L I S T G R A D A L U D B R E G A

BROJ 107 / GODINA XI.

BESPL ATNI PRIM JER AK

24. OŽUJK A 2016.

Sara je na Otvorenom prvenstvu Slovenije bacila 60.24, popravivši svoj državni rekord i prebacivši psihološku granica od 60 metara. Tjedan dana ka-snije ostvarila je olimpijsku normu...

Uz predstavljanje pametnog drva na-javljeno raspisivanje natječaja za sanaciju odlagališta otpada Meka, za što je iz fon-dova EU odobreno oko 27 milijuna kuna...

Gradovi – prijatelji djece je inicijativa UNICEF-a pokrenuta 1996. godine, a cilj joj je stvaranje gradova po mjeri djece. U Hrvatskoj je akcija „Gradovi i općine –pri-jatelji djece“ započela 1999.godine...

CENTRUM MUNDI

Ludbreg nedvojbeno postaje zanimlji-vo atletsko mjesto. Uz utrku Centrum mundi 2016 u organizaciji udruge BSV drugu godinu zaredom trčala se i utrka Crazy Hill Trail...

SARA KOLAK

DAN GRADA LUDBREGA

GRAD PRIJATELJ DJECE

Str. 15

Str. 4Str. 3

Str. 3

Str. 16

UTRKA

RIM

SUSRET SA SVETIM OCEM

Str. 7

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 2 3A K T U A L N O A K T U A L N O

Nakladnik: POU “D. Novak“ LudbregGlavni urednik: Iva HavaićGrafički urednik: Miroslav VađunecRedakcija: Darko Skupnjak, Branko Dijanošić, Iva Havaić, Željka Namesnik, Neven Jerbić, Dražen VađunecKontakt: POU “D. Novak” Ludbreg, Trg Sv. Trojstva 19 Telefon: 042 / 306 131 Fax: 042 / 306 068 e-mail:

ludbreske-novine@pou-ludbreg.hr dskupnjak@pou-ludbreg.hr

Tisak: Tiskara Zagreb

Promocija kulture poduzetniš-tva, usmjeravanje pažnje javnosti na uspješne poduzetničke pothva-te te nagrađivanje onih najboljih, kao i svih koji doprinose njegovom napretku srž je aktivnosti Summi-ta kojeg organizira Međunarodni ekonomski forum „Perspektive“. Tim povodom dodijeljene su pre-stižne nagrade i priznanja „Stva-ratelji za Stoljeća“ za doprinos ra-zvoju poduzetništva na području Srednje i Jugoistočne Europe.

Priznanje „Stvaratelji za sto-ljeća“ za doprinos razvoju podu-zetništva u srednjoj i jugoistočnoj Europi dobio je i Grad Ludbreg. Brojni projekti i suradnja s gospo-darstvenicima rezultirali su prepo-znatljivošću Grada Ludbrega izvan granica Hrvatske.

Mali podravski gradić prepo-znat je među 400-tinjak nomini-ranih kandidata koje su predlagali ugledni stručnjaci.

Priznanje je to koje svakako pri-pada Ludbregu koji polako ostva-ruje propagirane ciljeve iz razvojne strategije donesene još 2014. go-dine – “postati ekonomski uspje-šan grad s razvijenom kulturnom, socijalnom i komunalnom infra-strukturom te uspješnim i rastućim gospodarstvom koje će osigurati blagostanje za sve svoje građane”.

Ludbreg je mali grad velikih mogućnosti, kako za svoje građane, ali jednako tako i za svoje obrtnike, poduzetnike i gospodarstvenike tako da nije čudo da je to najra-zvijeniji mali grad sjeverozapadne Hrvatske (na 4. mjestu, odmah iza Varaždina, Čakovca i Koprivnice).

Priznanje je uručeno na 3. Re-gionalnom summitu poduzetnika Srednje i Jugoistočne Europe 300 najboljih održanom prošlog viken-da u dubrovačkom hotelu Shera-ton i to samo nekoliko dana prije proslave Dana Grada. Na svečanoj dodijeli ispred oko 200 sudionika konferencije priznanje za doprinos

promociji poduzetništva u srednjoj i jugoistočnoj Europi primio je gra-donačelnik Dubravko Bilić.

-Posebna mi je čast primiti pri-znanje ovog neovisnog ekonom-skog foruma za Grad Ludbreg jer pokazuje da svi zajedno u našem gradu odrađujemo dobar posao. Drago mi je da kao gradonačelnik neposredno izabran mogu primiti priznanje kao znak dobrog poli-tičkog rada ne samo mene nego i Gradskog vijeća koje je uvijek donosilo odluke usmjerene na ra-zvoj grada, stvarajući uvjete za re-aliziranje potencijala koje kao grad nosimo. Politika je zadužena za kreiranje poticajnog okvira i hra-bre vizije razvoja grada u kojoj svi mogu ostvarivati svoje najbolje re-zultate. Pred nama je još puno po-sla, ali mislim da idemo u dobrom smjeru. – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Mnogi statistički podaci govore u prilog ovome: Stopa nezaposle-nosti u siječnju 2016. za 20 posto je manja nego lani u isto vrijeme, a gotovo 30 posto u odnosu na 2013. godinu. Istovremeno je rasla i za-poslenost po stopi od 3 posto, što je stvorilo solidnu ekonomsku bazu za ulaganja u gospodarsku infra-strukturu. Ludbreg je prošle godi-ne registrirao i svoju poduzetničku zonu kao jedinstvenu cjelinu koja je popunjena s preko 70 posto, što je svrstava u uspješnije zone u Hr-vatskoj. Tijekom prošle godine ak-tiviran je i dugo pripremani projekt njenog sjevernog dijela ovih dana se očekuje i građevinska dozvola te početak radova i dolazak prvog poslovnog subjekta tvrtke Amero-pa koja će u svoje poslovne pogone investirati gotovo 20 milijuna kuna. Pored toga očekuje se početak ra-dova na novom pogonu u zapad-nom dijelu zone tvrtke Ducati u izgradnju nove hale i zapošljavanje novih 50-tak Ludbrežana uz ulaga-nje od preko 50 milijuna kuna.

-Po ostvarenoj neto dobiti po-duzetnika u Ludbregu za 2014. godinu Ludbreg se nalazi na 48. mjestu od 556 jedinica lokalne sa-mouprave u Hrvatskoj. Izvoz od 2013. godine raste svake godine po stopi od 10 posto tako da i za 2015. očekujemo dobre rezultate. Ono po čemu se posebno razlikujemo od gradova na sjeverozapadu Hr-vatske jest i činjenica da 71 posto svih zaposlenih radi u proizvođač-koj industriji. Iako je kod ludbreš-kih poslodavaca najviša prosječna plaća u industriji, par kuna niža od 4.000,00 kn, bilo bi bolje da je puno viša jer bi tako i zaposlenici bili za-dovoljniji – ističe gradonačelnik Dubravko Bilić.

Ovogodišnji proračun Grada Ludbrega je najveći u gradskoj povijesti, nešto viši od 55 milijuna kuna, baziran prije svega na velikim investicijama na području grada.

-Raspisan je javni poziv za sa-naciju odlagališta otpada vrijednog preko 27 milijuna kuna, javni poziv za zamjenu zastarjele javne rasvje-te u vrijednosti preko 3 milijuna kuna te očekujemo odluku Hrvat-skih voda o ulaganju u kanalizaciju vrijednu oko 6 milijuna kuna.

Također se nadamo da će Mi-nistarstvo poljoprivrede konačno raspisati natječaj za mjere ruralnog razvoja jer i za te mjere imamo projekte vrijedne nekoliko miliju-na kuna.

Vrijedni mladi gradski djelat-nici također rade na prijavnicama nekoliko europskih projekata te očekujemo dobre rezultate i po tim projektima. Oslonjeni na vla-stite snage i vlastitu pamet mislimo da možemo doprinijeti stvaranju nove slike grada i u budućem pe-riodu.- poručuje gradonačelnik Bilić.

Ludbreg prepoznat izvan granica Hrvatske

Ludbreg je prepoznat među 400-tinjak nominiranih kandidata koje su predlagali ugledni stručnjaci

Priznanje je primio D. Bilić

Grad Ludbreg prijavio je pro-jekt Arheološki park Iovia vrije-dan 18.198.728,21kn. Naziv natje-čaja je: PRIPREMA I PROVEDBA INTEGRIRANIH RAZVOJNIH PROGRAMA TEMELJENIH NA OBNOVI KULTURNE BAŠTI-NE. Grupa aktivnosti B) – Proved-ba Integriranih razvojnih progra-ma temeljenih na obnovi kulturne baštine.

Predviđeno trajanje provedbe projekta je tri godine, a uz Grad, partneri su i Hrvatski restaurator-ski zavod, LAG „Izvor“ te partner

iz privatnog sektora. Građevinska dozvola za arheološki park već je ishođena.

Planirano je da se Arheološki park Iovia Ludbreg izgradi oko Vrta Somođi koji je smješten u samom centru grada. Dosadašnja kuća na toj lokaciji bi se rušila, a novoizgrađena bi preuzela ulogu turističkog centra s prodajnim, izložbenim i informativnim sadr-žajima.

S obzirom na to da se natječaj na koji apliciraju odnosi na inte-grirane programe obnove kultur-ne baštine, ovim projektom, osim arheološkog parka, obuhvaćeni su i ulaganje u obnovu Crkve sv. Trojstva, uređenje podruma dvor-ca Batthyany u izložbeni prostor etnografske zbirke te uređenje šet-nice uz rijeku Bednju na kojoj će se nalaziti solarni informativno-turistički panoi.

Grad Ludbreg u okviru Progra-ma suradnje Interrg V-A Slovenija – Hrvatska prijavio je još tri pro-jekta.

Riječ je o projektima “Očuva-nje prirodne i kulturne baštine sa zelenom turističkom ponudom”, akronima “Zeleno želimo”, zatim projekt “Gemifikacija u kulturnoj baštini akronima “Igre bez grani-ca” i projekt “4Life”.

Ukupna vrijednost triju prijav-

ljenih projekata je 22.291.000,00 kuna.

Prvi projekt “Zeleno želimo” oslanja se na nastavak provedbe projekta „Zeleni krajolik“, a glavni zajednički cilj projekta je preko-granično povezivanje turističke ponude ruralnog smještaja s lokal-nom gastronomskom ponudom i turističkim sadržajima te razvo-jem novih inovativnih rješenja i pristupa na temelju kojih će se moći učinkovito vršiti turistička djelatnost. Partneri na projektu su Kmetijsko gozdarska zbornica Slovenije – Zavod Murska Sobota, IAS – Inštitut za napredne tehno-logije in trajnostni razvoj – Mur-ska Sobota, Općina Veržej, Grad Varaždin, Grad Ludbreg i Hrvat-ska gospodarska komora Varaž-din. Ukupna vrijednost projekta je 608.646,00 EUR, a predviđeno fi-nanciranje je 85 posto EU fondovi a 15 posto Grad Ludbreg.

Projekt „Gemifikacija u kultur-noj baštini” obuhvaća obnavljanje kulturnih znamenitosti te razvoj novih atraktivnih i inovativnih doživljaja kulturne baštine i traj-nih oblika turizma s ciljem po-pularizacije posjećivanja i njene dostupnosti svim stanovnicima i posjetiteljima. Kroz ovaj projekt Grad Ludbreg uredit će glavni gradski trg te ga učiniti prostorom

događanja i izvođenja različitih kulturnih programa i gradskih manifestacija. Partneri na projek-tu su Općina Krško, Javni zavod za kulturo, šport, turizem in mla-dinske dejavnosti Sevnice, Grad Opatija i Grad Ludbreg. Ukupna vrijednost projekta jest 916.775,90 EUR, a oblik financiranja također 85 posto EU fondovi, 15 posto Grad Ludbreg.

Projektom „4 LIFE“ planira se urediti „Otok mladosti“. Okosni-cu ove investicije čini uređenje i opremanje staza sa sadržajima koji će biti otvoreni i prilagođeni

lokalnom stanovništvu te prila-godbu preostalog prostora u više-namjenski prezentacijski prostor. Partneri na projektu: Grad Prelog (HR), Grad Ludbreg (HR), Općina Puconci (SLO), Općina Šalovci (SLO), Općina Donja Dubrava (HR), Javna ustanova za zaštitu prirode „Međimurska priroda“ (HR). Pridruženi partner je Zavod Republike Slovenije za varstvo narave (Zavod RS za zaštitu priro-de). Ukupna vrijednost projekta: 1.177.000,00 EUR a financiranje je također 85 posto EU a 15 posto Grad Ludbreg.

Prijavljeni vrijedni projekti

Kao što je dobro poznato ‘Svi putevi vode u Rim’, kako se onda na takvo putovanje ne bi uputili i Ludbrežani? Veza između Svete Stolice i Ludbrega uspostavljena je prije nekoliko stoljeća. Lud-brežani i Dan Grada slave prema dokumentu pape Leona X datira-nom od 19. ožujka 1513.godine. Svetom bulom, papinskim pi-smom, papa Leon X. je Ludbreg proglasio prošteništem Predrago-cjene Krvi Kristove zbog čega se stoljećima početkom svakog rujna hodočasti u naš Ludbreg te kopiju Bule sada posjeduje i papa Franjo. Naime, predstavnici Grada Lud-brega sudjelovali su na generalnoj audijenciji kod pape Franje odr-žanoj u srijedu 16. ožujka na Trgu svetog Petra. Bio je to sjajan uvod u program proslave Dana Grada Ludbrega.

Kolijevka zapadne civilizacije rijetko koga će ostaviti ravno-dušnim. Glavni grad Italije veli-čanstven je svjedok ljudske moći i snage. Svaki kamen priča svoju priču… No, predstavnici Grada Ludbrega u vječni su grad stigli s osnovnom namjerom – pozdravi-ti se s papom Franjom!

Dolazak u VatikanSam Trg okružen je kolonada-

ma tako da se osjećate zaštićeni-ma od ostatka svijeta. I bez obzi-ra na masu ljudi, zaboravljate na stres, nemir, sve se ostavlja s druge strane.

Iako je bilo najavljeno da će generalna audijencija početi u 10 sati, papa Franjo pojavio se ranije, pozdravljajući okupljene hodoča-snike. Zahvaljujući našem velepo-slanstvu pri Svetoj Stolici našim Ludbrežanima koji žive u Rimu, ludbreška delegacija sjedila je u neposrednoj blizini Svetog Oca, s desne mu strane. Pri samom dolasku pape Franje, osjetila se prisnost i blizina svakom čovjeku koja naprosto iz njega zrači. U ka-tehezi na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra Sveti je Otac govorio o milosrđu i utjehi. U knjizi proroka Jeremije, trideseto i trideset prvo

poglavlje nazivaju se 'knjigom utjehe', jer se Božje milosrđe u njima predstavlja sa svom svojom sposobnošću da tješi i nadi otvara ožalošćena srca. I mi danas želimo slušati tu poruku utjehe – kazao je Papa.

Susret pape Franje i gradonačelnika Dubravka Bilića

Gradonačelnik Dubravko Bilić imao je priliku nakratko poraz-govarati sa Svetim Ocem te mu je tom prigodom uručio sliku Gora-na Petrača, ludbreškog akadem-skog slikara te kopiju Bule.

– Ovaj posjet Vatikanu i susret s papom planiramo već neko vri-jeme, a iskoristili smo pomoć ve-leposlanstva Hrvatske pri Svetoj Stolici i uz Dan Grada Ludbrega dogovorili smo predstavljanje na-šeg svetišta u vatikanskim insti-tucijama. Najvažniji je bio upravo susret s papom, predaja poklona, prije svega darovanje kopije bule kojom je naše svetište priznato. Poveznica Ludbrega i Svete Sto-lice traje više stoljeća. Bila je ovo prilika da se uspostavi nova su-radnja. Sam doživljaj atmosfere na generalnoj audijenciji teško je opisati, naša delegacija imala je priliku sjediti u blizini pape i osjetiti njegovu snagu, vedrinu i duh mira kojim on zrači i bio je to osobit događaj za sve nas. – kazao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

U Veleposlanstvu RH pri Svetoj Stolici

Nakon generalne audijencije, Ludbrežane je primio veleposla-nik Republike Hrvatske u Vati-kanu Neven Pelicarić. Na prije-mu se razgovaralo o Ludbregu i njegovim mogućnostima, ali i o brojnim drugim temama poput procesa kanonizacije i beatifikaci-je koji su u tijeku.

– Veleposlanik i njegove službe puno su nam pomogle u organi-zaciji cijelog događaja. Naše Vele-poslanstvo vrlo nam je bitno zbog uspostavljanja daljnjih kontakata i suradnje koju želimo ostvariti, prije svega vezano uz Ludbreg kao

hodočasničko mjesto. – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

Hodočasničko povezivanjeRadni posjet Rimu i Vatika-

nu završio je posjetom putničkoj agenciji Opera Romana Pellegri-naggi. Tema je bila uključivanje Ludbrega u njihovu turističku po-nudu. Riječ je o jednoj od prizna-tih vatikanskih agencija specijali-ziranoj upravo za hodočasnička putovanja.

