40

Road to Kathmandu

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Official brochure design for a theater play "Road to Kathmandu / Put za Katmandu" Director: Jasmina Prolic Sarajevo War Theater Sarajevo, 2011

Citation preview

Page 1: Road to Kathmandu
Page 2: Road to Kathmandu

2

Page 3: Road to Kathmandu

3

SARAJEVSKI RATNI TEATARSARTRSezona 2010/2011

PUT ZA KATMANDUprema tekstovima Nedima ZLATARA

Scenario: Jasmina PROLIĆ i Dubravka ZRNČIĆ-KULENOVIĆ Koreorežija: Jasmina PROLIĆMuzika: BASHESKIA i EDWARD EQ* Dramaturgija: Dubravka ZRNČIĆ-KULENOVIĆ i Dario BEVANDAScenografija i dizajn svjetla: Osman ARSLANAGIĆVideo animacija i grafički dizajn: Bojan MUSTURKostimografija: Naida BEGOVIĆ i Adisa VATREŠ

IGRAJU:Sead PANDUR – Edo K.Jasenko PAŠIĆ – Njegovo unutrašnje JAMirela LAMBIĆ – Neostvarena ljubavSonja GORONJA – Usamljena žena Alban UKAJ – PrijateljAdnan HASKOVIĆ – Komšija

MUZIČARI:Nedim ZLATAR i Leonardo ŠARIĆ

Inspicijent: Snježana VRHUNC Šef tehnike: Damir FAZLAGIĆ

Majstori tona: Dean LAZAREVIĆ & Sretko VUJIĆ; Majstor svjetla: Irhad HODŽIĆ; Rasvjetljivač: Nedim PEJDAH Majstor scene: Nurko OPRAŠIĆ; Šminker: Karmela ĆUREA; Izrada kostima: Hajdar TINJAK; Garderoberka: HAVA REDŽIĆ; Rekviziter: Goran FILIPOVIĆ; Dekorateri: Amer SERHATLIĆ, Admir EFENDIĆ & Muamer MUJAK; Nabavljač: Goran ARANITOVIĆ Izvršni producentOsman ARSLANAGIĆ

Produkciju SARTR-a trajno financiraKANTON SARAJEVO – Ministarstvo kulture i sporta

Premijera održana 4. marta 2011.na Sceni SARTR u Sarajevu* Osim pjesama Flyer - tekst i muzika Dejan Dučić, Lezi Majmune! i It seems to me - tekst Sanjin Latifić, muzika Lezi Majmune!

Page 4: Road to Kathmandu

4

Page 5: Road to Kathmandu

5

Page 6: Road to Kathmandu

6

Page 7: Road to Kathmandu

7

Prošlo je 11 godina(isječak)

Sjećam se svih dobrih knjiga koje sam pročitao, svih riječi dobrih ljudi, koje tu nestaju u magli

podsmijeha i blještavilu bijesa, u spomenicima ništavilu i u ispraznim himnama, riječi koje

sam i sam zaboravio dok nisam došao ovdje i shvatio da su te jednostavne mudrosti oduvijek zakopane u meni. Tu su bile sahranjene a ovdje

sam ih oživio i shvatio kao svoje i svačije, jer to one i jesu. Svi ih nosimo u sebi, samo to zaboravljamo. Taj svijet tu ne dopušta da se

one rode ponovo. I zato se ne vraćam. Nadam se da me razumiješ, odnosno znam to. Ti si tu, a ja ovdje, i nikakve riječi to ne mijenjaju. Neće ni ovo pismo, ali samo želim da znaš da postoji bolji svijet od tog tu. Zapamti: ne postoji dobro i zlo, već samo ono što izabereš, u šta vjeruješ.

Nedim Zlatar

Page 8: Road to Kathmandu

8

Istrgnuti list iz koreografskih zabilješki

Svijet nervoznog, nemirnog i tjeskobnog Ede K. stanuje na nekoliko zatvorenih vrata.

Iza njega su zatvorena vrata stvarnog svijeta i njegovo pribježište postaje njegova duša, stan za maštu, snove i strahove. Osamljenost

je njegov nazivnik, pokretač i kočnica istovremeno. Jadan je jer je sam, ali samo sam može preživjeti vizije stvarnije od stvarnosti.

Svoju tjeskobu pretače u glinu koja je istovremeno i umjetničko djelo i jedini njegov sugovornik. Upisujući sve svoje misli u svoj arte-fakt on

čini to djelo-proizvod svoje umjetnosti- življim od sebe samog.Te i takve teme koje čine prijedlog ovakve predstave bilo je jednako

teško izraziti riječima kao i govorom tijela.Riječi posuđene iz tihih urbanih mitova, kratkih priča našeg muzičara

Nedima Z. činile su samo povremene otoke priče oko kojih se okupljala energija glumaca.

A povjerenje u pokret, u ekspresiju tijela, postajalo je sve dragocjenije u izgradnji strukture, jer samo tuga upisana u pokret ruke, glave ili ramena mogla je dovoljno glasno viknuti ono što su te priče htjele

prišapnuti.

