13 godina počeo jepripovijedati svoje učenje, širio je svoje učenje po Judei što nikako nije odgovaralo tadašnjemsvećenstvu. Zbog toga ga je sud osudio na smrt poslije čega su ga raspeli na križ.Krišćani vjeruju u besmrtnost duše i postojanje zagrobnog života. Prema tom vjerovanjupravednici nakon smrti odlaze u raj- „mjesto vječnog blaženstva i sreće“, a griješnici u pakao- „mjestovječitih muka“. U kršćanstvu preovladava jedan simbol a to je križ. Križ je simbol kršćanske vjere,njima su ukrašene crkve i svećenićka odjeća. Vjernici ga nose u obliku prisvjeska i tetoviraju po tijelukako bi time izrazili simboličku pripadnost svojoj religiju. Nijedan kršćanin obred praktično neobavlja bez križa koji simbolizira mučenićku smrt Krista. Oni priznaju kruž sa 4 kraka na kojem stojiINRI što na latinskom znači: Isus Nazarećanin ,kralj židovski. U unutrašnjosti katoličke crkve nalazise 14 postaja iznad kojih su ukrašeni križevi i slike koji simboliziraju prizore iz Kristove osude iraspeća, a nazivaju se križni put.RIMOKATOLIČANSTVO, PRAVOSLAVLJE, PROTESTANTIZAM

RIMOKATOLIČANSTVOJe jedna od najrasprotranjenijih konfesija u svijetu. Rimokatolici su na osnovu zajedničke vjere iistog načina njenog očitovanja okupljeni u Rimokatoličku crkvu koja nadilazi nacionalne granice iobuhvaća različite narode. Za razliku od protestantizma rimokatoličanstvo za izvor svog učenjauzima ne samo Bibliju već i crkvenu tradiciju- crkv. učenje. U Crkvi Papa govorii o tzvapostolskim pismima. Dok u protestantizmu Bibliju može tumačiti svaki vjernik u rimokatoličanstvuto pravo imaju samo svećenici. Rimokatoličko svećenstvo ima zavjet celibata tj susdrživosti odženidbe. Na Prvom vatikansom koncilu 1870. g. proglašena je dogma o Papinoj nepogrešivosti kadgovori o vjerskim i moralnim pitanjima. Tako Papa predstavlja živi autoritet u Rimokatoličkoj crkvi.Rimokatoličanstvo ima još neke posebnosti koje ga razlikuju od drugih kršćanskih pravaca.Rimokatoličanstvo i pravoslavlje priznaje Trojstvo. Međutim rimokatolici smatraju da Duh Svetiproizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina, a ne samo iz Boga-Oca kako uči pravoslavlje. Dakle pravoslavljenegira da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina. Po pravoslavnom učenju Duh Sveti proizilaiz Boga-Oca. Rimokatoličanstvo prihvaća ideju o čistilištu, mjestu boravka duša koje se prije smrtinisu oslobodile od svih grijehova. One izvjesno vrijeme borave u čistilištu kako bi prešle u raj.20Rimokatoličanstvo zabranjuje razvod braka i umjetno ograničenje začeča. Razvijen kult DjeviceMarije, Majke Božije, uslovio je nastanak posebnog učenja tzv. mariologije. Moguće su izvjesnerazlike među rimokatolicima i pravoslavcima u tehnici, načinu obavljanja obreda, a ne u njegovojsimbolici. Tako obred potvrde u pravoslavlju može obaviti i svećenik a kod rimokatolika samobiskup. Takođe samo se svećenici mogu pričestiti kruhom i vinom, a vjernici redovno samo kruhomdok u pravoslavlju vjernici mogu i kruhom i vinom. Za razliku od pravoslanih, rimokatolici za pričestuzimaju kruh u kojem nema kvasca, pečen u obliku okrugle pločice koju nazivaju - hostija.Beatifikacija je obred svečanog proglašenja nekoga za blaženog, koji uživa rajsku dobrobit i slavise samo u mjesnoj crkvi. Kanonizacija je svečano proglašenje odluke kojom se blaženi unosi u popissvetaca i kojom se određuje da bude slavljen u cijeloj Crkvi. U rimokatoličkim crkvama za razliku odpravoslavnih, nema ikonostasa. Mjesto u crkvi na kojem svećenik obavlja obred mise je oltar iližrtvenik. Najčešće ima oblik stola. Pored glavnog postoje i pobočni oltari. Crkva u kojoj biskupobavlja obred, a nalazi se u gradu gdje je njegovo sjedište je katedrala. Stolica na kojoj sjedi biskupili nadbiskup je katedra.Misa ili bogoslužje je središnji, najsvečaniji čin javnog bogoštovlja.čaša,pehar pos oblika koja sekoristi tokom crkvenih obreda naziva se kalež, a svestenik oblači posebno ruho – kazulu.Za bogojavljanje ili tri kralja u crkvi se blagosilja voda i so. Priprema za Božić –advent-započinjeu Nedjelju koja je najbliža 30 studenog. Na dan Svetog Lucije 13 prosinca u male posude siju pšenicuu koju će staviti božićne svijeće. Kalandora ili svijećnica obilježava se 2 veljače. Taj dan se u crkvuodnose svijeće koje se zapale na Božić prilikom nečijeg umiranja ili pogreba. Za poklade kad seprelazi iz mrsa u post organizira se karneval (maškare) nose se maske oblači karnevalska odjećaizvode se šale i sl. Sutradan čistom srijedom započinje vrijeme priprema za Uskrs (karizma) i trajenarednih 6 sedmica.Nedjelja pred Uskrs naziva se cvijetna nedjelja u oči nje u vodu se potope mirišljavi cvjetovi voćakai ljubičice i ujutro ukućani se umivaju tom vodom. U crkvi na blagoslov nose maslinove grančice kojesimboliziraju pobjedu nad grijehom.Organizacija rimokatoličke crkve je strogo centralizirana. Središte se nalazi u Vatikanugradu-državi na teritoriji Rima. Na čelu crkve je Papa. Papa je naziv Rimskog biskupa porimokatoličkom učenju naslijednik Svetog Petra. Ima duhovnu vlast nad svim biskupima,svećenicima, vjernicima. Povremeno Papa održava skupove sa svim biskupima i drugim crkvenimvelikodostojnicima u svijetu koje nazivaju koncilima. Na kocilu se pod papinim vodstvom raspravljao bitnim vjerskim pitanjima i donose odluke od interesa za cijelu crkvu. Izbor Rimskog Pape obavljase u Sikstinskoj kapeli papinskoj kući u sklopu vatikanske palače. Kardinali i oni koji ih poslužujuizoliraju se od ostalog svijeta zatvore u posebne prostorije sve dok ne izaberu novog Papu. Zborkardinala koji biraju Papu i sam postupak naziva se konklava. Kad kardinal okruni novog Papuizgovara sljedeće riječi: primi ovu papsku krunu (tijaru) s tri krune i znaj da ona predstavlja ocaprinčeva i kraljeva. Tri tijare na papinskoj kruni simboliziraju njegov status kao prvosvećenikaRimokatoličke crkve, svjetovnog vladaoca naovisnog u odnosu na bilo kog svjetskog vladara i

najvišeg svjetovnog vladaoca. Nakon Pape po položaju u hijerarhiji rimokatoličke crkve su biskupikardinali,na koje je Papa prenio dio svojih ovlasti.Biskupi upravljaju pojedinim dijelovima crkve kao papini pomoćnici. Nalaze se na čelubiskupije i imaju pravu zaređivati svećenike i druge biskupe. Biskup koji obnaša funkciju nadbiskupaima i počasnu titulu primas. Biskupi su dužni svake 5 godine posjetiti adlimina apostolorum, Papu ipodnijeti mu izvješće o stanju vjerskog života na području pod njegovom jurisdikcijom. Biskup možedobiti pomoćnog biskupa koadjutora koji može imati pravo naslijeđa. Papa, kardinali i biskupi nosekalotu-malu kapicu okruglog oblika. Niži rang od biskupša jesu svećenici, oni mogu zauzimatirazličite položaje u crkvenoj upravi na nižem lokalitetu.Svećenici koji pomažu i upravljaju župom nazivaju kapelanima. Svi svećenici bez obzira nauloge koje obavljaju i bez obzira jesu li redovnici ili ostali žive u celibatu ( zabrani braka ). Članovereda nazivaju redovnicima koji žive zajedničkim životom i prema vlastitim uredbama. Pridržavaju sesiromaštva, poslušnosti i čistoće.Postoji više muških i ženskih redova:21Isusovci-pripadnici su reda koji je osnovao Ignacije Lojola 1534 godine radi efikasnije borbeprotiv reformacije. Pravila su bila da članom zajednice ne može biti onaj ko do 5 generacije ima u sebižidovske krvi. Isusovci danas u svijetu imaju zapaženu moć, imaju preko 50 sveučilišta mnogosrednji i osnovnih škola.Franjevci-red je osnovao Franjo Asiški, spada u tzv. prosjačke redove. Pripadnik reda nazivase fratar. Kad se piše ili izgovara uz ime redovnika obično se naziva u skraćenoj verziji kao fra.Redovničko odijelo koje nose naziva se habit. Na čelu reda je general, a provincijom upravljajuprovincijali. Provincija je veća organizacijska jedinica unutar nekog reda, a označava više redovničkihkuća. Kuća u kojoj živi određen broj franjevaca naziva se samostan.Franjo Asiški osnovao je 1212 godine zajedno sa Svetim Klarom i ženski red klarise. Odlikujuse po tome što ne napuštaju matični samostan čitavog života i nikada ne izlaze iz zidina samostana.Dominikanci su dobili naziv po svom utemeljitelju Dominiku. Red je osnovan 1216 godine.Glavni im je zadatak bio pripovjedati protiv krivovjerja. Istakli su se i u borbama protiv bogumila uBiH. Nose bijeli habit, bave se misionarenjem i pripovjedanjem.