– Riječ je o agenciji koja orga-nizira programe hodočašća po cijelom svijetu. Susreli smo se s upraviteljem agencije, predstavili Ludbreg i izrazili želju da se uklju-čimo u katalog njihovih putova-nja. Nažalost nijedan hrvatskih grad nije u njihovom programu a mi bismo htjeli biti jedno od odredišta. Naravno, nije nužno da bude sam, moguće s još jednim našim gradom, Marijom Bistri-com, Zagrebom ili nekim drugim gradom. Slijedeći je korak slanje poziva Agenciji da nas posjete u Ludbregu kako bi i osobno sve doživjeli. – zaključio je gradona-čelnik Dubravko Bilić.

Susret sa Svetim Ocem „Osjetili smo njegovu snagu, vedrinu i duh mira“

Gradonačelnik je papi uručio kopiju Bule i sliku akademskog slikara Gorana Petrača

D.Bilić, V. Jadanić, R. Potočnik i ivanečki župnik Z. Gložinić

Državni ured za reviziju je obavio 21 reviziju učinkovitosti upravljanja i raspolaganja ne-kretninama lokalnih jedinica.

Revizijom su obuhvaćene sve lokalne jedinice u Republi-ci Hrvatskoj (20 županija, 127 gradova, 428 općina i Grad Za-greb).

Predmet revizije bili su po-stupci i aktivnosti lokalnih je-dinica u vezi s upravljanjem i raspolaganjem nekretninama, koji se odnose na vođenje evi-dencija, normativno uređe-nje i usklađenost upravljanja i raspolaganja nekretninama sa zakonima i drugim propisima te sustav kontrola upravljanja i raspolaganja nekretninama.

Revizijskim postupcima obuhvaćeno je poslovanje od 2012. do 2014. Na temelju pri-kupljenih podataka i utvrđenih

činjenica, Državni ured za revi-ziju je ocijenio da je upravljanje i raspolaganje nekretninama u 32 lokalne jedinice učinkovito dok je u svim drugim lokalnim jedinicama djelomično učinko-vito.

Upravljanje i raspolaganje nekretninama je ocijenjeno učinkovito za sedam županija (Karlovačka, Koprivničko-kri-ževačka, Međimurska, Primor-sko-goranska, Virovitičko-po-dravska, Vukovarsko-srijemska i Zagrebačka), 19 gradova (Bu-zet, Čakovec, Duga Resa, Gos-pić, Karlovac, Kastav, Ivanec, Labin, Ludbreg, Opatija, Ozalj, Prelog, Senj, Slavonski Brod, Slunj, Umag-Umago, Vinkov-ci, Virovitica i Zaprešić) te šest općina (Domašinec, Kotoriba, Nedelišće, Orehovica, Rakovica i Sveti Martin na Muri).

Grad Ludbreg uključit će se u akciju Gradovi i općine – prijatelji djece, odlučeno je tako na sjednici Gradskog vijeća.

Gradovi – prijatelji djece je inicijativa UNICEF-a pokrenuta 1996. godine, a cilj joj je stvaranje gradova po mjeri djece. U Hrvat-skoj je akcija „Gradovi i općine –prijatelji djece“ započela 1999.godine, povodom desete godišnji-ce donošenja Konvencije Ujedi-njenih naroda o pravima djeteta, a vode je Savez društva naša djeca Hrvatske i Hrvatsko društvo za

preventivnu i socijalnu pedijatriju pod pokroviteljstvom Ureda UNI-CEF-a za Hrvatsku.

Cilj Akcije je motivirati lokalne zajednice, stručne službe, ustano-ve za djecu, udruge građana, prav-ne subjekte te roditelje i djecu da potpunije ostvaruju dječja prava iz Konvencije Ujedinjenih naorda o pravima djece, a koja obvezuje sve odra-sle da čine najviše što mogu kako bi se svako dijete uspješno razvijalo i pripremilo za život.

Ludbreg postaje Grad prijatelj djeceIz Državnog ureda za reviziju

Ludbreg među 19 učinkovito ocijenjenim

gradovima

Projekti

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 44 A K T U A L N O S V E Č A N A S J E D N I C A 5

Uoči same svečane sjednice ludbreškog Gradskog vijeća u po-vodu Dana grada, gradonačelnik Dubravko Bilić na konferenciji za novinare najavio je dva velika pro-jekta, konačnu sanaciju odlagališta otpada Meka te raspisivanje natje-čaja za javnu rasvjetu. I sve je to napravljeno ispod „pametnog dr-veta“ koje se od subote i službeno može koristiti za punjenje mobi-tela, računala ili nećeg već sličnog.

– Danas započinjemo prvi korak realizacije rekordnog pro-računa. – kazao je na početku gradonačelnik Bilić Naime ovog je tjedna raspisan natječaj za sa-naciju odlagališta otpada Meka. Riječ je o konačnom zatvaranju i sanaciji odlagališta otpada za što je iz fondova EU odobreno oko 27 milijuna kuna. Dobru vijest potvr-dio je Mladen Jozinović, direktor Piškornice d.o.o., tvrtke koja je za grad Ludbreg aplicirala projekt. Sufinanciranje iz EU je u 100-po-stotnom iznosu, a jedini je uvjet da se svi građevinski radovi izvedu do kraja ove godine. Bilić je naglasio da se ovime konačno rješava jedan

veliki problem grada Ludbrega i da će dosadašnje odlagalište otpada postati još jedan zeleni otok.

Gradonačelnik Bilić obavije-stio je i o raspisivanju natječaja za modernizaciju javne rasvjete po ESCO modeli koji građane neće koštati niti kune. Riječ je o ulaga-nju od 3 milijuna kuna koji će u konačnici značiti bolju i kvalitet-niju rasvjetu, ali i puno manju po-trošnju.

– Naše sugrađane izmjena za-starjele javne rasvjete novom LED rasvjetom neće koštati ni kune. Ludbreg će tako zablistati novim sjajem uz puno manju potrošnju električne energije. – kazao je gra-donačelnik Bilić.

Inače, konferencija je održa-na ispod „pametnog“ solarnog drveta. Riječ je o tehničkom pro-izvodu ludbreških tvrtki, Ducati kompnenti i Inoxmonta, gdje je uz odmor na klupicama moguće i punjenje mobilnih uređaja, pri-jenosnih računala, ali i električnih bicikala koje također proizvodi tvrtka Ducati komponenti. Medi-jima su svoje zadatke u pripremi

ovog projekta predstavili Dražen Crnković, direktor tvrtke Ducati komponenti i Mladen Vidović, su-vlasnik tvrtke Inoxmont.

– Zahvaljujem Gradu Ludbre-gu koji nam je ukazao povjerenje da pomognemo u ovom projektu. Vjerujem da smo ispunili očekiva-nja i da će ovo drvo poslužiti svrsi. Nadam se da će ovo postati mjesto okupljanja mladih ljudi koji će za vrijeme dok im se mobiteli pune vjerujem i izmijeniti nekoliko rije-či. – kazao je Vidović.

Na konferenciji za novinare, predstavljanju novih projekata, bio je i potpredsjednik Sabora Ro-bert Podolnjak, koji je za Ludbreg rekao da je postao perjanica sje-verozapadne Hrvatske. Naglasio je odlične rezultate Ludbrega u gospodarstvu, privlačenju novih investicija, otvaranju novih radnih mjesta. Upravo je Ludbreg naveo kao možda i jedan od najboljih primjera kako bi decentralizacija na lokalnoj razini trebala izgledati. Zaključio je da grad Ludbreg i sve ono što se radi u Ludbregu ima njegovu punu potporu.

„Pametno drvo“ u centru gradaGradsko vijeće Ludbrega još je

1999. godine proglasilo 19. ožujka za Dan grada Ludbrega. Dan gra-da Ludbrega slavi se prema doku-mentu pape Leona X datiranom od 19. ožujka 1513. godine. Naime, svetom bulom odnosno papinskim pismom, papa Leon X. je Ludbreg proglasio prošteništem Predrago-cjene Krvi Kristove zbog čega se više od šest stoljeća početkom sva-kog rujna hodočasti u naš Ludbreg.

Središnji dio proslave bila je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Ludbrega kojoj je nazočio prof. dr. sc. Robert Podolnjak, pot-predsjednik Hrvatskog sabora.

– Moram reći da sam slušajući današnje govore, ali i kroz razgovor s vašim sugrađanima te čitajući o vašem gradu, zaključio da mora-te biti ponosni. Ovaj grad se jako mijenja, grad koji nije bio posebno zapažen osim po vjerskom svetištu i turizmu, danas prerasta u doista jedno važno središte po svojim in-vesticijama, inovacijama, poduzet-ništvu, po projektima koji su po-krenuti. Sve to danas Ludbreg čini posebnim i primjerom na područ-ju sjeverozapadne Hrvatske. Neću reći da vam zavidim, ali moram reći da ste u nekim stvarima otišli dalje nego moj grad. Vi ste donijeli svoju strategiju razvoja, a mi u Va-raždinu još uvijek nismo, tek ima-mo nacrt strategije. To govori da imate korak prednosti, a dokazuje to i sve ono što radite.

Kao potpredsjednik Hrvatskog sabora činit ću sve što mogu kroz svoju dužnost da vam pomognem i doprinesem što je više moguće prosperitetu, razvitku ovog kraja i grada. Moja vrata uvijek će vam biti otvorena kako biste u društve-nom i gospodarskom obliku bili predvodnik ovog dijela sjeveroza-padne Hrvatske. Ovo je važan grad i pružate primjer kako jedan, neću reći mali grad jer bi bilo potpuno neprimjereno, može prednjačiti i poslužiti kao primjer i mnogo većim gradovima koji imaju mož-da neke komparativne prednosti, kako se može učiniti veliki iskorak. Prepreka nisu broj stanovnika ili površina, potrebno je imati viziju i ljude spremne da odrade posao. Pokazali ste da možete jako puno i nadam se da ćete zadržati sve ono dobro i nastaviti u još boljem smje-ru. – kazao je potpredsjednik Hrv. sabora.

Goste je pozdravila i predsjed-nica Gradskog vijeća Renata Po-točnik.

- Često nam kažu da je Ludbreg mali grad. Činjenica je da smo mi mali tek u očima onih koji nas gle-daju kroz površinu i broj stanovni-ka, oni koji nas poznaju, znaju da smo veliki u idejama, planovima i kreativnosti. A i za to imamo dokaze kroz povijest, počevši od naših filozofa koji su nas vinuli u zvjezdano nebo filozofije, poznati smo među onima koji prate ra-zvoj zrakoplovstva, poznati smo među glazbenicima i u brojnim drugim sferama, a naš Ludbreg ove će godine imati i predstavni-cu na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Sve su to razlozi da se i dalje borimo za ovaj grad i da mu istinski i bez skrivenih namjera že-limo sve najbolje. Možda bi nam upravo i sportaši trebali poslužiti kao primjer. Oni ulažu mjesece u pripreme, a snagu da izdrže sav taj intenzitet daje im upravo činjenica da postoji cilj za koji se bore. Tako ćemo i mi izdržati i u godinama pred nama.

Osvrt na stanje u Ludbregu dao je gradonačelnik Dubravko Bilić.

- Mi smo već danas najrazvi-jeniji mali grad sjeverozapadne Hrvatske, grad koji je samo prošli tjedan vlastitim snagama predao europske projekte vrijedne oko 22.000.000,00 kn, koji je danas raspisao javnu nabavu za još dvije velike investicije u gradu u vri-jednosti od preko 30.000.000,00 kn te s nestrpljenjem čekamo da uspavani državni aparat raspiše natječaje za naše već spremne pro-grame u vrijednosti još dodatnih 20.000.000,00 kn. I sve to vlasti-tim snagama, radom i zalaganjem našeg projektnog ureda koji kad treba radi i subotama i nedjelja-ma, ne pita za radno vrijeme i prekovremene sate te bez pomoći županijskih, državnih ili privatnih agencija.

Isto tako razmišljamo i o preu-zimanju decentraliziranih funkcija jer mislimo da za to imamo kapa-citeta i snage, a sve zbog pružanja boljih usluga našim sugrađanima.

Kao grad smo spremni za sve najavljivane reformske zahvate u području lokalne i regionalne sa-mouprave i spremni smo podržati sve dobre prijedloge ove Vlade u tome smjeru.

Osobno se zalažem ne samo za decentralizaciju funkcija nego i prihoda koji će omogućiti iza-branim vijećnicima i gradonačel-nicima da razvijaju svoje sredine. Jer kada gradovi investiraju onda investiraju i gospodarstvenici.

U Ludbregu dobro znamo za tu formulu jer samo ove godine očekujemo blizu 100.000.000,00 kn novih investicija od ludbreš-kih, ali i inozemnih tvrtki u na-šem gospodarstvu, od Ducatija, Lukapsa, Opreme uređaji, Energy plusa, Amerope, Fanona, Limon-ta, ali i mnogih drugih ludbreških poduzetnika i obrtnika.

U prilog tome ide službeno započinjanje uređenja zone sje-ver u gospodarskoj zoni Ludbreg sljedeći tjedan u vrijednosti od oko 1.500.000,00 za koju očeku-jemo i potporu MInistarstva re-gionalnog razvoja i Ministarstva poduzetništva i obrta. Zato ću sada iskoristiti priliku da zamolim i gospodina Podolnjaka kao pot-predsjednika Hrvatskog sabora da svojim utjecajem prenese po-ruku Vladi Republike Hrvatske nas malih i velikih gradova i op-ćina te gospodarstvenika i ulagača da je dosta dogovaranja i pregova-ranja te da treba zasukati rukave i početi raditi jer će nas vrijeme pregaziti. – poručio je gradona-čelnik Bilić.

Ispred Varaždinske župani-je prisutnima se obratila Boži-ca Makar, saborska zastupnica i izaslanica župana Predraga Štromara.

Na svečanoj su sjednici, tra-dicionalno, uručena javna pri-znanja zaslužnim pojedincima i udrugama. U ime dobitnika zahvalio se varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, koji je novi počasni građanin.

– U današnje vrijeme stalno slušamo o raznim neizvjesno-stima, a danas smo ovdje čuli i pregršt dobrih stvari.

Stvaraju se radna mjesta, omogućuje se ljudima da rade, nagrađen je i Caritas koji obav-lja humanitarnu djelatnost, a raduju i ovi mladi koji su svjesni koliko je važno pomagati drugi-ma, od malena su naučeni biti tu za druge. To je doista nešto

što čovjeku daje snage i poticaj da se ne bojimo budućnosti i onoga što će biti sutra. U ime svih zahvaljujem na nagrada i na iskazanoj zahvalnosti, ali i uvjerenju da smo učinili nešto dobro. – poručio je varaždinski biskup.

Program su kulturno-umjet-ničkom izvedbom uveličali učenici Osnovne glazbene ško-le Ludbreg i Mješoviti pjevački zbor Podravina.

Svečanoj sjednici Gradskog vijeća uz gradske vijećnike pri-sustvovao saborski zastupnik Radimir Čačić, predstavnici gradova prijatelja i susjednih općina, ravnatelji ustanova i brojni drugi prijatelji Ludbrega.

U povodu Dana grada Lud-brega služena je i sveta misa, a održani su i brojni kulturno-za-bavni i sportski programi.

Svečana sjednica Gradskog vijećaPodolnjak: Ludbreg prerasta u važno središte po svojim investicijama, inovacijama, poduzetništvu, po projektima koji su pokrenuti

Brojni uzvanici i ove su godine nazočili svečanoj sjednici

Program su uljepšali učenici Osnovne glazbene škole...

Na sjednici su i ove godine uručena javna priznanja

Sara Kolak primat će stipendiju

Grada Ludbrega

Grad Ludbreg dobio je još jednu stipendisticu. Na temelju iznimnih rezultata i postignu-ća u razdoblju od deset mjeseci Grad Ludbreg stipendirat će našu atletičarku Saru Kolak. Kao što je poznato Sara je nedavno izborila plasman na Olimpijske igre, baciv-ši koplje 62,75m. – Izuzetno smo ponosni na Saru. Grad Ludbreg je uz nju jer vjerujemo da je ovo tek početak jedne prekrasne sportske priče. – rekao je gradonačelnik Dubravko Bilić. Ludbreški ponos, Sara Kolak tako će mjesečno pri-mati iznos od 700,00 kuna.

Na konstituirajućoj sjednici Povjerenstva za umirovljenike i osobe starije dobi na području Grada Ludbrega, za predsjedni-ka je izabran Antun Šimić dok će dužnost zamjenice predsjednika obnašati Biserka Kutnjak.

– Imamo velik broj umirov-ljenika koji djeluju kroz razne udruge. Naravno, najbrojnija je Udruga umirovljenika kojoj je, kao što sam se i sam uvjerio, potrebna pomoć. Naime, izmje-nom Zakona o udrugama, nji-hov dosadašnji način rada više nije prihvatljiv, većina njih nije informatički pismena i stoga se nadam da će ranije započeti projekti koji su uključivali i raču-nalnu edukaciju biti nastavljeni. – napomenuo je novoizabrani predsjednik Šimić.