Naš junak živi neprestano miješajući realnosti. On osluškuje svoje strahove i hrani ih, on tjera od sebe svoje želje, a one mu se vraćaju u jakim i jasnim slikama. Njegov je život razapet između tjeskobe i

žudnje, želje za ljudima i strahom od njih. Tamo gdje je njegov svijet sazdan od tanke paučine takvih misli, tamo pokret govori više od

Page 9: Road to Kathmandu

9

brojnih rečenica. Unutrašnja radnja pokreće glumca. Najmanji trzaj oslikava fino tkanje i čini se da je jezik scenskog pokreta kao stvoren

da opiše takav svijet koji se prelijeva neprestano gubeći konture.

Jer mi ne znamo što se zapravo dešava Edi K. Mi samo znamo šta on vjeruje da mu se dešava. Zarobljenik svoje imaginacije, Edo K. postaje savršeni protagonist pozorišne realnosti. Jer je jedino tamo moguće da nam se zaista desi ono što ne živi u konkretnom, već

jedino u našem uvjerenju. On time postaje vjerodostojan, autentičan i stvaran, a njegov razliveni svijet predstavlja pozorišnu realnost u

kojoj je sve dozvoljeno.

Zar se svi ne bojimo demonskog komšije? Zar ne osluškujemo tihe krike iza zida osamljenosti i tuge?

Ne priželjkujemo li svi perverzni korak nečije noge u visokim petama, neki lascivni dodir na rubu mašte?

Da li Edo K. na kraju borbe sa svojim demonima izroni kao pobjednik?

Ili je njegovu dušu i njegovo tijelo uništio demonski susjed zajedno s njegovim umjetničkim djelom? To neka ostane otvoreno.

Edo možda sada pije piće sa svojim krvnicima, možda je umro, a možda i živi samo u scenskoj realnosti, neumorno izlažući svoje tijelo

našim pogledima.I kreće se, lomeći zrak svakom svojom tugom, svakom svojom

rukom, svakom svojom žudnjom za onim drugim kojeg nikad neće dotaći.

Jasmina P.

Page 10: Road to Kathmandu

10

Riječ dramaturga

“Kad sva srca postanu gluva, i sa njima tvoje sopstveno - postoji put u Katmandu. Kad se svi putevi zatvore,

izgubiš prijatelja i svi koje voliš napuste te - postoji put u Katmandu.

Kad sve prođe, nestane, vetar jave razveje snove, i kad pomisliš da nade nema - postoji put u Katmandu.

Kad sunce hladnije postane i zvezde nad tvojim nebom počnu da gasnu - postoji put u Katmandu.

I kada te ne bude više, ostaće tvoje srce, prazno i veliko kao nebo, i u njemu zvezda.

Ime te zvezde je KATMANDU.”

Stevan Pešić “Katmandu”

Treba li nas začuditi kada jedan teatar osluškuje i traga za provokacijom koja detektira vrijeme i osjećanje kroz

stvaralaštvo drugih umjetnika, začudi li nas još više kada se osmjeli na istraživanje koje otvara proces ali ne i put koji treba

dovesti do cilja? Dakako, bez takvog nastojanja teško će se pomijerati granice

repertoarskog, komformističkog i institucionalnog teatra no, SARTR je bio, od svog osnutka, kreativno slobodan i

kontinuirano je prihvatao izazove koji su bili dobra motivacija za teatarsko istraživanje kao i mogućnost za uspostavljanje dijaloga sa umjetničkim promišljanjem autora čija pitanja i

danas traže odgovore (npr. u predstavama Odkamen, Život i smrt Sylvije Plath, Oblačna nebesa, Bog, rat i ostalo,Ovo je

Jonesko, budalo).

Inspiracija za predstavu Put za Katmandu bio je album grupe Basheskia i Edward EQ kao i priče, uglavnom neobjavljene, Nedima Zlatara. Prvo se tragalo za uspostavljanjem scenskog

jezika koji se služi govorom tijela i stiliziranim glumačkim vokabularom, kako bi se scenario strukturirao kroz dramaturgiju

slika i transponirao muzički materijal u tekstualni. Ovakav postupak je omogućio artikuliranje priče o glavnom

Page 11: Road to Kathmandu

11

liku Edi K - neprimjetnom, a tako nam bliskom. Koliko je on, u stvari, dio svakog od nas? Gdje smo zastali?

Da li smo se pogubili? Kako pronaći sebe u ovom nemirnom vremenu? A

nemir je u čovjeku, kaže Krleža u svojoj pjesmi. „Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren...trajno. I postoji

duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena...slika tiha kao svitanje na

moru“. To vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišinu, da li je to

put za Katmandu?

