Kateheza

Djelitelj sakramenata je Krist

Portret župe sv. Jurja - Drenova

Molitvena oaza otvorena svim ljudima

Projekti

Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu

Kulturna baština

Je li Trsatika bila biskupijsko središte?

Posjet karitativnim ustanovama

Smisao darivanja je u susretu

RIJEKA . VELJAČA 2009. . BROJ 1/418 . GOD. XLVII . CIJENA 7 KN

2 B

roj 1

/418

200

9.

Koncertom Nadbiskupijskog zbora u riječ-koj katedrali sv. Vida 21. prosinca sveča-no je otvorena Škola za crkvenu glazbu

Riječke nadbiskupije pod pokroviteljstvom Papinskog instituta za crkvenu glazbu iz Rima. Uz Nadbiskupijski zbor nastupila je solistica mr. Andrejka Srdoč, ujedno i voditeljica škole. Orgulje je svirao mo. Vinko Sitarić, orguljaš đa-kovačke katedrale i profesor glazbe, a zborom je dirigirao mo. Giovanni Geraci. Koncertom i molitvom koju je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, predavači i pedesetak prvih polaznika, djelovanje Škole preporučili su zagovoru Marije kojoj je Škola posvećena.

Voditeljica škole Andrejka Srdoč, diplomi-rani teolog i magistar gregorijanskog korala, predstavila je program škole istaknuvši kako interes upisanih pokazuje da je „škola potreb-na i da naše župe vape za školovanim crkvenim glazbenicima“.

Škola je s radom započela 15. siječnja, čime je Riječka nadbiskupija postati četvrta biskupi-ja u Hrvatskoj, nakon Zagrebačke, Varaždinske i Đakovačke, u kojoj djeluje Škola za crkvenu glazbu. Predavači su ugledni stručnjaci iz Hr-vatske, Slovenije i Italije.

Oni koji su na samom početku glazbenog obrazovanja polazit će pripremnu godinu, a oni koji dolaze s određenim predznanjem upisuju trogodišnji studij.

„Za kršćanstvo možemo reći da je vjera koja pjeva. Razlog tomu je želja vjernika da pje-smom slave Boga“, rekao je nadbiskup Devčić na svečanom otvorenju, podsjetivši da je Crkva oduvijek njegovala liturgijsku glazbu koja ima posebnu ulogu u euharistijskom slavlju. „U već spomenutoj brizi Crkve za liturgijsku glazbu naša je nadbiskupija uložila prvotno u stručni kadar koji je sada započeo s konkretnom litur-gijsko-glazbenom formacijom glazbenih žu-pnih suradnika. Stoga još jedanput zahvaljujem maestri Andrejki Srdoč i maestru Giovanniju Geraciju i njihovim suradnicima na odvažnom početnom koraku Nadbiskupijske glazbene škole.“

Smjer za liturgijsku glazbu, osmišljen od bračnog para Geraci - Srdoč, otvoren je zainte-resiranim laicima, redovnicama, redovnicama i svećenicima koji žele unijeti novu kvalitetu u glazbu u službi liturgije. Nakon završenog pr-vog stupnja školovanja, koji pruža liturgijsko-glazbenu formaciju, polaznik je osposobljen za djelovanje u župnoj zajednici. Na drugom stupnju polaznici će usavršavati glazbene po-jedinosti, teorijske, harmonijske i interpretacij-ske vještine. Nakon završetka školovanja prvog i drugog stupnja Riječka nadbiskupija izdaje potvrdu o kvalifikaciji za voditelja liturgijske glazbe te potvrdu za umjetničko-glazbenu spe-cijalizaciju.

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Franjo Jesenović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Radovi djece iz Doma sv. Ane

Koncertom otvorena Škola za crkvenu glazbu

Riječka nadbiskupija postat će četvrta biskupija u Hrvatskoj, nakon Zagrebačke, Varaždinske i Đakovačke, koja pruža mogućnost glazbenog usavršavanja s posebnim naglaskom na liturgijsku glazbu

Uz zahvalu u prvom redu Gospodinu koji je početak i svršetak svakog našeg

djelovanja, voditeljica Andrejka Srdoč zahvalila je nadbiskupu

mons. Ivanu Devčiću i generalnom vikaru mons. Emilu Svažiću, koji su prepoznali ovu inicijativu kao izrazito potrebnu.

3 B

roj 1

/418

200

9.

Predstavnici i vjernici Evangeličke, Bapti-stičke, Adventističke, Makedonske pravoslavne i Katoličke crkve iz Rijeke zajedno su molili za je-dinstvo kršćana u ekumenskom tjednu. U orga-nizaciji Povjerenstva za ekumenizam i međureli-gijski dijalog Riječke nadbiskupije te istoimenog Odbora Grada Rijeke svakoga je dana od 19. do 24. siječnja jedna od zajednica bila domaćinom susreta, a zajednički se molilo i u dvije riječke gi-mnazije.

Završna zajednička molitva održana je 24. si-ječnja u kripti kapucinske crkve na Žabici, a pred-vodio ju je nadbiskupov povjerenik fra Stanko Do-dig. Svaki od predstavnika u ime svoje zajednice uputio je poruku jedinstva i podsjetio na zajednič-ke korijene Kristovih učenika. Uz želje da se eku-menski duh ne ograniči samo na molitveni tjedan nego da prožme djelovanja kršćana tijekom cijele godine, sudionici su podsjetili na brojne zajednič-ke vrijednosti i nužnost jedinstvenog djelovanja u njihovu promicanju. S obzirom da su ovogodišnju molitvu u priručniku za ekumenski tjedan pripremi-li vjernici podijeljene Koreje, domaćini su pripremili specifične instrumente i predmete koji su simboli-zirali želju za ujedinjenjem Koreje i kojima je ista-knuto porijeklo i poruka molitve.

Osim u sjedištima spomenutih pet kršćanskih zajednica, molitveni susreti održani su i u dvije riječke gimnazije. Učenici Prve riječke hrvatske gimnazije i Prve sušačke hrvatske gimnazije u ekumenskoj molitvi sudjelovali su 21. siječnja. U Riječkoj gimnaziji održana je multimedijalna mo-

litva u organizaciji ekumenske grupe Agape pod vodstvom vjeroučitelja Miroslava Radića, a na Su-šaku su se kršćanima pridružili i predstavnici ži-dovske i islamske zajednice u Rijeci. Ekumenska molitva tako je dobila međureligijsku dimenziju, a svaka od vjerskih zajednica imala je priliku pred-staviti se srednjoškolcima. Univerzalna je bila po-ruka nužnosti međureligijskog dijaloga i suradnje kako bi religije bile snažan temelj mira i jedinstva.

Međureligijski susreti u Sušačkoj gimnaziji koje organizira Kluba gimnazijalaca “Ivan Merz” pod vodstvom vjeroučitelja Marina Miletića, do-punski su sadržaj onoga što već postoji u pro-gramu nastave vjeronauka. Upoznavanje drugih vjera vodi prema njihovom poštivanju i upućuje srednjoškolce na zajedništvo u multikulturalnom svijetu.

Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu ...................2

Ekumenska molitva ...........3

Zvona ZvoneNovi Feral ............................4

Razmišljanja Glad za profitom .................4

Pogled laikaOsoba: Slab a jak, malen a velik .......................5

Kateheza Krist je djelitelj sakramenata .......................6

Kulturna baštinaTarsatika je možda bila biskupijsko središte ..........7

Vatikan ..................................8

TaizeOno što ujedinjuje, važnije je od onoga što razdvaja ........................9

Portret župe sv. Jurja - DrenovaMolitvena oaza otvorena svim ljudima .......................... 10-11

Susreti ........................... 12-13

Djela Caritasa ................14-15

Prihvatilište za beskućnikeMreža ljubavi s 200 volontera ....................15

Medicinski kutak Djelovanje imunološkog sustava ..............................16

Škola za crkvenu glazbu ....17

Obiteljski predah ................18

Djela tijela i plodovi duhaIzmeđu praznine Sizifa i punine Krista ....................19

Gospićko-senjska biskupija ....................... 20-21

Iz župa .......................... 22-23

Događanja .................... 24-25

Mladi umjetnici kod nadbiskupa .......................27

Skauti molili za mir ..........27

Dok kupujete pomažete ..........................28

S a d r ž a j:Ekumenska molitva u Rijeci

Kršćani zajedno molili za jedinstvo

Ekumenska molitva u Sušačkoj gimnaziji dobila je međureligijsku dimenziju

Zasjedanje biskupa HBK i BK BiH

Solidarnost i zajedništvoBiskupi HBK-a izrazili su svoju blizinu i spremnost dati svoju potporu kako bi katolici u BiH opstali na svojim stoljetnim ognjištima.

Zagreb, (IKA) – Pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Marina Srakića i vrhbosanskog nadbiskupa metropolita kardinala Vinka Puljića u prostorijama Tajništva HBK u Zagrebu u ponedjeljak 26. siječnja održano je 11. redovno godišnje zasjedanje biskupa Hrvatske biskupske konfe-rencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Na početku zasjedanja biskupima su se obratili nad-biskup Srakić, kardinal Puljić i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari.

Biskupi su saslušali izvješće ravnatelja Hrvatskoga Caritasa mr. Ivana Milovčića o akciji “Tjedan soli-darnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini” koja je održana od 18. do 24. veljače 2008, a u kojoj je sudjelovalo deset biskupija u Republici Hrvatskoj dok su svoj prinos dali i Vlada RH te drugi donatori. Dana je potpora za provođenje Tjedna solidarnosti i ove godine.

Biskupi BK BiH napomenuli su da u BiH postoje još uvijek brojni neriješeni problemi koji velikim dije-lom proizlaze iz njezina nepravedna političkog uređenja utemeljenog na rezultatima etničkog čišćenja i na zakonu jačega. Istaknuto je da Crkva nastoji kroz razne socijalne te odgojno-obrazovne projekte pomoći opstanak i poduprijeti povratak prognanih i izbjeglih, svjesna kako još uvijek nedostaje volje na političkoj razini da se poduzmu potrebne konstruktivne promjene.

Biskupi su, kako se navodi u priopćenju Tajništva HBK i BK BiH, saslušali i izvješće ravnatelja dušo-brižništva za hrvatsku inozemnu pastvu don Ante Kutleše koji ih je upoznao s trenutačnim stanjem u hr-vatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Švicarskoj, Sloveniji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Luksemburgi i Nizozemskoj, kao i SAD-u, Australiji, Peruu, Južnoj Africi i Argentini.

D. Delonga

4 B

roj 1

/418

200

9.RAZMIŠLJANJA

Piše: Zvonimir Despot

Poštivanje različitosti, slobode mišljenja i vjerovanja, te-melji su dijaloga u suvremenom demokratskom svijetu. Promotori demokratskih sloboda spremno će osuditi

svaki pokušaj ekskluzivnosti ili netolerancije, posebno ako dolazi od strane neke od vjerskih zajednica. Jednako žestoko prosvjedovat će i pri samom spomenu ateizma u negativnom kontekstu.

Nažalost, reakcije čuvara demokratskih sloboda preče-sto izostaju kad se ljude vrijeđa na vjerskoj osnovi, odnosno samo zato što vjeruju. Najsvježiji primjer dvostrukih kriterija Novi list nam je u siječnju podario blagoglagoljivošću no-vog proklamatora netolerancije. Veliki novinarski transfer zimskog prijelaznog roka, u redove riječkog dnevnika doveo je jednog od utemeljitelja poznatog satiričkog tjednika Feral.

Iako na novom radnom mjestu, predragi autor nastavio je pi-sati u istom prepoznatljivom stilu tjednika koji više ne postoji. U tekstu objavljenom 19. siječnja pod naslovom „Prst ne-vjernog Tome na Petrovoj stijeni“ uspio je uvrijediti nekoliko milijuna ljudi koji, po njemu, imaju tu nesreću da su rođenjem Hrvati, a vjerom katolici. Iako je, čitajući tekst, teško odlučiti što je veća sramota, ipak je jasno da je biti katolik zapravo najveća bedastoća. Time autor lakovjernim naivcima progla-šava milijardu (do dvije) stanovnika kugle zemaljske koji su krivi samo zato što olako vjeruju u Isusova čuda koja nisu prošla psihijatrijsko i egzorcističko vještačenje.

Stilski prepoznatljivi, ovi su tekstovi imali svoje zasluženo mjesto u ugaslom tjedniku hrvatskih anarhista, protesta-

nata i heretika. No, mnogi će se vjerni čitatelj Novog lista začuditi kad u prilogu Plus, nakon stranice posvećene uvozu radne snage i prije stranice o europskoj uniji, naleti na dvije stranice teksta koji je, premda na prvi pogled izgleda oz-biljno, zapravo potpuna fikcija. Ne treba ni spominjati kako vjerni čitatelj Novog lista očekuje da se pri objavi tekstova poštuju osnovna načela novinarstva i dobrog ukusa. Jedno od tih pravila nalaže da se komentari ili fikcije vizualno naglase i strogo odvoje od informacija.

Ako već ne zbog novinarske etike, nova akvizicija riječ-kog dnevnika svakako zbog minulog rada zaslužuje da mu se kolumna posebno istakne i dobije prikladno zaglavlje. S obzirom na široki spektar tema koje autor na svoj način du-hovito obrađuje, kolumna bi se mogla zvati „Zbrka zdola“, ili „Tko pod drugim jamu kopa... dvije sreće grabi“ ili, a možda je najjednostavnije ujedno i najbolje, „Feral živi dalje“. Jer, kako je krenulo, od ozbiljne novine, Novi list mogao bi posta-ti samo sredstvo distribucije i promicanja ideologije jednog propalog tjednika.

Dakako, na ova kršenja osnovnih pravila novinarske struke i diskriminaciju na vjerskoj osnovi nitko od kolega no-vinara, helsinških odbora ili društava za zaštitu raznih prava nije reagirao.

Pa ipak, desetak dana kasnije, netko je konačno dobio otkaz zbog uvreda jednog naroda i vjere. Riječka spisateljica otpuštena je s Nove TV zbog vrijeđanja Židova. Zasluženo, mnogi će reći, no ostaje gorka uspomena da joj je dio jav-nosti svesrdno pljeskao dok je vrijeđala Crkvu i katolike. Za-ista, izgleda da su u javnom dijalogu sve društvene skupine zaštićene, samo na vjernicima, a posebno katolicima, svatko može istresati svoje frustracije.

Danijel Delonga

Novi Feral

Reakcije čuvara demokratskih sloboda prečesto izostaju kad se

ljude vrijeđa na vjerskoj osnovi

Glad za profitomOvu krizu mnogi koriste kako bi dodatno uštedjeli, pa smanjuju plaće i otpuštaju ljude i tamo gdje ne treba

ZVONA ZVONE

Liberalni kapitalizam mnogima je donedavno bio nedodirljivi poredak. Sve je tre-balo prepustiti tržištu, da ono samo regulira i upravlja procesima, ponudom i po-tražnjom, pa tako i ljudskim životima. Sve se svodilo samo i jedino na profit, i to

u što kraćem roku što više zaraditi, po mogućnosti i preko leđa zaposlenih. Cijeli taj sustav ne samo da je tektonski uzdrman u svojim temeljima, nego je on zapravo i glavni generator i krivac najveće svjetske financijske i gospodarske krize u posljednjih više od pola stoljeća.

U pozadini svega zapravo je najbanalniji razlog – pohlepa. Njome su bili vođeni po-jedinci i financijske institucije koji su ulagali u izrazito rizična područja, očekujući tako što veći i brži povrat novca. Nije to od jučer, sve se to događalo godinama unazad, i sad je svima došlo na naplatu. Financijski sustav srušio se kao kula od karata, uneseno je ne-povjerenje na finan-cijsko tržište koje je jedno od najbitnijih elemenata ulaganja i poslovanja, i dogodio se najcrnji scenarij. Zanimljivo je kako sad mnogi donedavni glasni zagovornici li-beralnog kapitalizma šute, iako bi upravo od njih bilo zanimlji-vo čuti što sad misle o svom svojevrsnom božanstvu kojemu su se klanjali. Štoviše, dogodilo se, za njih, ono najpogubnije za liberalnu ekonomiju – intervencija države. Vlade znatnim sred-stvima iz proračuna moraju spašavati banke i poduzeća, jer u protivnom dogodio bi se posvemašnji socijalni krah.

Osim pohlepe, pokazalo se da je generiranju ove krize doprinijela i manjkava kontro-la, kako unutar samih financijskih institucija, tako i sa strane same države. Ali se i

pokazalo da je višegodišnji trend pomlađivanja poduzeća znatno mlađim kadrovima ta-kođer ovome doprinio, jer su se mahom mladi zaletavali u rizičnim ulaganjima, ne misle-ći na posljedice. I nisu tu u pitanju milijuni, nego milijarde dolara! Pa samo jedan takav mladac u Americi je pronevjerio nekoliko milijardi! Glad za profitom pojela je njih same.

Sve to navodi nas ponovno na pitanje gdje je ta etika u poslovanju. I u gospodar-stvu i u financijama trebale bi opstajati neke opće vrijednosti. No, etika je često samo na papiru, a u praksi se zapravo vodi nemilosrdni rat u trci za profit, pa makar i preko ljudskih leševa. Štoviše, ovu krizu mnogi, pa i u nas, koriste kako bi dodatno uštedjeli, pa otpuštaju ljude i tamo gdje ne treba, i smanjuju plaće. Besramno je u svoj ovoj krizi, posebice kad je riječ o čelnim ljudima financijskoga sektora, i to u cijelome svijetu, da unatoč gubicima i intervencijama države oni i dalje grabe svoje velike plaće i provizije, i ponašaju se kao da se za njih ništa nije dogodilo. To je najobičnija beskrupuloznost.

Hrvatska može zasad biti sretna što je nije pogodila takva kriza, a i pretpostavlja se da će sustav uglavnom ostati stabilan, uz poneke oscilacije. Koliko god imali niz za-

mjerki na propuste i nekompetentnost državnih institucija u vođenju države, i to ne od jučer, moramo biti sretni i ponosni što kod nas ipak nešto i funkcionira u zaštitu cijele države i društva. To je Hrvatska narodna banka koja je na vrijeme prepoznala kretanja u svijetu i pripremila Hrvatsku za krizni udar. Na njezinu bi primjeru trebali učiti svi drugi, za pouku za budućnost.

U pozadini svega zapravo je najbanalniji razlog – pohlepa

5 B

roj 1

/418

200

9.

POGLED LAIKA

Piše: Zlatko Kurtović

Apostol Pavao ispisao je veliki niz je-dinstvenih stranica o Kristu i vjeri, nakon čega su mnogi ispisali mnoš-

tvo stranica o njemu, s različitim ciljevi-ma, pretenzijama i uspjehom.

No tko je zapravo apostol Pavao? U prigodi milenijske obljetnice nje-

gova rođenja u ovoj ćemo rubrici, u tri na-stavka, odgovarati na ovo pitanje govore-ći o njemu kao osobi, vjerniku i svjedoku. S jedinim ciljem da jedan današnji vjernik posvjedoči, u svjetlu vlastitih saznanja, vlastitog oduševljenja i vlastite zahvalno-sti, o Pavlovoj nazočnosti u srcu suvreme-nog vjernika i suvremenog svijeta.

Apostol Isusa KristaPavao se rodio u Tarzu prije dvije ti-

suće godina. Bio je Židov i rimski građa-nin, učeni farizej odan Zakonu i tradiciji, iznimno pametan, ambiciozan, gorljiv, prodoran i neobuzdan. Pred njim se, u naponu životne snage, otvara čitav svijet i ukazuje sjajan put prema visokim društvenim po-ložajima i slavi ovog svijeta. Sukladno pravilima i očekivanjima njegova vremena i okoline.

Kad bi današnji političari, poduzetnici i ostale globalne zvijezde imali takve predispozicije, gdje bi im bio kraj?

Slično ovim našim suvremenicima, i zahuktali Pavao (Savao) odlazi u Damask, na «službeni» put, u nov obračun koji mu nalaže vlastita pozicija i vlastito uvjerenje. No tu se događa trenutak svjetla, kratak razgovor i sve se mijenja. Čovjek iz Tarza postaje drugi čovjek, sada pametan i ambiciozan na drugi način. Sada gorljiv, prodoran i neobuzdan za novo svjetlo.

Pred njim se otvara drugi put.Tu Pavao, veliki progonitelj iz Tarza, sluša uskrslog Krista i poslušno

prelazi na njegov put, ponizno, ali čvrsto i sigurno, bez razmišljanja, bez oklijevanja i bez savjetovanja s ljudima, bilo kojim i bilo čijim. Jer u Kri-stu vidi i spoznaje većeg od sebe, zapravo većeg od svijeta i sjajnijeg od sunca. Radi njega sve žrtvuje «i sve smatra blatom» (Fil 3, 8). Zbog njega postaje spreman na sva iskušenja, napore i patnje, do svoje smrti.