Članovi su dogovorili plan rada, a nadaju se češćim susreti-ma i dogovorima jer ciljeva ima mnogo. Preostali članovi Povje-renstva su: Marija Đud, Vesna Gradečak, Nada Vukšić, Ivan Lončarić, Marijan Krobot, Petar Skupnjak i Tomo Filip.

VMO Hrastovsko

Povjerenstvo za umirovljenikeŠimić izabran za

predsjednika

Uredili prostor ispred

Društvenog domaVijeće mjesnog odbora Hra-

stovsko organiziralo je uspješnu radnu akciju u kojoj su zasadili če-trdesetak sadnica različitog drveća i grmlja. U sadnji i čišćenju okoliša ispred Društvenog doma sudjelo-vali su članovi VMO, nogometnog kluba Zadrugar, članice Društva žena i vatrogasci. Cilj akcije bio je pokazati brigu za okoliš uz zajed-ništvo i veselo druženje. ... i Mješoviti pjevački zbor Podravina

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 7N A G R A Đ E N IN A G R A Đ E N I 76

To nam je rekao Eduard Hor-vat (69) iz Globočeca kada smo ga pitali o njegovim brojnim aktivno-stima.

I dodaje: -Ja to volim, ako si ti prvi aktivan tad povučeš i druge. Radiš korist zajednici i još se družiš s ljudima, a ja se jako volim družiti. I sad sam aktivan i to mi čini da se osjećam mlađim 20 godina – kaže Eduard kojeg svi jednostavno zovu Edo. Njegov životopis vrvi nizom zanimljivosti. Najstariji je drago-voljac Domovinskog rata i bio na prvoj crti na pakračkom bojištu prvo kao dozapovjednik, pa zapo-vjednik Ludbreške samostalne sat-nije u sastavu 104. brigade. Nositelj je Spomenice domovinskog rata.

-Po godištu nisam bio obve-znik, ali sam se prijavio. I bil goto-vo dvaput stariji od tih dečki koje sam sve poznaval. Dobili smo re-jon sela Majur iznad Pakraca. Prije smo imali neke vježbe, ali kad smo došli tamo pa vidite domaće živo-tinje stradale od granata, porušene kuće, tek onda shvatite da je to stvarnost. Sve sam zapisival u pri-vatni ratni dnevnik. Srećom nisam imao poginulih, ali bilo je ranjenih i ozlijeđenih. –

Jednom je i sam stradao zajed-no s dva dečka kad je granata pala na njihov bunker. Edo je dobio komadić gelera u vrat koji mu je i danas tamo jer liječnici ga ne žele vaditi da se ne ošteti živac. Utvrđe-na mu je invalidnost 30 posto, ali Edo nikad nije aktivirao rješenje za vojnu mirovinu.

Po struci metalac, izučavao se u Opremi, zatim 7 godina radio vani i vratio se u Ludbreg, te je na ciglani dobio posao na održavanju postrojenja. I tu postao aktivan sindikalist.

-Ciglani je slabo išlo, ali mi je uspjelo ishoditi dvije plaće za rad-nike pri nekadašnjem RSIZ-u za zapošljavanje, da se ljudi oporave. Bio sam po dva mandata u općin-skom, županijskom i republičkom SIZ-u, član vodstva Općinskog sindikata, u Narodnoj zaštiti, pa sudac-porotnik. I sam zadnji par-tijski sekretar na ciglani, tak da sam 's crvenom knjižicom' krenuo u Domovinski rat kao dragovo-ljac.-

U društvu je aktivan još od mla-dosti. Sa 16 godina bio je predsjed-nik omladine u Globočecu. Zatim je otišao na radnu akciju na grad-nju Jadranske magistrale, dionice u Crnoj Gori i vratio se kao prvi lud-breški udarnik. Igrao je nogomet u 'Gori' i u klubu godinama bio tajnik. Prvi je predsjednik Udru-ge dragovoljaca Domovinskog rata Ludbreg, u udruzi veterana Domovinskog rata bio je izbornik malonogometne ekipe s dečkima ludbreškog kraja koji su na držav-nom prvenstvu bili drugi. Zadnjih godina istakao se kao predsjednik VMO Globočec.

-Izvukli smo oko 1,1 milijun kuna iz vanjskih izvora i napravi-li most preko potoka na kojeg se čekalo 20 godina, pa asfalt prema Slokovcu, regulaciju potoka Črno-glavec, sanirali Izvorsku ulicu, ure-dili okoliš oko izvora pitke vode. Sigurno smo bili najbolji VMO u prošlom mandatu. Jako sam se an-gažirao, a imam i vremena. Volim to raditi, biti u društvu, 'potegnuti', družiti se. Sada sam član VMO, dopredsjednik ŠNK 'Gora', do-predsjednik Udruge umirovljenika regije i Hrvatske stranke umirov-ljenika Ludbreg.-

Sa svojim vinima na izložbama

osvojio je tri zlatna i nešto srebra. Ima još hobija.

–Glazbom se bavim već 52 godine, svirao sam u 8 bendova, a zadnjih godina u Kanta bendu, sviram ja bubnjeve i kanta-bajz. Ljudi nas zovu na svoje zabave, svečanosti, uživamo u tome, a čak zaradimo za džeparac. Svirali smo u Sloveniji, Mađarskoj, po Dalma-ciji. I na rođendanu kod jednog donedavnog ministra.-

Član je Ribičkog društva Lud-breg i bio tajnik u dva manda-ta. I vrlo uspješni kuhar fiš-pa-prikaša. Više puta drugi, a čak

tri puta prvak kontinentalne Hrvatske u pripremanju fiša. -Ribolov mi je veliki hobi, a amur od 11 kg najveći ulov. Za par dana s Tomom Filipom i Vinkom Međi-murcem idem na Balaton u lov na jegulje.

Fiš-paprikaš obožavam kuhati, a naučila me moja prija jer zet mi je iz Iloka, a tamo su majstori za fiš. Kad sam prvi put kušao taj fiš – nezaboravno! Treba najmanje jedna vrsta ribe, šaran je podloga, a dobro dođe komadić štuke, soma. Treba imati odličnu papriku, ja je nabavljam iz Srijema, ona je po-

sebna. Sve ovisi o pripremi, kako dozirati papriku, raskuham luk na mineralnoj vodi bez kapi masti ili ulja i druge stvari. Koga zanima rado ću mu sve reći, nije to tajna. -

Priznaje da ga je ovo odlikova-nje razveselilo.

-Kad bih kazao da mi priznanje ništa ne znači tada bih lagao. Ima dosta nas običnih ljudi koji su slo-bodno vrijeme podarili društvu, a netko je uočio moj doprinos. Lijep je osjećaj.-

Eduard je u braku s Marijanom već 45 godina, imaju sina Draguti-na i kći Marinu, te tri unuka.

Eduard Horvat, dobitnik Nagrade grada Ludbreg 'Treba biti aktivan, za dobrobit društva'

Edo s peharima s natjecanja ribiča i gastronomiji

Za Nikolu Vidakovića dr. med. vet. i direktora Veterinarske stani-ce Ludbreg, javno priznanje Grada Ludbrega stiglo je u godini njego-vih 'okruglih' obljetnica.

–Punim 50 godina života, 30 godina otkako sam otišao iz rod-nog kraja, sa suprugom Ljiljanom za par dana navršit ću 20 godina braka, a i 20 godina je otkako sam doselio u Ludbreg. Dovoljno za 'Ludbreško državljanstvo', hahaha. Meni je Ludbreg k'o mala Švicar-ska, od brežuljaka do ravnice. I krasni ljudi. Bez podilaženja, ovdje sam jako lijepo prihvaćen. Možda sam tome i sam pridonio jer sam prilagodljiv i brzo se uklopim. Po-sao na terenu omogućio mi je da brzo upoznam puno ljudi i ste-knem prijatelje u cijeloj ludbreškoj regiji – priča Nikola, porijeklom Slavonac, u svom domu u Vino-gradskoj ulici.

Njegovo rodno mjesto su Se-meljci, 10-ak km od Đakova, a 28 km do Vinkovaca i isto toliko do Osijeka gdje je završio srednju ve-terinarsku. Godine 1986. otišao je na studij veterine u Zagreb.

-Kad sam se počeo školovati ta struka je izgledala kao dobar i si-guran posao za budućnost. A sad je već dugo nepoznanica. I mnogi ovise od stanja u poljoprivredi, od agronoma i stočara do veterinara, prodavača mehanizacije i drugih.-

Tijekom studija upoznao je studenticu kemijske tehnologi-je. -Ljiljana je rodom iz Maloga Bukovca. Kad smo diplomirali u

njenoj struci baš nije bilo posla u Osijeku i okolici, ali je dobila stalni posao u Belupu. Ja sam se zaposlio u PIK-u Đakovo. Tad su već nastu-pile promjene, došla privatizacija, ali nije bilo dobro. Ukazala se pri-lika za posao u Ludbregu, a kako je Ljiljana već radila u Koprivnici, napokon smo se vjenčali nakon 6 godina veze i odlučili tu živjeti.-

U Veterinarskoj stanici Lud-breg je od 1996., radio je kao doktor vet. medicine, pa poslove veterinarsko-sanitarne inspekcije. Četiri godine bio je upravitelj, pa i kasnije nakon otvaranja stečaja. Pokrenuo je zaposlenike i zajedno su kupili tvrtku, a Ludbregu saču-vali veterinarsku djelatnost.

-Sila me natjerala, svi zapo-slenici počevši od kolege Tripla-ta kao najstarijeg terenca do nas mlađih, išli smo spašavati stanicu, ali i svoja radna mjesta. To ne bih mogao napraviti da dečki nisu stali iza mene i dali mi potporu. Ja sam bio samo jedan među jednakima. Kupnju smo završili i sad poslu-jemo normalno. Nije lako, stoke više nema kao nekad, pa otvaramo nove poslove, htjeli bismo da stru-ka opet radi neke poslove koji su nam nepravedno oduzeti, poput deratizacije, dezinsekcije i drugih. Imamo 14 djelatnika među koji-ma je 7 veterinara, djelujemo na širem području ludbreškog kraja, a dostupni smo 24 sata dnevno. Mo-ramo se snalaziti na tržištu. -

On se zalaže za razvoj stočar-stva. Bio je član organizacijskog

odbora lanjske prve izložbe životi-nja u cilju obnove tradicije sajmo-vanja u ludbreškom kraju.

-Znam kako je tu bilo razvije-no stočarstvo prije 20-30 godina. Uvjeren sam da bi opet bilo na visokoj razini i puno stoke kada bi je ljudi imali kome prodati. Tu su jako vrijedni ljudi, a znaju po-sao. Meso se uvozi dok u okolici imate mesne industrije Podravka, Vajda, Vrbovec, Ivanec. Jasno je da se uvoze banane i ananas, ali zašto svinjetina, teletina? Vidjet ćemo se kakva će biti politika nove Vla-de prema poljoprivredi. Još nisu povezane zelena i plava Hrvatska, nema ni strategije razvoja. Zato smo izgubili generaciju između 25-40 godina, ljudi koji u poljopri-vredi nisu vidjeli budućnost.-

Član je HDZ-a i već drugi man-dat vijećnik Gradskog vijeća.

-U vijeću sam uvijek predlagao subvencije u poljoprivredi. Za-hvalan sam gradonačelnicima iz tog razdoblja što su to podržali. S našim gradonačelnikom i zamje-nicom, meni iz suprotne opcije, surađujem dobro. Povremeno ću ukazati na nešto, u dobroj namje-ri i nikako zlonamjerno. Ponekad vlast ne vidi problem kao mi u oporbi. Možda se moglo nešto na-praviti više i bolje. Ludbreg je moj grad, tu mi je obitelj, posao, prija-telji. Meni je Ludbreg dao puno i dužnost mi je uzvratiti. Hvala stranci što me predložila za pri-znanje i ljudima koji su to podržali. To je priznanje i mojim kolegama

iz Veterinarske stanice.-Supružnici imaju troje djece,

najstarija je Iva maturantica u srednjoj, a Marko i mlađa kći Dora su osnovci. Nikola zbog brojnih obveza ima malo slobodnog vre-mena da bi imao hobi kojem bi se temeljito posvetio. No, u slobodno vrijeme…

-Ponekad odemo do vinogra-da kojega je supruga naslijedila.

Volim ići na trening sina Marka na Podravinu, tamo se nađem s prijateljima na piću i ćaskanju, to mi je gušt. Kao i većina Slavonaca dobro kuham. Za jednog Slavonca dobro mi idu morski specijaliteti. Paprikaše, gulaše, čobance radim bez problema, izgleda to je nama Slavoncima u krvi. I radim tradici-onalne popularne slavonske suho-mesnate proizvode. To me veseli.-

Nikola Vidaković, dobitnik Nagrade grada Ludbrega 'Ludbreg je moj grad'

PLAKETE GRADA LUDBREGA

ZAHVALNICE GRADA LUDBREGA

Po prvi puta ove godine uru-čena su i priznanja najboljim učenicima naše ludbreške osnov-ne škole, osnovne glazbene škole i Srednje škole Ludbreg za izvr-snost i postignute najbolje rezul-tate u nastavnim i izvannastav-nim aktivnostima.

Priznanje za najbolju uče-nicu Osnovne škole Ludbreg i Osnovne glazbene škole Ludbreg primila je Marta Mihin. Perspek-tivna Ludbrežanka pohađala je Osnovnu školu Ludbreg gdje

se isticala svojim uzornim po-našanjem te izvrsnim znanjem. Sudjelovala je na mnogobrojnim natjecanjima: školskim, međuop-ćinskim, županijskim i državnim – iz matematike, kemije, mladih tehničara na kojima je postizala visoke plasmane. Istovremeno je pohađala i Osnovnu glazbenu školu Ludbreg uz glavni predmet struke – flautu. Kao polaznica glazbene škole sudjelovala je na regionalnom i međuškolskom – državnom natjecanju na kojima

je također dobivala priznanja i nagrade stručnog žirija. Sudjelo-vala je i u nastupima zbora kao članica i solistica, a aktivna je čla-nica i Puhačkog orkestra Grada Ludbrega. Marta je s odličnim - 5,00 prosjekom završila osmi ra-zred osnovne škole i s odličnim – 5,00 prosjekom šesti razred osnovne glazbene škole.

Priznanje za najboljeg učeni-ka Srednje škole Ludbreg dobio je Antonio Vlahović, učenik je 2. razreda Srednje škole Ludbreg

– smjer CNC operater. Postiže izvrsne rezultate u neposrednom odgojno-obrazovnom radu –na-stavi, kao i u izvannastavnim ak-tivnostima, a sudjeluje i u projek-tima koje provodi Srednja škola. Aktivan je član dramske i glu-mačke skupine te izvannastavnih aktivnosti „Radionica robotike“ i „Ciljno vođen razvoj proizvoda“, a sudjelovao je i u međunarod-nom projektu „Mirno more“. U prosincu 2015. godine osvojio je 1. mjesto na državnom natjeca-

nju iz robotike te kao član ekipe Srednje škole Ludbreg također 1. mjesto na natjecanju u Ludbregu u veljači ove godine. Zahvaljuju-ći postignutim uspjesima uz još petoricu učenika Srednje škole Ludbreg predstavljat će Hrvat-sku na svjetskom natjecanju Ro-boCup krajem lipnja ove godine u njemačkom Leipzigu. Antonio je s odličnim uspjehom završio prvi razred srednje škole te po-stiže odlične ocjene u trenutnom obrazovanju.

PO PRVI PUTA NAGRAĐENI I UČENICI

DUCATI KOMPONENTI d.o.o. Ducati komponenti inovativna je, tehnološki razvi-

jena tvrtka koja posluje u Ludbregu od 2002. godine kao dio grupacije DUCATI Energia S.p.A. sa sjedištem u talijanskoj Bologni, te posluje širom svijeta. U početku tvrtka je radila lohn-poslove za vlasnika u unajmljenom objektu u Ludbregu s 30 radnika da bi u idućih pet go-dina postala samostalnija. Razvojem znanja povećavali su se resursi opreme, tehnike i zaposlenih, te se počelo poslovati neovisno o matici. Godine 2007. kupljeno je zemljište s objektom i od tada posluje na današnjoj lo-kaciji. U Ludbreg je iz Bologne prenijeto više djelatnosti s naglaskom na proizvodnju generatora, rotora, statora i počelo je intenzivno širenje. Od 2009. djeluje razvojni centar koji se ponosi paletom proizvoda iz asortimana zelene energije i očuvanja okoliša, a zadužen je i za vo-đenje i nadzor nad izradom prototipova, prvih uzoraka i inicijalnih serija. Proizvodi 'zelenog gospodarstva' tvrt-ke dijele se na mali elektromoped naziva Free Duck u potpuno električnoj ili hibridnoj izvedbi, akumulatore električnih vozila izvedbi za unutrašnju i vanjsku pri-mjenu, mali vjetrogeneratori za kućne odnosno manje potrebe za električnom energijom, te e-kotači 'Copen-hagen Wheel' za pretvorbu klasičnog u električni bicikl.