Dubravka

Zrnčić-Kulenović

Page 12: Road to Kathmandu

12

Polazišna tačka cijele dramatizacije, koja se kasnije premetnula u srž narativa same predstave, kratka je priča Nedima Zlatara Komšija. Protagonista priče je povučeni, nesigurni Edo K, čovjek kojeg nije bilo, službenik koji provodi dane pečatirajući nepregledna brda papira u kafkijanskom Zavodu. U Edinu se zgradu useljava Egvin, novi komšija, za kojeg Edo sumnja da je sociopata, možda i ubica. Zlatar ovom pričom tematizira usamljenu pobunu pojedinca protiv nasilja koje se dešava u našoj neposrednoj blizini. Pobunu koja ostaje neprimjećena i neshvaćena u kapitalističkom uređenju punom cinizma, kao i

„sve riječi dobrih ljudi , koje tu nestaju u magli podsmijeha i blještavilu bijesa, u spomenicima ništavilu i ispraznim himnama“.

Kao u filmu Orfej (Orphee, 1949) Jeana Cocteaua, gdje Orfej, Euridika, Smrt i ostali likovi iz grčke mitologije šetaju ulicama modernog Pariza, tako u ovoj predstavi vidimo moderna otjelotvorenja mitskih demona za uredskim stolovima, na mračnim stubištima, u uskim ulicama, sve unutar velikog Minotaurovog lavirinta gdje Edo K, neočekivani heroj, traži Arijadninu nit.

Uređenje u kojem živimo je, riječima Giorgia Agambena: „permanentno vanredno stanje“ i kroz priču o Edi K. prepoznajemo ga kao takvo. Nedim Zlatar je, kao i Edo, pokušao da iznađe rješenje problema. Složili se mi sa njegovim rješenjem ili ne, bitno je da znamo da je ono potrebno, te da ne odustanemo od potrage za istim:

„Znam da ima izlaz i znam da i ti isto vidiš“.Dario Bevanda

Page 13: Road to Kathmandu

13

Page 14: Road to Kathmandu

14

NedimZLATAR

Nedim ZLATAR i Leonardo ŠARIĆ nastupaju kao muzički duo Basheskia i Edward EQ već sedam godina. Njihov zadnji album Can i play with your memories? izdat je u aprilu 2010, za labelu Periskop pod okriljem diskografske kuće Gramofon. Zahvaljujući nesebičnoj donaciji benda Dvadesetorica, štampano je prvih hiljadu primjeraka ovog albuma.

Nedim ZLATAR rođen je 1977. u Sarajevu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Kao tinejdžer svirao je bubnjeve u grupi Lezi majmune!, nakon čijeg raspada svira u grupama Don Guido i Misionari, Protest, Albedo, i Sikter.

Leonardo ŠARIĆ rođen je 1975. u Sarajevu. Apsolvent je na Muzičkoj Akademiji - Odsjek solo pjevanja, u klasi prof. Paše Gackić. Od 2000. radi u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo.

U zadnje vrijeme ova dvojica umjetnika radili su muziku za film Belvedere režisera Ahmeda Imamovića, te zajedno sa Ognjenom Totićem kreiraju i svakog petka vode emisiju Muzika je najbolja na Radio Sarajevu.

LeoNARdoŠARIĆ

Page 15: Road to Kathmandu

15

Page 16: Road to Kathmandu

16

JAsmiNAPROLIĆ

JASMINA PROLIĆ, plesač, koreograf i pedagog, rođena je 1976. godine u Sarajevu.Poslije stečene edukacije u školama klasičnog baleta u Sarajevu i Zagrebu, Jasmina odlazi na studij savremenog baleta u Pariz 1993. godine.Diplomirala je 1996. godine na najznačajnijoj akademiji u Parizu Conservatoire National Supérieur de Musique et de Danse, a u aprilu 2010. godine završava i pedagogiju i stiče Diplomu profesora savremenog baleta.

Svoju izvođačku karijeru započinje već kao učenica baletne škole i prvu ulogu ostvaruje 1990. godine u Pozorištu mladih igrajući naslovnu ulogu predstave Mala Sirena, te učestvuje u radu baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo u predstavama Giselle i Labudovo jezero.

Od 1996. godine Jasmina surađuje sa najznačajnim svjetskim koreografima Francuske, Njemačke, Sjedinjenih Američkih

Page 17: Road to Kathmandu

17

Država, Švicarske i Danske: Jean Claude Gallota, Maguy Marin, Carolyne Carlson, Murray Louis, Caroline Marcadet, Josef Nadj, Angelin Preljocaj, Jean-Claude Pambé –Wayack, Joachim Schlömer, Palle Granhoj.Kao koreograf surađuje sa najznačajnim francuskim pozorišnim rediteljima: Gildas Bourdet, Balasz Gera, Gilles Zaepfell i Christian Sterne.

Od 1996. aktivno radi na razvoju i implementaciji savremenog plesa u BiH te 2008. godine pokreće Međunarodni festival savremenog plesa ZVRK.

Kao koreograf sarađivala je sa SARTR-om na predstavama U plamenu i Osipate se polako, Vaša Visosti, a 2010.godine je sa glumcem Jasenkom Pašićem realizirala svoj autorski projekt Tishma Tanz u koprodukciji kompanije Compagnie Jasmina i SARTR-a.