Članovi kartuzijanskog reda žive u askezi malo međusobno razgovaraju jedu hranu bez mesa ito jednom dnevno. Mnogo mole i žive u izoliranim ćelijama. U ćelijama provode zavjet šutnje imolitve, potpuno se odriču vanjskog svijeta i nemaju pravo raspolagati nikakvim materijalnimdobrima. Kopaju ih na običnoj dasci bez kovčega, a na križu nema imena pokopanog. Svaka ćelija jena vratima označena slovom.Ivanovci (križari) su viteški red. Počeci im sežu od 1099 godine. Osnovao ih je IvanJeruzalemski. Prvobitno su dvorili bolesnike i putnike ali su kasnije mačem branili sveta mjesta uPalestini. Nosili su crnu odoru s traga ukrašenu bijelim križem.Templari su redovnici-vitezovi koji su uz redovnički zavjet poslušnosti čistoće i siromaštvapolagali još jedan da će biti pripravni na odbranu Svetog groba Isusova i kršćanske vjere. Ime sudobili po palači kraj crkve Svetog groba. Red je nastao radi zaštite hodočasnika. Prvi amblem bio imje konj sa dva viteza kao simbol siromaštva. Pripadnice ženskog roda kojih ima više nazivaju sečasnim sestrama.Biskupska konferencija je skupština svih biskupa rimokatoličke crkve u jednom narodu.Metropolia je šire administrativno teritorijalno područje u rimokatoličkoj crkvi. Njom upravljumetropolit. Najmanja teritorijalno administrativna jedinica je župa. Svečenik u njoj naziva sežupnik. Župnik ima svoju tačno ograničenu kompetenciju koja je utvrđena pravilima.Balkan je granično područje rimokatoličanstva koje ide od Vojvodine preko Slovenije i BiH sve doJadranskog mora. Prema popisu 1991 godine u BiH je bilo 13,57% od ukupnog broja stanovnika.Pored rimokatolika postoje i grkokatolici (katolici istočnog obreda). Nazivaju ih i Unijati jer suse u bitnim pitanjima vjere pripojili rimokatoličkoj crkvi. Zadržali su istočni pravoslavni obred,pravoslavno učenje o Kristu, način imenovanja biskupa, ali Papu priznaju za vrhovnog poglavara. Zasvećenike u pravilu uzimaju oženjene muškarce. Prema popisu iz '91. godine u BiH bilo je 3.139grko-katolika.Starokatolički religijski pokret se po svom učenju nalazi između protestantizma i

rimokatolicizma iako ih neki autori smatraju nositeljima reformskog pokreta u rimokatoličkoj crkvi.Starokatolici priznaju 7 sakramenata poštuju Djevicu Mariju ali odbacuju rimokatoličke dogme obezgriješnom začeču i uskrsnuću Marijinom. Odbacuju primat rimskog pape njegovu nepogrješivost,poštovanje ikona, celibat i ne prihvaćaju rastavu braka. Uvode narodni jezik u liturgiju, osnivaju crkvena nacionalnom načelu. Njihove crkve su neovisne nacionalne crkve kojima upravlja biskup liupravitelj. Pokret se počeo širiti i po Bosni.PRAVOSLAVLJEIstočna crkva imala je znatno drugačiji razvoj nego zapadna. Crkva nije imala samostalan razvoj ivlastiti politički utjecaj. Bila je podijeljena na niz autokefalnih crkava koje su ovisile o državi. Iztoga se razvila identifikacija, poistovjećivanje Crkve i njenih interesa sa interesima države.Ortodoksija, pravovjernost je prihvaćanje nekog vjerskog učenja koje se smatra jedino ispravnim. Upravoslavlju ortodoksija znači prihvatanje dogmi 7 prvih ekumenskih koncila te ga zbog toga inazivaju ortodoksijom. To je religija sa najvećim brojem sljedbenika na području Istočne i22Jugoistočne Europe. Pravoslavlje je u Europi djelovalo unutar bivših socijalističkih zemalja. Premastatističkim podacima 1982 pravoslavlju je pripadalo 3,8% svjetskog stanovništva. Prema popisu iz1991 godine u BiH je bilo 29,39% pripadnika pravoslavlja. Religije i religijske zajednice su postalegotovo nacionalni simbol kod Grka, Rusa, Jermena, Srba, Bugara, Makedonaca.Srpska pravoslavna crkva je bila povezana sa državom, državnom vlašću i formirala se kao iostale pravoslavne crkve u nacionalnim granicama. Neke pravoslavne crkve ne priznaju pojedineknjige Starog zavjeta. Bit učenja izraženja je u simbolima vjere. Bog u pravoslavlju istupa u triosobe Bog-Otac tvorac vidljivog i nevidljivog svijeta, Bog-Sin-Isus i Bog-Duh Sveti koji proizilazi izBoga-Oca. U odnosu na rimokatolike razlikuju se u pitanju bezgrešnog začeča Djevice Marije kojegne priznaju. Inače bogodarica je veoma prisutna u pravoslavnom učenju.Odnos unutar Crkve reguliše se kanonskim pravom. Opći izvor kanonskog prava je Nomokanonodobren od Carigradskog crkvenog sabora 920 godine. Na osnovu te zbirke izgrađeni su propisinacionalne pravoslavne crkve koja ima svoj ustav.Liturgija se sastoji od konstantnog promjenjivog i nepromijenjivog dijela što omogućava da senaznači služba dotičnog dana i blagdana. Pravoslavni svećenik za razliku od rimokatoličkog ne služiliturgiju bez prisustva vjernika. Zajednica je bitna za pravoslavnu liturgiju, vjernici u njoj sudjelujuspuštenih ruku prema dole. Na početku i na kraju se obavezno prekrste. Crkvica koja je prizidanauz veću crkvu ili se nalazi u sklopu nje naziva se paraklis. Pregrada u crkvi koja dijeli svetište odprostora za vjernike naziva se ikonostas, a u nju su ugrađene ikone. Zbornik molitava i psalama zaliturgiju naziva se časoslov. Knjiga koja sadrži tekst službe svim svetiteljima i blagdanima pokalendarskom redu i mjesecima naziva se minej. A knjiga koja sadrži obred i molitve zove setrebnik. Tipik su prvaila za red bogoslužja i za život kaluđera u manastirima. Uzvišeno mjesto nadesnoj starni ispred oltara gdje stoje pjevači naziva se kliros. Crkve su ukrašene bogorodičnim ilisvetačkim slikama. Nazivaju se ikone. Pretežno prikazuju Krista, Svece, Bogorodicu, Evanđeliste itd.Vjernici ih drže u kućama kao simbol svoje vjerske pripadnosti. Pred bogorodičnim ikonama iikonama svetitelja pale se kandila viseće raznobojne staklene posude u kojima gori žižak u ulju.Koljivo je kuhana pšenica koju svećenik blagosilje i polijeva crnim vinom te se kao blagoslovljenadaje gostima za krsnu slavu. I kod pravoslavnih vjernika razvijen je običaj posta. Crkva je ustanovila4 posta: pred Božić, Vaskrs,Petrovdan, Gospojinu. Post obično podrazumijeva da se ne jede mrsna hrana meso, mlijeko,jaja. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi se kao blagdan slavi dan Svetog Save ili Savin dan, to je blagdanposvećen zaštitniku obitelji.Vidovdan je blagdan kojim se obilježava mučeništvo za vjeru. Srbi su ga slavili prije Kosovskebitke kao dan Slavenskog Boga Vida. Srbi taj dan obilježavaju kao blagdan mučeništva za vjeru.Poslije sabora iz 787 godine kod istočnih crkava nije više skup sabora. Crkve su potpuno neovisneodnosno autokefalne. Autokefalnost znači da crkva ima suvrenost čiji je nositelj episkopat.Episkopat, neovisna je od bilo koje druge crkvene organizacije. Postoje pravoslavne crkve srpskagruzijska, ruska, bugarska, rumunska, grčka, albanska, poljska, kiparska, vaseljenska. Pravoslavljenema niti zajedničkog vrhovnog poglavara niti zajednički centar. Svim pravoslavnim crkvamazajednička je vjera istočni obred i u osnovi jedinstveno crkveno pravo.Na čelu crkve je patrijarh arhiepiskop. Bira ga arhijerehejski sabor. Izbor je doživotan.