Tvrtka zapošljava 122 radnika, a kreće u novu in-vesticiju od 50 milijuna kuna – izgradnju nove hale od oko 4.000 m2 za povećanje proizvodnih kapaciteta za liniju 'zelenih proizvoda' u kojoj će posao dobiti novih 50-ak radnika.

BOMARK PAK d.o.o.Bomark grupa je najveći hrvatski distri-

buter i proizvođač ambalažnih proizvoda i s godišnjim kapacitetom od oko 25.000 tona stretch folija za omatanje paleta vodeći je proizvođač na hrvatskom tržištu, a najveća je tvornica takve vrste u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Tvrtka je osnovana 2005. godine, a iz male obiteljske tvrtke prerasla je u kompaniju s uredima i podružnicama u Varaždinu, Osije-ku, Rijeci, Splitu, Ludbregu i Zagrebu, te u BiH.

U krugu tvornice u Ludbregu izgrađena je nova hala i nabavljeni strojevi, a umjesto kupo-vanja sirovine tu će godišnje proizvesti 5.500 tona papirnatih cijevi od čega 60 posto za vla-stitu proizvodnju, a ostatak prodati na tržištu. Investicija je vrijedna preko 29 milijuna kuna, od čega je 8,1 milijun vlastitih sredstava tvrtke, Ministarstvo poduzetništva i obrta, te Središ-nja agencija za financiranje i ugovaranje pro-grama i projekata EU odobrile su bespovrat-nih 11,2 milijuna kuna iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a u financiranje se uključila i Vaba banka s preko 10 milijuna kuna.

Današnji asortiman proizvodnje pokriva sve grane industrije, a više od 80 posto proi-zvodnje odlazi na izvozna tržišta među koji-ma su najvažnija Njemačka, Austrija, Češka i Švicarska.

DJEČJI VRTIĆ RADOST Dječji vrtić u Ludbregu osnovan je

1966. godine kada je radio u sastavu ta-dašnje ludbreške Osnovne škole sve do završetka gradnje zgrade koja je i danas sastavni dio vrtića. Do 1970. u Hrvatskoj su radila uglavnom samo zabavišta, obda-ništa, dječji domovi, a tek 1970. izrađen je prvi službeni Program odgojno-obrazov-nog rada u vrtiću.

Nekadašnja Skupština SIZ-a za odgoj i osnovno obrazovanje je 1978. godine od-lukom osnovala ustanove za odgoj i obra-zovanje djece predškolskog uzrasta, te je službeno ozakonjen njegov rad. Predškol-ski odgoj i sama ustanova tijekom 50 godi-na doživjeli su niz transformacija od proši-renja i uređenja zgrade do profesionalnog i stručnog unapređenja.

Dograđivalo se, uređivalo, mijenjali programi, gradilo bogato iskustvo u radu s djecom kako bi vrtić postao ustanova poti-cajna za razvoj djeteta.

Vrtić se uključivao u društvena događa-nja koja je organizirao Grad Ludbreg, Turi-stička zajednica i udruge s područja Grada. Radost danas pohađa 135 djece, radi u pet skupina, a na poslovima odgojno-obrazov-nog rada s djecom radi 10 odgojitelja.

CARITAS ŽUPE PRESVETOG TROJSTVA

Caritas Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu djeluje od 1991. godine. U 25 godina djelovanja istakao se na području socijalno-humanitarnog rada i pružanja pomoći potrebitima.

U ludbreškom Caritasu 30-ak volon-tera radi na prikupljanju razne pomoći i podjeli prikupljenih materijalnih i finan-cijskih sredstava. Najčešće se prikuplja hrana, odjeća i novac, a pomaže se i u socijalnoj preventivi i kurativi.

Nadalje, pomaže se drugim vidovima pomoći i djelovanja kroz biskupijski i Hrvatski Caritas na zajedničkim pro-jektima u Hrvatskoj i u svijetu. Hrvatski Caritas najveću snagu nalazi u župnim Caritasima koji su izuzetno važni jer omogućuju neposredni kontakt s ljudi-ma, njihovim problemima i nevoljama što je najbolja prevencija od socijalnih problema i najučinkovitiji način eduka-cije lokalne zajednice. Plan Hrvatskog Caritasa je, u suradnji sa 14 biskupijskih Caritasa, uspostaviti razvijenu mrežu koja može djelovati unutar župe i lo-kalne zajednice za potrebe siromašnih, obespravljenih i onih koji traže utočište.

8. C RAZRED OSNOVNE ŠKOLE LUDBREG

Učenici 8. c razreda zajedno sa svojim učiteljicama izuzetno se zalažu i pomažu kroz osnovnoškolsko obrazovanje svojoj kolegici iz razreda Emi Krobot. Ema je redovna učenica od prvog razreda, a ro-đena je s mišićnom distrofijom. Učenici joj nesebično pomažu u svakodnevnom životu u svladavanju fizičkih prepreka, uz njihovu potporu uvijek se mogla osje-ćati ravnopravno i nediskriminirano, a u čemu su zaslužne i razrednice Žaklina Žnidarić i Željka Bendelja. Uz njihovo zalaganje i pomoć Ema je sve razrede za-vršila s odličnim uspjehom, a polaznica je i Osnovne glazbene škole.

MIRKO ŠPOLJARIĆ

Mirko Špoljarić iz Sigeca kao strojobravar radni vi-jek do umirovljenja proveo je u Opremi, Ciglani, obrtu Mladena Horvata i Lukapsu. Radnici su ga zbog njego-va poštenja i sposobnosti svugdje birali da ih zastupa u ondašnjim radničkim savjetima i sindikatima. Počet-kom 90-ih uključio se u politički život i 1993. godine s liste HSS-a izabran je u tada Općinsko vijeće Općine Ludbreg i 4 godine bio predsjednik Vijeća. Izabran je kasnije u Gradsko vijeće Ludbrega i za predsjednika Vijeća od 1997. do 2001. Uvijek je dužnosti obavljao predano, stručno, transparentno, te je uživao veliko poštovanje političkih čimbenika Grada i šire. U Sigecu je u dva mandata bio predsjednik VMO-a, niz godina član uprave nogometnog kluba, član DVD-a. Za vrije-me Domovinskog rata bio je predsjednik Narodne za-štite Grada. Dugogodišnji je pjevač u župnom zboru.

BRANKICA KOVAČEK

Brankica Kovaček živi u Hrastovskom gdje je i rođena i provela djetinjstvo. Pro-svjeta je njezin životni poziv u kojem je 30-ak godina. Rad, poštenje, obitelj i domoljublje odrednice su njenog živo-ta. Učenicima prenosi i temeljne ljudske vrednote kako bi postali odgovorni člano-vi društva. Aktivna je članica Mješovitog pjevačkog zbora naše župe i Molitvene zajednice Krvi Kristove. Članica je Povje-renstva za ravnopravnost spolova Grada te predsjednica Zajednice žena Katarina Zrinski. Angažirana je u radu MO gdje je po drugi put izabrana za predsjednicu i za-jedno sa članovima Vijeća zalaže se kako bi život svih mještana bio ljepši i bolji.

MARIJA KOKANOVIĆ

Marija Kokanović iz Vinograda Ludbreških dugogodišnja je članica Gradskog društva Crvenog križa Lud-breg i mnogostruka darivateljica krvi. Lani je primila zahvalnicu i zlatni znak priznanja za 75 darivanja krvi. U po-gonu ‘Belupo’ u kojem je radila punih 30 godina bila je aktivistica društva i njenom zaslugom mnogi djelatnici uključivali su se u akcije dobrovoljnog darivanja krvi. I u mirovini se aktivno uključuje u aktivnosti i akcije društva. Aktivno i dalje radi na okupljanju do-brovoljnih darivatelja, te svojim pri-mjerom utječe posebno na mlade oso-be da se uključe u darivanje krvi.

Za 20 godina -ludbreško državljanstvo, kaže N. Vidaković

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. Ž I V O T N O D J E L O P O Č A S N I G R A Đ A N I N 98

U obiteljskoj kući u Gajevoj ulici 58, svako jutro je slično: -Pijem kavu. Gledam na zidu fo-tografije djece i trojice unuka. I uživam u tome! – otkrila nam je Franciska Schubert koju smo po-sjetili u povodu dodjele Nagrade grada za životno djelo. Dobro je znaju starije i srednje generaci-je Ludbrežana. Cijeli radni vijek bila je nastavnica tjelesne i zdrav-stvene kulture i geografije u lud-breškoj školi.

-U OŠ Ludbreg došla sam po-četkom školske 1964/1965. godi-ne, u rujnu sam imala diplomski i zaposlila se. Od prvog do zadnjeg radnog dana svih 40 godina bila sam u istoj radnoj sredini što je ri-jetkost. Otišla sam u mirovinu sa 40 godina staža u 61. godini -

Kao da je bila stvorena za nastavnika tjelesne kulture.

-Rodom sam iz Komarnice gdje sam odrasla. S moja dva bra-ta i njihovim prijateljima bili smo vršnjaci, igrao se nogomet. Išli smo na polje, na Plitvicu, skakali kod starog mlina, ronili. Kod kuće nas je bilo devetero braće, još nas je danas sedmero. Kako su stari-ji polako odlazili od kuće morala sam više pomagati ocu na poljopri-vredi. Nakon osnovne upisala sam učiteljsku u Čakovcu, uključila se u zbor i gimnastičko društvo. Bila sam dobra gimnastičarka, čak sam sudjelovala na prvenstvu države. Nakon srednje upisala sam Peda-gošku akademiju, geografiju i tje-lesni. Tada je malo djevojaka upi-sivalo tjelesni. Nakon dvije godine Pedagoške, preostale dvije završila sam na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu uz rad. -

Imala je samo 21 godinu kad je počela raditi na školi.

–Bilo je puno učenika, a ja sam zatekla samo dvije lopte i jedno travnato-zemljano igralište koje je bilo puno vode svaki put kad bi pala kiša. Borila sam se za opremu i rekvizite, nekad i pomoću suza. Desetak godina sam s djecom ure-đivala sportske terene oko škole, čupali travu, kopali zemlju i slično. Napravili smo atletsko borilište,

igralište za nogomet i rukomet pred zgradom i iza nje. Kolege Kancijan, Špikić i ja osmislili smo da se poslije nastave igraju utakmi-ce u rukometu i nogometu učitelja protiv učenika da djecu privučemo sportu. Uveli smo međurazredna i međuškolska natjecanja. Kolega Letina kad je došao i ja postavljali smo koševe, vratila, crtali igrališta, farbali, sami s djecom, ali s puno entuzijazma. Ispraznili su jedan razred za gimnastiku da bi djeca moga vježbati razboj, gredu, parter i preskok. -

Unatoč svemu nikad ne bi mijenjala svoj poziv.

-Presretna što sam bila u pro-svjeti. Ništa ne bih mijenjala u ži-votu, u školi i izvan škole. Sve mi se ispunilo. U radu mi je najviše pomoglo što sam godinama bila na seminarima gdje sam naučila - kako se programira rad kroz škol-sku godinu, po satu, sve sam opi-sivala i ilustrirala crtežima. Voljela sam predavati i geografiju. Najviše sam sretna i zadovoljna školskim parkom kojeg sam s učenicima godinama ustanovljavala da nema-mo golu površinu oko škole. Čula sam za novi urbanistički plan da se napravi cesta 30-ak metara ispred škole. Pa s učenicima ispred zgrade počela sam kopati grabe za sadnice lipe, hrasta, klena, ukrasnog grmlja. Pomagali su nam roditelji i Šumari-ja. I tako je nastao park. Teške go-dine u radu bile su tijekom spajanja sa školom Sveti Đurđ jer smo već imali prenapučene razrede i četiri paralelke, a došle su još dvije. Tih 10 godina je mnogim kolegama i meni bilo jako teško raditi.–

Uvijek je iskakala iz okvira jer ne voli raditi po 'kalupu'.

–Znali su mi reći: 'Uvijek nekaj izmišljaš, stalno talasaš'. Tražila sam da u odmaralište u Kraljevicu ide učitelj tjelesnog da djecu uči plivati. Pa oko 1.000 djece naučila sam plivati. Poslije smo vodili dje-cu na plivanje u Varaždinske Topli-ce. Na kraju je to postala zakonska obveza da osnovci nauče plivati. Pokrenula sam geografsko društvu u županiji, a kad sam se povukla to je zamrlo.

Na radnom mjestu mogla ostati do 65 godine, ali nije.

-Bila sam mentor mladom ko-legi Zenilu Vugrincu koji je poka-zao pune želje i sposobnosti. To mi se dopalo, pa sam odlučila da mladima više ne zauzimam mje-sto. I baš na jednom satu pokaziva-la sam element iz košarke. I onak iza sebe čujem nešto u stilu: 'Stara je pogodila'. To je bio okidač, odoh ja u penziju. Već sam 11 godina u mirovini. Učitelji se danas žale da su djeca bila prije bolja i poslušnija. Mislim da su djeca uvijek ista, ali su izazovi drugačiji. Zakazali su roditelji koji djecu puste uz TV i računalo umjesto da se bave njima. Što se tiče savladavanja gradiva, mi stari učitelji s Pedagoške sa starim metodama rada postizali smo više. Nekad je bila selekcija pri samom upisu u učiteljska zanimanja, vi-djelo tko bi mogao biti učitelj, a tko nije za to. U nastavi tjelesnog nema bitnih razlika od rada mladih kole-ga i onoga što sam ja radila. –

Inzistira da djeca budu što više vani, na otvorenom.

–Mi smo u Ludbregu dugo čekali malu dvoranu. No, dvo-rana je ipak „nužno zlo“. Ona se koristi samo dok je vani hladno u minusu ili loše vrijeme. Djeca moraju biti vani na zraku, već od 10 do 18 Celzijevih stupnjeva je idealna temperatura za aktivno-sti. Sunce i zrak znače zdravlje i život. Kolega Letina i ja smo na ribnjaku prvo sami učili klizati, a onda naučili još pola Ludbrega. Par godina smo radili utrku po stepenicama do Črn-bela, imali smo kros uz Bednju. Ja sam 18 godina vodila slet za Dan mla-dosti gdje su vježbala sva djeca. Animirala sam djecu da voze biciklijadu. Djecu smo vodili na Utrku oslobođenja od Poljanca do Ludbrega. Bilo je prekrasno. Nije se smjelo dogoditi da ta utr-ka nestane. -

-Vodila sam rekreaciju za žene punih 30 godina iz čega je nastao Ženski rukometni klub. Bio je gušt jer sam diplomirala na temu rekreacije, pa je iz toga je nastao ženski rukometni klub. U školi sam vodila ritmiku, a ona koja ima dosta sličnosti s ma-žoretom, to je bilo nešto novo i interes djevojčica za tim bio je golem. I osnovala sam 'Ludbreš-ke mažoretkinje'. Vodila sam ih 11 godina i došli smo do vrhun-ca, imale uspjehe i vani. Djevojke su stasale, postale su trenerice, bilo je vrijeme da se povučem, ali ostavila sam tri kvalitetna sasta-va. Udrugu 'Žene iz centra svije-ta' sam izmislila na Črn-belu na mojoj fešti zbog odlaska u miro-vinu kad sam s otpremninom po-častila prijatelje i starije kolegi-ce-učiteljice. Tu je pao prijedlog da se češće družimo, nešto kao 'Učiteljice u mirovni'. Ovih deset godina postala je respektabil-na udruga, posebno vrijedna za ovaj dio Podravine. Bakinu hižu i Dedekov dvor održavamo i ure-đujemo. Pomažu nam i mnogi naši bivši učenici. Čuvarice smo baštine, sakupljamo i spašava-mo stare predmete - namještaj, ručne radove, suđe, stare alate za rad, domaće platno. To je dio naše povijesti, tradicije i ludbreš-ke baštine.-

Ludbreg smatra najljepšim mjestom za život.

-Ludbreg je najpoželjnije mjesto za život za mlade i djecu. Najljepši i siguran mali grad, sve je nadohvat ruke, svega ima, za djecu i odrasle. Posebnim ga čine pješačko-biciklističke staze i pre-krasno uređeno središte grada s puno zelenila. Svaki od nas žitelja trebao bi dati doprinos za još ljep-ši grad. Uvijek imam želju nešto korisno napraviti, pa i sad u ovim godinama želim dati doprinos kvaliteti života u gradu. Doma su mi preokupacija unuci, vrt i dvorište s malim plastenikom. Meni je vrt potreba jer mnogo uštedim što povrća pospremim za zimu. Rad odmara, a dodir sa zemljom prazni iz vas negativ-ne naboje. Vrt je hobi suprugu, a meni je hobi izrada građevina od istarskog kamena. To su skulpture dvorca iz Grožnjana, Motovuna, Pule, toranj iz Pise…….. Dosta toga sam poklonila.