Svoju plesnu trupu Compagnie Jasmina osniva 2002. godine u Orleanu, u čijoj organizaciji se održavaju i susreti koreografa i koreoreditelja Balkana (W-EST_WHERE). Kao autor do sada je potpisala 14 koreodrama.

Za svoj umjetnički rad dobila je sljedeće nagrade:1991. godina - Jugoslovensko baletsko takmičenje, III nagrada u mlađoj konkurenciji1999. godina - Takmičenje mladih koreografa Francuske Solo Mio, I nagrada koreografije2006. godina – Nagrada za najkreativniju radionicu na Festivalu Mostarskog teatra mladih

Page 18: Road to Kathmandu

18

Sead PANDUR, glumac, član SARTR-a od 1.oktobra 2004.Studij glume je završio na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Admira Glamočaka 2001.godine. Svoj glumački debut je imao u Narodnom pozorištu Sarajevo u predstavi Priviđenja iz srebrnog vijeka, u režiji E. Jukića, a potom u projektu H. Pašovića Pobuna u Narodnom pozorištu. Sudjelovao je i u operi Srebreničanke kompozitora I. Čavlovića i u režiji G. Bjelca.Još kao student sudjelovao je u SARTR-ovoj predstavi Carolina Neuber, a potom u predstavama Phoenix je sagorio uzalud, Katarina Kosača, Lutkino bespuće, Nevjesta od kiše, Ana Karenjina, Bog, Rat i ostalo , Budućnost je u jajima, U plamenu, Ovo je Jonesko, budalo, Gate:95 i Osipate se polako, Vaša Visosti.Svoje glumačko iskustvo upotpunjava angažmanom i u bosanskohercegovačkom filmu: Gori vatra, Ljeto u zlatnoj dolini, Jasmina, te u dokumentarno-igranom filmu The love of book koji su producirale Al Jazeera i pro.ba.

seAdPANdUR

Page 19: Road to Kathmandu

19

EDO K.Edo K. je stanovao na drugom spratu jedne neugledne zgrade.

Nije imao prijatelja. Ponekad je izlazio sa kolegama sa posla, ali ta druženja su bila više poslovnog karaktera, tako da je on te izlaske smatrao nekom vrstom prekovremenog rada. Nikad nije

bio njegov san niti želja da postane obični službenik u Zavodu i da sjedi za šalterom čitav dan, udara pečate i hefta gomile

besmislenih papira. Već se davno pomirio s tom činjenicom i prihvatio je kao nužnost, kao sastavni dio svoje ličnosti, isto

kao i svoju usamljenost koju je pripisivao volji sudbine. Sve dok čudne nevolje ne zakucaše na njegova plašljiva vrata…

Page 20: Road to Kathmandu

20

EDINO UNUTRAŠNJE JADošao sam da izvrnem tvoj svijet naopako, tako da vidiš ono što nisi nikad vidio, niti si mogao zamisliti, pokazaću ti simbole koji će se urezati u tvoj mozak i koji će te naučiti novom jeziku, koji nikad nećeš znati govoriti ali ćeš razumijeti sve što ti se kaže. I znati ćeš onda šta je bol. I spas...

Page 21: Road to Kathmandu

21

Jasenko PAŠIĆ rođen je 1983. u Sarajevu. Akademiju scenskih umjetnosti, Odsjek za glumu, upisuje 2003.g. u klasi docenta

Izudina Bajrovića, a diplomirao je 2007. u klasi profesora Admira Glamočaka. Svoje prvo scensko iskustvo sticao je kroz ispitne predstave, ali i angažmanom u profesionalnim

produkcijama Narodnog pozorišta Sarajevo (Kraljevo, Indexi, Rodoljupci i Sakati Billy), East West Centra (Hamlet i Faust) i

ASU/MES (Buđenje proljeća).Sudionikom je i u filmskoj i televizijskoj produkciji.

Saradnju sa SARTR-om započeo je u predstavi Ana Karenjina, a nastavio glumeći u predstavama Budućnost je u jajima,

Mousefuckers, U plamenu, Ovo je Jonesko, budalo, Gate:95, Osipate se polako, Vaša Visosti te u koprodukcijskom projektu

sa kompanijom „Cie Jasmina“ Tišma tanz.

Od 1.jula 2008. godine stalni je član glumačkog ansambla SARTR-a.