Arhijerehejski sabor je najviši zakonodavni i sudski organ, sačinjavaju ga svi episkopi podpredsjedništvom patrijarha. On bira patrijarha episkope, članove arhijerehejskog sinoda te uspostavljaeparhije. Arhijerehejski sinod je najviši izvršni organ uprave, izvršne i nadzorne vlasti. Članovisu mu patrijarh i 4 episkopa. U administrativnom smislu pravoslavne crkve se dijele na eparhije.Episkopima su podređeni i svi manastiri na području eparhije. Starješina muškog manastira naziva seiguman a ženskog igumanija. Najniža administrativno teritorijalna jedinica u pravoslavlju jeparohija kojom rukovodi svećenik paroh. Ni pravoslavni svećenici se ne mogu ženiti. Dakle moguse oženiti dok su svećenićki kandidati ali ne i kao svećenici. Celibat je ostao samo kod redovnika,monaha.PROTESTANTIZAM23Pojava protestanskih religijskih zajednica vezana je za 16 st. i razdoblje reformacije. Reformacijaje bila rezultat ideologije građanstva i građenske klase koja je smatrala da se kršćanstvo i njegovoučenje moraju reformirati. Ona je zapravo bila izraz otpora feudalnom društvenom sustavu i njegovojideologiji. Pod pojam protestantizam podrazumjevamo sve religijske zajednice nastale na zapaduodvajenjem od Rimokatoličke crkve. Pripadnici tih zajednica nazivaju se protestanti, a njihovo učenjeprotestantizam. Posebnu važnost daju Novom zavjetu i pojedinim evenđeljima, pa ih još nazivaju ievenđeoskim kršćanstvom. Osnova vjerovanja jeste kako je spas moguć jedino osobnom vjerom, ane činjenicom dobrih djela i sudjelovanju u političkom životu. Protestantni uglavnom priznajukrštenje i pričast. Ne vjeruju u postojanje čistilišta, prezbiterima dopuštaju stupanje u brak, a međuvjernicima dopuštena je rastava. Pod uticajem rimokatoličanstva iz kojeg je nastao protestantizamsmatraju da je Sveti Duh nastao ne samo od Boga Oca već i od Boga Sina.Prvobitni protsetantizam vezan je za učenje Martina Luthera vitenbeškog redovnika. Ritherje odbacio rimokatoličko učenje po kojem je spašenje duše moguće samo kroz Crkvu, ističući da je tomoguće postići osobnom vjerom, molitvom Bogu i poštovanjem. Od Luthera je 1520 god. zatraženoda se odrekne svog učenja, a iste godine on objavljuje manifest Kršćanskom plemstvu njemačkognaroda u kojem odbacuje papinu prevlast nad koncilima, podjelu na svečenike i laike i tumačenjeBiblije svečenika. Već sredinom 15 st. protestantizam je imao sljedbenike u Njemačkoj, Švicarskoj,Engleskoj, Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Češkoj.Evengelisti su kršćanska protestanska religijska zajednica dosta bliska Baptistima. Osnovanjihovog učenja je vračanje na novozavjetne tekstove. Vjeruju da je za spas duše dovoljno činiti dobradjela. Najviše crkveno tijelo im je sinod kojeg čine predstavnici crkvenih općina. Ne prihvaćajudogmu o Papinoj nepogrešljivosti, celibat, svece, tajnu ispovjedi, a svečeničko znanje je dostupno iženama.Baptisti ( baptizo- zagnjuriti pod vodu ) su ime dobili po tome jer se pridržavaju prijekršćanskognačina obavljanja obreda krštanja. U 17 st. postojale su dvije baptističke struje.Smithova struja nazivala se generalni baptisti i vjerovali su u opće univerzalno spasenje.Sljedbenici su im bili uglavnom pripadnici nižih socijalnih slojeva.Drugi su se nazivali partikularni baptisti koji su smatrali da se mogu spasiti samo vjernici.Sljedbenici su im bili iz viših slojeva. Sveto pismo je jedini autoritet. Pod njim podrazumjevaju svapisma Starog i Novog zavjeta osim apokrifa. Vjeruju u Božiji sud nebo i pakao, u bliski svršetak ovogsvijeta da će Krist ponovno doći i suditi živim i mrtvim, vječni život za pravedne i vječnu propast zanepravedne. Vjeruju da između duše i Boga nema posrednika. Ne krste tek rođenu djecu smatrajući tonedopustivim. Imaju obred i Večere Gospodnje, obred pranja nogu, i pomazanej uljem. Među obredeubrajaju i sklapanje braka. Brak je za njih Božija ustanova pa je rastava zabranjena.Nemaju obrad mise i ako se okupljaju na zajedničku molitvu u molitvenom domu. Molitveni domovisu jednostavni bez kipova i nakita. Načelo odvojenosti Crkve od države smatraju idealnim modelom.Priznaju Trojstvo, slave Božić, Uskrs, Duhove. Razvijaju misijsku teologiju i šire evenđelje i šire ihna što više jezika. Rasprostranjeni su u više od sto i pedeset zemalja. Najviše baptista ima u SAD.1905 god. u Londonu su osnovali Svjetski savez baptista, čije je sjedište sada u SAD. Lokalna crkvaje samostalna, potpuno ne ovisna jedinica koja predstavlja najviši autoritet. Savezna skupština jenajviša baptistička crkva. Europske crkve su objedinjene u Europski savez, a sveke pete godineodržavaju i Svjetski kongres baptista.Adventisti ( dolazak ) su sljedbenici adventističkih religijskih zajednica koji vjeruju u advent, tjbliski ponovni Kristov dolazak. Posebno mjesto među njihovim pripadnicima ima Viljem Miler,

baptistički propovjednik. On je 1831 god. počeo propovjedati kako će brzo nastupiti kraj svijeta, idogoditi veliki događaj. Tako je ta godina nazvana godinom ponovnog Kristovog dolaska na zemlju.Kada se Krist nije pojavio nastalo je razočarenje a Miler se povukao. Nakon što su ga baptistiisključili iz zajednice, on je osnovao novu zajednicu nazvavši je adventistima. Osnova tog učenja činivjerovanje u skori drugi dolazak Krista i u uspostavu tisučugodišnjeg kraljevstva. Odbacuju kultsvetih, molitve mrtvima. Ne poštuju svete slike, moći, sveta mjesta, odbacuju redovništvo. Iz prehraneizbacuju nezdrave i štetne namirnice, ne uzimaju opojne droge, alkohol duhan, čaj, kahvu, svinjskimeso. Veliko značenje daju okupljanju u molitvama i skupovima subotom. Na njima čitaju Bibliju ,mole pjevaju pjesme. Zadržali su krštenje i pričast ali ne kao sakramente več kao obrede. Krste24odrasle nakon priznanja grijeha i pokajanja uranjanjem u vodu. Brak je čvrsta zajednica i moguće gaje razvesti samo u slučaju preljube. Adventisti su obavezni ispunjavati deset Božijih zapovjedi koje zanjih imaju snagu zakona i moralnog kodeksa. Posebno poštuju poštovanje sedmog dana subote kaodana odmora i bagoslužja. Četiri puta godišnje adventisti imaju Večeru Gospodnju-simboličnouzimanje kristova tijela i krvi –nefermentirano vino i beskvasni kruh.Jehovini svjedoci su kršćanska religijska zajednica nastala u redovima sitne buržoazije u SADodvajanjem 1876 od Američkog adventizma. Najprije su djelovali pod nazivom Sionska kula stražaraa kasnije Društvo traktata. Osnivačem zajednice smatra se Čarls Tejz. Prošao je kroz razne religijskegrupe prezbiterijance, adventiste da bi osnovao novu religijsku zajednicu. Jehovini svjedoci povezanisu s imenom biblijskog Jahvea. Ime govori da osoba svjedoči riječima i djelima pruža svjedočanstvo oJahveu. Bibliju doživljavaju kao proročku knjigu. Ne vjeruju u zagrobni život vjeruju u borbu izmeđuJahve i Sotone. Vjeruju da je čovjek živa duša i kao takav besmrtan. Odbacuju svete slike kipoveprikazivanje isusa prikovanog na križu. Odbacuju dogmu o Trojstvu i prihvaćaju vjerovanje u samojednog Boga Oca Jahvu. Ne slave nikakve blagdane, ne vrše obrede a Božić i Uskrs smatrajupoganskim svečanostima. Imaju strogu disciplinu i konspiraciju. Strogo su centralizirani. U ratu(1991-1995) su razvili svoju djelatnost po većim gradovima BiH.Kalvinizam je nastao početkom 16 stoljeća. Dobio je ime po osnivaču Kalvinu. Njegovaspecifičnost je učenje o predestinaciji po kojem je Bog unaprijed predodredio sve. Po kalvinistimamjerila zemaljske pravednosti nisu primjenjiva na Božije odluke. Jedni će po kalvinizmu biti spašeni,drugi ostaju u vječnom prokletstvu. Calvin je uveo 4 službe u crkvi: a) pastori (brinu o propovijedimai nemaju posebne odjeće) b)učitelji-poučavali su mlade u vjeri c) starješine ili prezbiteri-brinuli suse o crkvenoj organizaciji d) đakoni-brinuli su se o siromašnima. Od obreda su zadržali krštenje ipričest ali kao simbole. Krštenje dodjeljuju djeci. Uveli su kao obred i Večeru Gospodnju. Zagovaralisu načelo odvojenosti religijske zajednice od države. Crkva se dijeli na opću, rasprostranjenu posvijetu i mjesnu crkvu. Službeni naziv njihove religijske zajednice je Reformatorska kršćanska crkva.Kvekeri ili drhtavci nazivaju se i religijsko društvo prijatelja. Zajednica im je nastala uEngleskoj u 17 stoljeću. Osnivačem se smatra Džordž Foks. Pod vodstvom Viljema Pena osnovali suvlastitu državu pensilvaniju. Učenje i organizacija dosta su slični kalvinističkom, nastavljači suantibaptističke tradicije. Proglašavaju jednakost svih članova. Bibliju cijene kao najdragocijenijuknjigu i svaki je lično doživljava. Sve