Franciska Schubert, Nagrada grada Ludbrega za životno djelo'U radu i životu ispunile su mi se sve želje'

'Šmrkljivka, ti buš njih vodila na

maturalno???' Mnoštvo je uspomena i zani-

mljivosti iz bogatog života. -Vidiš, ovo je zapisnik s pri-

jemnog ispita na akademiji, pro-fesor Dražen Ožeg dal mi ga je prilikom jedne obljetnice. Dis-cipline vis, dalj, 100 m, 1.000 m, penjanje po užetu, kugla, loptica, a vidi se da sam bila najbolja. Ovo pak je album sa mojih deset ge-neracija učenika, popis učenika i fotografija. Ovo je prva, cure i dečki iz Sigeca i Slokovca. Ja sam krajem 60-ih te selske puce vodi-la u gorice na skijanje! Nisam ni ja onda bila puno starija od njih, pa se dogodilo i ovo kad smo se na roditeljskom sastanku dogovarali za maturalno putovanje, rekla mi je jedna mama: 'Šmrkljivka, ti buš njih na maturalno pelala?'

Album „Deset mojih genera-cija“ nisu tek moje uspomene, to je moj život.-

Franciska Schubert u mirovinu je otišla sa 40 godina staža u 61. godini

Album Deset mojih generacija, nisu tek njezine uspomene, već cijeli njezin život

Izuzetan je njegov doprinos afirmaciji ludbreškog svetišta Pre-dragocjene Krvi Kristove kako u Hrvatskoj tako i inozemstvu. Bio je na čelu organizacije proslave 600.god. Čuda Presvete Krvi Kristove dovođenjem uglednih crkvenih velikodostojnika iz Hrvatske i ino-zemstva, organizacijom simpozija u Varaždinu i Ludbregu i drugim aktivnostima vezanim za taj izu-zetan događaj. Velike zasluge mu pripadaju u izgradnji i financiranju Pastoralnog centra u Ludbregu. Autor je mnogih afirmativnih čla-naka i intervjua o značaju svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Redoviti je posjetitelj, ali i hodočasnik u Grad, Župu i Svetište. Tim je riječima opisan naš novi počasni građanin, varaždin-ski biskup, mons. Josip Mrzljak.

– Kao biskup osjećam se građa-ninom svakog mjesta u biskupiji, no obzirom da je Ludbreg izrazio želju da me imenuje počasnim građaninom, svakako mi je zbog toga drago. To je zapravo znak da društvene vlasti prepoznaju neke vrijednosti koje Crkva daje. Važno je prepoznati te duhovne, vjerske vrijednosti i upravo spojiti jedno s drugim te u tom pravcu ići da-lje. Usklađivanje koje u ranijem, komunističkom sistemu nije bilo moguće, danas je vidljivo. Napre-dujemo u duhovnom smislu, a vjerujem i u gospodarskom, kul-turnom pa možemo reći i u zabav-nom ako je potrebno. Jednostavno, u svim područjima jer to je čovjek. Čovjeku je potrebna i egzistencija, razonoda, odmor, potrebna mu je i dimenzija vjere. Ludbreg je danas pravo mjesto okupljanja vjernika iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. – kaže biskup Mrzljak.

Varaždinski biskup već za vrije-me studija bio je primjećen. Neki su ga vidjeli i u Rimu no njegova je želja bila ostati među ljudima. Danas je predsjednik Hrvatskog

Caritasa a značajan je i njegov doprinos pastoralnom životu gdje god se našao.

– Svaka biskupija ima neko svo-je proštenište, svetište Majke Božje ili nekog sveca. No, Ludbreg sigur-no ima jedno dragocjeno svetište koje treba još više podržavati. Kao pomoćni biskup u Zagrebu imao sam priliku i prije dolaska u Varaž-din upoznati Ludbreg, uvjerio sam se u mnoštvo koje se ovdje okuplja. Ludbreško svetište, kao jedinstve-no euharistijsko, svakako valja podržati. Zahvaljujući sadašnjem župniku, to svetište je zaživjelo. Posebno za vrijeme osamostaljenja Hrvatske kada je izgrađena kapela. Potrebno je jasno imati i popratne sadržaje koji još ni izdaleka, ja bih rekao, nisu došli do kraja. Tu je kao pomoć sada Pastoralni centar koji omogućava razne susrete, pasto-ralne aktivnosti, pastoral obitelji i razna druga okupljanja. U tom prostoru ljudi borave po nekoliko dana. Nama svećenicima koristi za duhovne vježbe obzirom da nismo ranije imali nikakav takav prostor.

Pastoralni centar tako ostvaruje svoju zadaću, a predstoje i mnoge druge stvari koje bi tamo još tre-balo učiniti. Gledam Ludbreg kao jedno mjesto koje se razvija, raste u duhovnom smislu, a važno je da raste i u gospodarskom smislu kako bi ljudi imali razloga ostati, raditi, živjeti i dočekivati one koji u Ludbreg dolaze kao hodočasnici. – kaže mons. Josip Mrzljak, inače rođeni Vukovarac. Nakon gubitka oca 1945. godine s majkom se vra-tio u Krašić odakle je obitelj bila rodom. Ondje je završio osmo-godišnju školu u vrijeme kada je nadbiskup Stepinac bio zatvoren u Krašiću , a što je značajno utjecalo na njegov kasniji poziv.

–Svećenički poziv došao je spontano. Krašić je u to vrijeme bio kao jedan veliki samostan. Po-licija nas je čuvala, cijelo mjesto. Često smo bili u crkvi, i mladi i stari. Gledajući blaženog Alojzija Stepinca, ali i tadašnjeg župnika Vranekovića koji je jako dobro napisao Stepinčev dnevnik, rodila se ta ideja. Župnik nas je okupljao, učio nas latinski uz objašnjenje da će nam trebati ako ćemo ići u sred-nju školu. Zapravo je on izdaleka nas nekoliko okupljao, a kroz ta druženja dobili smo želju krenuti za tim pozivom. Tu je i ona nezao-bilazna rečenica Alojzija Stepinca koju često citiramo: Ako se odlu-čite za svećenički poziv, sigurno će te najviše na taj način koristiti Crkvi, ali i hrvatskom narodu. Ide-ja je tako nastala spontano I s vre-menom je samo rasla. – prisjeća se mons. Mrzljak.

U Nadbiskupsko dječačko sje-menište u Zagreb odlazi 1959. godine na kojem 1963. godine i maturira. Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 16. studeno-ga 1969. godine nadiskup Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika. Neposredno nakon svećenićkog ređenja pastoralno je djelovao u više župa, a potom je bio kapelan u Župi sv. Nikole u Koprivnici. Kao župnik je proveo 8 godina u Ozlju, a nekoliko godina je iz Oz-lja upravljao i župom Vrhovec. Od 1980. bio je punih 18 godina župnik u Sesvetskom Kraljevcu, a

1998. godine imenovan je biskup-skim vikarom za svećenike i rav-nateljem pastoralih ureda Nadbi-skupskog duhovnog stola. Ubrzo je postao i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a 06. veljače 1999. zaređen je za biskupa te je primio službu pomoćnog biskupa zagrebačkog.

Kao pomoćni biskup zagrebač-ki obnašao je razne dužnosti na ra-zini Hrvatske biskupske konferen-cije-bio je predsjednik Vijeća HBK za kler, predsjednik Hrvatskog Caritasa, predsjednik Biskupske komisije HBK za Hrvatski Caritas i član Biskupijske komisije HBK za odnose s državom. 20.ožujka 2007. objavljeno je u Vatikanu da ga je papa Benedikt XVI. imeno-vao varaždinskim biskupom, a ustoličenje je obavljeno 31. ožujka u varaždinskoj katedrali.

– Bit će mi ovo deseti Uskrs u Varaždinu. Ovdje sam po dolasku poznavao gotovo sve svećenike, dakle nisam došao u neki strani svijet, nego opet među svoje. Na-stavio sam djelo služenja koje je biskup Marko započeo uz daljnji razvoj. Ovdje sam sada već doma-ći! – kaže mons. Mrzljak.

Ponosan je i na karitativni rad. Ove godine na varaždinskoj Ban-fici započinje izgradnja Caritasova doma. Procjenjuje se da će tro-šak izgradnje i opremanje biti 15 milijuna kuna. U Pučkoj kuhinji dnevno pripremaju I podjele tri-stotinjak obrok, a tu je još i skrb o siromašnim župama. Varaždinska biskupija primjer je i broju mladih svećenika.

– Čak i u Rimu znaju za nas pa nas zovu da damo svećenike i za diplomaciju, evo jedan naš sveće-nik upravo završava diplomatsku školu. Imamo naše svećenike koji su u Zagrebu, profesori na fakulte-tu, imamo ih u misijama, u Kanadi i Švedskoj, Njemačkoj…

Djelatnost naših svećenika je na širem području. Pomažemo i drugim biskupijama, primjerice u Dubrovačkoj, Šibenskoj… - zaklju-čuje mons. Mrzljak.

Počasni građanin – mons. Josip Mrzljak

Gledam Ludbreg kao jedno mjesto koje se razvija, raste u duhovnom smislu, a važno je da raste i u gospodarskom smislu kako bi ljudi imali razloga ostati, raditi, živjeti i dočekivati one koji u Ludbreg dolaze kao hodočasnici

O vjeriVjera je u svako doba u svoje-

vrsnom iskušenju. Danas posebno jer čovjek lako padne pod nečiji utjecaj. Okruženi smo svakodnev-no brojnim informacijama, bilo pozitivnim ili negativnim.

Naravno, dobro je biti informi-ran ali treba razaznati dobro od zla, ne smijemo pasti pod negativ-ni medijski utjeca.

Vjera se pročišćava, vidi se to u svijetu pa tako i kod nas. Na ne-kim mjestima život u vjeri opada, dok u drugima raste. Računamo da u našoj biskupiji nedjeljom na misu dolazi 15-20 posto onih koji se deklariraju kao katolici dolazi na misu, istovremeno gotovo 90 posto djecu u školi upisuju kato-lički vjeronauk i sigurno da on ima svoj utjecaj za odgoj mladih ljudi, a kako će se oni dalje razvijati ovisi o puno čimbenika.

Ljudi rastu mnogim drugim znanjima, obrazuju se, ali koliko rastu u vjeri?

Upravo u Pastoralnom centru u Ludbregu sastaju se obitelji na dva, tri dana. Mnogi tada postanu svjesni što znači sacrament ženid-be, kako se živi u obitelji, kako se odgajaju djeca, ali ponajprije o od-nosu muža i žene i životu u ljubavi.

USKRSNA PORUKA „Stat crux dum volvitur orbis.“

Stoji križ, dok se okreće svijetBraćo i sestre!

Često slušamo druge, a i sami o tome razmišljamo, kako je ovaj svijet, u kojem živimo, pun neizvjesnosti, raznih protivština, pun mržnje i teških trenutaka iz kojih gotovo ne vidimo izlaz. Ljudi, a pogotovo oni koji vode narode, politički pa i vjerski vođe, traže izlaz, traže rješenja, ali kao da ih ne nalaze.

Postoji li rješenje? Postoji li svjetlo na kraju tunela?! Postoji li nešto čvr-sto na što se čovjek sigurno može osloniti? Povijesno nam iskustvo govori kako čovjek, koji se oslanja samo na drugog čovjeka ili samo na neku ljud-sku mudrost, teško nalazi pravi put u životu pojedinca i društva. Nismo li tome svjedoci i u suvremenom hrvatskom društvu, upravo u ovim danima priprave za slavlje Vazmenog otajstva. Takvo stanje u svijetu uočili su kon-cilski oci, još prije pedeset godina, na Drugom vatikanskom saboru koji u dokumentu Crkva u suvremenom svijetu konstatira sljedeće:

„Cjelokupna je ljudska povijest, naime, prožeta teškom borbom protiv moći mraka, borbom koja je započela već od početka svijeta i koja će - prema Gospodnjoj riječi - potrajati sve do posljednjega dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti kako bi prianjao uz dobro te samo uz velike napore i uz pomoć Božje milosti može postići svoje unutarnje jedinstvo.“ (GS 37,2)

Na tu konstataciju Sabor nudi i rješenje: „Ako, dakle, netko zapita na koji bi se način moglo prevladati to bijedno

stanje, kršćani priznaju da se sve ljudske djelatnosti, koje se zbog oholosti i neurednog sebeljublja danomice nalaze u opasnosti, po Kristovu križu i uskrsnuću moraju pročišćavati i usavršavati.“ (GS 37,4)

Pročišćenje po križu i uskrsnuću. Po križu, na kojem je visio Bogočo-vjek Isus Krist i na kojem je pobijeđeno zlo i grijeh, ali i najveći neprijatelj čovjeka - smrt. Na križu niče novi život. No, i danas odzvanjaju riječi sve-toga Pavla kako je križ za nekoga sablazan, za neke ludost, a za nas kršćane Božja snaga i mudrost. (usp. 1 Kor 1, 23-25)

Prepoznajemo li, braćo i sestre, križ kao Božju snagu i Božju mudrost?! Tu snagu i mudrost Bog nam želi darovati. Tom snagom i mudrošću mo-žemo nositi svoj osobni križ, a križ je simbol svih teškoća i nevolja koje nas snalaze u životu, nas osobno ili naše bližnje, naše obitelji, naše prijatelje.

I stoga, nemojmo bježati od svojeg osobnog križa, ali ne smijemo biti ni neosjetljivi za križeve bližnjih, roditelji na križ svoje djece, djeca na križ svojih roditelja, a svi zajedno na teškoće i križeve svoje Domovine, koje možemo prepoznati u mnogočemu: u siromaštvu, nezaposlenosti i raznim oskudicama. Je li rješenje u tome da napuštamo svoje domove i svoju Do-movinu? Teško je gledati napuštene domove i zatvorene škole, posebno na području naše Biskupije, ali i cijele nam domovine Hrvatske. Nije li to križ sviju nas koji smo pozvani podmetnuti leđa pod sve te križeve slijedeći Onoga koji je pred nama nosio križ za sve nas da nam pomogne, da nam dade primjer i da nam pokaže put?

To je korizmeni put koji nas vodi prema Uskrsu, prema punini života. Stoga, hrabro pođimo tim putem i radujmo se zajedno ovogodišnjem, ali i vječnom Uskrsu.

Neka nam svima bude blagoslovljen križ našega života, ali i radost Uskrsa.

Kao biskup osjećam se stanovnikom svakog mjesta u Biskupiji

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 10 11D O G A Đ A J IP O V O D O M D A N A G R A D A 11

Dolaskom proljeća, duljih dana i pogodnijeg vremena za-počinje realizacija ovogodišnjeg plana rada izleta, ekskurzija i lo-gorovanja Odreda izviđača Lud-breg. Kalendar događanja i ove je godine bogat, a sadrži i značajne promjene u odnosu na prethodne godine.

-Ove godine odustajemo od jednodnevnih ekskurzija upo-znavanja naših nacionalnih par-kova. Oni su dosta udaljeni od Ludbrega, pa kad uračunamo vri-jeme putovanja najčešće autobu-som onda nam preostaje premalo vremena za detaljnije razgledava-nje.

No, time nismo ukinuli po-sjet nacionalnim parkovima, jer ćemo njih upoznavati u sklopu vi-šednevnih ekspedicija ili logoro-vanja. Poludnevni i jednodnevni pohodi bit će organizirani i dalje, ali za obilazak užeg i šireg zaviča-ja. Primjerice, prošle jeseni zadnji jednodnevni izlet bio nam je do Parka prirode Medvednica, a ove godine najudaljeniji jednodnev-ni izlet planiran je u Samobor-sko gorje i Žumberak – pojasnio je Mladen Struški, predsjednik Odreda izviđača Ludbreg.

Ipak tijekom proljeća u više će navrata biti organizirani jednod-nevni izleti na Kalnik i Ivanščicu, pa će ludbreški izviđači dobro upoznati prirodni krajolik, biljni i životinjski svijet nama najbližih planina.

Kako mnogi članovi imaju obveze u danima vikenda dozna-jemo da će se za jednodnevne izlete najčešće koristiti termini blagdana kada su školarci slobod-ni bez tih obveza. Tako dozna-jemo da će se prvi jednodnevni izlet u uži zavičaj organizirati već na Uskrsni ponedjeljak, dakako, ako će poslužiti dobro vrijeme, o čemu vodstvo Odreda uvijek unaprijed ima točne informaci-je.Druga velika novost je što će Odred izviđača Ludbreg, uz broj-ne poludnevne i jednodnevne izlete, ove godine čak tri puta na morska odredišta na višednevne posjete.

-Prva višednevna ekskurzija planirana je krajem lipnja za

Nacionalni park Risnjak i Kvarner, taj program namijenjen je izviđačkim predvodnicima, dakle učenicima viših razreda. Potom u prvoj polovici srpnja bit će logorovanje u Tisnom na oto-ku Murteru za sve zainteresirane članove odreda, a radi se o središ-njem organizacijskom i program-skom događaju za odred. Treći odlazak je oko 20. kolovoza, bit će to stručna ekskurzija na La-stovsko otočje za starije izviđače odnosno uglavnom za instrukto-re i mentore, otkrio je Struški.