JAseNkoPAŠIĆ

Page 22: Road to Kathmandu

22

miReLALAMBIĆ

Mirela LAMBIĆ, glumica, članica SARTR-a od 1. jula 2007.Studij glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu završila je 1999. godine, u klasi profesora Admira Glamočaka. Od 1998. do 2001. godine bila je profesionalno angažirana u Pozorištu mladih gdje je ostvarila nekoliko značajnih uloga u predstavama: Kad bi ovo bila predstava, Balkanski đavo sram, obje u režiji A. Kurta, Spašeni za dlaku, u režiji D. Mustafića, kao i u produkciji predstava za djecu.Veliki broj uloga ostvarila je i u drugim sarajevskim teatrima: Leonce i Lena, San ljetne noći, Proces i druge - produkcija Narodnog pozorišta Sarajevo, te u predstavama Kamernog teatra 55: Lud od ljubavi (za ulogu Mej u sezoni 1996-97. dobila je Godišnju nagradu KT), Otelo i Ujak Vanja. Saradnju sa SARTR-om započinje 2005.g. igrajući u predstavi Lutkino bespuće, zatim u Nevjesti od kiše (za ulogu Nevjeste dobija i Tmačin prsten za najbolje glumačko ostvarenje u 2006.g.). Poslije glumi predstavama Zagrljenici (za ulogu Marike proglašena najboljom mladom glumicom na XXIII susretima pozorišta BiH u Brčkom), Oblačna nebesa, Ana Karenjina, Bog, Rat i ostalo, Budućnost je u jajima, Mousefuckers, Gate:95 i Osipate se polako, Vaša Visosti. Angažovana je i u filmskoj i TV produkciji.

Page 23: Road to Kathmandu

23

NEOSTVARENA LJUBAVEdo odavno nije upoznao tako divnu ženu. Nagli talas čudnih

emocija preplavljao je njegovo cijelo biće dok je stajao opčinjen ljepotom, tako blizu njenog lica, da je mogao osjetiti toplotu

kojom zrači njen pogled duboko u grudima. Bila je uvijek prisutna u njegovom sjećanju; blago lijepo lice, hladne nježne

ruke, njen umilni pogled uplašene srne; samo je čekao dan kad će je opet vidjeti.

Page 24: Road to Kathmandu

24

USAMLJENA ŽENAKad ćeš prestati živjeti u snovima, Edo? Ustani, molim te, pogledaj me. Prije nisi bio takav... Mogu li ostati večeras ovdje? Volit ćemo se. Napunit ću ti kadu, izmasirat te, možemo na put, na more...

Page 25: Road to Kathmandu

25

soNJAGoRoNJA

Sonja GORONJA, glumica, članica SARTR-a od 1. aprila 2004.Završila je Akademiju dramskih umjetnosti u Tuzli 2003., u

klasi profesora Miralema Zupčevića i Dubravka Bibanovića. Svoj profesionalni debut je imala u Narodnom pozorištu Tuzla u predstavi Galilej, u režiji D. Bibanovića, a igrala je i na sceni

Bosanskog kulturnog centra u Tuzli u predstavi Djelidba, u režiji M. Zupčevića.

Dolaskom u SARTR ostvarila je zapažene uloge u predstavama: Doktor Šuster, Katarina Kosača, Lutkino

bespuće, Nevjesta od kiše, Oblačna nebesa, Ana Karenjina, Bog, Rat i ostalo, Budućnost je u jajima, U plamenu, Ovo je Jonesko, budalo, Gate:95 i Osipate se polako, Vaša Visosti,

te u lutkarskim predstavama realiziranim samostalno ili u koprodukciji sa Studiom lutkarstva Sarajevo: Izvor, Palčica,

Doticanja, Pepeljuga i Mali princ. Za glumačko ostvarenje Pepeljuge nagrađena je na Međunarodnom festivalu lutkarskih

pozorišta LUT FEST 2005.g, a za Malog princa na 18. susretima lutkarskih pozorišta/kazališta BiH 2010.g.

Page 26: Road to Kathmandu

26

ALbANUkAJ

Alban UKAJ, rođen je 1980. godine u Prištini. Upisao je studij Glume na Dramskom fakultetu u Prištini, u klasi profesora Faruka Begollija, da bi 2001. godine nastavio studiranje na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i diplomirao 2007. u klasi profesora Aleksandra Jevđevića.Kao glumac je bio angažiran na predstavama u produkciji MESS-a, te Narodnog pozorišta u Sarajevu, Kamernog teatra ‘55, Pozorišta mladih i Zetskom domu na Cetinju.Jednako je angažiran i u filmskoj produkciji: Gori vatra u režiji Pjera Žalice, Notre Musique u režiji Jean-Luc Godarda, Magic Eye u režiji Kujtim Caskua, Sve džaba u režiji Antonija Nuića, Čuvari noći u režiji Namika Kabila, La silence de Lorna u režiji Jean-Pierre i Luc Dardenne-a, Na putu u režiji Jasmile Žbanić i J.A.C.E. u režiji Menelaosa Karamaghiolisa.Za ulogu Klauna/Hamleta u predstavi Cirkus inferno (produkcija Pozorišta mladih), nagrađen je kao najbolji mladi glumac na Festivalu bih drame u Zenici, a dobitnik je i nagrade Mirna Filipan za najboljeg mladog glumca u 2007. godini.Saradnju sa SARTR-om ostvario je u predstavama Nevjesta od kiše, Ana Karenjina, Budućnost je u jajima, U plamenu, Gate:95 i Osipate se polako, Vaša Visosti. Stalni je član glumačkog ansambla SARTR-a od 1.augusta 2008.godine.