U uskrslome Kristu Pavao prepoznaje Gospodina i Gospodara svi-jeta. Ali ne gospodara koji iskorištava svoje sluge već ih spašava od ne-doličnog sluganstva i poziva na zajedničku gozbu. U Kristu prepoznaje velikog Gospodina, jednog jedinog koji svoje odane i vrijedne sluge plaća neiscrpnom monetom ljubavi i nadom u vječni život.

No sve to ne smatra svojom zaslugom nego «pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere» (Fil 3, 9).

One iste vjere koju neumoran sotona suvremenog svijeta lukavo pro-goni iz virtualne stvarnosti na malim ekranima naših televizora i računa-la, iz grube stvarnosti naših radnih i prodajnih prostora, iz naših širom otvorenih domova, misli i srca. I umjesto Pavlove vjere i nade, poniznosti i živoga Krista za žive ljude, nudi nam sedam zavodljivih, ali smrtnih gri-jeha. Kao i pune supermarkete blještavih, ali mrtvih predmeta.

Apostol svih vremenaUz prije rečene osobine sveti Pavao

imao je i krhko tijelo, svojevrsne osob-ne hirove i povremene trenutke slabo-sti. Sve ljudske osobine za jedan ljudski život, ali i sve pretpostavke za velikog sveca. I Božju milost da postane apostol upravo onog kova i profila kakav je tre-bao u ono vrijeme.

Kad se rađao novi čovjek s novom nadom i vjerom.

Ovaj velikan mogao se pojaviti samo u velikom vremenu, nekoliko godina na-kon Kristova uskrsnuća. Samo tada je veliki progonitelj vjere mogao postati, u izravnom susretu s uskrslim Kristom, veliki obraćenik. I samo ga je tada Krist mogao «imenovati za velikana», za svoga teologa i za apostola naroda, te uputiti u

veliku misiju naviještanja Radosne vijesti.Dajući mu upravo toliko snage, ljubavi i upornosti – i upravo toliko

vjere – koliko je potrebno za misiju usmjeravanja svih naroda u jedinstve-nu duhovnu zajednicu ljudi. I upravo toliko mudrosti koliko je potrebno da se velik i duboko ukorijenjen košmar različitih vjerovanja, nadanja i usmjerenja poveže i usmjeri prema živomu Kristu.

Uz ovaj praktični genij, koji je dao bogate plodove u provođenju na-uma spasenja, sveti Pavao je imao i sjajan intelektualni genij, koji je dao nemjerljiv doprinos oblikovanju i postavljanju neuništiva temelja teolo-gije Krista, u novom svjetlu, s novom terminologijom i novim porukama. Čvrstog i snažnog temelja za izgradnju novog čovjeka u novom Adamu.

Koji zna odakle je stigao, što mu je činiti i kamo ide.No čovjek i dalje, kao što su upozorili i Krist i sveti Pavao, slobodno

bira između temelja dobra i močvare zla, između odluke za put života i padanja na koljena pred sotonom. A mi upravo danas, na početku trećeg milenija, svjedočimo globalnoj ekspanziji zavodljivog svjetonazora koji slavi vlastito tijelo, robuje vlastitom tijelu i završava vlastitim tijelom.

U labirintu nesigurnosti, straha i smrti.Stoga nam i danas trebaju misao i djelo svetoga Pavla. Trebaju nam

obilni plodovi njegova duha, njegova vjera u uskrsloga Krista, njegov pri-mjer i njegova riječ. Trebaju nam njegova najteža sudbinska pitanja o čo-vjeku i njegovi najdublji odgovori na ta pitanja. Trebaju nam kao poticaj, kao putokaz, kao temelj i kao oslonac.

Jednako jaki i svježi danas kao i u vrijeme njihova nastanka.Sve to nam je potrebno u današnje prijelomno vrijeme, kao što je

bilo potrebno i prije dvije tisuće godina, u Pavlovo prijelomno vrijeme. Jer u dva podjednaka vremena potrebne su podjednaka nada i podjed-naka vjera. Razlika je samo u tome što je u ono vrijeme Krist umro i uskrsnuo da spasi svijet, a danas svijet sam mora ući – konačno – u plan spasenja.

Čiji su temelj postavili Pavao, Ivan, Petar i drugi apostoli. S Kristom i u Kristu.

APOSTOL PAVAO MEĐU NAMA (1.)

Osoba: Slab a jak, malen a velikIme apostola Pavla već dva milenija nešto govori i znači širom svijeta, a samo danas, na početku trećeg milenija, ono zvoni, na neki način, u svijesti više od jedne i pol milijarde odraslih kršćana.

Trebaju nam Pavlova najteža sudbinska pitanja o čovjeku i njegovi najdublji odgovori na ta pitanja. Trebaju nam kao poticaj, kao

putokaz, kao temelj i kao oslonac.

6 B

roj 1

/418

200

9.KATEHEZA

Piše: Jelenka Vučkov

Već smo u ranijim izlaganjima promišljali o sakramentima kao znakovima Božje prisutnosti među nama te o liturgiji kao

„dijalogu“ između Trojedinog Boga i ljudi. Isus Krist je glavni i prvi djelatnik liturgije, a jedno od bitnih područja liturgije je slavljenje sedam sakramenata Crkve: krštenje, potvrda, euhari-stija, pokora, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Sakramenti su ljudski čini u riječi i znakovima, a istovremeno su i Božja volja koja po Kristu i njegovu Duhu daruje ljudima mi-lost. Zovu se sakramenti, tj. „sveta tajna“, jer su to stvarnosti koje su iznutra skrivene, taj-novite, a našim je očima vidljiv samo njihov vanjski znak. Krist je pravi djelitelj sakramenta, a zaređeni službenik Crkve samo je instrument u njegovoj ruci. Krist je svojim učenicima dao nalog da nastave njegovu spasenjsku službu: navještanjem vjere i dijeljenjem sakramenata.

Kristovi sakramenti. Katolička crkva na-učava da su sakramenti Novog zavjeta usta-novljeni od Gospodina našega Isusa Krista. Isusove riječi i djela imali su već za vrijeme njegova zemaljskog života snagu spasenja. Nagovještali su i pripremali ono što će Krist kasnije dati Crkvi. Sakramenti su „kao sile“ koje izlaze iz uvijek živog Kristova tijela (Lk 5,17; 6,19; 8,46) i kao djela Duha Svetoga koji djeluje u njegovu tijelu koje je Crkva.

Sakramenti Crkve. Sakramenti su susreti čovjeka s Bogom, susreti u kojima se sâm Krist daruje čovjeku, a daje nam se djelovanjem Duha Svetoga. To su znakovi kojima Bog po Isusu Kristu, u Duhu Svetomu nastavlja među ljudima činiti svoja čudesna i milosna djela spasenja. Sakramenti se dijele u Crkvi i po Cr-

kvi, a njihovo slavljenje predstavlja, uz navje-štanje Božje riječi, temeljno samoostvarivanje Crkve. Nužni su za čovjekovo spasenje i od-govaraju svakoj prilici čovjekova života. Oni su most između sada živog Krista i čovječanstva. Katolička crkva poznaje sedam sakramenata. Zašto baš sedam? Zato jer je Crkva tijekom stoljeća znala prepoznati iz Svetog pisma i iz liturgijskih obreda upravo sedam sakramenata koje je ustanovio Gospodin Isus Krist.

Sakramenti vjere. Sakramenti su i sakra-menti vjere (SC,59) jer oni ne samo da vjeru pretpostavljaju nego je oni riječima i stvarima hrane, jačaju i izražavaju. Slaveći sedam sa-kramenata Crkva zapravo ispovijeda vjeru koju je primila od apostola.

Sakramenti spasenja. Kad se sakramen-ti slave dostojno u vjeri, oni nam daruju milost koju i označuju. Djelotvorni su jer u njima djelu-je sâm Krist. Sakramentalno djelovanje čovje-ku je dar, a ne zasluga. Ostvaruje se Božjom moći, odnosno snagom izvršenog Kristova djela spasenja (muke, smrti, uskrsnuća), a ne pravednošću čovjeka koji ga podjeljuje ili pri-ma. Sakramenti su djelotvorni i onda kada je ljudski primatelj nedostojan. No raspoloženje primatelja je, ipak, vrlo važno i o njemu ovisi učinak, tj. plod sakramenta. Od primatelja se traži da se s vjerom otvori Gospodinu koji mu se u sakramentu daje. Sveti Pavao odlučno upozorava protiv nedostojnog primanja tijela i krvi Kristove: „...tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju ... jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo“ (1 Kor 11,27-29).

Krist je djelitelj sakramenataCrkva je tijekom stoljeća iz Svetog pisma i iz liturgijskih obreda znala prepoznati upravo sedam sakramenata koje je ustanovio Gospodin Isus Krist

Sakramente dijelimo na sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija), potom sakramente ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje) i, konačno, sakramente koji su u službi zajedništva i poslanja vjernika (sveti red i ženidba). Iz ovog

rasporeda vidimo kako svih sedam sakramenata zajedno tvore organizam u kojem svaki pojedini sakrament ima svoje mjesto u životu vjernika. No sakrament euharistije predstavlja središte i vrhunac sakramentalnog događanja, prema njemu su svi ostali

sakramenti usmjereni i iz njega crpe snagu. Sedam sakramenata Crkve tiče se svih razdoblja i važnih trenutaka u životu svakog vjernika. Po njima se rađa i raste vjerski život kršćana, ozdravlja i prima poslanje, pa u tom pogledu postoji izvjesna sličnost između naravnog razvoja čovjeka i razvoja njegova duhovnog života. Tri sakramenta: krst, potvrda i sveti red podjeljuju osim

milosti, sakramentalni „pečat“ ili „biljeg“ po kojem kršćanin sudjeluje u Kristovu svećeništvu. To jedinstvo s Kristom i Crkvom je neizbrisivo, u kršćaninu ostaje zauvijek i zato se ti sakramenti ne mogu ponoviti.

Sakramentalno djelovanje ostvaruje se Božjom moći,

odnosno snagom izvršenog Kristova djela spasenja

(muke, smrti, uskrsnuća), a ne pravednošću čovjeka koji

ga podjeljuje ili prima. No raspoloženje primatelja je, ipak,

vrlo važno i o njemu ovisi učinak, tj. plod sakramenta

7 B

roj 1

/418

200

9.

KULTURNA BAŠTINA

U sklopu zaštitnih istraživanja ispred žu-pne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u riječkome Starom gradu koji traju već

tri mjeseca, sredinom siječnja 2009. otkriveno je jedno od većih arheoloških nalazišta moza-ičnih podova na prostoru cijele Hrvatske. Riječ je o četrdesetak kvadratnih metara uščuvanih mozaika koji su sačinjavali pod starokršćanske bazilike rimske Tarsatike, naselja koje se do kraja 8. stoljeća nalazilo na prostoru današnje-ga riječkoga Starog grada.

Za postojanje mozaika znalo se još od ra-dova prije nekoliko godina kada je postavljena podna rasvjeta uz pročelje Assunte. Na novoot-krivenom podu bazilike bijele podloge, staro-kršćanski umjetnik izveo je križeve, valovnice, rombove i pletenice u kojima prevladavaju crve-na, siva i crna boja. Ipak, podnica samih moza-ika u vrlo je lošem stanju jer je dijelom propala uslijed težine obližnjega Kosoga tornja, tj. zvo-nika. Podzemne vode te kanalizacijski sustav dodatno ugrožavaju nalazište.

Iako je tvrdnja novinara da je to najveće mozaično nalazište u Hrvatskoj preuzetna, sva-kako je opravdan pridjev «spektakularan» kojim je to otkriće popraćeno u medijima. Takva je ocjena točna i stoga što je uz baziliku pronađen i jedan kameni sarkofag koji predstavlja jedini kameni sarkofag i kasnoantički grob na riječ-kome području. Riječ je o kamenom sarkofagu, dugom 210, širokom 110 i visokom 100 centi-metara koji je 20. siječnja prevezen u lapidarij Pomorskog i povijesnog muzeja gdje, do zaklju-čenja ovoga teksta, još nije otvoren. Svakako

već oblik i dimenzije upućuju na to da je u njemu pokopan ugledni pripadnik rimske Tar-satike. Za sada ne znamo je li riječ o osobi civilne, vojne ili cr-kvene pripadnosti te kasnoan-tičke zajednice. Sarkofag je bez vanjskih natpisa ili simbola.

Dok ostavljamo kulturnoj javnosti grada da u očekivanju urbanističko-arhitektonskih rješenja ne dopusti nedovoljnu valorizaciju otkrivenih nalazi-šta, ovdje ćemo navesti neko-liko refleksija. Prije svega valja reći da nas ona podsjećaju na činjenicu da je baštinu antike u srednji vijek posredovala u veli-koj mjeri Crkva. U tom sklopu arhitektura i umjetnost imaju prevažnu ulogu. Na to valja podsjetiti kršćan-sku i svekoliku javnost jer se prečesto zaborav-lja na nezamjenjiv doprinos kršćanstva rađanju Europe i njezine kulture.

Za crkvenu povijest našega grada ova na-lazišta ponovno otvaraju pitanje crkvenoga statusa antičke Tarsatike. Povjesničari do sada nisu prihvaćali teze onih koji su tvrdili da je ta naseobina bila biskupijsko sjedište. Najgorljivi-ji među njima bio je riječki župnik Luigi Maria Torcoletti iz prve polovice 20. stoljeća.

Činjenica da je na čelu riječke srednjovje-kovne crkvene zajednice bio arhiđakon koje-mu do sada nije otkriven početak i za kojega

Pronalazak mozaičnih podova u Rijeci

Tarsatika je možda bila biskupijsko središte

Hoće li ove arheološke iskopine i one koje još očekujemo (radovi ispred župne crkve Uznesenja BDM trajat će još tridesetak dana) donijeti dokaze koji su do sada manjkali?

Piše: Marko Medved

Doprinos kršćanstva ključan za rađanje EuropePronađeni mozaici podsjećaju nas na činjenicu da je baštinu antike u srednji vijek posredovala u velikoj mjeri Crkva. U tom sklopu arhitektura i umjetnost imaju prevažnu ulogu. Na to valja podsjetiti kršćansku i svekoliku javnost jer se prečesto zaboravlja na nezamjenjiv doprinos kršćanstva rađanju Europe i njezine kulture.

Pronađeno je četrdesetak kvadratnih metara uščuvanih mozaika koji su

sačinjavali pod starokršćanske bazilike rimske Tarsatike, naselja koje se do kraja

8. stoljeća nalazilo na prostoru današnjega riječkoga Starog grada.

se tvrdi da opstoji od pamtivijeka, nekima je bio dovoljan razlog da se pozovu na naslijeđe kasnoantičkog biskupa kojega da je potonji za-mijenio. Ipak teze koje se pozivaju na isprave iz početka 9. i kraja 10. stoljeća (povelje Karla Velikoga i Otona III. koji akvilejskome patrijar-hu potvrđuju i Tarsatiku) nemaju vrijednosti jer se radi o neautentičnim dokazima. Hoće li ove arheološke iskopine i one koje još očekujemo (radovi ispred župne crkve Uznesenja BDM tra-jat će još tridesetak dana) donijeti dokaze koji su do sada manjkali? Teško je odgovoriti na to pitanje. Svakako posljednja otkrića idu u tome smjeru.

8 B

roj 1

/418

200

9.

Papa: Auschwitz je svjedočanstvo rasističke mržnje prema nevinim žrtvama

Ne možemo graditi mir kada zbog vojnih troškova bivaju uskraćeni golemi ljudski i materijalni resursi za razvojne projekte, prije svega najsiromašnijim narodima

Papa Benedikt XVI. primio je 8. siječnja, 176 članova Diplomatskog zbora akreditiranih pri Svetoj Stolici. Na tradicionalnom susretu s veleposlanicima na početku nove godine Papa je podsjetio na kritične situacije i sukobe u različitim dijelovima svijeta, financijskoj i ekonomskoj krizi u svijetu; nije zaboravio spomenuti ni jugoistok Europe, a iskoristio je priliku i da ponovno pozove na povratak pri-mirja u pojasu Gaze.

Usprkos tolikim naporima, toliko željeni mir još je uvijek daleko, no ne smijemo se obeshrabriti, već moramo udvostručiti svoje napore za promicanje sigurnosti i razvoja, poručio je Papa. Upućujući svoju misao na “mnogobrojne siromahe na našem planetu”, Papa je podsjetio da “ne možemo graditi mir kada zbog vojnih troškova bivaju uskraćeni golemi ljudski i materijalni resursi za razvojne projekte, prije svega najsiromašnijim narodima”. Da bi se gradilo mir potrebno je vratiti nadu siromašnima. Nužno je, istaknuo je Papa, primijeniti djelotvornu strategiju za borbu protiv gladi i olakšati razvoj poljoprivrede na lokalnoj razini, prije svega zato što je postotak siromašnih ljudi u bogatim zemljama u porastu.

Ako se želimo boriti protiv siromaštva, moramo ulagati prije svega u mlade, odgajajući ih za ideal istinskoga bratstva, rekao je Papa, prisjećajući se Svjetskog dana mladih u Sydneyu.

Osvrćući se na stanje kršćanskih zajednica koje žive na Azijskom kontinentu, koje su brojčano male, ali žele pružiti uvjereni i djelotvorni doprinos općem dobru, Benedikt XVI. istaknuo je kako Crkva, kao što je više put ponovljeno, ne traži povlastice, već primjenu načela vjerske slobode u svoj njegovoj širini.

Papa se, između ostalog, osvrnuo i na jugoistok Europe, gdje se, kako je rekao, “Sveta Stolica nastavlja zauzimati za stabilnost u regiji i nada se da će se stvoriti uvjeti za budućnost pomirenja i mira među pučanstvima Srbije i Kosova”.

Vatikan, (IKA) –Na općoj audijenciji 28. siječ-nja u Dvorani Pavla VI., papa Benedikt XVI. vjerni-cima je objasnio zašto je ukinuo izopćenje sljedbe-nicima biskupa Lefrebvrea i ponovio svoje stajalište o žrtvama holokausta te povjerio zadovoljstvo zbog izbora novog patrijarha Ruske pravoslavne Crkve, Prigodom Dana sjećanja na holokaust papa Be-nedikt je izrazio, kako je rekao, “punu i neprije-pornu solidarnost sa židovskim narodom”. Ovih dana kada se spominjemo Shoaha vraćaju mi se sjećanja na posjet Auschwitzu, to svjedočanstvo rasističke mržnje prema nevinim žrtvama, povjerio je Papa vjernicima na kraju današnje opće audi-jencije te izrazio nadu da će Shoah potaknuti cijelo čovječanstvo kako bi njegovo spominjanje bila opo-mena svima da se ne smije za-boraviti, nijekati niti umanjivati tu tragediju.

To je, prema mišljenju Pape Benedikta, kojega su ovih dana napadali sa svih strana što je ukinuo među ostalima i izop-ćenje biskupa Richarda Willi-amsona, poruka za nove, a i starije naraštaje. Upravo su ti napadi potaknuli Papu da objasni i zašto je ukinuo odlu-ku Ivana Pavla II. da izopći če-tvoricu biskupa, koje je Lefebvre

zaredio bez njegove dozvole, a to je u prvom redu potreba jedinstva među Kristovim sljedbenici-ma. Predstavnici Bratovštine Pia X, oko koje se okupljaju sljedbenici biskupa Lefebvrea, u više su navrata, prema Papinim riječima, tražili da ponovno budu primljeni u krilo Katoličke Crkve. Papa je izrazio nadu da će ih to potaknuti da po-duzmu korake kako bi s njihove strane došlo do potpunog jedinstva, vjernosti i istinskog priznanja Papinog nauka i Drugoga vatikanskog sabora. Papa je na kraju opće audijencije uputio i svoje čestitke novom patrijarhu Ruske pravoslavne Cr-kve Kirilu, primijetivši kako je s radošću primio vijest o njegovom izboru. Vatikan se inače nada da će se izborom novog patrijarha Ruske pravo-

s l a v n e Crkve Kirila hod prema zajedničkom zbližavanju nastaviti

unatoč teškoćama i preprekama koje još uvijek postoje na tom putu.

Borba protiv gladi uvjet za mir u svijetuPapa veleposlanicima:

Dan medija

Promicati kulturu poštivanja, dijaloga i prijateljstvaNove tehnologije nude obavije-snim sredstvima niz mogućnosti ne samo za uspostavu dijaloga i prijateljstva i na velike udaljeno-sti, već i za širenje evanđelja

Vatikan, (IKA) - U Vatikanu je 23. si-ječnja, uz blagdan sv. Franje Saleškoga, zaštitnika novinara, predstavljena Papina poruka za idući Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, koji Crkva slavi na nedjelju uoči Duhova, ove godine 24. svibnja. Svjetski dan sredstava društve-nih komunikacija, koji se ove godine slavi 43. put, ima za temu “Nove tehnologije, novi odnosi. Promicati kulturu poštiva-nja, dijaloga i prijateljstva”.