Početak godine donio je još neke novosti. Primjerice u Odred izviđača Ludbreg neće se upisiva-ti učenici trećih razreda, već od četvrtih razreda i stariji, čime će

se podići starosna dob članstva, te će biti omogućen stalni pojedi-načni upis tijekom cijele godine.

O svim novostima Odred izvi-đača Ludbreg upoznao je svoje članove, njihove roditelje i prija-telje organizacije na tradicional-noj izviđačkoj večeri priređenoj u povodu obilježavanja Međuna-rodnog dana skauta.

Bila je to prigoda da se mladi izviđači i roditelji upoznaju i s problematikom takozvanog Sin-droma manjka prirode koji se jav-lja kod djece radi stalnog boravka u zatvorenim prostorima, a pre-malo se kreću i borave u prirodi. Naime, sve je veći postotak djece koja se vrlo rijetko igra u dvorištu, još češće odlazi u prirodu, a neka nikad nisu bila ni na selu. A i dje-ca na selu danas 80 posto slobod-nog vremena provode na računa-lu, mobitelu ili pred televizorom.

Roditeljima je predstavljena i tema o izviđaštvu u svijetu i kod nas pod radnim naslovom 'Jedan svijet - jedno obećanje'.

Naime, danas je izviđaštvo svjetski pokret s 40 milijuna članova, a u Hrvatskoj okuplja 60 udruga na lokalnoj razini. Cilj izviđačkih udruga, a tako i ludbreškog Odreda, je razvoj društvenih, tjelesnih, umnih, du-hovnih i osjećajnih potencijala mladih, da kroz igru i učenje u prirodi stječu korisna znanja i po-stanu samostalniji i odgovorniji članovi zajednice.

Odred izviđača Ludbreg

Višednevni pohodi na Jadran u tri terminaPovodom Dana grada Lud-brega u dvorcu Batthyany, a u or-ganizaciji POU Dragutin Novak otvorena je izložba pod nazivom 'Priča o pisaćem stroju'. Radi se o izložbi uglavnom mehaničkih pi-saćih strojeva koji su se koristili u prošlom stoljeću. Autor izlože, lud-breški umirovljenik Stjepan Komar izložio je 50-ak reprezentativnih pisaćih mašina.

-Posjedujem oko 700 pisaćih i oko 100 računskih strojeva od najstarijih pa do najnovijih. Zani-mljivo je da su svi ispravni. Najprije sam te stare mašine kupovao na placu, posvuda, a najviše na sajmu u Koprivnici. Sada mi ih ljudi sami donose i uglavnom poklanjaju ili ih kupim za 20 do 30 kuna. Prije sam ih puno skuplje plaćao. Pisaći stro-jevi su tako dobro napravljeni da funkcioniraju i nakon 100 godina. Treba ih samo očistiti i podma-zati. One koji su u kvaru teško je popraviti jer dijelova nema. Ovim hobijem bavim se otkako sam oti-šao u mirovinu. Ali, to više i nije samo hobi, to je život – pojasnio je Stjepan.

Stjepan je rođen 1940. u Cvet-kovcu, a mirovinu od 2002. godine uživa u Bolfanu. Za finomehani-čara uredske tehnike se školovao u Zagrebu, a zatim je radio u Fi-nomehanici Varaždin. Prvi pisaći stroj kojeg je kupio bio je marke Adler, s kuglicom, radio je na stru-ju, a bio je proizveden 70-ih godina prošlog stoljeća. Najstariji stroj iz Komarove zbirke je američki Re-mington, a datira iz 1896. godine.

-Bio sam na mnogobrojnim

specijalizacijama, a pisaće mašine i uredska računala popravljao sam gotovo po cijeloj Hrvatskoj. Najvi-še sam popravljao knjigovodstvene pisaće strojeve Optimatik. To su bili izuzetno kvalitetni strojevi nje-mačke tvrtke Wanderer koja je kao i Mercedes uz pisaće mašine proi-zvodila bicikle i automobile. Sada imam dosta slobodnog vremena pa uživam u servisiranju strojeva koji se više nikad neće koristiti u uredima jer su ih zamijenila digi-talna računala i pisači. Vjerujem da je posjetiteljima izložbe bilo zani-mljivo vidjeti raznovrsne izvedbe strojeva za pisanje koji su se nekad koristili jer neki su kucali po papiru odozdo, neki odozgo, a neki čak i sa strane – rekao je Stjepan.

Zasigurno su se mnoge žene, posjetiteljice izložbe, sa sjetom prisjetile svoga uredskog posla i rada na ovakvim pisaćim strojevi-ma. No, Stjepan im osim pisaćih mašina može pokazati i stare 'old timere'.

-Popravljam i stare automobile prvenstveno Citroene jer su se oni nekad najbolje radili i bili su nepo-derivi tako da ih je još uvijek mogu-će pronaći u solidnom stanju. To je moja druga ljubav. Svoga Citroena iz 1970. godine restaurirao sam čak 3 godine i bio sam s njim čak u Pa-rizu – kazao je Stjepan.

Ali ni to nije sve. Naš sugovor-nik je član Aerokluba Varaždin i letio je na raznovrsnim sportskim i turističkim avionima od 1972. godine pa sve do 2005. dakle pune 33 godine. Dakle, pisaće mašine, automobili i avioni su najmanje tri

'načina' kako muškarci mogu za-držati vitalnost i korisno iskoristiti slobodno umirovljeničko vrijeme.

Stjepan je unatoč godinama još uvijek izuzetno vitalan i bio je izuzetno sretan što je svoje pisaće strojeve mogao predstaviti Lud-brežanima. Vjerujemo da će Grad Ludbreg u sklopu projekta izgrad-nje objekata za potrebe vjerskog turizma osigurati i izložbeni pro-stor za stalni postav ovih vrijednih eksponata. To je Stjepanova velika želja koja bi se prema riječima gra-donačelnika Dubravka Bilića mo-gla ostvariti. (dv)

Izložba pisaćih strojeva

Brojni posjetitelji okupili su se na otvorenju izložbe

Stjepan Komar i stroj Wanderer Continental - Njemačka kakvu je primjetio još sa 7 godina u uredu Seljačke radne zadruge Napredak u Bolfanu

Četiri kazališne predstavePovodom Dana Grada Ludbrega u kino dvorani

POU-a “Dragutin Novak” izvedene su četiri kazališne predstave. Kerekesh teatar u sklopu Tjedna smijeha u Ludbregu je izveo predstave “Skupština”, “Grimmix”, “Kabaret kod veselih muškaraca”. Po prvi puta tako je popularni “Tjedan smijeha” uključivao sve gradove Va-raždinske županije.

Posljednju prikazanu predstavu Meštar Laket ili špelancije fiškala Petera Pokrilaketa Kazalište Viroviti-ca uprizorilo je u koprodukciji s Kazalištem Oberon iz Koprivnice.

U povodu Dana Grada Ludbrega prigodan program priredili su i članovi i članice Ludbreških mažoretkinja i Twirling kluba Ludbreg. Uz njih kao domaćine gosti programa bili su članovi kluba iz Donjeg Kraljevca, ritmička sekcija KUD-a „Anka Ošpuh“ te mali prija-telji iz Dječjeg vrtića „Smjehuljica“. Ovakvi programi ludbreškim udrugama uvijek dobro „posluže“ kao generalne probe za brojna natjecanja koja ih tijekom godine očekuju. Već početkom godine u Kutiji šibica u Zagrebu održano je državno prvenstvo u twirlingu. Ludbreški klub na prvenstvo je otputovao s 13 natjeca-telja koji su se natjecali u dvije kategorije i osvojili dva prva mjesta. Koliko će medalja skupiti do kraja godine predstoji vidjeti. Obzirom na rad i trud koji ulažu, neće ih izostati.

Mažoretkinje svome gradu

Treću godinu zaredom i Grad Ludbreg uključio se u najveću volontersku akciju "Sat za planet Zemlju", kojoj je cilj potaknuti gra-đane da donesu odluke o promjeni ponašanja u cilju očuvanja našeg planeta. U sklopu akcije, na sam Dan Grada Ludbrega, u subotu 19.ožujka ugašen su svjetla na sim-boličnih sat vremena, od 20:30 do 21:30.

Uz bok ss znamenitostima di-ljem svijeta i Hrvatske na sat vre-mena ugašena je i javna rasvjeta na Trgu Svetog Trojstva u Ludbregu.

Uoči samog gašenja javne ra-

svjete, članovi Odreda izviđača uz logorsku vatru i himne održali su svečano polaganje zavjeta, a u or-ganizaciji Gradske knjižnice i čita-onice Mladen Kerstner pročitana je priča za laku noć i to prikladna ekološkog karaktera. Za glazbenu pozadinu pobrinula se tamburaš-ka sekcija KUD-a „Anka Ošpuh“. Uz gašenje javne rasvjete, prionulo se paljenju lučica.

"Sat za planet Zemlju", u svijetu poznata kao Earth Hour, evolu-irala je od inicijative australskog Sydneya iz 2007. godine u veliki globalni pokret.

Simbolično gašenje svjetla za očuvanje planeta Dan centra

svijeta i Ludbergin rođendan Ludbreg je doista jedinstveni

grad u svjetskim razmjerima jer godinama obilježava Dan centra svijeta, točnije od 1996. godine. Legende govore da je baš Ludbreg središte svijeta, a uz taj datum ve-zana je i legenda o vinogradarki Ludbergi, pa istoga dana slavimo i njezin rođendan.

Program će se održati u petak 1. travnja u 17:30 sati na središnjem trgu gdje su na krugovima centra svijeta i postavljene pločice gra-dova-prijatelja. U programu će su-djelovati KAM-HRAM sa svojim cirkuskim programom. Riječ je o zanimljivom bračnom paru, on iz Dalmacije, ona iz Francuske, a o kojem smo pisali u jednom od pri-jašnjih brojeva Ludbreških novina. Prigodnim kulturno-umjetničkim programom predstavit će se novi grad prijatelj – Garešnica.

Bit će tu nezaobilazni Antipodi-us i gradski notar te naravno slav-ljenica Ludberga, a nazdravit će se vinom iz gradske fontane.

Organizatori programa u petak, 1. travnja su Grad Ludbreg i Turi-stička zajednica grada dok je me-dijski pokrovitelj Radio Ludbreg.

Kao i proteklih godina, Udruga žene u borbi protiv raka dojke – Narcisa Ludbreg, podjelom narcisa uključila se u obilježavanje Dana narcisa, simbola borbe protiv karcino-ma dojke.

Narcise kao simbol borbe protiv karcinoma dojke dio su velike kampanje senzibilizira-

nja javnosti za probleme vezane uz karcinom dojke, ali i osvje-šćivanja žena o potrebi pregle-da. Nacionalnim programom za rano otkrivanje raka dojke smrtnost bi se trebala smanjiti za oko 25 posto u slučaju do-brog odaziva, što znači da bi se na preglede trebalo odazvati najmanje 70 posto pozvanih.

Ustanova za usavršavanje i os-posobljavanje odraslih 'Učilište sigurnost' koja ima sjedište u Bol-fanu sredinom ožujka počela je s realizacijom osposobljavanja za pojedina zanimanja. U prostorija-ma Osnovne škole u Martijancu opet je u školske klupe sjelo 36 po-laznika s područja Grada Ludbre-ga i sve četiri općine ludbreškog kraja. Oni pohađaju nastavu radi stjecanja stručnog znanja, vještina i sposobnosti na osposobljavanju za određenja zanimanja.

Konkretno radi se o ciklusu os-posobljavanja za specijalistu zašti-te na radu, zatim za njegovateljice starijih i nemoćnih osoba, te ruko-vatelja viličarom. Nastavni progra-mi su verificirani u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, te ako polaznici uspješno okončaju osposobljavanje to će im se upisati u radnu knjižicu.

–Polaznici moraju proći 280 sati nastave, ima dosta predmeta, seminarskih radova, te teorije i

praktični rad. Primjerice, imamo dogovorenu suradnju s domovima za stare i nemoćne na našem po-dručju gdje će njegovateljice oba-viti praktični dio osposobljavanja, a za viličare i za zaštitu na radu po firmama.

Za sve ove poslove poslodavci moraju imati osposobljene ljude ili osigurati da ih obavljaju struč-ne osobe. Novi Zakon o zaštiti na ovim je usklađen s pravom steče-vinom Europske unije. Zakon pro-pisuje da su tvrtke do 49 radnika dužne imati specijalistu zaštite na radu. A kazne su toliko visoke da se poslodavcima isplati osigurati stručnu osobu za zaštitu na radu. Danas u bilo kojem pogonu viliča-ra smije voziti samo stručno ospo-sobljena osoba – pojasnio je Milan Šajatović, ravnatelj ustanove.

No doznajemo da u grupi ima polaznika koji će dobiti posao baš na temelju ovom osposobljavanja, te upisa stručnosti u radnu knjiži-cu. Polaznike smo zatekli pri pot-

pisivanju ugovora, te dogovoru za termine u kojima će se održavati nastava. Kako se planira, osposo-bljavanje ove grupe polaznika po-trajat će do početka lipnja.

'Učilište sigurnost' je ustanova za usavršavanje i osposobljavanje odraslih za različite aktivnosti, te za osobni razvoj, a djeluje gotovo četiri godine. Programe provodi u ovom dijelu kontinentalne Hrvat-

ske, najviše na području ludbreš-ke regije. Trenutačno organizira osposobljavanje za rukovatelje viličarom, za specijaliste zaštite na radu, za njegovateljice starijih i nemoćnih osoba, zatim za da-dilje, a u proteklom razdoblju za ludbreško područje organizirali su i osposobljavanje o rukovanju pe-sticidima, te o pravilnoj primjeni pesticida.

Važno osposobljavanje radnika

Dan narcisa i u Ludbregu

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 13K U L T U R AD O G A Đ A J I12

Najava događaja:Željko Pervan gostuje

u Ludbregu

Najbolji stand up komičar na ovim prostorima, Željko Pervan, izvest će svoju novu predstavu “Na komadiću Europe” u dvorani Učilišta u četvrtak 7.travnja s po-četkom u 20 sati.

Ulaznice po cijeni od 50 kn prodaju se: na blagajni Učilišta i TISAK kiosk: Ul. I. Gundulića,V. Lisinskog, Koprivnička ulica, Trž-nica Ul. K. F. Kuharića

Željko Pervan majstor je im-provizacije, obožavatelj Slovenaca, smrknuti profesor, živahni govor-nik i komentator hrvatske svakod-nevice.

Glazbeno predavanje

U petak 29. travnja u sveča-noj dvorani dvorca Batthyany u organizaciji POU D. Novak i Au-strijskog kulturnog foruma bit će održano glazbeno predavanje pod nazivom Dvije Alme – dvije dra-matične sudbine. Predavanje se održava u povodu 110. godišnjice rođenja Alme Rosé (1906. – 1944.)

Uz predavanje je predviđeno više glazbenih primjera (s CD-a) kao i 2 plesna broja koja na koreo-grafiju Desanke Virant izvode ple-sačice Marija Bitunjac i Iva Šolčić.

Priče za laku noć u travnju6. travnja - Stan i Jan Berenstain: „NEZDRAVA HRANA“

13. travnja - Jujja Wieslander: „MAMA MU U KNJIŽNICI“

20. travnja - Željko Majnarić : „ŠUMA“

27. travnja - Jacob i Wilhelm Grimm: „MATOVILKA“

Priče će se čitati svake srijede u 19 sati na dječjem odjelu Gradske knjižnice i čitaonice „Mladen Kerstner“ Ludbreg.

MEĐUNARODNI DAN DJEČJE KNJIGE

Povodom Međunarodnog dana dječje knjige u subotu 2.travnja bit će pročitana priča „Jedno davno“ autorice Luciane Sandroni. Priču će čita-ti amaterska glumačka družina „KEŠNERI“ Gradske knjižnice i čitaonice „Mladen Kerstner“ Ludbreg

Naziv ove neformalne udruge je tako dobar da nismo imali po-trebe smišljati naslov ovog teksta. A što se zapravo 'krije' iza ovog na-ziva? Krije se trogodišnja aktivnost humanitaraca koji su uspostavili lanac od Pule preko Zagreba do Varaždina i na taj način pomogli mnogima. Članovi Ludbreškog humanitarnog kutka u tom su raz-doblju posjetili stotinjak obitelji na području Grada Ludbrega kao i općina Sveti Đurđ te Mali i Veliki Bukovec. Radi se o onim obitelji-ma i pojedincima koji nisu u evi-denciji i ne primaju pomoć od ure-da socijalne skrbi, od Caritasa kao ni od Crvenog križa.