ljude smatraju braćom bez obzira na narodnost i rasu. Odbacujuslužbenu crkvu, svećenstvo i sakramente. U molitvenim domovima nemaju ukrasa, oltara, ne pjevajucrkvene pjesme. Krista mole u totalnoj tišini. Pacifisti su i borci za jednakost svih ljudi iravnopravnost žena.Metodizam je jedan od pravaca protestantizma. Nastao je u Engleskoj u 18 stoljeću u sklopuAnglikanske crkve. Glavni naglasak stavljaju na emocionalne osnove religije. Odbacuju čistilište iučenje o predestinaciji. Zagovaraju asketski život suzdržljivost i pobožnost. Priznaju tri vrste krštenjadjece, mladeži i odraslih.Mormoni svoju sljedbu nazivaju Crkva Isusa Krista svetaca posljednjeg dana ili Crkvamormona. U mormonskom učenju ima elemenata kršćanstva, islama, budizma, starogrčkih istarorimskih vjerovanja. Vjeruju u Bibliju kao svetu knjigu i strogo se pridržavaju deset božijihzapovijedi. Ne priznaju duhovnog već samo tjelesnog Boga. Vjeruju u Isusa krista i njegovouskrsnuće. Odbacuju istočni grijeh i vjerovanje u pakao. Krste odrasle osobe od 8 godina pa navišeuronjavanjem u vodu. Mormoni su aktivni u vjerskom i svjetovnom životu. Imaju strogi moralnikodeks: zabranjuju uzimanje alkohola, duhana, čaja, kahve, droge, predbračne sexualne odnose.Bogosluženje se sastoji od propovijedi slobodne molitve i pjevanja. Ženama je zabranjen svećenički

poziv. Crnci ne mogu biti svećenici i ne smiju ulaziti u određene prostorije hramova. Svaki član moženeko vrijeme biti svećenik ili biskup. Najviše ih ima u SAD gdje im je sjedište u državi Utah, Kanadi,Engleskoj, Skandinavskim zemljama itd.Pentekostalci čine nekoliko međusobno različitih zajednica. Nastali su u Americi međubaptistima i metodistima. Vjeruju da se 50 dan od uskrsnuća Krista desio silazak Duha Svetoga naapostole. Biblija je osnovni izvor učenja. Prakticiraju obred Večere Gospodnje. Imaju još razvijenobred vjenčanja i pokopa umrlog. Vjeruju da posjeduju moć učenja starnih jezika i čudesnih25ozdravljenja. Odbacuju alkohol, drogu, kocku. Razvijaju striktna moralna načela vjeruju u ponovniKristov dolazak a posebnu pažnju pridaju Duhu Svetome.KRŠĆANSKI OBIČAJI I OBREDIVjerski obredi su simboličke radnje kojima se izražavaju religijske ideje, predodžbe i osjećaji.Obredi se održavaju prema tačno propisanim i utvrđenim pravilima a obuhvaćaju molitve, pjevanjeitd. Obrede obično vode svećenici ali u njima najčešće sudjeluju i ostali vjernici. Kršćani pridajuveliko značenje hramovima ili bogomoljama u kojima se obavljaju vjerski obredi u skupu.Orijentacija hrama je takva da je ulaz na zapadnoj a središnji dio okrenut ka istočnoj strani štosimbolizira put ka svjetlosti. Sveukupnost religijskih radnji i obrednih djelovanja u kojima sereligijski vođa obraća Bogu naziva se misa ili bogosluženje. U kršćanskoj religiji važno mjestozauzimaju sakramenti ili svete tajne. To su obredi za koje se vjeruje da predstavljaju put kaspasenju. Ima ih 7 i to:Krštenje kojim se postaje članom Crkve simbolizira očišćenje i obnovu. Obred obavlja biskupili svećenik polaganjem desne ruke na glavu krizmanika i mazanjem pravi znak križa na čelu djetetauz izgovaranje određene molitve.Sakrament pričesti ili euharistije je važan kršćanski obred koji simbolizira sjedinjenje sBogom. Po kršćanstvu ovaj obred je ustanovio Krist koji je na zadnjoj večeri prije svoje smrti nakrižu blagoslovio kruh i vino i podijelio svojim učenicima.Ispovjed ili pokora je obred prizanvanja grijeha pred svećenikom.Sveti red je sakrament po kome se hirotonijom ili rukopoloženjem prenosi na nove članovekarizma koja ih osposobljava za svećeničku djelatnost. Najrasprostranjenija kršćanska molitva je OčeNaš ili Molitva Gospodnja. Vjeruje se da je sastavio Krist i izgovara se svaki dan. Mnoge molitvezavršavaju riječju amen.Božić je veliki kršćanski blagdan i posvećen je Kristovom rođenju. Dan prije Božića naziva sebadnji dan- svetkovina Adama i Eve. Stari je običaj da se na badnji dan ujutro siječe u šumi badnjaki prislanja uz kuću. Na badnji dan jedu samo posnu hranu. Kod rimokatolika u ponoć između Badnjegdana i Božića održava se u crkvama misa ponoćka. Kršćani vjeruju u Kristovo uskrsnuće i njegovouznesenje na nebo. To uskrsnuće simbolizira Uskrs. Taj dan je blagdan proljeća, vječnog života.Uskrs je simbol podmlađivanja prirode. Tradicija je bojenja jaja za Uskrs.ETIČKO UČENJENovozavjetna etika je etika praštanja, ljubavi, mirenja. Adventisti sedmog dana posebnoznačenje pridaju moralnom obnavljanju ličnosti. Odijevaju se skromno, izbjegavaju ukrašavanje inakit, odriču se luksuza, kartanja, većina ih se hrani vegetarijanskom hranom. Jehovini svjedocivjerujući u bliski kraj svijeta nametnuli su sebi velike moralne obaveze. Ne smiju pušiti prekomjernouživati alkohol, zabranjena im je droga, predbračni život. Kvekeri su njegovali čestitost, trezvenost,zdrav razum kao čovjekove vrline. Zagovaraju plemenit odnos jednih prema drugima obavezu radastrogo poštovanje bračnih odnosa, poštovanje starijih.SAVREMENO UČENJESvoju kulminaciju kršćanstvo je doživjelo u 19 stoljeću. Tada jačaju novi pokreti koji će senegativno odraziti na europsko kršćanstvo. Dolazi do jačanja procesa odvajanja Crkve od države.Protestantizam je u 19 stoljeću razvio individualistčki duh. Društvene nejednakosti objašnjavani suličnim individualnim zaslugama.1948 godine je osnovan Ekumenski savez crkava. Cilj mu je biookupiti protestantske zajednice u jednu organizaciju. Vodilo je to i jačanju ideje o ujedinjenju crkava,a približila mu se i Katolička crkva.ISLAMPo vremenu nastanka je trća svijetska religija. To je poslijednja i strogo monoteistička religija.Po mjestu nastanka moglo bi se reći da je to gradska religija nastala među stanovnicima grada

Meke. Nastala je na Srednjem istoku na tlu Arabije u sedmom stoljeću. Pripadnikom islama smatra seosoba koja svjedoči da postoji samo jedan Bog, Allah i da je Muhammed njgov poslanik. Arapska26plemena su u sedmom stoljeću bila podjeljena po religijskom predznaku. Bili su bez zakona i stalno umeđusobnim sukobima. Za njihovo socijalno ujedinjenje bila je potrebna samo jedna religija. U tovrijeme najveće uspjehe je imalo staroarabijsko pleme Kurejš koje je živjelo u Meki. Nastanaksvoje religije pripadnici islama vezuju za Muhammeda kome se javio anđeo Džibril i saopštio mu daga je Bog izabrao za poslanika. Rođen je u Meki 571 god. pripadao je plemenu Kurejš. U gradu jepostojalo više svetišta ali se izdvajao hram Kaba ili Ćaba, koji je čuvalo pleme Kerejš. Ugrožen odsvojih protivnika napustio je Meku 622 god. taj njegov prelazak u Medinu na arapskom se nazivahidžra ( preseljenje ) od te godine računa se početak islamske ere. Islamska godina ima manje od365 dana . Kao prvi grad koji je prihvatio islam Medina se smatra svetim gradom, najvažnijim poslijeMeke. Godine 630 Muhammed je osvojio i Meku priznao Kabu za vrhovno svetište širenja islama.Umro je 632 i ukopan u Medini. Kada je Muhammed 622 god. iz Meke preselio u Medinu tamo jeustanovio novu islamsku zajednicu ummu. Članovi te zajednice čine jedinstvenu ummu u odnosu načovječanstvo. Zajednica (ummet ) je suprotna individualizmu. Ummet je zajednica onih koji želeživjeti zajedno. Čine je svi oni koji mole okrenuti Kibli koji uče Kur'ani u životu se pridržavajunjegovih modela i ponašanja.RASPROSTRANJENOSTNastao na početku sedmog stoljeća na tlu Saudijske Arabije, islam se proširio širom svijeta.Rasprostranjen je od Atlantika do Indije i od Arapskog jezera do Sahare. Postoji i činjenica da jeteritorijalna ekspanzija islama išla usporedo s osvajanjem Sirije, Palestine, Mezopotamije, Perzije,Egipta; Afganistana, Sjeverne Afrike. U nekim europskim zemljama islam je po broju sljedbenikapostao druga religija. U skoro tridesetak afričkih i azijskih država islam ima status državne religije.Islam u Americi, Europi, Aziji, Africi, se međusobno dosta razlikuje, ali je učenje isto.Islamska zajednica u BiH ima svoju organizacijsku strukturu. Godine 1909 Austro- Ugarska jeu BiH uvela instituciju reisul- ulema. Odbor islamske zajednice obuhvača više džemata iz gradskogi prigradskog područja. Medžlis je organizaciona jedinica koja obuhvača najmanje sedam džemata.Muftija je glavni vjerski organ Islamske zajednice a njegov izvršni organ je Rijaset na čijem čeluje reisul-ulema. Osnovano je i više međunarodnih organizacija među kojima se izdvaja Rabitu(Rabitatul alemil islami) svjetsku islamsku ligu čije su članice gotovo sve islamske zemlje. To jenajveča islamska međunarodna asocijacija osnavana 1960 god. u Meki. Okuplja