Papa je svjestan da nove tehno-logije nude obavijesnim sredstvima niz mogućnosti ne samo za uspostavu dijaloga i prijateljstva i na velike udalje-nosti, već i za širenje evanđelja. Nove tehnologije kriju i opasnosti, jer za neke se mogu pretvoriti u virtualne zajednice, a to znači da se mogu stvoriti bezbroj-ne čete prijateljstva, ali se ipak osjećati osamljenima. Benedikt XVI. želi stoga susresti ljude tamo gdje se oni nalaze i s njima uspostaviti otvoren, srdačan, iskren i prijateljski dijalog i to posebno s novim naraštajima, rekao je predsjednik Papinskog vijeća za obavijesna sredstva mons. Claudio Maria Celli, koji je zajed-no s ravnateljem Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federicom Lombardijem pred-stavio novinarima poruku.

Uz poruku novinarima predstavljen je i ugovor Svete Stolice s Googleom, kojim se Papi stavlja na raspolaganje prostor na internet portalu YouTube. To je namijenjeno posebno onima koji ne bi nikada namjerno potražili crkvenu stra-nicu. Primijećeno je kako Vatikan osjeća da njegova obavijesna sredstva ne dosti-žu uvijek široke mase, a s druge strane postoje i teškoće s laičkim medijima koji ne prenose uvijek bitne sastavnice Papinih poruka i dokumenta, već se za-ustavljaju na površnim i skandaloznim pojedinostima. Vatikan želi na taj način dostaviti javnosti sadržaj svojih poruka i evanđeoskih vrednota.

Na YouTubeu postoji već 1770 vi-deo uradaka pod nazivom “Benedikt XVI.” ili pak pod nazivom “Papa”, ali nisu svi vjerodostojni. Neki koji se nazi-vaju i službeni Papini, često su, prema riječima nadbiskupa Cellija, nepristojni.

VATIKAN

9 B

roj 1

/418

200

9.

Novogodišnji susret mladih kršćana u organiza-ciji ekumenske zajednice iz Taizea održan je u Bruxellesu krajem prosinca i početkom siječnja

ove godine. Belgija - zemlja čokolade, sireva, piva i stripa, te međunarodnih organizacija - bila je domaćin za 40 000 mladih iz svih dijelova Europe i s različitih kontinenata. „Hodočašće povjerenja na zemlji“, koje svoje mjesto, već tradicionalno svake godine, nalazi u drugome europskom gradu, za svoj 31. susret izabralo je Bruxelles, milijunsko središte kraljevine Belgije.

Oko 2 000 mladih Hrvata sudjelovalo je na molitva-ma i u programu koji već godinama privlači brojne mlade, kako na prigodnim godišnjim susretima, tako i u svakod-nevnom načinu života. Iz Rijeke i okolnih mjesta, Like i otoka sudjelovalo je 200-ak mladih, a mnogi među njima po prvi puta.

Bogatstvo različitosti

Ekumenizam i zajedništvo glavna su obilježja susreta koja, uz sve snažniju poruku koju odašilju svijetu, vjernici-ma, ali i ateistima, među svoje najvažnije ciljeve ubrajaju molitvu za mir, jedinstvo kršćana, kao i međusobni dijalog i uvažavanje raznolikosti. Bogatstvo u različitosti onoga drugog pored mene, iako u praksi često teško prihvatlji-vo, trebalo bi češće promovirati u svakodnevici. Potrebno je prelaziti granice vlastitog uvjerenja i strpljivošću graditi istinsku komunikaciju čime se nadilaze postojeće razdvo-jenosti. Ono što ujedinjuje, važnije je od onoga što raz-dvaja. Tek kada se zajedničkim snagama učini sve što se može učiniti, napravi prvi korak prema drugima ili odgovo-ri na primljeni poziv, može se postajati kvasac mira među ljudima. Tijekom novogodišnjeg susreta koji se ostvaruje univerzalnom širinom zajedništva u Kristu, postoji moguć-nost i za konkretno življenje i razmjenu iskustava mladih gostiju i obitelji domaćina.

Kako svi mladi nisu bili smješteni u obiteljskom ambi-jentu, zahvaljujući blagodatima internet komunikacije, ne-kima su vrata otvorili mladi studenti iz svih krajeva svijeta. Oni manjih ekonomskih mogućnosti uglavnom brže otva-raju vrata domova i srca, pa je tako bilo moguće osjetiti gostoprimstvo i razmijeniti iskustva s praktičnim mladim katolicima ili protestantima emigrantskog porijekla, iz Al-

žira, Konga ili Nigerije, a nije rijetkost susresti ni studente s prostora bivše Jugoslavije.

Svakoga dana sudionici su imali, uz molitvu i razmje-nu iskustava u grupama u župi, prigodu za sudjelovanje na podnevnim i večernjim molitvama na Expo-u, briselskom velesajmu, zanimljivim popodnevnim radionicama, kao i u samostalnom turističkom istraživanje grada i okolice. Svaki dobronamjerni znatiželjnik mogao je pronaći kutak za sebe. Neki su svoj otkrili u, po brojnosti impresivnim, večernjim molitvama. Posebno značajan dojam na njih ostavili su trenuci tišine, prečesto zanemarene u tradicio-nalnoj duhovnosti.

Broj vjernika u padu

Zanimljivo je spomenuti kako u povijesno rimokato-ličkom gradu danas većina stanovnika grada ne praktici-ra svoju religiju, te manje od 10% građana redovito ide na misu. Nekad vrlo značajnu protestantsku zajednicu protjerali su Španjolci za vrijeme protureformacije u 16. stoljeću, a multireligioznosti pridonosi velika musliman-ska zajednica koju sačinjavaju većinom građani turskog ili marokanskog podrijetla, te afrikanci iz frankofone Afrike. Duh sekularizacije prisutan je već dulje vrijeme, pa tako nije neobično da svaki treći brak završava razvodom ili ga nije ni bilo, a mnogi mladi će na upit o vrijednosti trajne bračne zajednice, jednostavno začuđujuće zapitati čemu tek forma na papiru.

Uz pravo glasa i demokracijske slobode, među naj-boljim pokazateljima kvalitete života i standarda nekog društva, zacijelo su gospodarska stabilnost i financijska neovisnost. Unatoč ekonomskoj „idili“, dobrom standar-du (drugi po visini BDP po stanovniku u EU) i socijalnoj sigurnosti, ili možda baš zato, živa religiozna praksa ondje gdje još postoji u tendenciji je stalnog pada. Mladih, goto-vo da i nema u crkvama, što je moguće povezati s tvrd-njom da vjera „cvjeta“ ondje gdje nedostaje materijalnog.

Na cijeni je vjerska sloboda i međuljudska tolerancija čemu svoj doprinos daju i brojne političke, nevladine i hu-manitarne organizacije, koje svoja sjedišta imaju u gradu na rijeci Senni. Zbog svog europskog i svjetskog položaja, ovdje sjedišta imaju brojna međunarodna poduzeća, kul-turne institucije i veleposlanstva.

Ono što ujedinjuje, važnije je od onoga što razdvaja

Zemlja čokolade, sira, piva i stripa, bila je domaćin za 40 000 mladih koji među najvažnije ciljeve susreta ubrajaju molitvu za mir, jedinstvo kršćana, kao i međusobni dijalog i uvažavanje raznolikosti

TAIZE

Taize susret u BruxellesuSusret u Zagrebu prije dvije godine

otvorio je nove poglede, stvorio

nova prijateljstva ili osnažio ona posto-

jeća. Obzirom da je u Zagrebu bilo

više obitelji doma-ćina željnih mladih, nego pristiglih go-

stiju, što je rijetkost, takav topli i srdačni

odaziv obitelji bilo je teško nadmašiti

u Belgiji.

Budućnost reevan-gelizacije Belgije

najvjerojatnije leži na mladima neka-

dašnjih kolonija. Za usporedbu može poslužiti susret u

Zagrebu, u čijoj su organizaciji mahom

sudjelovali mladi od 15 do 30 godi-

na, za razliku od belgijskog, gdje je prosjek godina bio

50 - 60.

Oni manjih eko-nomskih mogućno-

sti uglavnom brže otvaraju vrata do-mova i srca, pa je tako bilo moguće osjetiti gostoprim-

stvo i razmijeniti iskustva sa praktič-nim mladim katoli-cima ili protestan-

tima emigrantskog porijekla

Pripadnici prizna-tih religija, poput

pravoslavaca, an-glikanaca ili židova uživaju financijsku

potporu vlasti, a svaki učenik u dobi

od 6 do 18 godi-na mora obvezno

pohađati vjersku ili etičku nastavu dva

sata tjedno.

Natalia Renčić

10 B

roj 1

/418

200

9.PORTRET ŽUPE

Plodovi rasta u vjeri neke župne zajednice najočitiji su u međusobnom zajedništvu i otvorenosti, blizini i komunikaciji vjerni-

ka te župe. Jedna od župa Riječke nadbisku-pije u kojoj je prisutno sve dosad nabrojano je župa svetog Jurja mučenika na Gornjoj Dre-novi pod vodstvom župnika Nikice Jurića.

Gotovo obiteljsku atmosferu moguće je osjetiti na nedjeljnim euharistijskim slavljima u 9.30 i 11 sati na kojima redovito sudjeluje 150 - 200 vjernika, dok na području župe boravi oko 1200 katolika. Sadašnje duhovno i ma-terijalno stanje župe plod je ustrajnih molitvi i neumornog zajedničkog rada na dobrobit župe, ali u povijesti nije uvijek bilo tako.

Župa svetog Jurja mučenika na Gornjoj Drenovi

Molitvena oaza otvorena svim ljudima

Vjeru svjedočiti u malim zajednicamaŽupnik neumorno potiče župljane promišljajući kako održati živim pastoralni život župe. “Mislim da je danas više nego ikada

potrebno svoju vjeru svjedočiti u manjim zajednicama, gdje se kroz druženje, rad i molitvu, može stvoriti jedna oaza mira. Stvarajući tjedni program želim posebno mlade, ali i ostale vjernike uključiti u aktivnosti i rad naše župe, da zavole svoju zajednicu i u njoj ispune svoje vrijeme i život. Želim živjeti i raditi u crkvi koja je uvijek otvorena prema svima, da Božji duh, koji je pokretač našega djelovanja, prožme našu zajednicu. Svećenik mora biti srce svoje zajednice, animirati je i dati joj ideje, a ljudi će tada rado pomoći, i materijalno i duhovno, te ideje i realizirati. Poniznošću, molitvom i radom svećenik i zajednica mogu doživjeti uspjeh u župi, na našu radost i slavu Božju“, poručuje župnik.

listopadu 2008. postavljeno je grijanje, a ne-što ranije i nove stolice od masovnog drveta u prezbiteriju, dok je pod prekriven crvenim tepisima.

Prema riječima župnika, „uz Božju pro-vidnost, koja se pobrinula za obnovu, treba istaknuti i vrijedne suradnike koji su pomogli u radu, donirali materijale ili izveli radove.“ Žu-pnik Jurić svoju zahvalnost izražava i gospođa-ma Mari, Slavki, Anđi i Marici koje subotom čiste crkvu, dok se za uređenje i okićenost bri-nu gospođe Marija i Orlanda. Ovakvih akcija i rezultata zasigurno ne bi bilo bez zajedništva i na duhovnoj razini koje svoju snagu crpi iz euharistije kao vrhunca i srca župe te euhari-stijskog klanjanja srijedom.

Uz ovu duhovnu jezgru župe, vjernici rado sudjeluju i u ostalim segmentima pastorala pa su tako aktivni djeca i mladi, ministranti

Gotovo obiteljsku atmosferu moguće je osjetiti na nedjeljnim euharistijskim slavljima u 9.30 i 11 sati na kojima redovito sudjeluje 150 - 200 vjernika, dok na području župe boravi oko 1200 katolika.

Piše: Natalia Renčić Tijekom protekle dvije godine, dolaskom župnika Jurića, crkva se počela uređivati izva-na i obnavljati iznutra. Duhovni rast župe praćen je materijalnom obnovom pa su tako, zahvaljujući donacijama i novčanim prilozima vjernika i darovatelja, izvedeni građevinski radovi na crkvi u vrijednosti oko 400 tisuća kuna.

Duhovni rast i materijalna obnovaTijekom 2007. na početku pastoralne

godine, župnik je uz pomoć župnog vijeća za-počeo s radovima. Postavljanje premaza na ravnoj ploči, ličenje unutrašnjosti crkve ili nova aluminijska stolarija samo su neki od izvede-nih radova, a nova boja na fasadi ili očišćeno kameno pročelje osvijetljeno reflektorima pred crkvom i na zvoniku doprinijeli su ljepšoj slici i pogledu izvana. Za ugodniji boravak u crkvi u

Pokrećemo noveinicijative

Na pitanje o poticaju na odabir duhovnog poziva, don Nikica

će reći: „Odgojen sam u obitelji u kojoj se prakticirala vjera,

redovita dnevna molitva, krunica i odlazak na misu. Roditelji su

me naučili da je nedjeljna misa nešto sveto u našem životu.

Odgajali su nas da postanemo pošteni građani i dobri kršćani. Ovaj moj poziv mogu zahvaliti

uzornim roditeljima.“ O iskustvu rada u ovoj župi istaknut će

duhovni napredak. “Kada sam došao u svoju novu župu

započelo je novo razdoblje mojega života u kojem će,

nadam se, uroditi plodom sve moje dosadašnje iskustvo u radu s ljudima, a posebice s mladima. Drenova je trebala osvježenje i novu motivaciju,

a uz Božju pomoć i pomoć ljudi pokrećemo neke nove

inicijative, kao npr. križni put na otvorenom na Veliki petak. Ljudi

žele manifestirati svoju živu vjeru koju takva pobožnost svjedoči.“

11 B

roj 1

/418

200

9.

PORTRET ŽUPE

poslužuju kod oltara, a pjevači i čitači dopri-nose ljepoti liturgije. Dugogodišnja suradnica u župi, časna sestra Silvana Fužinato na upit o njezinu angažmanu i radu s djecom, svoje dojmove izrazila je riječima: „Pronalazim se u radu s djecom koja su spontana i otvorena. Kada sam prije pet godina počela ovdje radi-ti, moj cilj je bio da se djeca ne boje župnika ili časne sestre. Jednom sam negdje pročitala da čovjek koji želi uloviti ljude, na udicu mora staviti svoje srce. Na misi su mjesta za djecu sva popunjena što je plod višegodišnjeg rada s njima. Ovdje smo kao doma, svi se pozna-jemo. Kažu da prva ljubav zaborava nema pa tako mislim da nikada neću zaboraviti svoju prvu župu.“

Svakoga dana susret Svaki dan u tjednu rezerviran je za odre-

đenu skupinu ljudi, pa tako svoje probe odr-žavaju veliki i mali (dječji) zbor, utorkom je priprema za katekumenat odraslih, subotom kateheza djece, četvrtkom susreti mladih, a srijeda je rezervirana za euharistijsko klanja-nje gdje rado sudjeluju i mladi kao i oni malo stariji. Duo Aledory, braća Dorijan i Alen Škro-bonja, svojim duhovnim šansonama animiraju klanjanje i nedjeljnu misu za mlade. Župno

pastoralno vijeće sastoji se od osam čla-nova, pomaže i programira rad u župi. “Nakon izbora ŽPV-a aktivirali smo se u pomoći župniku koji ima vizije i ideje. U ŽPV-u su aktivni ljudi različitih profesija. Koliko nam vrijeme dopušta, rado nastoji-mo pomoći. Želja i poticaj nam je da naša župa bude molitvena oaza otvorena svim ljudima.“ rekla je članica ŽPV-a dr. stom. Vesna Jabuka.

Kako svijet na mlađima ostaje, naj-važnije je izdvojiti dojmove mladih sred-njoškolaca i ministranata koje najčešće možemo zateći u nogometnoj utakmici u župnom dvorištu koje, u nedostatku igra-lišta, dobro i korisno posluži svrsi. Matej Benčan, učenik prvog razreda elektroindustrij-ske obrtničke škole, rado se prisjeća susreta i utakmica na kojima je sudjelovao. “S veseljem dolazimo ministrirati, a sada nas ima 12 - 13. Često idemo na nogometne turnire i susrete. Bili smo na susretu ministranata u Senju i u bogoslovnom sjemeništu kao i turniru na Viš-kovu i u župi Marije Pomoćnice. Osvojili smo nagrade. Svake subote i nedjelje dolazimo po-slije mise. Bez župnika ne bi bilo mnogo toga, dolaze ljudi iz drugih dijelova grada na mise ovdje i raspjevano je i veselo.“

U osvrtu na crtice iz povijesti mjesta i župe nalazimo podatke kako je na-selje Drenova staro oko 300 godina, a ime je dobilo po šumskoj voćki, drenu, koja raste u drenovskim šumama. Mjesto se protezalo od Streljane do mjesta Benčani i obuhvaćalo područje Lopače i dolinom Rječine do Grohova. Mađari su tijekom povijesti proglasili Drenovu park-šumom Arboretum litorale hunga-ricum, što u prijevodu znači Arboretum mađarskog primorja.

Značajan datum u povijesti Drenove je 1838. godina kada je župnik Ivan Cvetko osnovao župu i počeo okupljati i podučavati djecu pismenosti. Njego-vim zalaganjem 1844. započinje gradnja škole koja je 1852. završena i započela s radom. Drenova postaje općina, a time mještani izjednačeni pravima i duž-nostima s građanima Rijeke novim gradskim statutom iz 1872. Značajne osobe vezane uz Drenovu su književnik i novinar Ivo Grohovac - Riječanin i Fran Fran-ković, otac hrvatskog učiteljstva, profesor Učiteljske škole u Kastvu i Kopru, te utemeljitelj Hrvatske pučke čitaonice na Drenovi 1908. godine.

Rimskim ugovorom iz 1924., po završetku rata, Drenova je podijeljena na Gornju i Donju Drenovu. Bila su to teška vremena za ovaj kraj. Nakon završetka ratnih zbivanja bude se aktivnosti u kulturi i sportu, gradi se crkva i groblje. Osnovna škola započinje s radom 1924. u privatnoj kući. Za vrijeme Drugog svjetskog rata mještani se organiziraju i uključuju u Narodno oslobodilački pokret.

Iz crkvenih zapisa župnika Ivana Marohnića od 16. svibnja 1940. saznajemo podatak kako je crkva na Gornjoj Drenovi sagrađena 1931. doprinosom i brigom Kraljevske Banske vlasti u Zagrebu, a blagoslovljena 6. kolovoza 1939. po dekanu Antonu Koširu iz Svetog Mateja. Dekretom Senjsko-modruškog biskupskog ordinarijata u Senju dana 23. travnja 1939. godine osnovana je župa Gornja Drenova.

Kako je potrebno voditi računa o pastoralnoj skrbi onih daleko od kuće, a k tome i uvijek lijepo susresti stare prijatelje, najbolje svjedoči kratko prijateljsko druženje nakon mise župnika s prijateljima iz Srednje Slatine u Bosanskoj Posavini, odakle je rodom. Jedan od prijatelja koji trenutno rade na Viškovu, imenjak Niko Božić, sumještanin kršten na istoj misi kad i župnik, 24. travnja 1967., prisjetit će se: “Još od krštenja se znamo, ponosni smo što imamo nekoga blizu kada smo daleko od kuće, a i lijepo je komunicirati s nekime s kime si dijelio mladost. Prisjetimo se uspomena, poput prve mlade mise koju je imao vlč. Nikica u Srednjoj Slatini, na kojoj je bilo 1500 ljudi a još nisu bili svi ni pristigli zbog raseljenosti. Imali smo velika iskušenja u ratu, a ostali na pravom putu. Hrabrimo jedni druge, ali kućni odgoj i vjera te nose kroz život.“

Povijest župe

Na misi su mjesta za djecu sva popunjena što je plod višegodišnjeg rada s njima

Učenici osmog razreda, brat i sestra Ivan i Andrea Katava svake subote u 11 sati dolaze na župnu katehezu. „Župnik priča o temama koje zanimaju mlade. Susjedi smo kraj crkve i rado sudjelujemo u aktivnostima za mlade. Bili smo na Nacionalnom susretu mladih u Varaždinu. Na žalost, puno mladih prestane ministrirati nakon krizme ili blagoslova kuća.“ Župnik Nikica svoj dugogodišnji rad s mla-dima usavršava i u Pomorskoj školi u Bakru, a tijekom osam godina djelovao je u župi sv. Josipa kao župni vikar i kasnije župnik, te vje-roučitelj u Elektrotehničkoj školi.