Page 27: Road to Kathmandu

27

PRIJATELJSuosjećao sam s njim, pomislio sam kako bi mogao biti jedan

od rijetkih koji imaju nešto odDavnog svijeta u sebi, ali opet to može biti pripisano njegovoj

pjesničkoj vještini iusamljenosti koja nam je opet svima zajednička. Činilo mi se

kao da je pokušavao vidjetinešto što je bilo preduboko zakopano u samom njemu, možda u

svima nama, i bio je svjestanda nikad neće doći do toga. Edo, čovjek kojeg nikad nisam

poznavao, a činio mi se takobliskim.

Page 28: Road to Kathmandu

28

KOMŠIJAEgvin, komšija koji se tek doselio, stajao je pred Edinim vratima smijući se uljudno kao i sinoć, držeći u ruci francuski ključ. “Jeste dobro komšija?” Ispružio je ruku i stavio je Edi na rame, smješeći se: “Nije valjda da vas je strah mene?” Edo je bio totalno paralizovan; osjećao je kako mu toplota sa njegove ruke obuzima čitavo tijelo šireći se kao otrov poslije ujeda zmije. Osjetio je da taj čovjek ima neobičnu moć i da vlada njim kao sa nekom lutkom.

Page 29: Road to Kathmandu

29

AdNANHASKOVIĆ

Adnan HASKOVIĆ, rođen je 1984.godine u Sarajevu. Studij glume upisao je na ASU 2003.godine, prvo u klasi profesora

Izudina Bajrovića, a potom profesora Admira Glamočaka kod kojeg je i diplomirao 2007. Prvi profesionalni angažman imao je u Narodnom pozorištu Sarajevo u predstavi Legenda o Ali-paši,

a potom sudjeluje i u predstavama: Tvrđava, Prvi put s ocem na izbore, Jedan čovjek i jedna žena, Ženidba, Mortal kombajn,

Balada o Omeru i Merimi, Zovem se crveno i Kopenhagen u produkciji East West Centra.

Bio je angažiran u filmovima bosankohercegovačke produkcije: Fedex, Prva plata, Ritam života, Teško je biti fin, Mahala,

Rezolucija 819 i Sevdah za Karima.Prvu saradnju sa SARTR-om ostvaruje u predstavi Ana

Karenjina, a od 1.jula 2008.godine postaje stalnim članom glumačkog ansambla SARTR-a, te sudjeluje u predstavama

Mousefuckers, U plamenu i Ovo je Jonesko, budalo.Za ulogu Alije Lepira u predstavi Legenda o Alipaši dvostruko je

nagrađen: na Festivalu BiH drame u Zenici i na Susretima BiH pozorišta u Brčkom 2006.g.

Page 30: Road to Kathmandu

30

Page 31: Road to Kathmandu

31

Page 32: Road to Kathmandu

32

dUbRAvkAZRNČIĆ-KULENOVIĆ

Dubravka ZRNČIĆ-KULENOVIĆ, dramaturg i reditelj, trideset i četiri godine profesionalno radi u teatrima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. Od 1976. do 1992. bila je dramaturg Pozorišta mladih u Sarajevu, od 1992. godine kao slobodni umjetnik djeluje u Hrvatskoj i osniva nezavisan teatar koji je bio namijenjen djeci i mladima, uglavnom izbjeglicama. U Sarajevo se vraća 1996. godine i kao umjetnički direktor i dramaturg radi u SARTR-u. U 1997. godini zajedno sa svojim kolegama osniva i vodi Studio lutkarstva Sarajevo, od 2008. stalni je saradnik i predavač na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od prošle godine i na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.Kao dramaturg je radila na preko stotinu predstava, a režirala je lutkarske predstave, koreodrame, mjuzikle i predstave s djecom i mladima. U SARTR-u je bila dramaturgom, između ostalih, i na predstavama: Ay, Carmela, Caroline Neuber, Sve o ženama, Phoenix je sagorio uzalud, Doktor Šuster, Katarina Kosača, Zagrljenici, U plamenu i Ovo je Jonesko, budalo, a režirala je Odkamen, Modrorječje, Žensko, Palčicu, Pepeljugu i Nevjestu od kiše.Dobitnik je niza nagrada i kao dramaturg i reditelj. Izdvajamo nagrade za autorski rad na predstavi Odkamen, internacionalnu za režiju Pepeljuge, te specijalnu nagradu za rediteljski sinkretizam svih elemenata u predstavi Nevjesta od kiše, a na 18. susretima lutkarskih pozorišta BiH za režiju predstave Mali princ, kao i internacionalne nagrade «Grozdanin kikot» za doprinos dramskom odgoju djece i mladih, te Specijalnog priznanja za razvoj lutkarske umjetnosti u BiH na 17. susretu lutkarskih pozorišta BiH.