znanstvenike, javneradnike, istaknute islamske vođe. Formalno ne predstavlja vlade već narode. Usmjerena je na širenjeislama tumačenje njegovih načela. Organizacija islamske konferencije konstituirana je 1969 god. kaoneovisna međunarodna politička organizacija islamskih država.ISLAMSKO UČENJEKur'an je osnovni pisani autoriet i izvor islamskog učenja, koji po vjerovanju muslimana sadržiposlijednju Božiju objavu u pisanom obliku prenesenu preko poslijednjeg poslanika Muhammeda.Nastao je za 23 god. Muhammedovog poslanstva. Poglavlja su sura kojih ima 114, sastoje se odstihova ili ajeta. U Mekki su objavljene 93 sure odnose se na vjersko učenj o Bogu, na zagrebni život,moral, obrede, a 21 u Medini odnose se na pitanje uređenja društvenih odnosa i države. Najstarijirukopisi Kur'ana na Balkanu čuvaju se u Prizrenu, a napisan je u Solunu 1311 god. postoji višeprijevoda Kur'ana na hrvatski, srpski, bosanski. Teorija tumačenje Kurana naziva se tefsir, ačitanje Kurana od početka do kraja hatma. Knjige objave pripadnici islama nazivaju kitabi.Thora – objavljena Mojsiju, Evenđelje –objavljeno Isusu, Kur'ana – objavljen Muhammedu.Islamski propisi uzeti iz Kurana nazivaju se šerijati. Adeti običajno pravo regulirali su društveneodnose. Osnovni šerijat čine hadisi. Hadisi, rječi su za koje se vjeruje da ih je izgovorio Muhammed.Prenošeni su usmenom tradicijom i kasnije zapisivani. Pripadnici islama vjeruju da nema Boga osimAllaha čija su svojstva izražena u 99 epiteta (Esma ul-Husna – lijepa imena), osnova je islamskoučenje kroz koje se izražava monoteizam. Rječju iman označava se čvrsta vjera u jednog Boga Allaha.Božiji poslanik je - Pejgamber ( vjerovjesnik ). Islam priznaje sve proroke od Abrahama doIsusa ( Isa ) ističući da je Muhammed poslijednji Božiji poslanik. Pripadnici vjeruju ubesmrtnost duše u kijamet (sudnji dan, smak svijeta ), ahiret ( zagrobni život ), uskrsnuće27mrtvih, strašni sud džehenem ( pakao ), dženet ( raj ), meleke ( anđele ) , koji ima svaki čovjek i

demona zla šejtane ( đavo sotona ).Kur'an sadrži i dosta zabrana. Najznačajnija je širk zabrana obožavanja idola. Međupripadnicima islama imaju dva pravca sunitski i šiitski.Sunizam je glavni pravac u islamu koji prihvaća i sunnu kao izvor vjere i ima najvišesljedbenika. Ne priznaju nepogrješivost imama. Smatraju da je Muhammedovo učenje definitivnozavršeno i da mu se nema šta dodati niti mjenjati. Već ga treba iskreno slijediti i tumačiti.Šiiti ističu i prihvaćaju karizmatsku zajednicu i karizmatskog vođu. Najviše ga ima u Iranu. Onisu razvili kult četvrtog halifa Alije po njihovom vjerovanju Muhammedovog naslijednika. Ima petosnovnih načela na kojima se zasnovalo šiitsko učenje tahvid, ( vjerovanje u Božiju jednoću ),nuhuuva ( poslanstvo ), mead ( proživljavanje ), imamat ( vjerovanje u imame kao naslijednikePoslanikove ), adi ( Božija pravda ). U prva tri načela sunizam i šitizam se slažu a u druga dvarazilaze. Imam je vrhovni religijski vođa šiita za kojeg vjeruju da istinski čovjek i tumač islama.Jedna od formi socijalnog prosvjeda u islamu bila je i misticizam, gdje se ističe sufizam, kojempripadaju i derviši. Propovjedali su bijeg od svijeta, osuđivali bogastvo, raskoš i lagodan život. U 12st. sufizam je priznat kao ortodoksno islamsko učenje. Sinonim za naziv derviš je fakir. U svijetupostoji monogo derviških redova i bratstava. Imaju četiri pravila da je pripadnik islama, da jepunoljetan, da je umno zdrav i da ima moralne vrijednosti. Bektašije su turski derviški red koji setemelji i na predislamskom učenju. Zadržali su obred ispovjedi grijeha. Neki žive pod celibatomraspoznaju se i potome što nose naušnice u nosu. Posebno ih ima Kosovu, Mekedoniji, Albaniji.Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju derviši za vjerski obred ili neki blagdan.ISLAMSKI OBIČAJI I OBREDIObavljaju pet dnevnih molitvi, obavezu posta, hodočašće. Nad djecom obavljaju obredobrezivanja ( sunet ) što smatraju sinbolom pripadnosti islama. Svaki pripadnik islama morapoštovati pet osnovnih načela (islamski šart), šahada ( ispovjedanje vjere ), salat namaz ( obrednamolitva ), savm ( post ), zekat ( zakonska milostinja ), hadž ( hodočašće ).Šahada je vjerovanje da nema boga osim Allaha čij je poslanik Muhammed. U islamu nemaglazbenog ili zbornog sudjelovanja u bogoslužju. Prostorija u kojoj radi džamijski službenik određenda najavljuje vrijeme za pet dnevnih molitvi naziva se muvekithana. Džamija ima munaru na kojojmujezin poziva vjernika na molitvu. Na vrhu munare nalazi se alem – polumjesec s kuglama.Inače znak islamske zajednice čini polumjesec otvoren na desnu stranu. Glavne bogoslužje u džamijiobavlja se petkom. Uči se Kur'an i drži propovjed hutba. Molitva je namaz. Prije molitve uzimase abdest. Vrijeme molitve označava se ezanom. Vjernici su okrenuti licem prema smjeru hramaKabe ili Ćabe u Mekki. Ovčije runo mali prostirač, na kojem pripadnik islama klanja naziva seseđada ili postećija. Prva jutarnja molitva je sabah, pa podne, ikindija, akšam, i jacija poslijednjamolitva nakon zalaska Sunca. Nakon jacije u vrijeme ramazana obavlja se odmah i teravija.Petkom molitva u džamiji naziva se džuma. Ona ne može biti individualna i ne obavlja se izvandžamije.Savm ( post ) je obavezan u devetom mjesecu islamske godine Ramazana. Vjernici od zore dosumraka suzdržavaju se od jela, pića, seksualnih odnosa. Sedamnaesti dan ramazana je je dan pobjedana Bedru. Druga je Lejletul-kadr ili Noć sudbine dvadeset sedma noć ramazana. Muslimani vjeruju dase te noći određuje sudbina svakog čovjeka za narednu godinu. Tog dana se poziva na slogu ipomirenjeZekat ili zakonska molitva. To je obaveza svakog vjernika vjeruje se da se oslobađa grijeha.Obično se daje pred kraj mjeseca ramazana. Daje se milostinja.Hadždž je peta obaveza sljedbenika islama. Pripadnik u toku života treba obići dva sveta mjest iput kojim je Muhmed prošao iz Meke u Medinu. Odlazak označava jaki identitet pripadnika jednojzajednici ummi. Oni koji nisu u zdravstvenim mogučnostima da obave hadž mogu to prenijeti nadrugu osobu. Osoba koja obavlja hadž za drugog nazina se bedel. Hadž se obavlja u poslijednjemmjesecu hidžretske godine pred kurban bajram. Tokom jedne godine slave se dva bajrama.28Ramazanski bajram – počinje prvog dana mjeseca , nakon ramazanskog postai slavi se tri dana.Kurban –bajram , hadžijski ili veliki bajram koji je sedamdeset dana nakon Ramazanskogbajrama i traje četiri dana. Za kurban se kolje ovan, ovca, koza,jarac. Zovu ga kurbanski jer se tadakolje kurban i hadžijski jer je tih dana glavno hodočašće u Meki. Kurban kolju od izlaska sunca prvogdana kurban Bajrama po povratku iz džamije gdje klanjaju Bajram namaz a može se klati sve do

zalaska sunca trećeg dana Bajrama. Meso od kurbana se ne prodaje, trećinu zadržavaju za sebe,trećina susjedu, a trećina sirotinji.Derviši slave dan nevruza rođendan Alijin i tada primaju nove članove zajednice. Uz Semusredišnji obred derviškog rituala je zikar extaza u koju se pada uz pomoć ponavaljanja Allahovogimena. Pogrebni obred kod Islama naziva se dženaza. Tijelo mrtvaca se odmah okupa i zakopa ubijelu plahtu. Ne zatvaraju ga u kovčeg već stavljaju na tabut. Obred kupanja mrtvaca naziva segasul a obavlja se u specijalno tome namijenjenoj zgradi gasulhani.Skupna molitva kao sjećanje na umrle naziva se tehvid. Tehvid se daje na dan pogreba sedminu,četrdesetinu, pola godine, godinu smrti. Nadgrobni kamen na grobu naziva se bašluk ili nišan. Nanjemu je na arapski napisano ime i prezime umrlog. Grobnica u obliku mauzoleja podignuta uzdžamiju ili na islamskom groblju naziva se turbe.ETIČKO UČENJEIslam je nastao na Arabijskom poluotoku sa izrazitim smislom za bratstvo i uvažavanje vrlinapoput hrabrosti, velikodušnosti, etičnosti. Etička pitanja su tako ponovo dobivala na značenju i to jedijelom otvaralo put Muhammedovom učenju. U etičkom učenju islama razlikujemo ono što jeobavezno, ono što se preporučuje ( davanje zekjata ) ono što je bez osobnog značenja, ono što sene savjetuje i ono što je nekažnjivo, zabranjeno ( alkohol, kocka, vjerovanje u idole ). Moralnisistem islama nosi ideju jednakosti svih ljudi pred Bogom. Kur'an sadrži dosta etičkih normikoje čine osnovu šerijata ( islamsko pravo koje je pored Kur'ana zasnovano i na suni ). Šerijatreguliše sveukupnost društvenih odnosa u obitelji i društvu. Ljudska djelatnost je podijeljena na onošto je obavezujuće preporučljivo dopušteno i sl.Ima autora koji smatraju da je islam poučavao na pokornost i