12 B

roj 1

/418

200

9.SUSRET

U blizini katedrale sv. Vida u ulici Kalvarija na kućnom broju 2 živi Marija Prpić, devedesetgodišnja vjernica koja je i u tim poznim godinama redovito prisutna na misnim slavljima u njoj dragoj lije-

poj riječkoj katedrali. Bilo prevruće, bilo hladno ili kišovito vrijeme, ona s misnog slavlja ne izostaje. Može je spriječiti samo bolest. Tako je bilo i 21. prosinca na njezin devedeseti rođendan. Bila je nedjelja i sudjelovala je na sv. misi u 11 sati koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Na kraju mise svi su joj čestitali rođendan: nadbiskup, mons. Linić i njezine prijateljice časne Presvetog Srca Isusova Regina i Bonislava, a katedralni zbor joj je zapjevao «Na mnogaja ljeta».

U toploj kuhinji sve je mirisalo na kolačeIzmeđu božićnih i novogodišnjih blagdana posjetila sam gospođu

Mariju Prpić u njezinu domu. Sa mnom je išla časna Bonislava pokazati mi put. Već je bio mrak. Išle smo pješice. Na prometnicama je bila gužva, kolone automobila slijevale su se u centar grada.

Ušle smo u stan u prizemlju starogradske kuće. Gospođu Mariju našle smo u velikom poslu. U toploj kuhinji sve je mirisalo na kolače. U pećnici se pekla orehnjača, a ona je tukla bjelanjak za makovnjaču. Primila nas je radosno. Odmah je ostavila posao, ponudila nam piće i pristavila kavu. Brišući ruke u pregaču, sjela je uz kuhinjski stol prepun onih tako važnih sitnica potrebnih za pečenje kolača i započela priču o svom dugom životu koji joj je, uz brigu za petero djece i nerazumijevanje muža, bio podosta težak.

Devedesetogodišnju Mariju zdravlje dobro služi. Kad je hladnije, zbog angine pectoris ne izlazi iz kuće, ali to ju ne sprječava da pere, čisti i kuha.

Na hladnjaku je posloženo nekoliko križića«Dani mi lipo prolaze. Sve sama radim. U kući uvijek ima posla. Jedi-

no što čitam je molitvenik. Drugo me ne zanima. Televiziju ne gledam, ali uvijek je otvorena. Kad dođu topli dani, uređujem vrt pred kućom. Ja sam vam starinska, ja nisam moderna. Uvijek molim. Moj otac je molio uvijek ispred nas. I mi smo svi molili. To je bila velika strogoća u ono vrijeme. Redovito smo odlazili u crkvu, a bila je udaljena 5 km.»-rekla je Marija. A da u svojem domu svaki dan radi, vidljivo je iz svakog kutka. Sve je uredno i čisto. Na zidovima vise svete slike, na hladnjaku je posloženo nekoliko križića. Sve su to uspomene s njezinih hodočašća. A bilo ih je puno. Bila je i u Rimu, Lurdu, u Španjolskoj, odlazi u Međugorje, u Mali Lošinj. I ovoga ljeta bila je u Međugorju.

Kada prođe ova hladnoća, opet će u katedralu na sv. misu, na rođen-danski ručak koji su joj obećale časne i mons. Linić. Na dan rođendana sinovi su je iznenadili i počastili slavljeničkim ručkom u restoranu «Tarsa» na Trsatu i darovali su joj novu perilicu rublja.

Ova vrijedna žena i majka najsretnija je kada nešto radi. Kaže da joj je u Švedskoj bilo teško raditi u tvornici preko vikenda jer onda nije imala puno posla! Iako je u mladim danima imala nekoliko težih operacija, ona je danas još uvijek hitra i poletna, bistrog pogleda i razmišljanja, a težak život od djetinjstva, do bračnog života tijekom kojeg je gotovo sama othranila svoje sinove danas joj je na ponos jer je kao majka ispunila svoju zadaću.

Gospođa Marija ima 10 unučadi i 7 praunučadi, a sinovi koji žive u Švedskoj, Kanadi i Rijeci brinu se s ljubavlju za svoju majku.

Proslavila devedeseti rođendan na misnom slavlju u katedraliNa kraju mise rođendan su joj čestitali nadbiskup Ivan Devčić, mons. Linić i njezine prijateljice časne Presvetog Srca Isusova Regina i Bonislava, a katedralni zbor joj je zapjevao «Na mnogaja ljeta».

Marija Prpić rođena je 21. prosinca 1918. godine u Cesarici pored Karlobaga. Imala je još četiri sestre i dva brata. Danas je živ još samo jedan brat. Otac joj je bio zidar, a majka kućanica. Školu nije mogla do kraja završiti jer je već

s dvanaest godina otišla služiti jednoj obitelji u Oštarije kako bi pomogla ocu i majci. Zarađivala je 500 dinara na godinu. Nakon dvije godine rada u Oštarijama, zaposlila se kod druge obitelji u Karlobagu. Tu je upoznala Franju Prpića za kojeg se udala 1938. god. U Karlobagu su proživjeli II. svjetski rat. Sina Antu rodila je prije rata, Ivana i

Franu u ratu, Josipa 1946., a najmlađeg Žarka 1952. god. Nakon rata obitelj je otišla živjeti u Slavoniju, ali već nakon 9 mjeseci vraćaju se na more, najprije u Kostrenu pa ubrzo u Rijeku u stan u kojem i danas živi. Kad su joj sinovi, osim

najmlađeg, već stekli zanat, otišla je iznenada 1965. god. u Švedsku i zaposlila se uz pomoć dobrih prijatelja. Za njom su ubrzo došla sva djeca. U Rijeku se vratila prije 4 god. Suprug joj je umro 1985. godine.

Marija Prpić

Piše: Gordana Fumić

13 B

roj 1

/418

200

9.

SUSRET

Maks Peč, „povijest Ri-jeke na dvije noge“, kako ga je nazvao nad-

biskup Ivan Devčić, proslavio je 13. siječnja u Nadbiskupskom domu 95. rođendan. „Sve što je postigao plod je njegove struč-nosti i znanja, jer i u vremenima komunizma uvijek je bio vje-ran Crkvi“, rekao je nadbiskup Devčić čestitajući slavljeniku. Poznati i priznati građevinski in-ženjer sudjelovao je u mnogim projektima i građevinskim pot-hvatima na području Rijeke na-kon Drugog svjetskog rata. Svo-jim se radom upisao u povijest Rijeke, a njegova su sjećanja i danas svježa i izvor su dragocje-nih informacija.

„Vi ste sada moja obitelj, jer druge nemam“, ganuto je rekao na svečanosti u Ordinarijatu. Sam je ostao nakon što je, do pred malo, tri godine njegovao bolesnu i nepokretnu suprugu. S radošću se prisjetio onih dana, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je s nadbiskupom Devčićem i prvim urednicima nad-biskupijskog mjesečnika Zvona pok. mons. Josipom Šojatom i pok. mons. Antonom Sironićem sudjelovao u stvaranju lista, tada jedin-stvenog ne samo za područje Riječke metropolije nego i u Hrvat-skoj. Zvona koja i danas izlaze, još uvijek se hrane na izvoru njihova

rada i entuzijazma, a Maks Peč neumorno, iz mjeseca u mjesec, objavljuje svoje crtice iz povijesti Rijeke. Na proslavu je donio svoj tekst o sušačkom tunelu i elek-trifikaciji, objavljen 1939. godine u hrvatskom tjedniku „Primorje“ koji je izlazio na Sušaku. Barba Maks tada je imao 25 godina i stručno je zagovarao moguć-nost korištenja vodenih resursa za proizvodnju električne ener-gije. (Tekst u cijelosti donosimo u njegovoj redovitoj rubrici „Iz prošlosti Rijeke“ u ovome broju Zvona.)

Pored građevinarskog rada u struci, bavio se fotografijom, pisanjem, i sportom. Bio je profe-sor na Građevinskom fakultetu, tajnik Plivačkog kluba Primorje i zapovjednik Dobrovoljnog vatro-

gasnog društva Sušak. Kao fotograf imao je 10 samostalnih izložbi, a svojim je pisanjem, između ostalog, obogaćivao i još uvijek obo-gaćuje mjesečnik Zvona. Njegovo prijateljstvo s nadbiskupom Dev-čićem datira upravo iz vremena suradnje u Zvonima, a poznata je i njegova suradnja s tadašnjim nadbiskupom, blagopokojnim mons. Josipom Pavlišićem. Do smrti pokojnog nadbiskupa prije tri godine, u Nadbiskupskom domu zajedno su proslavljali Maxov rođendan i biskupsko ređenje mons. Pavlišića.

95 godina Maksa Peča

Supružnici Ljubica i Mate Babić iz župe Uzvišenja sv. Križa na Srdočima 50. obljetnicu bra-ka proslavili su na Novu godinu. Župnik Božo Mićanović sjetio ih se i u misnom slavlju toga dana. Kako zbog bolesti i lošeg vremena bračni par Babić nije mogao nazo-čiti euharistijskom slavlju, župnik Mićanović sa župnim vikarom i predstavnikom pastoralnog vijeća pohodio je ovu dragu obitelj. Izne-nadio ih je omogućivši da Ljubica i Mato, okruženi dvojicom sinova s obitelji, obnove pred Bogom svoje bračne zavijete. Obnovivši obeća-nje koje su dali pred 50 godina sa-kramentom ženidbe, uz razgovor i radost zajedništva, bračni par Ba-bić zahvalio je Bogu što im je život

ispunio tolikom ljubavlju kojom mogu i danas pobijediti sve neda-će i patnje koje im život donosi.

Bračni par Babić u svom je životu prošao mnoge tegobe, no nije se dao pokolebati. Gospođa Ljubica svoje je slobodno vrijeme posvetila obitelji i zauzetom radu u župi, što se posebno vidi u du-gogodišnjem djelovanju u župnom zboru. Svojom samozatajnošću i velikom pobožnošću prema Blaže-noj Djevici Mariji povezala je svoga bolesnog supruga Matu sa župni-kom te se među njima rodilo veliko prijateljstvo, utemeljeno na dubo-koj odanosti Bogu i ljubavi prema „malom“ čovjeku. Gospodin Mato, suočen sa svojom teškom bolesti, nije pokleknuo ni onda kada mu je

bila amputirana prvo jedna, a ubr-zo i druga noga. Svoju snagu crpi iz molitve i predanja Bogu moli-tvom, pobožnošću prvih petaka,

ispovijedi i pričešću koju mu do-nosi svećenik prilikom redovitog posjeta bolesnika u župi.

Kristijan Malnar

ZAJEDNO U LJUBAVI

Vi ste sada moja obitelj, jer druge nemam“, ganuto je rekao na svečanosti u Ordinarijatu.

Zvona se još uvijek hrane na izvoru rada i entuzijazma njihovih osnivača, a Maks Peč neumorno, iz mjeseca

u mjesec, objavljuje svoje crtice iz povijesti Rijeke

Supružnici Ljubica i Mate Babić

50. obljetnicu braka proslavili su na Srdočima na Novu godinu

D. D.

14 B

roj 1

/418

200

9.

U božićnom vremenu riječki nadbiskup Ivan Devčić posjetio je crkvene karitativ-ne ustanove u Rijeci, prenoseći poruku

nade korisnicima i djelatnicima. Nadbiskupijski Caritas te prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“ posjetio je 2. siječnja, a Caritasov dom za žrtve obiteljskog nasilja „Sveta Ana“ i Kuću utočišta sestara milosrdnica 7. siječnja. Zaželio im je da nastave svoje karitativno djelo vođeni Kristovom ljubavlju prema čovjeku. Djela Cari-tasa iz tog se razloga ne iscrpljuju samo u mate-rijalnoj pomoći nego prvenstveno vode susretu s onima u potrebi.

Nova prilika za žrtve obiteljskog nasilja

Ravnateljica doma „Sv. Ana“ s. Suzana Sa-mardžić 7. siječnja nadbiskupu Devčiću pred-stavila je projekte koji se provode u pomoći i edukaciji žena i djece, žrtvama obiteljskog nasilja. U protekloj je godini u domu utočište pronašlo 99 obitelji. „Važno je dati priliku svi-

ma, pružiti ljubav bez predrasuda“, rekla je s. Suzana govoreći o multireligijskom sastavu ko-risnica, od katoličke do budističke vjere. Dom se djelomično financira iz državnog proračuna, a potpomažu ga i Grad Rijeka te Primorsko-go-ranska županija, ali i brojni donatori Caritasa iz Hrvatske i inozemstva. Među donatorima valja istaknuti brojne škole sa šireg riječkog područ-ja, koje inicijativom vjeroučitelja pomažu domu donacijama u hrani, higijenskim potrepštinama i igračkama.

Dom korisnicama nudi programe edukaci-je kako bi nakon izlaska mogle potražiti posao i osamostaliti se. Najnoviji projekt informatičke radionice pod vodstvom stručnog tima pruža korisnicama obuku za korištenje kompjutera. Važnost programa edukacije potvrđuju isku-stva bivših korisnica od kojih se većina dobro snašla nakon izlaska iz doma. Mnoge od njih koje žive na području Riječke nadbiskupije i dalje su u kontaktu s djelatnicima te novim ko-risnicama pomažu savjetima i u traženju posla.

Briga za beskućnike i siromašneKuća utočišta sestara milosrdnica beskuć-

nicima svakodnevno otvara vrata nudeći im ručak, ali i razgovor, pravnu pomoć i uvjete za održavanje osobne higijene.

U blagdanskim danima na ručak je dolazi-lo sedamdesetak potrebnih, a sestre potvrđuju da ih svakodnevno dođe barem 40. Na dru-gom kraju Rijeke prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“ beskućnicima pruža toplinu i udobnost kreveta. Prihvatilište su, u suradnji s Nadbiskupijom, osnovali članovi franjevačkog svjetovnog reda, a veliku pomoć u radu pružaju mladi iz Frame.

Djelatnici nadbiskupijskog Caritasa tako-đer su naveli brojne izuzetno potresne sluča-jeve s kojima se susreću pomažući ljudima koji im se obrate. „No, ponekad je dovoljno osobi posvetiti malo vremena i koju lijepu riječ i već smo pomogli,“ ističu djelatnici Caritasa.

Danijel Delonga

Riječki nadbiskup Ivan Devčić posjetio je 2. siječnja djelatnike nadbiskupijskog Caritasa. Programi Caritasa Riječke nadbiskupije obuhva-ćaju materijalni i duhovni oblik pomoći te uka-zuju kako je smisao svakog darivanja susret. Uz podjelu hrane, odjeće, Caritas organizira preuzi-manje, prijevoz i podjelu namještaja za potrebne obitelji.

Programi uključuju i inicijative čiji plodovi rastu marljivim radom djelatnika i volontera. Iz tog se razloga pod ravnateljstvom Caritasa organiziraju posjeti volontera starijim i nemoćnim osobama, pomoć obiteljima s bolesnom djecom i obitelji s više djece, pomoć djeci u uče-nju, dječja igraonica Zvrk u prostorijama Caritasa. Djelatnici Caritasa svakog mjeseca kombijem odlaze u Italiju kod dugogodišnjih donatora Caritas opskrbljuju pelenama i invalidskim pomagalima za odrasle i bolesne osobe.

Svake godine u sklopu svojih mogućnosti pomognemo nekoliko potrebitih obitelji u adaptaciji stambenog prostora kako bi im pobolj-šali uvjete stanovanja. (npr. uređenje kupaone, obnova krova, žbuka-nje prostorija, elektroinstalacije, priključak vode…i dr.).

Ponekad je čak teško odrediti na koji način pomoći, od kuda za-početi s rješavanjem problema i potreba. U nekim obiteljima toliko se

s vremenom nagomilalo problema da se ne zna otkuda krenuti s rješavanjem. (npr. dugogodišnji neplaćeni računi za: stanarinu, struju, vodu). Naj-češće se u tim obiteljima problemi nadovezuju jedni na druge. Nisu platili struju pa im je isklju-čena, nemaju novac za drva u kući i malenoj je djeci hladno pa postoji velika mogućnost da im centar za socijalnu skrb oduzme i smjesti dje-cu u dom zbog neadekvatnih uvjeta življenja. U zimskim mjesecima najčešći je problem ogrijeva. Probleme imaju starije i bolesne osobe s male-

nim mirovinama, a velike troškove za nabavku lijekova, i dr.Caritas za te obitelji ne traži isključivo novac jer svako može po-

moći u sklopu svojih mogućnosti, netko novčano da se npr. drva kupe, a netko u izravno drvima.

Najnoviji projekt, pod nazivom «Uredimo domove - donesimo osmjeh» započet u jesen protekle godine, program je pomoći obite-ljima koji žive u nedostojnim životnim uvjetima. Projekt se provodi u suradnji s prof. na Tehničkom fakultetu te ga financira «Zaklada za poticanje i razvoj civilnog društva - Pula». Također ovaj program do-nosi ne samo materijalno preuređenje stanova nego i susret s ljudima koji žive u teškim uvjetima. Do sada je obojano i očišćeno 6 stanova a sudjelovalo je cca. 35 volontera.

Posjet karitativnim ustanovama

Smisao dar ivan ja je susre t

Djela CaritasaU svim je karitativnim ustanovama istaknuto kako bi cjelokupnu djelatnost bilo nemoguće provesti bez predanog sudjelovanja volontera. Stoga je i poruka zahvale onima koji pomažu karitativno djelovanje ujedno i poziv svima koji mogu, a posebno mladima, da volonterskim radom u nekoj od ustanova pokažu ljubav prema bližnjemu u potrebi.

15 B

roj 1

/418

200

9.

U Rijeci već gotovo dvije godine, na inicijativu Fra-njevačkoga svjetovnoga

reda Majke Božje Trsatske, djeluje prvo prihvatilište za beskućnike na ovim prostorima pod nazivom «Ruže sv. Franje».

Prihvatilište je od svoga otvo-renja do danas primilo 130 ljudi bez krova nad glavom, s ciljem resocijalizacije, odnosno njihova povratka u život kakvav zaslužu-ju živjeti ne više kao do sada, kao osobe bez imena i prezimena, već kao svi ostali punopravni građani. Među njima najviše ima osoba sre-dovječne dobi koje za ovaj svijet više nisu radno prihvatljive, zatim hrvatskih branitelja, ovisnika, dje-ce iz domova bez odgovarajuće ro-diteljske skrbi...

Stereotip beskućnika kao oso-be koja je stalno u alkoholiziranom stanju i estetski zapuštena sve više iščezava i zamjenjuju ga ljudi koji preko noći gube svoj status zbog obiteljskih brodoloma, gubitka po-sla i statusa u društvu, pa ne čudi što je u prihvatilištu popričan broj VSS korisnika i onih koji su do ju-čer uživali ugled u poslovnom i po-litičkom životu. Pružajući im uslu-ge smještaja, hrane, radne terapije, najviše kroz razgovor, molitvu i stručnu pomoć, taj cilj pokazuje se ostvarivim samo nekoliko mjeseci po njihovom dolasku u prihvatili-šte.

Most između svakog pojedi-nog korisnika i institucija koje im mogu pomoći jesu volonteri – fra-

njevci svjetovnjaci, framaši te osta-li vjernici, koji dio svoga slobodnog vremena poklanjaju beskućnicima. Tako se svo to vrijeme u mrežu lju-bavi «uhvatilo» čak dvjestotinjak volontera, ljudi s velikim srcem u kojem ima mjesta za svakoga, pa i onoga najneznatnijega.

Jedan od plodova rada s beskuć-nicima od strane franjevaca svjetovnjaka s Trsata je prvi

časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama pod nazivom “Ulične svjetiljke”.

Riječ je o mjesečniku koji želi postati prepoznatljiv i od javnosti prihvatljiv, kao zajednički doprinos u borbi protiv nepravdi u sredini u kojoj živimo. Ono što je specifično za “Ulične svjetiljke” za razliku od drugih tiskovina jest tematika ko-jom se bave, jer malo koji dnevnik, tjednik ili mjesečnik posvećuje prostor beskućnicima, siromašni-ma, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama, jed-nom riječju ljudima s ruba društva, u koje nisu uperena svjetla kame-ra, već se njihove tužne životne priče mogu čuti jedino u gradskim zakutcima i ulicama.

Dosad su iz tiska izišla dva broja, od kojih je samo posljednji na ulicama svih većih hrvatskih gradova iz ruku prodavača-be-skućnika prodan u osam tisuća primjeraka. Cijena pojedinog pri-mjerka je osam kuna, od čega pola dobiva prodavač, dok se druga polovica ulaže u stvaranje idućeg broja “Uličnih svjetiljki”.

Prihvatilište za beskućnike

Mreža ljubavi s 200 volonteraPrihvatilište je, u manje od dvije godine, primilo 130 ljudi bez krova nad glavom. To su ljudi koji preko noći gube svoj status zbog obiteljskih brodoloma, gubitka posla i statusa u društvu, pa ne čudi što je u prihvatilištu popričan broj VSS korisnika i onih koji su do jučer uživali ugled u poslovnom i političkom životu

Prihvatilište za beskućnike otvoreno je za sve, bez obzira na dob, spol, rasu i vje-roispovijest. Prostor od 90 kvadrata, u blizini crkve svetog Romualda i Svih svetih na Kozali, Baštijanova 25a, darovala je na korištenje Riječka nadbiskupija. Trinaest leža-jeva, kupaonica, kuhinja, kapelica i sanitarni čvor na raspolaganju su svima. Od obro-ka korisnicima se dijele doručak i večera, dok se ručak dijeli u Kući utočišta sestara milosrdnica. U prihvatilištu se provode različiti oblici radne terapije, ali gorući problem je nedostatak stručnih volontera: od liječnika, psihologa, psihijatara, do pravnika koji žele individualnim radom pomoći korisnicima.