Page 33: Road to Kathmandu

33

dARiobevANdA

Dario BEVANDA rođen je 1985. u Sarajevu, gdje se 2004. upisuje na Akademiju scenskih umjetnosti, Odsjek za

dramaturgiju, u klasi prof. Marka Kovačevića. Tokom studija radi kao dramaturg u studentskim predstavama. Trenutno je

apsolvent u klasi prof. Ljubice Ostojić.

Bio je skript-konsultant na filmu Beyond mercy (2007.). Radio je muziku za predstavu Naš san u ljetnoj noći (po motivima drame Williama Shakespeare-a, u produkciji Centra za gluhe i nagluhe

osobe Kantona Sarajevo) i za dokumentarni film Tiše (oboje u režiji Emira Z. Kapetanovića, 2008.). Također, autor je muzike

za kratkometražni film Kako je Ilija Ladin predavao njemački (2010.) u režiji Segora Hadžagića.

Page 34: Road to Kathmandu

34

osmANARSLANAGIĆ

Osman ARSLANAGIĆ je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Bavi se televizijskom, filmskom i teatarskom scenografijom, te dizajnom teatarske rasvijete. U posljednjih petnaest godina ostvario niz vrlo značajnih i nagrađivanih scenografkih rješenja. Izdvajamo predstave: Kad bi ovo bila predstava, Balkanski đavo sram, Poljska konjica, Obućari, Mjera za mjeru, Muholovac, sve u režiji Aleša Kurta; Spašeni za dlaku, Familija, Roberto Zucco, u režiji Dine Mustafića; Nathan Mudri, Ujak Vanja, opera Seviljski brijač u režiji Ozrena Prohića; Na tri kralja (NP Tuzla), Sakati Billy (NP Požega), Komšiluk naglavačke (NP Zenica), Buba u uhu (NP Tuzla), Mirandolina (HNK Osijek), Sluga dvaju gospodara (ZK Komedija), Liliom, opera Orfej u podzemlju i mjuzikl Jalta, Jalta (HNK Osijek) sve u režiji Nine Klefin, te Eksplozija sjećanja i Salome sa rediteljem Edvardom Milerom realiziranim u crnogorskim pozorištima itd. Kao scenograf bio je angažiran i u baletnim predstavama, ali i na filmu (Majstori mraka F. Sokolovića, Njegovo ime je Danijel R. Alltmana, Tunel nade M. Fistraveca, Nafaka J. Durakovića, Mama i tata F.Lončarevića). Također, sarađivao je i s teatrima Francuske, Nizozemske, Hrvatske i Crne Gore.Saradnju sa SARTR-om ostvario je kao scenograf u predstavi M. Žalice Zagrljenici u režiji R. Raponje (za koju je višestruko nagrađen), te u predstavama Utjecaj gama zraka na sablasne nevene, Mousefuckers, U plamenu i Gate 95. Vanredni je profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na predmetu Scenografija, kostimografija i maska.

Page 35: Road to Kathmandu

35

boJANmUsTUR

Bojan MUSTUR je rođen 1981. godine u Beogradu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za

produkt dizajn.

Kao grafički i video dizajner je sudjelovao u realizaciji dokumentarnih filmova Srebrenički kenotaf, Ambasadori uče jezike, TV serijala Nedjeljni ručak, TV Liberty (Radio

Slobodna Evropa), Kviz 341, kao i na predstavama Muholovac, Budućnost je u jajima, U plamenu, Ovo je Jonesko, budalo.

Kao dizajner virtualne scenografije je radio na dječijim TV serijalima Brbljaonica, Rolo Koster i Hranoljupci u režiji Aleša

Kurta.

Svoje radove izlagao je u preko trideset evropskih gradova.Član ULUPUBIH-a (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih

umjetnosti i dizajnera BiH).

Page 36: Road to Kathmandu

36

NAidABEGOVIĆ

AdisAvATReŠ

Naida BEGOVIĆ (rođena 1987. god.) i Adisa VATREŠ (rođena 1985. god.), završile su Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, te 2004. god. upisale Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek produkt dizajn, gdje trenutno rade na diplomskom radu.

Profesionalno iskustvo kao kostimografi i scenografi sticale su od 2006.g. radeći na studentskim filmovima i predstavama Akademije scenskih umjetnosti i u projektima Studija lutkarstva Sarajevo.