poslušnost. Prestupništvo se uvijekstrogo kažnjavalo. Kamate i igre na sreću su zabranjene. Muhammed je utemeljio solidarnost udruštvu ne na osnovu krvnog srodstva već na osnovu vjere. Kur'an zabranjuje uzimanje određenihjela strv svinjsko meso, i ono koje je zaklano u nečije drugo ime a ne u Allahovo ime. Zabranjujeprostituciju, narkomaniju, gatanje, vračanje i sl.SAVREMENO UČENJEIslam je ostavio trag i na europsku kulturu posebno u Španjolskoj i na Balkanu. Islam nijedoživio onaj vid reformacije koja je zadesila katoličanstvo u zapadnoj europi. U 18 stoljeću unutarislama nastaju reformski pokreti koji su odbacivali srednjovjekovnu islamsku tradiciju i usklađivaliislam sa savremenom misli i civilizacijom. U nekom od tih pokreta javljaju se ideje o ponovnomuvođenju islamske vladavine. Već u 19 stoljeću otpočele su reforme u islamu radi prilagođavanjamodernom dobu. Odvijalo se to često pod vidom borbe za prvobitni islam. Drugi moto za reformu bioje zaštita islamske tradicije od europskih kolonijalnih osvajača. Jedan od istaknutih islamskihreformatora bio je Džemaludin Al-Afgan. Njegovo učenje je vodilo snaženju islama u društvenom ipolitičkom životu. Ističe se kao utemeljitelj panislamskog pokreta čiji je cilj bio ujedinjenje svihmuslimana u jednu državu i borba protiv prodora stranih političkih kulturnih i religijskih uticaja naislam. U borbi za modernizaciju islama i odbacivanje tradicije istakao se Kemal Ataturk uTurskoj. Želio je približiti zapadu Tursku. Umjesto arapskog uveo je latinsko pismo ukinuo zar inošenje fesa, organizirao Tursku kao sekularnu državu. Pod njegovim uticajem ona je postalamoderna europska država.Islam je u savremenom svijetu postao osnova za organiziranje i djelovanje nacionalnihislamskih država. Turska je postala sekularna država, Saudijska Arabija je već nešto drugo,Pakistan takođe. Iran na početku 3 milenija ulazi u razdoblje modernizacije koja poprima iponešto drugačije puteve.Talibani su u Avganistanu ugradili svoj model islamske državne zajednice.29TREĆI DIOSIKHIZAM - NASTANAKRiječ sikh izvedena je od sikha ili sisiya ( sanskrt ) što znači sljedbenik, pristaša, učenik. Na palijeziku ta rječ označava pristašu guruu Nanka, osnivača hinduističko – islamske sljedbe nastale napodručju današnjeg Pakistana i sjeverozapadne Indije. Rječ je o nešto mlađoj ali značajnojindijskoj religiji za koju kažu kako je religija guruua. Osnivač Baba Nanak (1469-1539) kao djeteučio je tradicije hinduizma, ali je imao i učitelja koji ga je podučavao islamu. To je uticalo nanjegove ideje da dovede u sklad učenje hinduizma i islama. Imao je sljedbenike i među hiduisima imeđu muslimanima. Islam je uticao na njega dao mu je ideju monoteizma. Sinbol sikhizma su dva

ukrštena mača što izražava krepost, tjelesnu i duhovnu snagu. Muškarci svom imenu dodaju riječsing što znači lav, a žene kaur ( princeza ). Po svojoj rasprostranjenosti spada u tip etničkih religija.Nemaju misionarske djelatnosti kako bi svoju religiju prenosili na druge.RASPROSTRANJENOSTRječ je o etničkoj religiji koja ima ulogu očuvanja identiteta zajednice. U 20 st. Sikhi kao injihova religija brzo su se širili i izvan Pynjaba. Služeći Englezima naseljavali su se u njihovimkolonijama poput Hong Konga, Singapura, nakon drugog svijetskog rata selili su se i u Ameriku,Britaniju, Kanadu, južnu i jugoistočnu Afriku. U dijaspori su mnogi prestali nositi dugu kosu i braduali su zadržali svoj religijski i etnički identitet.SIKHISTIČKO UČENJENastao je spojem hinduizma i islamskog sufizma, što je ostavilo trag i na njegovom učenju.Tako su od hinduizma preuzeli učenje o karmi i spašenju ( nirvani ). Nanakova izreka je nemahindusa, nema muslimana. Polazi se od vjere u Boga, a on nije ni musliman ni hindus. Islam im jepodario vjerovanje u jednog Boga, tako da su sikhi monoteisti. Vrhovno biće je Ik ( Jedan ). Vjerniciga doživljavaju poštovanjem i meditacijom. Prihvataju monoteizma i odbacivanje idolopoklonstvavjerovanje u dest gurua: odbacivanje magije, nasilja, horoskopa, obreda vezanih za pun mjesec,obavljanje molitve na grobovima muslimanskih ili hinduističkih svetaca. Ne prave nikakve razlikemeđu ljudima po njihovoj pripadnosti nekoj od kasti. Odbacuju poštovanje rijeke Ganges,hinduistička mjesta hodočašća. Osnove njihovog djelovanja su usrdna vjera, moralno dijelovanjei bratstvo. Obavezni su uvjek nositi pet amblema (znakova). Poštuju svetu knjigu Adi Granth iliGranth Sahib Knjigu Gospodinju. Prema njoj se odnose kao prema živom biću. Sastavio je petiguru Arđun, neki je nazivaju svetim pismom. Granth Sahib sastoji se od oko šest hiljada himni.Podjeljene su prema trideset i jednoj ragi- indijskoj glazbenoj ljestvici. Drže je u svakom hramu kaosvetinju, umotanu u svilu. Adi Granth se svako jutro svečano otvara, a naveče zatvara da se odmara.Bit učenja čini ideju o guru. Zato sikhizam i zovu religija gurua. I sam Bog je guru, čija jestvaralačka riječ došla preko dest proroka. Razvili su dva aspekta mistički i vojni. Bez vodstvaguruua nemoguće je postići oslobađanje. Njega treba slušati, poštovati i voljeti.SIKHISTIČKI OBIČAJI I OBREDI:Običaj kod njih je da se nose brada i turban, kao vidljivi znak religijske pripadnosti. Osimkose tokom života ne skraćuju ni jednu dlaku na svom tijelu. Sastavni dio njihovog obreda je nošenjeoružija. Mač je postao element vjere. Organizuju zajednički ručak u dane vezane za neki značajan30događaj iz života gurua. Kad ulaze u hram moraju skinuti cipele i pokriti glavu. Glavni su im grupniobredi koje vodi petorica vjernika. Rituali poćinju čitajući Adi Granth.. Pred njom se klanjaju kaopred božanstvom. Himne pjevaju u hramu od jutra do večeri. Razvili su dobne obrede vezane zarođenje djeteta, davanje imena, inicijaciju, vjenčanje i smrt.U četrnaestoj godini dječake i djevojčice uvode u zajednicu. Moralnost podrazumjeva da ne šišajukosu, da izbjegavaju blud, duhan. Nemaju svećenika. Vjernik je dužan ustati prije zore oprati se iobaviti molitvu. Prvi dio jutarnje molitve je korijen vjere, predstavlja odnos prema jednom uzvišenomBogu stvoritelju svega na svijetu. Odbacuju vjerovanja u sveta mjesta i hinduističku praksuhodočašća. Glavno im je vjersko i nacionalno središte Hari mandir, Zlatni hram u graduAmritsaru. Izgradio ga je peti guru Arđun. To je središte religijskog i nacionalnog života Sikha. Izislama su preuzeli obred obrezivanje. Slave hinduističke svetkovine iz sjeverne Indije, kao irođendane svih gurua. Često priređuju ulučne festivale posebno za rođendane gurua. Pogrebnomobredu ne daju neko posebno značenje. Tjelo umrlog pretežno spaljuju.ETIČKO UČENJEEtika sikhizma cjeni jačanje kolektivnog identiteta, osjećanja pripadnosti zajednici u kojoj seživot zasniva na visokim moralnim načelima. Zato je veoma važan odnos prema drugim ljudima.Njehovo etičko učenje ističe da se religija ne sastoji samo iz hidočašća i meditacije, već iz istinitogzalaganja i dobročinivosti. Ostani čist usred nečistog svijeta i tako ćeš nači put vjere kaže se uučenju Sikha. Biti neiskren u ponašanju znači biti nereligiozan. Jedno od bitnih načela u njihovojetici je dragovoljno i nesebično služiti drugima, bez obzira na njihovu religijsku, rasnu, političku, ineku drugu pripadnost. Imaju razvijen običaj ugovaranja braka. Raditelji mladiča i djevojke odlučujuo njima i njihovom bračnom drugu. Odbacuju alkohol i obavezuju se na moralan život. Odbacujuegoizam u grijeh ubrajaju požudu, preljub, ljutnju, pohlepu, oholost, vezanost za ovozemaljsko