Za sada Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i Riječka nadbiskupija finan-cijski pomažu radu prihvatilišta, što prema ukupnim troškovima iznosi samo polo-vicu najnužnijega. Prihvatilište ima otvoren broj žiro-računa pri Zagrebačkoj banci: 2360000-1101944201 ili se obratite na broj telefona: 512-131 ili 099/319-1203 ili na e-mail: fsrtrsat@net.hr

Naše je srce poput najmirisnije ruže koju Bog zasadi u nama. Njezin miris nikada ne prestaje, a na nama je hoćemo li i koliko dopustiti da taj miris i ljepota dođu do drugih, kako bi se i oni, zajedno s nama, divili Stvoritelju. Osim toga, prema cvjetićima iz života sv. Franje, jednom

se prilikom, u napasti, bacio u ružičnjak u kojem od tada do danas na istom mjestu rastu

ruže bez trnja. I dok ljudi koji paze samo na izvanjsku ljepotu, često druge ubadaju svom bijedom svoje nutrine, na nama je pustiti blizu sve «gubavce naših dana» da nam se približe,

da ih poput sv. Franje zagrlimo i prihvatimo svojom ljubavlju bez ožiljaka.

Siniša Pucić

16 B

roj 1

/418

200

9.MEDICINSKI KUTAK

Piše: dr. Ivan Host

Posvuda u našem okolišu nalaze se nebrojeni mi-kroorganizmi – bakterije i virusi, koji čekaju pri-liku da prodru u naš organizam. Pokušavaju proći

putem povreda na koži ili ulaze putem hrane, a najče-šće na sitnim kapljicama putem zraka koji udišemo. Naš organizam posjeduje djelotvornu obranu da zaustavi ove mikroorganizme (uzročnike različitih bolesti). Ta je obrana imunološki sustav. Njegova zadaća je spriječiti ulaz ovih uzročnika bolesti, kao i pronaći i uništiti one koji su uspijeli prodrijeti u organizam. Mnogi su organi i tkiva koji čine osnovu imunološkog sustava: košta-na srž, slezena, limfni čvorovi, timus. No limfno tkivo nalazimo praktički u svim tkivima organizma. Svi oni sudjeluju u vrlo kompliciranom djelovanju imunološkog sustava.

Na prvoj linijiOsnovne stanice imunološkog sustava su leukociti

ili bijele krvne stanice. Postoji više vrsta ovih stanica, od kojih svaka ima svoju posebnu ulogu u djelovanju imunološkog sustava. Sveukupno u našem organizmu kruži oko tisuću milijardi bijelih krvnih stanica. To je otprilike oko 300 puta više nego što postoji ljudi na svijetu. Svugdje u našem organizmu od korijena kose do nožnog prsta nalazimo ove branioce našeg organiz-ma. Posebno ih puno ima na mjestima koja su pogodna za ulaz mikroorganizama kao što su sluznica dišnog sustava, koža i sluznica crijeva. Prvu liniju obrane čine tzv. fagociti. Čim uzročnici bolesti prodru u organizam,

ove ih stanice opkoljuju. Hvataju prodrle mikroorga-nizme pipcima koji sliče pipcima hobotnice. Zatim ih obuhvaćaju i ubacuju u svoju unutrašnjost gdje ih onda probavljaju.

Neki mikroorganizmi, najčešće virusi, uspijevaju izbjeći ove fagocite jer se vrlo brzo uspiju sakriti tako da uđu u normalne stanice organizma. Kako bi se i ovi skriveni uzročnici uništili, organizam ima spremnu po-sebnu vrstu stanica. Ove posebne stanice prepoznaju karakteristične promjene na površini vlastitih stanica u kojima su se sakrili mikroorganizmi i uništavaju ih. Drugi je cilj ovih stanica uklanjanje promijenjenih sta-nica vlastita organizma iz kojih, ukoliko se na vrijeme ne uklone, može nastati zloćudna bolest.

Specijalne postrojbeUkoliko velik broj uzročnika bolesti uspije prodri-

jeti u organizam, navedene stanice ne mogu zaustaviti tu «invaziju». Sada na scenu stupaju vrlo specijalizirane stanice – B i T limfociti. Funkcija je B limfocita da proi-zvode obrambene tvari koje nazivamo protutijela (anti-tijela). Protutijela izgledaju kao slovo ipsilon i na svojim su krajevima oblikovana tako da odgovaraju dijelovima ovojnice pojedinog uzročnika bolesti.

Zadaća je T stanica pak mnogostruka. One imaju važnu ulogu u regulaciji imunološke reakcije. Prepozna-ju vlastite stanice organizma i razlikuju ih od uzročnika bolesti. Time omogućuju efikasnije djelovanje imuno-loškog sustava.

Djelovanje imunološkog sustavaPrvu liniju obrane čine fagociti. Čim uzročnici bolesti prodru u organizam, ove ih stanice opkoljuju. Hvataju prodrle mikroorganizme pipcima koji sliče pipcima hobotnice. Zatim ih obuhvaćaju i ubacuju u svoju unutrašnjost gdje ih onda probavljaju.

Razlikujemo tzv. urođenu ili nespecifičnu obranu organiz-

ma od stečene ili specifične obrane. Urođenu obranu

organizma čine fagociti, koji su za svoju zadaću spremni

od samog rođenja. Oni napa-daju svakog uzročnika ili tvar

koja dospijeva u organizam i odstranjuju ih. Uklanjaju

i odumrle stanice organiz-ma. No ova obrana nema

„pamćenje“ i ne djeluje ciljano protiv specifičnih uzročnika.

Za razliku od toga, imamo stečene imunološke meha-

nizme koji se razvijaju tijekom života. Svaki kontakt imu-

nološkog sustava s različitim uzročnicima bolesti doprinosi njegovu sazrijevanju i jačanju. Takozvane stanice s pamće-njem pamte kako se supro-staviti svakom tom pojedi-

nom uzročniku. To je i načelo djelovanja cijepljenja. Naime

cjepivom se u organizam najčešće unosi dio ovojnice

uzročnika bolesti i organizam stvara mehanizme za borbu

protiv njega. Kada taj isti uzročnik ponovno prodre u

organizam, stanice s pam-ćenjem odmah bez gubitka vremena mobiliziraju speci-jaliste imunološkog sustava,

B i T limfocite, koji uništavaju uzročnike prije nego oni

mogu izazvati bolest.

Neki uzročnici, posebno virusi, ipak uspijevaju prevariti stečeni imunološki mehanizam organizma. Oni često mijenjaju izgled i strukturu svoje površine. Tako ih stanice s pamćenjem ne mogu prepoznati. To je razlog zašto uvijek nanovo obolijevamo od prehlada i zašto se svake godine

ponovno trebamo cijepiti protiv gripe.

17 B

roj 1

/418

200

9.

Započela predavanja

CRKVENA GLAZBA

IZDANJA VERBUM

Ugledni predavači svoja će znanja o litur-gijskoj glazbi prenositi studentima koji pohađaju 4-5 sati predavanja tjedno.

NASTAVNO OSOBLJE:Tehnika dirigiranja i zborsko pjevanje:

Giovanni Geraci. Skladatelj i dirigent, 2007. godine postiže magisterij najvišom ocje-nom Summa cum laude iz “Arte Moderandi Choros” (dirigiranje i zborska kompozicija) na Pontificio Istituto di Musica Sacra u Rimu. Izdao je brojne duhovne i liturgijske kompozicije s Casa Editri-ce Carrara iz Bergama, za Pontificio Istituto di Musica Sacra u Rimu i za Talijansku biskupsku konferenciju. Trenutno živi i djeluje u Vero-ni gdje predaje tehniku dirigiranja i zborsku kompoziciju na biskupijskoj glazbenoj školi “St. Cecilia” i aktivno djeluje kao kompozitor u katedrali. Klavir i teorija i solfeggio:

Daniela Marinović. Akademska glazbeni-ca, završila Glazbenu akademiju u Zagrebu-po-dručni odjel u Rijeci gdje je diplomirala klavir. Radi u Glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u Rijeci i u HNK I. pl. Zajca nastupa kao timpanist i udaraljkaš. Vodi zbor u župi Gospe Karmalske na Drenovi.

Doris Kovačić. Godine 2002. diplomirala je razrednu nastavu na Filozofskom fakultetu u

Rijeci. Od 2005. studentica je Izvanrednog stu-dija glazbene kulture na Sveučilištu Jurja Do-brile u Puli. Radila je kao učiteljica u razrednoj nastavi, nastavnik glazbene kulture u osnovnoj školi, te profesor solfeggia i zbora u glazbenoj školi. Umjetnička voditeljica je Dječjeg zbora “Zvona Viškova”, Pjevačkog zbora mladih “Jo-sip Kaplan” Rijeka, te Ženske vokalne skupina “Lira” iz Rijeke, te s njima održava koncerte u zemlji i inozemstvu.

Albert Buždon. Diplomirao je klavir s od-ličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji Zagreb, PO Rijeka u klasi prof. Vladimira Babina. Sudje-lovao je na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima i osvojio brojne nagrade. Zapo-slen je u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgo-va u Rijeci kao profesor klavira.Orgulje

Vinko Sitarić. Svećenik, godine 2002. na Papinskom institutu za crkvenu glazbu pod vodstvom mo. Alberta Cerronia postiže stu-panj magisterija iz orgulja. Po završetku studija vraća se u Đakovo gdje postaje profesorom li-turgijskog pjevanja na Teologiji u Đakovu, vo-diteljem Biskupijskog ureda za svetu glazbu te dirigentom katedralnog mješovitog i muškog zbora. U stolnoj crkvi održava samostalne or-guljaške koncerte, a u crkvama diljem biskupije kolaudira nove i obnovljene orgulje.

Interpretacija gregorijanskog korala i liturgij-ska muzikologija

Andrejka Srdoč. Diplomirala je teologiju na Teološkom fakultetu u Rijeci, te 2001. nastavlja glazbeno usavršavanje na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu u Rimu na kojemu 2007. postiže magisterij iz Canta Gregoriana ocjenom Magna cum laude. U lipnju 2006. nastupa u sikstinskoj kapeli pred papom Benediktom XVI. s akadem-skim zborom “Fondazione di Domenico Bartolucci” kojim dirigira mo. Domenico Bartolucci, neka-dašnji dirigent Capelle Sistine. Od 2006. godine organizira kao voditeljica Povjerenstva za cr-kvenu glazbu Riječke nadbiskupije mjesečne liturgijsko-glazbene seminare za crkvene glaz-benike i ove godine osniva, zajedno sa svojim suprugom mo. G. Geracijem Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu.

Tajništvo:Ul. Ivana Pavla II., br. 1. 51000 RijekaTel: 051/581-242; Fax: 051/561-223E-mail: crkvena.glazba@ri-nadbiskupija.hr Internetske stranice: www.rijeka-nadbiskupija.hr Uredovno vrijeme tajništvasvaki petak od 11.00 do 13.00 sati

U prostorijama nakladne kuće Verbum u četvrtak 23. siječnja na konferenciji za medije predstavljena je knjiga „Stvaranje i evolucija“, a knjigu su predstavili mr. sc. Petar Balta i Miro Radalj, glavni urednik i direktor nakladne kuće Verbum.

Rasprava o stvaranju i evoluciji, o vjeri i znanosti, o cilju i slučaju u procesu nastanka našega svijeta još uvijek je goruća, a utoliko je važni-je da se tu pronađu prave razine za razgovor, što je bio i cilj ovog kolo-kvija i njegovih stručnih i uglednih izlagača i sudionika. Ova knjiga do-nosi ondje održana izlaganja s područja prirodnih znanosti, filozofije i teologije. Izlagači su bili renomirani znanstvenici prof. Peter Schuster s Instituta za teorijsku kemiju na Bečkom sveučilištu, profesor emeri-tus Robert Spaemann sa Sveučilišta „Ludwig Maximilian“ u Münchenu, prof. Paul Erbrich, SJ s Visoke škole za filozofiju u Münchenu te bečki

nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, koji je napisao i predgovor ovoj knjizi.

Na kolokviju je aktivno u raspravi su-djelovao i papa Benedikt XVI. koji je među ostalim istakao misao koja u sebi sažima glavne naglaske kolokvija i same knjige:

U konačnici dolazi do alternative: Što stoji na početku: stvoriteljski ra-zum, Duh Stvoritelj, koji sve čini i daje da nastaje sve što nastaje, ili nešto ne-razumsko, nešto što bez-umno na neki poseban način proizvodi matematički uređen kozmos, a isto tako i čovjeka, njegov razum? Ali taj bi razum tada bio samo slučajnost evolucije, pa stoga u konačnici i nešto ne-razumsko. Mi kršća-ni kažemo: Vjerujem u Boga, Stvoritelja neba i zemlje – u Duha Stvoritelja. Mi vjerujemo da na početku stoji vječna Riječ, Razum, a ne da stoji ne-razum.

Riječka nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu

Učenički krug pape Benedikta XVI. (Priredili Stephan Otto Horn i Siegfried Wiedenhofer):

STVARANJE I EVOLUCIJA

Pod pokroviteljstvom Papinskog instituta za crkvenu glazbu u Rimu s radom je započela Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu, smjer Liturgijska glazba. Školu je upisalo 56 kandidata od čega je 35 su redovnih studenata i 21 izvanredni. Predavanja su započela početkom siječnja, te kandidati redovito pohađaju satove klavira, teorije i solfeggia, liturgijske orgulje, zbor, tehniku dirigiranja, vokalnu tehniku i liturgijsku muzikologiju.

Bračni par Geraci - Srdoč

Koje je gledište Crkve u pitanju vjere u Stvaranje i nauka o evoluciji izoštrila je rasprava što ju je na aktualnu temu sukoba između „evolucionizma“ i „kreacionizma“ vodio krug učenika Benedikta XVI., s kojima se on svake godine susreće na zajedničkom kolokviju.

18 B

roj 1

/418

200

9.OBITELJSKI PREDAH

Iz prošlosti Rijeke

Tekst Maksa Peča objavljen 1939. godine u hrvatskom tjedniku „Primorje“ koji je izlazio na Sušaku

O sušačkom tunelu i elektrifikaciji

Mnogo se pisalo o sušačkom tunelu, ali izgleda da stvari stoje na mrtvoj točci. Tko i jednom prođe tunelom sjeća se nje-govih nedostataka zračenja. Stručnjaci su zaključili da je

jedini spas elektrifikacija. Budući se tako kratki odsječak pruge ne bi isplatio, postoji zamisao elektrifikacije do Moravica. Prije nekoliko mjeseci o tome su mnogo pisale lokalne novine kao o gotovoj stvari. Narod još čeka obećanja. ( Jedva da čekamo dobiti staničnu zgradu koja je već davno morala biti gotova.)

Potrebno je započeti s preinakom pruge već sada, prije ljetne sezone, da turistima pokažemo bar neki napredak. Velika je pred-nost elektrifikacije; u prvom redu jeftinoća vuče, o čistoći da ne govorimo. Osim toga lokomotiva je uvijek spremna bez velike pri-preme, a svladavanje uspona i razmaka brže. Koliko je udobnije moći putovati i razgledavati okoliš bez bojazni od čađe i iskri. Nebrojeni požari svoj postanak zahvaljuju tim iskrama. Sve to ukazuje na po-trebu preuređenja naše pruge, tim više što su nam ceste vrlo loše. ( Jedan ih je usporedio s koritima potoka.)

Elektrifikacijom bi se riješili i drugi problemi; rasvjeta, voda, čistoća, grijanje. Naš ugljen je loš, a vanjski skup. Električna energija bila bi jeftinija jer nju bi proizveli iz naših izvora. Novac nam ne od-lazi izvan granice, i to je važno.

Iskorištavanjem „bijelog ugljena“, kako nazivaju vodenu snagu, koristi se narodu u gospodarskom i kulturnom pogledu. Naša ze-mlja je bogata vodenom snagom. Iskoristimo taj prirodni izvor

koji nam uz promjenu strojeva omogućuje proizvodnju snage. Vo-dene snage u prirodi se stalno obnavljaju. Uplivom sunčeve topline, tog neiscrpnog vrela, dolazi do isparavanja vode koja se u drugom obliku vraća na zemlju.

Već u najstarija vremena ljudi su iskorištavali vodu. Prva sred-stva bila su vodena kolesa, kasnije su izumljene turbine, a danas je moguće tu energiju u obliku elektrike prenašati na velike udalje-nosti. Grijeh je ne iskoristiti to prirodno bogatstvo koje nam leži neiskorišteno. Za iskorištenje izvora energije potrebno je imati ka-tastar izvora. Kod nas na tome još nije ništa učinjeno. Prije rada potreban je točan i iscrpan pregled svih zaliha sa svim morfološkim i hidrografskim podacima. Osim ovih, potreban je i katastar konzu-ma. Opet jedno veliko polje rada: stvaranje vodenog katastra svih vodenih snaga. Vrijednost energije ovisi o vodnoj količini i padu. Vodena količina varira i to je njen manjak. Najmanje vode je obično ljeti. I tu smo u sretnom položaju jer posjedujemo različite vodene režime. Naše Kraške rijeke imadu zimi dovoljno vode, dok ljeti pak, alpske rijeke obiluju vodom zbog otapanja snijega. Kolaboracija je moguća.

Uz rijeke, mogu se podignuti retenciona spremišta za akumula-ciju i pokrivanje manjka. Kombinirana spremišta pak, poslužila bi i za natapanje polja kao i za opskrbu vodom, tim vječnim problemom Krasa. Gore opisani radovi su skupi, njih treba graditi po određenom planu uz pomoć države. Današnji tempo je i suviše spor da nas stavi uz bok ostalim narodima.

Maks Pötsch (Maks Peč)

MolitvaNeki te ljudi ostavljaju pustim i praznim, dok drugi otkrivaju u tebi beskrajne svjetove

Moliti je tako jednostavno, jer je svaki treptaj molitve snažan kao i udisaj. Jedno uz drugo molimo, svatko svo-ju priču, svatko svoju molitvu. Otvaramo se kao cvjetovi snažnim riječima. Susrećemo se u molitvi kao u radosti.

Radost ne možemo zasvagda posjedova-ti, stoga je brzo prepo-znajemo.

Radujem se sitni-cama i to te ispunja smijehom. Nalazim se u milosrđu, tu sam sebi najbliža. Brine te što zamjećujem svaku pogrješku. Zaokupljaš

moju pozornost, dodiruješ ono najtoplije dok me učiš ne-sebičnosti. S tobom je tako lijepo moliti, kao disati, kao koračati. Unatoč mojoj nesavršenosti, pronalaziš me i smiješiš se mojim zabludama, taštini, ljutnji, osjetljivosti.

Molitvom ćemo preoblikovati naše strahove, rasprše-nost, lutanja. Vraćaš me kad osjetiš da plovim riječima kao na splavi. U trenu sam daleko od istine. Za suze ću reći da su kiša, za tugu da je zamišljenost. Tako si šut-ljiv, tih, a potpuno me zaokupljaš. Kako je lijepo s tobom moliti, kao disati.

Jer... ima susreta tako dragocjenih da se od njih više ne umiješ razlikovati. Jer, bi li bez njih bili ono što smo? Neki te ljudi ostavljaju pustim i praznim, dok drugi otkri-vaju u tebi beskrajne svjetove. Ima susreta koji te toliko preoblikuju i mijenjaju da ponovo poželiš svoj stari lik, jednostavan i nedovršen.

Ipak, budi s ljudima koji siju smijeh i riječi, budi s onima čije su suze tople kao i ruke koje ti pružaju. Kako je jednostavno i lijepo s tobom moliti, kao disati.

Sandra Oršanić Šimuni

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Ljudski sud“Otkad je Raspetina ljudskom sudištu parnicu izgubio,ljudskog se suda,ma koji on bio,duša mojavišene boji.”

Ovo je napisao o. Ivo Peran, u Zadru, na Veliki petak godine 1981.Moj sin Petar mi veli da mu se iz knjige “Radostan brat svih ljudi”, koju je objavio Franjevački provincijalat u Zadru, ova pje-sma najviše dopala.I meni.

Dario Miletić

19 B

roj 1

/418

200

9.

Kada otkriva sreću naš Golijat otkriva prolazne oblike materije koji se gube u neprolaznoj praznini njegove duše, a naš David neprolazne plodove milosti za nepro-

laznu puninu Krista u sebi. Onu milost koja daruje predmete i osjećaje što istinski usrećuju, onaj neuništivi smisao života koji raste i koji ne prestaje rasti.