-U Udruzi djeluje desetak ak-tivnih članova uglavnom članica, a od muškaraca aktivni su Marko Tarandek i Filip Bajsić. Zajedno s kolegama Damirom Bošnjakom iz Pule te Nanom Schaps iz Zagreba, a zbog teške ekonomske situacije nastale zbog višegodišnje global-ne krize, osjetila sam potrebu da pomognemo potrebitima. Kako mi nemamo svoja vlastita sred-stva ovisimo o donacijama naših građana koje uključuju hranu,

higijenske potrepštine i odjeću, a novce ne primamo. Prvo se ide u posjet obitelji za koju saznamo da treba pomoć. Zatim se snimi situacija i objave potrebe na stra-nici 'Facebook humanitarci'. Na naš poziv javljaju se ljudi koji su spremni pomoći i tako stupamo s njima u kontakt. Taj veliki po-sao vezano uz internet odrađuje Hrvoje Buretić iz Zagreba. Osim toga, naši aktivisti dežuraju kod izlaznih vrata velikih trgovačkih centara i prikupljaju pomoć koja se kasnije sortira i odvozi ljudima. Radi se o ljudima koji se srame reći da nemaju, a neki od njih nemaju ni struje ni vode ni grijanja i u 21. stoljeću žive na zemljanim podo-vima – rekla je Suzana Herceg, vo-diteljica ludbreških humanitaraca.

Posljednju humanitarnu akci-ju prikupljanja hrane i proizvoda mješovite robe za kućanstva Lud-breški humanitarni kutak ostva-rio je upravo uoči ovogodišnjeg Uskrsa. Tako su njihove volonter-ke početkom ožujka cijeli dan pri-kupljale pomoć ispred Plodina na način da su ljudi po vlastitoj želji i mogućnostima ostavljali određeni

dio kupljenog u tzv. 'humanitarnu košaricu'.

-Ovakve akcije provodimo uglavnom uoči velikih blagdana kao što su Božić i Uskrs. Ovogodiš-nju akciju nazvale smo 'Zagrlimo svijet dobrotom'. Naše volonterke Vesna Ploh, Jelena Filipašić, Vla-sta Kostanjevec, Nikoleta Turek, Ingrid Zebić i Tanja Gerić bile su vidno označene simbolom udru-ge a to je veliko srce u kojem ruka ruci pruža ruku što simbolizira ne samo pomaganje već i razumi-jevanje. Želim naglasiti da su naši ljudi kao i u ranije provedenim ak-cijama i ovoga puta pokazali svoje veliko srce i empatiju da pomognu drugima. Zato se svima koji su doprinijeli uspjehu uskrsne akcije zahvaljujemo i nadam se da će se stanje u Hrvatskoj popraviti te da će Ludbreški humanitarni kutak imati manje posla u budućnosti – kazala je Suzana.

-Ja sam se lako priključila radu ove grupe jer je naša voditeljica Suzana moja susjeda. Pomažem uvijek kada god mogu i veseli me kada nam djeca nacrtaju crtež u znak zahvalnosti što smo im po-

mogli, a to ti se duboko ureže u srce – rekla je Tanja Gerić.

-Nakon pada Vukovara doselila sam se u Ludbreg i meni su Lud-brežani puno pomogli. Tamo sam u jednoj minuti ostala bez ičega i znam kako je to kad nešto nemaš. Zato volim pomagati drugima jer kad vidim djecu kako se vesele pli-šanom medvjediću meni odmah krenu suze – rekla je Vlasta Kosta-njevec.

Na kraju kao što to i uvijek ra-dimo izrecimo poruku ove priče o ludbreškim volonterkama: 'Bolje je pomagati drugima nego tražiti po-moć od drugih'. U tom pomaganju mnogi su zasigurno osjetili svoje zadovoljstvo što su najveći kršćan-ski blagdan, Uskrs, uljepšali dru-gima. S druge strane, ludbreškim volonterima ova promotivna priča dat će još veći poticaj da nastave sa svojim humanitarnim radom. (dv)

U prekrasnom objektu Vina-rije Melnjak dočekala nas je glaz-ba tamburaša i njihova pjesma. Među 12 svirača doista ima ljepša polovica, dakle, ženska polovica sastava. Drugu čine većinom deč-ki kojima su u frizuri prevladale sjedine. Zovu se Biseri, što otkriva zlatovez na okovratniku košulja. Bend je neobičan i po tome što su njegovi članovi profesori u Centru za odgoj i obrazovanje 'Tomislav Špoljar' i hrvatski branitelji među kojima su i dvojica ludbreških bra-nitelja Vukovara.

Voditeljica tamburaša je profe-sorica Nevenka Pandža koja kaže: -Ukupno nas je 15, ali svi nisu mo-gli večeras u Ludbreg. U sastavu je 6 profesora defektologa i dvije lo-gopedinje, te sedmorica branitelja. Mi u Centru smo imali radionicu tamburice, a čuli su to branitelji i naš ravnatelj Marin Vučić pozvao ih je da kod nas uče svirati. Kad je to počelo odmah su se pridru-žili vaši branitelji Dražen Hižak i Dragec Kladić. Dobri su i slušaju, u početku su malo htjeli svirati po svome. Zaslugom Drageca Kladića to se pretvorilo u pravu suradnju Centra i Ludbreških branitelja Vu-kovara '91. Kod nas u školi svirali smo na božićnoj priredbi – kaže prof. Nevenka Pandža.

Dragec je i predsjednik udruge, te dodaje: -Bilo je nas više brani-telja koji su počeli svirati, ali su s vremenom odustali. Dražen i ja dolazimo 2,5 godine, svaki tjedan dvaput idemo na probe u Varaž-din. Uživam, a ovo je i koristan vid resocijalizacije branitelja. Nikad prije nisam sviral nijedan instru-ment. Ide, treba redovito vježbati i onda se napreduje. Sviram brač jer su mi to dali – smije se Dragec.

Dražen Hižak svira bisernicu: -Ni ja prije nisam ništ sviral, pot-puni laik 'bez nota'. No, volim pje-vati, pa sam odlučil da probam na-učiti i svirati. I tak sam se 'zagrijal'. Lijepo mi je, volim svirati, redovito idem na probe i sve smo bolji. Sad često sviramo na skupštinama bra-niteljskih udruga – kaže Dražen.

Takva je bila i ova prigoda, skupština udruge. Nakon što su tamburaši odsvirali 'Lijepu našu' i svi minutom šutnje odali počast poginulim suborcima i svim bra-niteljima započeo je službeni dio. Ludbreški branitelji Vukovara su to odradili efikasno, transparen-tno, brzo, te vrlo jasno. Ove godine naglasak će biti na 25. godišnjici Vukovara, jer žele na poseban na-čin obilježiti 25. obljetnicu Vuko-varske bitke.

–Nastojat ćemo da se u Lud-bregu na primjereni način obilje-že ti tragični događaji i naš udio u obrani grada, namjera je da program osmislimo u suradnji s udrugama županije koje okupljaju vukovarske branitelje i logoraše. Možda tribinom, susretom, izlož-bom. Imamo dosta građe, a plan je da to bude u rujnu uz datum kada smo otišli za Vukovar. Šteta što fotografija iz ratnog Vukovara gotovo i nema. Nas ludbreške po-licajce jutro uoči odlaska u Vuko-var pred postajom je fotografirao odnedavno pokojni Kruno Juras. U studenome idemo na programe za Dan sjećanja na žrtvu Vukova-ra. Oko svega ćemo surađivati s Gradom Ludbregom. Želja je da idemo svi članovi udruge, zajedno s kolegama iz Varaždina, Ivanca, Čakovca, Novog Marofa. Lani smo pokrenuli zahtjev za imenovanje Ulice ludbreških branitelja Vuko-vara i nadamo se da će se to reali-zirati barem do obljetnice – ističe Dragec Kladić.

Zasebno mjesto u njihovim ak-tivnostima ima spomen na Josipa Kanižaja i Marijana Levaka.

–Želja nam je da se na područ-ju Ludbrega na određeni način njima posthumno ukaže počast što su dali živote za domovinu. Na datum pogibije, za Josip Kanižaja imamo svetu misu u Sesvetama 6. studenoga, a za Marijana Levaka krajem rujna u Lunjkovcu, na Dan svetog Mihovila. Godinama inzi-stiramo na rasvjetljavanju istine o nestalom Marijanu i želja nam je da konačno znamo njegovu sud-

binu i gdje su mu posmrtni ostaci. Mi smo došli do nekih saznanja,

a država bi to morala dokazati.- Ludbreški branitelji Vukovara

svake godine prigodno obilježava-ju datum odlaska, povratka iz lo-gora, Dan logoraša, godišnje dru-ženje članova Zasebne postrojbe na županijskoj razini.

To su prigode da se opet sretnu u većem broju. Jer oni su udruga s malim brojem članova, pa godišnje susrete uvijek ukrase njihove ljep-še polovice. Bili su i predstavnici srodnih udruga branitelja iz dru-gih gradova županije. A i tamburaš Darko Posavec, jedan je od njiho-vih zapovjednika u obrani Vuko-vara ujedno i predsjednik udruge logoraša županije, I sam branitelj Vukovara Mario Melnjak ustupio je za ovaj događaj svoj novi objekt Vinarije i odlično vino na druženju uz večeru, pjesmu i ples.

Ludbreški branitelji Vukovara '91. Radno druženje uz tamburicu

“Bisera” čini dvanaest svirača, profesori u Centru “Tomislav Špoljar” i hrv. branitelji

Jedna od prigoda za susret je i godišnja skupština

Ludbreški humanitarni kutak

S. Herceg, N. Turek i V. Kostanjevec - volonterke u akciji

Povodom Međunarodnog dana žena Udruga „Žene u borbi protiv raka dojke Narcisa Lud-breg“ organizirala je izložbu ruč-nih radova Marije Rešetar. Izlož-ba je održana u okrugloj dvorani POU „Dragutin Novak“ koju su ispunili zainteresirani posjetite-lji. Izložbu je otvorila Ana Ka-tana, potpredsjednica Gradskog vijeća Gradskog vijeća, u glaz-benom dijelu sudjelovale su po-pularne „Pajdašice“, a publici se obratila i Biserka Stančin.

Na izložbi su bili predstavljeni radovi nastali od rane mladosti pa do današnjih dana s ciljem da se pokaže razvojni put autorice od najjednostavnijih radova pa do vrlo složenih kao što su tapi-serije, makrame, heklanje svih vrsta čipke i drugo.

– Presretna sam zbog održane izložbe. Bila je to duže vrijeme moja želja, mislila sam već sama krenuti u organizaciju i eto, doš-le su članice Udruge „Narcisa“ s prijedlogom i tako smo zajedno krenule s poslom. – priča nam Marija Rešetar koju se posebno dojmio prostor ispunjen posjeti-teljima, dragim prijateljima, su-sjedima…

- Pretpostavila sam da će ih doći puno jer su me zvali prije sa-mog događaja i drago mi je što je ishod bio takav. Ljudi su mi prila-zili nakon otvorenja, čestitali mi na radu. – kaže M. Rešetar.

U današnje vrijeme malo lju-di, posebice mlađih generacija bavi se ovakvim poslom.

– Prijateljičina mama uvijek je kad sam išla kod njih prije škole kuhala i pritom štrikala. Obzi-rom da je imala četvero djece na taj ih je način i odijevala. Gledala sam ju kako radi, svidjelo mi se i nekako sam se i sama odvažila. Šivala je i moja mama, doduše nešto manje, puno više šivala je baka. Sjećam se da kad sam po-čela sama izrađivati, tata mi je igle izradio od špica od bicikla.

Kasnije sam počela heklati, ra-dila sam od domaće pređe zavje-se, sebi čarape. – prisjeća se M. Rešetar. Obzirom da je zavoljela ovaj hobi, brzo je učila i nove stvari.

– Na selu je uvijek bilo posla, tako da nisam mogla šivati i he-klati koliko sam željela, no nikad nisam željela zapostaviti taj rad. I kasnije u životu uvijek mi je taj moj hobi služio kao odmak od svakodnevnog posla, smirivao me. – priča M. Rešetar. Posebna avantura za nju bila je tapiserija. U doba kada je počela izrađiva-ti teško je bilo naći priručnik o radu pa je uglavnom ili na puto-vanjima znala vidjeti nešto zani-mljivo ili se jednostavno prepu-stila mašti.

Kao samouki je umjetnik u ručnim radovima, više je puta izlagala svoje unikatne umjet-ničke radove te je dobitnica na-grade “Poljsko cvijeće”. Izradila je preko stotinu radova, dobar dio je i poklonila. – Kako sam radi-la u Grafičaru, tamo smo znali organizirati zajedničke izložbe, također povodom Dana žena, a tamo sam i osvojila nagradu. Vjerujem da je i puno ljudi doš-lo upravo zbog prisjećanja na te neke prošle dane, dane kada smo se družili i kada su ljudi imali više vremena za ovakvu vrstu posla. – zaključuje Marija Rešetar koja je još i danas aktivna u ovom hobi-ju koji iziskuje puno strpljenja i dobre volje, puno onoga što nam u današnjem užurbanom životu nedostaje.

Primjerice za samo jedan mali zvončić koji u božićno vrijeme može poslužiti kao ukras potreb-no je odvojiti do pet sati vremena za izradu.

Naravno, veći i zahtjevniji ra-dovi iziskuju čak nekoliko dana. Stoga je ova izložba bila lijepa prilika za prisjećanje na radove kakve danas više nemamo često prilike vidjeti.

Izložba Marije RešetarHobi je to koji smiruje

Održana 18. smotra glazbenog stvaralaštva djece mladeži

Varaždinske županijeU organizaciji Glazbene škole Varaždin i Varaždinske županije i ove

je godine održana Županijska smotra glazbenog stvaralaštva djece i mladeži Varaždinske županije u HNK Varaždin. Zborovi su nastupali u natjecateljskom ili u revijalnom dijelu i to u dvije kategorije ( A – dječji zbor mlađeg uzrasta OŠ , rođeni 2004.g i kasnije i B – troglasni dječji zbor starijeg uzrasta OŠ , rođeni 2000. g. i kasnije).

Osnovna škola Ludbreg vrlo uspješno je sudjelovala pod mentorstvom učiteljice Jasmine Malek Križanec u natjecateljskom dijelu u obje katego-rije i s velikim radošću očekuje službene rezultate koji će biti objavljeni nakon 31. ožujka.

24. ožujka 2016. 24. ožujka 2016. 14 15 S P O R T S P O R T

Nogometno središte Ludbreg u Prvoj županijskoj ligi ŽNS-a Va-raždin ima tri predstavnika od ko-jih su dva s područja Grada Lud-brega. Plitvica iz Selnika jesen je završila kao sedma, a Sloga iz Slo-kovca prezimila je na neugodnom predzadnjem 13. mjestu. Drava iz Svetog Đurđa na 5. je mjestu.

Sloga je u prosincu proslavila 80. rođendan i tada je bilo riječi o problemima s kojima se susreće klub iz malog prigradskog naselja, a velike nogometne tradicije. Teš-ko se prate zahtjevi igranja u tom rangu s tek oko 250 duša u selu. Nadarenost tu nikada nije bila problem, ali jest brojnost igrač-kog kadra što se danas posebno manifestira kroz mlađe uzrasne ekipe s (pre)malim brojem igrača. Vodstvo kluba sve će učiniti da ispuni taj dio uvjeta, ali moraju se trgnuti i igrači jer Sloga je jesenas pokazala premalo. I tu je kratki igrački kadar što se odmah osjeća kada zaredaju kartoni i ozljede, pa teret pada na neiskusne dečke s klupe. Sloga kad je kompletna s nizom klasnih prvotimaca može do bodova na svakom terenu i pro-tiv svakog protivnika. Doduše, u zimi je otišao zahvalni vezist Miro

Piškor, ali se vratio provjereno jaki Davor Matijašec, te mladi Balaško koji bi trebao zakrpati vratarsko 'radno mjesto'. Slogi što prije tre-baju 3-4 pobjede u nizu da uhvati priključak sa sredinom ljestvice, a onda bi borba za opstanak bila znatno lakša.

U Selniku su prošlog ljeta po-čeli s većim promjenama kada je održana izvanredna skupština na kojoj se od vođenja kluba oprostio dugogodišnji predsjednik Kre-šo Horvat. Nimalo laku dužnost vođenja kluba preuzeo je mladi Jurica Božić: -Osim mene i ostali članovi vodstva kluba su novi lju-di. Stanje koje smo preuzeli bilo je dobro osim možda u seniorskom kadru koji je bio dosta tanak. Od-lučili smo se za zaokret i pomla-đivanje, ostala je nekolicina nešto iskusnijih igrača, a ostalo su mladi dečki. Uglavnom su došli juniori Podravine, ali su to dečki iz Selni-ka. Doveli smo i odličnog trenera Nevenka Blagaja i u jesen se vidjelo da smo na pravom putu, da imamo mladu momčad koja dalje može samo napredovati - kaže nam Juri-ca Božić, predsjednik Plitvice.

Tijekom zimske pauze u prije-laznom roku bile su tek minimalne

promjene, kao nastavak pomlađi-vanja momčadi započetog ljeti.

-Iz juniora Podravine došla su još dvojica Marko Prebegović i Karlo Kovač, također domaći deč-ki. Dugo su tamo, prošli su školu nogometa i uvjereni smo da su nam prava pojačanja, a mogu igrati na više mjesta. Otišao je Ivan Me-đimurec, treći od braće donedav-nih prvotimaca. Nažalost, došlo je i do promjene trenera. Nevenku Blagaju koji je stvarao momčad i s njom odradio polovicu priprema za drugi dio prvenstva, ukazala se prilika i otišao je u inozemstvo.