bogatstvo. Poštuju svetost krave, jedu ostalo meso ako je ritualno zaklano. Zabranjeno im je bavitise crnom magijom, postiti u vrijeme punog i mladog mjeseca, nositi hamajlije, vrijeđati drugu religiju.SAVREMENO UČENJE:I danas čine uticajnu zajednicu, posebno u Pynjabu, imaju svoje škole, fakultete, bolnice, sirotišta.U drugoj polovini 20 st desile su se i mnoge promjene među njima na Zapadu. Otvarali su hramovekao društvena središta i mjesta bogoslužja. U britaniji imaju i svoje Misionarsko društvo u KanadiSikho istraživačko središte. Nastoju djecu školovati ali i odgajati u duhu religije i nacionalne tradicije.Osnovno im je sve okupiti u zajednicu. Danas mnogi Sikhi sjeku kosu i briju bradu te se tako utapajuu život hindusa.RELIGIJE I AFRICIAfrika je drugi kontinent po veličini. Afričko stanovništvo čini Pigmeji žive u ekvatorijalnimšumama Konga imaju razvijen kult pradaka, vjeruju u prirodne sile. Sudanski crnci sjeverna isredišnja afrika, bantu – crnci središnja i južna Afrika. Niloti gornji tok Nila. Arapi sjeverna Afrika.Afrički narodi su razvili nekoliko stotina različitih jezika. Odlikuju ih različita vjerovanja. Nakontinentu su se razvile dvije svijetske religije krišćanstvo i islam. Ima i nešto sljedbenika buddhizma,hinduizma, sikhizma, židovstva.Stare religije u Africi : u Africi nalazimo bogatstvo religija koje ne spadaju u velike, svjetske, religijeveć u tzv. tradicionalna afrička vjerovanja i u plemenske religije. Zajedničke su im odlikepostojanje molitve, prinošenje žrtve, razvijeni rituali posebno oni vezani za godišnja doba i obavljanjeraznih radova. Za njih je karakteristično i to da u njima ne dominira ideja boga pa ni ideja o osobnomspašenju. Ali kod Afrikanaca je rasprostranjeno vjerovanje u vještice i gatanja. Veliki značaj dajutransu u koji pojedinci padaju opsjednuti duhovima. Jako je razvijen i kult predaka.Religija zapadne Afrike: to je područje naseljeno sa oko šest stotina etničkih grupa.Vrhovno božanstvo nije isto kod svih njih. Rasprostranjena su vjerovanja u duhove zaštitnike. Kult31mrtvih posvećen je samo onima koji umru u dubokoj starosti i prirodnom smrću. U žrtvenimobredima prinose kokoške i patke. Ceremonije prinošenja žrtve obavlja najstariji muškarac u klanu.Religija Yoruba: pripada oko četrdeset miliona sljedbenika. Većinom žive u zapadnim ijugozapadnim predjelima Nigerije. Podjeljeni su u oko dvadeset grupa koji se razlikuju po govoru,jezičkim i političkim pogledima. Ova religija sadrži više različitih vjerovanja, odlazaka nahodočašće, prinošenje žrtve. Razvijen je kult Velike Majke božice Ile. Obiteljski bog jeOrunmila čije se gatačko oružje nalazi u svakom Yoruba – domu. Jako je razvijena tehnikagatanja. Orun je božanstvo rata i metala. Rođenje blizanaca tumače kao prekid u harmonijiuniverzuma u tom slučaju ih ubijaju ili kao izvandredni događaji blizanci su bili obožavani. Oni suprihvatili sunitski islam. U Nigeriji su uz islam primili i krišćanstvo.Religija Akana: žive na području Gane i Obale Slonovače. Od njihovih božanstava izdvaja seNajama čij se mali oltar nalazi na drvetu u domovima Akana. Razvili su kult predaka. Religijskifestival je Apo. Tokom tog festivala razmišljaju o precima kako bi dobili pročišćenje i njihovunaklonost.Religija Banbara i Dogona : vjeruju u dualizam boga stvoritelja Amma i Nommo-a ( sveukupnostsvemira ). Saršen oblik Nommoa je par blizanaca suprotnog spola. Prihvalili su i sunitski islam. KodBanbara ( Mali, Obala Slonovače, Gvineja ukoliko ih ima četiri miliona ) rječ je ta koja uspostavljavezu između ljudskih bića i Boga. Razvijen je i mit o Bembi i njegovoj ženi Koroni. Koronom koja jerodila biljke i životinje, ovladala je ljubomora jer je Bemba imao spolni odnos sa svim ženamaženskog roda. Zato ga je iznevjerila kad je na nju došao red on je proganjao i kad je stigao u ljutnji jeugušio. Danas Bambari uz tradicionalna vjerovanja u najvećem broju pripadaju sunitskom islamu.Krajem 18 i početkom 19 st. u zapadnij Africi razvili su se razni islamski militantni pokreti.Istočnoafričke religije : kod svih njihovih naroda gatanje je veoma razvijeno. Gataju kakobi našli odgovora na neko trenutačni aktuelno pitanje ili kao bi proricali budućnost. Razvijen je iobred mladalačke inicijacije za mladiće i djevojke. Tim povodom kod mladića obavljaju obredobrezivanja, a na djevojkama klitoridektomiju (odsijecanje klitorisa ili usnica).Kada je riječ o istočnoafričkim konfesijama treba spomenuti i Etiopsku ( Abesinsku ) crkvu, osnovanu347 god. dobivši prvog biskupa. Dosta su zadržali učenja židovske religije, svetkovanje subote,razlikovanje čiste i nečiste hrane, oblike obrezivanja. Etiopska crkva je početkom 21 st. imala okodvadeset miliona sljedbenika. Do revolucije 1974 bila je nacionalna crkva

Markus Garvej 1920 god na Karibima osnovao je zajednicu za bolje poboljšanje crnaca govorećida mu je Bog predao objavu prema kojoj će se 1960 god, u Africi okruniti crni car i pozvati crnce dase vrate u domove. Na Jamajci su osnovali i svoj rastafarijanski pokret. Poznati su po tome što nebriju brade i po specifičnoj frizuri. Razvili su kult crnog Mesije. Car Selasije je za njih bio živi Bog.Razvili su puritansku etiku a pušenjem marihuane stiču mističko iskustvo. Ne jedu svinjskomeso i školjke, brak smatraju grijehom. Vjeruju kako je Isus bio crnac, ali su ga krišćani krivopredstavili kao bijelca. Nemaju organiziranu religijsku zajednicu niti sveta mjesta. Ovdje se jošubrajaju i Etiopski Falaše ( crne Židove ) prognanici lutalice. Koji vjeruju da vode porijeklo odSolomana. Molitvu i čitanje Thore obavljaju na mjesnom jeziku, slave većinu židovskih blagdana.Religije središnje AfrikeŽivi oko deset miliona pripadnika Bantu zajednice. Razvili su kult duhova i magijskih radnji.Religija odlikuje briga za duhove predaka koji su čuvari mira, strah od vještičnih čini. Vjeruju uduha plodnosti koji upravlja ne samo plodnošću tla već i ljudima. Obredi su usmjereni na izazivanjekiše, uspijeha u lovu i sl.U Zairu 1921 god. je aktivna crkva Isusa Krista. Ime je dobila po osnivaču Simonu Kinbongu.To je mješavina krišćanstva i Afričkih vjerovanja. Belgijska kolonijalna vlast proganjala jenjegove sljedbenike, ali uprkos tome pokret se širio i postao jedan od vodećih religijskih zajednica u32Zairu. Na sjeveroistoku Zaira i jugozapadu Sudana rasprostranjena je zan religija. Sljedbenicivjeruju u svemoguće biće, stvoritelja svega, mada nema nekog razvijenog kulta ni molitve. Vrlo jerazvijena magija. Razvijeni su i profesionalni kultovi kultovi raznih zanatlija, lovaca, kovača. Nanekim područima razvijeni su i kultovi patnje, nesreće. U ekvatorijalnoj i južnoj Africi nastanjeni supretežno kršćani sljedbenici tradicionalnih afričkih religija. Tako se islam proširio na afričkomsjeveru, kršćanstvo je obilježenje afričkog juga gdje se širilo prema sjeveru. Na područji južne Afrikerazvijen je mit o funkciji svetog kraljevstva u uspostavi ravnoteža između vreline i vlažnosti.Vreline i vlažnosti su simbolizirane kroz princezu sa suhom vaginom i princezu sa vlažnom vaginom.Princeze suhe vagine bile su vile koje se brinu o ritualu vatre. A s vlažnom vaginom terbale bi imatispolni odnos sa s velikom vodenom zmijom Dugina Zmija. Pripadnici plemana Zulu vjeruju da jegospodar neba izvor dobra i zla. Obračaju mu se za vrijeme suše i neplodnosti. Razvili su dobreobrede rođenje, mladalačko doba, brak, smrt, i kult predaka.Zemlje sjeverne Afrike ( Egipat, Libija, Tunis, Alžir, Maroko, Zapadna Sahara, Sudan) su pretežnonaseljene pripadnicima islama. Kršćanstvo je danas u sjevernoj Africi manjinska religija. Jer ga jeislam potisnuo. Zadržalo se samo u vidu Koptske crkve nastale u Egiptu još za vrijeme ranogkršćanstva. Ti su sljedbenici učenja po kojima je Krisu svojstvena samo Božanska narav. S vremenomsu poprimili i neke elemente islama. Obrede obavljaju licem okrenutim Istoku, u crkvi ne skidajukapu s glave, odlaze na hodoćašće u Jeruzalem. Moglo bi se rečći da je islamizacija tekla strgovačkim komunikacijama, bez ratnih osvajanja. Afrički islam rasprostranjem među crncimarazvijao se na interakciji sa starosjedilačkim religijama.AMERIČKE RELIGIJEReligija američkih indijanacaSjeverna amerika bila je puna plemenskih religija među njima su bili razvijeni kalendarski obredi,obred proljetnje sjetve i jesenje žetve. Takođe postojali su i obredi životnog ciklusa. Usavršavanjetehnika magije i razvoja institucije šamana kao osobe specijalizirane za iscjeljiteljstvo i magijskeradnje. Šaman je osoba za koju se vjeruje da u dostizanju ekstaze uspostavlja kontakt sduhovima i osigurava postizanje nekog cilja. Šamane nalazimo u svim kulturama u kojima sesusrećemo sa šamanizmon, Afrika, Japan, Indonezija, Amerika.Bio je razvijen kult Ples duhova u 20 stoljeću među indijancima oživljen je i trdicionalni PlesSunca. Za to vrijeme pojedinac je mogao postiti i podnijeti žrtvu patnje. Kod nekih indijanaca ( poputKalifornijskih ) bio je razvijen kult predaka i dobni rituali.U središnjoj Americi izdvajale su se dvije civilizacije: Maja i Asketa.Maja je opći naziv za narode Yukatana Hondurasa, Elsalvadora, Guatemale i Tabasko koji sugovorili majanskim jezikom. Potomci Maja i danas žie u serdišnjoj Americi. Središnji dio obreda bioje žrtvovanje, usta kipa boga trljali su krvlju. To nije bila krv žrtvenih životinja već ljudi i djece.Vrhovno božanstvo je bilo Icamu, bog pakla, vatre i medicine, pred obrede muškarci su odvojenospavali od žena. Bilo je razvijeno obožavanje predaka. Kod nedostatka zemljišta mrtve su spaljivali.