Onu milost koja daruje trajnu i neizrecivu snagu što bo-gatstvom radosti ispunjava dušu, sve do konačnog ispunjenja.

Za razliku od slijepe sreće našeg Golijata, koja izvana zablista, a unutra je prazna. I koja ga može unesrećiti, dok ju grozničavo traži na krivim i pustim poljima, u zamci tije-la. U teškoj zamci koja ga ispunjava pohlepom za prolaznim dobrima, taštinom u međuljudskim odnosima i besmislom u vlastitom unutarnjem svijetu.

U zamci grijeha, koje Golijat postupno pretvara u nor-malnost, a David – u vjeri i milosti – razotkriva i napušta.

Golijatova prazninaČudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako

nam često baš to malo nedostaje. (I. Andrić)No nije to ni malo ni čudno, u začaranom krugu oholosti, za-

visti, pohlepe i ostalih grijeha. U zarobljeništvu smrtnih grijeha u malom unutarnjem tijelu i u zarobljeništvu krivih pogleda i želja u velikom vanjskom svijetu. U teškim lancima globalne ide-ologije potrošnje, individualizma i hedonizma, u ropstvu briga i strahova. Za tijelo.

U ropstvu opsesije za užicima kojima uvijek prethodi i iza kojih nužno slijedi tjelesna nelagoda. I duhovna praznina.

Priča o sreći - 3. dio: Otkrivanje sreće

Između praznine Sizifa i punine Krista

Piše: Zlatko Kurtović

U praznoj dolini tuge za propuštenim prilikama u prošlosti i za neisprobanim drugim putevima. U neostvarenim snovima našeg Golijata, nesvjesnog da je njegovo tijelo uvijek okrenuto u pogrešnom smjeru i da može birati samo iste i slične puteve. Dok njegove velike pohlepne oči uvijek gledaju, a prazno srce uvijek želi iste prolazne ciljeve.

Ciljeve nedostojne njegove oholosti, koja na kraju svakog puta, pred svakim ciljem, iznova zaključi da je to malo. I da treba još.

Davidova puninaA nije se onamo išlo ni brodovima, ni kolima, ni pješke… Jer ne samo

poći onamo nego i stići onamo nije bilo ništa drugo nego htjeti ići, ali hrabro i potpuno… (Sv. Augustin)

Upravo tako ide naš David, on hoće ići, a hoće hrabro i pot-puno. Naravno, pravim putem, u pravom smjeru. U svom unutar-njem svijetu i u svome vanjskom svijetu, u suglasnosti i u surad-nji s Kristom. I stoga potpuno svjestan razloga svoga postojanja i svoga djelovanja. Čvrsto usmjeren prema izvoru svoga smisla i svoje sreće.

Između stava i ponašanja koje oblikuje njegova savjest i onog što diktira civilizacija tijela on je izabrao svoju savjest.

I pritom otkrio da su sve civilizacije, kulture i lju-di, u svome hedonizmu, samo prolazne vrijednosti na koje ga nagovara njegov Golijat, vrijednosti određene i prožete bliskim početkom i bliskim krajem, vrijed-nosti koje nadahnjuje smrt i koje vuku u smrt. A da je savjest, rođena i odrasla u Kristu, jedini nepogrešivi rukovoditelj u njemu.

Koji, nadahnut Duhom Svetim, pobjeđuje prola -znost tijela i osigurava trajne vrijednosti. Sreću sada i ovdje. I puninu vječnosti.

Svakome svojeJedina prepreka na vašem putu k sreći vaša je navika da ovaj

trenutak uspoređujete s nekim trenucima u prošlosti, u kojima niste mogli uživati jer ste ih uspoređivali s trenucima kakve želite u budućnosti. (A. Gide)

Zapravo, to se događa samo našem Golijatu, u ropstvu njegova tijela, u začaranom krugu po kojem putuje pod bremenom besmisla nepovrat-ne prošlosti i dokazano isprazne nade u sreću budućeg boljeg automo-bila, boljeg tjelesnog užitka i veće porcije društvenog prestiža i moći.

Na putu od slabijeg ništa prema boljem ništa...Ali to se ne događa i našem Davidu, koji suvereno upravlja vlastitim

tijelom i stavlja ga u službu duha. I koji odbacuje materijalno zgrtanje, a raduje se duhovnom bogaćenju. Na putu prema punini živoga Krista. U ljubavi za sve što stvara Bog i što on može stvoriti. Danas i ovdje.

Na putu od volje Oca prema punini Oca, Sina i Duha Svetoga.

DJELA TIJELA I PLODOVI DUHA

Između stava i ponašanja

koje oblikuje njegova savjest i onog što

diktira civilizacija tijela David

izabire svoju savjest

U župničkoj skupini u Bakarskom dekanatu osnovan je međužupni pjevački zbor čiji su članovi iz župa Škrljevo, Hreljin, Praputnjak i Krasica, a vodi ga Jadran Matešin uz orguljsku pratnju Anđelka Dujmića.

Zbor je nastao prošle godine povodom obilježavanja pedesete godišnjice misništva vlč. Franca Šiška na inicijativu vlč. Petra Belanića i mons. dr. Ivana Šporčića.

Ovog su Božića višeglasnim pjevanjem uljepšali misna slavlja u župama Hreljin, Škrljevo i Praputnjak, a na blagdan Bogojavljanja poslijepodne u 17 sati pjevali su na misi u Zlobinu. Eu-haristijsko slavlje predvodio je vlč. Franc Šiško, a koncelebrirali su vlč. Belanić i mons. Šporčić.

Zbor je osnovan kako bi pratio značajnija događanja u župama župničke skupine u Bakar-skom dekanatu kao što su krizme, župni blagdani ili proslave godišnjica misništva.

Gordana Fumić

Osnovan međužupni pjevački zbor

20 B

roj 1

/418

200

9.GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Biskup Bogović na

predstavljanju novog

Senjskog zbornika

Senjsko muzejsko društvo i Gradski muzej Senj predsta-vili su u petak 12. prosinca u Domu kulture Pučkog otvo-renog učilišta Milutin Cihlar Nehajev u Senju novi, 34. broj Senjskog zbornika, a ujedno je održana i godišnja izborna skupština Senjskog muzejskog društva. Skupštini je nazočio i gospićko-senjski biskup Mile Bogović, i sam čest suradnik u Senjskom zborniku.

Novi broj Senjskog zbor-nika tematski je posvećen Senjskom statutu povodom 620. obljetnice izlaženja, baš kao i pred 20 godina kada je bila obilježena njegova 600. obljetnica. Senjski statut je pri-kazan u 5 znanstvenih radova, a predstavio ih je, nakon glav-nog urednika dr. Miroslava Gla-vičića, jedan od autora dr. sc. Željko Bartulović. Senjski zbor-nik donosi izvorni znanstveni članak Luje Margetića o Senj-skom statutu iz 1388. godine, prilog akademika Petra Strčića o Senju u 13. i 14. stoljeću za uspona knezova krčkih, načel-nika i knezova senjskih. Đorđe Milović piše o kaznenom pravu Senjskog statuta, a Anamari-ja Kvaternik o „Racionalnom i iracionalnom u Senjskom sta-tutu“. Konačno, Željko Bartulo-vić odgovara na neka pitanja iz povijesti Senja.

Na održanoj skupštini pri-hvaćena su sva izvješća pred-sjednika dr. Miroslava Glaviči-ća, a ponovno je na mandat od 4 godine izabrano dosadašnje rukovodstvo, što je pokazatelj njihova dobrog rada. Dr. Glavi-čić je istaknuo značajnu novinu da je Senjski zbornik odnedav-no uvršten u međunarodno ugledne znanstvene časopi-se jer se referira u američku i francusku citatnu bazu. Osim toga, odnedavno je dostupan i na internetu.

Zvonko Ranogajec

U Ogulinu je u subotu 6. prosinca održan 28. Sa-bor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Susret je počeo okupljanjem oko 60 mladih iz većine dekana-ta i župa biskupije u pastoralnoj dvorani župe sv. Križa gdje ih je pozdravio domaćin, župnik i dekan ogulinski, a ujedno biskupijski povjerenik za mlade mr. Tomislav Rogić.

U dopodnevnom dijelu Sabora biskupijski povje-renik za mlade Banjalučke biskupije don Ilija Piličić predstavio je drugi Nacionalni susret katoličke mladeži Bosne i Hercegovine koji će se krajem svibnja naredne godine održati u Livnu. Budući da će mladi Gospićko-senjske biskupije umjesto svog godišnjeg susreta u svojoj biskupiji nazočiti susretu mladih BiH, don Ilija je predstavio susret u Livnu koji će se od 9. do 10. svibnja 2009. održati pod geslom „Korake nam upravljaj putovi-ma mira i dobra“. Predstavljene su i kateheze za vodite-

lje priprema za susret. Susret će se temeljiti na Godini sv. Pavla, 800. godina franjevačkog pokreta, obljetnici dolaska pape Ivana Pavla II Banjoj Luci i aktualnoj situa-ciji mladih u svijetu. U nastavku je slijedila misa u župnoj crkvi sv. Križa koju je predvodio don Ilija u suslavlju na-zočnih svećenika.

U popodnevnom dijelu uslijedio je radni dio Sabo-ra pod predsjedanjem predsjednice Sabora Ive Dasović i vlč. Tomislava Rogića. Dogovoreni su materijali za skoro izdavanje 14. broja lista mladih biskupije Osvit. On će se vjerojatno predstaviti na sljedećem 29. Saboru koji će se održati u Gospiću i koji će biti izborni, jer je sadaš-njem predsjedništvu prošlo 4 godine mandata.

Mladi iz Senja boravit će ove godine na svjetskom novogodišnjem Taize susretu u Bruxellesu u Belgiji. U ožujku će se mladi biskupije pridružiti mladima Šiben-ske biskupije na duhovnom vikendu na otoku Prviću.

U planu je da se 30. Sabor održi u Rimu. Ovogodišnje advent-ske akcije mladih biskupije, dosadaš-nje i preostale idu u prilog misijama odnosno uspostavi kumstava za potre-be školovanja siro-mašnih u misijama.

Z. Ranogajec

Nedjelja Caritasa u GospićuU nedjelju 14. prosinca služena je u 11 sati u gospićkoj katedrali Navještenja BDM, na nedjelju Caritasa, sveta

misa koju je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju s ravnateljem Caritasa Gospićko-senjske biskupije vlč. Lukom Blaževićem i ostalim svećenicima. Misi su nazočili djelatnici i volonteri biskupijskog Caritasa na čelu s tajnicom Ivanom Bilen.

Na ovoj misi tradicionalno su darovane obitelji u potrebi, ovaj puta pet obitelji iz Plaškog, Pazarišta, Otočca, Rakovice i Donjeg Lapca koje imaju bolesnu djecu ili su u velikoj oskudici. Oni su primili novčanu pomoć od po tisuću kuna, dar fra Branka Radoša iz Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj. Na misi se nazočili i učenici Klasične salezijanske gimnazije iz Rijeke pod vodstvom s. Veronike Popić. Oni su kao predstavnici škole donijeli prikupljene darove za osam obitelji. Svaki razred je skupljao za jednu siromašnu obitelj i to vrlo zauzeto, a uključili su se roditelji djece, kao i profesori škole.

Povodom božićnih blagdana biskupijski Caritas iz Gospića je župama i poslovnim subjektima uz čestitku rav-natelja Caritasa vlč. Luke Blaževića dostavio i uplatnice putem kojih se može darovati pomoć za najugroženije. Prikupljaju se i darovi u hrani. Ove godine obiteljima u potrebi dolazi pomoć iz Dubrovačke biskupije. Iz Dubrovnika u Gospić ovih dana stiže pošiljka hrane koja se prikupljanja po dubrovačkim župama. Akciju koordinira Krešimir Marković, vjeroučitelj u Dubrovniku. Akcija se zove „Podijelimo radost Božića“, a hrana se prikuplja na Pilama gdje stoje kutije i štandovi na kojima se mogu ostaviti hrana i prilozi. Prošle godine su entuzijasti u sličnoj akciji sakupili blizu 11 tona hrane. U akciju su se uključili Vijeće za mlade i obitelj Dubrovačke biskupije, ondašnji Caritas, Katoličko liječničko društvo, HKD „Napredak“, Grad Dubrovnik i Županija, župe na području gradskog dekanata, osnovne i srednje škole na području grada Dubrovnika, vaterpolisti Juga i hrvatske vaterpolske reprezentacije.

Zvonko Ranogajec

U župi sv. Križa u Ogulinu nakon jutarnje mise zornice 11. prosinca župnik i dekan ogulinski mr. Tomislav Rogić obavio je blagoslov novog zvona. Zvono je u bronci izlila tvrtka Tržec iz Zagreba, a poslove podizanja i postavljanja Zvonik iz Bodovaljaca kod Nove Gradiške. Novo zvono na kome je ugravirano „dar žu-pljana, grada Ogulina i Gospićko-senjske biskupije“, tona fis, postavljeno je na mjesto staroga, oštećenoga, koje je dan ranije tvrtka Zvonik spustila. Zvono je teško 780 kg, a na njemu je ugravirano: „Dar župljana, grada Ogulina i Gospić-ko-senjske biskupije“. Nakon kraće stanke, crkvena zvona ponovno dominiraju gradom Ogulinom.

Z. Ranogajec

Blagoslovljeno i podignuto novo zvono na župnoj crkvi

28. Sabor mladih katolika - priprema za Livno

21 B

roj 1

/418

200

9.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta i uz podršku župe sv. Križa drugu godinu za redom održao se Advent u Ogulinu i nametnuo se kao naj-značajniji kulturni događaj godine u gradu podno Kleka. Održan je niz koncerata, radionica, kazališnih priredbi i prodajnih izložbi u humanitarne svrhe. Za-počelo je koncertom „Božiću ususret“ prvaka opere HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke Olge i Bojana Šobera. Župna crkva pokazala se kao odlično mjesto za kon-centriranje majstora klasične glazbe. Slijedio je na-stup zagrebačke gospel skupine iz Sunce, a sve je kulminiralo skoro dvosatnim koncertom hrvatske umjetnice Tereza Kesovije. Ona pružila ogulinskoj publici sat i pol predivnog doživljaja uz energiju i spontanost kakve nema kod današnje estrade.

Potpuni doživljaj Adventu u Ogulinu dali su i domaći umjetnici, KUD Klek i HPD Klek svojim božić-nim koncertima pokazavši visoku razinu pjevačkog umijeća. Osim toga, tijekom Adventa održavao se i prodajni sajam čiji je prihod išao u korist onih potre-bitih. I Ogulin je bio ove godine u krugu gradova sa živim jaslicama koje su upotpunile doživljaj Božića, a nastupila je skupina Ben Hur iz Rijeke, pobjednik drugog festivala duhovne glazbe Tonka Fest.

Z. R.

Đakonsko ređenje(Gospić, 21. 12. 2008. – D. T.) Na četvr-

tu nedjelju došašća 21. prosinca u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospi-ću biskup mons. dr. Mile Bogović za đakona je zaredio Marinka Miličevića. Svečanosti su, uz brojne vjernike, nazočili rodbina i prijatelji ređenika i bogoslovi iz Rijeke.

Marinko Miličević je rođen 1971. u Gradačcu (BiH), župa Tramošnica. Kao član Družbe Isusove završio je studij teologije (2005.), a zatim radio u Uredu za pokrete i udruge na zagrebačkom Kaptolu. U rujnu 2008. došao je u Gospić gdje sada bravi i djeluje kao kateheta u OŠ u Perušiću. Vje-rujemo da ga je Gospodin svih ovih godina vodio i doveo do ovog trenutka u kojemu je primio sveti red đakonata.

Otočac

Mnogi su pravednici stradali od

pravne državeNa blagdan sv. Fabijana i Sebasti-

jana suzaštitnika župe Otočac, i Dana grada Otočca, 20. siječnja u crkvi Pre-svetog Trojstva u Otočcu, koncelebri-ranu misu predvodio je biskup gospić-ko-senjski Mile Bogivić uz suslavitelje Juru Tuteka, dekana otočkog i župnika u Brinju, Milu Rajkovića, Ivicu Miškuli-na, Josipa Štefančića, don.Anđelka Ka-ćunka, don. Juru Ladišića dušobrižnika za slijepe i slabovidne, te domaćina, župnika u Otočcu i generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije mons.Tomi-slava Šporčića.

U svojoj homiliji biskup je upitao kako je moguće da apostoli u svijetu budu izloženi mržnji? „Pravna država nije nešto savršeno, dogodi se da pred-stavnicima vlasti smeta onaj čovjek koji je potreban društvu i društvu je koristan. Najveća greška pravne drža-ve bila je kada je osudila Isusa Krista. Za vrijeme Isusova djelovanja mnogo je bilo „udbaša“ koji su ga pratili da bi ga osudili. Ti isti su govorili za Isusa, ukloni ga, pribij ga na križ. To se može dogoditi i danas. Isus je osuđen kao štetan. Mi danas slavimo mučenike koje je prvo država osudila kao štetne gra-đane, Sebastijan visoki vojnik a Fabijan papa. Vlast je silom njih dvojicu uklo-nila, društvo je smatralo da njih dvoji-ca smetaju. Oni nisu silom branili sami sebe, niti su se branili lažima, branili su se samo istinom i ljubavlju. I jučer smo spominjali dan Martina Lutera Kinga koji je bio protestantski svećenik, i on je smetao nekima, isti je imao viziju do-brote, a završio je od ruke mafije. Oni koji žele dobrotom ići naprijed uvijek smetaju. I današnji sveci bili su praved-ni a ipak su stradali.

Liturgijsko slavlje uveličao je združeni pjevački zbor POU u Otočcu i mješoviti crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi uz orguljsku pratnju.

Prije svete mise uslijedila je proce-sija od župnog stana kroz park do crkve u kojoj su prisustvovali i predstavnici vlasti i to župan Milan Jurković, grado-načelnik sa zamjenicima, predstavnici vojske, policije, limena glazba DVD-a Otočac, KUD Otočac, otočki graniča-ri te mnogobrojni građani u prepunoj župnoj crkvi, a prije svete mise vijen-ce pored velikog križa uz crkvu za sve stradale župljane i branitelje položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Ivan Bižanović

Blagoslov skloništa HGSS-a na 1100 metaraU petak 16. siječnja na najvećem hr-

vatskom skijalištu HOC Bjelolasica održana je svečanost. U nazočnosti brojnih pripad-nika stanica HGSS-a iz cijele Hrvatske, na čelu s pročelnikom Vinkom Prizmićem, za-tim djelatnika Državnog ureda za zaštitu i spašavanje, održana je svečanost otvaranja novog skloništa ogulinskog HGSS-a na 1100 metara n.v.

Uz čelništvo Grada Ogulina, gradona-čelnika Nikolu Magdića sa suradnicima, di-rektora HOC Bjelolasice Maru Mišića i broj-

ne goste, na sam krov Gorskog kotara, planinu Bjelolasicu popeo se žičarom i župnik i dekan ogulinski mr. Tomislav Rogić. Nakon samog čina otvaranja ovog za sigurnost skijaša i planinara vrlo važnog objekta dekan Rogić ga je blagoslovio. Tom prilikom je istaknuo da gorski spasioci u punini ostvaruju evanđeosku poruku da čovjek nije čovjek ako drugome ne čini dobro i ako taj duh pomaganja bližnjima ne prenosi na druge. A upravo pripadnici HGSS-a tijekom cijele godine na dragovoljnoj osnovi pomažu brojnim turistima, bilo ljeti ili zimi, na našim planinama.

U kasnijem druženju prvi čovjek HGSS-a Vinko Prizmić darovao je župnika Rogića zastavicom i kapom HGSS-a, kojem je to posebno drago, jer i sam dolazi iz Senja koji je sa susjednim Zavižanom

jedan od stožernih točaka hrvatskog planinarstva. Ovo inače nije i najviši objekt koji je mr. Rogić, blagoslovio jer je upravo na Zavižanu blagoslovio kapelicu na 1500 metara n.v.

Z. R.

Preminuo vlč. Ante CvitkovićNa mjesnom groblju u Švici 6. siječnja na svetoj su

se misi od vlč. Ante Cvitkovića oprostili biskup gospić-ko-senjski mons. dr. Mile Bogović, a u ime klera mons. mr. Tomislav Šporčić, generalni vikar, u ime svećenika sumještana mons. prof. dr. u miru Milan Šimunović, te u ime župljana g. Marinko Pivač iz Čovića.