I dok je Naida bila angažirana na filmovima Nedžada Begovića Sasvim lično (2003.) i Jasmina (2009.), te Volim te Tine

Šmalcelj (2008.), kao i u lutkarskoj predstavi Alisa u produkciji Studija lutkarstva Sarajevo (2007.), gdje je zajedno sa

Irmom Vatrić i Janjom Stjepić likovno kreirala i izvela maske i kostim, te samostalno bila kostimografom predstave Alteatara

Sanjao sam sve je bijelo (2009.), Adisa je kostimografski i scenografski oblikovala predstavu Učiteljica u produkciji Centra

za kulturu Općine Centar (2008.), kao i manifestaciju Dan

Page 37: Road to Kathmandu

37

akademije (ASU, 2009.), i zajedno s Danijelom Madacky je bila angažirana kao kreator lutaka, kostima i scene za predstavu

Studija lutkarstva Sarajevo Patuljak vam priča.No, ove dvije mlade umjetnice, kreativno vrlo uspješno djeluju i kao tandem, te su do sada bile uključene u sljedeće projekte:

scenografija za Dan akademije (ASU, 2007.), učesnice radionice i multimedijalne izložbe Bujroom u Sarajevu i Mostaru

(2008.), kostimografija i scenografija za dječiji novogodišnji program za BHT1 Nema problema za čaroliju (2009.), kreacija

i izrada lutaka, kostima i scenografije za predstavu Hranjiva priča (2009.), te scenografija, lutke, video animacije i kostim (u

saradnji sa Anjom Perišić i Irmom Vatrić) za lutkarsku predstavu Mali princ (2010.) i kostim i scenografija za performance Guber

voda čudovita, u Srebrenici (2010.) sve u produkciji Studio lutkarstva Sarajevo.

Za svoj rad su primile Specijalnu nagradu za likovno oblikovanje predstave Hranjiva priča, kao i nagradu za scenografsko

rješenje i video animacije u predstavi Mali princ na Susretima lutkarskih pozorišta/kazališta u Bugojnu 2009. i 2010.godine.

Saradnju sa SARTR-om započele su kao kostimografi za predstavu Osipate se polako, Vaša Visosti, a bile su angažirane

kao scenografi i kostimografi na projektu Rijeka Čudovodnica u produkciji Mostarskog teatra mladih. Radile scenografiju

za reklamu Hej, kontaš – ERONET u produkciji VIA MEDIA. Trenutno rade kostime i scenografiju za predstavu God is a DJ,

koju režira Sabrina Begović.

Page 38: Road to Kathmandu

38

Sarajevski ratni teatar SARTR utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i ine saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Godine 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je dobio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Te godine SARTR-ova Čežnja i smrt Sylviae Plath bila je pobjednikom Festivala «Ex Ponto» u Ljubljani i, dobivši nagradu «Ključ tmače», proglašena najboljom predstavom ukupne bosanskohercegovačke teatarske produkcije. Nadalje, 2004.g. predstava Phoenix je sagorio uzalud proglašena je najboljom na XXI susretima pozorišta BiH u Brčkom, a 2006. Nevjesta od kiše nagrađena je specijalnom nagradom 25. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu kao i ,,Ključem tmače“ za najbolju predstavu u bosanskohercegovačkoj produkciji u 2006. godini. Predstava Zagrljenici na kraju sezone 2006 / 2007 proglašena je najboljom na VI festivalu bih drame u Zenici i na 26. pozorišnim/kazališnim igrama u Jajcu. U 2008. godini, predstavi „Bog, Rat i ostalo“ pripala je Plaketa Dnevnog avaza za najbolje teatarsko ostvarenje na VI internacionalnom festivalu komedije, Mostar. Na XXVII susretima pozorišta BiH u Brčkom 2010.g. predstava Osipate se polako, vaša visosti dvostruko je nagrađena i od Stručnog i od Žirija publike.

DirektorOsman ARSLANAGIĆ

Upravni OdborSakib LAČEVIĆ, predsjednikSelma ALISPAHIĆBranislav CRNOGORACSulejman KUPUSOVIĆMersida BUČAN

Viši stručni saradnik za odnose s javnošuću Safet PLAKALO; Voditelj službe marketinga Duška AMIDŽIĆ; Administrativno osoblje: Jasmina MEŠIĆ, tehnički sekretar; Nermin KLAPUH, pravna služba; Medina AGANOVIĆ, ekonomska služba; Mulija OPRAŠIĆ, kurir; Senija MUJAK, spremačica.

♦ Urednici: Dubravka ZRNČIĆ-KULENOVIĆ & Dario BEVANDA ♦ Dizajn: Bojan MUSTUR♦ Fotosi: Slobodan SAMARDŽIĆ SAM ♦ Štampa:,,KALIGRAF,,-Sarajevo,Ulica Kaptol broj 28 -Telefax:033 211 380; 061139689

Javna ustanova Sarajevski ratni teatar SARTR – Sarajevo, BiHAdresa:Ulica Gabelina 16Tel / Fax:**387 33 66 51 89Tel.66 40 70e-mail: [email protected]

Page 39: Road to Kathmandu

39

DejanLazarević

DuškaAmidžić

MulijaOprašić

Snježana Vrhunc

DamirFazlagić Slobodan

Samardžić SAM

NurkoOprašić

HavaRedžić

MedinaAganović

SenijaMujak

KarmelaĆurea Jasmina

Mešić

SretkoVujić Admir

Efendić

Goran Aranitović

NedimKlapuh

Goran Filipović

Muamer Mujak

IrhadHodžić

Amer Serhatlić

NedimPejdah

Page 40: Road to Kathmandu