Asteci su bili stanovnici današnjeg Meksika prije španjolskih osvajanja. Imali su razvijenukulturu i religiju. Razvili su panteon od više bogova i božica. Bila je razvijena i svećenićka službatakođe su prinosili ljude kao žrtve, najčešće žene i ratne zarobljenike i to vađenjem srca, a potomosječanjem glave svojih žrtava. Asteci u svom hramu Teocalli na oltaru u jednim danu znali na žrtvuprinjeti i po 20 hiljada ljudi. Tijelo žrtve je mnogim je služilo za hanibalistički obrok. Najvažniji odfestivala bio im je festival sunca tokom kojeg bi svi krvarili u ritualnoj pokori. Božansvto podnevnogsunca imalo je oblik orla koji u kljunu drži zvjezdanu zmiju noći. Time se simbolično izražavalapobjeda svjetla nad tamom dana nad noći.Crnačka religija u SADVećina crnačkog stanovništva pripada protestantima, najviše baptistima i metodistima te neštoislamu, budizmu, i nekim drugim religijskim zajednicama. Neke grupe u SAD zadržale su elementeafričkih religija. Tako je razvijen Vudu pokret osnovan na Haitiju i Dominikanskoj Republici.33Neki je nazivaju nacionalnom religijom haitija jer im pripada 80% stanovništva. Zasniva se narimokatoličkim ritualima i afričkim vjerovanjima prije svega religiji Joruba. Naziv dolazi od riječiVudu što bi značilo duh. Vjernici plešući padaju u trans i uspostavljaju kontakt s duhovima koje suizazivali. Razvili su kult mrtvih. Brojne crnačke protestantske grupe istakle su se u borbi protiv rasnediskriminacije i u borbi za građanska prava.Na čelu borbe za građanska prava najčešće su se nalazili crnački svećenici među kojima jeistaknuto mjesto u 20 stoljeću zauzimao Martin Luter King. Među američkim crncima postojizajednica pod nazivom islamska nacija na zapadu odnosno crni muslimani. Jaka crnačka geta razvilasu se na području New Yorka, Čikaga Wašingtona. Dovelo je to do toga da se u prvoj polovini 20stoljeća među crncima razvili rasistički i religijsko politički separatizam. Formirana su mnogazavičajna udruženja. Posebno su zahtjevali oslobađanje od bijelaca ( po njima bijelci su uzrok svomzlu u svijetu ) političku i ekonomsku neovisnost, vlastito uređenje, domovinu. Odbijaju učenje odrugom svijetu naglasak je na afro-američkim tradicijama, imaju obavezu 5 militvi dnevno, čistoćutijela i duha ograničenje u prehrani, zabranu alkohola i duhana, po njima kršćanstvo je religijabijelaca a islam religija crnaca. Vjeruju da je i sam bog crne puti.Hinduizam u Americi vrši značajni uticaj od prve polovine 20 stoljeća. Poslije su hinduizampreuzele razne sljedbe među kojima je poznata Saibaba. Sljedbenici sljede Saibabino učenje da jebog u ljudima i kako postoji samo jedna religija religija ljubavi. Saibabu vjeruju da jereinkarnacija boga Vishnua kome je predodređeno da ujedini čovječanstvo (zagovarajuujedinjenje različitih religija a djeluju i na 5 etničkih načela istina, mir, ljubav, ravnopravnost inenasilje). Saibaba je isticao vrijednost rada ruke koje rade su vrijednije od usana koje mole.Sljedbenici se suzdržavaju od alkohola droge mesa ukazuju na značenje činjenja dobrih djela ponekadodbacuju stupanje u brak.Veoma je razvijeno društvo transcendentalna meditacija. Osnovao ga je u Indiji Mahash PrasanVarma Jogi. U njemu ne postoji neko zajedničko vjerovanje niti zajednički obredi. Svaki sljedbenikdobije svoju mantru nad kojom svakodnevno meditira 12 min ujutro i naveče tiho izgovarajući teriječi. Sve mentre su imena hinduističkih bogova. Uče da je život ciklus ponovnog rađanja za svetuknjigu uzimaju Bhagavad-gitu. Sljedbenici se svako veče okupljaju na meditaciju i razvijaju vlastitaiskustva. Vrhunac doživljaja im je susret s gurom. Gru tehnikom meditacije pokazuje put kbožanskoj svjetlosti.Religijski pokret kršćanska crkva nastao je u SAD osnovao ga je Meri Bejker Edi. Bit učenja jeiscjeljiteljska funkcija kršćanstva. Od ovog pokreta treba razlikovati scijentologiju strogo organiziranihijerarhijski pokret. Osnivač joj je Ran Hubart rođen u američkoj državi Nebraski. Kao mladićupoznao se s religijam adalekog istoka i njihovim obredima. U II svjetskom ratu ostao je paraliziran igotovo slijep te razradio načela vlastite zdravstvene discipline na temelju okultnih spoznaja s pomoćkojih je ozdravio. Zbog pripadnosti ovoj zajednici osoba se ne mora odreći svog ranijeg vjerskogopredjeljenja. Tako među njima ima katolika, muslimana, židova i pripadnika drugih religijskihzajednica. Od 1986 godine svu upravu u crkvi preuzeo je Hervert Jentzsch i tad su dobili zakonskistatus dobrotvornog društva u Americi. Smrt tumače kao prelazak, reinkarnaciju duše u novom tijeludok ne spozna svoje pravo porijeklo iz svemira. Bore se protiv alkoholičarstva narkomanije ikriminala.Budizam u Americi

Budisti u Americi ili su rođenjem postali članovi te zajednice ili su usvojili to učenje prešavši ubudističku zajendicu iz neke druge religijske grupe. Osnovano je više samostana u kojima se živigotovo po istim pravilima kao u budističkim samostanima u Kini i Japanu. Ipak moglo bi se dati općaocjena da je američki budizam određeni vid prenošenja azijske religije na druge kulture.Religijski pluralizam razvijen u SAD razvijen nakon II svjetskog rata dolaskom mnogihmigrantskih grupa koje su sa sobom donijele i svoju religijsku identifikaciju. Poljaci, Hrvati nprdonijeli su rimokatolicizam, Šveđani luteranstvo, židovi iz Rusije i zapadne Europe svoju religiju,Vijetnamci i Kambodžanci svoju. Odlika rimokatolika je da žive u urbanim naseljima i da slijedetradiciju raznih kultura iz kojih potiču. Židovi su sačuvali svoj etnički identitet. Naseljavaju pretežno34urbana područja i bave se biznisom i durge useljeničke zajednice sa sobom su donijele svojekonfesionalnu pripadnost.Južnoameričke religijeIzdvaja se kult Inka u oblasti Anda. Carstvo Inka sa središtem u Peruu proširilo se u 15 stoljećuod Ekvadora do Čilea. Imali su razvijen kult svetih mjesta i predmeta a s tim povezano hodočašće. Navrhu religijske zajednice bio je car. Imao je statu božanstva. Imali su razvijen kult Sunca čiji je hrambio glavno svetište. Hramovi plemena Inka nisu bili otvoreni za vjernike. U njima su boravilisvećenici i Djevice sunca mlade djevojke. Grupni obredi održavali su se na gradskim trgovima gdjesu prinošene žrtve,obično su to bile životinje ali i birani 10-godišnji dječaci koji su imali čast da buduprinošeni kao žrtva božanstvu. Južnoamerički indijanci razvili su institut šamana koji je uz svećeničkuimao i iscjetiteljsku funkciju.Na jugu Brazila je raširena Umbanda narodna religija nastala 1920 godine u okolini Rio de Ženerja.To je religija bez nekog središnjeg učenja. U biti riječ je o animističkoj religiji, prostor na kojim seodržavaju rituali naziva se Tereiro. Ritual uvijek počinje kađenjem a sljedbenici stoje u krugu ipjevaju kratku pjesmu ( ponto ) a to prate bubnjevi i pljeskanje rukama. Na području Brazila nastao jepokret Candomble ( tako se zvao glazbeni instrument koji su robovi iz Afrike donije u Ameriku ) to jekombinacija vjerovanja i rituala, afričkih vjerovanja u duhove te katoličkog učenja i obreda.