Vlč. Ante Cvitković preminuo je u bolnici u Otočcu 5. siječnja 2009. nakon dulje i teške bolesti u 66. godini života i 42. godini svećeništva. Bio je u svećeničkoj mi-rovini u Švici. Vlč. Cvitković rođen je 15. veljače 1943. u Švici. Sjemenišnu gimnaziju pohađao je u Pazinu, a teološki studij u Rijeci. Za svećenika je zaređen 2. srpnja 1967. u Senju. Od 1968. je upravitelj župa Sv. Juraj i Lukovo Otočko, od 1970. je upravitelj župa Ličko Lešće, Ramljane i Čanak, te od 1994. uz Ličko Lešće upravlja i župom Prozor. Vlč. Cvitković je zbog zdrav-stvenih poteškoća umirovljen 2007. godine.

Bogat Advent u Ogulinu kulminirao koncertom Tereze Kesovije

22 B

roj 1

/418

200

9.IZ ŽUPA

Čabar

7. smotra župnih pjevačkih zborova

U povodu blagdana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Domu kulture 16. prosinca u Čabru održan je sedmi susret žu-pnih pjevačkih zborova, kojem su prisustvovali župnici Ivan Troha iz Gerova, Josip Malnar iz Plešca i Tomislav Ravnjak iz Tršća te časne sestre Kćeri Marije Pomoćnice Adela, Dragica i Elizabeta. Nakon prigodnih riječi časne sestre Dragice Devčić smotru je otvorila i dalje vodila učenica Srednje škole «Vladimir Nazor» Čabar Ana Mužević i odmah na početku rekla: „I ove godine okupili smo se oko Marije Bezgrešne. U današnjem slavlju obilježavamo blagdan 150. obljet-nice njezinih ukazanja u Lurdu – mjestu susreta s Bogom, koji nam svoju ljubav iskazuje u liku milosrdne Majke koja nas uvijek nanovo osvježi u vjeri, okrijepi u nadi i zagrije ljubavlju.“

Potom se prisutnima obratio velečasni Ivan Troha župnik župa Gerovo i Hrib, koji je istaknuo značaj ovog blagdana uz ukazivanje na značaj Majke Božje. Pri tome je spomenuo određene lokalitete i sakralne objekte gdje se u pojedinim mjestima okupljaju vjernici, Marijini štovatelji i gdje štuju Isusovu Majku i Majku Crkve. U Prezidu to je crkva svetog Vida, u Čabru se okupljaju na Cvjetni petak, u Tršću je to crkvica Pohođenja Marijina, u Plešcima crkvica u Zamo-stu, a u Gerovu je središnje okupljanje za sve vjernike - Sveta gora. „Radosna srca danas smo svojim prisutstvom počastili Blaženu Dje-vicu Mariju. Svima neka nam bude na čast i radosno poslušajmo sve one pjesme, ispjevane Mariji u čast i slavu. Marijina smo djeca mi, o čujte, o čujte nas svi. Pjesme naših zborova koje ćemo sada čuti dovesti će nas u posebno raspoloženje i ugođaj, ali i povesti u drugi dio Došašća – prema Božiću. Svima želim sretan Božić i blagoslov-ljenu Novu Godinu i neka bude puna zdravlja“ završio je vlč. Troha. Nakon toga učenici osnovne škole nastupili su s pjesmom «Marijo, o Marijo» i time slavili zajedno s prisutnom publikom u dvorani, naj-ljepšu među svim stvorenjima - Majku Mariju, a to su zatim nastavili i prisutni zborovi.

Prema riječima Ane Mužević, Blažena Djevica Marija divan je primjer budnosti i uzor spremnosti na susret s Gospodinom. Ona je poput jutarnje rose, sjajna zornica i upravo takvu je opjevao Župni pjevački zbor iz Plešca pod ravnanjem Gorana Majetića. Marijin pri-stanak i raspoloživost da prihvati Božju ponudu i porodi Spasitelja donio je cijelom svijetu radost i spasenje. Molimo je da i u našem hrvatskom narodu zaživi Radosna vijest koju je Isus donio ljudima prije više od dva tisućljeća.

U ovo vrijeme došašća i prisjećanja na radost Isusova rođe-nja uveo je publiku Župni mješoviti pjevački zbor iz Tršća kojim je rukovodila Mirjana Malnar, dok je župni pjevački zbor iz Prezida pod vodstvom Jelene Malnar, svojim pjesmama upečatljivo prikazao veliku ljubav koju gajimo prema Mariji, novoj Evi, koja s vjerom pri-hvaća Božji poziv i zauzima djelatnu ulogu u povijesti spasenja. Zbog toga joj se rado obraćamo kao Kraljici i Pomoćnici na našem putu kroz život. Posebno je upečatljiv bio nastup učenika osnovne škole iz Prezida Tonija Malnara koji je pročitao prigodnu pjesmu o Mariji.

Željko Malnar

Čabar

PRIJEM ZA SVEĆENIKE

Jaslice u ŠmogorimaMještani Šmogora, pjevajući božićne pjesme, 8. siječnja okupili su se oko svojih

jaslica na otvorenom, postavljenih pod velikim borom i križem na površini od 150 kvadratnih metara. Jaslice u Šmogorima, mjestu iznad Matulja, postavljene su u dvorištu Borisa Baćića, a uredila ih je Elzika Tomac ispred Udruge „Jaslice pul Šmo-gori“. Udruga je osnovana u rujnu 2008. godine kako bi inicijativa postavljanja jasli-ca na otvorenom koja se provodi od 2001. godine dobila pravni legitimitet. „Jaslice

su znak naše udruge, a cilj nam je očuvanje tradicije i običaja ovo-ga kraja,“ rekla je gđa Tomac na prigodnoj svečanosti na kojoj su se okupili mještani, članovi udruge i Mje-snog odbora te pred-stavnici Općine Matu-lji. Istaknula je kako se ovom inicijativom želi okupljati mještane, ali i

povezati se s drugim gradovima i mjestima koji njeguju tradiciju postavljanja jaslica na otvorenom.

Figure u jaslicama visoke su 70 cm, a sve oko njih, štalicu i druge objekte, mahovinu, potok, ukrase, postavili su i izradili mještani te se svake godine izgled ja-slica mijenja i obogaćuje. Prvi put su posložene 2001. godine, nakon što su mještani postavili križ na raskrižju iznad dvorišta Borisa Baćića. Veliki bor već je rastao usred parcele pa je mjesto, kako govore mještani, gotovo samo zazivalo postavljanje ja-slica. Na natpisu ispod križa navodi se da je postavljen na početku novog tisućljeća za mir među ljudima.

Ove je godine okupljanje mještana uz jaslice imalo poseban božićni ugođaj zbog trojice pjevača s Trsata koji su, prije desetak dana, slučajno prolazeći spontano zapjevali ugledavši jaslice. Njihova je božićna pjesma već tada privukla susjede te je odmah dogovoren posjet i ovoj svečanosti. D. D.

U prostorijama Poglavarstva Gra-da Čabra 16. prosinca održan je tradi-cionalni Božićno-novogodišnji prijem za svećenike i časne sestre koji djelu-ju na ovom području. Gradonačelnik Marijan Filipović i predstojnik Ureda Grada Zvonimir Lipovac primili su žu-pnike Josipa Malnara iz Plešca, Tomi-slava Ravnjaka iz Tršća i Ivana Trohu iz Gerova te časne sestre Kćeri Marije Pomoćnice iz Pastoralnog centra Ča-bar Dragicu i Elizabetu. Obraćajući se prisutnim svećenicima i časnim se-strama gradonačelnik Filipović uvod-no je u nekoliko riječi spomenuo stanje u gospodarstvu, ali i nastoja-nja Grada da se svim stanovnicima osigura pravo na zaposlenje i život dostojan čovjeka. Govorio je i o do-sadašnjim planovima grada posebice vezano uz sanaciju objekata duhovne kulture pri čemu je ukazao na zavid-nu suradnju svih subjekata, od Grada preko crkvenih velikodostojnika do župnika i samih vjernika. Spomenuo je i velik broj objekata koji su do sada sanirani ili će se u narednom razdo-blju zajedničkim snagama spasiti od daljnjeg propadanja.

Župnici Josip Malnar, Ivan Troha i Tomislav Ravnjak upoznali su gra-

donačelnika s problemima u župama koje vode, uz ukazivanje na činjenicu da broj vjernika opada a sredstva za sanaciju crkava i kapelica dosta se teško osiguravaju. Spomenuli su pri tome i određene prioritete čijem bi rješavanju trebalo što prije prići. Ča-sne sestre su kao prioritet istaknule potrebu saniranja ulaza u Pastoralni centar gdje tijekom obilnijih kiša do-lazi do pojave vode, te zamolile gra-donačelnika da im i nadalje pomaže posebice osiguravanju prijevoza na manifestacije na kojima one i djeca sudjeluju. „Kada bi nas bilo više u ovom kraju, sigurno je da bi se poje-dine akcije brže i kvalitetnije rješava-le,“ rekao je gradonačelnik Filipović te obećao da će i nadalje nastojati, ovisno o raspoloživim proračunskim sredstvima pomagati u sanaciji ista-knutih problema te ishođenju vanj-skih sredstava.

Na kraju prijema gradonačelnik Marijan Filipović i predstojnik Ureda grada Čabra Zvonimir Lipovac uručili su svećenicima i časnim sestrama pri-godne poklone uz obostrane čestitke prigodom nadolazećih božićno-novo-godišnjih blagdana.

Željko Malnar

23 B

roj 1

/418

200

9.

DOGAĐANJA

Smotra dječjih zborova

Susret dječjih župnih zborova Rijeke i okolice odr-žan je 14. prosinca u crkvi Gospe Lurdske na Žabici. Su-sret je započeo prinosom betlehemskog svjetla iz ruku mladih skauta, a brojne vjernika pozdravio je riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić.

Zadovoljstvo malim pjevačima izrazila je mr. An-drejka Srdoč, voditeljica nadbiskupijske škole za crkve-nu glazbu, ovom prigodom pozvavši sve zainteresirane da se pridruže ovoj školi i glazbenoj formaciji. Unatoč kišnom vremenu, u prepunoj crkvi predstavilo se 17 zborova pod vodstvom časnih sestara, župnika i župnih suradnika. Obzirom da smotra nije bila natjecateljskog karaktera, nadbiskup Devčić istaknuo je kako su svi sudionici osvojili prvo mjesto, a još više pohvalio i po-taknuo vrijedne voditelje zborova na ovaj hvalevrijedan način čašćenja Boga.

Raspjevanoj i veseloj atmosferi te čestitkama nad-biskupu Devčiću za 8. obljetnicu ređenja pridružili su se zborovi iz župe Gospe Lurdske, sv. Jelene iz Kastva, sv. Jurja mučenika s Gornje Drenove, sv. Andrije iz Mošće-nica, sv. Bartola s Cernika, Marije Pomoćnice, sv. Romu-alda i Svih Svetih, Bezgrešnog začeća iz Velog Brguda, BDM Karmelske s Donje Drenove, sv. Franje Asiškog s Pehlina, sv. Jurja s Trsata, sv. Martina iz Grižana, sv. An-tuna iz Drage zbor Tavelići iz župe sv. Nikole Tavelića, Biskupići bez mitrica iz župe sv. Nikole biskupa, Ljiljani iz župe sv. Josipa, kao i mlada solistica Glorija Kovačević.

Natalia Renčić

Glazbom za pomoć beskućnicima

Humanitarni kon-cert pod nazivom „Božić za sve“ u organizaciji stu-denata Teologije u Rijeci održan je 18. prosinca u velikoj dvorani riječke Teologije. Studenti su ovom humanom gestom još jednom pokazali ve-liko srce pridonijevši toplijem Božiću onima s ruba društva, štićenicima prihvatilišta za beskućni-ke „Ruže svetog Franje“. Prihvatilište je osnovano kao dio karizme pripad-nika Franjevačkog svje-tovnog reda i djeluje već gotovo dvije godine pod vodstvom voditeljice Vilme Mlinarić, a u svakodnevnom radu sudjeluju i brojni volonteri i dobrotvori. S nešto više od osam tisuća kuna prikupljenih u ovu svrhu, publika u prepunoj dvorani pokazala je duh altruizma i so-lidarnosti s potrebnima. Nazočne je uz voditeljicu prihvatilišta Vilmu Mlinarić, pozdravio riječki nadbiskup, mons. Ivan Devčić podsjetivši na problem siromaštva i brigu za beskuć-nike.

Nakon scenskog uprizorenja mladih molitvene zajednice „Štovatelji Božanskog milosr-đa“ iz župe svetog Josipa, pjesmom su se predstavili zborovi mladih župa Marije Pomoćnice i sv. Križa sa Srdoča, grupe „Pax“ sa Krnjeva, „Anima“ i „Kristina“, kvartet „Noa“, KUM „Novi put“, bogoslovski zbor „Ivan Pavao II“ u pratnji zbora studenata laika Teologije, te Davor Terzić.

N. Renčić

Odgovornost medijskih djelatnika i publike

Na pogled na „zlatno doba“ pjesme i pitanje odgovornosti koja je vladala u vrijeme Sanjinih najvećih hitova,

istaknula je: „slava i popularnost nisu bili prioritet, nego više sreća i zadovoljstvo samim pjevanjem iz čega je

kasnije proizlazilo sve ostalo. S tatom sam dolazila na opatijske festivale još od malih nogu, a tadašnje

pjevačice nisu bile toliko eksponirane. Danas je svatko u medijima. S 16 godina mislila sam da je svijet moj,

što je uobičajeno za te godine, a kada sam upisala faks, maštala sam o tome da ću biti slavna novinarka. Ali ipak

nije bilo toliko „celebritya“ u medijima.“

Popularna voditeljica i pjevačica Sa-nja Doležal 20. siječnja u auli „Ivan Pa-vao II.“ u svetištu na Trsatu predstavila se pjesmom i osobnim svjedočanstvom. Na poziv dugogodišnjeg prijatelja fra Krunoslava Kolarića, vrlo pristupačna pjevačica svima znanih nekadašnjih hi-tova Novih fosila, govorila je iz vjerničke perspektive o aktualnim pitanjima sadaš-njeg trenutka, s posebnim naglaskom na svijet medija i javnih osoba koje u njima djeluju.

Voditeljica RTL – televizije i uredni-ca talk – showa „Sanja“ u svojem osvrtu na odgovornost javnih djelatnika u me-dijima istaknula je: „Vrlo velika odgo-vornost leži na medijskim djelatnicima i javnim osobama koje svakodnevno prate kamere. Iz osobnog iskustva osobe koja radi u medijima, ali i kao gledatelja, čini mi se da je medijski prostor opasno za-gađen, ali možda mi nismo ni svjesni u kolikoj mjeri to djeluje na nas. Nesvjesno se otupljuje oštrica, npr. kada u 20 h ljudi ogole istinu u mediju. Kada takav sadržaj postane normalan, tada smo u velikom problemu.

Odgovornost je na svima nama, po-sebno za našu djecu koja će nas naslije-diti. Roditelji su umorni i u egzistencijal-nom grču, te nije čudno da klinci gutaju sve. Roditelji bi trebali biti i tu prisutniji, a tragedija je kada mladi danas kažu da im je dosadno. Kao majka dvoje tinej-džera, izbezumljena sam kada gledam kioske i TV – programe. Svojoj djeci ne dopuštam da gledaju sve, nego često nešto zajednički pogledamo i proko-mentiramo. Moja djeca prve emisije „Big brothera“ nisu gledala, ali su u školi svi o tome pričali, pa su iz znatiželje pogledali nekoliko emisija koje smo nakon toga za-jedno prokomentirali. Nakon par emisija to ih nije više interesiralo. Ali ipak, ima i dobrih strana medija. Ponosna sam na humanitarnu akciju „Budi mi prijatelj“, a često smo i u emisiji „Sanja“ znali organi-zirati akcije sličnog karaktera. Tu dimen-ziju medija treba također istaknuti.“

Na veselje i zadovoljstvo brojnih prisutnih mladih, susret je okončan za-jedničkom pjesmom starih hitova i obe-ćanjem za ponovni susret u trsatskom svetištu.

N. Renčić

24 B

roj 1

/418

200

9.DOGAĐANJA

Akademik Branko FučićPredstavljena bogata ostavština uglednog hrvatskog povjesničara umjetnosti i kulture, stručnjaka za zidno slikarstvo i glagoljicu

Međunarodni znanstveni skup o životu i djelu akademika Branka Fučića otvoren je 30. siječnja u kongresnoj dvo-rani hotela Malin u Malinskoj. Pod nazi-vom Az grišni dijak Branko pridivkom Fučić

prikazan je životni put akademika Fuči-ća, s nadom da će doprinijeti valorizaciji znanstvenog djela ovog uglednog hrvat-skog povjesničara umjetnosti i kulture, stručnjaka za zidno slikarstvo i glagolji-cu. Skup su organizirale najeminentnije hrvatske institucije: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski in-stitut i Sveučilišna knjižnica u Rijeci. Na trodnevnom susretu sudjelovalo je 76 izlagača iz zemlje i inozemstva.

Ugledni akademik dr. Branko Fučić rođen je u Dubašnici na Krku 1920. go-dine. Nakon što je doktorirao u Ljubljani, radio je u konzervatorskim zavodima i ustanovama HAZU u Zagrebu i Rijeci, te je bio znanstveni savjetnik u Kabinetu za arhitekturu i urbanizam. Tijekom svog dugogodišnjeg plodnog rada bavio se po-najprije terenskim istraživanjima, koja su rezultirala brojnim otkrićima. Istražio je cijelu Istru, Hrvatsko primorje i kvarner-ske otoke, te tako otkrio i obradio broj-ne srednjovjekovne freske i glagoljske natpise na tim područjima. Svoje golemo znanje ostavio je novim generacijama u brojnim pisanim djelima među kojima možemo istaknuti: Terra incognita, Glago-ljaški natpisi, monografija Vincent iz Kastva te brojni članci u znanstvenim i stručnim časopisima.

Svoj posao neumorna istraživača obavljao je i nakon umirovljenja, praktič-ki do posljednjeg trenutka. Nakon dugog bolovanja preminuo je u Rijeci 30. siječ-nja 1999. godine. Prigodna izložba povo-dom desete godišnjice smrti Branka Fuči-ća otvorena je 30. siječnja u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci.

Maja Šimičić

Uoči proslave blagdana svetoga Ivana Bosca, utemeljitelja salezijanaca i oca mladih, salezijanci su proslavili 90. godišnjicu dolaska u Rijeku i 15. godišnjicu djelovanja Salezijanske klasične gimnazije kao ustanove s pravom javnosti. Salezijanska klasična gimnazija nastala je kao sjemenišna gimnazija, te kao takva djeluje još od 1960. godine, a ove godine slavi 15 godina od registracije škole pred sudom kao javne ustanove s pravom izdavanja i potpisivanja dokumenata.

Dva dana uoči blagdana, 29. siječnja, započeo je svečani program, otvaranjem izložbe i predstav-ljanjem knjige dr. Nike Tunjića “Izazovi za obitelj i školu u 21. stoljeću„. Likovni radovi, izloženi u prostori-

jama Selezijanske gimnazije, djelo su bivših i sadašnjih polaznika gimnazije: Josipa Komljenovića, Ane Baković, Filipa Bakovića i Zore Zudenigo, kćeri likovne umjetnice iz Rijeke Marije Zudenigo, koja je ovu izložbu dodatno obogatila izlaganjem svojih umjetničkih djela. Uz svoje likovne radove, učenici su obogatili program točkom ple-sne skupine škole i igrokazom “Božja čestica„. Igrokaz s tematikom vjersko – znanstvenog odnosa, koji je pobliže

dočarao pristup učenju koji imaju profesori i polaznici ove škole, bio je prigodna uvertira u predstavljanje knjige njihova dugogodišnjeg ravnatelja, a ujedno i autora knjige, don Nika Tunjića.

Uz samog autora, o knjizi su govorili i suradnik don drago Dedić, urednik časopisa „Vijenac“ Andrija Tunjić te dugogodišnji odgajatelj don Marinko Ivanović, koji je dr. Niku Tunjića primio u školu i bio mu, po autorovim riječima, sigurnost u životu i radu tokom svih ovih godina. “Škola je jedna zajednica gdje se ne mogu odvojiti učenici, roditelji i profesori„ istaknuo je tijekom predstavljanja autor knjige. Ta tri elementa, po njegovom mišljenju, sačinjavaju školu, a naglasak bi trebao biti na odgojnoj dimenziji, a ne samo na nekritič-nom usvajanju gradiva. Knjiga je sociološko, psihološko teološkog karaktera i donosi analizu pojedinih ele-menata koji utječu na izgradnju čovjeka tokom cijelog njegova razvoja. “Odgoj prvo pružaju roditelji, kasnije škola, a obrazovni se proces zaokružuje njihovom međusobnom suradnjom„ ističe don Niko. Kao što je vid-ljivo iz naslova knjige “Izazovi za obitelj i školu u 21. stoljeću„ knjiga ne donosi gotova rješenja već smjernice za zajednički put ka traženju rješenja. Za ostvarivanje toga puta nije dovoljno da profesori, navjestitelji vjere i roditelji informiraju mlade o sadržajima koje im žele prenijeti. Da bi odgoj imao željeni efekt potrebno je da odgojitelj životom i osobnim primjerom pokazuje ono o čemu govori. “Danas je najvažnije biti svjedok, a ne navjestitelj. Mladi slušaju svjedoke, a ne znanstvenike zaključio je dr. Niko Tunjić.