Najprije smo za novog trenera angažirali Davora Vuka, ali nakon 10-ak dana vidjelo se da igrači, a i vodstvo kluba nije prihvatilo nje-gove zamisli i nove ideje, pa je bilo najbolje da prekinemo suradnju. Tako je zadnji dio priprema obavio Tomislav Ivančić, domaći čovjek koji odlično poznaje momčad i kao 'dežurni' uvijek uskoči kada treba pomoći i sada vodi momčad. On je privremeno rješenje, bude-mo još malo pričekali da vidimo je li Neno (Blagaj – op.p.) otišao za dulje ili samo privremeno kako se nadamo, pa zato još ne tražimo trenera. Ako bude potrebe naći ćemo trenera tijekom sezone – kaže Jurica.

Problem je Ivančićeva trener-ska licenca s kojom bi i službeno vodio momčad cijelu sezonu. Una-toč tomu u klubu su uvjereni da će ispuniti rezultatske i potrebne dru-ge uvjete kako bi Plitvica zadržala status županijskog prvoligaša.

-Klupske prostore, infrastruk-turu, imamo ponajbolju u ligi, pa i u županiji. Znate da se tu uvijek puno ulagalo u prostore, a sad samo ako treba kakav sitni popra-vak. Novčane prilike nisu ne znam kako bajne jer tako nije nigdje, ali sve obveze rješavamo bez pro-blema. Što se tiče mlađih uzrasta, oduvijek smo bili vezani za Lud-breg i dosta naše djece je u pionir-skoj školi Podravine. No, uvjeren

sam se da nećemo imati problema da ispunimo uvjet da imamo dvije momčadi mlađih uzrasta. Senio-ri će sigurno rezultatski potvrditi naš status, nama je zbog admini-strativnog propusta oduzet jedan bod, pa smo ljeti krenuli čak ispod nule s minus bodom i tek u 4. kolu došli u plus. Sad imamo 25 igrača, sva mjesta dobro su pokrivena i svi igrači imaju konkurenciju za svoje mjesto. Ti naši mladići koji su nam došli žele se dokazati, puni su motiva i bit će pravo osvježenje!

Nekako mi se čini da nam je sad raspored lakši neko u jesen, pa ne samo da ćemo osigurati status već vjerujem da vrijedimo za gornju polovicu ljestvice, konkretno za peto mjesto – poručuje Jurica Bo-žić, predsjednik Plitvice.

Plitvica u 2. proljetnom kolu mora u Turčin kod Dubravke, a potom 2. travnja slijedi u Selni-ku domaći lokalni derbi Plitvice i Drave iz Svetog Đurđa. Sloga 'uskrsnog vikenda' dočekuje Obre-ša, kandidata u borbi za prvaka.

Prva županijska liga ŽNS-a Varaždin Plitvica mirnija, Sloga u borbi za svaki bod

Sredinom ožujka, u školsko-sportskoj dvorani u Ludbre-gu održan je 21. Memorijalni malonogometni turnir 'Jen-drić-Petrikovski'. Turnir se od 1993. svake godine, s jednim trogodišnjim prekidom, organizira u čast poginulih branite-lja Bože Petrikovskog iz Globočeca Ludbreškog te Mladena Jendrića iz Bolfana, koji su 27. prosinca 1991. godine pogi-nuli kao pripadnici Ludbreške satnije u sastavu 104. brigade HV u Pakračkim Vinogradima. Božo i Mladen stradali su od posljedica minobacačkih mina upućenih s neprijateljskih položaja iz Šeovice i Kragulja, a njihova pogibija potvrđena je dan kasnije.

-Ove godine na turniru su sudjelovale četiri ekipe i to ekipa Gore iz Globočeca Ludbreškog, ekipa pripadnika 104. brigade, ekipa Udruge dragovoljaca i veterana Domovin-skog rata Varaždinske županije te ekipa Policijske postaje Ludbreg. Igralo se po sistemu 'svaki sa svakim', a za tri pr-voplasirane ekipe kao i za najboljeg strijelca osigurali smo pehare – rekao je Zlatko Požgaj, novi predsjednik Udruge dragovoljaca veterana Domovinskog rata ogranak Ludbreg.

Obilježavanje pogibije započeo je intoniranjem hrvatske hi-mne i minutom šutnje, a stotinjak prisutnih pozdravio je Bran-ko Družinić, predsjednik UD VDR Varaždinske županije.

Turnir je otvorio gradonačelnik Dubravko Bilić koji je izrazio nadu da će se tradicija nastaviti i sljedeće godine. Uvodni dio obilježavanja godišnjice završio je zajedničkim fotografiranjem. Potom je delegacija, pod vodstvom Zlat-ka Požgaja, upalila svijeće na groblju kod spomenika bra-niteljima te na grobu Petrikovskog u Ludbregu. Svijeće su upaljene i kod spomen ploče Petrikovskom u Globočecu te na Jendrićevom grobu u Bolfanu.

Pokrovitelj turnira bio je Grad Ludbreg, a organizirala ga je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. (dv)

JENDRIĆU I PETRIKOVSKOM U ČAST

Hvala Sara, u prijevodu s por-tugalskog. Malo smo odguglali da ne promašimo, da ne zazvu-čimo kao legendarni Dell Boy iz sjajnih „Mućki“ na francuskom. Vjerujemo da je ovo „hvala“ bilo na ustima svih žitelja našeg kraja nakon potvrđivanja olimpijske norme i stavljanja ludbreškog sporta u olimpijske almanahe. Nakon 15 mjeseci oporavljanja od ozljede ramena prvo je Sara Kolak u Ptuju na Otvorenom prvenstvu Slovenije bacila 60.24, popravivši svoj državni rekord i prebacivši psihološku granica od 60 metara. Idućeg vikenda u Splitu Sara je postala i svjetska atletska vijest. Naime koplje je preletjelo olimpijsku normu od 62 metra, letjelo je 62.75, što je drugi rezultat u svijetu ove godi-ne i prvi u kategoriji atletičarki do 23 godine.

Pa kako Sara?!„Znala sam da mogu, treneri,

roditelji, svi su znali da imam tu daljinu, bilo je to pitanje vreme-na. Prve tri serije bacala sam u grču, ipak sam bila na domaćem terenu. U četvrtoj seriji koplje je išlo preko 60 metara, ali je otišlo van segmenta. Tu me je puklo, idem na sve ili ništa. I u petoj seriji začuo se vrisak trenera, predsjednika saveza- „Sara ideš u Rio.“

Naravno, velike zasluge za takve rezultate idu treneru An-dreju Hajnšeku, treneru iz Celja koji zna posao; „Riječ je o vrhun-skom stručnjaku s kojim odlično radim i to po dva puta dnevno.

Pa on trenira i top 5 svjetsku ko-pljašicu Martinu Ratej koja pre-bacuje 65 metara kao od šale“.

Ovim sjajnim hicima potvr-đeno je u Atletsko prvenstvo u Nizozemskoj koje će biti izu-zetno snažno uzevši u obzir da je elita u bacačkoj disciplini iz Europe.

Kvalifikacije za finale u Riu bit će 16.kolovoza u 20 sati i 35 minuta, kvalifikacije koje će Sara proći i ući u borbu za medalje, bio bi to odličan scenarij. No Sara „spušta loptu na zemlju“; „Ja idem uživati u Rio. Tamo je mnogo iskusnijih bacačica ko-jima 65 metara nije problem. Još nisam postigla ništa (o.a. a drugi rezultat u svijetu, olimpij-ska norma?!). Samo da ostanem zdrava i pamtit ću Igre cijeli ži-vot po dobrom“.

Znamo da prave kopljašice stasaju oko tridesete, zamislite samo koliko je kvalitetnih godi-na pred našom Ludbrežankom, članicom AK „Kvarner“ Rijeka.

Prije sedam - osam godina kad je Sara imala 13 godina, na-pravio sam prvi razgovor s njom u kojem je kiptjela optimizmom; „Pazite kaj bute napisali, ja bu-dem prava atletičarka koja bude Ludbreg promovirala po cijelom svijetu. Ak' to ne napišete budem se ljutila“.

A sad ćemo se opet malo igrati proroka- Ludbreg će imati osvajačicu olimpijske medalje.

Sara, pa valjda se ne ljutiš...?

Neven Jerbić

OBRIGADO SARA

U Ludbregu je 13. ožujka odigran turnir u Mini odbojci u kojem je sudjelovalo 12 ekipa iz Sjeverne Hrvatske. Na svoje je došlo stotinjak odbojkašica od 12-14 godina koje su igrale u novoj i staroj ludbreškoj dvorani.

Bilo je lijepo vidjeti buduć-nost odbojke u našoj regiji. Ima tu već i djevojčica koje odboj-ku ozbiljno shvaćaju. Pogotovo one najbolje iz ŽOK „Varaždin Volley“ koje su i ovaj peti krug natjecanja završile bez poraza, pa sad imaju maksimalnih 45 bodova. Lijepo je vidjeti da i naš

ŽOK Ludbreg ima tridesetak djevojčica koje su zaigrale podi-jeljene u dvije ekipe.

Zanimljivo je istaći da je druga ekipa na kraju bila bolja od prve, pobijedivši je u među-sobnom okršaju. Pohvale idu na adresu povjerenika lige, neu-mornog Mije Pokosa te trenera u našem klubu Andreji Majhen, Saši Radakoviću i Zenilu Vugrin-cu, koji će nadamo se znati pre-poznati talent i potencijal koje ima ludbreška odbojkaška mla-dež.

Neven Jerbić

U prostorijama VIP salona Gradskog stadiona u Ludbregu održana je izborna skupština Za-jednice sportskih udruga Grada Ludbrega na kojoj je jednoglasno na novi mandat od četiri godine za predsjednika opet izabran Franjo Beser. Za dvadesetak ludbreških klubova za ovu je godinu predvi-đeno oko 450.000 kuna, a njihovi zahtjevi bili su tri puta veći. Iako se ova tražena svota nekima možda i čini previše visoka, ona je mno-go manja nego u brojnim drugim slavonskim i primorskim općina-ma, gdje se za klubove koji posti-žu slabije rezultate izdvaja mnogo više. A sport u Ludbregu nije isti kao prije dvadeset godina i više, od kada se izdvajaju ovakva ili slična sredstva. Sara Kolak, Bojan Vru-ćina, Željko Vincek, Nikola Valjak samo su neki od prepoznatljivih

i to na nivou Hrvatske sportskih „brandova“. Prije dvadeset godina vladali su drugi tržišni uvjeti kod igrača, nisu svi visjeli za računalom pa se dalo odabrati. U današnje vrijeme svaki je igrač dragocjen i on to zna. Nismo imali košar-kaše koji kucaju na vrata A1 lige, tako talentirane rukometaše, nije se sport odvijao u toliko kategori-ja. Sada su uvjeti za njihov razvoj mnogo bolji. Sagrađen je objekt na Gradskom stadionu, istina sa dvadeset godina zakašnjenja kao i dvorana. No oni su sad tu, i klubovi iz Zajednice zahvaljujući okolno-stima i odlukama donesenim još u prošlom desetljeću mogu se be-splatno koristiti. Jednostavno reče-no, našim talentiranim sportašima treba „Vjetar u leđa“, iskoristit će ga na najbolji način.

Neven Jerbić

SPORTAŠI KREĆU U NOVE POBJEDE

MINI ODBOJKA U LUDBREGU

Sljedeći broj Ludbreških novina izlazi 29. travnja.

24. ožujka 2016. 16 Z A D N J A16

Ludbreg nedvojbeno postaje zanimljivo atletsko mjesto. Sara Kolak u svjetskom je vrhu, dok Željko Vincek traži put k njemu. Tihomir Cenko u maratonu napada najbo-lje hrvatske trkače. U Hrastovskom raste srednjeprugaški dragulj David Šalamon. Da imamo atletski klub možda bi, pada nam na pamet, košarkaši Vrabec i Siladić bili sjajni visaši, a mladi rukometaš Koprek jedan od najbržih Hrvata. Nepresušno vre-lo sposobnih mladih ljudi. Ove godine već su u Ludbregu održane dvije utrke. Jednu „Cross-country“ organiziralo je društvo „BSV“ iz Ludbrega. Na njoj je sudjelovalo dvjestotinjak atletičara i zaljubljenika u prirodu iz Hrvatske i inozemstva. Druga je održana u nedjelju 20. ožujka. Riječ je o uličnoj utrci „Centrum Mundi 2016.“, u sklopu proslave Dana Grada.

Utrka, na kojoj je sveukupno bilo više od stotinu prijavljenih je trčana ulicama Grada. Djeca su trčala na dionici od 1400 metara, utrka građana bila je na 2500 me-tara, a glavna utrka koja je bodovana i za RUN CROATIA ligu bila je na 10000 me-tara. Inače ova liga ima deset utrka kroz godinu. Prvo su puni elana krenuli učenici petih i šestih razreda. Kod dječaka je po-bijedio Patrik Mraz iz Ludbrega. Pomalo sramežljivog, nismo ga mogli dobiti za riječ, no stvar je izvukao ludbreški grado-načelnik Dubravko Bilić; „ Patrik je jedno živahno dijete, sretni smo da je pobjednik. Nadamo se da će svoju veliku energiju zna-ti kanalizirati u ovom sportu za koji će oči-to talentiran“.

Kod djevojčica u istoj je kategoriji pobi-jedila Ana Slavinić iz Koprivnice. Kod dje-čaka, sedmih i osmih razreda, pobijedio je još jedan Koprivničanec Marko Grgurek. U kategoriji djevojčica, sedmih i osmih razreda, prvo je mjesto zauzela Rahela Le-

šćak iz OŠ Veliki Bukovcec, koja iako je tek 13-godišnjakinja, već nekoliko godina niže uspjeh za uspjehom; „Nije bilo lako, no dalo se. Treniram već dvije godine u Va-raždinu i to na 100 metara s preponama. Nadam se da ću postati slavna i popularna kao Sara Kolak, na koju sam ponosna.“

U utrci građana najbolje je vrijeme na 2500 metara postigao Luka Šostarić iz Koprivnice, respektabilnih 7 minuta i 47 sekundi. Kod žena najbrža je bila Ana Dobša koja je istu dionicu pretrčala za 9 minuta i 40 sekundi. Na najdužu dionicu od 10000 metara, koja se trčala u sklopu Lige odlučilo se 28 atletičara i atletičarka. Najbrži je s vremenom od 34 minute i 52 sekunde bio Marijan Huzjak iz Novog Sela Rok ( Međimurje) koji trenira u Va-raždinu; „Trka je bila zanimljiva, malo je bilo vruće i šteta da nije bila malo jača kon-kurencija. Inače dva puta tjedno treniram u novoosnovanom klubu AK „Varaždin“ kod proslavljenog maratonca Lackovića. Vjerujem da će nastupiti na još nekim utr-kama Lige“.

Priču oko ove uspjele atletske priče zaključio je njen sudionik ludbreški gra-donačelnik Dubravko Bilić, koji je dionicu od 2,5 kilometra istrčao za nešto više od 14 minuta; „Utrka je za mene bila OK. Zadovoljan sam da smo ušli i to kao prva utrka u kalendar „RUN CROATIA lige“. Očekujem još više atletičara iduće godine. No moram da istaknuti da sam razočaran velikim brojem vozila na cesti za vrijeme utrke. To iduće sezone moramo popraviti“.

Glavni organizator utrke bilo je POU D. Novak Ludbreg uz potporu grada Lud-brega i Turističke zajednice grada Ludbre-ga, suorganizatori utrke bili su Run Croa-tia i Stotinka.

Neven Jerbić

Atletika u Ludbregu uzima maha

Udruga BSV Ludbreg organizirala je “Crazyhill trail”, utrku na 32 odnosno 16 kilometara. Uspjeh je bio iznad svih očeki-vanja. Prošle godine bilo je 90 prijavljenih atletičara, teško je reći rekreativaca s obzi-rom na dužinu staze, a ove godine bilo ih je više od 200 i to iz Hrvatske, Slovenije i Bugarske. Bila su tu i tri naša ludbreška In-dijca.

Vrijeme baš nije poslužilo, bilo je tu i nešto blata na nekim dionicama, no upor-nost pristiglih bila je bezgranična. U utrci s vremenom najbolji su bili; na 32 kilometra

aktualni prvak Slovenije Marijan Zupančić, na istoj dionici kod žena Mateja Blažević. Na 16 kilometara kod muškaraca Mario Špoljar, a kod žena poznata atletičarka iz Varaždina Valentina Belović.

Sve u svemu još jedno lijepo druženje koje je krenulo iz Vinogradske ulice. Neki iz redova organizatora su istakli da bi trka iduće godine trebala krenuti sa središnjeg ludbreškog Trga, dok neki razmišljaju da bi trebala krenuti s istog mjesta , pošto je tamo i nastala ta udruga. Kako god, izgle-dalo je odlično i može se samo još bolje. (nj)

Uspješna utrka Crazyhill trail