Na blagdan sv. Ivana Bosca, 31. siječnja, u župi Marije Pomoćnice u Rijeci proslavljena je svečanim euharistijskim slavljem 90. godišnjica dolaska selezijanaca. Nakon trodnevne pripreme, svečanu svetu misu, koja je bila i vrhunac proslave obljetnice, predvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Ivan Marijanović.

Maja Šimičić

Pravne usluge, zaposlenje, dječji doplatak, stanarsko pitanje i mogućnost priznavanja stupnja invaliditeta, ključni su problemi s kojima se susreću žene nakon što izađu iz utočišta što im ga pruža-ju domovi za žrtve obiteljskog nasilja. O problemu resocijalizacije zlostavljanih žena, na tiskovnoj kon-ferenciji 2. veljače u prostorijama mobilnog savjeto-vališta riječkog nadbiskupijskog Caritasa, progovo-rile su saborske zastupnice SDP-a Gordana Sobol i Romana Jerković te ravnateljica Doma za zlostav-ljane žene i djecu „Sv. Ana“ s. Suzana Samardžić. S obzirom da su u sabor ušle kao predstavnice riječ-ke, VIII. izborne jedinice, zastupnice su upoznate s radom Caritasovog doma „Sv. Ana“ te su najavile niz mjera i intervencija kako bi žrtve obiteljskog na-silja dobile poseban socijalni status i bolju pravnu zaštitu.

S. Suzana je istaknula da bi za te žene trebali postajati drugačiji kriteriji za ostvarivanje prava na stan ili dječji doplatak. Neke od njih zbog plaće koja minimalno prelazi limit ne mogu ostvariti pravo na dječji doplatak ili ne nailaze na razumijevanje kod lokalnih vlasti pri dodjeli stanova. Zastupnice su se složile sa s. Suzanom da bi, s obzirom na trauma-tična iskustva koja su prošle, trebale imati dodatne povlastice po pitanjima ostvarivanja prava na po-moć. Predložile su i mogućnost utvrđivanja stup-nja oštećenja zdravlja i radne sposobnosti već pri prvostupanjskim vještačenjima. Tako bi, na osnovu

priznavanja invaliditeta zbog nasilja u obitelji, ostva-rile pravo na odštetu ili mirovinu. Zastupnice su se obvezale da će predložiti izmjene zakona kojima bi za žrtve obiteljskog nasilja osigurale dodatna prava.

Pravna pomoć potrebna je u svim segmentima, od definiranja socijalnog statusa zlostavljanih žena do izvršenja presuda o alimentacijama. Stoga će se Ministarstvu pravosuđa uputiti prijedlog o osnivanju odvjetničkog tima koji bi pružao usluge tim žena-ma. Na konferenciji je istaknuto da postojeći zakon nudi olakšice poslodavcima pri zapošljavanju žena koje su žrtve obiteljskog nasilja, ali činjenica da je u 2007. godini po tom ključu zaposleno samo 6 žena govori da poslodavci još uvijek zaziru od njihovog zapošljavanja.

D. Delonga

Povećati pomoć žrtvama obiteljskog nasilja

Proslavljeno 15 godina javnog djelovanja Salezijanske klasične gimnazije

25 B

roj 1

/418

200

9.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Susret sakristana i mežnara iz župa Riječke nadbiskupije održan je 31. siječnja u Nadbiskup-skom domu. Prvi suradnici župnika koji brinu za crkvu i liturgiju, njih tridesetak, okupili su se na redovitom godišnjem susretu kako bi stalno napredovali u vršenju svoje odgovorne službe. Ovo je već treći u nizu edukativnih susreta koji su postali neizostavan dio nadbiskupijskog pastoral-nog programa. Redovitim susretima sakristana, ali i drugih skupina župnih suradnika, s obzirom

na njihovu službu, želi se ponu-diti im mogućnost redovite edu-kacije kako bi oni bili pokretači života župne zajednice.

Župnici Ivan Nikolić i Sanjin Francetić sakristanima su govori-li o uređenju crkve u liturgijskom vremenu kroz godinu istaknuv-ši posebno važnija razdoblja i blagdane. Govoreći iz prakse u vlastitim župama, sakristanima su objasnili na koji način mogu pomoći župnicima u pripremi

crkve i liturgijskog slavlja za pojedine blagdane, obrede i sakramente. Njihova je uloga u župi dragocjena, a na redovitim susretima dobivaju potrebne informacije i prenose korisna iskustva za još bolje obavljanje svoje službe.

„Sakristanska služba je veoma stara crkvena služba, neposredno vezana uz liturgijska slav-lja. Drugi vatikanski koncil razvio je ekleziologiju zajedništva tj. sliku Crkve kao zajedništva braće i sestara u vjeri. Na taj je način naglasio da je crkvena zajednica mjesto dijaloga, zajedništva, solidarnosti, suodgovornosti, mjesto zajedničkog rasta u vjeri i crkvenosti, mjesto gdje se rađaju zajedničke inicijative i okupljaju suradnici koji poduzimaju različite inicijative u župi. Njihovo dje-lovanje koordinira i usklađuje župnik sa župnim pastoralnim vijećem“ rekao je Nikolić.

Sanjin Francetić je do najsitnijih detalja analizirao pojedine obrede, blagoslovine i sakra-mente, te liturgiju najvažnijih blagdana. Objasnio je simboliku pojedinih čina, njihovo značenje za vjeru i župnu zajednicu. Posebno je govorio o Velikom tjednu objašnjavajući specifičnosti liturgije i značenje obreda ljubljenja križa, zvonjenja, paljenja vatre, obreda svijetla i uskrsne svijeće. Upozorio je na detalje koje treba istaknuti kako bi se odrazilo pravo značenje obreda i one dodatke koji su suvišni jer odvlače pažnju od prave simbolike. „Vaša je zadaća pomoći ljudima doživjeti obred kakav bi zaista trebao biti. Ne bojte se stoga uzeti obrednike koje koriste svećenici jer u njima ćete pronaći dragocjene upute“, rekao je Francetić.

U Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 12. do 14. prosinca održana je predblagdan-ska duhovna obnova za vjeroučitelje Riječke nadbiskupije. Duhovnu je obnovu predvodi-la dr. s. Nela Gašpar, profesorica na katedri Dogmatske teologije na Teologiji u Rijeci. Uz voditeljicu s. Nelu i četrdesetak vjeroučitelja, na duhovnoj su obnovi sudjelovali riječki nad-biskup Ivan Devčić, dr. Milan Špehar, zamjenik predstojnika Teologije u Rijeci i pomoćnik za znanost, duhovnik vjeroučitelja Nixon Eduar-do C. Gonzales, te s. Katarina Saganić, tajnica Katehetskog ureda koji je ujedno i glavni or-ganizator duhovne obnove.

Program je započeo u petak 12. prosin-ca u večernjim satima uvodnim teološkim promišljanjem na temu čovjeka postmoderne te pronalaženja vlastitog mjesta i uloge u da-našnjemu svijetu i vremenu. U subotu 13. pro-sinca voditeljica s. Nela održala je predavanja na temu „Čovjek postmoderne – bez iskona, cilja i identiteta“ i „Punina čovještva/svetost – izrastanje u ikonu govora o tajni Duha Sveto-ga“ s naglaskom na šest važnih točaka koje su neophodne za zdrav čovjekov rast u vjeri: 1. Upoznaj samoga sebe!, 2. Prihvati sebe!, 3. Za-

voli sebe!, 4. Promijeni sebe!, 5. Živi u istini! i 6. Imaj čistu savjest i budi kao dijete (ne djeti-njast)! Nakon svakog predavanja vjeroučitelji-ma je dana mogućnost osobnog razmatranja nad temama i odabranim biblijskim citatima. U večernjim je satima voditeljica dala kratko razmatranje o sakramentu pomirenja, nakon čega je dr. Špehar predvodio ispit savjesti koji je pripremio vjeroučitelje za pristupanje sa-kramentu pomirenja. Nadbiskup Devčić pred-vodio je misu u kapeli Doma. Nakon misnog slavlja vjeroučitelji su, u suradnji s voditelji-com, razmatrali nad Isusovim blaženstvima koje je u molitveno-meditativnom obliku na-pisala Majka Terezija.

Završnog dana obnove, 13. prosinca, vje-roučitelji su slavili misu u župnoj crkvi sv. Jur-ja u Lovranu koja je tom prilikom obilježavala 350. obljetnicu postavljanja dvaju oltara Gos-pe Karmelske i Gospe Svete Krunice. Misu je predvodio nadbiskup Devčić uz koncelebraci-ju župnika Matije Rašpice i dr. Špehara. Nakon mise, s. Nela je održala predavanje o značenju „communia“ kao odgovora na pitanje o smislu ljudskoga života.

Ksenija Kovačević

Generalni ministar franjevaca trećoredaca posjetio nadbiskupa

Unutar provincije već se nekoliko godina razmišlja o pokretanju postupka za proglašenje blaženim blago-pokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine

Generalni ministar trećeg samostanskog reda sv. Franje fra Michael J. Higgins TOR posjetio je 12. siječnja riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, u okviru vizitacija Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima. Na susretu u Nadbiskupskom domu u Ri-jeci govorilo se o mogućnosti pokretanja postupka za proglašenje blaženim blagopokojnog šibenskog bisku-pa Srećka Badurine. Kao franjevac trećoredac u samo-stanu sv. Franje Asiškog na Pehlinu te profesor na Vi-sokoj bogoslovnoj školi i duhovnik sjemeništa, biskup je ostavio neizbrisive tragove u Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji. To su potvrdili i trećoredci fra Milan Šok-čević sadašnji župnik na Pehlinu te fra Zvonimir Brusać, vikar provincije i tajnik vizitacija. O glasu svetosti po-kojnog biskupa mnogi su spremni svjedočiti, a koliko su ga cijenili njegovi suvremenici pokazao je i simpozij održan prije dvije godine.

Unutar provincije već se nekoliko godina razmišlja o pokretanju postupka, a fra Michael je želio čuti mi-šljenje nadbiskupa Devčića o biskupu Badurini i uput-nosti pokretanja ove inicijative. Ukoliko se provincija odluči za taj korak, detalje će trebati dogovoriti sa šibenskim biskupom Antom Ivasom, koji je naslijedio biskupa Badurinu i u čijoj je nadležnosti pokretanje postupka.

U razgovoru s nadbiskupom Devčićem fra Michael je govorio o franjevačkim redovima i suradnji redovni-ka u dijecezanskom pastoralu. U pohodu zajednicama trećoredaca fra Michael će u Hrvatskoj boraviti do 9. veljače i posjetiti dijecezanske (nad)biskupe u Splitu, Zadru, Šibeniku, Krku, Zagrebu i Đakovu. Podsjetio je kako je pri kanonskim vizitacijama samostanima trećoredaca uobičajeno da generalni ministar posjeti i dijecezanskog biskupa, jer, kako je rekao, redovnici moraju surađivati i stalno produbljivati odnose s mje-snim biskupom.

Generalni ministar reda ima obvezu tijekom 4 go-dine posjetiti sve samostane svoje braće kako bi im dao podršku u radu i smjernice za djelovanje u sljedećem četverogodišnjem ciklusu. U travnju ove godine u Za-grebu će se održati generalni kapitul franjevaca trećo-redaca kojim će fra Michael predsjedati. „Mi moramo uvijek biti franjevci i živjeti kao franjevci kako bi oču-vali naš identitet unutar Crkve i društva,“ zaključio je fra Michael.

Duhovna obnova za vjeroučitelje

Ovo je već treći u nizu edukativnih susreta koji su postali neizostavan dio nadbiskupijskog pastoralnog programa

Edukacija sakristana

26 B

roj 1

/418

200

9.

PRETPLATNICI VELJAČA 2009.BAKAR: Ivanka Grohovac, Ivanka Franko, Marica Lusičić, Vera Hes, Andrica Tadejević, Ana Koči, Mladen Cvijanović, Katica Filić, Tina i Josip Luzer, Marija Širola, Jelena Paladin; BRSEČ: Ana Peršić, Ivka Hrelja; CRIKVENICA: Milena Vam-pola; ČAVLE: Janja Reljac, Mirjana Jugović, Katarina Davidić; DRAŽICE: Prof. Ivan Žmarić; DUGA RESA: Katica Čeko; GEROVO: Amđela Žagar; JELENJE: Aldo Val-ković, Mirica Mohorić, Janja Radetić; KARLOVAC: Marija Jurković; ILOVIK: Ana Bernić; LOVRAN: Milovan Benčinić; KASTAV: Anton Badurina; KLANA: Miljenko Valenčić, Marija Barak, Josip Laginja; KRALJEVICA: Kazimir Modrčin; KUPJAK: Slavić Mance-Šije; KOSTRENA: Ana Vrban, Ruža Glažar, Darinka Pettiroso; NOVI VINODOLSKI: Kuzma Piškulić, Marija Šojat, Neda Frobe-Katalinić; OGULIN: Mica Sinko, Josip Stipetić, NJIVICE: Tomica Hrabrić; POSTIRA: Ivan Glavinić; PREZID: Ivanka Žagar, Zvonimir Pajnić; PULA: S. Lidija Turković; PAZIN: Galiano Labinjan; PLEŠCE: Ivka Janeš; NOVALJA: Ivan Zadranin Dabo: OSIJEK: Darko Barešić; RIJE-KA: Antun Mance, Bosiljka Gerechtshammer, Antica Mrak, Josip Vitković, Marija Tomašić, Davorka Kivela, Zdenka Peharda, Marija Sučić, Kristina Floridan, Da-

mjanka Miškov, Mila Uravić, Ružica Sironić, Ivanka Ipšić, Đurđica Kalčić, Ivan Maričić, Mira Borčić, Rokica Marušić, Kata Marušić, Paula Vaić, Nevenka Obajdin, Josipa Glažar, Ruža Belja; RAVNA GORA: Anica Janež; SLAVONSKI BROD: Marica Pavičić; SLUNJ: Jure Radočaj; SENJ:Božo Kolić, Jelka Vučić; VIS: Č. S. Agneza Ju-retić; VRSAR: Vel. Ivan Jelovac; ŠKRLJEVO: Anđelka Barač; VIŠKOVO: Edo Prpić, Marcel Širola; VRBOVSKO: Ivanka Božić; VRBNIK: Željko Kraljić; ZAGREB: Veljko Tomić, Darko Sironić, Žarko Majcen, Hrvoje Defar, Krešimir Pavelić, Ivan Devčić, Ivan Radetić, Marija Juričić, Rajko Gelemanović, Božena Jurčić, Nada Lončarević, Dubravka Pavišić, Drago Budiselić, Višnja Šojat, Pavica RumihaINOZEMSTVO:AUSTRALIA: Benjamin Sironić; SLOVENIJA: Leopold Koren; U S A: Karlo Bruketa, Vinko Petrović; ŠVICARSKA: Dragan VladislovićDONACIJE:RIJEKA: Zdravko Marač iz Rijeke pomoć za Zvona Kuna 200,00ŠVICARSKA: Dragan Vladislović pomoć za Bakarsku župu CHF 150

Učenici Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci 16. prosinca poho-dili su riječkog nadbiskupa Ivana Devčića u Nadbiskupskom domu.

Predvođeni profesoricom Laurom Herceg, učenici 4. razreda poklonili su nadbiskupu 11 radova vjerske tematike nastalih u okviru nastavnog programa. Vježbajući tehnike crtanja i reprodukcije učenici su se nadah-njivali religioznim motivima te su nastale radove željeli pokazati i poklo-niti riječkom nadbiskupu. Posebno mjesto zauzela je karikatura njihovog vjeroučitelja Roberta Labinca koji je ljetos preminuo nakon teške bolesti. „Spomen na voljenog vjeroučitelja također je razlog našeg posjeta“ obja-snila je Herceg.

Nadbiskup je, zahvaljujući na umjetničkim poklonima, mlade pota-knuo na zalaganje u pomoći bližnjima. „Božićno vrijeme posebno nas po-tiče da mislimo na ljude koji su na margini, a nažalost imamo puno takvih siromašnih i prepuštenih svojoj vlastitoj sudbini, kojima je naša pomoć potrebna.“ Podsjetio je na karitativno djelovanje Crkve, posebno na Dom za beskućnike u Rijeci o kojemu brine Franjevački svjetovni red te utoči-šte za potrebne i kuhinju koju vode sestre milosrdnice. „Ove vam usta-nove ističem jer ima puno mladih koji tamo volontiraju. Time pokazuju koliko imaju osjećaja i veliko mladenačko srce za ljude u potrebi“ rekao je nadbiskup Devčić. Ur.

Odrasli katolički skauti Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije, pod zajedničkim nazivom Alpe-Adria Scaut susreli su se 20. prosinca u Rijeci i Opatiji kako bi,

uz potvrđivanje zajedništva i suradnje, razmijenili Betlehemsko svijetlo. Pred ka-tedralom sv. Vida u Rijeci okupilo se četiristotinjak odraslih pripadnika katoličkih skauta koji su sudjelovali na misi koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. „Betlehemsko svijetlo je doista svjetlo ljubavi koje gori u našim srcima“, rekao je koordinator odraslih katoličkih skauta Hrvatske Ivan Lesinger izrazivši zadovolj-stvo što je upravo Rijeka domaćin ovakvom susretu. Organizatori susreta bili su Odred odraslih katoličkih skauta sv. Vid i Udruga katoličkih izviđača Jarmina u suradnji s Udrugom osoba s cerebralnom i dječjom paralizom.

Nadbiskup Devčić u propovijedi je pozvao skaute da pažljivo čitaju na samo materijalne znakove koje pronalaze u prirodi nego i duhovne znakove Božje prisut-nosti. „Od katoličkih skauta očekuje se da budu sposobni čitati znakove na zemlji, nebu, u prirodi. Ali ne samo to, nego i da znate čitati dublje znakove koji upućuju na duhovnu stvarnost, da je Bog Stvoritelj i gospodar ljudske povijesti,“ poručio je nadbiskup Devčić.

Nakon zajedničke molitve na četiri jezika u riječkoj prvostolnici susret je na-stavljen u Opatiji. Sunčano vrijeme, nakon dugih kišnih dana, podržalo je skaute u molitvi na središnjem opatijskom kupalištu, na kojemu su molili za zajedništvo, ljubav i mir, u duhu poruke koju Božić donosi ljudima. Međusobno zajedništvo potvrdili su uz glazbu i ples čime je i završen susret. Gosti iz susjednih zemalja dobili su poklone za uspomenu na susret u kojima su, pored turističkih informacija o Hrvatskoj, bili i ručno izrađeni cvjetovi, pripremljeni uz pomoć Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom. D. D.

Mladi umjetnici kod nadbiskupa DevčićaPosebno mjesto zauzela je karikatura njihovog vjeroučitelja Roberta Labinca koji je ljetos preminuo nakon teške bolesti. „Spomen na voljenog vjeroučitelja također je razlog našeg posjeta“ objasnila je prof. Laura Herceg

Ivan Lesinger: Betlehemsko svijetlo je dois-ta svjetlo ljubavi koje gori u našim srcima

Katolički skauti molili za zajedništvo, ljubav i mir

Caritasov izložbeno-prodajni centar u Rijeci za blagdane je osvanuo u obnovljenom ruhu, prozračan i dotjeran. Prostorije dućana na adresi Pomerio 3, na Badnjak 24. prosinca blagoslovio je mons. Nikola Imbrišak. Grad Rijeka, koji prostor unajmljuje Caritasu za minimalnu naknadu, osi-gurao je izvođenje građevinskih radova za promjenu instalacija i obnovu zidova, a sredstvima Caritasova Doma za zlostavljane žene i djecu „Sv. Ana“ postavljen je novi namještaj.

Ravnateljica Doma „Sv. Ana“ s. Suzana Samardžić objasnila kako pro-dajni centar značajno doprinosi financiranju Doma. U novouređenim pro-storima bit će još ugodnije djelatnicima, a pogotovo kupcima. U Izložbe-no-prodajnom centru moguće je po povoljnim cijenama kupiti potpuno novu odjeću koju doniraju riječki dućani i udruge iz inozemstva.

Posebna zanimljivost je izložba dječjih radova, djelo ruku štićenika Doma koji s puno ljubavi i mašte izrađuju ukrasne predmete u terakoti. Svaki je rad pravo malo umjetničko djelo, unikatno i zaista vrijedno. Uz slogan „Dok kupujete pomažete“ koji poziva građane pomagati potrebni-ma, s. Suzana podsjetila je i na još jedno poticajno geslo: „Caritas počinje sa mnom!“

Dok kupujete, pomažete Blagoslov Caritasova prodajnog centra